ODBOR EUROPSKIH REGULATORA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE

Ref.: CESR/09-178

Načela upravljanja rizicima za UCITS

Veljača 2009.

11-13 avenue de Friedland - 75008 PARIS - Francuska - Tel .: 33.(0).1.58.36.43.21 - Faks: 33. (0) .1.58.36.43.30 Web: www.cesr.eu

KAZALO

Uvod 3 Definicije 5 Upravljanje rizicima UCITS-a – zakonodavna pozadina 6 Rizici relevantni za UCITS 8 Predložene mjere treće razine 10

2

UVOD Pozadina

1. Postupak upravljanja rizicima je ključan u zaštiti ulagatelja od rizika kojima su UCITS-i izloženi u odnosu na obavljanje aktivnosti upravljanja zajedničkim portfeljem. Nedavne nestabilnosti na tržištu naglasile su potrebu za sveobuhvatnim pristupom upravljanju rizicima i za visokim standardima u upravljanju rizicima.

2. Aktualno europsko zakonodavstvo u području upravljanja zajedničkim portfeljem prilično je limitirano što se tiče upravljanja rizicima. Članak 5f(1)(a) UCITS Direktive uspostavlja obvezu matične države članice da zahtijeva da društva za upravljanje imovinom imaju odgovarajuće postupke i mehanizme interne kontrole. Detaljnije odredbe navedene su u članku 21. Direktive, koji se fokusira na načela za mjerenje i upravljanje rizicima koji su povezani s pozicijama u izvedenicama. 2004. godine Europska komisija objavila je Preporuku1 za dopunu gore navedenih odredbi o korištenju financijskih izvedenih instrumenata od strane UCITS-a. Preporuka, međutim, naglašava opće načelo prema kojem „sve značajne rizike” UCITS-a treba precizno izmjeriti.

3. CESR je kroz svoju Stručnu skupinu o upravljanju ulaganjima2 proveo istraživanje o tome kako je Preporuka iz 2004. provedena u različitim državama EU-a. Istraživanje je također bilo usmjereno na procjenu zahtijevaju li članovi CESR-a sustave upravljanja rizicima za sve UCITS-e, uključujući i one koji ne ulažu u izvedenice. 25 članova odgovorilo je

1 Preporuka 2004/383/EZ od 27. travnja 2004. 2 Stručnom skupinom CESR-a za upravljanje ulaganjima predsjeda Lamberto Cardia, predsjednik talijanskog tijela Commissione Nazionale per la società e la Borsa (CONSOB). 3

na anketu. Odgovori su ukazali na različite pristupe upravljanju rizicima, kao i provedbi Preporuke iz 2004.

4. Na temelju prioriteta koje su izrazili članovi CESR-a, odlučeno je da će se CESR dodatno angažirati u aktivnostima što se tiče:

a. posebnih tehničkih i kvantitativnih pitanja u vezi s parametrima UCITS portfelja za mjerenje ukupne izloženosti, financijske poluge i rizika druge ugovorne strane u pogledu izvedenih financijskih instrumenata.

b. definicije smjernica za industriju, kao i nadzorna tijela u području upravljanja rizicima.

5. Aktivnosti na približavanju u navedenim područjima bile bi od pomoći u sprečavanju regulatorne arbitraže, poticanju međusobnog povjerenja i zaštiti ulagatelja.

6. Stajalište CESR-a je da snažni sustavi upravljanja rizicima zahtijevaju organizacijske zahtjeve i specifične mjere zaštite te pozornost kako bi se osiguralo da se svim rizicima značajnima za UCITS adekvatno upravlja. Takvi zahtjevi i dobre prakse trebali bi biti utvrđeni u zajedničkim načelima, kako bi se potaknulo približavanje među nadležnim tijelima i kako bi se dale korisne smjernice sudionicima na tržištu.

7. Konkretno, u ovom se dokumentu predlaže okvir za smjernice u vezi s upravljanjem rizicima, pružaju se načela i pregled ključnih elemenata za standard u postupku upravljanja rizicima.

8. Sljedeća načela treba primjenjivati na određena društva za upravljanje imovinom i na investicijska društva koja nisu odredila društvo za upravljanje (samoupravni UCITS). Definicije ključnih pojmova koji se koriste u ovom dokumentu nalaze se u sljedećem odjeljku („Definicije”).

9. Načela koja predlaže CESR odražavaju potrebu da se osigura, s jedne strane, da ulagatelji budu adekvatno zaštićeni i, s druge strane, da je postupak upravljanja rizicima primjeren i proporcionalan s obzirom na

4

prirodu, opseg i složenost aktivnosti društva za upravljanje imovinom i UCITS-a kojim upravlja.

10.Načela će biti dopunjena dokumentom o gore spomenutim tehničkim i kvantitativnim pitanjima u vezi s parametrima UCITS portfelja za mjerenje ukupne izloženosti, financijske poluge i rizika druge ugovorne strane u pogledu izvedenih financijskih instrumenata.

DEFINICIJE

1. Društvo: određeno UCITS III društvo za upravljanje ili samoupravno društvo za investicije.

2. Uprava: uprava društva.

3. Uprava: osoba ili osobe koje efektivno upravljaju poslovanjem društva u skladu s člankom 5a 1(b) ili člankom 13a(1) drugom alinejom UCITS Direktive.

4. Nadzorna funkcija: funkcija imenovana za ispitivanje i ocjenjivanje primjerenosti i učinkovitosti postupka upravljanja rizicima.

5. UCITS: zajednički investicijski fond sastavljen u skladu s odredbama Direktive 85/611/EZ, kako je izmijenjena i dopunjena.

