Mihailo Dini - Dravni sabor srednjovekovne Bosne

1. Nazivi za dravni sabor u Bosni i njegovo funkcionisanjeZa dravne sabore u Bosni upotrebljavan je obino naziv stanak. Prvi put rije stanak u ovom znaenju nalazimo u povelji Tvrtka I iz 1354. Godine. Drugi domai naziv bio je zbor, ali on nam je ouvan samo u stranim dokumentima. U izvorima se vrlo esto sree izraz sva Bosna, da se i ovdje misli na stanak pokazae slijedei primjeri. U maju 1399 piu Dubrovani,povodom ustanka Novih Zemalja, vojvodi Radiu Sankoviu: pitasmo vas gospodina kralja i vse Bosne....(staroslavenski, ne razumijem i u Radinovoj povelji od 25.8.1399. isto tako spominje izraz sva. Iz povelje kralja Ostoje, kojom je ustupio Dubrovniku Nove Zemlje, jasno se vidi da sva Bosna Dubrovana i Radia Sankovia oznaava vlastelu bosansku. Kralj Stjepan Ostoji je 4.12.1419. u Sutisci....ustupa upe Kkonavle dubrovakoj republici. Ova mu je u zamjenu obeala 500 perpera godinje. U dubrovakoj povelji o ovoj strani naglaava se kako .... dalje se u istoj povelji kraljevapotvrda pominje kao milost gospodina kralja Stipana i gospoge kraljice matere kraljevstva mi i sve Bosne i ovaj primjer nam pokazuje da se pod svom Bosnom krije bosanska vlastela, upravo stanak.Ekvivalentno znaenje kao sva Bosna ima i izraz sav rusag bosanski decembra 27. 1405. Podsjeaju povelji se spominje rusag bosanski. Dubrovani kralja Tvrtka II na odredbe njegove povelje. U ovoj povelji se spominje rusag bosanski. Sva Bosna, sav rusag bosanski, poneka krae samo Bosna ili rusag bosanski, to je, ako se ne radi o samoj zemlji ili dravi, vlastela koja okupljena na stanku odluuje sa vladaocem o dravnim poslovima. O tehnikoj strani funkcionisanja bosanskih stanaka malo se odreenog moe rei. U redovnim prilikama stanak je sazivao vladar, svakako pismenim pozivom upuenim pojedincima, moda samo najistaknutijim koji su objavljivali poziv na stanak svojoj podrunoj vlasteli. Za vrijeme nereda, kada se radilo o zbacivanju vladara i biranju novog, inicijatori za sazivanje vlastele uzimali su oigledno najuticajniji meu njima, kao npr. Hrvoje Vuki 1404. Godine.Stanak je odravan u raznim mjestima, mjesta gdje obino nalazimo dvor vladaoca: Mile, Milodrae, Bobovac, Jajce.. nije poznato da li je postojalo izvjesno odreeno vrijeme kada se stanak sastajao, najvei broj poznatih bio je u proljee. Nain rada stanka nije nigdje blie opisan.II Uesnici na stankuIzvori nam obino daju dosta neodreene podatke o uesnicima na dravnom saboru. Inae se u domaim poveljama kao uesnici stanka navode vlastela i velmoe, velmoe rusaga bosanskoga, vlastela i velikomoani kraljevstva, gospoda vlastele i velmoe i sva Bbosna, ili se spominje sastanak kralja s zbranim vlasteli i velmoami kraljevstva mi. I Dubrovani kada govore o stanku znaju samo za vlastelu, velmoe, ili gospodu rusaku. U latinskim i italijanskim spomenicima stanak je pznaen kao skup barona Bosne.Stanak u Bosni, to se iz svih podataka jasno osjea, smatran je od savremenika u prvom redu kao skup u kome vlastela uzima uea. Sva vlastela bosanska, pa ak i vlastelii, imali bir prava uea na stanku. Za ovo pravo govorili bi iz izraza sva Bosna, sav rusag bosanski. To bi, ustvari bilo teoretsko pravo, u