Svjetsko trite Razvoj robne proizvodnje nuno namee potrebu irenja tritana kojem e robni proizvoai moi da pretvore proizvedenu robu u novac i na taj nain omoguiti dalji tok robne proizvodnje.Domae trite postaje preusko za plasman proizvedene robe i proizvoa je prinuen da za dio proizvodnje potrai mogunost plasmana van granica svoje zemlje.Pored toga,jo jedan vaan momenat igra presudnu ulogu kod opredjeljivanja proizvoaa da sa svojom robom izau na svjetsko trite.Naime, proizvoaima su u proizvodnom procesu potrebne sirovine,pomoni i pogonski materijal, oprema i rezervni dijelovi,ega nema uvijek na domaem tritu, jer proizvoaeva zemlja nije u vijek u stanju da domaom proizvodnjom pokrije sve ove potrebe.Zbog toga je potrebno da se prodajom robe na svjetskom tritu ostvare strana sredstva plaanja pomou kojih e se kupiti sredstva za proizvodnju da bi se omoguio nesmetani proces proste i proirene reprodukcije.Tako se izlazak na svjetsko trite, promatrano sa ove strane ukazuje nunim.Dok je unutranje trite teritorijalno ogranieno granicama zemlje i predstavlja cjelokupnu ponudu svih proizvoaa i tranju svih potroaa u zemlji,svjetsko trite je teritorijalno neogranieno i predstavlja ponudu svih proizvoakih zemalja u svijetu i kao cjelokupnu tranju svih potroakih zemalja.Odatle proizilazi meusobna ekonomska ovisnost i povezanost jednih i drugih zemalja.Ukoliko je domae trite vee i razvijenije, utoliko je vei utjecaj na svjetsko trite. Proces drutvene reprodukcije u savremenom drutvu obuhvata cjelokupno svjetsko trite koje nije prostorno ogranieno nacionalno-politikim grupacijama jedne zemlje.On esto poinje u jednoj zemlji, da bi se nastavio u drugoj,zavrio u treoj,a njegov proizvod potroio u etvrtoj zemlji.Tako npr.jedna zemlja proizvodi gvozdenu rudu,ali je usljed pomanjkanja uglja nije u stanju da je predradi u sirovo gvoe,nego je izvozi u drugu zemlju koja raspolae eljezarama i elianama,ova opet proizvedeni elik izvozi u treu zemlju koja ga dalje prerauje MEUNARODNE EKONOMSKE INTEGRACIJE - novi vidovi sjedinjavanja u privredi u nacionalnim, regionalnim i meunarodnim razmerama - proces udruivanja nacionalnih privreda radi ostvarivanja odreenih ciljeva, a pre svega, uklanjanje carinskih i necarinskih barijera i drugih ograniavajuih propisa u meusobnoj trgovini, obezbeenje slobodnog kretanja ljudi, kapitala i ostalih faktora proizvodnje, kao i odnos integrisanih nacionalnih privreda prema treim zemljama - po metodama ostvarivanja: 1. Institucionalna ili formalna - zahteva zvanini sporazum izmeu vlada kako bi se uklonila odabrana ili sva ogranienja na trgovninu i kretanja faktora u njihovim ekonomskim odnosima 2. Spontana ili trina - nastaje pod uticajem delovanja MNK, banaka i drugih fianansijskih instiutcija esto bez uea njihovih vlada domaina - istovremno i unapreuju i ograniavaju trgovinu (trgovina je liberalizovana meu dravama uesnicama, ali je ugroena sa treim zemljama jer postoje razne barijere izmeu grupe integrisanih drava i preostalog dela sveta) - trgovinu spreavaju i/ili ograniavaju: carinske tarife, kvote, necarinske barijere i prepreke mobilnosti faktora - potronja integrisanog podruja je potencijalno via nego zbir potonje pojedinanih zemalja koje predstavljaju potencijalne partnere za integraciju (Efekti stvaranja trgovine vei od efekata skretanja trgovine). Sedam teorijskih oblika meunarodnih ekonomskih integracija: 1. Sporazum o preferencijalnoj carinskoj tarifi (Preferencijalni trgovinski sporazum) - carine na trgovinu izmeu drava potpisnica su nie u odnosu na carine koje sezaraunavaju na trgovinu sa treim zemljama 2. Delimina carinska unija - zadravaju svoje poetne tarife na uzajmnu trgovinu i uvode zajedniku spoljnu carinsku tarifu na trgovinu sa treim zemljama 3. Zona slobodne trgovine (Slobodna trgovinska zona) - uklanajaju se sva carinska i kvantitativna ogranienja na uzajmnu trgovinu, a svaka drava zadrava svoju sopstvenu carinsku tarifu i druge trgovinske propise sa treim zemljama. Osnove ovog sporazuma predstavljau pravila o poreklu proizvoda - EFTA, LAFTA.. 4. Carinska unija - uklanajaju se sva carinska i kvantitativna ogranienja na uzajmnu trgovinu i uvodi se zajednika spoljnotrgovinska i carinska politika sa treim dravama - zemlje Beneluksa, ECOWAS... 5. Zajedinko trite - pored obeleja carinske unije, podrazumeva i mobilnost faktora proizvodnje (uklanjaju se sva ogranienja na kretanje radne snage i kapitala izmeu lanica) - EEZ (1957.-1970.) 6. Ekonomska unija - harmonizacija budetske, monetarne, industrijske, regionalne,saobraajne i drugih ekonomskih politika, jedinstveno istupanje prema treim zemljama 7. Potpuna ekonomska unija - jedinstvena ekonomska politika i nadnacionalna vlada.

Mjere politike Uklanjanje carinskih tarifa i kvota Zajednika spoljna tarifa Mobilnost faktora Harmonizacija ekonomskih politika Potpuno udruivanje ekonomskihm politika Svjetsko trite Razvoj robne proizvodnje nuno namee potrebu irenja tritana kojem e robni proizvoai moi da pretvore proizvedenu robu u novac i na taj nain omoguiti dalji tok robne proizvodnje. Domae trite postaje preusko za plasman proizvedene robe i proizvoa je prinuen da za dio proizvodnje potrai mogunost plasmana van granica svoje zemlje.Pored toga, jo jedan vaan momenat igra presudnu ulogu kod opredjeljivanja proizvoaa da sa svojom robom izau na svjetsko trite. Naime, proizvoaima su u proizvodnom procesu potrebne sirovine, pomoni i pogonski materijal, oprema i rezervni dijelovi, ega nema uvijek na domaem tritu, jer proizvoaeva zemlja nije u vijek u stanju da domaom proizvodnjom pokrije sve ove potrebe. Zbog toga je potrebno da se prodajom robe na svjetskom tritu ostvare strana sredstva plaanja pomou kojih e se kupiti sredstva za proizvodnju da bi se omoguio nesmetani proces proste i proirene reprodukcije. Tako se izlazak na svjetsko trite, promatrano sa ove strane ukazuje nunim.Dok je unutranje trite teritorijalno ogranieno granicama zemlje i predstavlja cjelokupnu ponudu svih proizvoaa i tranju svih potroaa u zemlji, svjetsko trite je teritorijalno neogranieno i predstavlja ponudu svih proizvoakih zemalja u svijetu i kao cjelokupnu tranju svih potroakih zemalja. Odatle proizilazi meusobna ekonomska ovisnost i povezanost jednih i drugih zemalja Ukoliko je domae trite vee i razvijenije, utoliko je vei utjecaj na svjetsko trite. Proces drutvene reprodukcije u savremenom drutvu obuhvata cjelokupno svjetsko trite koje nije prostorno ogranieno nacionalno-politikim grupacijama jedne zemlje. On esto poinje u jednoj zemlji, da bi se nastavio u drugoj, zavrio u treoj, a njegov proizvod potroio u etvrtoj zemlji. Tako na primjer, jedna zemlja proizvodi gvozdenu rudu, ali je usljed pomanjkanja uglja nije u stanju da je predradi u sirovo gvoe, nego je izvozi u drugu zemlju koja raspolae eljezarama i elianama, ova opet proizvedeni elik izvozi u treu zemlju koja ga dalje prerauje MEDJUNARODNA TRGOVINA I PLATNI BILANS Platni bilans predstavlja sinteticki i sistemtski pregled ekonomskih odnosa date zemlje sa inostranstvom,na bazi ekonomskih transakcija koje rezidenti(pravna lica cije je sjediste u zemlji i fizicka lica sa prebivalistem u zemlji) izvrse sa nerezidentima u toku jedne godine. Struktura platnog bilansa u osnovi obhvata dvije vrste ekonomskih transakcija: 1) one kojima se formira i uvecava kupovna moc zemlje u inostranstvu,odnosno obezbjedjuje priliv deviza i ovim transakcijama se formira ponuda deviza, 2) druge koje transakcije kojima se umanjuje kupovna moc zemlje u inostranstvu, odnosno vrsi odliv deviza. Sve transakcije u platnom bilansu se mogu diferencirati i iskazati u tri skupine: tekuce transakcije, kapitalne transakcije i transferi. Sve transakcije u platnom bilansu se mogu diferncirati i iskazivati u tri skupine: tekuce transakcije, kapitalne transakcije i transferi. -Tekuce transakcije obuhvataju trgovisnki bilans i bilans usluga. -Kapitalne transakcije obuhvataju transfer kupovne snage izmedju rezidenata i nerezidenata, a na bazi toga predstavljaju pregled neto dugovanja i potrazivanja prema inostranstvu. -Transferi obuhvataju transakcije koje nemaju protivstavku,sto znaci da se radi o jednostranim prilivima i dolivima,kao sto su npr.pokloni,penzije,pomoci... Deficit platnog bilansa znaci da su dugovanja veca od potrazivanja prema inostranstvu, kao takav podrazumjeva negativni saldo u tekucim i kapitalnim transakcijama jedne zemlje sa inostranstvom. Suficit platnog bilansa znaci da su potrazivanja veca u odnosu na obaveze(dugovanja) prema inostranstvu. DEFINICIJA VANJSKE TRGOVINE Vanjska trgovina obuhvata privredne djelatnosti koja razmjenjuje robe i usluge izmedju zemalja i inozemstva,odnosno izmedju razlicitih zemalja. Specificni(karakteristike ) postupci prilikom obavljanja poslova i druge razlike izmedju vanjske i unutrasnje trgovine rezultat su sljedecih faktora: razlike s obzirom na podrucja djelovanja, klimatske razlike, demografske razlike ( razlike u kulturi i kulturnim institucijama, razlike u kupovnoj moci, razlike u jeziku, razlike u drustvenim i poslovnim obicajima), razlike u pravnim normama, udaljenost vanjskotrgovinskog partnera.