6. Vanjski izvršitelj: treća strana kojoj društvo može delegirati obavljanje poslova upravljanja rizicima.

5

UPRAVLJANJE RIZICIMA ZA UCITS - ZAKONODAVNA POZADINA

1. Članak 5f 1.(a) UCITS Direktive propisuje da „... nadležna tijela matične države članice, uzimajući u obzir narav UCITS-a kojim upravlja društvo za upravljanje, dužna su zahtijevati da svako takvo društvo ima primjerene administrativne i računovodstvene postupke, mehanizme kontrole i zaštitnih mjera za elektroničku obradu podataka te odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole...".

2. Slični zahtjevi propisani su i za investicijska društva koja nisu odredila društvo za upravljanje, u članku 13c UCITS Direktive.

3. Prema članku 21. UCITS Direktive „društvo za upravljanje ili investicijsko društvo mora koristiti postupak upravljanja rizicima koji mu omogućuje da u svakom trenutku prati i mjeri rizik pozicija i njihov doprinos ukupnom profilu rizičnosti portfelja; ono mora koristiti postupak za točnu i neovisnu procjenu vrijednosti OTC

6

izvedenica. Društvo mora, redovito i u skladu s detaljnim pravilima koja je dužno odrediti, nadležnim tijelima priopćavati vrste izvedenih instrumenata, temeljne rizike, kvantitativna ograničenja i metode koje su odabrane kako bi se procijenili rizici povezani s transakcijama izvedenicama u vezi sa svakim UCITS-om kojim upravlja”.

4. Nadalje, Preporuka iz 2004. navodi neke osnovne elemente u vezi s praksama i sustavima upravljanja rizicima koje bi članovi CESR-a trebali uzeti u obzir. Konkretno, preporučuje se da „...sustavi mjerenja rizika ... budu prilagođeni relevantnom profilu rizičnosti UCITS-a ..." i da „...precizno mjere sve značajne rizike povezane s UCITS-om...".

5. Konačno, kad se bave upravljanjem pojedinačnim portfeljem, društva za upravljanje imovinom također su dužna ispuniti zahtjeve za upravljanje rizicima koje nameće MiFID. Točnije, članak 13. stavak 5. Direktive MiFID prve razine navodi da je „... društvo dužno imati djelotvorne postupke procjene rizika...”; ovaj se zahtjev dodatno objašnjava u članku 7. Direktive MiFID druge razine kao obveza:

„ ... (a) da uspostave, provode i održavaju primjerene politike i postupke upravljanja rizicima koji utvrđuju rizike koji se odnose na aktivnosti, procese i

sustave društva i, ovisno o slučaju, da odrede prihvatljivu razinu;

(b)da donesu učinkovite mjere, procese i mehanizme za upravljanje rizicima koji se odnose na aktivnosti, procese i sustave društva, s obzirom na navedenu prihvatljivu razinu rizika;

(c)da nadziru sljedeće:

(i) primjerenost i učinkovitost politika i postupaka investicijskog društva za upravljanje rizicima;

(ii) razinu usklađenosti investicijskog društva i njegovih relevantnih osoba s mjerama, procesima i mehanizmima donesenima u skladu s točkom (b);

7

(iii) primjerenost i učinkovitost mjera poduzetih za uklanjanje mogućih nedostataka u navedenim politikama, postupcima, mjerama, procesima i mehanizmima, uključujući propuste relevantnih osoba da se pridržavaju takvih mjera, procesa i mehanizama ili da poštuju takve politike i postupke”.

RIZICI RELEVANTNI ZA UCITS

1. Ovaj je dokument usmjeren na rizike kojima bi ulagatelji UCITS-a mogli

biti izloženi u vezi s aktivnostima upravljanja zajedničkim portfeljem koje provodi društvo. Ovo ne dovodi u pitanje obveze društva za upravljanje imovinom da ispuni zahtjeve upravljanja rizicima koje nameću Direktive MiFID prve i druge razine u pružanju usluga upravljanja pojedinačnim portfeljem.

8

2. Sa stajališta ulagatelja, UCITS-i su podložni financijskim rizicima i

određenim operativnim rizicima koji se mogu materijalizirati u kapitalne gubitke ili slabu uspješnost ulaganja.

3. Među financijskim rizicima, tržišni rizik se obično smatra rizikom fluktuacija u tržišnoj vrijednosti vrijednosnih papira u koje fondovi ulažu, koji može varirati tijekom vremena (grupiranje volatilnosti dobro je poznato u financijama) odražavajući različite uvjete na tržištu.

4. Prema teoriji, kada se financijske transakcije odvijaju unutar učinkovitih okruženja (tržišta s mnoštvom marginalno i simetrično informiranih ulagatelja), cijene imovine uključuju sve dostupne informacije i, kao posljedica toga, tržišni rizik se može smatrati jedinim relevantnim faktorom rizika koji je povezan s vrijednošću, na razini svakog vrijednosnog papira koji fond drži ili na razini cijelog portfelja.

5. Međutim, budući da tržišta često pogađaju isprekidani tokovi informacija (to jest, informacije su često nepotpune i asimetrično distribuirane), ili su raspršena i stoga ne mogu proizvesti robustan tok cijena (u slučaju OTC bilateralnih trgovanja) financijsku izloženost nekim klasama i vrstama imovine (vrijednosni papiri osigurani imovinom, OTC izvedenice itd.) prihvatljivima za ulaganje UCITS-a treba logično pratiti natrag do različitih odrednica rizika, koji se ne mogu svesti na jedan činitelj rizika.

