MIKROEKONOMIJA 1

1. OPĆA TEORIJA PROIZVODNJE

− podjela procesa reprodukcije: proizvodnja – razmjena – raspodjela – potrošnja− proizvodnja je temelj ekonomije; ostale faze reprodukcije proizlaze iz proizvodnje− proizvodnja je proces pretvaranja proizvodnjih faktora u proizvode i usluge; da bi se

proces dogodio, nužno postoje inputi i outputi

2. INPUTI

− inputi (proizvodni faktori) su robe i usluge koje poduzeća koriste u procesima proizvodnje− po analizi njihovih djelovanja (faktorska analiza) inpute djelimo u tri kategorije:

a) zemlja – prirodni resursi koji se koriste u proizvodnjib) rad – ljudsko vrijeme provedeno u proizvodnji; najznačajniji input u industrijskoj

privredic) kapitalni resursi – čine trajna i polutrajna dobra privrede proizvedena s

namjerom da bi proizvela druga dobra (npr. ceste, zgrade, strojevi); za procesgospodarskog razvitka posebno je značajna akumulacija kapitalnih dobara, načiju veličinu djeluju:

investicije – djeluju trajno na povečanje vrijednosti

amortizacija – djeluje u pravcu trajnog smanjenja vrijednosti

3. OUTPUTI

− outputi su različite korisne robe i usluge koje se ili troše ili upotrebljavaju za daljnju proizvodnju

4. TEHNIČKI ILI PROIZVODNI KOEFICIJENT

− u proizvodnji određenih proizvoda sudjeluju inputi u različitim kombinacijama;kombinacija zavisi od tehnike proizvodnje, njezine organizacije i od proizvoda

− jednu takvu kombinaciju predstavlja tehnički ili proizvodni koeficijent; on pokazuje odnosizmeđu količine utrošenog proizvodnog faktora (inputa) i proizvoda

− tehnički ili proizvodni koeficijent je količina angažiranih proizvodnih faktora po jedinici proizvoda

5. SUPSTITUTIVNI FAKTORI

− su proizvodni faktori koji mogu mijenjati međusoban odnos u proizvodnji određenekoličine proizvoda; njihovi proizvodni koeficijenti su varijabilni

6. KOMPLEMENTARNI FAKTORI

− ne mogu mijenjati međusoban odnos u proizvodnji određene količine proizvoda; njihoviproizvodni koeficijenti su fiksni

MIKROEKONOMIJA 2

7. IZOKVANTA

− izokvanta je krivulja jednakog proizvoda pomoću koje se prikazuju supstitutivni ikomplementarni proizvodni faktori

− ona spaja sve točke koje predstavljaju različite kombinacije ulaganja proizvodnih faktoraradi ostvarenja jednake količine proizvodnje

− što su više udaljene od središta koordinatnog sustava predstavljaju veći proizvod(p1<p2<p3); bilo koja točka na istoj izokvanti predstavlja jednak proizvod, a njenekoordinate kombinaciju faktora pomoću koje je proizveden

− sve izokvante su paralelne, konveksne prema ishodištu, a u relevantnom područjuopadaju s lijeva u desno

kod supstitutivnih faktora različitekombinacije faktora rada i faktora kapitaladaju jednak proizvod; dok jedan faktorpovećavamo drugi moramo smanjiti da bidobili isti proizvod i obrnuto

kod komplementarnih faktora paralelnopovećanje oba faktora povećat će proizvod

MIKROEKONOMIJA 3

8. GRANIČNA STOPA TEHNOLOŠKE SUPSTITUCIJE (tehnička efikasnostprocesa proizvodnje)

− nju definiramo kao količinu smanjenja ulaganja jednog (ili više) proizvodnog faktora kojarezultira jediničnim povećanjem ulaganja drugog faktora uz uvijet da količina proizvodnjeostane nepromjenjena

količina ΔY faktora Y koja je sposobna supstituiratikoličinu ΔX faktora X

9. EKONOMIJE RAZMJERA

− održavaju reakcije ukupnog proizvoda kada se svi inputi proporcionalno povećavaju

a) konstantne (proporcionalne) ekonomije razmjera− podrazumjeva jednakomjernost porasta inputa i outputa; to znači ako se svi inputi

podvostruče, podvostručit će se i ukupni proizvod

proizvod od 10 jedinica (Q=10) iziskuje po jednujedinicu svakog proizvodnog faktora L i K;udvostručenje proizvodnje od 10 na 20 jedinica uvjetujeudvostručenje obaju proizvodnih faktora L=K=2izokvante su jednako udaljene jedna od druge

MIKROEKONOMIJA 4

b) brzorastuće ekonomije razmjera− događaju se kada porast svih inputa dovodi do više od proporcionalnog porasta u

proizvodnji− rast je posljedica veće upotrebe tehnike i masovne proizvodnje (npr. kompjuterizacija)

izokvante su sv bliže jedna drugoj

c) padajuće ekonomije razmjera− javljaju se kada porast inputa vodi ka manje nego proporcionalnom porastu proizvodnje− ovaj slučaj se javlja zbog raznih poremećaja koji se javljaju u proizvodnji

10. ZAKON O OPADAJUĆIM PRINOSIMA

− kod zakona opadajućih prinosa jedan faktor se smatra fiksnim, a drugi varijabilnim;nazivamo ga još i zakonom varijabilnih proporcija ulaganja proizvodnih faktora

− pokazuje da će povećanje određenih inputa u odnosu na druge fiksne inpute dovesti dopovećanja ukupnog proizvoda (outputa), ali da će nakon određene točke isto dodavanjedodatnog inputa dovesti do sve manjeg dodatnog (graničnog) proizvoda

Rad ŽitoDodatna proizvodnja žita dobivena

dodatnom jedinicom rada

A 0 0

B 1 1000

C 2 1600

D 3 1900

E 4 2000

1000

600

300

100

MIKROEKONOMIJA 5

11. VREMENSKA DIMENZIJA U PROIZVODNJI

− trenutni rok – vrijeme u kojem proizvodnja ostaje nepromjenjena− kratki rok – razdoblje u kojem varijabilni faktori (rad, predmet rada) mogu biti prilagođeni

potrebama proizvodnje, a fiksni ne mogu− dugi rok – razdoblje u kojem fiksni faktori mogu biti prilagođeni potrebama proizvodnje, a

varijabilni ne mogu− “time lag” – pojam odloženih efekata gospodarske politike; za trenutno donijetu

poslovnu odluku treba proći određeno vrijeme da bi polučila rezultat; što je kraće vrijemeizmeđu donošenja odluke i pojave efekta te odluke efikasnija će biti i poslovna politika

12. KRIVULJA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (KRIVULJA TRANSFORMACIJE)

− govori nam kako se određeno dobro Y transformira u dobro X transferom proizvodnihresursa iz proizvodnje dobra Y u proizvodnju dobra X

− proizlazi iz činjenice da se iz određene količine inputa može uz danu tehnologijuproizvesti određena količina outputa

− u slučaju potpunog iskorištenja resursa mogućeje proizvesti OF jedinica proizvoda X ili OAproizvoda Y ili bilo koju kombinaciju prikazanukrivuljom AF

− ako se proizvodni resursi ne koriste upotpunosti, tada se kombinacija proizvodnjenalazi unutar krivulje, npr. u točki U

− krivulja transformacije predstavlja kombinacijumaksimalno moguće proizvodnje

− nije moguće proizvesti kombinaciju dobra X i Ypredočenu točkom I

13. SPECIFIČNI SLUČAJEVI PROIZVODNE MOGUĆNOSTI

− uslijed tehničkog napretka krivulja se pomiče dalje od ishodišta; on omogućuje ostvarenjeveće količine proizvodnje uz iste količine resursa

ako bi tehnološki napredak bio jače prisutan uproizvodnji jednog od dva proizvoda tada biodrezak na koordinatnoj osi tog proizvoda bio veći

ako bi teh. napredak bio prisutan paralelno i uproizvodnji dobara X i dobara Y, krivulja sepomiče paralelno od ishodišta