SUBJEKTI VANJSKE TRGOVINE Nosioci subjekti trgovine jesu pravna i fizicka lica ovlascena u okviru pravnih normi da se bave vanjskotrgovinskim poslovima. Aktivni ucesnici u vanjskoj trgovini u savremenim uvjetima treba da raspolazu sljedecim kvalifikacijama: 1) odredjenim kulturnim, strucnim i intelekutalnim sposobnostima, 2) da dobro poznaje jezik svog partnera ili neki drugi svjetski jezik na kojem se vode pregovori, 3) da dobro poznaje tehniku vanjske trgovine, bankarskog poslovanja, ekonomsku geografiju, ekonomiku vanjske trgovine i medjunarodno pravo 4) da dobro poznaju svoj posao a posebno tehnologiju robe koja je predmet vanjskotrgovinskog posla u kojem ucestvuje, 5) da su azurni sa stanjem na vanjskotrgovinskom trzistu regije na kojoj djeluje, 6)da dobro poznaje osnovne karakteristike i ciljeve ekonomske politike zemlje. Necarisnke barijere u medjunarodnoj trgovini Podjelu necarinski barijera: tradicionalne, tehnicke, administrativne barijere. Sve tradicionalne necarinske barijere mozemo klasifikovati u sljedece grupe: kvantitativne mjere, cjenovne mjere, mjere koje uticu na podizanje konkurentnosti i drzavne regulatorne mjere. Kvote -predstavljaju necarinske mjere odredjene drzave koje ogranicavaju kolicinu proizvoda koji se mogu izvoziti i uvoziti u odredjenom vremenskom periodu.U zavisnoti da se regulise izvoz u odredjenu drzavu ili uvoz u tu drzavu razlikujemo izvozne kvote i uvozne kvote. Kontingenti predstavljaju kvantitativne necarinske barijere kod kojih se kolicina robe koja se moze uvoziti ili izvoziti utvrduje unaprijed (za sljedecu godinu), a onda se te dozvoljene kolicine robe alociraju na odgovarajuca preduzeca.Svako preduzece smije uvesti odnosto izvesti onoliko robe koliko je to odredjeno kontingentom. Jedan od instrumenata spoljnotrgovinske politike koji predstavljaju kombinaciju carina i kvota, kao necarinskih barijera, su kvota-carine. One podrazumjevaju da se za trgovinu, uvoz ili izvoz,iste robe carine uvode fazno, sto znaci da z uvoz ili izvoz do odredjene kolicine vazi jedna, uglavnom niza carina, a za sve kolicine preko toga druga carinska stopa, znatno visa. Postoji nekoliko nacina na kojim se administriraju,odnosno dodjeljuju kvote a najpoznatije su: prodaja dozvola za uvoz na aukcijama, prava uvoza se dodjeljuje domacim rezidentima besplatno, drzava dozvoljava uvoz proizvoda do ispunjena kvote i ko prvi uveze sve do ispunjenja kvote je u prednosti, uvozna prava se dodjeljuju strancima. Sporazumi o dobrovoljnim ogranicenjima uvoza Ti sporazumi se zakljucuju radi ogranicenja trgovine izmedju drzava potpisnica, najcesce izvoza. Postoje dvije sonovne vrste ovih sporazuma. Sporazum o dobrovoljnom ogranicenju izvoza-VER- sporazum izmedju dvije ili vise drzava u cilju smanjena izvoza odredjene robe u odredjenom vremenskom proizvodu iz jedne zemlje potpisnice u drugu zemlj potpisnicu sporazuma.Sporazum se zakljucuje na inicijativu drzave koja zeli smanjiti uvoz odredjene robe na svoju teritoriju iz neke druge zemlje. Sporazumi o raspodjeli plasmana proizvoda-OMA-, mogu ih zakljuciti i drzav i preduzece. Ovi sporazumima se vrsi podjela trzista izmedju odredjenih drzava spoljnotrgovisnkih partnera, a samim time se vrsi i podjela trzista izmedju odgovarajucih spoljnotrgovinskih firmi,koje imaju sjedite na teritoriji tih drzava. Prelevmani -ili varijabilne naplate predstavljaju cjenovne necarinske barijere jer djeluju restriktivno na medjunarodnu trgovinu preko cijena.Mehanizam prelevmana djeluje tako sto fakturnu cijenu uvoznog dobra uskladjuje sa ciljnom cijenom,koja je najcesce cijena koja vazi na trzistu zemlje uvoza,odredjivanjem varijabilne carine, koja predstavlja razliku izmedju te dvije cijene. Damping i antidampinske mjere Damping kao ekonomska kategorija najjednostavnije mozemo definisati kao prodaju robe na stranom trzistu po cijeni nizoj od cijene te robe na domacem trzistu. Poznate su vrste dampinga: sporadicni damping, stalni damping i predatorski damipng. Antidampinske mjere podrazumjevaju postupak i mjere koje drzva uvoza primjenjuje kako bi sprijecile damping i predupredile njegove efekte. Da bi se antidampinske mjere , u vidu antidampinskih carina primjenile, mora se najprije sprovesti istraga po prijavi dampinga.Ako istraga potvrdi tvrdnje ,onda se uvodi antidampinska mjera u obliku carina koja se naziva i antidampinska carina. Subvencije -podrazumjevaju fin.pomoc koju vlada obezjedjuje firmama za proizvodnju odredjene robe,a najcesece za proizvodnju namjenjenu izvozu.Dvije vrste subvencija:subvencija prrozvodnje i izvozna subvencija.Proizvodne i izvozne subvencije su vrste tzv. direktnih subvencija. Neke metode indirektnog subvencioniranja su:poreske olaksice , kreditiranje pod povoljnim uslovima, povoljniji dezivni kurs za izvnoznike i sl.

Javne nabavke -podrazumjevamo sve kupovine koje vrse drzavni organi,paradrzavni organi ( drzavne agnecije, komisije...), javna preduzeca i drugi subjekti koji vrse nabavke za potrebe drzavnih organa. U javna nabavke ukljucujemo i tzv. vojne nabavke, buduci da je vojska drzavna organizacija, ali ih svstavamo u domen rezerve drzava zbog teznje za ocuvanjem nacionalne bezbjednosti,tako da drzava ne dozvoljava njihovo multilateralno ogranicavanje. Javne nabavke osim distorzija koje izazivaju na nacionalom trzistu, izazivaju i zncajne poremecaje u ponuti i traznji na medjunarodnom trzistu. Najcesce koriscene restriktivne tehnike u slucaju javnih nabavki su : procedure selektivnog tendera, procedure jedinstvenog tendera, zamjena javnih tendera pregovorima, kratakvremenski period publikovanja poziva za dostavljanje ponuda za javne nabavke, zahtjevi da strana preduzeca koja dostavljaju ponude za javne nabavke imaju osnovne filijale u zemlji i diskreciono pravo da drzavni sluzbenici odlucuju o najkonkuretnijoj ponudi uz nalog da favoriziraju domace dobavljace. Mjerenje javnih nabavki vrsi se primjenom carinskih ekvivalenata koji predstavljaju vrijednost carine koja bi za isti iznos smanjila uvoz kao i primjena propisa o javnim nabavkama u drzavi uvoza. Tehnicke barijere u vanjskoj trgovini su: prodecure ispitivanja usaglasenosti sa tehnickim propisima i standardima, obavezno obiljezavanje proizvoda, posebni zathevi u pogledu pakovanja robe, testiranje, inspekcija i karantin na granici, ekoloske barijere. Administrativne barijere u vanjskoj trgovini: su: zakonske barijere u spoljnoj trgovini i proceduralne barijere u spoljnoj trgovini. MULTINACIONALNE KOMPANIJE - jedan od najznaajnijih faktora globalizacije svetske privrede (procenjuje se da se danas oko 70% svetske trgovine odvija izmeu centrala i filijala multinacionalnih kompanija, kao i da one ostvaruju oko 80 % ukupne svetske proizvodnje) - pod pojmom MNK podrazumeva se preduzee sa inostranim direktnim investicijama, koje ima najmanje jednu filijalu u inostranstvu nad kojom ostvaruje efektivnu kontrolu - investicije ve u vidu preduzetnikog poslovnog kapitala (direktno poslovno ulaganje) - najvanijji faktori nastanka: koncentracija i centralizacija kapitala, sve vea tehnika i drutvena podela rada, razvoj proizvodnih snaga, nauno-tehnoloki razvoj, tehniki napredak u saobraaju (transportu), komunikacijama i informatikoj tehnologiji, efikasnost trinih zakona, neravnomeran tempo i stepen privrednog razvoja proizvodnih snaga u svetu - modeli integrisanja: 1. horizontalna integracija - reprodukciono povezivanje u istovrsnoj proizvodnji, organizuju kompletan proizvodni proces u svakoj zemlji 2. vertikalna integracija - udruivanje dvaju ili vie preduzea u kojima se obavljaju uzastopno faze prerade u jedno novo preduzee koje predstavlja tehnoloko jedinstvo povezanih operacija i procesa rada - top menadment u centrali multinacionalne kompanije formulie globalnu strategiju cele korporacije - globalna strategija kompanije se formulie za segmente kao to su marketing, proizvodnja, finansije, tehnologija, odnosi sa vlastima u zemlji domainu, zaposlenima, istraivanje i razvoj, zatita ivotne sredine... (opte pravilo je da se ona utvruje za oblasti koje direktno i vitalno utiu na opstanak i razvoj kompanije) - transferne cene (mogunosti manipulacije u zavisnosti od toga da li centrala eli da povea ili smanji profit u odreenoj poslovnoj jedinici). PLATNA BILANCA Platna bilanca je sistematski prikaz svih ekonomskih transakcija domaih i inozemnih ekonomskih subjekata, koje su izvrene u nekom vremenskom periodu. Naziv platna bilanca danas ne odgovara stvarnom sadraju tog pojma. To u prvom redu nije vie bilanca, jer bilanca prikazuje stanje ekonomskih transakcija jednog ekonomskog subjekta u odreenom asu, a platna bilanca obuhvata sve ekonomske transakcije domaih i stranih ekonomskih subjekata u toku odreenog vremenskog perioda. Problemima platne bilance, kao ukupnog obrauna plaanja izvrenih i primljenih na raun uvoza i izvoza jedne zemlje, prvi su se poeli baviti merkantilisti. Zahtijevali su da se kao baza za ocjenu obogaenja ili osiromaenja zemlje u plemenitim metalima ne uzima vie aktivni i pasivni saldo poslovanja svakog pojedinog trgovakog putovanja, nego da se ova ocjena donese s obzirom na ukupni saldo plaanja i primitaka s naslova uvoza i izvoza robe svih trgovaca i svih transakcija u toku jedne godine. Merkantilisti poslije Muna su spoznali i isticali mogunost sticanja novca vrenjem prevoznih usluga, tako da je pojam platne bilance merkantilista obuhvatao samo trgovake transakcije, tj uvoz i izvoz roba i usluga (trgovinska bilanca).