6. S obzirom na takve pozicije, tržišni rizik i dalje se može shvaćati kao da obuhvaća izloženost standardnim kretanjima u mikro-ekonomskim i/ili makro-

ekonomskim varijablama (prodaja, dobit, premije za sistemski rizik portfelja, kamatne stope, tečajevi).

Međutim, drugi faktori

rizika, kao što su kreditni rizik, rizik druge ugovorne strane i rizik likvidnosti, često se tumače kao da predstavljaju mogući utjecaj događaja koji mogu pogoršati uvjete trgovanja određenih vrijednosnih papira (nelikvidnost) ili kreditni rejting pojedinih izdavatelja (nastanak statusa neispunjavanja obveza) ili drugih ugovornih strana u bilateralnim transakcijama (insolventnost). Specifični rizici, kao što su kreditni rizik ili rizik likvidnosti, mogu se odnositi i na iznenadne snažne

9

promjene u makroekonomskom okruženju (kao što je širenje premija za rizik - „pad apetita za rizik” - ili degradiranje izloženosti određenog sektora ili države).

7. Važna činjenica koju vrijedi napomenuti je da, kada i drugi faktori osim tržišnog rizika postanu relevantni, ukupna financijska izloženost investicijskog fonda može ovisiti i o dodatnim specifičnim činiteljima rizika koji se pojavljuju samo na razini ukupnog portfelja. To je slučaj, na primjer, kod rizika koncentracije ili kod određenih aspekata rizika likvidnosti, kada se likvidnost shvaća kao sposobnost UCITS-a da ispuni, uz razumne troškove, svoje obveze (otkup ili povrat duga) kako dospijevaju.

8. Sa stajališta ulagatelja UCITS-a, operativni rizici povezani su s različitim značajkama i kvalitetom postupaka trgovanja, namire i vrednovanja koje provodi društvo, što može povećati mogućnosti gubitaka zbog ljudskih ili tehničkih pogrešaka.

9. Međutim, potrebno je naglasiti da, kako se teret operativnih rizika uglavnom stavlja na društvo i njegovu upravu, u okviru ovog dokumenta trebaju se uzeti u obzir samo oni operativni rizici koji također utječu na interese ulagatelja izravnim učinkom na portfelj fonda.

10

MJERE TREĆE RAZINE

Opća načela u vezi s upravljanjem rizicima iz perspektive ulagatelja UCITS-a

1. Na temelju prethodno navedenih zakonskih odredbi, moguće je utvrditi ključna načela u vezi s upravljanjem rizicima koji bi trebali biti ispunjeni kako bi se osigurala zaštita ulagatelja UCITS-a. Ta se načela uglavnom odnose na:

(i) upravljanje i organizaciju procesa upravljanja rizicima;

(ii) utvrđivanje i mjerenje rizika relevantnih za UCITS;

(iii) upravljanje rizicima relevantnim za UCITS;

(iv) praćenje i izvješćivanje.

2. Sva načela koja odgovaraju četirima gore navedenim područjima treba provoditi kao dio koherentnog skupa internih pravila koja reguliraju postupak utvrđivanja, mjerenja i upravljanja rizicima koje snose ulagatelji UCITS-a, dalje u tekstu: politika upravljanja rizicima Društva

3. Naposljetku, načela koja se odnose na upravljanje rizicima na razini društva nadopunjena su nadzornim načelima kojima bi se trebalo voditi u pregledu tih postupaka u svrhu zaštite ulagatelja.

DIO 1. - NADZOR

Okvir 1.: Nadzor od strane nadležnih tijela

1. Nadležna tijela trebaju uzeti u obzir primjerenost i učinkovitost postupka upravljanja rizicima u okviru postupka licenciranja UCITS-a/društva te ih potom kontinuirano nadzirati.

11

4. Društva se u svako doba trebaju pridržavati važećih zakona i

zakonskih propisa o upravljanju rizicima.

5. Nadležna tijela trebaju procijeniti postupak upravljanja rizicima u okviru postupka licenciranja društva.

6. U postupku licenciranja svakog UCITS-a nadležna tijela trebaju procijeniti je li postupak upravljanja rizicima primjeren i učinkovit s obzirom na karakteristike (poput profila rizičnosti i strategije ulaganja) i stupanj složenosti novog fonda kojim se treba upravljati. U tu svrhu nadležna tijela mogu uzeti u obzir procjenu provedenu u vrijeme licenciranja društva i/ili naknadne promjene postupka upravljanja rizicima.

7. Nadležna tijela trebaju kontinuirano nadzirati postupak upravljanja rizicima. Nadležna tijela trebaju biti obaviještena o značajnim promjenama postupka upravljanja rizicima kako bi ih mogla uzeti u obzir. Svrha takvog obavještavanja je da nadležna tijela imaju priliku intervenirati u određenim slučajevima.

DIO 2. - UPRAVLJANJE I ORGANIZACIJA POSTUPKA UPRAVLJANJA RIZICIMA

Okvir 2.: Definicija uloga i odgovornosti

1. Kako bi se ispunila dužnost utvrđivanja, mjerenja i upravljanja rizicima relevantnim za UCITS, društva trebaju strukturirati, upravljati i održavati odgovarajući postupak upravljanja rizicima, čija funkcionalna i organizacijska pravila treba uspostaviti kao dio organizacijskih pravila koja usvaja svako društvo. Postupak upravljanja rizicima treba biti razmjeran prirodi, opsegu i složenosti aktivnosti društva i UCITS-a kojim upravlja.