MIKROEKONOMIJA 6

14. GRANIČNA STOPA TRANSFORMACIJE

− pokazuje kako se dobro Y transformira u dobro X− za jednak porast proizvodnje dobra X potrebno

je smanjiti proizvodnju dobra Y− odnos prirasta ΔY/ΔX = granična stopa

transformacije

15. FUNKCIJA PROIZVODNJE

− predstavlja kvantitativnu međuzavisnost outputa i inputa; tu međuzavisnost možemoprikazati na dva načina:

A. pomoću koordinatne tablice− opći izraz funkcije proizvodnje: P=f(L,K...) ili Q=f(L,K...)

gdje su P i Q proizvodnja, a L i K inputi rada (kapitala)− brojevi u tablici označavaju veličinu proizvoda, a njihove koordinate kombinaciju dvaju

faktora (rada i kapitala)

proizvod 346 je rezultat sudjelovanja 1jedinice rada i 6 jedinica kapitala; zbogmogućnosti supstitucije proizvodnih faktora,proizvod te veličine moguće je proizvesti i s3 jedinice rada i 2 jedinice kapitala, ali ipomoću drugih kombinacija rada i kapitala;povežemo li sve kombinacije koje dajujednak proizvod (npr. P=346) dobivamokrivulju jednakog proizvoda

− iz tablice možemo zaključiti: da udvostrućenje količine oba faktora (rad, kapital) udvostručuje ukupni proizvod

– takva povezanost faktora i proizvodnje naziva se konstantnost prinosa dodatne jedinice kapitala kod konstantnih veličina rada izaivaju različite promjene

ukupnog proizvoda – granični (marginalni) proizvod prosječni proizvod predstavlja ukupni proizvod podijeljen s količinom pojedinog

faktora s kojom taj sudjeluje u njegovoj proizvodnji

MIKROEKONOMIJA 7

B. pomoću funkcije proizvodnje u obliku jednadžbe− Q=f(L,K) količina proizvodnje Q nekog proizvoda ovisna je o količini potrebnih

proizvodnih faktora (faktor rada L i faktor kapitala K)− najznačajnije proizvodne funkcije su:

a) Damarova proizvodna funkcija

b) proizvodna funkcija Leontiefove input – output tablice

c) Cobb-Douglasova proizvodna funkcija

16. OPTIMALNA KOMBINACIJA FAKTORA U PROIZVODNJI

− optimalna kombinacija proizvodnje postiže se onda kada je granični proizvod koji seostvaruje po novčanoj jedinici uloženog u nabavci svakog proizvodnog faktora jednak

Rad (L) Kapital (K) Ukupni trošak

A 1 6 20

B 2 3 13

C 3 2 12

D 6 1 15

odnos kombinacija ulaganja proiz.faktora i ukupnih troškova

− optimalna najjeftinija kombinacija utvrđuje se tako da se prvo izradi krivulja jednakogproizvoda, zatim krivulja jednakih troškova i na kraju se računski i grafički odredioptimalna kombinacija

krivulja jednakog proizvoda

koristeći se tabelom odredimo krivulju jednakogproizvoda P=346 i na njoj ucrtamo različitekombinacije ulaganja faktora rada i kapitala

MIKROEKONOMIJA 8

krivulja jednakih troškova− konstruiramo je tako da se pomoću ranije utvrđenih cjena rada i kapitala konstruiraju

paralelni pravci

koeficijent smjera (nagib) jednak je odnosucijena proiz. faktora:

tu definiramo tzv. graničnu stopu ekonomskesupstitucije koja pokazuje za koliko bi sejedinica ekonomski isplatilo povećati ulaganjejednog faktora ako se smanji njegova cijena, acijena drugog faktora ostane nepromjenjenatako da ukupni troškovi ostanu isti

optimalna kombinacija proizvodnje− optimalna je ona kombinacija proizvodnje dana onom točkom u kojoj konkretna

kombinacija rada i kapitala minimizira troškove proizvodnje− optimalna kombinacija proizvodnje definirana je jednakošću granične stope supstitucije i

odnosa njihovih cijena: ΔY/ΔX = pX/py

MIKROEKONOMIJA 9

17. INDIVIZIBILNOST FAKTORA

− pod indivizibilnošću faktora razumjevamo tehničku i fizičku nesposobnost da faktorsudjeluje u proizvodnji u manjim količinama od njegove prirodne jedinice mjere

− potpuna divizibilnost faktora ne postoji – kretanje količine proizvoda nije proporcionalnosudjelovanju faktora nego je u nekim sektorima (ispod optimalne iskorištenosti faktora)iznadproporcionalno, a na nekim sektorima (iznad optimalne iskorištenosti faktora)ispodproporcionalno

18. DEFINICIJA TROŠKOVA

− troškovi su novcem izraženi utrošci pojedinih faktora rada materijalni troškovi troškovi tuđih usluga troškovi utroška osnovnih sredstava troškovi rada

19. KLASIFIKACIJA TROŠKOVA

a) fiksni ili konstantni troškovi – troškovi koji ne variraju s proizvodnjom ili nisu funkcijaproizvodnje; oni postoje i kada poduzeće ne proizvodi; amortizacija, najamnina, troškoviodržavanja strojeva i zgrada...

b) varijabilni troškovi – oni su funkcija prozvodnje; materijal za izradu, plače, troškovienergije...

20. TROŠKOVI I OPSEG PROIZVODNJE

− cilj analize odnosa između troškova i opsega proizvodnje je da pokaže kakvi će bititroškovi u različitim zonama korištenja kapaciteta

a) fiksni troškovi− ne variraju s opsegom proizvodnje− prikazujemo ih kao paralelne pravce s horizontalnom osi (ako fiksne funkcije

povećavamo po jedinici proizvoda tada se s povećanjem bilježi stalno padanje tihtroškova po jedinici proizvoda)

b) varijabilni troškovi

• proporcionalni – povećavaju se ili smanjuju uistom razmjeru kako se povećava ili smanjujeopseg poslovanja; ako se promatraju po jedinicimase onda su varijabilni, a ako se promatraju pojedinici proizvoda onda su fiksni

MIKROEKONOMIJA 10

• degresivni – povećanjem opsega proizvodnjesmanjuju se u masi (povećanjem proizvodnjesmanjuju se troškovi pogonske energije)

• progresivni – zbog otpadaka, loše upotrebevremena i sl. varijabilni troškovi se povećavajupri povećanoj proizvodnji

21. KRATKOROČNI I DUGOROČNI TROŠKOVI

kratkoročni− troškovi koji ne variraju prema veličini kapaciteta već prema korištenju kapaciteta i ostalih

fiksnih čimbenika (tzv. parcijalna adaptacija)− kratkoročni troškovi variraju opsegom proizvodnje− kratki period je onaj u kojem fiksni troškovi ostaju nepromjenjeni, ali se zato varijabilni

troškovi mjenjaju prema proizvodnji dugoročni

− troškovi koji variraju prema veličini kapaciteta i prema ostalim veličinama koje sesmatraju fiksnim u kratkom periodu (tzv. totalna adaptacija)

− dugi rok je razdoblje u kojem se oprema, postrojenja i radna snaga mogu povećavati ilismanjivati u zavisnosti od promjenjenih prilika na tržištu (u zavisnosti od potražnje); utakvom razdoblju svi troškovi postaju varijabilni (nema fiksnih troškova)

22. GRANIČNI TROŠKOVI

− troškovi koji su potrebni za proizvodnju dodatne jedinice proizvoda− oni su razlika između ukupnih troškova za jednu jedinicu povećanog proizvoda i ukupnih

troškova nepromjenjenog proizvoda

MIKROEKONOMIJA 11

23. IZVOĐENJE KRIVULJE PONUDE

− proizvođač želi maksimizirati dohodak; on se mora odlučiti do kojeg će opsega proširitiproizvodnju poznavajući pri tome zakonitosti kretanja pojedinih troškova, stanje na tržištu i sl.

