Jasmin Mili roen je 28. prosinca 1969. godine u Bijelji-ni, Bosna i Hercegovina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evaneoskom teolokom fakultetu, u Beu na Evaneoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teolokom fakultetu Novi Sad. Na Evaneoskom teolokom fakultetu u Osije-ku diplomirao je 1994. godine te 1997. godine obranio magi-starski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc.

Davorina Peterlina, na temu: Povijesno-teoloka analiza liturgije s kritikim osvrtom na bogotovnu praksu slobodnih evaneoskih crkava u Republici Hr-vatskoj. Na Teolokom fakultetu-Novi Sad, 2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Mihaela Kuzmia, na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu upu Tordinci 1863. - 1918.

Od 1993. do 1998. godine utemeljio je i ureivao Kranski radio program Izvori vjere te predavao i vodio izvanredni studij na Evaneoskom teolo-kom fakultetu u Osijeku.

Rukopoloen (zareen) je za pastorsku slubu 30. oujka 1995. godine te za seniora 31. sijenja 1999. godine.

Sada je senior Protestantske reformirane kranske crkve u Republici Hr-vatskoj i upnik crkvenih opina u Tordincima i Osijeku.

Od akademske 2004./2005. godine predaje na Teolokom fakultetu-Novi Sad.Do sada je objavio est knjiga: Reformirana upa u Tordincima (prolost i

sadanjost), Tko je bio Jean Calvin, Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkve-nih opina u Hrvatskoj, Protestantska reformirana kranska crkva u Republi-ci Hrvatskoj (prikaz ustrojstva, vjerovanja i djelovanja), Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu upu Tordinci 1863- - 1918. te Kalvinski kanoni iz Kneevih Vino-grada. Takoer je objavio na desetke znanstvenih i strunih lanaka objavljenih u domaim i stranim asopisima.

Oenjen je suprugom Tamarom, roenom Ar-vaj, s kojom ima dvoje djece, sina Mihaela i ker Ivanu.

Jasmin Mili roen je 28. prosinca 1969. godine u Bijelji-ni, Bosna i Hercegovina. Studirao je teologiju u Osijeku na Evaneoskom teolokom fakultetu, u Beu na Evaneoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teolokom fakultetu Novi Sad. Na Evaneoskom teolokom fakultetu u Osije-ku diplomirao je 1994. godine te 1997. godine obranio magi-starski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc.

Davorina Peterlina, na temu: Povijesno-teoloka analiza liturgije s kritikim osvrtom na bogotovnu praksu slobodnih evaneoskih crkava u Republici Hr-vatskoj. Na Teolokom fakultetu-Novi Sad, 2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Mihaela Kuzmia, na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu upu Tordinci 1863. - 1918.

Od 1993. do 1998. godine utemeljio je i ureivao Kranski radio program Izvori vjere te predavao i vodio izvanredni studij na Evaneoskom teolo-kom fakultetu u Osijeku.

Rukopoloen (zareen) je za pastorsku slubu 30. oujka 1995. godine te za seniora 31. sijenja 1999. godine.

Sada je senior Protestantske reformirane kranske crkve u Republici Hr-vatskoj i upnik crkvenih opina u Tordincima i Osijeku.

Od akademske 2004./2005. godine predaje na Teolokom fakultetu-Novi Sad.Do sada je objavio est knjiga: Reformirana upa u Tordincima (prolost i

sadanjost), Tko je bio Jean Calvin, Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkve-nih opina u Hrvatskoj, Protestantska reformirana kranska crkva u Republi-ci Hrvatskoj (prikaz ustrojstva, vjerovanja i djelovanja), Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu upu Tordinci 1863- - 1918. te Kalvinski kanoni iz Kneevih Vino-grada. Takoer je objavio na desetke znanstvenih i strunih lanaka objavljenih u domaim i stranim asopisima.

Oenjen je suprugom Tamarom, roenom Ar-vaj, s kojom ima dvoje djece, sina Mihaela i ker Ivanu.

Jasmin Mili

POVIJESNI PREGLEDLITURGIJE s posebnim osvrtom na razvoj bogosluja u protestantskim crkvamai crkvama reformacijske batine

Dr. sc. Jasmin MiliPovijesni pregled liturgije

s posebnim osvrtom na razvoj bogosluja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske batine

Copyright 2007. by Jasmin MiliLektura:

Nenad AdiIzdava:

Kranski centar Dobroga Pastira, OsijekRecenzenti:

Prof. dr. sc. Davorin Peterlin proelnik odsjeka za poslijediplomski studij i

znanstveno-istraivaki rad, School of Postgraduate Studies and Research,

Milltown Institute,Dublin, Irska.

Prof. dr. sc. Dimitrije Popadi, dekan Teolokog fakulteta Novi Sad

ISBN: 953-6865-17-3

Gra ko oblikovanje i tisak:Gra ka, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikacijiGRADSKA I SVEUILINA KNJINICA OSIJEKUDK

Jasmin Mili

POVIJESNIPREGLEDLITURGIJE

S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BATINE

Kranski centar Dobroga Pastira Osijek 2007.

SADRAJ

PREDGOVOR ............................................................................................ 9UVOD......................................................................................................... 13

1. OSNOVNO ODREENJE POJMA LITURGIJA .......................... 151.1. Liturgija .......................................................................................... 161.2. Bogotovlje .................................................................................... 171.3. Bogosluje ..................................................................................... 181.4. Sluba ............................................................................................. 19

2. BOGOSLUJE U STAROM ZAVJETU .......................................... 192.1. Bogosluje prije pada u grijeh ................................................... 192.2. Bogosluje nakon pada u grijeh ................................................ 192.3. Sveti ator ...................................................................................... 202.4. Koveg saveza ............................................................................... 212.5. Jeruzalemski hram ....................................................................... 22

2.5.1. Bogotovne djelatnosti ......................................................... 242.5.2.Starozavjetni liturgijski kalendar ........................................ 262.5.3. Sveenstvo .............................................................................. 28

2.6. Sinagoga ......................................................................................... 30

3. ISUS I BOGOSLUJE ......................................................................... 33

4.POECI KRANSKE LITURGIJE ................................................. 37 4.1. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama...................... 37

4.1.1. Lomljenje kruha euharistija ............................................ 384.1.2. Molitva liturgijski obrasci ................................................ 394.1.3. Propovijedanje i nauavanje ............................................... 424.1.4. Predvodnici bogosluja sudjelovanje vjernika ............ 43

4.2. Bogotovna mjesta ....................................................................... 444.3. Nedjelja Dan Gospodnji ......................................................... 45

5. LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA ...................................... 475.1. Didache .......................................................................................... 475.2. Klementova poslanica Korinanima ........................................ 495.3. Ignacijevi spisi .............................................................................. 495.4. Apologija sv. Justina .................................................................... 505.5. Apostolike paradosis Traditio Apostolica

(Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .................................. 51

6. RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME.................................................. 556.1. Sloboda kranstva ...................................................................... 556.1. Teoloki utjecaj na liturgiju ........................................................ 56

6.1.1. Liturgijska vjeroispovijedanja ............................................. 566.1.1.1. Apostolsko vjerovanje ................................................... 576.1.1.2. Nicejsko carigradsko vjeroispovijedanje ............... 586.1.1.3. Atanazijevo vjeroispovjedanje..................................... 59

6.1.2. Rani liturgijski teoloki obrasci .......................................... 616.2. Liturgijske stranputice ................................................................ 626.3. Liturgija katekumena i liturgija vjernih ................................... 646.4. Oblikovanje liturgijskog kalendara ........................................... 656.5. Oblikovanje razliitih liturgija na Istoku i na Zapadu .......... 68

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINKE OBNOVE

DO REFORMACIJE ............................................................................ 737.1. Karolinka obnova ....................................................................... 737.2. Razvoj euharistijske teologije i prakse ..................................... 747.3. Struktura liturgije himne i molitve ....................................... 767.4. Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .............................. 807.5. Predreformacijsko stanje ............................................................ 82

8. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.................... 858.1. Martin Luther ............................................................................... 858.2. Urlich Zwingli ............................................................................... 908.3. William Farel................................................................................. 928.4. Martin Bucer ................................................................................. 938.5. Jean Calvin .................................................................................... 958.6. Anglikanska crkva ...................................................................... 1018.7. John Knox .................................................................................... 1048.8. Puritanci ...................................................................................... 1068.9. Westminstersko vjeroispovijedanje i

Westminsterski direktorij ........................................................ 1078.10. Anabaptisti i baptisti ............................................................... 1108.11. Zajednike liturgijske promjene u

protestantskim crkvama ........................................................ 1158.11.1. Odbacivanje rtvenog karaktera euharistije ............... 1158.11.2. Odbacivanje posrednike sveenike slube ............... 1158.11.3. Uvoenje narodnog jezika u bogosluje ...................... 1168.11.4. Propovijed .......................................................................... 1178.11.5. Sudjelovanje vjernika u bogosluju ............................... 117

9. RAZVOJ RIMOKATOLIKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. VATIKANSKOG SABORA ............. 1199.1. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .............................. 1199.2. Liturgijski pokret 19. i 20. stoljea.......................................... 123

9.2.1. Liturgijski pokret meu rimokatolicima ........................ 1239.2.2. Liturgijski pokret meu protestantima .......................... 125

9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 1279.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 1279.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogosluju ..................................... 1319.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 1339.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136

9.4. Utjecaj rimokatolike liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137

9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139

10 . BOGOSLUJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA ICRKVAMA REFORMACIJSKE BATINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145

10.1. Evangelika crkva u Republici Hrvatskoj ............................ 14510.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154

10.2.1. Reformirana kranska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154

10.2.2. Reformatska kranska crkva Maara u Hrvatskoj ........................................................................ 156

10.2.3. Protestantska reformirana kranska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158

10.3. Savez baptistikih crkava u Republici Hrvatskoj ............... 16410.4. Evaneoska pentekostna crkva u

Republici Hrvatskoj ................................................................ 16710.5. Kranska adventistika crkva u Hrvatskoj ........................ 17110.6. Evangelika metodistika crkva ............................................ 174

ZAKLJUAK .......................................................................................... 177

BIBLIOGRAFIJA .................................................................................... 181

Godine 1997. na Evaneoskom teolokom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Po-vijesno-teoloka analiza liturgije s kritikim osvrtom na bogotovnu praksu slobodnih evaneoskih crkava u Republi-ci Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izuavanje povijesnog razvoja liturgije, pose-bice u protestantskim crkvama.