2. Postupak upravljanja rizicima treba biti na odgovarajući način dokumentiran, formaliziran i sljediv u postupcima i organizacijskim pravilima društva. Ti će se dokumenti smatrati „politikom upravljanja rizicima”.

3. Uprava redovno odobrava, pregledava i, ako je potrebno, revidira politiku upravljanja rizicima.

12

4. Upravni odbor bi trebao biti odgovoran za primjerenost i učinkovitost postupka upravljanja rizicima te za uspostavu i provedbu robusne i sveprisutne

kulture rizika unutar društva.

8. Politikom upravljanja rizicima treba se uspostaviti robustan i transparentan okvir za upravljanje rizicima te osigurati da postoji odgovarajuće razdvajanje dužnosti, učinkovito korištenje resursa i odgovornost.

9. Idealno bi bilo da politika upravljanja rizicima bude u obliku zasebnog dokumenta. Međutim, u svjetlu načela razmjernosti, također može biti dokumentirana u okviru postojećih organizacijskih i postupovnih pravila. U potonjem slučaju, različiti dokumenti trebaju omogućiti jasnu identifikaciju uloga upravljanja rizicima, odgovornosti i operativnih postupaka.

10. Točnije, s obzirom na organizaciju i funkcioniranje postupka, politika upravljanja rizicima treba:

(a) utvrditi raspodjelu uloga i odgovornosti za različite dijelove postupka upravljanja rizicima, kako je detaljnije objašnjeno u Okviru 3. niže;

(b) definirati načela i metode za periodično utvrđivanje rizika relevantnih za UCITS;

(c) odrediti uvjete interakcije između funkcije upravljanja rizicima i funkcije upravljanja ulaganjima kako bi se profil rizičnosti držao pod kontrolom i u skladu sa strategijom ulaganja UCITS-a;

(d) definirati mehanizme izvješćivanja uprave društva i višeg rukovodstva, kako je detaljnije objašnjeno u Okviru 12-

11. Uprava treba osigurati da društvo djeluje u okruženju s potpunom sviješću o riziku i da se rizici na odgovarajući način uzimaju u obzir u procesu donošenja odluka društva.

Okvir 3.: Funkcija upravljanja rizicima

13

1. Funkcija upravljanja rizicima treba imati osigurana odgovarajuća sredstva i treba djelovati u skladu s odgovarajućim standardima stručnosti i

učinkovitosti.

2. Ona treba biti hijerarhijski i funkcionalno neovisna o operativnim jedinicama, gdje je prikladno i razmjerno s obzirom na prirodu, opseg i složenost poslovanja društva i UCITS-a kojim upravlja.

3. Treba provoditi politiku i postupke upravljanja rizicima te odgovara Upravi i višem rukovodstvu.

12. Društva u politici upravljanja rizicima trebaju posebno identificirati relevantne organizacijske jedinice, odjele ili osoblje zaduženo za izvršavanje zadataka upravljanja rizicima (funkcija upravljanja rizicima). Osoblje treba odrediti barem u pogledu broja osoba i njihovih uloga.

13. Učinkovita funkcija upravljanja rizicima zahtijeva primjerene resurse i organizaciju. Konkretno, funkcija upravljanja rizicima treba imati potrebno osoblje s vještinama, znanjem i stručnosti potrebnim za ispunjavanje postavljenih dužnosti.

14. Funkcija upravljanja rizicima treba se koristiti pouzdanim procesima, profesionalnom stručnošću i odgovarajućim tehnikama i sustavima.

15. Kako bi funkcija upravljanja rizicima uspješno funkcionirala, potrebno je da bude neovisna o operativnim jedinicama. Osim toga, način određivanja nagrade za funkciju upravljanja rizicima ne bi trebao ugroziti njezinu objektivnost.

16. Odvojena funkcija upravljanja rizicima služi u svrhu postizanja odgovarajućeg stupnja neovisnosti. Međutim, potrebno je omogućiti fleksibilnost u strukturiranju okvira za upravljanje rizikom, jer za manja društva može biti nerazmjerno imati odvojenu funkciju upravljanja rizicima.

14

Kad nije primjereno niti razmjerno imati odvojenu funkciju upravljanja rizicima, društvo bi ipak trebalo biti u mogućnosti dokazati da posebne mjere zaštite protiv sukoba interesa omogućuju neovisno provođenje aktivnosti upravljanja rizicima.

17. Funkcija upravljanja rizicima treba davati savjete upravi u vezi s utvrđivanjem svih rizika relevantnih za UCITS i osigurati kontinuirano praćenje i mjerenje tih rizika. Funkcija upravljanja rizicima treba provoditi metode i postupke koji su potrebni za gore navedene svrhe, uključujući izradu navedene dokumentacije.

18. Osoba ovlaštena za upravljanje portfeljem odgovorna je za donošenje odluka o ulaganju kompatibilnih sa sustavom ograničenja rizika. S druge strane, mjerenje odgovarajućih rizika i praćenje sustava ograničenja rizika dodijeljeno je funkciji upravljanja rizicima. Međutim, postupak upravljanja rizicima treba funkcionirati usporedno s postupkom ulaganja i biti s njim istinski povezan. Društvo treba osigurati da se uspostave redovni komunikacijski kanali između funkcije upravljanja rizicima i osobe ovlaštene za upravljanje portfeljem kako bi postupak upravljanja rizicima učinkovito funkcionirao. To podrazumijeva neprekidan i dinamičan postupak upravljanja rizikom za koji procjene samo u određenim intervalima neće biti dovoljne.

19. Funkcija upravljanja rizicima treba redovito izvještavati Upravu i više rukovodstvo, kako je detaljnije objašnjeno u Okviru 12.