− dohodak predstavlja razliku između uk.prihoda i uk troškova: D = R – T− u analizi troškova postupak pronalaženja optimalne količine proizvoda i optimalne cijene

provodimo izvođenjem krivulje ponude− ova se krivulja izvodi iz odnosa cijena proizvoda i količine koju će poduzeće proizvoditi

24. PONUDA I POTRAŽNJA

− ponudu nekog dobra na izvjesnom tržištu i u izvjesnom razdoblju predstavljaju onekoličine tog dobra koje su ponuđači spremni prodati na tom tržištu i u tom razdoblju prirazličitim cijenama

− potražnja nekog dobra na izvjesnom tržištu i u izvjesnom razdoblju predstavljaju onekoličine tog dobra koje su potraživači spremni nabaviti na tom tržištu i u tom razdoblju prirazličitim cijenama

− promjena cijene ne uzrokuje promjenu ponude (potražnje) nego samo količine kojuprodavači stvarno prodaju i kupci stvarno nabave

− individualna ponuda i potražnja – ponuda i potražnja odnose na pojdinca− agregatna ponuda i potražnja – odnosi se na cijelo gospodarstvo

25. TRŽIŠTE

− tržište je ekonomski prostor u kojem se sučeljavaju ponuda i potražnja, određuju količinerada i njihove cijene

− podjela tržišta:a) prema vrsti proizvoda kojima se trguje

sredstva za proizvodnju, životna sredstva, radna snagab) prema geografskom položaju

svjetsko, međunarodno, nacionalno, regionalno, lokalnoc) prema tome da li je tržište slobodno ili regulirano od strane državnih ili drugih

organatržišta su slobodna kada o pristupu i o odnosima razmjene odlučuju kupci iprodavaoci sami, suprotno tržišta su vezana (kada je tržište previše vezano stegamajavlja se crno tržište)

− da bi se mogle pratiti prilike na tržištu, tržište razdvajaju ove tri komponente:1. tržište reprodukcije potrošnje – tu je kontrolna cijena rigorozna; npr. ako se poveća

cijena nafte, to izaziva lavinu porasta cijena u svim granama što troše naftu2. tržište osobne potrošnje – tu se najviše osjeća utjecaj tržišta i konkurencije; npr.

neki prodavači su prisiljeni sniziti cijene zbog velike ponude kako bi zadržali kupce3. tržište investicijske potrošnje – domaći proizvođači su pod pritiskom inozemne

konkurencije, koja normira po kvaliteti, a određenu robu može ponuditi domaćiminvestitorima na kredit; da bi se ujednačili uvjeti poslovanja formiraju se fondovi zakreditiranje domaće opreme

MIKROEKONOMIJA 12

26. PONUDA I POTRAŽNJA KAO FAKTORI CIJENE

A. KRIVULJA PONUDE I POTRAŽNJE− potraživana količina je negativna funkcija cijene – potraživana količina je manja pri

visokim cijenama i veća pri nižim− skala potražnje (demand schedule) pokazuje količinu robe koju su kupci spremni nabaviti

po raznim cijenama; ona pokazuje funkcionalnu zavisnost traženih količina i cijena

Cijena Tražena količina

3 10

4 8

5 7

6 6

7 5

− skalu potražnje možemo prikazati grafički i dobijemo krivulju potražnje (demand curve)− ta krivulja ima negativan otklon

− ponuda je isto funkcija cijene – nuđena količina je manja kod niske, a veća kod većecijene; razlog – ponuđaču se isplati da umjesto proizvoda čija se cijena smanjila ponudidrugi proizvod

− skala ponude (supply schedule) nam pokazuje količinu koju su ponuđivači spremni prodatipri raznim cijenama; ona pokazuje funkcionalnu zavisnost nuđenih količina i cijene

Cijena Nuđena količina

3 4

4 5

5 7

6 10

7 14

− skalu ponude možemo prikazati grafički i dobijemo krivulju ponude (supply curve)− ta krivulja ima pozitivan otklon

MIKROEKONOMIJA 13

B. INDIVIDUALNA UKUPNA PONUDA I POTRAŽNJA− individualna ponuda određenog proizvoda u nekom razdoblju je spremnos pojedinog

ponuđača da u tom razdoblju proda određenu količinu tog proizvoda pri raznim cijenama− ukupna ponuda određenog proizvoda u nekom razdoblju je suma individualnih ponuda u

tom razdoblju

Cijena Ponuda A + Ponuda B = Uk. ponuda

7 5 9 14

6 3 7 10

5 1,5 5,5 7

4 0,5 4,5 5

3 0,0 4 4

− krivulja ukupne ponude dobiva se vodoravnim zbrajanjem krivulja individualnih proizvođača

− individualna potražnja nekog proizvoda u nekom razdoblju je spremnost pojedinogtražioca u pogledu količine koju će nabaviti pri raznim cijenama u tom razdoblju

− ukupna potražnja nekog proizvoda je zbroj svih individualnih potražnji tog proizvoda

Cijena Potražnja C + Potražnja D = Uk. potražnja

7 0 5 5

6 0,5 5,5 6

5 1 6 7

4 1,5 6,5 8

3 2 8 10

MIKROEKONOMIJA 14

C. RAVNOTEŽNA CIJENA I KOLIČINA – PARCIJALNA RAVNOTEŽA− ravnotežna cijena i ravnotežna količina određuju se kada su poznate skala potražnje i

skala ponude

Cijena Tražena količina Odnos Nuđena količina Tendencija cijene

7 5 < 14 padajuća

6 6 < 10 padajuća

5 7 = 7 ravnoteža

4 8 > 5 rastuća

3 10 > 4 rastuća

ravnoteža je samo jedna kombinacijacijene i količine – kod te cijene je nuđenakoličina jednaka tražnoj (ravnoteža cijena)

− zakon ponude i potražnje: kupci koji su spremni kupiti određenu količinu po nižoj cijeniod ravnoteže neće uspjeti, kao ni prodavaoci koji su spremni prodati po višoj cijeni odravnotežne

27. VIŠAK PONUDE I POTRAŽNJE

− višak ponude (excess supply) = razlika između količine ponude i količine potražnje koddane cijene

− višak potražnje (excess demand) = količina potražnje umanjena za količinu ponude koddane cijene

− cijena kod koje postoji višak ponude ili potražnje nije ravnotežna cijena− pozitivni višak potražnje znači tendenciju rasta, a pozitivni višak ponude znači

tendenciju padanja cijene

MIKROEKONOMIJA 15

28. CJENOVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE (ED)

− elastičnost potražnje mjeri koliko se promijeni tražena količina nekog dobra kad mu sepromijeni cijena; elastičnost je jačina reakcije

− elastičnost potražnje (ED) je omjer postotne promjene tražene količine i postotnepromjene cijene

− potražnje za dobrima razlikuju se po svojim elastičnostima; dobro je elastično kadnjegova tražena količina jeko reagira na promjenu cijene, a neelastično kada slabo reagira

− potražnja je elastična ako promjena cijene od 1% uzrokuje promjenu traženekoličine veću od 1%

− potražnja je neelastična ako promjena cijene od 1% uzrokuje promjenu traženekoličine manju od 1%

− tržišna ravnoteža je u početku u točki A;odgovarajući na 20% povećanje cijena,tržišna količina se smanji 40% u točku B;elastičnost cijene ED=40/20=2; potražnjaje elastična u području od A do B

− kad se cijena poveća sa 90 na 100,prema krivulji potražnje tražena količinapada s 240 na 160

− formula za izračunavanje elastičnosti:

− elastičnost potražnje ima tri slučaja:

− krajnji slučajevi elastičnosti potražnje:a) savršeno neelastična potražnja –

one kod kojih tražena količina nimalone odgovara na promjenu cijene

b) savršeno elastična potražnja – onakod koje mala promjena cijene vodika beskonačno različitim povećanjimatražene količine

MIKROEKONOMIJA 16

29. CJENOVNA ELASTIČNOST PONUDE (Es)

− elastičnost ponude je jačina reakcije ponuđene količine nekog dobra na promjenunjegove tržišne cijene

− elastičnost ponude ES mjeri postotnu promjenu ponuđene količine koja jeuzrokovana postotnom promjenom cijene toga dobra od 1%

− jedan od glavnih elemenata koji određuje elastičnost ponude je stupanj do kojeg se možepovećati proizvodnja nekog privrednog sektora, a drugi element je promatrano vrijeme

− promjena cijene će imati veći efekt na ponuđenu količinu ako se poveća vrijeme reakcije ponude

30. DOHODOVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE

− koristi se da bi se izrazio efekt promjene u dohotku na traženu količinu danog dobra, uzpretpostavku da su sustav potreba i cijena dane veličine

