Proboj iz jasenovačkog pakla

Iako je bilo pojedinačnih pokušaja, pa čak i uspješnog bijega, veće grupe nisu se usuđivale bježati. Ali, tog 22. aprila 1945. izveden je bijeg koji će prethoditi konačnom padu jasenovačke fabrike smrti i evropske kuće zla.

O ovoj, posljednjoj pobuni i bijegu logoraša istoričar i pomni hroničar svih događanja jasenovačkog logora pakla, dr Antun Miletić bilježi:

- Ipak, poznata su dva organizovana otpora logoraša u koncentracionom logoru Jasenovac, prvi u 10 časova i 14 minuta 22. aprila 1945. u dijelu logora zvanom "Ciglana", i drugi, nešto kasnije, oko 20 časova istog dana u "Kožari", usred Jasenovca. Logoraši Jasenovca su osjetili da im prijeti sigurna smrt, pa su odlučili da provale iz zgrade u kojoj su bili zatvoreni i goloruki povedu borbu na život i smrt. Pod vođstvom Ante Bakotića, Čedomila Hubera, Dragutina Škrgatića, Pavla Kulaša, Jove Živkovića, Mila Ristića i još nekolicine, njih oko 600 je iz zida i vrata istrglo poneki predmet i na zvižduk Milutina Mirićauz poklič: "Drugovi, naprijed!" krenuli su na juriš.

Oko 460 logoraša nije učestvovalo u pobuni, jer su već bili klonuli duhom, neki su već bili veoma bolesni, stari i nemoćni da se goloruki uhvate u koštac s do zuba naoružanim ustašama. Oni koje hrabrost nije napustila, iako fizički oslabjeli i iscrpljeni, uspjeli su prikupiti i posljednji atom snage u želji za slobodom i životom drugačijim od onog koji im je ostavio previše duboke tragove u sjećanjima i svijesti uopšte...

...Logoraš Mile Ristić udario je nožem ustaškog mitraljesca, oduzeo mu oružje, a zatim otvorio vatru po ustašama. Tako je štitio odstupanje svojih drugova. Kroz vatru je u toj borbi protrčalo stotinak logoraša, od kojih je preživjelo 75, dok je na tom putu i oko logora, kao i u rijeci Savi, našlo smrt oko 520. Oko 460 koji su ostali u logorskom krugu ustaše su pobile, izuzev nekolicine koji su se sakrili u bunar i druga mjesta i tu čekali oslobođenje logora i Jasenovca...

...I 167 zatočenika iz jasenovačkog logora "Kožara" samo nekoliko časova kasnije povelo je borbu na život i smrt. Predvođeni Stankom Gaćešom i Zahidom Bukurevićem iz logora je prodrlo njih oko 150, ali su ih tek čekale teškoće. Trebalo je proći jasenovačkim ulicama i probiti se preko nasipa, puta i željezničke pruge, koji su obezbjeđivani mnogim bunkerima iz kojih su mitraljezi sijali smrt. Iako se priličan broj zatočenika probio iza logorskih zidina i našao na slobodi, uskoro su bili opkoljeni i stavljeni pod snažnu vatru iz koje se spaslo samo 11 zatočenika.

Tako je izveden veliki, ali nesinhronizovan proboj iz logora Jasenovac tog 22. aprila 1945. godine u kojem je, kako smo vidjeli, učestvovao ovdje pominjani logoraš, mitraljezac Mile Ristić iz Miljeviča, kod Gradiške. Godinama je,

potom, živio daleko od spoznaje ostalih da je živ, a slavljen je kao "herojski poginuo u proboju logoraša iz Jasenovca". Pojedini novinari su ga otkrili i pisali o njemu, a i autor feljtona je u više navrata slušao priče ovog izuzetnog, do te mjere skromnog čovjeka koji nije htio ispravljati istoriju trpeći činjenicu da je, kao, hrabro poginuo.

- Taj je bijeg bio dosta dobro spremljen, pošto su ustaše već uveliko raščišćavale logor i uklanjale sve moguće tragove. To nam je sugerisalo potrebu da pokušamo bježati, jer u logoru nas je bilo preostalo jedva 1.500 zatočenika. Ali, nekako, dogodilo se da nismo bili baš sinhronizovani u akciji, a i našim bijegom prijepodne uzbunili smo ustaše, pa su činili sve da na svoj način spriječe one pobunjenike iz "Kožare". Smrt ih je uzela, ali i moje drugove u prvom proboju. Međutim, sama činjenica da je uspješno izveden taj proboj za blizu stotinu preživjelih, koji su uz velike muke, kao i sam, pobijedili smrt i umakli joj, da svjedoče i potvrde našu parolu: "Neko mora ostati i generacijama prenijeti poruku i istinu o Jasenovcu, ratu i zločinima." Nimalo nije bilo lako, ali je nama, šačici logoraša, pošlo za rukom. Žalio sam poginule, ali i sve poubijane u Jasenovcu, pa zbog toga nisam imao volje javiti se i potvrditi da sam preživio sve dok me vi, novinari, niste pronašli i otkrili kao takvog - svjedočio je Mile Ristić.

Ovaj je čovjek, koga su s razlogom proglasili da je "herojski poginuo", jer podvig mu je vrijedan herojstva, pošto se bacio sa nožem u ruci na ustašu mitraljesca, ubio ga i uzeo mitraljez kojim je bio ustaše, ostao sve do smrti skroman i vrijedan, zanimljiv, ali nenametljiv. Bilo je takvih još, pa je sa njima bilo zaista teško razgovarati za novine, pošto su uglavnom upućivali na neke druge, da ne bi oni svjedočili o jasenovačkoj istini.

- Takvih je događanja bilo u Jasenovcu i Staroj Gradišci da je, naprosto, bilo teško o tome što smo vidjeli i na svoj način proživjeli svjedočiti. Svako bi od nas, ponovo se vraćajući u ta proživljena i odživljena događanja, ponovo osjetio sav taj teret zla i ponovo preživio nešto što je, naprosto, nastojao prepustiti zaboravu. Ali, da nismo svjedočili, da nismo o svemu tome, pa makar i na novim mukama, pričali, kako bi se znalo šta se u Jasenovcu i svim tim logorima događalo. Uostalom, zna se ona velika misao da ono što nije zapisano, kao da se nije dogodilo i jasenovačka kataklizma bi bila prećutana - kazivanje je Mila Ristića.

Taj proboj logoraša iz koncentracionog logora Jasenovac značio je i kraj jasaenovačke fabrike smrti. Ubrzo su, potom, stigle oslobodilačke jedinice koje su oslobodile mjesto Jasenovac, pa i same dijelove i logor uopšte, a uspjele se uhapsiti i nekoliko preživjelih ustaša. Na nesreću, mnogi su izbjegli hapšenje, izbjegavši iz zemlje i u inostranstvu spremajući novu tvorevinu NDH. Da li im se, kako i koliko ostvario taj san? Ne znamo šta je šta i koje su sve poruke Jasenovca?