Okvir 4.: Izdvajanje poslova

1. Izdvajanje aktivnosti upravljanja rizicima ne oslobađa društva od potpune odgovornosti za učinkovitost i primjerenost postupka upravljanja rizicima.

2. Društvo treba poduzeti potrebne korake kako bi osiguralo da vanjski izvršitelj može obavljati izdvojene aktivnosti pouzdano, učinkovito i u skladu s važećim zakonima i regulatornim zahtjevima.

3. Društvo treba zadržati dovoljno ljudskih i tehničkih kvalifikacija kako bi se osigurao pravilan i učinkovit nadzor nad obavljanjem izdvojenih aktivnosti.

15

Društvo treba utvrditi postupke za periodično ocjenjivanje upravnog, tehničkog i poslovnog okruženja vanjskog izvršitelja, u mjeri u kojoj je to značajno za

kvalitetu i primjerenost postupka upravljanja rizicima.

4. Izdvajanje aktivnosti funkcije upravljanja rizicima ne bi smjelo negativno utjecati na sposobnost nadležnih tijela da prate primjerenost i učinkovitost postupka upravljanja rizicima te na sposobnost društva da ispuni sve svoje obveze.

20. Radi učinkovitosti, društva mogu delegirati izvođenje aktivnosti upravljanja rizicima trećoj osobi (vanjskom izvršitelju) na temelju pisanog sporazuma. Kod srednjih i malih poduzeća izdvajanje aktivnosti upravljanja rizicima može poslužiti poboljšanju razine neovisnosti o operativnim jedinicama.

21. Izdvajanje aktivnosti upravljanja rizicima ne bi smjelo negativno utjecati na postupak upravljanja rizicima, za čiji je nadzor i dalje u potpunosti odgovorna uprava.

22. Prije nego što sklopi ugovor s vanjskim izvršiteljem, društvo treba poduzeti potrebne korake na kontinuiranoj osnovi kako bi se osiguralo da vanjski izvršitelj ispunjava zahtjeve navedene u ovom okviru. Izdvajanju aktivnosti upravljanja rizicima uvijek treba prethoditi odgovarajuća dubinska analiza sustava, metoda i informacija koje koristi vanjski izvršitelj, uključujući i procjenu svakog potencijalnog sukoba interesa.

23. Vanjski izvršitelj treba imati tehničke mogućnosti i profesionalnu sposobnost za pouzdano i učinkovito pružanje izdvojenih aktivnosti, u skladu s važećim zakonima i regulatornim zahtjevima. Prije sklapanja ugovora s društvom, a potom na kontinuiranoj osnovi, vanjski izvršitelj bi trebao ispuniti zahtjeve, s obzirom na karakteristike društva i UCITS-a, u pogledu resursa neophodnih za ispunjavanje gore navedenih standarda izvršenja aktivnosti.

24. Vanjski izvršitelj treba obavijestiti društvo o svakom događaju koji može imati značajan utjecaj na njegovu sposobnost da izdvojene aktivnosti izvršava učinkovito i u skladu s važećim zakonima i regulatornim zahtjevima.

16

25. Društvo treba poduzeti odgovarajuće mjere ako se čini da vanjski

izvršitelj ne izvršava izdvojene aktivnosti učinkovito i u skladu s odgovarajućim zahtjevima, što uključuje i raskid ugovora o izdvajanju aktivnosti, ako je potrebno.

Društva trebaju u svakom slučaju poduzeti sve razumne korake kako bi se osigurao kontinuitet postupka upravljanja rizicima u slučaju prekida izdvojenih aktivnosti upravljanja rizicima (neočekivanog kršenja ugovora, hitne potrebe da se opozove ovlaštenje, većih povreda od strane vanjskog izvršitelja itd...).

26. Društvo, njegovi revizori i nadležna tijela trebaju biti u mogućnosti dobiti izravan pristup podacima u vezi s izdvojenim aktivnostima, kao i, ako je potrebno, poslovnim prostorima vanjskog izvršitelja. Društvo bi trebalo nadležnim tijelima staviti na raspolaganje, na njihov zahtjev, sve potrebne podatke kako bi im omogućilo da nadziru usklađenost obavljanja izdvojenih poslova s odgovarajućim zahtjevima.

DIO 3. - UTVRĐIVANJE I MJERENJE RIZIKA RELEVANTNIH ZA UCITS

Okvir 5.: Utvrđivanje rizika relevantnih za UCITS

1.Relevantne rizike treba utvrditi među svim mogućim rizicima UCITS-a, u skladu s metodama i načelima koje definira politika upravljanja rizicima društva.

2.U postupku upravljanja rizicima treba ocijeniti i obuhvatiti sve rizike relevantne za UCITS.

27. U postupku upravljanja rizicima treba smatrati relevantnim značajne rizike koji proizlaze iz cilja ulaganja i strategije UCITS-a, stila trgovanja u upravljanju UCITS-om i postupka vrednovanja. Značajne rizike treba shvatiti kao rizike za koje se može očekivati, uz razumnu razinu pouzdanosti, da će izravno utjecati na interes imatelja udjela.

28. Funkcija upravljanja rizicima odgovorna je za utvrđivanje rizika relevantnih za UCITS. Njezini bi savjeti, stoga, trebali pomoći Upravi da osigura svrhovit opis profila rizičnosti UCITS-a. Međutim, ovaj postupak

17

utvrđivanja ne bi trebao biti statična aktivnost, nego naprotiv, trebao bi se redovito revidirati kako bi se uzele u obzir moguće promjene tržišnih uvjeta ili strategije ulaganja UCITS-a.