Na alost, na hrvatskom jeziku jo uvijek nemamo litera-turu koja bi se sustavno bavila bogoslujem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj jo uvijek nemaju niti dovoljno ureenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izuavanju ove neiscrpne teme.

Svjestan sam nesavrenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrauje, zahtijeva mnogo vie pojanjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Za-padu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istonih, odnosno pravoslavnih crkava) budui se u zapadnoj liturgij-skoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogosluja u protestant-skim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kranskoj liturgijskoj praksi u odreenim povijesnim razdo-

PREDGOVOR

10 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEbljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaena sva razdoblja povijesnog razvoja kranske litur-gije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznaajnija.

Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobiajeno glavno bogosluje Rijei (propovijedanja) i Veere Gospodnje (euha-ristijska sluba) koje se u veini crkava odrava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogosluja (jutarnja bogosluja, veernja bogosluja, obredi, biblijski sati, bogosluja za djecu mlade i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obra-uju.

elim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijed-nim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadi-u, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vl. Duanu Sajaku, Rubenu Kneeviu i drugima.

Posebice zahvaljujem mojoj obitelji Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige.

Radovat e me ukoliko ovo skromno djelo poslui nekome kao poticaj u istraivanju liturgijske znanosti u njenim razlii-tim aspektima.

Dr. sc. Jasmin MiliO Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11

ovjekov glavni i najvii cilj jest proslavljati Bogate u Njemu potpuno uivati za uvijek

Westminsterski katekizam, 1 pitanje.

ovjeku je uroena svijest za potrebom tovanja Boga. Od samoga poetka ovjeanstva nailazimo na zna-kove tovanja razliitih oblika boanstva, koje je neuk ovjek nerijetko prepoznavao u ivotinjama, prirodnim poja-vama (koje su ovjeku djelovale kao natprirodne pojave), dru-gome ovjeku (faraonima, kraljevima) i sl. ovjek je prona-lazio objekt tovanja jer je osjeao iskonsku potrebu da nekoga tuje, oboava, proslavlja, odnosno da se stavi pod zatitu ne-koga monijega od sebe.1

Bog se u povijesti objavio svome narodu, otkrivi mu svoju volju i po pitanju tovanja. Bog od svoga naroda trai iskljuivo tovanje. Nitko drugi i nita drugo ne smije biti objekt oboa-vanja koje pripada jedino Bogu.2 Jedan od najteih grijeha u

1 I danas su primjetni alternativni oblici tovanja razliitih idola koji naizgled nemaju religijska obiljeja. Komunizam, koji je elio suzbiti svaku religio-znost, stvorio je svoje vlastite kultove linosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) tovanje. Takve oblike tovanja osoba kao i ideologije, poput religij-ske dogme nalazimo u pojedinim komunistikim sustavima. Meutim, i Za-pad ima svoje oblike tovanja osoba koje se uzdie do boanskoga tovanja, poput tovanja razliitih medijskih zvijezda kao idola.2 U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: Ja sam Ja-hve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene. (Izl 20, 2-3).

UVOD

14 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEStarome zavjetu jest idolopoklonstvo, tovanje drugih bogo-va, odnosno osoba i predmeta kao boanstvo.3

Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje sta-rozavjetnog bogotovnog sustava te uspostavlja novi nain pristupa Bogu. On ga omoguuje time to po Njegovoj rtvi na kriu svatko moe doi izravno pred nebeskog Oca. O ovoj temi na poseban nain govori poslanica Hebrejima.4 Krist us-postavlja novi bogotovni sustav koji vie nee ovisiti o odre-enom mjestu, ve nastupa vrijeme kad e se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce eli. (Iv 4, 23).

Pored privatnoga tovanja (osobne molitve) pojedinaca, u idova, a kasnije i u krana (kao i u drugim religijama) or-ganiziraju se zajednika bogosluja Bojega naroda. U tekstu koji je pred nama razmotrit emo povijesni razvoj kranska bogosluja, vie u obrednom a donekle i u teolokom smislu te vidjeti kako se kransko bogosluje razvijalo unutar razliitih kranskih crkava odnosno denominacija.

3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog trai iskljuivo tovanje, otkrivajui sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi tovanje bilo ega drugog, odnosno koji kanjava idolopoklonstvo. Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, koji kanjavam grijeh otaca onih koji me mrze na djeci do treeg i etvrtog koljena, a iskazujem ljubav tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. (Izl 20, 4-6). U knjizi proroka Izaije, 44, 9-11, Bog osuuje izradu kipova u svrhu tovanja: Tko god pravi kipove, nitavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste niemu. Svjedoci njihovi nita ne vide i nita ne znaju, da im budu na sramotu. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oekuje? Gle, svi e tovatelji likova biti osramoeni, izraivai njihovi vie od bilo koga....4 Prema tome, brao, budui da mi snagom krvi Isusove otvoreno moemo ui u svetinju nad svetinjama taj novi i ivotonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo... (Heb 10, 19-20).

1.1. LiturgijaZnanost koja se bavi prouavanjem kranskog bogosluja

naziva se liturgika. Znanstvenik koji se bavi prouavanjem li-turgije naziva se liturgiar, a osoba koja predvodi bogosluje odnosno vri liturgijski in jest liturg.5

Kako bi smo mogli prouavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti znaenje rijei liturgija. Liturgija dolazi od grke rijei leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka oznaavala svako dobro djelo uinjeno u korist naroda, drave, odnosno za javno dobro. Od 2. stoljea prije Krista termin leiturgia se koristi i da oznai bogotovnu, kultnu slubu.

Budui da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa slu-bama sveenika i levita u Starome zavjetu, prijevod Sedam-desetorice (Septuaginta)6 za njihovu slubu upotrebljava izraz leiturgia. Isto moemo vidjeti i u Novome zavjetu, poput Lk 1, 23, Heb 9, 21; 10, 11, no isti se termin upotrebljava i za svee-niku Kristovu slubu (Heb 8, 6), humanitarno djelovanje oko pomoi vjernicima u Palestini (2 Kor 9, 12), kao i za pomo

5 Usp. A. ADAM, Uvod u katoliku liturgiju, Zadar: Hrvatski institut za li-turgijski pastoral, 1993. str. 36 Grki prijevod Staroga zavjeta, oko 250-150 godine prije Krista.

OSNOVNO ODREENJE POJMA LITURGIJA1.

16 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEapostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2, 30). Termin leiturgia oznaava i bogosluje rane Crkve (Dj 13, 2).

Danas, izraz liturgija oznaava bogosluje kranskih crka-va. No budui da se odreene kranske crkve razilaze i po pitanju kranskoga bogosluja u praktinom i dogmatskom smislu, izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. liturgijska bogosluja.7 Pod time se misli na propisano i de nirano bogosluje, koje se odlikuje odree-nim liturgijskim radnjama, odjeom sveenika, propisanim molitvama, redoslijedom bogosluja, liturgijskim prostorom i sl. Za razliku od liturgijskih bogosluja imamo tzv. slobodna bogosluja koja ne podlijeu odreenim pisanim formama, ve se odlikuju slobodom i kreativnou voditelja bogosluja.8 No, kako emo vidjeti kasnije, sadraj i jednih i drugih tipova bo-gosluja je u biti veoma blizak.

1.2. BogotovljeJedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogotovlje.

Sam izraz bogotovlje ukazuje na njegovo znaenje. On ozna-ava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se tuje Bog.

Bogotovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s bo-anstvom i ispovijedanje vjere, najee u odreenim oblicima, te uspostavljanje veze izmeu ovjeka i Boga ovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedniarski oblik. Bo-

7 Crkve koje primjenjuju liturgijska, dakle propisana bogosluja, su: Rimo-katolika (i Grkokatolika), Pravoslavna, stare Istone crkve, Anglikanska, Starokatolika Evangelika, Reformirana, Metodistika i sl.8 Tzv. Slobodna bogosluja nalazimo u tzv. Crkvama reformacijske batine poput Baptistike crkve, Pentekostne crkve i sl.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17gotovlje nije samo izraz ovjekove potrebe za svojim stvo-riteljem nego i izraz ovjekove dunosti klanjati se Bogu. Neki oblik bogotovlja prisutan je u svakoj religiji, odnosno neke zajednike crte bogotovlja susreemo gotovo u svim religijama.9

Jedan kranski teolog odreuje bogotovlje kao odaziv stvorenja Vjenomu.10 Ova de nicija obuhvaa subjekt (ljud-ska bia) i objekt doivljenog iskustva (Boga).11 Sama rije bo-gotovlje kao i de nicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Boje postojanje, odnosno vjerovanje u Boga od strane bogo-tovatelja. Bogotovatelj shvaa da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova velianstva eli tovati. Bogotovatelj ne tuje Boga samo radi onoga tko Bog jest, ve i zbog onoga to Bog ini, kako u povijesti, tako i u osobnom ivotu tovatelja.

Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu, koja je u odre-enim tradicijama, kao npr. u Islamu, strogo propisana obveza, bit bogotovlja jest zajedniki in u kojem zajednica vjernika tuje Boga.

1. 3. BogoslujePored termina bogotovlje, koji govori o Bogu kao objektu

sluenja, odnosno tovanja, nalazimo i termin bogosluje. Bo-gosluje je najprikladniji hrvatski izraz kojim moemo de ni-rati kransku liturgiju. Naime, kranska liturgija je dvostruki in. Mi sluimo Bogu, proslavljamo ga i tujemo, no u isto vri-

9 A. REBI, Sredinje teme Staroga zavjeta, Zagreb: Kranska sadanjost, 1996., str. 143.10 E. UNDRHILL, Worship, New York: Harper and Brothers, 1963., str. 3.11 R. RICE, Uvod u kransku teologiju, Maruevec: ATF, 1987., str. 287.

18 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEjeme i Bog slui nama jer nam daruje uslugu svoga spasenja u Kristu, koji je sam rekao da nije doao da bude sluen, nego da slui (Mt 20, 28; Mk 10, 45).12 Mogli bi smo rei da je bogosluje u prvome redu Boje sluenje nama a tek onda nae sluenje Bogu, koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Boje djelovanje.

1.4. SlubaOsim gore navedenih izraza, nailazimo i na jednostavan

termin sluba za liturgiju odnosno bogotovlje ili bogosluje. Termin sluba je jednostavan prijevod hebrejske rijei abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da oznai slubu Bogu. I termin sluba moe imati dvostruko znaenje, poput rijei bogosluje - Bog kao onaj koga se slui i Bog kao sluitelj oni-ma koji mu slue.

No koji god termin upotrebljavali, valja nam shvatiti samu bit kranskog sluenja Bogu. Za sada neka nam u tom cilju poslui citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvruje: Kransko je bogosluje ono najvanije, najhitnije i najdivnije, to se na zemlji moe dogoditi.13

12 A. ADAM, Uvod u katoliku liturgiju, str. 15.13 Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre, Zollikon-Zrich, 1938, str. 10.

2.1. Bogosluje prije pada u grijehPrije pada u grijeh ovjek je imao savreno, prijateljsko za-

jednitvo s Bogom. Odnos Boga i ovjeka nije bio sloen. o-vjek je kao neku vrstu bogoslunog ina trebao biti posluan Bojoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa stabla dobra i zla (Post 2, 16-17). Na ovaj nain je ovjek trebao potvrditi svo-ju poslunost Bogu. Bogosluje se sastojalo u poslunosti i u izravnom, neposrednom zajednitvu i druenju s Bogom. Nije bilo grijeha koji bi naruavao ovaj sklad.

2.2. Bogosluje nakon padaPadom u grijeh, ovjek je uvrijedio Boga te time pokazao

svoju neposlunost odnosno nepotivanje Boje zapovijedi i samoga Boga. Time je zajednitvo, odnosno prijateljstvo Boga i ovjeka bilo narueno te ovjek od tada mora na drugaiji nain pristupati Bogu. Potrebno je za uinjeni grijeh dati odre-enu zadovoljtinu Bogu. U tome smislu ustanovljava se in-stitucija rtvovanja ivotinja. rtvovanje postaje konkretno bogosluje koje govori o ovjekovom grijehu. Krv je otkupna cijena za narueni sklad izmeu Boga i ovjeka. Sistem rtvo-vanja ujedno ukazuje i na Krista koji e dati potpunu rtvu kao

BOGOSLUJE U STAROME ZAVJETU2.

20 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEpravu zadovoljtinu za grijehe paloga ovjeka. Stoga su staro-zavjetni vjernici po rtvovanju izraavali nadu i vjeru u obea-noga Otkupitelja.

U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na poetku Mojsijeve slu-be Izraelci su podizali rtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Tako i-tamo u Biblijskim zapisima da su rtvenici podizani u ekemu, Betelu, Mamri i Beer ebi. Svako od ovih svetita vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. ekem, Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer eba vezana uz Izakovo ime). No, sustavni ustroj bogosluja dogaa se u Mojsijevo vri-jeme, kada se javljaju dvije vrlo vane institucije Izraelaca: Sveti ator i Koveg saveza.

2.3. Sveti atorKnjiga Izlaska 25. poglavlje, govori o uputama koje je Moj-

sije dobio od Jahve o gradnji Svetita. Uzorak je pokazan Moj-siju na gori, najvjerojatnije u formi vizije, a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetite, to jest Sveti ator (hebr. ohel Jahve ili mikda Jahve ili ha-bajith. Opise atora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25, 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36, 8-38).14

Sveti ator je sluio kao mjesto bogosluja u vrijeme borav-ka u pustinji. Budui da je narod Izraela bio u pokretu, bilo je potrebno i da mjesto u kojem e se obavljati glavni bogotovni ini bude pokretljivo. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogo-sluja koje se obavljalo u atoru u vrijeme hoda kroz pustinju, no znamo da su se u njegovom dvoritu prinosile rtve, da je

14 Usp. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta, Zagreb: Kranska sa-danjost, 1993., str. 78-79.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisut-nosti meu svojim narodom (Izl 25, 8), da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33, 11) a bio je takoer i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33, 7).

2.4. Koveg savezaPodaci o Kovegu saveza zapisani su u Izl 25, 10-22; 37, 1-9.

Naziva se Koveg saveza (Izl 25, 22 i drugdje) budui su u nje-mu pohranjene ploe saveza, odnosno svjedoanstva (Izl 31, 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Bojim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Si-naj (Izl 20, 1-17).

Koveg je bio sredite izraelskog bogotovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. Na-kon ulaza u obeanu zemlju bio je dran u Gilgalu (J 7, 6), zatim u Betelu (Suci 20, 27) te u ilu (1 Sam 3, 3). Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4, 3 sl.) te zarobljen od strane Filistejaca (4, 11). Nakon to je meu Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada, konano je vraen Izraelcima i bio uvan u Kirjat-jearimu (5, 5-7,1). Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio uvan u atoru dok nije Salomon sagradio hram te ga po-stavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6; 1 Kralj 6, 19; 8, 1-9). To je posljednje to o njemu znamo, osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2, 4 i sl.15

Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Koveg jer je simbolizirao mjesto Boje prisutnosti. Bio je simbol saveza izmeu Boga i Izraela. Koveg je djelovao i na neizraelce to je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donoenja Kovega na

15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta, str. 81.

22 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEbojno polje: Bog je doao u tabor! (1 Sam 4, 7). Koveg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela.16

Sveti ator i Koveg saveza inili su cjelinu. ator je bio po-kretno svetite, koje slui Izraelskom narodu, takoer u pokre-tu i u kojemu se obavljalo bogosluje, a koveg, koji je znak Boje prisutnosti, sredite je obrednih radnji bogosluja.

2.5. Jeruzalemski hramIako su bila poznata i ranija svetita koja su Izraelci imali

od osvajanja obeane zemlje do podizanja hrama (Gilgal, ilo, Mispa, Ofra, Dan), Salomon poinje graditi hram u kojem e se obavljati sredinje bogotovlje Bojega naroda. Nove po-litike okolnosti omoguuju Bojem narodu da se smjesti na odreenom teritoriju. Izrael vie nije putujui narod. Hram e doi na mjesto Svetog atora kojega je Mojsije izgradio po za-povijedi Jahvinoj.

Ve je David namjeravao podii hram u ast Jahvi, no ovu e zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti ator i u kojem e sredinje mjesto zauzimati Koveg saveza.