− ovisno o kojoj vrsti dohodovne elastičnosti potražnje je riječ, koef. dohodovne elastičnostimože biti veći, manji ili jednak nuli – zone koeficijenata dohodovne elastičnosti potražnje:

VELIČINA KOEF. DOHODOVNEELASTIČNOSTI POTRAŽNJE (d)

NAZIV KOEF. DOHODOVNEELASTIČNOSTI POTRAŽNJE

0 apsolutno neelastična potražnja0 < d < 1 relativno neelastična potražnja

d = 1 jedinična elastičnost

1< d < ∝ relativno elastična potražnja

d < 0 neg. koef. dohodovne elas.potražnje

MIKROEKONOMIJA 17

31. DOHODOVNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE ZA INFERIORNIM ISUPERIORNIM DOBRIMA

− za inferiornim dobrima (inferior goods) – ako je koef. dohodovne elastičnosti potražnjemanji od nule, što znači da potražnja opada kako dohodak raste, promatrano dobro nosisvojstvo inferiornog dobra u segmentu između A i B

− za superiornim dobrom (superior goods) – ako je doh. elast. potražnje veća od nule, štoznači da potražnja raste kako se dohodak povečava, promatrano dobro nosi svojstvosuperiornog dobra; dobro u segmentu C i D ima rastuću potražnju izazvanu povečanjemdohotka

32. SUPSTITUTI I KOMPLEMENTI U POTROŠNJI

− u potrošnji, dobra su međusobno povezana; potrošnja jednog dobra utječe na potrošnju drugog− supstituivna dobra se međusobno isključuju (maslac, ulje, margarin)− komplementarna dobra međusobno se nadopunjuju (kava i šećer)− način povezanosti među dobrima ima velikog utjecaja na cijene – povećanje cijene

jednog komplementa smanjuje cijene drugog komplementa – smanjenje cijene jednogsupstituta smanjuje cijenu drugog supstituta

− križna cijenovna elastičnost je kod supstituivnih dobara pozitivna, a kod komplementarnihdobara negativna

33. LORENTZOVA KRIVULJA

− na os apscise nanosi se kumulativ dohodakapotrošačkih jedinica, a na os ordinate kumulativpotrošačkih jedinica

− kada bi distribucija dohodaka bila ravnomjerna,krivulja koja pokazuje raspodjelu dohodaka bilabi pravac od 450 – apsolutna jednakost(hipitetička linija)

− suprotan ekstrem bio bi potpuna nejednakost,tj. kada bi jedna potrošačka jedinica nosila cijelidohodak

− stvarna krivulja distribucije nalazi se izmeđuovadva ekstrema, a koristi se kao metodaproračunu mjera nejednakosti

MIKROEKONOMIJA 18

34. GRANIČNA KORISNOST I ZAKON OPADAJUĆE GRANIČNE KORISNOSTI

− korisnost – pojam koji se odnosi na subjektivni užitak ili korist koju potrošač imakonzumirajući neko dobro ili uslugu

− ako se nabavljanjem dodatnih jdinica nekog dobra ukupna korisnost povećava, ali svesporije, korisnost dodatnih jedinica dobra (granična korisnost) pada

− zakon opadajuće korisnosti: svaka dodatna jedinica dobra donosi sve manju korisnost

35. KRIVULJA RAVNODUŠNOSTI ILI INDIFERENCIJE

− pomoću ove krivulje objašnjavamo moguće kombinacije potrošnje određenog proizvodakoje za potrošače predstavljaju istu razinu zadovoljstva

− pojedina krivulja ravnodušnosti pokazuje različite kombinacije dobara x i y koje zapotrošača imaju jednaku ukupnu korist

− smanjenjem količine jednog dobra kompenzira se povečanjem količine drugog dobra;ukupna korisnost se ne mijenja

− odnos Δy / Δx naziva se granična(marginalna) stopa supstitucije

− što se dobra x i y potpunije uzajamnosupstituiraju to je krivulja ravnodušnostimanje zakrivljena i obratno

− krajnjem slučaju, kada se krivulja pretvara udva kraka paralelna s osima i zatvaraju pravikut, dobra x i y su komplementarna

MIKROEKONOMIJA 19

36. BUDŽETSKA JEDNADŽBA I LINIJA POTROŠNJE DOHODKA

− budžetska jednadžba pokazuje sve mogućnosti kombinacije dobara x i y koje je potrošač,koji ima određenu količinu novaca (dohodak) kadar nabaviti uz dane cijene tih proizvoda

ypy + xpx ≤ M

− jednadžbu grafički prikazujemo linijama potrošnje dohodka

− linije potrošnje dohotka: px=2, py=1− linija D1 je linija dohotka koja odgovara odnos

razmjene 12y=6x ili 2y=x, a linija D2 je linijadohotka koja odgovara odnosu razmjene6y=10x ili 3y=5x

− linije jednakih izdataka svojom udaljenošću od središta koordinatnog sustava odražavajuveličinu dohotka potrošača, a svojim nagibom odnos međusobne razmjene dobara x i y

37. POTROŠAČEVA RAVNOTEŽA (optim. struktura potražnje kod danog dohodka)

− potrošač koji se ponaša po ekonomskom principu nastojat će svoje ukupne izdatke, tj.svoj dohodak raspodijeliti na dobra tako da dobivena ukupna korisnost bude što veća

− tamo gdje se krivulja ravnodušnosti dotiče sa linijom jednakih izdataka u toj točki jeoptimalna kombinacija oba dobra pri danom dohodku

optimum potrošnje dohotka(uvijet optimalnosti):

− optimalna je ona kombinacija u kojoj je granična stopa supstitucije x sa y jednaka odnosucijene x i cijene y

MAKROEKONOMIJA 1

1. TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOJ PRIVREDI

− kroz povijest organizacije i upravljanja gospodarstvom, tržište i država izmjenjivali su se inadopunjavali u rješavanju složenih gospodarskih pitanja

− 19.st. – period “laissez faire” – ekonomski liberalizam; sve ekonomske odluke prepuštene sutržištu i njegovoj “nevidljivoj ruci” – “pustite da stvari teku same od sebe”

− ekonomska uloga države: otklanjanje neefikasnosti tržišnog mehanizma (otklanjanjenejednakosti koju tržište stvara svojim djelovanjem i rješavanje makroekonomskih problema)

− u osnovi istraživanja ekonomije nalaze se tri ključna pitanja: što, kako i za koga proizvoditi?1. što će se proizvoditi određuje se novčanim glasovima potrošača (dnevne odluke

potrošača što će kupiti)2. kako će se proizvoditi određuje se konkurencijom među različitim proizvođačima3. za koga će se proizvoditi odlučuje se pomoću ponude i potražnje

(vrijedi samo u uvijetima tzv. potpune ili savršene konkurencije – tržišta će proizvestionoliko korisnih dobara i usluga iz raspoloživih resursa koliko je moguće)

2. TRŽIŠNE, KOMANDNE I MJEŠOVITE PRIVREDE (oblici organizacije privrede)

a) KOMANDNA PRIVREDA− ona u kojoj vlada donosi sve odluke o proizvodnji i raspodjeli− država posjeduje značajan dio sredstava za proizvodnju, posjeduje i upravlja poduzećima

u većini sektora; vlada rješava sva veća ekonomska pitanja preko svog posjedovanjaresursa i moći da provede svoje odluke

− primjer: SSSR− negativne strane: problemi u kratkoročnoj alokaciji resursa; preokupiranost kratkoročnim

usuglašavanjem bilanci što smanjuje mogućnost donošenja racionalnih odluka idugoročnih planova; opasnost od velikog stupnja birokratizma i voluntarizma(svojevoljnosti)

b) TRŽIŠNA PRIVREDA− rješava ekonomska pitanja preko tržišta− pojedinci i privatna poduzeća donose glavne odluke o proizvodnji i potrošnji− primjer: zemlje visokog stupnja razvoja i demokracije− negativne strane: tržišni mehanizam ne rješava savršeno problem racionalne alokacije

resursa u dugom razdoblju; tržišni sustav “try and error” znači određeni rizik ali inapredak; problemi u međuregionalnom i međunacionalnom odnosu; favorizira stečenaprava i položaj – bogati ostaju bogati, a siromašni – siromašni

c) MJEŠOVITA PRIVREDA− kod nje su prisutni elementi komandne i tržišne privrede− većina odluka donosi se na tržištu ali značajnu ulogu imaju i vlade tih zemalja kroz

donošenje zakona, reguliranje ekonomskog života, obrazovanje, zaštitu, očuvanjeokoline i sl.