29. Funkcija upravljanja rizicima treba provesti odgovarajuću identifikaciju značajnih rizika relevantnih za UCITS. Treba izbjegavati pretjerano oslanjanje na samo jednu metodologiju ili određene modele upravljanja rizicima (tehnike, metode i tehničke instrumente).

Okvir 6.: Tehnike mjerenja rizika

1. U politici upravljanja rizicima treba navesti tehnike i alate koji se smatraju prikladnima za mjerenje relevantnih faktora rizika koji su povezani sa strategijama ulaganja i stilovima upravljanja usvojenima za UCITS.

2. Postupak mjerenja rizika treba omogućiti primjerenu procjenu koncentracije i interakcije relevantnih rizika na razini portfelja.

30. Tehnike mjerenja trebaju biti razmjerne prirodi, opsegu i složenosti aktivnosti društva i UCITS-a kojim upravlja. Te tehnike uključuju i kvantitativne mjere, koje se odnose na kvantitativno mjerljive rizike, i kvalitativne metode.

31. Kontinuirane aktivnosti upravljanja rizicima uključuju računanje niza kvantitativnih mjera (okvir mjerenja rizika), koje obično imaju za cilj obuhvatiti učinke tržišnog rizika, kreditnog rizika (uključujući rizik izdavatelja i rizik druge ugovorne strane) i rizika likvidnosti.

32. Računanje tih mjera vrše IT sustavi i alati, koje će možda trebati integrirati jedne s drugima ili s aplikacijama glavnog ureda i računovodstva.

33. Prema tome, dok izbor okvira za mjerenje rizika treba ovisiti prije svega o karakteristikama strategija ulaganja UCITS-a kojim se upravlja, to također može djelomično odražavati raznolikost u veličini i složenosti poslovanja i organizacije društva. Međutim, društva trebaju koristiti učinkovite tehnike mjerenja rizika i revidirati ih kad god je potrebno kako bi se osiguralo da one ostanu primjerena rješenja u interesu ulagatelja.

18

34. Ako UCITS ulaže u strukturirane financijske instrumente, rizike

povezane s bilo kojom komponentom treba primjereno identificirati i njima upravljati. Ulaganju u strukturirane financijske instrumente treba prethoditi odgovarajuća dubinska analiza u vezi s karakteristikama temeljne imovine i sveukupnim profilom rizičnosti instrumenata.

35. Kada kvantitativno mjerenje učinaka pojedinih faktora rizika nije moguće, ili kad daje nepouzdane rezultate, društva mogu razmotriti integraciju i usklađenje svojih podataka s elementima koji potječu iz različitih izvora, kako bi se dobila sveobuhvatna analiza i ocjena rizika koje snosi UCITS.

36. Također je vjerojatno da će ovaj pristup vrijediti za ocjenu rizika koji nisu kvantitativno mjerljivi, a koje, za potrebe ovog dokumenta, treba uzeti u obzir samo ako imaju izravan utjecaj na interes ulagatelja UCITS-a (npr. rizici u vezi s tehničkim obilježjima postupaka trgovanja, namire i vrednovanja koji izravno utječu na rezultat UCITS-a).

37. Tehnike upravljanja rizicima trebaju biti takve da im se može lako prilagoditi kako bi se omogućilo primjereno mjerenje rizika u razdobljima povećane nestabilnosti na tržištu.

Okvir 7.: Upravljanje rizikom modela u vezi s okvirom mjerenja rizika

1. Društva bi na odgovarajući način trebala riješiti moguću ranjivosti svojih tehnika i modela za mjerenje rizika (rizik modela).

2. Okvir mjerenja rizika trebaju biti predmet kontinuiranog ocjenjivanja i revizije, a njegove tehnike, alati i mehanizmi trebaju biti adekvatno dokumentirani.

38. Kvalitetu predviđanja na osnovi modela rizika treba procijeniti na dokaziv način. U biti, funkcija upravljanja rizicima treba provoditi dokumentirana testiranja kako bi se potvrdilo odgovaraju li predviđanja i procjene na osnovi modela, uz odgovarajuću razinu pouzdanosti, stvarnim vrijednostima relevantnih mjera rizika (retroaktivno testiranje).

19

39. Ako je potrebno, retroaktivno testiranje treba provoditi za tehnike koje

se koriste u okviru mjerenja rizika; testove bi trebalo provesti prije početka (kalibracije modela i interne validacije), a potom kontinuirano kako bi se provjerilo ostaje li okvir mjerenja rizika održiv i robustan tijekom vremena.

40. Društva također trebaju unaprijed ocijeniti raspon valjanosti, tržišne uvjete i bilo kakva inherentna ili pretpostavljena ograničenja mjerenja rizika, koja će općenito rezultirati iz pretpostavki koje su temelj modela ili procjene njihovih parametara. Ovu procjenu treba provesti, ako je potrebno, kroz dodatne dubinske analize koje uključuju testiranja otpornosti na stres. Društva trebaju pregledavati svoje metode upravljanja rizikom kad god je potrebno.

41. Namjena testiranja otpornosti je obuhvatiti mogućnost rijetkih i teških gubitaka koji bi mogli nastati tijekom šokova na tržištu, a za koje nije vjerojatno da će se mjeriti modelima jer imaju tendenciju da slijede strukturalne prekide u funkcionalnim odnosima između tržišnih varijabli (nagli pomaci ključnih parametara modela).