I tako jeruzalemsko svetite preuzima ulogu nekada-njega bogotovnog mjesta za plemena. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. Time on vidlji-vo naznauje da mu se taj Hram svidio kao prebivalite u kojem prebiva njegovo Ime. On sam, dakako, nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti, a kamoli e neka zemaljska kua (1 Kralj 8, 27)! Ali da svom narodu omogui da ga sigurno susree, oda-

16 A. REBI, Biblijske starine, Zagreb: Kranska sadanjost, 1992., str. 175.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23brao je to prebivalite za koje je rekao: Tu e biti moje Ime (1 Kralj 8, 29).17

Hram u najuem smislu rijei nije bio jako velik jer je pr-venstveno izgraen za slubu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Bio je oko 27 metara dug, 9 metara irok i 13 metara vi-sok (1 Kr 6, 2). Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Koveg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Sprijeda se nalazio ulaz irok 4,5 metara, a uz njega su se nala-zile skladine prostorije.18

Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao sredinje mjesto obavljanja bogosluja. K njemu se hodoastilo, u njemu su se prinosile rtve, slavili blagdani i sl. Iako se o hramu moe govoriti i iz arhitektonske pa i politike perspektive, ograniit emo se ovdje na bogotovno znaenje koje je imao u Izrael-skom narodu.

Salomonov hram bio je do temelja sruen 587. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Nakon toga, hram je elio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42), no nije ga uspio nikada izgraditi. Drugi je hram bio posveen 515. godine prije Krista, a izgradio ga je Zerubabel. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromaan. idovi i danas slave uspomenu na posveenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Ovaj je hram bio uniten u vrijeme hasmonejske vla-davine (164.-37. godine prije Krista). Trei, i najvelianstveniji hram je izgradio Herod. Dovren je 64. godine poslije Krista. Bio je dvostruko vii od Salomonovog i obloen s mnogo zlata. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao prorotvo

17 X. LEON-DUFOUR, Rjenik biblijske teologije, Zagreb: Kranska sada-njost, 1980., str. 307.18 Biblijski prirunik, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 256.

24 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEo razorenju (Mt 24, 1-2). Ve 70. godine po Kristu, rimska voj-ska, pod vojskovoom Tirom sruila ga je do temelja.19 2.5.1. Bogotovne djelatnosti

Spomenuli smo rtvovanje kao prvi oblik bogotovlja to ga nalazimo u Bibliji. Po rtvi se ovjek mogao pribliiti Bogu. Hebrejska rije korba, koju prevodimo kao rtva, dolazi od ri-jei karab to znai biti blizu. U Bibliji se spominju razliite vrste rtava: rtve paljenice,20 rtve prinosnice,21 rtve priesni-ce,22 i rtve pokajnice.23 Kako smo ve ranije istaknuli, ovjek je

19 A. REBI, Biblijske starine, str. 179-185.20 Bogu se prinosila cijela ivotinja, osim koe koja je pripala sveenicima. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu ivotinje da pokae kako je to rtva za njegove prijestupe. ivotinja je morala biti savrena i bez mane (samo najbolje, dostatno je dobro za Boga). ivotinjskom krvi pokropile su se sve strane rtvenika kao daljnji znak da je rtvovana ivotinja posveena Bogu. Levitski zakonik 1. Enciklopedija Biblije, Zagreb: Duhovna stvarnost, Kr-anska sadanjost, Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo, 2000., str. 127.21 To je bio prinos najboljeg brana, peena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. To je bio dragovoljan prinos Bogu. Dio tog prinosa spomen rtva palio se na rtveniku. Trailo se, na neki nain, da se Bog spomene prinositelja po dobru. Bio je to takoer prinos za uzdravanje sveenika. To je bilo i najbolje to je prinositelj mogao dati. Levitski zakonik 2. Enciklope-dija Biblije, str. 128.22 Obred je bio slian obredu prinosa rtve paljenice, osim to se u ovom primjeru loj koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom palio na rtveniku, a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. No kako je i Bog imao udjela u toj rtvi, ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Levitski zakon 3. Enciklopedija Biblije, str. 128. 23 Te su se rtve prinosile kad je neka osoba zgrijeila protiv Boga ili neke druge osobe. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetita ili Hrama, pa ga je trebalo oistiti. Krvlju rtve pokropile su se sve strane r-tvenika u znak da je oskvrnue uklonjeno smru koja je nastupila. Dio rtve uzet je za hranu sveenika. Kad je prinositelj vidio da je sveenik jede meso bez opasnosti, znao je da je Bog prihvatio njegov in pokajanja. Levitski za-

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25rtvom elio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh), klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela.24

Molitva takoer ima znaajnu ulogu u osobnoj i zajednikoj pobonosti Izraelaca i drugih naroda.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjeanja. Pored osobne molitve, Izraelci su obav-ljali i zajedniku molitvu koja je bila dio bogosluja. Molitva se uvijek vezivala uz rtvu. Bez molitve nije bilo rtve, a sama je molitva rtva na djelu. U hramu je svaki dan poinjao glasnim itanjem biblijskih ulomaka i molitvama.

Biblija donosi odreene formule koje su se koristile kao mo-litveni, liturgijski obrasci, kao na primjer:Br 6, 22-27 formula blagoslova.Pnz 27, 14-26 formula proklinjanja.Br 5, 21-22 formula koja se upotrebljava uz obred vode gor-ine.Pnz 26, 1-10 formula za molitvu pri prinoenju prvih plo-dova.Pnz 6, 4-9 ema uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogosluju.

Uz molitvu, vano mjesto u bogosluju zauzimalo je i pje-vanje koje je takoer imalo molitveni karakter. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Pridruivao im se narod, osobito

konik 4; 5; 7. Obred rtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je neto posebno. Pritom su se, kao i pri drugim rtvama, prinosila dva jarca. Jedan je ubijen kao pri uobiajenoj rtvi okajnice, no drugi je puten u pusti-nju kao znak da su grijesi uklonjeni. Enciklopedija Biblije, str. 128.24 Usp. A. REBI, Sredinje teme staroga zavjeta, str. 154.; A. REBI, Biblij-ske starine, str. 211-222.25 Usp. Biblijski leksikon, Zagreb: Kranska sadanjost, 1984., str. 148.

26 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEza Blagdan sjenica.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu, na-lazimo u knjizi psalama, psaltiru. Struktura psalama je takva da izraava molitveno raspoloenje. Psalmi su prilagoeni za odreene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu, veernju molitvu i sl.

Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu, okretali su se pri osobnoj molitvi, ma gdje se nalazili, prema Je-ruzalemu. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i veernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve, kao npr. u podne koju Danijel moli (Dn 6, 11). Psalmist takoer spominje tri dnevne molitve (Ps 55, 18) .2.5.2.Starozavjetni liturgijski kalendar

Sredinji dan starozavjetnog bogotovlja jest abat.27 Taj dan podsjea Izraelce na Boga Stvoritelja. Osim ovoga tjednoga blagdana, Izraelci imaju i godinje blagdane koji ih podsjeaju na odreena razdoblja njihove povijesti. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja.

Bog je dakle u Bibliji poetnik vremena, a po tome i tvo-rac povijesti, u kojoj se ostvaruje unaprijed odreeni naum ovjekova spasenja. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vjeni naum. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajui kozmike stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa

26 Usp. Enciklopedija Biblije, str. 134.27 Prvi spomen abata (heb. poinak)nalazimo u Post 2, 1-3. Bog je poinuo nakon est dana stvaranja, te blagoslovio sedmi dan abat. U Izl 16, 23, pri-je objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na abat potpuno odmarali. U Izl 20, 8-10 zapovijeda se narodu Bojem da odrava abat.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27ljudske povijesti, Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Bojeg nauma spasenja u njemu.28

Blagdani se poinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to ve spomenuti abat, kao tjedni blagdan, zatim mjeseni blagdan Svetkovina mladog mjeseca, dan mjeseeva mlaaka koji je oznaavao poetak svakoga novoga mjeseca i bio praen zvu-cima trube, te tri godinja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova,29 Blagdan sedmica,30 i Blagdan sjenica.31

28 V. ZAGORAC, Krist, posvetitelj vremena, Zagreb: Kranska sadanjost, 1996., str. 10.29 Pasha je bio najvaniji godinji blagdan. Prva se pasha zbila u veer uoi 14. nisana. Te je noi svaka obitelj prinijela na rtvu jedno janje. Tako je Pas-ha postala podsjetnikom na prvu rtvu takve vrste, prinoenu uoi Bojeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Tada je Bog prolazio mimo kua Izraelaca jer je krv janjeta bila pokropljena na nadvratak i oba dovratka; aneo smrti ubijao je Egipane, a potedio prvoroence Egipta. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna, jeo se kruh koji se brzo mijesio, i to bez kvasca (be-skvasni kruh). To je takoer bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konano dopustio da Izraelci napuste Egipat. Podsjeao ih je na prvi kruh napravljen od ita koji su jeli etiri dana nakon to su uli u Kana-an. U poetku se Pasha svetkovala po kuama, ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna hodoasnika svetkovina u Jeruzalemu. I do danas se taj blagdan odrao kao najvanija idovska svetkovina. Izlazak 12, Joua 5, 10-12; Marko 14: 1-2. Enciklopedija Biblije, str. 120.30 Na kraju etve ita sveenik je prinio dva hljeba kruha umijeena od novoga brana uz rtvovanje ivotinja. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i poetka etve. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grkoj rijei pentekostes koja znai pedeset. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Boje darove kroz etvu. Izlazak 23:16; Levitski zakonik 23: 15-21; Ponovljeni zakon 16:19-12. Enci-klopedija Biblije, str. 120.31 To je bio najdrai i najradosniji blagdan. Svetkovao se u jesen kad su sku-pljeni svi plodovi, kad se zavrila etva, berba groa i maslina. Dio svetko-vine bio je i boravak na otvorenom u vrtu, na krovovima kua, u atorima ili kolibama nainjenima od zelenih granica. Ti su atori (ili prebivalita) bili