sutini na stanak je dolazila samo istaknutija vlastela, ija je rije mogla neto znaiti, a ovi su uglavnom vodili svoju manju vlastelu, mada se deavalo i da ovi, istaknutiji ljudi imaju rije na stanku. Jedan od takvih primjera su Dinjiii, koji su zavisili od Zlatonosovia.U redovnim prilikama vladar je sazivao sabor i rukovodio ovim poslovima. lanovi dinastije kao takvi izgleda da nisu uzimali uea osim vladarove ene. U izvjesnim sluajevima spominje se i vladarova majka, ali to je bilo samo onda kada je na prijestolju bio njen maloljetni sin, kao to je bio sluaj na poetku vladanja Tvrtka I, kada je na stanku u Milama 1354, sudjelovala i njegova majka Jelena, kraljica Kujava, kao majka Stjepana Ostojia, sudjeluje kod svita i zgovora kada ovaj obnavlja dubrovake privilegije, slino kao i kod potvrde Konavala.Za razliku od srednjovjekovne Srbije, razni dvorski dostojanstvenici i ostali predstavnici vladara ne navode se kao posebna kategorija uesnika na dravnom saboru. I oni su veinom, iz redova uticajne vlastele, oigledno bili obuhvaeni pojmom vlastele i velmoa rusaga bosanskoga. Ako se njihovo prisustvo ne naglaava, to je samo znak slabosti centralne vlasti u odnosu prema plemstvu. Na stanak su kadkad dolazili i predstavnici stranih drava, ne kao njegovi redovni lanovi ve samo kao neka vrsta posmatraa i obavjetaa kada se radilo o pitanjima koja su se njih ticala. Osim vlastele na dravnim saborima po pravilu sudjeluju i predstavnici crkve. Bosna je, meutim, zbog specijalnih vjerskih prilika, inila u tom pogledu izuzetak, bar od vremena kada moemo po izvorima pratiti rad stanka. Ni katolika, ni pravoslavna crkva nisu mogle postii za svoje predstavnike pravo sudjelovanja na stanku u prvom redu zbog postojanja uticajne crkve bosanske, povlatene i podupirane od monog plemstva, a povremeno i od centralne vlasti. Ona je predstavljala jedan moan politiki inilac i njen se uticaj na dravne poslove jasno osjea. Ipak, crkva bosanska nije preko svojih zastupnika uzimala neposrednog uea u radu stanka.III O svedocima bosanskih poveljaU bosanskim poveljama svjedoci igraju izrazito znaajnu ulogu. Dvije stvari se naroito istiu kao neto karakteristino za Bosnu. Vlastela koja se navodi kao svjedoci obino se javljaju s bratiomi (ne znam jel taan moj prevod). Prema tome pojedinac nije bio svjedok samo za sebe, nego je zastupao svoju rodbinu. S druge strane, svjedoci su po pravilu uzimani iz raznih krajev adrave, i to je u poveljama obino naraoito naglaeno.Da svjedoci u bosanskim poveljama imaju veliku ulogu, vidi se i po znaaju koji su im Dubrovani pridavali. Poznati su sluajevi da su oni prilikom pregovora sa bosanskim vladaocima zahtijevali poimenice koji od velikaa ima da se zakunu kao svjedoci na povelji. Od bana Ninoslava pa do kraja postojanja bosanske drave predstavnici vlastele kao svjedoci zajedno sa vladarem zakletvom garantuju da e se sadrina povelja potovati. Da oni ne istupaju u tome kao pojedinci, vidi se po tome to se zaklinju u ime bratije, i da nisu sasvim sluajno odabrani to se istie kojoj oblasti pripadaju. Ove injenice upuuju nas na to da u svjedocima traimo eksponente vlastele bosanske sve Bosne. Istom zakljuku vodi nas i broj