42. Testiranja otpornosti na stres trebaju obuhvatiti sve kvantitativno mjerljive rizike koji u značajnom stupnju utječu na vrijednost UCITS-a, s posebnim naglaskom na one rizike koje korišteni modeli rizika ne predstavljaju dovoljno točno. Takvi rizici mogu uključivati, na primjer, neočekivane promjene korelacije cijena ili likvidnosti imovine (ili čak tržišta).

43. Testiranja otpornosti na stres mogu odražavati pretpostavke subjektivnog scenarija na temelju dokaza u vezi s trgovinskim i tržišnim uvjetima (koji se mogu odnositi na određene vrijednosne papire ili na cijeli portfelj) tijekom proteklih razdoblja previranja na tržištu. Međutim, takvi scenariji ne bi trebali samo odražavati povijesne uvjete, nego bi trebali razraditi pretpostavku da bi slična dinamika mogla utjecati na faktore rizika koji proizlaze iz preostalih izloženosti UCITS-a.

20

44. Ako se strategija ulaganja UCITS-a temelji na specifičnim modelima i

algoritmima trgovanja ili portfelja, funkcija upravljanja rizicima treba biti adekvatna za procjenu i kontrolu njihove upotrebe.

Okvir 8.: Veza između mjerenja rizika i vrednovanja imovine

1.Mjerenja rizika treba računati uzimajući u obzir ispravne i pouzdane podatke.

2.Funkcija upravljanja rizicima treba pregledati i, ako je potrebno, osigurati odgovarajuću podršku procesu vrednovanja u pogledu izloženosti imovine koja zahtijeva složene evaluacije, poput nelikvidne imovine, strukturiranih vrijednosnih papira i izvedenica.

45. Ne dovodeći u pitanje razlike u ciljevima procesa upravljanja rizicima i procesa vrednovanja, trebalo bi postojati dovoljno interakcije između tih dviju funkcija kako bi se omogućila uzajamna podrška, ako je to potrebno. Takva interakcija može, na primjer, dovesti do toga da obje funkcije sudjeluju u odboru za vrednovanje društva.

46. Ako su dostupne robusne tržišne cijene, mjerenja rizika treba računati oslanjajući se na potpuni i primjereni vremenski niz tržišnih vrijednosti. Međutim, u mjerenju rizika nelikvidne imovine, upravitelji rizicima trebaju temeljito provjeriti robusnost svojih procjena, testirajući podatke koji se koriste za izračunavanje u odnosu na vrednovanja stvarnih usporedivih trgovanja, gdje je to moguće. Pretpostavke i modeli na kojima se temelji izračun cijene imovine, a koji zahtijevaju složene evaluacije, kao što su nelikvidni, strukturirani financijski instrumenti (bez obzira na to imaju li ugrađene izvedenice ili ne) ili izvedenice trebaju biti u skladu s okvirom mjerenja rizika koji društva koriste. Njih bi trebalo, u skladu s time, tijekom vremena održavati i revidirati (koristeći retroaktivno testiranje, itd.)

DIO 4. - UPRAVLJANJE RIZICIMA RELEVANTNIM ZA UCITS

21

Okvir 9.: Postupci upravljanja rizicima

1. Upravni odbor treba odobriti profil rizičnosti za svaki UCITS kojim društvo upravlja. U početnom definiranju profila rizičnosti UCITS-a, ili u slučaju njegove naknadne revizije, funkcijom upravljanja rizicima treba savjetovati upravu.

2. Postupci upravljanja rizicima trebaju osigurati da stvarna razina rizika UCITS-a ostane u skladu s profilom rizičnosti koju je odobrila uprava.

47. Profil rizičnosti UCITS-a treba odražavati razinu utvrđenih relevantnih rizika koji proizlaze iz njegove strategije ulaganja, kao i njihove interakcije i koncentracije na razini portfelja.

48. Postupci upravljanja rizicima mogu se shvatiti kao skup aktivnosti čiji je cilj: (i) identificiranje i mjerenje relevantnih rizika; (ii) procjena njihove dosljednosti s profilom rizičnosti UCITS-a; (iii) poticanje usvajanja sanacijskih mjera u slučaju nedostataka kroz odgovarajuće kanale izvješćivanja; i (iv) praćenje učinkovitosti poduzetih radnji.

49. Prije definiranja, ažuriranja ili promjene profila rizičnosti, Uprava treba konzultirati funkciju upravljanja rizicima.

50. Ako funkcija upravljanja rizicima prijavi dokaze da stvarna razina rizika UCITS-a nije u skladu s njegovim ciljnim profilom rizika, uprava treba poduzeti odgovarajuće mjere u interesu imatelja udjela.

Okvir 10.: Sustav ograničenja rizika

1. Politika upravljanja rizicima društva treba osigurati, za svaki UCITS, sustav ograničenja koji se odnosi na mjere koje se koriste za praćenje i kontrolu relevantnih rizika.

2. Uprava treba odobriti ova ograničenja te ona trebaju biti u skladu s profilom rizičnosti UCITS-a. 22

51. Društvo treba za svaki UCITS odrediti skup ograničenja (sustav

ograničenja rizika) koje UCITS treba ispuniti kako bi se održala dosljednost s odobrenim profilom rizičnosti. Sustav ograničenja rizika treba biti u skladu sa strategijom ulaganja UCITS-a i obuhvatiti pravna i ugovorna ograničenja kao i sva druga interna ograničenja definirana od strane društva.

52. Takav sustav omogućuje odgovarajući način za upravljanje i kontrolu rizika i treba se poštivati kao dio kontinuiranog postupka upravljanja rizicima.