28 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJESvi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko znaenje. Osim ovih velikih blagdana, Stari nam zavjet govori i o drugim svet-kovinama kao npr. Nova godina (Ro Haana),32 Dan pomirenja (Jom kippur),33 Posveenja hrama (hannukah)34, Purim35 i sl.36 2.5.3. Sveenstvo

Dok su poganske kultove vodili sveenici, Izraelska bogo-sluja u doba patrijarha vode oevi kao posrednici izmeu

podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u atorima u pustinji... Enciklopedija Biblije, str. 121.32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu sveanost. Toga se dana odmaralo, tovalo i prinosilo rtve. Prije se nazivao Srebrne trube, a nakon suanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (oujak/travanj).Usp. Enciklopedija Biblije, str. 120.33 Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i traio Boje oprotenje i oienje. Veliki bi sveenik, obuen u odjeu od bijelog platna, najprije prinio rtvu za svoj grijeh i grijeh sveenstva, a zatim drugu rtvu za grijeh naroda. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. To je nutarnji, najsvetiji dio Prebivalita (Svetog atora ili Hrama. Ondje je kropio krvlju rtve. Zatim bi uzeo jarca, pozna-toga kao rtveni jarac, i nakon to je stavio ruku na njegovu glavu, pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. Enciklopedija Biblije, str. 121.34 Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. god. Pr. Kr. oistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeastio sirijski tiranin Antioh IV. Epifan. On se jo naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po ku-ama i sinagogama. Enciklopedija Biblije, str. 121.35 Uzbudljiva i buna svetkovina koja vue podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin roak Mordokaj spasili idovski narod od masakra za vladavi-ne perzijskog kralja Kserksa Ahasvera). Purim znai drijeb a odnosi se na drijeb koji je bacio Haman, kraljev prvi dostojanstvenik da odlui kojeg e dana poubijati idove. Enciklopedija Biblije, str. 121.36 Usp. A. REBI, Sredinje teme Staroga zavjeta, str. 152; A REBI, Biblijske starine, str. 199-210; Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta, 120-139.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29Boga i ljudi svoga roda i plemena.37 Organiziraniji oblici bogo-sluja, bogotovnog mjesta pa tako i ustanova sveenstva spa-daju u Mojsijevo doba. Levijevi38 sinovi (leviti) odreeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za sveeniku slubu od kojih se izabirao Veliki sveenik.

U sveenikom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede sveenika sve tono odreeno: tko moe biti sveenik, kakav treba on biti, to treba initi i tako dalje. U sveeniki stale ulazilo se posebnim obredom posveenja: bio je pomazan uljem na elu u obliku slova kaf, dobio sveeniko odijelo i sveano blagoslovio narod. Sveenici su imali dunost: sva-ke subote postaviti na zlatni stol u Hramu posveeni kruh, paliti dva puta na dan tamjan na kadionom rtveniku, istiti svjetiljke na svijenjaku, prinositi rtve39

Sveenik je slubeni uvar, nauavatelj i tuma Zakona. Poradi svoje svete zadae bili su podreeni strogim pravilima obredne istoe. Pravila za velikog sveenika bila su jo stro-a.40 Sveenik, u 30. godini ivota nasljeuje obiteljski svoju slubu (za razliku od novozavjetnog shvaanja poziva u slu-bu), te ima vanu, neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogo-tovlju. Njihove su dunosti vezane za svetite i hramske rtve no imali su i druge dunosti. Tako su mukarci iz triju Levi-jevih rodova inili hramski pjevaki zbor te su najvjerojatnije sastavili odreene psalme poput Ps 85 i 87. Takoer su u Boje ime odgovarali na pitanja kao na primjer, moe li se ii u bitku i sl. U tu su se svrhu sluili kamenjem Urim i Tumim, koje je Veliki sveenik uvao u vreici na prsima. Ukoliko je izvukao

37 Usp. A. REBI, Sredinje teme Staroga zavjeta, str. 156.38 Levije, jedan od Jakovljevih sinova.39 A. REBI, Sredinje teme Staroga zavjeta, str. 158.40 Usp. Biblijski prirunik, str. 179.

30 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEUrim, to bi znailo ne a ukoliko bi izvukao Tumim to bi zna-ilo da. Takoer su pouavali Boji narod Zakonu.41

2.6. SinagogaSinagoga (od gre rijei synagoge =skupljanje, zborite) jest

zgrada i prostorija42 u kojoj su se idovi sabirali na bogosluja izvan Jeruzalema. Nemamo pouzdane podatke o poetku na-stanka sinagoge. Pretpostavlja se da su idovi koji su nakon ra-zorenja Jeruzalema 587. godine prije Krista bili preseljeni u Ba-bilon tamo organizirali i svoj vjerski ivot i ustrojili sinagogu.43

Kasnije kransko novozavjetno bogosluje najblie je sina-gogalnom bogosluju. Na abat su se vjernici okupljali u sina-gogi na sluanje, itanje i tumaenje Boje rijei, na molitvu, pjevanje te zavrni blagoslov. U sinagogi nije bilo sveenika ve je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstoj-nik sinagoge, koji je rasporeivao itae i molitelje te birao govornike. U sinagogalnom bogosluju mogli su biti ukljueni i punopravni vjernici koji su itali pa i tumaili proitani bi-blijski odjeljak. Bogosluja su se odravala na abat (subotu)

41 Enciklopedija Biblije, str. 126-127.42 Sinagoga Ima svoj poseban arhitektonski oblik, a glavni su mu elementi stupovi na bonim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu enama. Pravokutnog je tlocrta, a uzduna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu... Na jednoj strani te osi, do ulaza, nalazi se povieno mje-sto na kojem stoji sveti koveg (hebr. Aron haqqode) to jest krinja u kojoj su pohranjeni svitci tore, a sa svake strane tog kovega po jedan sedmerokra-ki svijenjak. Ispred njega gori vjeno svjetlo. U sredini prostorije nalazi se almenor, stol s kojeg se ita Tora (Zakon, hebr. torah). Leksikon ikonogra -je, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, Zagreb: Kranska sadanjost, 1990., str. 532.43 Usp. E. LOZE, Svet Novoga zaveta, Beograd: Pravoslavlje, 1986., str. 104.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31ali i radnim danima, posebice ponedjeljkom i etvrtkom te na velike blagdane. Da bi se bogosluje u sinagogi moglo odrati, potrebna je bila nazonost najmanje sedam mukaraca.

Navest emo ovdje redoslijed sinagogalnog bogosluja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kr-anskog bogosluja: 44

1. ema: uvodna molitva iz Pnz 6, 4-9452. itanja

a) Tora Petoknjije (bilo je podijeljeno u 164 itanja)b) Proroci osim prorokih knjiga ovdje su ubrajane i

knjige Jouina, Knjiga Sudaca, 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva.

3. Midra, tumaenje/propovijed (tada je bila izreena i-vom rijeju a danas se samo itaju stari midrai).4. Psalmi5. Zavrni blagoslov iz Br 6, 22-26.46

Budui je sinagogalno bogosluje nastalo u izgnanstvu, svr-ha sinagoge bila je da odri bogotovni ivot idovske zajedni-ce u dijaspori. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama,

44 Usp. Z PAIN, Povijest liturgije, (skripta za internu upotrebu sluaa), akovo: Visoka bogoslovna kola, 1989. str. 3.45 uj Izraele! Jahve je Bog na, Jahve je jedan. Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom! Rijei ove to ti ih danas nareujem, neka ti se ureu u srce. Napominji ih svojim sino-vima. Govori im o njima kad sjedi u svojoj kui i kad ide putem; kad lijega i kad ustaje. Privei ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis meu oima. Ispii ih na dovratnicima kue svoje i na vratima svojim Pnz 6, 4-9.46 Neka te blagoslovi Jahve i neka te uva! Neka te Jahve licem svojim oba-sja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese! Br 6, 24-26

32 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEno ne preuzima povlastice hrama.47 Sinagoga je nazvana Sve-tinja u malom i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram.48 Sinagoga je takoer sluila i kao mjesna kola te kao sjedite mjesne uprave.49

Svakako da bi smo mogli jo govoriti o razliitim aspektima starozavjetnog bogosluja, no spomenute injenice su znaaj-ne kao uvod u bolje shvaanje i razumijevanje novozavjetnog bogosluja. Budui se kranstvo prirodno nadovezuje na sta-rozavjetnu objavu, tako i novozavjetno bogosluje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom tovanju Boga. Krani tuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu.

47 Usp. X. LEON DUFOUR, Rjenik biblijske teologije, str. 95.48 Usp. E. LOZE, Svet Novoga zaveta, str. 105.49 Usp. Enciklopedija Biblije, str. 135.