svjedoka na poveljama. Obiaj je traio da ih bude 12, broj koji je po svoj prilici smatran dovoljnim da obavee svu vlastelu.Postoji odreen broj povelja sa svjedocima za koje se moe rei da su nastale na stanku, ali isto tako postoji prilian broj onih u kojima se izriito ne navodi da su one nastale na osnovu zakljuaka stanka. Znai li to da su one nastale bez njegovog sudjelovanja, ili se pak, ne spominje, jer se podrazumijeva samo po sebi da je njegova odluka morala prethoditi sastavljanju povelje. Po svim prilikama, mogla su nastupiti oba sluaja. Neke povelje izdavane su na osnovu ranije odluke sabora, a druge su mogle nastati po sporazumu vladaoca sa najistaknutijim predstavnicima vlastele, njih 12, to bi znailo da se sva Bosna sloila sa njihovom sadrinom.Postoji dosta isprava iz bosanske dvorske kancelarije u kojima se ne navode svjedoci, niti se uopte pominje da je vlastela imala izvjesnog udjela pri njihovom izdavanju. Tu se obino radi o sitnijim poslovima koji se tiu samog vladara i gdje stanak nije morao da daje svoj pristanak.U bosanskim poveljama pored svjedoka esto se javljaju i pristavi. Solovjev je njima pridavao veliki znaaj. Spominju se dva pristava: jedan je pristav od dvora, a drugi pristav od vladanija, ilo od svojte. Vidi se da je vlasteoski stale, kao predstavnik vladanija protivustavljen vladaru, i da se cijeli smatra kao svojta u tome moemo opet vidjeti ostatke generalno, plemenskih odnosa. IV Stanak i popunjavanje bosanskog prestolaRodbinsku povezanost bosanskih vladara moemo pratiti od bana Matije Ninoslava. Od dodue tvrdi da su njegovi preci vladali od starine Bosnom, ali mi nemamo nikakvih bliih indicija o tome srodstvu. On u svojim poveljama spominje, svoje sinove, unuke i brau. Meutim, nijedan od njih ga ne nasljeuje. Kao ban bosanski javlja se njegov roak Prijezda, koji je po svoj prilici doao na vlast pomou Maara, to govori kako volja bosanskog plemstva ovdje nije dola do izraaja.Za Prijezdu znamo da je imao tri sina, Stjepana, Prijezdu i Vuka. Prvi je dobro poznati Stjepan Kotroman, zet kralja Dragutina, ban bosanski krajem XII i poetka XIV stoljea. On bi doao na vlast po pravu primogeniture, ako nisu druge okolnosti uticale, koje su mu nezavisno od toga prava ili pored njega obezbijedile prijesto. Isti sluaj bio bi i sa njegovim sinom Stjepanom Kotromaniem. Ali, izgleda da je kod njega vlastla imala izvjesnog uticaja prilikom promjene na prijestolju. On se ak morao sa majkom Jelisavetom sklonuti u Dubrovnik, i vraa se tek po pristanku vlastele. Bosna je u to vrijeme pod stvarnom vlau ubia, to oteava mogunost da se odredi uloga bosanske vlastele u ovim dogaajima.Dolazak Tvrtka I na prijesto nije mogue objasniti samo nekim od postojeih principa nasljedstva. On preuzima vlast poslije smrti strica Stjepana Kotromania, za koga znamo sigurno da je imao barem jednog sina, ali nije poznato da li ga je ovaj nadivio. Meutim i da nije imao sina, jo uvijek je bio iv Tvrtkov otac, Vladislav. Postavlja se pitanje na koji je nain Tvrtko izabran za nasljednika. Moglo je biti po sporazumu brae, sa pristankom ili bez pristanka vlastele, a nije iskljueno ni da je vren izbor bana poslije smrti Stjepana Kotromania. Takoer