53. Sustav ograničenja trebao bi se odnositi na profil rizičnosti konkretnog UCITS-a i trebao bi postaviti odgovarajuća ograničenja za sve potencijalno relevantne faktore rizika. Odnosno, trebao bi obuhvatiti sve rizike na koje se može primijeniti ograničenje i trebao bi uzeti u obzir njihove interakcije. Društvo treba osigurati da se svaka transakcija uzme u obzir pri izračunu odgovarajućih ograničenja.

54. Sustav ograničenja treba biti jasno dokumentiran. Također je potrebno voditi evidenciju u slučajevima prekoračenja ograničenja i poduzimanja mjera.

Okvir 11.: Učinkovitost postupka upravljanja rizicima

Politika upravljanja rizicima treba definirati postupke koji, u slučaju stvarne ili očekivane povrede sustava ograničenja rizika UCITS-a, rezultiraju pravovremenim korektivnim mjerama.

55. Postupak upravljanja rizicima postaje efektivan kad omogućuje stvarnu kontrolu nad profilom rizičnosti UCITS-a. Kako bi se ovaj cilj ostvario, postupak bi trebao biti osmišljen tako da potakne brzu korekciju portfelja ili drugu odgovarajuću korektivnu mjeru od strane upravitelja fondova, ako se prekorači ciljno ograničenje rizika UCITS-a. Primjerenost korektivnih mjera, kao i njihovo vrijeme treba vrednovati u interesu imatelja udjela.

23

56. Kako bi se osigurao učinkovit rebalans portfelja, postupak upravljanja

rizicima treba koristiti alate za upravljanje rizicima i tehnike mjerenja kako bi se mogla dati precizna informacija o najrelevantnijim faktorima rizika kojima je UCITS izložen.

57. Postupak upravljanja rizicima treba omogućiti generiranje upozorenja tako da se pravodobno mogu poduzeti odgovarajuće korektivne mjere, kako bi se spriječile povrede. Dok bi se kontinuirana upozorenja prije svega trebala odnositi na unaprijed određena ograničenja koja postavlja sustav ograničenja UCITS-a, izvanredna upozorenja mogu biti rezultat specifičnih procjena rizika koje se bave mogućim scenarijima predviđanja koji proizlaze iz određenih pitanja.

58. U tom kontekstu, testiranja otpornosti na stres mogu doprinijeti stvaranju izvanrednih upozorenja koja bi trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir u procesu donošenja odluka o ulaganju.

DIO 5. - PRAĆENJE I IZVJEŠTAVANJE

Okvir 12.: Izvještavanje Uprave i višeg rukovodstva

1. Društva trebaju provoditi i održavati učinkovito interno izvještavanje koje provodi funkcija upravljanja rizicima. Uvjete, sadržaj i učestalost tog izvještavanja treba definirati politika upravljanja rizicima.

2. Upravi se trebaju dostavljati periodična pisana izvješća s temeljitom analizom, gdje je prikladno, dosljednosti između stvarnih rizika i profila rizičnosti UCITS-a, kako ga je odobrila Uprava.

3. Funkcija upravljanja rizicima treba redovito izvješćivati više rukovodstvo i, ako je potrebno, voditelje različitih operativnih odjela ističući trenutačnu razinu rizika relevantnih za UCITS te navodeći sve aktualne ili predvidive povrede ograničenja kako bi se osiguralo da se poduzmu hitne i primjerene mjere.

24

59. Funkcija upravljanja rizicima treba dostavljati periodična izvješća Upravi, koja je odgovorna za cjelokupni proces upravljanja rizicima.

60. Funkcija upravljanja rizicima treba, u sklopu formaliziranog procesa periodičnog izvješćivanja, redovno obavještavati Upravu o stvarnoj razini rizika koje snosi UCITS.

61. Funkcija upravljanja rizicima također treba periodično izvještavati više rukovodstvo, prema uputi Uprave. Ta izvješća trebaju prezentirati rezultate kontrola u vezi s profilom rizičnosti fondova, sveukupnom primjerenosti upravljanja rizicima i mjerama poduzetima za rješavanje eventualnih nedostataka.

62. Izvještaje funkcije upravljanja rizicima treba dostavljati izravno Upravi i višem rukovodstvu.

Okvir 13.: Praćenje postupka upravljanja rizicima

1. Funkcija upravljanja rizicima treba upravi i nadzornoj funkciji, ako postoji, periodično slati izvješća o: (i) primjerenosti i učinkovitosti postupka upravljanja rizicima; (ii) bilo kakvim nedostacima u procesu s naznakom prijedloga za poboljšanje; i (iii) jesu li poduzete odgovarajuće korektivne mjere.

2. Funkcija upravljanja rizicima treba pregledavati i izvještavati o primjerenosti i učinkovitosti mjera poduzetih za uklanjanje eventualnih nedostataka u postupku upravljanja rizicima.

3. Postupak upravljanja rizicima treba biti predmetom odgovarajućeg pregleda od strane unutarnjih i/ili vanjskih revizora društva.

63. Funkcija upravljanja rizicima treba periodično procjenjivati, a slijedom toga izvještavati upravu i nadzornu funkciju, ako postoji, o primjerenosti i učinkovitosti struktura, postupaka i tehnika usvojenih za upravljanje rizicima.

64. Uprava treba osigurati da svi aspekti postupka upravljanja rizicima, uključujući i samu funkciju upravljanja rizicima, podliježu odgovarajućem pregledu. Takvi se pregledi mogu provoditi interno

25

(npr. od strane funkcije unutarnje revizije) i/ili ih mogu provoditi vanjski revizori.

26