MAKROEKONOMIJA 2

3. EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE

− državne ekonomske funkcije su:• da promiče efikasnost i jednakost• da potiće makroekonomski rast i stabilnost

− da bi potaknula efikasnost, država pokušava ispraviti manjkavosti tržišta− vladini programi koriste poreze i javnu potrošnju da bi preraspodjelili dohodaku korist

određenih grupa → jednakost− država se oslanja na poreze, trošenja i monetarnu regulaciju da bi potaknula gospodarski

rast i stabilnost, smanjila nezaposlenost i inflaciju− država određuje pravila pišući zakone i prisiljavajući poštivanje ugovora i prava.

4. DRUŠTVENI I INDIVIDUALNI TROŠKOVI I KORISTI (eksternalije)

− Pigou uvođenjem pojma eksternalija pravi razliku između društvanih i individualnihtrpškova i koristi; taj stav pridonio je ispravnijem poimanju i ostvarenju racionalnealokacije resursa → ekonomsko blagostanje, konkretniji obračun već stvorenogdruštvenog bogatstva

− eksternalije se javljaju kada proizvodnja ili potrošnja jednog privrednog subjekta neuzrokuje jedino troškove ili koristi njemu samom, već se odražava na troškove ili koristidrugih privrednih subjekata

a) EKSTERNALIJE U POTROŠNJInastaju kada razina potrošnje nekog dobra ili usluge jednog privrednog subjekta izravnoutječe na razinu blagostanja drugog

b) EKSTERNALIJE U PROIZVODNJIdešavaju se onda kada proizvodna aktivnost jednog proizvođača izravno utječe na opsegukupnog prihoda i troškova proizvodnje drugog

eksterne ekonomije (eksterne koristi)pozitivni efekt aktivnosti jednog privrednog subjekta na ekonomski status drugog

eksterne disekonomije (eksterni troškovi)negativni efekti aktivnosti jednog privrednog subjekta na ekonomski status drugogprivrednog subjekta

INDIVIDUALNI (INTERNI) TROŠKOVI I KORISTI− vezani su s teorijom firme− bez njihove alokacije nemoguće je ustanoviti ekonomski rezultat – dohodak ili profit

proizvodnog procesa, projekta ili bilo kojeg ulaganja− društvena opravdanost nekog ulaganja ne može se utvrditi bez sagledavanja svih

pripadajućih troškova i koristi → proračun ekonomske efikasnosti

− ukupne društvene koristi i troškovi = razlika društvenih koristi i troškova = zbrojindividualnih koristi (troškova) i svih pozitivnih (negativnih) eksternih efekata

MAKROEKONOMIJA 3

5. VRSTE DRUŠTVENIH TROŠKOVA I KORISTI

(podjela koja se primjenjuje kod programa koji se financiraju instrumentima društvenog financiranja)

− podjela društvenih koristi (troškova) na realne i nominalne temelji se na tome da li onepovećavaju (smanjuju) društveno bogatstvo u stvarnom izrazu ili se odnose samo napromjene relativnih cijena

− direktne → vezane su uz realizaciju osnovnih ciljeva jednog ulaganja (programa, projekta)− intermedijarne usluge → usluge primijenjenih znanstvenih istraživanja koje se dalje

ugrađuju u masu proizvoda (međufazne usluge)− finalne usluge → dio su ukupne potrošnje stanovništva− unutarnje koristi (troškovi) → sve koristi i troškovi koji nastaju unutar društveno-

političke zajednice u kojoj se program (ulaganje) realizira− vanjske koristi (troškovi) → koje taj isti program (ulaganje) emitira na području neke

druge zajednice – “spillover efekt”− neopipljivi → nisu mjerljivi u novčanom iznosu

DRUŠTVENE KORISTI (TROŠKOVI)

REALNE NOMINALNE

DIREKTNE INDIREKTNE

OPIPLJIVE NEOPIPLJIVE

FINALNE• vanjske• unutarnje

INTERMEDIJARNE

MAKROEKONOMIJA 4

6. INTERNALIZACIJA EKSTERNIH EFEKATA

− svaki program (projekt, ulaganje) potrebno je što potpunije identificirati i kvantitivnoodrediti njegove društvene troškove (koristi)

− cilj je da se utvrdi tko je stvarni pojedinačni korisnik pozitivnih učinaka odnosno tkoparticipira u snošenju negativnih učinaka nekog programa (projekta, ulaganja), kako bi seiznos eksternih disekonomija socijalizirao, tj. kako se iznos eksterne ekonomije ne bineopravdano prisvajao

− internalizacijom eksternih efekata potiče se racionalnije korištenje raspoloživih resursa injihova pravilnija (pravičnija) raspodjela u društvu

7. INFRASTRUKTURA

− opći input i pretpostavka skladnog privrednog razvoja− to je i heterogena kategorija u društvenoj podjeli rada

− podjela: PRIVREDNA (infrastruktura u užem smislu riječi)

saobraćaj, vodoprivreda, komunikacije NEPRIVREDNA (u širem smislu riječi)

zdravstvo, obrazovanje, kultura, znanost

− karakteristike:a) ekonomske karakteristike infrastrukture:

investicijski karakter ulaganja, naglašene eksterne ekonomije i disekonomije,ekonomije razmjera, visoki fiksni troškovi, nemogućnost primjene principa isključivosti(zabrana korištenja pojedinog javnog dobra ili usluge – “public goods”)

b) institucionalne karakteristike infrastrukture:odsustvo tržišnih cijena (mehanizam tržišta nije prikladan kada se rai o alokacijiresursa u infrastrukturi), centralno planiranje, naglašen utjecaj države na izborusredstva financiranja

c) tehničke karakteristike infrastrukture:dugi vijek trajanja, nedjeljivost kapaciteta, različiti stupanj međuzavisnosti ikomplementarnosti pojedinih segmenata infrastrukture, karakter usluge kod općeprimjene

− efekti investicija u infrastrukturu:• efekt kapaciteta• efekt racionalizacije• indirektni efekt• direktni efekt

MAKROEKONOMIJA 5

8. JEDNAKOST

− raspodjela dohodaka odgovarajućim oblikom porezne politike− ekonomija kao znanost ne može odgovoriti na normativna pitanja (koli dio dohodaka

treba transferirati siromašnima) – to je političko pitanje− ekonomija analizira troškove i koristi svakog od različitih sistema raspodjele i pomaže u

kreiranju efikasnih programa da bi se povećali dohodci siromašnih

9. MAKROEKONOMSKI RAST I RAZVOJ

− uključuje fiskalnu politiku (politiku javnih prihoda i rashoda) zajedno s monetarnompolitikom (koja utječe na kamatnjake i kreditne uvjete)

− razvojem makroekonomije stabilizira se inflacija i nezaposlenost

10. NACIONALNI DOHODAK

− je mjera novčane vrijednosti dobara i usluga koje su na raspolaganju naciji, a proistječu izgospodarskih aktivnosti.