Pod okriljem Lige naroda 1938. godine sastao se u enevi poseban odbor statistiara, koji je trebao definirati pojam platne bilance izraditi jedinstvenu metodologiju za njeno sastavljanje. Nakon II svjetskog rata takvu je jedinstvenu metodologiju izradio 1948.godine Meunarodni monetarni fond. Ova metodologija je mijenjana i dopunjena 1950., 1960., 1980., 1989. i 1994. godine. Po njoj se danas sastavljaju i objavljuju platne bilance svih zemalja lanica Meunaronog monetarnog fonda u posebnim godinjacima platnih bilanca. Dananja klasifikaciona shema platne bilance MMF izgleda ovako: I dio Dobra i usluge (1-8) trgovake transakcije robni uvoz i izvoz nemonetarno zlato transport i osiguranje robe ostali transport putovanja dohodak od investicija transakcije drave koje nisu drugdje evidentirane ostale usluge Transferna plaanja (9-10) II dio Kapital i monetarno zlato (11-16) privatne dugorone investicije privatne kratkorone investicije transakcije lokalnih javnih vlasti transakcije centralnih dravnih vlasti transakcije centralnih monetarnih vlasti transakcije ostalih monetarnih institucija privatna transferna plaanja dravna transferna plaanja III dio Rekapitulacija saldo pozicije dobra i usluge saldo pozicije transferna plaanja potraivanja prema inozemstvu i monetarno zlato- potraivanja iz pozicija kapital i monetarno zlato dugovanja inozemstvu ukupne neto transakcije neto greke i propusti Dakle, po modernoj koncepciji, platna bilanca ne slui vie kao pokazatelj obogaenja ili osiromaenja pojedine zemlje, nego predstavlja dio drutvenog raunovodstva privrede s inozemstvom. S tim u vezi, se pojavljuje problem, kako ocijeniti da li se neka zemlja nalazi ili ne nalazi u ravnotei u svojim ekonomskim odnosima sa inozemstvo. U tom pogledu postoje etiri koncepcije: -Prva koncepcija je blia merkantilistikoj, a zastupali su je jo i ekonomisti neoklasine kole (jakob Viner). Privreda se nalazi u stanju ravnotee dok god ima uravnoteen raun trgovakih transakcija. -Prema drugoj koncepciji (koju zastupa S.E.Harris i Ministarstvo trgovine USA), osim trgovakih transakcija treba uzeti u raun i ona kretanja kapitala koja monetarne vlasti ne smatraju nepoeljnim. Kao nepoeljna se smatraju kretanja zlata i deviznih rezervi. To bi znailo da se zemlje proizvoai zlata, koje prodaju svoje zlato na svjetskom tritu, nalaze u stanju trajne neravnotee. -Treu koncepciju je razradio MMF 1949. godine i prema njoj se sve transakcije dijele na autonomne i kompenzatorne. Autonomne se transakcije odvijaju bez obzira na stanje platne bilance i vre se radi normalnog

odvijanja komercijalnog poslovanja. Kompenzatorne transakcije se vre radi uspostavljanja ravnotee bilance plaanja. - etvrta koncepcija smatra da se o ravnotei privrede u njenim ekonomskim odnosima moe govoriti samo onda kada bi platna bilanca bila izravnana, a da drava ne primjenjuje nikakve devizne i vanjskotrgovinske restrikcije radi utjecaja na stanje platne bilance. Ovo je teorijski promatrano najispravnije stanovite, ali je takvu potencijalnu ravnoteu, odnosno neravnoteu nemogue statistiki izraunati. S obzirom na ozbiljne nedostatke svih ovih koncepcija, namee se zakljuak da dosada ne postoji univerzalna metoda za utvrivanje neravnotee ili ravnotee u platnoj bilanci. Prilikom ocjene, postoji li ili ne postoji neravnotea neke platne bilance, treba svestrano ocijeniti svaku vrstu transakcije; zato se moe donosti sud o tom pitanju samo od sluaja do sluaja. -Politiki i ekonomski razvoj nakon II svjetskog rata nametnuo je potrebu meunarodne saradnje i irih meunarodnih akcija u cilju povezivanja raznih zemalja. Tako dolazi do raznovrsnih multilateralnih trgovinskih ugovora koji treba da dovedu do meunarodne razmjene koju diktira sve jai i bri razvoj proizvodnih snaga svijeta. Njima se viestrano reguliraju odnosi u trgovini, carinama, saobraaju, financiranju -Nakon II svjetskog rata nastale su ekonomske regionalne organizacije zasnovane na multilateralnim trgovinskim sporazumima: - Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD Organization for Economic Cooperation and Development) - Savjet za uzajamnu ekonomsku pomo (SEV-Sovjet Ekonomieskoj Vzaimopomoi) - Evropska zona slobodne trgovine (CEFTA European Free Trade Area) - Latinsko-ameriko slobodno trgovinsko udruenje (LAFTA) - Commonwealth GATT Jedan od najpoznatijih medjunarodnih sporazuma koji su zakljueni radi otklanjanja kvantitativnih ogranienja, subvencija, administrativnih prepreka u meunarodnoj trgovini i radi rjeavanja meusobnih sporova zemalja lanica na trgovakom podruju jeste Opi sporazum o carinama i trgovini General agreement on tarifs and trade GATT. Sporazum je zakljuen u enevi 30.X 1947. godine, a stupio je na snagu 01.01.1948.godine. Osnovni cilj sporazuma je bio sprijeavanje uvoenja novih ogranienja bilo koje vrste u meunarodnu trgovinu bez dogovora i saglasnosti ostalih zemalja potpisnica.Prije toga je organizirana medjunarodna konferencija o trgovini i zapoljavanju, koja odrana u Havani, Kuba, 1947 1948. godine. Ta konferencija odobrila je Statut Medjunarodne trgovinske organizacije (ITO), koja nikada nije zaivjela. U Statutu iz 1947/1948. godine ukljueno je est sporazuma: - Trgovinska politika - Uklanjanje restriktivne poslovne prakse - Sporazum o trgovini kuanskim dobrima i opremom - Sporazum o zapoljavanju - Sporazum o ekonomskom razvoju i meunarodnom investiranju Sporazum o osnivanju nove agencije Ujedinjenih nacija na polju meunarodne trgovine GATT. Statut je sadravao odredbu o jedinstvenim principima fer ponaanja uesnika u meunarodnoj trgovini. GATT predstavlja prvi globalni trgovinski sporazum u historiji civilizacije. Princip najpovlaenije nacije: -sve carine i drugi nameti bilo koje prirode i vrste, vezani za uvoz ili izvoz, automatski se primijenjuju na sve lanice potpisnice GATT-a. -Uklanjanje mjera dampinga: preko kojeg su proizvodi jedne zemlje ukljueni u trite druge zemlje po nioj cijeni od normalne cijene za tu vrstu proizvoda i da se mora reagirati ukoliko to nanosi tete nekoj industriji na teritoriji ugovorne strane.GATT je prva organizacija multilateralnog karaktera koja je postavila principe medjunarodne trgovine. Ugovor sadri slijedee principe s kojima su se saglasile sve zemlje lanice: - principe i pravila za vodjenje meunarodne trgovine, - listu carinskih koncesija, -princip po kojem se meunarodni trgovinski problemi rjeavaju na periodinim sastancima zemalja lanica U sporazumu se istiu osnovni zadaci i ciljevi GATT-a : 1) podizanje ivotnog standarda i osiguranje pune zaposlenosti, 2) poveanje realnog dohotka i efektivne tranje, 3) razvoj punog korienja svjetskih sredstava, poveanje proizvodnje i razmjene dobara,