Kransko bogosluje zapoinje s Isusom. Krist je svoju slubu zapoeo i obavljao u ozraju idovskog bogo-tovnog sustava. Nakon njegovog roenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2, 22 i dalje), tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2, 41; Iv 2, 13; 10, 22), propovijedao je u sina-gogama (Mk 14, 49; Iv 18, 20). U svome djelovanju

Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadanjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vrenje toga kulta, koje se svode na potrebu obraenja oienja idovskog kulta.50

Svojim ienjem hrama (Iv 2, 14 i dalje) Isus iskazuje poto-vanje hramu (hram je dom njegova Oca), no u isto vrijeme najavljuje novo sredite bogosluja. Za idove je materijalni hram bio mjesto Boje prisutnosti i blizine. Tu su idovi naj-prisnije doivljavali Boga u susretu s njim. Od sada pa nadalje Krist e biti sredite bogotovlja.51

U svome razgovoru sa enom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogosluja koji e biti u duhu i istini (Iv 4, 20-24).

50 V. ZAGORAC, Kristova sveenika sluba, Zagreb: Kranska sadanjost, 1997., str. 205.51 B. DUDA, Sjeme je rije Boja, Zagreb: Kranska sadanjost, 1993., str. 73.

ISUS I BOGOSLUJE3.

34 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEDolazi dakle vrijeme kada e ljudi znati zato se klanjaju (isti-niti Bog se objavljuje u Kristu), te e njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova poloaja tijela, ve izraz njihova duha.52

Isus je navjestitelj, propovjednik rijei Boje u sinagogi (Mk 14, 49; Iv 18, 20), ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl.)

Isus ui svoje uenike moliti dajui im kao primjer molitvu Oena (Mt 6, 9-13). Ova molitva e zauzeti znaajno mjesto u privatnoj kranskoj molitvi kao i u bogosluju kranske cr-kve. Ona poduava Kristove uenike to uistinu znai istinsko bogosluje. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega, ali i u ispravnom odnosu prema blinjima. Njima valja opratati jer e jedino na taj nain i nama biti oproteno. Opra-tanje, odnosno izmirenje s blinjima, pretpostavka je prinoe-nju rtvenog dara (Mt 5, 24). Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kranima kako moliti vlastitu molitvu, ali nedvoj-beno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kranske liturgijske prakse do danas.53

Isus poduava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Molio je javno (Mt 11, 25-27; Lk 10, 21-22; Iv 11, 41-42), pred svojim uenicima (Mat 6, 9-13; Lk 11, 2-4; Iv 17, 1-26) i privatno (Mt 14, 23; Mt 26, 39-42; Mt 27, 46; Mt 1, 35; Mk 14, 36; Mk 15, 34; Lk 5, 16; Lk 6, 12; Lk 9, 28; Lk 22, 39-45). Isus je molitvu obav-ljao u uobiajeno vrijeme idovske molitve.54

52 Usp. L. MORIS, Ivan, tumaenje evanelja po Ivanu, Daruvar: Logos, 1997., str. 212.; D. A. CARSON, Worship: Adoration and Action, Grand Ra-pids, Michigan: Baker Book House, 1993., str. 63. 53 Usp. R. T. FRANCE, Evanelje po Mateju, Daruvar: Logos, 1997., str. 138.54 Usp. V. ZAGORAC, Kristova sveenika sluba, str. 206.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35U Kristovoj proslavi pashalne veere sa svojim uenicima

(Lk 22, 14-20), koja je u samom sreditu idovske bogotovne tradicije, dolazi do uspostave bitnog elementa za kransko bo-gosluje, a to je euharistija ili Veera Gospodnja. O euharistiji odnosno Veeri Gospodnjoj bit e vie govora u ovoj knjizi. U Isusovim rijeima: Ovo je tijelo moje ovo je krv moja, pre-poznaje se, uz ranije izreenu molitvu Oena liturgijski obra-zac koji e kranska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogosluju do danas.55 Uspostavljajui dakle euharistiju, rekli bi smo danas sakrament euharistije, Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobiajenom idovskom pashalnom mo-litvom.56 Pasha je simbolizirala osloboenje, no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje.

Isus je zaetnik i kranskog krtenja. Primajui Ivanovo krtenje (Mt 3, 13-17), on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i ienja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana.

U tom smislu je Krist pranje vodom (krtenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Boje, kojim se ispunja prorotvo staroga pri-jelaza. Tako Isusovo novo krtenje ispunja navijetaj i smi-sao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta.57

Moemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kranskom bo-gosluju, odnosno kranskoj liturgiji. On je dakle navijetao rije Boju, dao novi znaaj i ukazao na novi pristup molitvi, ustanovio je sakrament euharistije odnosno Veere Gospod-

55 U liturgijskoj tradiciji ove se rijei nazivaju Rijei ustanovljenja.56 R.E. WEBBER, Worship is a Verb, Nasville: A Division of Star Song Publis-hing Group, 1992., str. 51.57 V. ZAGORAC, Kristova sveenika sluba, str. 208.

36 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEnje. Dakle, osobno nam je ostavio i u svome uenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kranskoga bogosluja.

Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao neto pro-vizorno, privremeno, kao navjetaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje, ostvarenje u njegovoj osobi. Zato on sebe poistovjeuje s hramom (Iv 2, 14-29) i sa abatom, blagda-nom i osobito poistovjeuje svoju smrt i uskrsnue s Pas-hom. Jer ne mislite da sam doao ukinuti Zakon i Proroke. Nisam doao ukinuti, nego ispuniti (Mt 5, 17). Sve je dakle u Starom zavjetu, pa i stvarnost kulta, slika koja svoje ispu-njenje nalazi u Kristu.58

58 V. ZAGORAC, Kristova sveenika sluba, str. 206-207.

U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist zaetnik novozavjetnog bogosluja. Nadalje, ra-zvoj liturgije moemo pratiti kroz novozavjetne spise.4.1. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama

Knjiga Djela apostolskih i poslanice znaajni su izvori za prikupljanje podataka o ivotu, djelovanju, vjerovanju i praksi prve crkve. Evo nekih opisa bogosluja koje nalazimo u Novo-me zavjetu:

Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajednikom i-votu, lomljenju kruha i u molitvama. (Dj 2, 42)U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh, Pavao je govorio prisutnima. Kako je kanio sutradan otii, produi govor do ponoi. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. A nekog mladia imenom Eutiha, koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on, dok je Pa-vao i dalje govorio, svladan snom, pade s treeg kata dolje. Digoe ga ve mrtva. Pavao sie, nadnese se nada nj, obuj-mi ga i ree: Nemojte se uznemiravati: Njegova je dua u njemu. Opet se pope, razlomi i blagova kruh te proslijedi s

4.

POECI KRANSKE LITURGIJE

38 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEpropovijedanjem dugo sve do zore. I onda otputova. (Dj 20, 7-12).Zar nije posveeni kale koji posveujemo zajednitvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajednitvo s tijelom Kristovim? (1 Kor 10, 16).Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji osli-

kavaju ranu kransku liturgiju, ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogotovlja. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha, molitva i propovijedanje. Dakle, prva je crkva nastavila initi Kristovo djelo i u bogotovnom smislu.4.1.1. Lomljenje kruha euharistija59

U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ra-nog kranskog bogosluja, evidentno je da se redovito spomi-nje lomljenje kruha. Nema sumnje da su prvi krani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Veeru Gospodnju. Upravo u ovoj praksi rane Crkve odreene su kr-anske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila sredite kranskoga bogosluja. Kako bilo, ona je eviden-tno bila neizostavan dio kranskoga zajednitva rane Crkve. U Djelima apostolskim nalazimo dva ina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedniko blagovanje. Zajednika su blagovanja bila zapravo veere odnosno zajed-

59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Veeru Gospodnju: Veera Gospod-nja, lomljenje kruha, euharistija i zajednitvo. Veera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11, 20. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10, 16 i Dj 2, 42. Izraz Euharistija dolazi od grke rijei eukharistia to znai zahvala, za-hvalno miljenje. Luka u svome evanelju navodi da je Krist zahvalio (eukha-ristesas) za kruh i au. Lk 22, 19. Novi zavjet takoer koristi i izraz zajedni-tvo da opie Veeru Gospodnju. Grka rije za zajednitvo u smislu Veere Gospodnje je koinonia. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10, 16. Usp. F. STAGG, Teologija Novoga zavjeta, Novi Sad: Dobra Vest, 1987., str. 180-183.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39niki objedi ljubavi, nazvani Agape.60 Agape se kasnije nisu odrale unutar kranskoga bogosluja, za razliku od samoga ina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. Razlog zato se Agape nisu odrale mogue je nai i u zloupotrebama koje su se dogaale u ranoj Crkvi (1 Kor 1, 17 i dalje).

Kada govorimo o Veeri Gospodnjoj, evidentno je da apo-stol Pavao, vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispo-vjedne formule, koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61

Gospodin Isus one noi u koju bijae izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i ree: Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo inite na moju uspomenu! Isto tako uze kale, poslije veere, te ree: Ovo inite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu! (1 Kor 11, 23b-25).Ove su rijei najblie rijeima ustanovljenja iz Lk 22, 19.