i Ugarska je mogla vriti svoj uticaj. Tvrtko nije mogao obezbijediti prijesto svom sinu. Kraljem postaje Tvrtkov brat od strica, Dabia. Seniorat nesumnjivo nije igrao pri tome odluujuu ulog ve volja vlastele bosanske.Kraljica Jelena, mogla je doi na vlast samo po odluci vlastele: nikakav red nasljea nije joj na to mogao dati pravo. Isto tako, njena vladavina prekinuta je voljom plemstva, i to, kako izgleda, dosta neoekivano. Ostoji je davalo pravo na prijesto samo to to je bio lan dinastije Kotromania. Ali, on je bio iz jedne sporedne grane oveloze Hristia. Izborom vlastele doao je na vlast, njenom odlukom zbaen je ve 1404, i zamijenjen drugim lanom dinastije. Ova promjena dogodila se pod okolnostima koje bacaju dosta svjetlosti na stanak u Bosni, iako nije sasvim jasno kakvu je ulogu stanak igrao pri padu kralja Ostoje.Novi izbor pao je na sina kralja Tvrtka I, Tvrtka II Tvrtkovia. U julu 1404, obavijestio je Hrvoje Vuki Mleane da su velikai slono prognali Ostoju i potavili za kralja Tvrtka. On dolazi, dakle na vlast po izboru na stanku. Stjepan Toma, takoer nije mogao doi na vlast samo po pravu nasljedstav. Slino je i sa njegovim sinom.Ono to je zanimljivo da nijedan vladar u svojim poveljama ne spominje prestolonasljednika. Za neke od njih saznajemo tek nakon to su doli na prijesto. To je karakteristina injenica koja ukazuje da se jedan odreen princip nasljedstva nije mogao ukorijeniti u Bosni. V Stanak i krunisanje vladaocaAkt krunisanja vladara spadao je u djelokrug dravnog sabora u svim zemljama. Za Bosnu nema nikakvih podataka da li je i kako obavljano krunisanje vladara dok je ona bila samo banovina. Tek sa proglasom kraljevstva poinju izvorne vijesti o krunisanju. Tvrtko I u svojoj povelji gdje izlae kako je iao u srpsku zemlju i tamo krunisan sugrubim vencem za kralja, ne spominje nikakvo uee sabora. O krunisanju njegovih prvih nasljednika slabo smo obavijeteni. Za Dabiu, Jelenu Grubu i Ostoju ne raspolaemo nikakvim podacima. Opirnije vijesti iz kojih se vidi i uloga sabora poinju sa Tvrtkom II. Sluaj sa krunidbom Stjepana Tomaa naroito je zanimljiv i pokazuje nam ulogu sabora. Dubrovaki poslanici kod Tomaa obavijestili su iz Milodraa svoju vladu da e se krajem maja 1446, odrati stanak bosanske vlastele i da predstoji krunisanje kralja i kraljice koje se imalo obaviti u Milama. Ovog puta radilo se o krunisanju novom krunom koju je papa bio spremio za Tomaa kao nagradu za prelazak na katolianstvo. Kada se sastajao stanak krajem maja, stvar je izgledala ve gotova i pominjalo se mjesto gdje e se sveanost odrati. Otpor je mogao doi od vlastele nezadovoljne katolikom orjentacijom politike kralja Tomaa. Ona je na stanku osujetila namjeravano krunisanje krunom iz Rima, simbolom politikog i vjerskog preokreta koji se imao sprovesti u Bosni. Time nam se objanjava i sudbina sam ekrune. Papski legat saznavi za ove dogaaje zadrao se u Splitu. im mu je postalo jasno da od krunisanja nee biti nista, vratio se nazad u Rima.O krunisanju posljednjeg bosanskog kralja, raspolaemo podacima koji nam pokazuju da je on uspio da postigne ono za ime je njegov otac udio. Mada nam nije poznato kako su tekli svi sluajevi krunisanja bosanskih