4) unapreenje privrednog razvoja zemalja lanica. WTO Sve do 1994. godine, u periodu od 47 godina i kroz etiri runde pregovora, GATT je stvarao jak i prosperitetan multilateralni trgovinski sistem, koji je 1995. godine prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju- WTO. Dillon runda (1960-1961), Kennedy runda (1964-1967), Tokyo runda (1973-1979) i Urugvajska runda (1986-1994), doprinijele su postupnom postizanju veeg stupnja liberalizacije trgovine. Dillon runda: uestvovale su 23 drave, rezultirala je usvajanjem 45,000 tarifnih koncesija ili snienja carina, pokrivi tako 1/5 ukupne svjetske razmjene. Dogovoreno je prihvatanje nekih trgovinskih pravila iz nacrta Povelje ITO. Kombinirani paket trgovinskih pravila i tarifnih koncesija postao je okvir Opeg sporazuma o carinama i trgovini, a ove 23 drave potpisnice postale formalno ugovorne stranke Opeg sporazuma. Kennedy runda: nastavlja smanjivanje tarifnih barijera, a u GATT je ugraen Sporazum o anti-damping mjerama. Tokyo runda: u kojoj su sudjelovale 103 drave, nastavila je daljnju liberalizaciju trgovine. Predstavljala je ujedno pokuaj reforme trgovinskog sistema i uklanjanja necarinskih prepreka. Runda je razultirala smanjenjem carina za 1/3, do razine od 4,7% u prosjeku. Urugvajska runda: dopunila je multilateralne ugovore i neke pretvorila u obvezujue, te su sporazmi u svega etiri podruja, dravnih nabavki, trgovini goveim mesom, civilnim zrakoplovima i mljekarstvu, zadrali oblik dobrovoljnih vielateralnih trgovinskih sporazuma. WTO je nastala kao rezultat etiri GATT runde pregovora. Formalno utemeljenje WTO proizlazi iz Urugvajske runde koja je uspjeno okonana Ministarskom konferencijom u Marakeu, Maroko, u aprilu 1994. godine. Djelovanje WTO je usmjereno na stvaranje: - otvorenog i ravnopravnog sistema trgovinskih pravila, - progresivne liberalizacije i eliminacije prepreka trgovini robama i uslugama, - uklanjanje svih oblika protekcionizma i diskriminacije u meunarodnim trgovinskim odnosima, - integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju, te tranzicijskih zemalja u multilateralni sistem i postizanje maksimalnog stupnja transparentnosti trgovinskog multilateralnog sistema. Dvostruki su razlozi rukovodili medjunarodnu zajednicu pri donoenju odluke o osnivanju WTO i to: - da obezbjedi smanjenje tarifa i drugih ogranienja u trgovini - da odstrani diskriminacioni tretman u meunarodnim trgovinskim odnosima. VANJSKA I UNUTRANJA TRGOVINA Funkcije trgovine - Interpersonalno posredovanje (posredovanje izmeu ekonomskih jedinki i izravnavanje ponude i tranje) - Interlokalno posredovanje (alociranje dobara sa lokaliteta gdje ih ima u izobilju, tamo gdje ih nema dovoljno) - Intertemporalno posredovanje (dopremanje dobara u pravo vrijeme i u odgovarajuim koliinama) Podjela trgovine na: - unutranju (organiziran i razvijen vid robne razmjene u okvirima carinskih granica jedne zemlje) - Vanjsku (organiziran i razvijen vid robne razmjene izmeu zemalja) Zatim na : - Izvoznu (kupac i prodavac su rezidenti 2 razliite zemlje, odnosno carinskih podruja) - Uvoznu, - Tranzitnu (kupac i prodavac su rezidenti, a domaa trgovina vri posredovanje izmeu njih) Mikroekonomska definicija vanjske trgovine je da je to trgovina meu rezidentima razliitih zemalja.Makroekonomska definicija je da podrazumijeva robnu razmjenu meu zemljama kao zajednicama rezidenata Vanjska trgovina se moe posmatrati u: - uem (promet robe izmeu razliitih zemalja) - irem smislu (cjelokupan promet izmeu zemalja promet robe, usluga, kapitala, turistiki, ptt, E-mail, internet) Ova trgovina omoguuje i podjelu rada na meunarodnom planu (meunarodnu podjelu rada) i efikasnije korienje svjetskih resursa Zajednika obiljeja unutranje i vanjske trgovine su: a) Posrednika funkcija b) Ekonomski zakoni vladaju i unutranjom i vanjskom trgovinom (zakoni trita)

c) Tehnika trgovine (modaliteti zakljuivanja kupoprodaje) d) Organizacioni oblici e) Specifinosti vanjske trgovine su: a) manji stepen mobilnosti faktora kad se radi o razmjeni izmeu 2 zemlje, nego kad se radi o razmjeni unutar zemlje b) kontrola vanjske trgovine (restrikcije, ogranienja, razliite uzanse, standardi, oblici trgovanja, organizacija trita) c) Trgovina izmeu dvije zemlje tretira se kao trgovina izmeu dva ekonomska subjekta d) Trgovina izmeu dvije zemlje unutar jednog vremenkog perioda se tretira kao se desila u isto vrijeme e) Cjelokupna trgovina se registrira kao da je izvrena putem neposrednog plaanja Meunarodni trgovinski ugovori Ovim trgovinskim ugovorima se rjeavaju pitanja trgovine i uklanjaju smetnje u meusobnoj trgovini. Poremeaji na svjetskom tritu, koji su nastupili nakon I svjetskog rata i velike svjetske krize od 1929 1933 godine, nametnuli su svim dravama zavoenje raznovrsnih ogranienja u vanjskoj trgovini: - pootrene carinske mjere, - kvantitativno ogranienje robnog prometa, - uvozne dozvole, - monopol nabavki, - devizna kontrola i druge administrativne mjere u vanjskoj trgovini. Cilj ovih ogranienja je bio zatita nacionalne privrede od poremeaja na svjetskom tritu, koji su se manifestirali u deficitima platnih bilanci, kolebanjima i padovima vrijednosti nacionalnih valuta i nestabilnou meunarodnog trita Kao neposredan rezultat tenji za neometan robni promet u meunarodnoj razmjeni javila se potreba reguliranja vanjske trgovine raznim ugovorima i sporazumima drugaijeg sadraja od onog prije svjetske krize. Osnovni cilj ovih trgovinskih ugovora je bio uklanjanje smetnji u meusobnoj robnoj razmjeni i reguliranje trgovinskih odnosa. Meunarodni sporazumi izmedju drava javljaju se s razliitim nazivima kao to su ugovori, sporazumi, konvencije, aranmani, deklaracije, statuti i slini dokumenti kojima se reguliraju razna konkretna pitanja. Meunarodno ugovaranje i sporazumijevanje se temelji na bilateralnim dvostranim i multilateralnim viestranim ugovorima. *Bilateralni dvostrani trgovinski ugovori Bilateralnim trgovinskim ugovorima se reguliraju trgovinski odnosi izmeu dviju suvremenih drava. Osnovna im je svrha rjeavanje pitanja trgovine i uklanjanje smetnji koje u vanjskotrgovinskoj razmjeni stvaraju raznovrsna ogranienja vanjskotrgovinskih i deviznih reima. Sadraj bilateralnih trgovinskih ugovora je irok i razliit. Njima se reguliraju razliita pitanja i problemi ekonomske, financijske i pravne materije. U bilateralnim trgovinskim ugovorima dolaze do izraaja slijedea naela: a) naelo recipronosti, b) naelo specijalnih povlastica, c) naelo najveeg povlaenja Prema sadraju ovih naela, trgovinske ugovore moemo podijeliti na - reciprocitetne ugovore, preferencijalne ugovore i ugovore sa najveim povlaenjem. Reciprocitetni ugovori su se esto javljali u XVIII stoljeu sve do 1860. godine, kada postaju sve rjei i kada ih zamjenjuju ugovori sa najveim povlaenjem. Osnovna karakteristika je da se ugovorne strane obavezuju da e interese protivne strane tretirati na ugovorom predvieni nain, pod uvjetom da i druga strana na isti nain postupa kada su u pitanju njezini interesi. Kod ovih ugovora je bitno da se ugovorene povlastice odredjuju bilateralno dvostrano. Prefencijalni trgovinski ugovori su rezultat elje za uspostavljanjem tijesnih ekonomskih i politikih odnosa. Ovi ugovori su zakljuivani u doba ranog kapitalizma, a posebno u XVIII i u prvoj polovici XIX stoljea. Poznati su preferencijalni trgovinski ugovori izmedju Engleske i lanova Commonwealtha.Njihova je osnovna karakteristika da se ugovorne povlastice najee povlaena carinska stopa primjenjuju samo na trgovinu izmeu zemalja ugovornica. Ostale zemlje ne mogu se koristiti ugovornim povlasticama, iako su sa datom zemljom u ugovornom odnosu. Naelo najveeg povlaenja dolo je do posebnog izraaja u trgovinskim ugovorima koji su se zakljuivali u drugoj polovini XIX stoljea, sve do poetka svjetske krize 1929-1933. godine. Ovo naelo su prihvatile