Iz Pavlovih se rijei, dakle, dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac sluio u ranom bogosluju kod molitve nad euharistij-skim kruhom i vinom.4.1.2. Molitva liturgijski obrasci

U Novome zavjetu ne nalazimo toan redoslijed odnosno formu kranskoga bogosluja. No iz odreenih se novozavjet-nih tekstova mogu naslutiti odreeni liturgijski obrasci. Ve smo spomenuli Kristovu molitvu Oena kao i rijei ustanov-

60 U grkom jeziku Agape oznaava ljubav, ponajprije ljubav Boju prema ljudima te ljubavi ljudi meusobno i prema Bogu. Usp. K. RAHNER i H. VORGRIMLER, Teoloki rjenik, akovo: Karitativni fond: Ne ivi ovjek samo o kruhu, 2004., str. 11-12.61 Usp. J. GNILKA, Teologija Novoga zavjeta, Zagreb: Kranska sadanjost, 1999., str. 96-97.

40 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEljenja Veere Gospodnje. Da su se Kristove rijei ustanovljenja koristile u bogosluju rane Crkve potvruje nam apostol Pavao u 1 Kor 11, 23-26.

Moemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinago-galne odnosno starozavjetne obrasce. Zasigurno su idovski bogotovni elementi imali utjecaja na rano kransko bogo-sluje, to je bilo i prirodno, budui su prvi krani dolazili iz idovstva. Primjerice, u Djelima apostolskim 2, 14. 24. 42. 47; 4, 24-31; 12, 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i pronje (molbenica). Mogue je da se hvalebnica izricala po idovskom nainu berakah.62 Neki elementi starozavjetnog bogosluja, a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sauvani su do da-nas u kranskim bogoslujima kao npr. izrazi: aleluja, amen i hosana. Tim je aklamacijama zajednica potvrivala proitani ili izgovoreni tekst, odnosno molitvu. Ivan Apostol opisuje ne-besko bogosluje u Otk 7, 10; 12; 19, 1. 3. 6 i dalje, te nam je tako sauvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslujima.63

O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2, 1-2:Tako, prije svega, molim da se upravljaju pronje, molitve, sazivi, zahvaljivanja za sve ljude, za kraljeve i za sve koji su na viem poloaju, da mognemo provoditi tih i miran ivot u punoj pobonosti i dostojanstvu.Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. Krani su pozva-

ni moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. No molitvom za vlasti moe se osigurati tih i miran ivot.

Molitve od sveopeg znaenja ograniene su na molitve za ljude koji vladaju, i to moda zato to su krani sklo-ni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava, osobito

62 Berakah od hebrejske rijei barak=blagoslivljati.63 Usp. V. ZAGORAC, Kristova otajstva, str. 95.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni Bez obzira na to jesu li dravne vlasti zloupotrebljavale svoj poloaj ili ne, one trebaju biti predmet molitve, jer graani krani na taj nain mogu utjecati na razvoj dravne politike, to je injenica koja se esto zaboravlja, osim u tekim, sudbono-snim razdobljima.64

No osim konkretne molitve za vlasti, Crkva treba moliti za sve ljude. Crkva obavlja posredniku slubu, nastavljajui zapravo vriti Kristovo djelo. Crkva, dakle, ne moli samo za svoje lanove, ve za sve ljude, bez obzira na njihovu narod-nost, religijsku ili inu pripadnost.

Osim o sadraju molitve, Pavao govori i o nainu molitve. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogo-sluja moli u jezicima, to je bila molitva duhom, Pavao daje prednost molitvi umom (1 Kor 14 poglavlje). Molitva u jezicima moe biti korisna, no mora ju pratiti i dar tu-maenja jezika. Ako se govori tuim jezikom, neka govore dvojica ili najvie trojica i to po redu, a jedan neka tumai! (27 stih). Javna molitva odnosno javna bogosluja, dakle, mo-raju imati svoj red. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove tenje da se bogosluje organizira te da ima svoj odre-eni red i sklad.

Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. Odreene su egzegete takoer miljenja kako su pojedini di-jelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokranske liturgije. Njih nalazimo u Rim 8, 28-29; Kol 1, 15-20; Ef 1, 3 14; Fil 2, 6-11; 1 Tim 3, 16; 1. Tim 6, 15-16; 2 Tim 2, 11-13; 1 Sol 5, 16-22; 1 Pt 1, 3-5; 1, 20; 2, 22-25; 3, 18-22; 5, 5-9 i sl..65

64 D. GUTHRIE, Pastoralne, Daruvar: Logos, 1997., str. 63-6465 Usp. Z. PAIN, Povijest liturgije, str. 4; J. R. W. STOTT, Efeanima, Da-ruvar: Logos, 1997., str. 30 i 32; D. GUTHRIE, Pastoralne poslanice, str. 105-

42 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJESpomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6, 15b-16:Blaeni i jedini Vrhovnik, Kralj kraljeva i Gospodar gospo-dara, koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupanoj svjetlosti, kojega nitko od ljudi nije vidio i ne moe vidjeti. Njemu ast i vjena vlast! Amen.

po miljenjima odreenih egzegeta takoer spada u dio staro-zavjetne liturgije budui odie idovskim duhom.66 4.1.3. Propovijedanje i nauavanje

Euharistiju i molitvu upotpunjavale su slube propovijeda-nja (kerigma) i nauavanja (didache). Propovijedanje i naua-vanje su u ranoj Crkvi bile dvije razliite djelatnosti.

Iako se ne pravi otra razlika izmeu kerigme i didache, propovijedanja i nauavanja, neke razlike ipak postoje. Njih je vrijedno zapaziti. Rani su krani svakodnevno propovi-jedali i nauavali (Dj 5, 42). Pavao i Barnaba su, poput mno-gih drugih, nauavali i navjeivali rije u Antiohiji (Dj 15, 35). U poslanici Efeanima se sluba uenja blisko zdruuje sa slubom pastira (Ef 4, 11). Ve sam izraz uenik nosi u sebi novozavjetni naglasak na poduavanju onih koji su bili evangelizirani. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za uenje, a mora biti prisutno i paljivo i nepresta-no propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanelje. 67

106.; R. P. MARTIN, Worship in the Early Church, Grand Rapids, Michigan: Eerdmans, 1988., str. 39-52.66 Usp. D. GUTHRIE, Pastoralne, str. 106.67 F. STAGG, Teologija Novoga zavjeta, str. 206. Usp. F. STAGG, Teologija Novoga zavjeta, str. 192-195.; R NEIBUHR i D. WILLIAMS, Th e Ministry in Historical Perspectives, str. 1: D. MOODY, Th e Ministry of the New Testa-ment, u: Rewiew and Expositor, 1/1959, str. 36 i dalje.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 434.1.4. Predvodnici bogosluja sudjelovanje vjernika

Glede samoga voenja bogosluja moe se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nada-renih vjernika. U tome je smislu uistinu bila iva, karizmatska zajednica. U tekstovima poput 1 Kor 12, 8-10. 28-30, Rim 12, 6-8 spominje se popis darova (charismata)68 koje odreeni vjer-nici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogosluju. Apostol Pavao govori u Ef 5, 19: Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga! Ovdje, uz sliku spontanog bogosluja, uoavamo i druge elemente ranokranske liturgi-je: pjesmu i psalme. I ovi su elementi, posebice psalmi, preuzeti iz idovske liturgije.

Novi zavjet takoer spominje i druge prepoznate slube-nike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice ve i bogosluja. To su starjeine (grki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja sveenstva: akon-sku, prezbitersku i biskupsku, uvodei uenje o tzv. apostolskoj sukcesiji (naslijeu). Naime, sukladno ovome uenju, Krist je zaredio apostole, apostoli biskupe, biskupi sveenike (prez-bitere) i akone. Taj slijed se, po ovome shvaanju odrao do danas i jedino valjano zareeni biskupi mogu zareivati sve-enike koji opet mogu valjano obavljati sakramente, posebice euharistiju.69 Svoje slubenike takoer nazivaju sveenicima70

68 To su mudrost, znanje, vjera, dar ozdravljanja, mo udesa, prorotvo, razlikovanje duhova, jezici, dar tumaenja jezika, starjeinska sluba i sl.69 Ovakvo je shvaanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatolike, Pravoslavne, Anglikanske i sl.70 Hrvatska rije sveenik prijevod je latinske rijei sacerdos a koja oznaava osobu koja je openito, u svim religijama zaduena da u ime zajednice pri-nosi rtve boanstvu te da posreduje izmeu boanstva i ljudi. U katolikoj i

44 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEzbog rtvenog karaktera bogosluja u ovim crkvama (a to je dakako povezano sa shvaanjem euharistije, o emu emo ka-snije govoriti). No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo me-haniko shvaanje apostolskog naslijea i svoje slubenike u pravilu ne nazivaju sveenicima, budui da odbacuju rtveni karakter bogosluja, odnosno euharistije.

4. 2. Bogotovna mjestaU samim poecima kranstva ne postoje izgraena bogo-

tovna mjesta, crkve, u kojima se obavlja bogosluje , ve se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinago-gama na sluanje Boje rijei i molitvu, a po kuama se sasta-ju radi blagovanja Gospodnje veere (Dj 2, 46). Posjeivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo, obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv krana.