kraljeva, ipak imamo dovoljno podataka da se ono nije obavljalo bez sudjelovanja stanka bosanske vlastele. Pri ovome treba razlikovati dva momenta. ako se radilo o tzv, obinom krunisanju, ono j esljedovalo kao logina posljedica samog izbora i stanak po svoj prilici nije morao donositi posebnu odluku da li e se ono izvriti ili ne. Mogao je samo raspolagati o tome kada e se, gdje i kako sveanost obaviti. Ali, kada je bilo u pitanju krunisanje novom krunom, koje je znailo preokret, plemstvo je moglo intervenisati i omesti ga, ako nije odgovaralo njegovim interesima i tenjama.VI Stanak i vlasteoske batine Oduzimanje vlasteoskih posjeda u redovnim prilikama, nije mogao vriti sam kralj bez pristanka vlastele. Jedan od najteih prigovora iznesenih protiv Ostoje kao kralja bio je nesumnjivo taj da je unio pometnju u Bosnu naruavajui batinska prava vlastele. Afera sa vojvodom Pavlom Kleiem karakteristina je u tom pogledu, ne samo to pokazuje da je optuba protiv kralja Ostoje bila opravdana, nego i po tome to je ovaj morao na kraju priznati da je prekoraio granice svojih prava. Kleiu je Ostoja bio oduzeo batine i on je pobjegao u Dubrovnik.U proljee 1432, odran je stanak. Na njemu se raspravljalo o pokuaju da se jedna ugledna vlasteoska porodica ukloni sa svojih posjeda. Dubrovani su za svoj sukob sa vojvodom Radoslavom Pavloviem okrivljavali trebinjsku vlastelu Ljubiie i zahtijevali su od kralja Tvrtka II da ovi budu prognani iz njihovog susjedstva. Zahtjev Rebublike naiao je na otpor i kralja i vlastele. Dragia Dinjii je u ime kralja i sve Bosne saoptio dubrovakim poklisarima da se Ljubiii nipoto ne mogu liiti svojih batina, to je potvrdila ostala vlastela, pa i sam kralja. Prema tome, obdarivanje i liavanje vlastele posjeda, kao uopte svaka briga oko toga da se narui vlasteoski posjed, spadala je u pravo ne samog vladara ve i sve Bosne.VII Stanak i otuivanje dravne teritorijeAutor navodi primjere u kojima je Dubrovnik nastojao pripojiti odreeni bosanski teritorij, te prepiske izmeu njih. Princip da ustupanje bosanskog dravnog podruja strancima moe vriti kralj samo u sporazumu s vlastelom u navedenim sluajevima jasno je izraen. Znaaj uloge vlastele u ovom pitanju je i naroito podvuen time to izjavu pred kraljem daje jedan od njenih istaknutijih predsavnika. I svi ostali sluajevi pokuaja otuivanja, pokazuju da je ovaj princip stvarno i primjenjivan.Nastojanje Dubrovnika da dobije Nove zemlje, kako bi uspostavili vezu izmeu Stona, koji im je darovao Duan, isto tako jasno pokazuju ulogu bosanske vlastele u ovom sluaju. Nakon to su im ustupljene Nove zemlje, pored kralja zaklinje se i 13 istaknutih velmoa. Pa i kada je 1403, izbio rat izmru Dubrovnika i Bosne, i kada je Ostoja traio da mu se vrate natrag Nove Zemlje, u toku rata bio ih je zauzeo, opet je bilo govora o tome kako su one ustupljene Republici, Dubrovani su uporno, i gdje god je trebalo ponavljali da su im date od kralja i sve Bosne. Nakon to je Ostoja zbaen, Dubrovnik ih je dobio nazad, a Tvrtko II obnavljajui ugovor s njima, naroito istie u povelji da se Nove Zemlje vraaju po odluci na stanku.Autor navodi i spor oko sela Lisac kojeg je Ssankovi prodao njima, ali kako je