razvijene kapitalistike drave, kojima je liberalizacija vanjske trgovine ila posebno u prilog, radi dominacije u produktivnosti rada i proizvodnim snagama. Ovi su se ugovori zakljuivali redovno s rokom od 5 do 10 godina.To su ugovori kojima drave ugovornice osiguravaju jedna drugoj uivanje svih povlastica to ih odobre drugoj dravi. Ovi ugovori najee se odnose na regliranje carinske tarife. Bilateralnim trgovinskim sporazumima se najee regulira oedjena specifina materija u cilju usklaenja odreenih vanjskotrovinskih transakcija izmeu dviju zemalja. Njima se reguliraju sljedea pitanja: nain izdavanja odobrenja za izvoz i uvoz robe koja se nalazi na listi ugovorenog uvoza i izvoza; liste robe koje e se izvoziti i uvoziti u odredjenom vremenskom razdoblju; nain uvoza i izvoza robe koja se ne nalazi na listi robe; reguliranje privatnih kompenzacionih poslova; nain odredjivanja robnih kontingenata; nain zakljuivanja kupoprodajnih trgovinskih ugovora; naelne odredbe o cijenama; *Multilateralne trgovinske ugovore zakljuuje vie zemalja u cilju ravnotee vanjskotrgovinske razmjene, odnosno u cilju reguliranja odredjenih medjunarodnih trgovinskih odnosa, kao to je robna razmjena, primjena carinske tarife, reguliranje plaanja i drugih financijskih pitanja. Multilateralni ugovori u savremenoj medjunarodnoj razmjeni javljaju se sve vie kao ugovori regionalnog karaktera i njima se viestrano reguliraju odnosi u trgovini, carinama, saobraaju, financiranju. Naznaiemo neke ekonomske regionalne organizacije zasnovane na multilateralnim trgovinskim sporazumima: -Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj OECD -Savjet za uzajamnu ekonomsku pomo SEV -Evropska zona slobodne trgovine CEFTA -Latinsko-ameriko slobodno trgovinsko udruenje - Commonwealth Jedan od najpoznatijih medjunarodnih sporazuma koji su zakljueni radi otklanjanja kvantitativnih ogranienja, subvencija, administrativni prepreka u medjunarodnoj trgovini, kao i radi rjeavanja medjusobnih sporova zemalja lanica na trgovakom podruju jeste Opi sporazum o carinama i trgovini General agreement on tarifs and trade GATT. STRATEGIJA ULASKA NA INOSTRANO TRITE IZVOZOM PROIZVODA Motivi koji utjee da preduzee posluje na inostranom tritu putem izvoza proizvoda su razliiti. Jedan od motiva koji je godinama bio prisutan u praksi b-h izvoznika je ostvarivanje deviza radi uvoza. Najvei dio nae industrije zavisi od uvoznih reprodukcionih materijala drugih proizvodnih inputa. Jedan od motiva izvoza je razvoj i rast preduzea.Vaan motiv preduzea za izvoz je poveanje prometa. U privredama koje ostvaruju visoko uee izvoza u drutvenom bruto proizvodu, izvoz je vaan faktor zapoljavanja. Ovo je jedan od razloga koji podstiu dravu da uvodi stimulativne mjere za preduzea koja izvoze. Pored ovih motiva, istie se niz drugih motiva: produavanje ivotnog ciklusa proizvoda, izravnavanje zasienih i ekspanzivnih trita, podjela rizika, poboljavanje konkurentske sposobnosti, inovacije poslovnog sistema Indirektni izvoz podrazumijeva koritenje domaeg posrednika izmeu proizvoaa i kupca na inostranom tritu. Postoji vie mogunosti indirektnog izvoza: izvozne kue ( export houses) , trgovake kompanije ( trading companies) i prikljuni marketing (piggybacking) . Izvozne kue kupuju na domaem tritu za svoj vlastiti raun ili za stranog komitenta. Trgovake kompanije su odigrale znaajnu ulogu u jaanju spoljnotrgovinske moi pojedinih zemalja, kao to je npr. Velika Britanija. U svojoj ponudi najee imaju veoma irok asortiman, od posua do automobila. Trea mogunost indirektnog izvoza jeste koritenje prikljuenog marketinga (piggybacking). Proizvodno preduzee, kao izvoznik, u svoj izvozni program preuzima komplementarne proizvode drugih prizvoaa i plasira ih na inostranom tritu, ili pak da izvoznik kupuje komplementarne proizvode i posluje kao njihov samostalni distributer. Izvoznik ostvaruje efekt na taj nain to uveava svoju konkurentnu sposobnost i poveava ukupnu prodaju. Direktni izvoz predstavlja zreliju fazu internacionalizacije poslovanja, proizvodna preduzea se direktno ukljuuju u realizaciju izvoznih poslovanja, i ostvaruju neposredni kontakt sa inostranim tritem. Otpremu proizvoda na inostrana trita realizuje izvozni odjel proizvoaa. Direktni izvoz omoguava veu kontrolu izvoznog poslovanja i puni uvid u sve relevantne elemente za sklapanje ugovora o izvozu. Kod direktnog izvoza proizvoa uspostavlja neposrednu komunikaciju sa inostranim tritem.

Treba imati na umu da direktan nastup sa inostranom tritu zahtijeva dodatna ulaganja u finansijskom pogledu i u pogledu angaovanja vremena . Kod direktnog izvoza proizvoa moe svoj proizvod usmjeriti ka inostranom distributeru, trgovinama na malo, krajnjem korisniku ili dravnim trgovinskim preduzeima koja su u nekom zemljama iskljuivo ovlatena za uvoz odreenih roba i pojedinih vrsta opreme. Direktni izvoz se moe realizovati i putem otvaranja predstavnitva, prodajne filijale ili trgovinskog preduzea. Definisanje malog businessa nije jednostavan zadatak, pogotovo to su kriteriji za definisanje razliiti u pojedinim zemljama. Mali business karakteriu sljedei elementi : mali trini udio, vlasnici ili suvlasnici firme upravljaju bez posebne upravljake strukture i postoji otean pristup tritu kapitala manja preduzea ostvaruju vei profit u odnosu na velike kompanije jer bre reaguju na promjene u okruenju, fleksibilna su izuzetna za talentovane kadrove i imaju relativno kratke puteve odluivanja i pokazuju agresivnost u traenju novih prilika i novih trita . Male firme obino uspjeno sarauju sa velikim korporacijama i snabdijevaju ih uslugama, dijelovima i materijalima, posebno kada se radi o specijalnim manjim narudbama . Mala preduzea se suoavaju sa ozbiljnim potekoama pri realizaciji izvoznih aktivnosti : nedovoljno poznavanje inostranih sredina i tekoe pri izboru trita i identifikaciji kupca , nedostatak neophodnih resursa za realizaciju izvoza , nedostatak vremena koje uprava moe odvojiti za izvozne aktivnosti kontrola izvoznih aktivnosti i kanala distribucije ukljuujui fiziku distribuciju obimna izvozna dokumentacija , komuniciranje sa stranim kupcima , INTEGRACIJA je proces koji ima za cilj ukidanje diskriminacije izmedju domae i inostrane robe, usluga i faktora proizvodnje. Ovaj proces se ostvaruje kroz najmanje etiri etape: 1) zona slobodne trgovine, 2) carinska unija, 3)zajedniko trite, 4) ekonomska unija. Prva faza je stvaranje zona slobodne trgovine, ime se eliminiraju carine i kvote kao i dozvole meu zemljama lanicama. Druga via faza je stvaranje carinske unije, ime se ne samo eliminiraju carine i kvote, ve se stvara zajedniki sistem carina i kvota. Trea faza je zajednicko trite, sto znai eliminiranje restrikcija na kretanje proizvoda i faktora proizvodnje izmedju zemalja lanica. etvrta faza integracije je stvaranje ekonomske unije, koja znai harmonizaciju i unifikaciju ekonomskih politika i strategija. To je za sada uinila samo evropska ekonomska unija. Jacob Viner je istraivao komparativne efekte carinskeunije na trgovinske tokove, alokaciju resursa i opi nivo blagostanja. Smatrao je da carinska unija sadri u sebi i elemente slobodne trgovine i komponente protekcionizma, te stoga mogu postojati i pozitivni i negativni neto efekti. Da bi se napravila razlika izmedju ovih neto efekata, stvorio je koncepte: 1) trade creation (stvaranje trgovine) i 2) trade diversion (odvraanje trgovine) Do trade creation efekata dolazi onda kada su se resursi transferirali u one aktivnosti u kojima svaka zemlja partner ima komparativne prednosti u odnosu na drugu zemlju, to vodi efikasnijoj upotrebi resursa i nioj cijeni za potroae u integriranim zemljama. Domai proizvodja sa visokim trokovima bie zamijenjen uvozom iz zemlje sa niim trokovima. Do efekata trade diversion dolazi kada su proizvodjai sa niim trokovima proizvodnje, ali izvan integracije, zamijenjeni proizvodjaima sa viim trokovima, ali u okviru integracije. Za neke zemlje prihodi od efekta trade creation koji su rezultat integracije, bie dovoljno veliki da nadoknade gubitke nastale dejstvom efekta trade diversion. Poveanje trita i uklanjanje barijera u trgovini dovodi do preorijentacije obrazaca ekonomske aktivnosti. Mogu se pojaviti dvije glavne grupe efekata:

prva koja se odnosi na obrasce trgovine i druga, koja se odnosi na na obrasce regionalnog razvoja. *U pogledu obrazaca trgovine, uklanjanje trgovinskih barijera bi trebalo da vodi ka naglaenijoj regionalnoj podjeli rada, time to bi svaki region teio da se specijalizira u onim aktivnostima u kojima ima najvee komparativne prednosti. Na taj nain dolazi do realokacije proizvodnje od visokotrokovnih do niskotrokovnih mjesta i veliki dio trgovine se ostvaruje u okviru integracije. Ovi efekti integracije se nazivaju trade creation efekti. Ako je integracija uspjena na due vrijeme konsekventno e dolaziti do poveanja tranje za proizvodima i sirovinama, to e sa svoje strane stvoriti efekte irenja (spread effects), kao i pozitivan prelivajui efekat za ostale privrede. *Druga grupa efekata se odnosi na obrasce regionalnog razvoja. Zato to se koriste novi obrasci komparativnih prednosti, dolazi do realokacije onog dijela proizvodnje koji se odnosi na aktivnosti koje se odvijaju na najefikasnijim lokacijama. Prirodna posljedica je dezinvestiranje, do koga dolazi, poto je proizvodnja povuena sa manje efikasnih lokacija. Radi istraivanja uloge ekonomskih i politikih faktora, koji utiu na formiranje integracije, izvreno je testiranje prvostvorenih integracija Model je obuhvatio sljedee faktore : intenzitet i kvalitet odnosa dvije zemlje, koji se dobija kao odnos godinjeg broja akata saradnje i broja neprijateljskih akata izmedju dvije zemlje; geografsku blizinu koja se mjeri kao udaljenost izmedju komercijalnih centara; (ne) postojanje zajednike granice; BDP kao mjeru ekonomske veliine zemlje i uee uvoza u BDP Razlike u rezervama kapitala izmedju dvije zemlje; Razlike u pogledu nekvalifikovanog i kvalifikovanog rada izmedju zemalja; Razlike u kvalitetu zemlje.