− prikupljanje podataka, njegovo proučavanje i analiziranje provodi se da bi se dobilarealna slika o stanju privrede, njenom razvitku i napretku, strukturi, stupnju razvoja idrugim pojavama značajnim za ekonomiku ili politiku

11. MJERENJE NACIONALNOG DOHODKA

− podaci o kretanju nacionalnog dohodka olakšavaju usmjeravanje privrede ka temeljnimnacionalnim ciljevima

− kao mjera proizvodnje koristi se:a) GNP (Gross National Income) → bruto društveni proizvod

zbroj dolarske vrijednosti osobne potrošnje, bruto investicija, državnih kupovinadobara i usluga i neto izvoza; u sebi sadrži i vrijednost amortizacije

b) NNP (Net National Product) → društveni proizvodvrijednost ukupne finalne proizvodnje u nekom društvu tijekom godine, umanjene zavrijednost amortizacije

NNP = GNP - amortizacijac) NI (National Income) → narodni dohodak

predstavlja ukupne faktorse dohotke koje su primili rad, zemlja, kapital; NI jednak jeukupnim nadnicama, profitima, rentama i kamatama

NI = GNP – amortizacija – neizravni porezid) DI (Disposable Income) → raspoloživi dohodak

predstavlja iznos koji stvarno dolazi u ruke stanovništvu da sa njim raspolaže premasvojim željama; dijeli se na dva ključna dijela: potrošnju i štednju

DI = NI – izravni porezi – štednja poduzeća + transferna plaćanjatransferna plaćanja su plaćanja države pojedincima (npr. socijalno osiguranje)

MAKROEKONOMIJA 6

12. NOMINALNI I REALNI PROIZVOD, DEFLACIONIRANJE PUTEM INDEKSA CIJENA

− proizvod (nacionalni dohodak) obično je izražen u tekućim cijenama− tekuće cijene – cijene po kojima se proizvodi stvarno prodaju; tekuće cijene se stalno

mijenjaju → po njima se izračunava nominalni proizvod− želimo li utvrditi kretanje realnog proizvoda, moramo iz kretanja nominalnog proizvoda

eliminirati kretanje cijena; utjecaj cijena na veličinu nominalnog proizvoda eliminira seinflacioniranjem (deflacioniranjem)

• ako se cijene tokom nekog razdoblja povećavaju (inflacija), svojim kretanjemone povećavaju nominalni proizvod u odnosu na realni → njihov se utjecajeliminira deflacioniranjem nominalnog proizvoda ili dohotka

• ako se cijene tokom nekog razdoblja smanjuju (deflacija) → njihov se utjecajeliminira inflacioniranjem nominalnog proizvoda ili dohotka

− inflacioniranje (deflacioniranje) znači dijeljenje nominalnog proizvoda indeksom cijena→ svođenje tekućih cijena na stalne cijene → jedini način da se izrazi veličina realnogproizvoda u slučaju kada se on sastoji od naturalno različitih dobara (kada je heterogen)

ako je indeks > 100 = inflacija → deflacioniranjerealni proizvod < nominalni proizvod

ako je indeks < 100 = deflacija → inflacioniranjerealni proizvod > nominalni proizvod

− za deflacioniranje i inflacioniranje potrebno je poznavati kretanje cijena u nekomrazdoblju; kretanje cijena pokazuje grupni indeks cijena

13. MEĐUSEKTORSKA ANALIZA PRIVREDE

− svrha ekonomske aktivnosti je zadovoljavanje finalne potrošnje i potreba ljudi; tome služefinalna dobra (proizvodnja)

− ekonomska aktivnost obuhvaća:• proces stvaranja• proces raspodjele• međufaze (sirovine, poluproizvodi,...)

− okvir za realno sagledavanje odnosa u privredi (domaća proizvodnja, uvoz,reprodukcijska i finalna potrošnja) čine tzv. tablice međusobnih odnosa privrednihdjelatnosti → MEĐUSEKTORSKE TABLICE

− tehnički koeficijenti → izražavaju proporciju potrošnje i-tog sektora u proizvodnjijedinice j-tog sektora (odnos između inputa i outputa)xij → količina sredstava (proizvoda) sektora “i” koja je uodređenom vremenu prošla kroz sektor “j”

MAKROEKONOMIJA 7

14. PROIZVEDENO DRUŠTVENO BOGATSTVO (osnovni pojmovi)

− pod pojmom proizvedenog društvenog bogatstva razumjevamo totalitet proizvedenihupotrebnih vrijednosti koje postoje u nekom društvu u određenom momentu

− podjela: OSNOVNI (FIKSNI) FONDOVI• vrijednost osnovnih sredstava u privredi (strojevi, uređaji)• javna dobra (ceste, kanali)• neprivredne djelatnosti ( škole, bolnice, kazališta)

OBRTNI FONDOVI• poslovne zalihe (sirovine, potrošni materijal)• zalihe u domaćinstvu (automobili, frižideri, ogrijev, hrana, odjeća)

− na veličinu i kretanje proizvedenog društvenog bogatstva djeluju: INVESTICIJE

težnja za povećanjem proizvedenog društvenog bogatstva AMORTIZACIJA

trajno djeluje u pravcu smanjenja vrijednosti proizvedenog društvenog bogatstva

− kada je: I < Am dezinvestiranje(smanjenje proizvedenog društvenog bogatstva)

I = Am stagnantna ekonomijaI > Am povećanje proizvedenog društvenog bogatstva

− veličinu proizvedenog društvenog bogatstva mjerimo kroz prirast− vrijednost prirasta iskazujemo kroz:

• nabavnu vrijednost• stvarnu vrijednost• nova vrijednost• tržišna vrijednost

MAKROEKONOMIJA 8

15. AGREGATNI MAKROEKONOMSKI MODEL

A. KRIVULJA AGREGATNE POTREŽNJA (AD)− pokazuje međuzavisnost između ukupne proizvodnje mjerene društvenim proizvodom

(NNP) ili nacionalnim dohotkom (NI) i opće razine cijena− agregatna potražnja pokazuje razinu realne potrošnje svih sektora privrede uz različite

razine cijena, a definira se kao suma njezinih komponenti:C – osobna potrošnja

AD = C + I + G + E G – javna potrošnjaI – investicijaE – izvoz

− funkciju agregatne potražnje definiramo kao padajuću funkciju razine cijena:

− krivulja AD je opadajuća krivulja razine cijene− nagib krivulje pokazuje njenu elastičnost na promjene razine cijene → što je krivulja

vodoravnija, to je elastičnija− na elastičnost utječe:

• granična sklonost potrošnji• granična sklonost oporezivanju• granična sklonost investiranju• osjetljivost investicija na promjene kamatnjaka• brzina kolanja novca• elastičnost potražnje za novcem na promjene kamatnjaka

MAKROEKONOMIJA 9

B. KRIVULJA AGREGATNE PONUDE (AS)− pokazuje međuzavisnost koja u kratkom roku postoji između razine cijena i veličine

proizvodnje u narodnoj privredi− funkciju agregatne ponude definiramo kao rastuću funkciju razine cijena

klasična krivulja → potpuno neelastična na cijene(povećanje cijena ne utječe na povećanje ponude –nema nezaposlenih proizvodnih faktora koje bipovećanje dohotka navelo da rade)

Keynesova krivulja → potpuno elastična na cijene(u uvjetima velike nezaposlenosti poduzeća moguangažirati rada koliko god žele po postojećim plaćama;njihovi prosječni troškovi se ne mijenjaju s porastomproizvodnje, pa se onda ne mijenjaju ni cijene)

− kombiniranjem ove dvije krivulje dobijemo:

krivulja AS je potpuno elastične (vodoravna) svedo razine pune zaposlenosti kada nestaje lom ipostaje potpuno neelastična (okomita)

C. RJEŠENJE AGREGATNOG MAKROEKONOMSKOG MODELA

sjecište krivulje agregatne potražnje (AD) ikrivulje agregatne ponude (AS) određuje razinucijena i razinu proizvodnje

MAKROEKONOMIJA 10

16. FISKALNA POLITIKA

− obuhvaća upotrebu poreza i drugih vladinih prihoda, kao i vladinih izdataka u svrhureguliranja agregatnog nivoa ekonomskih aktivnosti

− time vlada ima dio kontrole nad stupnjem agregatne potražnje u gospodarstvu prekoupotrebe proračunskog deficita ili suficita (deficit-manjak; suficit-višak)

− ako vlada smatra da je nivo zaposlenosti nizak, tada promjenom poreza, povećanimizdacima, kao i povećanjem proračunskog deficita utječe na stimuliranje agregatnepotražnje

17. NOSIOCI EKONOMSKE POLITIKE

− ekonomsku politiku predstavlja usmjeravanje ekonomskih procesa na rješavanje triglavna problema života: što, kako i za koga proizvoditi

− nosioci ekonomske politike su svi oni subjekti koji neposredno utječu na izbor(uređivanje) i ostvarivanje ciljeva ekonomske politike