njega naslijedio Sandalj Hrani, nije htio da im prilikom obnavljanja ugovora ponovo ustupi selo. Tako su se oni muili da dokau kako im je Snkovi zajedno sa svom Bosnom ustupio to selo. Od Bosne su oni dobili i Konavle. Prvi njihov pokuaj da ih dobiju zavrio se neslavno, jer nisu traili da dobiju potvrdu od kralja i vlastele. Poslije etiri godine pokuaja s Rradiem Sankoviem obnavljaju svoje napore u tom pravcu, koja e trajati oko tri decenije. Oni vode pregovore sa Kosaama i Pavloviima, ali trae i intervenciju ugarskog kralja Sigismunda, kao i monog Hrvoja Vukia. Sandalj Hrani je prodao svoj dio upe, a ovi su odmah ne ekajui da se sva Bosna izjasni, pristupili zavoenju svoje vlasti. U isto vrijeme voeni su pregovori s vojvodom Petrom Pavloviem za otkupljivanje njegovog dijela Konavala, bez prethodnog sporazuma s kraljem i Bosnom. Tek kasnije su traili dozvolu od Stjepana Ostojia i dobili je, ali postojao je jo jedan kralj, Tvrtko II. Kako je njegov uticaj rastao Dubrovani poduzimaju korake da i od njega dobiju dozvolu.VIII Stanak i spoljna politika BosneOd kraja XIV stoljea, poslije smrti Tvrtka I, u svim ugovorima izmeu Dubrovnika i Bosne naglaavano je da ih bosanski vladaoci izdaju poslije savjetovanja sa svojom vlastelom. Dubrovani, ak i kada se pozivaju na te ugovore, istiu da ih imaju ne samo od vladara, nego i od vlastele, ili sve Bosne. Isto shvatanje ugovora sa Bosnom nalazi se i u dubrovakim srpskim pismima. Kada je knez Pavle Radenovi prigovorio Dubrovanima to primaju na svoju teritoriju njegove ljude, ovi su se pozvali na zakone i slobodtine koje imaju od cara Duana, potvrene kasnije i od gospode i vlastele bosanske. Poetkom 1403, Dubrovani se zahvaljuju knezu Raupu, vlastelinu Hrvoja Vukia, to se zauzimao za njihov zahtjev da se ne prodaje so u Sutorinu, to je u suprotnosti sa poveljama koje imaju od kralja i velmoa bosanskih.Bosna je imala samo jedan rat sa Dubrovnikom za vrijeme kralja Ostoje poetkom XV stoljea. Ovaj rat nije mogao Ostoja zapoeti na svoju ruku bez savjetovanja sa vlastelom i njenog pristanka. Svakako, u proljee 1403, odran je stanak na kome je pala odluka da se zaponu neprijateljstva protiv Dubrovnika. Dranje pojedinih naistaknutijih velikaa za vrijeme ovog rata pokazuje i samo za sebe da sam kralj nije radio bez privole sve Bosne. Vojvoda Radi Sankovi, koji je toliko dugovao Dubrovniku, prvi je s vojskom upao na njegovu teritriju. Uskoro mu se pridruuju Sandalj Hrani i Pavle Radenovi. I opte poloaj Bosne i Dubrovnika govori za to da je za rat bila sva Bosna. Ona je u sukobu izmeu Sigismunda i Ladislava Napuljskog oko ugarske krune bila na strani posljednjeg. Dubrovnik se uporno drao Sigismunda.Rat izmeu vojvode Radoslava Pavlovia i Dubrovnika bio je obraunavanje samo jednog bosanskog velikaa sa ovim gradom. Ali, ipak on se nije mogao razvijati, a da se ne umijea sva Bosna. Meutim na stanku nisu samo tako krupne stvari izmeu Bosne i Dubrovnika pretresane, ima pomena da se govorilo i o sitnim sporovima. Poetkom maja, 1422, obavijestio je Sandalj Hrani Dubrovane da se sprema u Bosnu na stanak. Dubrovaka vlada iskoristila je ovu priliku i zamolila vojvodu da pred gospodom rusakom pokrene pitanje za