MULTINACIONALNE KORPORACIJE U PROCESU GLOBALIZACIJE Globalizacijski procesi oznaili su poetak novog vremena i zaetak jednog novog svjetskog drutva koje je konano prevladalo dotadanje razlike i podjele. Globalne svjetske ekonomske promjene i ekonomska globalizacija, to se prije svega odnosi na stvaranje globalnog svjetskog slobodnog trita, ipak nisu poluile eljene rezultate. Prije 1980-ih godina, pojam globalizacije gotovo je nepoznat. Danas se taj pojam upotrebljava vrlo esto,svaki put kada se pokuavaju objasniti i razumjeti promjene koje su zahvatile drutvo u cijelosti od tada. Naime,osamdesetih godina zapoela je skupina procesa koji e bitno izmijeniti sliku svijeta kakvog smo poznavali.Etimoloki korijen je latinska rije globus -cjelokupan,ukupan. Globalizacija je skup prekograninih procesa, pokrenutih nezapamenim razvojem moderne tehnologije, koji je doveo do ubrzanja ekonomskih procesa a koji se odraava u socijalnoj, politikoj, kulturnoj i svim drugim podrujima sveukupnog ivota, dakle globalnog je, svjetskog znaenja.Globalizaciju prije svega odlikuje nezapamen i ubrzan razvoj moderne tehnologije. Razvoj tehnologije, prije svega izum interneta, stvori o je uvjete poveane povezanosti i ubrzane komunikacije, neovisno o prostornoj udaljenosti. Globalizacija je promjena koja je zahvatila svijet u globalu, sve od pada Berlinskog zida -ime je simbolino oznaen kraj bipolarne podjele svijeta na Istok i Zapad, sukobljene u Hladnom ratu, koji je trajao sve od zavretka Drugog svjetskog rata. Ona oznaava novi svjetski poredak u kojem vodeu silu, najnapredniju i najmoniju zemlju, predstavljajuUSA. Kao akteri globalizacije, globalizatori, navode se najbogatije zemlje svijeta USA, EU, Japan, Kanada i multinacionalne korporacije, te transnacionalne organizacije - prije svega meunarodne institucije kao to su Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Svjetska banka, Meunarodni monetarni fond (IMF) i Ujedinjeni narodi (UN). Globalizacija ima nekoliko dimenzija,podruja u kojima se odvijaju i na koje utjeu globalizacijski procesi. 1. EKONOMSKA 2. DRUTVENA 3. POLITIKA 4. KULTURALNA

5. EKOLOKA 1. Ekonomska dimenzija odnosi se na ogroman porast trgovine, investiranja, pojaane i poveane financijske tokove, stvaranje globalnog, jedinstvenog svjetskog trita, transnacionalno integriranu prozvodnju, kraj nacionalnih ekonomija, prostorno i vremenski neograniene puteve biznisa, privredne zakone koji su globalni, svjetski. 2. Drutvena dimenzija globalizacije odnosi se na svijet u globalu, koji sve vie postaje globalno selo'. Tehnoloki napredak, promijenjeni ekonomski poredak i nova vrsta komunikacije omoguuje stvaranje 'drutva na daljinu', to je u potpunosti razliito od tradicionalnog drutva i druenja kakvo poznajemo. 3.Politika je i dalje organizirana teritorijalno, nije nestalo dravno ureenje i razgranienje svijeta, no meudravni i politiki odnosi promijenjeni su. Politika je sve vie globalna, ona nije stvar iskljuivo jedne drave, a njene posljedice imaju globalno znaenje. 4. Razvijena tehnologija takoer znai olakan pristup i komunikaciju s drugim kulturama. Svijet globaliziran u jednu zajednicu znai i ispreplitanje razliitih svjetskih kultura. Meutim, nisu rijetke kritike na raun globalizacije u podruju kulture zbog dominantnog svjetskog poloaja SAD-a - da je ona zapravo put ka uniformnosti svijeta, zahvaljujui istoj takvoj dominaciji USA kulture i jezika u odnosu na druge kulture. 5. Ekoloka globalizacija upuuje na poveane ekoloke probleme, uzrokovane izmeu ostalog i pojaanom modernizacijom i industrijalizacijom. Teko je izdvojiti sve mogue uzroke koji su doveli do globalizacije.Najee pominjani uzroci su: 1. RAZVOJ TEHNOLOGIJE 2. BRZINA I TROKOVI TRANSPORTA 3. KRAJ HLADNOG RATA 4. GLOBALNI PROBLEMI (klima, migracija...) 5. LIBERALIZACIJA 1. Tehnoloka revolucija, a pogotovo napredak u podruju razmjene informacija i u podruju komunikacija (Internet), bez sumnje su odigrale i igraju jednu od najznaajnijih uloga u nastanku i razvoju globalizacije. Internet s vie aspekata predstavlja oznaku globalizacije. 2. Nevjerojatan porast trgovine kao bitan element ekonomske globalizacije ima za posljedicu smanjenje trokova transporta i njegovo ubrzanje. Ovo posebno vrijedi za usluni sektor: proizvodi kao to su software i baze podataka alju se u vremenu mjerenom sekundama s jednog na drugi kraj svijeta. 3.Kraj Hladnog rata esto se spominje kao jedan od uzroka globalizacije. Za trajanja hladnoratovske podjele svijeta na Istok Zapad, bilo je i manje suradnje izmeu drava. Padom ove granice tzv. eline zavjese 1989/90., kontakt i suradnja meu dravama su se intenzivirali. Bive drave 'istonog bloka' otvorile su se i izale na svjetsko trite. 4. Globalni problemi, kao to su oteeni ozonski omota, kisele kie ili izumiranje pojedinih ivotinjskih i biljnih vrsta, te kvaliteta ljudskog ivota, zahtijevaju globalnu politiku i globalnu svijest. Osim svjetskih drava,ovim pitanjima bave se meunarodne organizacije poput Green Peacea ili Amnesty internationala, te druge organizacije koje djeluju na globalnoj razini. 5. Liberalizacija svjetske trgovine u okvirima GATT-a, odnosno WTO-a, rezultirala je ovakvim razvojem Pozitivni uinci globalizacije spominju se i u obliku vee socijalne integracije, svjetske globalne brige u ekolokoj borbi, povene interakcije razliitih kultura, vee dostupnosti informacija, veih sloboda, jednakosti i prava. U UNCTAD-ovom pregledu privrednihh aspekata globalizacije i uloge pojedinih segmenata ekonomske politike izraava se nada da dugorono gledano globalizacija osigurava znaajno smanjenje siromatva, doprinosi gospodarskom razvoju, kao i porastu proizvodnje i potronje, uz pretpostavku da zemlje u razvoju primjenjuju liberalnu politiku otvaranja prema svjetskom tritu to kratkorono gledano moe rezultirati tranzicijskim trokovima. Za novi svjetski poredak i globalizaciju karakteristian je uspon multinacionalnih korporacija, mahom iz najbogatijih zemalja, prvenstveno USA. Njihove aktivnosti opravdavaju se i potiu terminom globalizacije. Slobodan protok kapitala i roba, maksimizacija profita kao poticaj i cilj, zatieni su i ohrabreni zakonskim okvirima i mjerama koje donose organizacije kao to su WTO, Svjetska banka i MMF. Pravila i zakoni slobodnog trita daju korporacijama slobode i irok prostor djelovanja na globalnoj razini. Globalizacijski trend korporacijskog poslovanja i poloaj radnika u takvoj situaciji je sljedei :MNK podravaju i sklapaju ugovore o 'slobodnoj trgovini' kako bi poveale svoj profit seljenjem u zemlje Treeg svijeta, gdje radnike i radnice plaaju manje i ne moraju se brinuti o zagaivanju okolia.Tako na primjer firma iz SAD-a proizvede komponente za odreeni proizvod, recimo auto, i poalje ih u Meksiko na sklapanje gdje su zaposleni nekoliko puta slabije plaeni, gdje nema sindikata i gdje se slobodno zagauje okoli. Zatim se te sklopljene komponente vraaju u SAD, ime tzv.izvoz u Meksiko zapravo nikad ne doe do trita u Meksiku, ve se samo radi o unutarnjim transferima jedne kompanije.