− među nosioce spadaju: razna državna i kvazi državna tijela, razne političke stranke imeđunarodne organizacije

− osnovna obilježja jednog nosioca ekonomske politike su:• definirani interes• sposobnost odlučivanja• akciona sposobnost• samostalnost djelovanja

18. CILJEVI I SREDSTVA EKONOMSKE POLITIKE

− ciljevi ekonomske politike mogu se definirati kao “željena buduća stanja” koja se nećeostvariti sama od sebe već se mogu postići samo svrhovitom ljudskom akcijom”

− ciljevi moraju biti specificirani i mjerljivi− ciljevi se dijele na: kratkoročne i dugoročne; glavne i sporedne− podjela ciljeva s obzirom na njihov međusobni odnos:

a) nezavisnib) komplementarni

ciljevi su međusobno komplementarni kada ostvarenje jednog cilja pridonosidjelomičnom ili potpunom ostvarenju drugog

c) konfliktniciljevi su konfliktni ako ostvarenje jednog cilja otežava ili onemogućava ostvarenje drugog

− sredstva (instrumenti) za ostvarivanje ekonomske politike su:• instrument fiskalne politike• instrument Monetarno-kreditne politike• instrument Sistema politike cijena• instrument Vanjskotrgovinskog i deviznog sistema• instrument Sistema i politike dohodaka• instrument Direktne kontrole

MAKROEKONOMIJA 11

19. MJERE EKONOMSKE POLITIKE

− mjere ekonomske politike Kirschen definira kao korištenje jednog određenog instrumenta,u određeno vrijeme da bi se ostvario jedan ili više postavljenih ciljeva

− mjere ekonomske politike se u stvari svode na promjenu (ili ukidanje) nekog postojećeginstrumenta ili uvođenje novog

− to može biti redukcija ili povišenje kamatne ili porezne stope, ali i npr. nacionalizacija

20. STABILIZACIJSKA POLITIKA

− je vladina politika koja upotrebom instrumenata i mjera ekonomske politike pokušavasmanjiti trajanje faze ekspanzije i recesije unutar gospodarskih ciklusa

− česta je upotreba monetarne i fiskalne politike, kao i direktnih kontrola poput politikedohotka i cijena, čime se pokušava usporiti stopa inflacije i istovremeno zadržatiprihvatljiv nivo nezaposlenosti

21. NEZAPOSLENOST (OKUNOV ZAKON)

“Kakva je veza između nezaposlenosti i inflacije?”− prema Okunovom zakonu, na svakih 2% pada BDP-a u odnosu na potencijalni BDP,

stopa nezaposlenosti povećava se za 1%− Okunov zakon pokazuje ključnu vezu između tržišta outputa i tržišta rada− on opisuje povezanost između kratkoročnih kretanja kod realnog BDP-a i promjena kod

nezaposlenosti

22. MJERENJE NEZAPOSLENOSTI

− stanovništvo iznad 16 godina dijeli se u tri skupine:• ZAPOSLENI

ljudi koji obavljaju neki plaćeni posao, kao i oni koji imaju zaposlenje ali su odsutni sposla zbog bolesti, štrajkova ili godišnjeg odmora

• NEZAPOSLENIljudi koji nisu zaposleni ali aktivno traže posao ili čekaju povratak na posao

− osoba je nezaposlena ako ne radi i ako:a) ulaže napore da nađe posao već 4 tjednab) ako je privremeno udaljena s posla i čeka da je ponovno pozovuc) ako čeka da se vrati na posao u sljedećem mjesecu

− oni koju su zaposleni i nezaposleni nalaze se u radnoj snazi− izvan radne snage – obuhvaća 34% odraslog stanovništva koje se školuje, održava

kućanstvo, koje je u mirovini, bolesno ili jednostavno ne traže posao− stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih podijeljen s ukupnom radnom snagom

MAKROEKONOMIJA 12

23. EKONOMSKA INTERPRETACIJA NEZAPOSLENOSTI

− tri su vrste nezaposlenosti:• FRIKCIONA NEZAPOSLENOST− nastaje zbog neprekidnog kretanja ljudi između regija i radnih mjesta ili kroz različite

faze životnog ciklusa− budući da frikciono nezaposleni radnici često mijenjaju radno mjesto ili trže bolja

smatra se da su oni “dobrovoljno nezaposleni”• STRUKTURNA NEZAPOSLENOST− označava raskorak između ponude i potražnje u periodu kada potražnja za jednom

vrstom rada raste, dok potražnja za nekom drugom vrstom pada, a ponuda se neprilagođava dovoljno brzo

• CIKLIČKA NEZAPOSLENOST− postoji kad je ukupna potražnja za radom niska− kako ukupna potrošnja i output padaju, nezaposlenost raste praktički svuda

24. PHILIPSOVA KRIVULJA

− prikazuje međuzavisnost između povećanja plaća i porasta nezaposlenosti− povećanje nezaposlenosti u postocima obrnuto je razmjerno povećanju cijena, a

razmjerno sa stupnjem stabilnosti

− smanjivanje inflacije, često se plaća povećanjem nezaposlenosti; borba protiv inflacijeuzima žrtve u obliku povećanja nezaposlenosti

− zbog toga se troškovi inflacije često se izražavaju u konceptu koeficijenta žrtve - to jeomjer između kumulativnog smanjenja društvenog proizvoda uvjetovanog antiinflacijskompolitikom i ostvarenog smanjenja stope inflacije

25. INFLACIJA

− INFLACIJA označava porast opće razine cijene− stopa inflacije je stopa promjene opće razine cijena i mjeri se:

razina cijena (godina t) – razina cijena (godina t-1) / razina cijena (godina (t-1) x 100%

− razina cijene mjeri se kao ponderirani prosjek za robe i usluge u nekoj privredi− u praksi, ukupnu razinu cijene mjerimo izradom indeksa cijena, koji su prosjeci

potrošačkih i proizvođačkih cijena

− suprotno inflaciji je DEFLACIJA koja se zbiva kad opća razina cijena pada− termin dezinflacija označava smanjivanje stope inflacije

MAKROEKONOMIJA 13

26. VRSTE INFLACIJE

− podjela po intezitetu:• UMJERENA INFLACIJA− umjerenu inflaciju obilježava polagan rast cijena (jednoznamenkaste godišnje stope

inflacije)− novčana sredstva zadržavaju svoju realnu vrijednost (ljudi su voljni držati novac zato

što će on biti gotovo jednako vrijedan za mjesec ili godinu dana kao što je danas)• GALOPIRAJUĆA INFLACIJA− inflacija u dvoznamenkastom ili troznamenkastom rasponu od 20, 100 ili 200% na

godinu− većina ugovora dobiva indeksnu klauzulu tako da se vrijednosti u njima usklađuju u

odnosu na neki indeks cijena, ili se pak izražavaju u nekoj stranoj valuti (npr. dolar); utakvim uvijetima novac vrlo brzo gubi svoju vrijednost

− ljudi drže samo minimalnu količinu novca nužnu za dnevne potrebe• HIPERINFLACIJA− cijene rastu milijun ili čak bilijun % na godinu− obilježja hiperinflacije:− realna potražnja za novcem drastično pada (ljudi se rješavaju svog novca prije nego

potpuno izgubi vrijednost)− relativne cijene postaju izrazito nestabilne

− klasična objašnjenja inflacije u teoriji:• POTRAŽNA INFLACIJA− temelji se na tome da je rast cijena monetarni problem uzrokovan prevelikom

količinom novca u odnosu na raspoloživu robu− javlja se kada su proizvodni faktori iskorišteni a potražnja i dalje raste• STRUKTURNA INFLACIJA− proizlazi iz strukturalnih neusklađenosti (kada su neki proizvodni faktori nedovoljno

iskorišteni i to zbog nedostatka drugih proizvodnih faktora)− njezin osnovni pokretač je višak potražnje u onim sektorima, koji u odnosu na ukupan

razvoj zaostaju• TROŠKOVNA INFLACIJA− cijene rastu i u razdobljima depresije kada su proizvodni faktori nedovoljno iskorišteni− inflaciju može izazvati povećanje troškova• MJEŠOVITA INFLACIJA− u stvarnosti inflacija je u pravilu mješovita− možemo reći da ne postoji čista inflacija potražnje niti inflacije troškova; svaka je

inflacija istodobno inflacija potražnje i troškova bez obzira na uzrok

MAKROEKONOMIJA 14

27. STAGFLACIJA

− pod stagflacijom podrazumjevamo istodobno postojanje visoke stope inflacije i visokestope nezaposlenosti