nedvortinu koja je naemu knezu uinjena u Konavli. Radilo se o napadu Branka, kastelana grada Sokola vojvode Radoslava Pavlovia, na kneza dubrovakog dijela Konavala iju je kuu opljakao.Ugovori Bosne sa Vvenecijom pruaju nam isto tako podatke o sudjelovanju sve Bosne u raspravljanju pitanja o odnosu izmeu ovih zemalja. Dalje autor isto tako navodi njihovu ulogu u odnosima Bosne i Ugarske, kao i Bosne i Srbije. Iz svega moemo zakljuiti kako je vlastela imala znaajnu ulogu, ne samo u unutranjoj, nego i u vanjskoj politici Bosne, i da sam kralj nije mogao donositi samostalno odluke, kada su ove krupne stvari u pitanju. Takoer se moe primjetiti, na osnovu cijelog teksta, a autor to moda negdje i navodi, da ova vlastela posebno jaa poslije smrti naeg prvok kralja.IX Ukupan pogled na ulogu stankaUloga stanka i njegov uticaj na dravne poslove u Bosnizavisili su uglavnom kao i drugdje od odnosa snaga vladaoca i vlastele, koji nije mogao uvijek biti isti, ali nije se ni kretao po nekoj stalnoj razvojnoj liniji kroz sve vijekove postojanja bosanske srednjovjekovne drave. Koliko se iz oskudnih izvora za raniju bosansku historiju moe vidjeti, vladalaka vlast za vrijeme bana Kulina bila je dosta snana: vlastela i kao cjelina a i pojedinci nemaju one moi i uticaj koji e kasnije pokazati. Preokret je nastupio u prvoj polovini XVIII stoljea kada je Bosna imala da izdri teke borbe za odravanje svoje samostalnosti i brani od nasrtaja Ugarske i katolike crkve. Njena otporna snaga leala je u vlasteli i prirodno je bilo da ova pokazuje tendenciju da ojaa svoj poloaj i uticaj na centralnu vlast. Znamo ve kako se ban Matija Ninoslav alio papi Grguru IX da bosanska vlastela naruava stari obiaj da vladalac prema svom nahoenju daje i oduzima upe i sela pojedincima i da ih drsko zadrava protiv njegove volje. To je i vrijeme kada se u ugovorima i poveljama poinju javljati i kao svjedoci predstavnici vlastele.Tokom XVIII stoljea bosanska vlastela stekla je nesumnjivo veliki uticaj i sve one osnovne prerogative koje e kasnije biti mnogo izraenije. Ona sudjeluje kod sklapanja ugovora sa susjedima. Moda je vlastela imala izvjesnog ugleda i pri odreivanju linosti iz dinastije Kotromania koja e doi na prijesto.Iz vremena Stjepana II Kotromania imamo ve neto podrobnije vijesti o ulozi vlastele i stanka. Tada prvi put ujemo o uticaju vlastele na popunjavanje prijestolja. Vlada Ttvrtka I zapoela je reakcijom vlastele, a taj otpor doveo je do otvorene pobune, zbacivanjem Tvrtka i izborom njegovog brata Vuka. Kasnije, poslije krunisanja, spominje se da je vladao u miru i da mu je vlastela izraavala veliku poslunost. Polet Bosne pod Tvrtkom nosio je u sebi klice koje e dovesti do opadanja centralne vlasti i jaanja uticaja vlastele. Uzdiu se naglo pojedine porodice, Hrvatinii, Kosae, Pavlovii...poslije njegove smrti oni uzimaju na sebe i pravo biranja vladara.Prve decenije XV stoljea u Bosni sasvim su u znaku anarhine prevlasti vlastele. Vremenom stanak jaa, vladar je u potpunoj zavisnosti od vlastele i sama njegova vlast vrlo esto zavisi od njih. Oni imaju ulogu u spoljnoj politici, a zadnje etiri decenije bosanske samostalnosti se primjeuje jaanje centralne vlasti.