NOVA EKONOMIJA Od Bretton-Woodsa do neoliberalizma Poetak globalizacijskih promjena i procesa znaio je ujedno i prekretnicu te naputanje dotadanjeg ekonomskog ureenja svijeta uspostavljenog nakon II svjetskog rata na konferenciji u Bretton-Woodsu. Koncept drava-nacija i regulacija meunarodne ekonomije,svojstvenih Bretton-Woods sistemu, naputeni su u ime usvajanja koncepta nove ekonomije koja se zasniva na neoliberalnoj doktrini.Dananji neoliberalni poredak je zapravo oivljena verzija ekonomskog liberalizma ili liberalnog kapitalizma iz druge polovice 18.st. Osnovna ideja liberalizma je nemijeanje drave u ekonomske procese i kretanja te preputanje regulatorskog mehanizma u ekonomiji slobodnom tritu, odnosno 'nevidljivoj ruci', kako je to rekao Adam Smith, najpoznatiji predstavnik liberalne doktrine. Ekonomska doktrina liberalizma prevladavala je do velike ekonomske krize, tj. Velike depresije 1929. godine. Usljed krize naputa se liberalna doktrina i prihvata se misao J. M. Keynesa, koji je zastupao tezu o potrebi pune zaposlenosti za uspjeh kapitalizma, i u tom cilju neophodnoj intervenciji drave i centralnih banaka. Bretton-Woods sistem meunarodnog ekonomskog ureenja uspostavio je pravila trgovinskih i financijskih odnosa izmeu glavnih svjetskih industrijskih drava.Taj sistem je prvi primjer ugovorenog monetarnog poretka u povijesti svijeta, a namjena mu je bila ureenje monetarnih odnosa izmeu neovisnih nacija -drava.Sporazum iz Bretton Woodsa potpisan je u julu 1944. godine. Kako bi uspostavili sistem pravila, institucija i procedura, sudionici BrettonWoodsa osnovali su Meunarodnu banku za obnovu i razvoj i Meunarodni monetarni fond. Ove organizacije poinju djelovati 1946. godine, nakon to je dovoljan broj zemalja ratificirao sporazum. Sporazum u Bretton-Woodsu obvezivao je zemlje potpisnice na usvajanje monetarne politike kojom se vrijednost teaja svake valute zadrava unutar fiksirane vrijednosti plus/minus jedan posto u terminima zlata.Sistem iz Bretton-Woodsa sruio se 1971. godine, nakon to su SAD odustale od konvertibilnosti dolara u zlato.Sve do tada, Bretton-Woods sistem predstavljao je efikasan nain kontrole neslaganja i postizanja zajednikih ciljeva unutar i meu dravama koje su ga i stvorile , to se naroito odnosilo na SAD. Liberalni ekonomski sistem zahtijevao je ureen sistem investicija, trgovine i plaanja. Za razliku od nacionalnih dravnih ekonomija, meunarodna ekonomija nije imala sredinju vladu koja bi bila odgovorna za valute i njihova kretanja. U prolosti, ovaj problem se rjeavao tzv. zlatnim standardom. Arhitekti Bretton-Woodsa nisu ga smatrali primjerenim poslijeratnoj ekonomiji. Umjesto toga, uspostavili su sistem fiksiranih teajeva i ameriki dolar kao rezervnu valutu,tj. valutu prema kojoj e se odreivati vrijednost drugih valuta. U 19.i 20.stoljeu zlato je imalo sredinju ulogu u meunarodnim monetarnim transakcijama.Ono je bilo podloga 'valutama, a meunarodna vrijednost valute odreivala se prema njenoj vrijednosti u zlatu. Zlato se tada vezivalo uz britansku funtu, s obzirom da je u tom razdoblju britanska ekonomija bila dominantna. Drugi svjetski rat oslabio je i funtu i britansku ekonomiju, pa funta vie nije mogla ispunjavati svoju ulogu.Kreatori Bretonvudskog ugovora trebali su dovoljno jaku valutu da ispuni rastue zahtjeve meunarodne likvidnosti.To je mogao biti jedino ameriki dolar. Atlantska povelja iz 1941. godine najvanija je prethodnica koneferencije u Bretton Woodsu. Ona je postavila vane ciljeve za svijet nakon rata, ak i prije nego su se SAD ukljuile u rat.Atlantska povelja jamila je jednako pravo svim narodima u pristupu trgovini i sirovinama. Takoer, pozivala je na otvorenost mora i morskih povrina, razoruanju agresora iz 2. svj.rata i uspostavu ireg i stabilnijeg sistema ope sigurnosti.Kako se bliio kraj rata, konferencija u Bretton-Woodsu oznaila je kulminaciju dvoipolgodinjeg planiranja poslijeratnog preureenja. WASHINGTONSKI KONSENZUS Korijeni Washingtonskog konsenzusa potiu iz 1989.godine,kada je Institut za meunarodnu ekonomiku u Washingtonu organizirao konferenciju na kojoj su brojni autori trebali nai rjeenje za duniku krizu u Latinskoj AmericiJohn Williamson, ekonomist sa spomenutog instituta pripremio je tekst u kojem predlae deset reformi. Radi se o ...skupini trino usmjerenih reformi koje su trebale pomoi stagnirajuim privredama Latinske Amerike u ponovnom privlaenju privatnog kapitala u regiju (iz koje je taj kapital pobjegao zbog krize) Za oivljavanjeprivrede, reforme predlau makroekonomsku disciplinu (posebno fiskalnu), trinu privredu, otvorenost prema svjetskoj ekonomiji (posebno prema slobodnoj trgovini i direktnim stranim ulaganjima). Iako je Washingtonski konsenzus prvobitno bio namijenjen rjeavanju krize u Latinskoj Americi, ub rzo su njegova pravila postala globalno vaei temelj ekonomskih reformi. FISKALNA DISCIPLINA zemlje Latinske Amerike imale su velike fiskalne deficite koji su stvarali inflaciju i probleme u platnoj bilanci. Iz tih razloga, fiskalna disciplina postala je nunost. PREUSMJERAVANJE JAVNIH RASHODA cilj ove mjere je usmjeravanje javnih rashoda u osnovnu zdravstvenu zatitu, obrazovanje, infrastrukturu, ime bi se potaknuo rast i pomoglo najsiromanijim slojevima stanovnitva.

POREZNA REFORMA formiranje poreznog sustava, sa to irom poreznom osnovicom i usmjerenim graninim poreznim stopama . LIBERALIZACIJA KAMATNIH STOPA podrazumijeva financijsku liberalizaciju, ona ne treba biti brza i uz nju je nuno razvijati i kvalitetnu prudencijalnu superviziju financijskih institucija. KONKURENTSKI TEAJ Williamson je smatrao da teajna politika mora biti takva da osigurava konkurentnost izvoza.Iako se zalagao za tzv.hibridna teajna rjeenja, struka je sve vie smatrala da su za teaj prihvatljiva samo ekstremna rjeenja,a to je ili vrsto vezanje teaja za neku valutu sidro, ili potpuno preputanje teaja trinim silama LIBERALIZACIJA TRGOVINE - iako se liberalizacija trgovine smatra nunom reformom, postoje dvojbe o brzini kojom bi se ona trebala provoditi. LIBERALIZACIJA INOZEMNIH DIREKTNIH INVESTICIJA rije je o liberalizaciji kapitalnog rauna bilance plaanja pojedine zemlje (preciznije, direktnih ulaganja). PRIVATIZACIJA ideja privatizacije bila je iroko prihvaena. Vano je kako se ona provodi: ona moe biti popraena snanom korupcijom , tokom koje se imovina prenosi povlatenoj eliti za cijenu koja iznosi samo mali dio stvarne vrijednosti imovine. DEREGULACIJA deregulacija ne znai odbacivanje bilo kakvih pravila. Ona znai smanjivanje prepreka za ulazak na trite i izlazak s njega, uz zadravanje regulacije na podruju zatite kolia, sigurnosti ili dravne regulacije nekonkurentskih industrija . VLASNIKA PRAVA kao uvjet za transparentno trino poslovanje, potrebno je jasno postaviti vlasnika prava. To se posebno odnosi na siromanije kojima treba omoguiti da imaju prava vlasnitva uz razumne trokove . Uspjeh konsenzusa u Latinskoj Americi je dvojben. Poetkom 1990 -ih prorauni su postali uravnoteeniji, inflacija nia, smanjila se vanjska zaduenost i zabiljeen je privredni rast. Iskristalizirale su se dvije kritike struje Washingtonskog konsenzusa: Jedna kritika govori da konsenzus zanemaruje razvoj institucija. Druga kritika govori da je konsenzusom zapostavljeno rjeavanje problema neravnopravne raspodjele, odnosno siromatva. Integracija u globalno slobodno trite zahtijeva; -reformu domaeg gospodarstva - otvorenost stranim investicijama - homogenizaciju i standardizaciju Koncept meunarodnih financijskih institucija zamiljen je i namijenjen rjeavanju problema nejednakosti i siromatva , pomoi manje razvijenim zemljama u rjeavanju problema zaduenosti i pristupanja globalizaciji, to bi kako te institucije tvrde trebalo dovesti do podizanja ivotnog standarda.No, sumnju u opravdanost tog koncepta izaziva injenica da se kreditnim aranmanima ove zemlje jo dodatno osiromauju , jer se svako servisiranje starih dugova pretvara u nove kredite, novo zaduivanje. Tako su danas najsiromanije zemlje na svaki dolar zajma u posljednjih 20 godina platile 9 dolara kamata, ne otplativi ni jedan dolar glavnice.Novi se krediti veinom koriste za otplatu kamata i tako se dugovi nikad ne smanjuju, nego se poveavaju. Znajui da najsiromanije zemlje ne mogu otplatiti dugove i pod pritiscima javnosti,MMF je 1996.poeo rjeavati problem tako to je najzaduenijim siromanim zemljama obeana pomo u otplati dugova pod uslovom da est godina provode ekonomske reforme pod njihovim nadzorom. No, ta se velikodunost pokazala lanom, jer je MMF nametnuo toliko mnogo uslova koje je do sada ispunilo samo sedam zemalja. Strategija ulaska na inostrano trite izvozom sistema Pod pojmom inenjeringa se podrazumijeva vie sukcesivnih radnji na ostvarenju zamisli investitora. Inenjering podrazumijeva rjeenje problema tehnologije i tehnolokog postupka, koncepcija najcjelishodnijeg radnog procesa u proizvodnji i ostalim djelatnostima preduzea, projektovanje postrojenja (objekata i sl.), organizaciju i izvoenje radova na ostvarenju projekta do kraja, uz obezbjeenje organizacionih, materijalnih i kadrovskih pretpostavki za uspjean rad novoizgraenog objekta sa sagledavanjem njegovih tehnolokih i ekonomskih efekata u radu. To je itava oblast proizvodnje i prometa investicionih dobara i usluga, radnih iskustava i znanja od znaaja za racionalnu organizacija radnih procesa i urednu eksplotaciju izvrenog ulaganja. Modaliteti inenjeringa : naunoistraivaki inenjering , proizvodnoprocesni inenjering ,