− to je proces neravnoteže u privredi koji karakterizira višak ponude nad potražnjomproizvodnog faktora rada i istodobno višak potražnje nad ponudom na tržištu rada

− indikator stagflacije je tzv. indeks neugodnosti – suma stope opće nezaposlenosti istope inflacije)

− prema indeksu neugodnosti stagflacija postoji onda i samo onda kada je taj indeks visok ikada su obje njegove komponente visoke

− smatra se da stagflacija nastupa kada indeks neugodnosti prekorači 30%

28. INDEKSI CIJENA

− to je ponderirani prosjek cijena određenog broja roba i usluga− pri izradi indeksa cijena ekonomisti mjere pojedinačne cijene ekonomskom važnošću

svake robe− najznačajniji indeksi cijena su:

a) indeks potrošačkih cijena (consumer price index – CPI)− mjeri troškove tržišne košare potrošačkih roba i usluga, uključujući cijene hrane,

odjeće, stanovanja, goriva i ostalih roba koje se pribavljaju za svakodnevni životb) deflator BDP-a− predstavlja odnos nominalnog BDP-a prema realnom BDP-u pa se može interpretirati

kao cijena svih komponenti BDP-a (potrošnje, investicija, vladinih nabava i netoizvoza), a ne samo jednog sektora

c) indeks proizvođačkih cijena− mjeri razinu cijena u veleprodajnoj ili proizvođačkoj fazi− fiksni ponderi za izračunavanje tog indeksa jesu neto prodaje pojedine robe− vrlo je detaljan pa ga upotrebljavaju poduzeća

29. KAMATNA STOPA

− kamata je plaćanje naknade za upotrebu novca− kamatnjak je iznos kamate koji se plaća u jedinici vremena− kamatna stopa je trošak posuđivanja novca mjeren u dolarima po godini na jedan

posuđeni dolar

− kamatne stope razlikuju se prema karakteristikama kredita:1. rok dospijeća – krediti se razlikuju po svome roku ili dospijeću, tj. duljini vremena do

kada oni moraju biti vraćeni2. rizik – neki krediti su potpuno nerizični, a neki visoko rizični3. likvidnost – za neko sredstvo se kaže da je “likvidno” ako se ono može lako pretvoriti

u novac i to uz mali gubitak vrijednosti4. administrativni troškovi – zajmovi s visokim administrativnim troškovima mogu

iznositi 5-10% veću kamatnu stopu od zajmova s nižim troškovima

MAKROEKONOMIJA 15

30. NOMINALNA I REALNA KAMATNA STOPA

− nominalna (novčana) kamatna stopa mjeri godišnji dolarski prihod na jedan investiranidolar

− realna kamatna stopa je korigirana za inflaciju; definira se kao nominalna kamatnastopa minus stopa inflacije

31. NAJZNAČAJNIJE PODJELE INVESTICIJA

− prema namjeni investicije dijelimo na :1. PRIVREDNE INVESTICIJE su sva ulaganja u privredne djelatnosti i grane:

• industrija i rudarstvo• poljoprivreda i ribarstvo• šumarstvo• vodoprivreda• graditeljstvo• saobraćaj i veze• trgovina• ugostiteljstvo i turizam• zanatstvo-proizvodni dio• stambeno-komunalna djelatnost-proizvodni dio

2. NEPRIVREDNE INVESTICIJE su sva ulaganja u:• obrazovanje i kulturu• zdravstvo i socijalnu skrb• državne organe i društvene organizacije

− prema načinu utvrđivanja vrijednosti, investicije dijelimo na:1. BRUTO

bruto investicije čine ukupna društvena investicijska ulaganja iz nacionalnog dohotka(akumulacije) i amortizacijskih fondova

2. NETOneto investicije su ulaganja iz akumulacije, tj. nacionalnog dohotka

3. NOVE INVESTICIJEnove investicije su sva ulaganja iz nacionalnog dohotka i ona ulaganja izamortizacijskih fondova kaja su namjenjena proširenju djelatnosti, tj. koja povećavajupostojeće kapacitete

MAKROEKONOMIJA 16

32. DEMOGRAFSKE I EKONOMSKE INVESTICIJE

− DEMOGRAFSKE INVESTICIJE omogućuju održavanje iste razine nacionalnog dohotkas obzirom na prirodni priraštaj stanovništva

− demografske investicije mogu se računati za cijelu zemlju ili za pojedine dijelove te se naosnovi toga dijele na:

• opću demografsku stopu investicije• konkretnu demografsku stopu investicije

− EKONOMSKE INVESTICIJE predstavljaju razliku između ukupne stope investicijskihulaganja i konkretne demografske stope investicija

− one osiguravaju povećanje nacionalnog dohotka i zato su cilj svake ekonomske politike

33. AKTIVIZACIJSKI I AKTIVNI PERIOD

− aktivizacijski period traje od momenta donošenja investicijske odluke i početkaizgradnje pa sve do konačnog dovršenja objekta i utvrđivanja vrijednosne konstrukcijenovih osnovnih i obrtnih sredstva

− aktivni period je period eksploatacije ali ne investicija nego osnovnih i obrtnih sredstavakoja su stvoreni investicijskim zahvatom

− poželjno je da aktivizacijski period bude što kraći, a aktivni period što duži

34. EFIKASNOST INVESTICIJA

− ako su investicije dobro uložene (ako su pomoću njih stvorena osnovna i obrtna sredstvakoja se uspješno koriste), tada kažemo da su investicije tj. ta sredstva efikasna

− efikasnost investicije mjeri se tzv. kapitalnim koeficijentima• prosječni kapitalni koeficijent (Kp)• marginalni kapitalni koeficijent (Km)

POSkp P

Ikm Δ

− prosječni kapitalni koeficijent pokazuje koliko treba angažirati jedinica osnovnihsredstava da bi se proizvela jedinica ND, DP ili DBP

− marginalni (granični, dodatni) kapitalni koeficijent je odnos između vrijednostiinvesticija i prirasta proizvodnje izražene u ND, DP ili DBP; on pokazuje koliko sredstavatreba investirati da bi se ostvarila jedinica prirasta proizvodnje tj. jedinica ND, DP ili DBP

− Kapitalni koeficijenti se mogu izračunavati na razne načine :• na bruto i neto osnovici• sa obrtnim sredstvima ili bez njih• samo za privredu ili zajedno s neprivredom• za cijelu zemlju ili za njene dijelove• po djelatnostima i granama, ali i za pojedine objekte

Kp - prosječni kapitalni koeficijentOS - vrijednost osnovnih sredstavaP - proizvodnja koja se izražava u ND, DP ili DBPKm - marginalni kapitalni koeficijentI - vrijednost investicija

MAKROEKONOMIJA 17

35. PLATNA BILANCA

− sistematski vrijednosni iskaz svih ekonomskih transakcija rezidenta jedne zemlje sinozemstvom u toku jedne godine naziva se bilanca međunarodnih plaćanja (platnabilanca)

− osnovna shema platne bilance definirana je od strane Međunarodnog monetarnog fonda(MMF-a) i sugerirana zemljama članicama

− sistematizacija svih transakcija podijeljena je u 3 grupe:1. BILANCA TEKUĆIH TRANSAKCIJA

a) trgovinska bilanca → izvoz robe – prihod, uvoz robe – rashodb) usluge → promet, turizam, prihodi i rashodi od investicija...c) transferne transakcije → doznake radnika, mirovine, ostali privatni i državni transferi

2. BILANCA KAPITALNIH TRANSAKCIJAa) dugoročne transakcije

• povećanje domaćih izvora• smanjivanje domaćih izvora

b) kratkoročne transakcije• povećanje domaćih izvora• smanjenje domaćih izvora

3. RAČUN REZERVIa) priljev iz inozemstva, povećanje zlatnih rezervib) odljev prema inozemstvu, smanjenje zlatnih rezervi