investicioni inenjering , organizacioni upravljaki inenjering , prodajni ili poslovno trini inenjering . Jedan od oblika prenosa proizvodnje u inostranstvu bez ulaganja kapitala jeste licencna proizvodnja u inostranstvu Licenca se odnosi na tehniko znanje ili tehniko iskustvo (know how.Govorom o licenci moe ukljuiti i korienje robne oznake (robni ili trgovaki ig), prenos znanja i iskustva u podruju organizacije, rukovoenja, distribucije i sl..Danas se pod pojmom know-how podrazumijeva: praktino znanje, iskustvo za industrijsko koritenje izuma, tajni izum, trgovake tajne i postupci, konstrukcije; recepti, radne upute Proizvodnja na osnovu licence ponekad moe biti jedini mogui nain ulaska na inostrano trite, kao to je to nekad bio sluaj sa ulaskom na trite Japana ili zemalja Istone Evrope.Davaoci licence esto nastoje da pored licence koja im se plaa po osnovu izdavanja licence za patent, know-how, robnu marku, ostvare i posredan efekat na taj nain to e se primalac licence ugovorom obavezati da iz odreenih izvora nabavlja repromaterijal, poluproizvode, opremu i to po cijenama koja su precijenjene (overpricing). FRANCISHING Sutina franchisinga jeu partnerskom sistemu distribucije, koji se sastoji od davaoca franchisea i najee vie primaoca franchisea. Iako se franchising najvie koristi na podruju distribucije, treba istai da on ukljuuje i transfer znanja , know-how za proizvodnju, radi formiranja odreenog proizvodnog ili uslunog mixa. U tom smislu funkcioniraju i meunarodni franchise sistemi po formuli: licenca plus marketing u sistemu . U okviru vertikalne kooperacije, davalac franchisea ustupa sistem, tj. svoj robni znak, svoj know-how, svoja tehnika i marketinka iskustva, djelimino proizvode i usluge primaocu franchisea, koji se obavezuje da e se kao samostalni poduzetnik u svojoj poslovnoj aktivnosti pridravati ugovorom prihvaenih upustava i instrukcija. Davalac franchisea moe biti : proizvoa, hotelijer, ugostitelj, davalac usluge, grosista ili detaljista koji posjeduje poznato ime, koji ima poslovni ugled na tritu, iji su proizvodi sinonim kvaliteta. Dakle, radi se o kupovini isprobanog i uspjenog nastupa na tritu, odnosno o prodaji iskustava i znanja. Na taj nain primaoci franchisea, najee mala preduzea, izbjegavaju lutanje, nesigurnost u poslu i nepotrebnu konkurenciju . Franchising sistem ima tri karakteristine osobine : jedna strana (davalac franchisea) daje drugoj strani (primaocu franchisea) pravo da distribuira ili prodaje odreene robe ili usluge; primalac franchisea se slae da posluje prema marketing planu koji propie davalac franchisea; primalac franchisea posluje pod trgovakom markom ili trgovakim imenom davaoca franchisea. Po Kotleru postoje tri oblika franchisinga: Prvi je oblik sistem u kom proizvoa sponzorira maloprodavca, a kao primjer slui automobilska industrija. Tako Ford ustupa trgovcima licencu za prodaju automobila, a trgovci ostaju samostalni poslovni svijet koji prihvata da ispuni razliite uslove prodaje i servisiranja. Drugi oblik jeste sistem u kom proizvoda sponzorira veletrgovca, a primjer je u industriji bezalkoholnih pia. Tako Coca-Cola ustupa licencu puniocima boca (veletrgovcima) na razliitim tritima koji kupuju njezin koncentrat sirupa, zatim ga gaziraju,pune u boce i prodaju maloprodavcima na lokalnim tritima. Trei oblik jeste sistem u kom usluno preduzee sponzorira maloprodavca. U ovom sluaju usluno preduzee organizuju cjelokupni sistem za pruanje usluga krajnjim potroaima Primjere pronalazimo u poslovanju najma automobila (Hertz, Avis), restorana (Mc Donalds, Burger Wig) i motela (Howard Johnson, Ramada Inn). Dugorona proizvodna kooperacija je najraireniji oblik meunarodne proizvodne saradnje i predstavlja nastavak ve uspostavljenih poslovnih veza, bilo da je to saradnja u proizvodnji (ugovorna proizvodnja , montana proizvodnja), odreeni licencni aranmani ili oblici izvozno-uvozne kooperacije (lohn poslovi , piggy-back marketing itd ). Kooperativni odnosi se manifestuju u sljedeim formama: - meusobne isporuke poluproizvoda, dijelova, sklopova - prvi kooperant izrauje sastavne dijelove proizvoda koje isporuuje drugom kooperantu koji obavlja finalizaciju proizvoda, te isporuuje finalni proizvod u koji su ugraeni dijelovi prvog kooperanta - prvi kooperant isporuuje sirovine, reprodukcioni materijal , poluproizvodne drugom kooperantu koji isporuuje finalne proizvode prvom kooperantu, - kooperanti meusobno isporuuju dijelove sistema za investicione objekte. Postoji vie motiva za ulazak u kooperativni odnos. Osniva kooperacije je motiviran: naplatom tehnologije i kooperacionih isporuka, veim korienjem sopstvenih proizvodnih kapaciteta, korienjem tuih komparativnih prednosti itd.

Motivi kooperanata u drugoj zemlji su: pribavljanje savremene tehnologije, obezbjeivanje uvoza savremene opreme i alata, razvoj i usavravanje postojeih i novih proizvoda, proirivanje proizvodnog programa, zajedniki nastup na inostranom tritu. Montana proizvodnja u inostranstvu predstavlja oblik meunarodne proizvodne saradnje u kom se zavrni dio proizvodnje, tj. montaa, prenosi i obavlja na inostranom podruju. Veliki broj proizvoda danas ine proizvodi koji nisu u cjelosti proizvedeni samo u jednoj zemlji. Montana proizvodnja u inostranstvu se moe realizirati putem osnivanja vlastitih jedinica za montau u inostranstvu i u okviru proizvodne saradnje domaih i inostranih preduzea.Montana proizvodnja u okviru proizvodne saradnje domaih i inostranih preduzea se moe realizirati : zajednikim ulaganjem u novo montano preduzee sa lokalnim pertnerom, zajednikim ulaganje sa partnerom iz tree zemlje, otkupom dijela vlasnitva u postojeem montanom preduzeu, povjeravanjem montane funkcije inostranom preduzeu. Meunarodni konzalting je posebna vrsta meunarodne razmjene odnosno vieg oblika ekonomsko tehnike suradnje u kojoj konzaltinko poduzee izvozi proizvode najvieg stupnja obrade. Konzaltingom se smatra aktivnost nezavisnih kvalificiranih osoba, timova strunjaka na identificiranju i istraivanju problema vezanih za ciljeve, organizaciju, procedure i metode, preporuujui odgovarajue praktine akcije i pomaui uvoenje tih preporuka. Pod upravljakim konzaltingom podrazumijeva se profesionalni servis za potrebe nositelja odgovornosti u preduzeima na analiziranju i rjeavanju praktinih problema, pri emu se prenosi uspjena i provjerena upravljaka praksa iz jednog sustava u drugi Direktna ulaganja u inostranstvu Jedan od oblika ulaska na inostrano trite jeste prenos proizvodnje u inostranstvo na osnovu ulaganja kapitala. Dakle, radi se o plasiranju kapitala u inostranstvo sa ciljem da se proizvodnja organizira u onoj zemlji gdje postoje optimalni uslovi za profitabilno poslovanje. Strane investicije se mogu klasificirati primjenom dva osnovna kriterijuma . To su svrha i oblik kapitala . Strane investicije se mogu podijeliti na direktne (equity) i indirektne ( loan) investicije. Direkne investicije sa varijabilnom rentom omoguuju da ulaga putem kontrole i upravljanja ostvaruje profit na uloeni kapital . Indirektne investicije odbacuju fiksnu rentu, a sa njima se esto izjednaavaju portfolio investicije. Portfolio investicije se javljaju kao forme u sluaju ulaganja u obveznice i druge vrijednosne papire koje izdaje strana drava. Direktna ulaganja u inostranstvu se mogu pojaviti u tri forme: - vlastita preduzea , - zajednika preduzea , - filijale . Poslovi zajednikih ulaganja, u poslovnoj praksi poznatih pod nazivom joint venture, mogu se promatrati sa stajalita: - Ulaganja stranih osoba u domaa poduzea - Ulaganja domaih poduzea u inozemstvu Osnovni motivi domaih poduzea za ugovaranje poslova zajednikih ulaganja s inozemnim partnerima uglavnom su slijedei: - Nedostatak vlastitih financijskih sredstava potrebnih za modernizaciju, proirenje i izgradnju novih proizvodnih ili uslunih kapaciteta - Pribavljanje suvremene tehnologije - Bolje iskoritavanje energetskih izvora - Racionalnije koritenje domaih sirovina i reprodukcijskih materijala - Poveanje ekonominosti i isplativosti poslovanja - Poveanje izvoza vlastitih proizvoda ili smanjenje uvoza Izvoenje investicijskih radova u inozemstvu obavljaju za to specijalizirana graevinska, montana, projektna, inenjering, konzultantska i druga poduzea, ovisno o vrsti investicijskog projekta i zahtjevima stranog investitora. U ove se poslove ukljuuje i niz drugih sudionika, posebice banke i druge domae ili meunarodne financijske institucije, osiguravajua drutva, proizvoai opreme, vlasnici prava industrijskog vlasnitva