4. 3. Nedjelja Dan GospodnjiPoput idova koji su imali svoj tjedni blagdan, sredinji dan

tjednog okupljanja abat, tako se u kranstvu od samih poe-taka istie prvi dan u tjednu nedjelja, kao sredinji tjedni dan okupljanja krana (Dj 20, 7; 1 Kor 16, 2; Otk 1, 10). Iako povi-jest svjedoi da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan, u

pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglaavaju rtveni karakter euharistije i posrednitvo sveenika), sveenik je osoba koja je zareena u red prezbitera i koja posreduje izmeu Boga i ljudi, prinosi rtvu Novo-ga zavjeta te dijeli ostale sakramente crkve, ali ovisno o papi i biskupima. Obzirom na drugaije shvaanje euharistije i posrednitva u protestantskim crkvama, slubenici se u pravilu ne nazivaju sveenicima ve pastorima (lat. pastor=pastir). Usp. Leksikon ikonogra je, liturgike i simbolike zapadnog kr-anstva, Zagreb: kranska sadanjost, 1990., str. 553.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45navedenim stihovima ve nalazimo prve naznake kranskoga okupljanja nedjeljom.

Kao to je abat u starozavjetnom bogotovnom sustavu podsjeao Izrael na stvaranje, tako nedjelja podsjea na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj rtvi i uskrsnuu. On svojim uskrsnuem prvoga dana u tjednu pobjeuje smrt i tako ini sve novo.

O slavljenju nedjelje kao sredinjega okupljanja krana imamo i povijesna svjedoanstva:

Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga to se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnue: krani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjeni-no pjevali pjesmu Kristu kao Bogu, kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlai oko 111/112. Sc. Ciprijan e sredinom 3. stoljea rei da slavimo uskrsnue Gospodinovo (Epist. Ad Caecillium 16, 2), a sv. Justin je stoljee prije saopio rimskom caru da se krani u nedjelju sastaju zbog toga to je toga dana Bog stvorio svijet i to je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ukazao se svojim apostolima i uenicima te ih nauio ono to i vama predajemo da ogledate (Apol. I., 67).71

Krani su radije svetkovali nedjelju, nego li subotu, jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost, toga je dana Krist uskr-snuo od mrtvih, toga je dana Duh Sveti siao na apostole a to se smatra roendanom Crkve. Zato je veoma rano nedjelja na-zvana i Danom Gospodnjim.72

71 T. J. AGI BUNI, Euharistija u ivotu crkve kroz povijest, Zagreb: Kr-anska sadanjost, 1984., str. 22.72 Usp. W. H. WILLIMON, Word, Water, Wine and Bread, Valley Forge: Judson Press, 1989., str. 21.

46 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJETjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnua jest temelj

kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kr-anskog liturgijskog kalendara.

U poapostolskom razdoblju Crkve zapoinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. O tome svjedoe pojedini spisi iz toga razdoblja.5.1. Didache

Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdo-blja. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. stoljea. No spis je otkriven mnogo kasnije, tek 1873. godine. Ovaj nam spis daje znaajne podatke o bogosluju izmeu 80. i 130. go-dine nakon Krista.

Didache nam u 7 poglavlju daje odreene upute glede kr-tenja, zatim u 8. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi mo-litva Oena s uputom da se ista moli tri puta dnevno. Kraj Oenaa donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inae ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanelju uz Oena, no vjerojatno je da je ovakav nain moljenja Oenaa ve bio uvri-jeen u to vrijeme. U 9. i 10. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske slube:

IX. A to se tie euharistije, ovako iskazujte hvalu (eucha-ristesate): 2. Najprije o ai: Hvalu ti dajemo, Oe na, za sve-ti trs Davida sluge tvojega; koji si nam dao spoznati po Isusu,

5.

LITURGIJA UPOAPOSTOLSKO DOBA

48 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEsvome sluzi (tou paidos sou). Tebi slava u vijeke. Amen. 3. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo, Oe na, za ivot i spoznaju (gnoseos), koju si nam dao spoznati po Isusu, svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. Amen. 4. Kao to bijae ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspren po bregovima, i sabran postade jedan, tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Jer: tvoja je slava i mo u vijeke. Amen. 5. A nitko neka ne jede ni ne pije od vae euharistije, nego samo oni koji su krteni u ime Gospodnje. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima.

X. A poto se nasitite, ovako iskazujte hvalu: 2. Hvalu ti daje-mo, Oe sveti, poradi svetoga Imena tvoga, koje si stavio da stanuje u naim srcima, i poradi spoznaje u vjere i besmrt-nosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. Amen. 3. Ti si, gospodaru svemogui (despota pantokrator), sve stvorio poradi imena svoga, dao si sinovima ljudskim hranu i pie da uivaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin), a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i pie (pneumatiken trophen kai poton) za vjeni ivot. 4. Prije svega te hvalimo (eucharistomen), jer si moan: tebi slava u vijeke. Amen. 5. Spomeni se Gospode, Crkve svoje (tes ekklesias sou), da je izbavi od svega zla i da je usavri u svojoj ljubavi. Saberi je od etiri vjetra, po-sveenu, u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Jer: tvoja je mo i slava u vijeke. Amen. 6. Neka doe milost (charis), i neka proe ovaj svijet! Amen. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka doe! Ako tko nije, neka se obrati! Maranatha! Amen. 7. A prorocima (prophetais) dopustite, da iskazuju hvalu kako hoe.73

73 T. AGI BUNI, Povijest kranske literature I, Zagreb: Kranska sa-danjost, 1998., str. 49.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49U 14. poglavlju vidljivo je da je dan za bogosluje i euhari-

stiju Dan Gospodnji (kath hemeran de Kyriou). Veeri Gos-podnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i meusobno pomi-renje.

U 15. poglavlju govori se o crkvenim slubama: biskupima i akonima koji vre slubu proroka i uitelja.

5.2. Klementova poslanica KorinanimaOvaj spis potjee iz 96. godine poslije Krista a autor mu je

biskup Klement za kojeg se dri da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedo-e o proirenom obiaju da kranska crkva preuzima idovske molitvene tekstove. Klement takoer upotrebljava rije leitur-gia, koja je kljuni izraz za sluenje stadu Kristovom ( Leitour-gesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinop-hrosynes, hesychos kai anabausos; 44, 3).74

5.3. Ignacijevi spisiAntiohijski biskup Ignaice oko 110. godine u svojih sedam

poslanica ukazuje na potrebu da se kransko bogosluje zati-ti od krivovjerja lanih uitelja. Stoga se krtenje, euharistija, enidba i sl. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Ignacije opo-minje zajednicu u Efezu da se to ee sastaju na euharistiji i molitvi. Ova je opomena slina onoj u Didache 15. 2 i Heb 10, 25 pa se moe pretpostaviti da je ravnodunost prema bogo-sluju ve bila uobiajena u odreenim sredinama.75

74 T. AGI BUNI, Povijest kranske literature I, str. 82.75 Usp. A. ADAM, Uvod u katoliku liturgiju, str. 23.

50 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

5.4. Prva apologija sv. JustinaOvaj dokument iz 150. godine nakon Krista donosi struktu-

ru euharistijskog bogosluja onog vremena. A u dan zvan sunca (nedjelja) dri se zajedniki sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko ve ima vre-mena, itaju se spomen zapisi apostola i knjige proroke. Nato, kad ita prestane, predstojnik nas opomene i pota-kne ivom rijeju da se ugledamo u one primjere. Zatim se diemo svi zajedno i molimo molitve. A poslije molitava, kako ve rekosmo, donese se kruh, vino i voda, a predstoj-nik upravi Bogu molitve iz dna due. A narod odobravajui klikne: Amen. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima, a nenazonima se alje po akonima.76

Ovdje se jasno uoava struktura bogosluja koja se tada pri-mjenjivala:

- Svetopisamska itanja- Propovijed- Molitva vjernika- Prinoenje darova- Euharistijska sluba77

5.5. Apostolike paradosis Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog

Za prouavanje liturgije u poapostolskom dobu, Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne vanosti. Ovaj je spis nastao

76 Z. PAIN, Povijest liturgije, str. 5-6.77 Usp. Z. PAIN, Povijest liturgije, str. 6.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51oko 215. godine po Kristu. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski sveenik.

Kako smo do sada vidjeli, odreeni su liturgijski obrasci i do sada postojali, no veina bogosluja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih voa. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. On donosi doslovan tekst odreenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogosluja. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zare-enje biskupa, sveenika i akona, kao i na postavljanje osta-lih slubenika u Crkvi. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije, govori o liturgijskim pravilima glede krtenja i sl.78 Hipolit takoer opisuje i odreene liturgijske kretnje (radnje) koje sluitelji (biskupi, prezbiteri, akoni i vjernici) obavljaju tijekom bogosluja. Tako Hipolit opisuje poetak liturgije na nain da se prinose darovi (kruh i vino), to ine akoni. Bi-skup s prezbiterima isprua ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale, a koju naizmjenino s biskupom izgova-ra i okupljena opina.79

Najznaajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije bu-dui je isti postao znaajan za razvoj svih daljnjih euharistij-skih liturgija:

Predvodnik: Gospodin s Vama!Narod: I s duhom tvojim!Predvodnik: Gore srca!Narod: Imamo kod Gospodina!Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu!Narod: Dostojno je i pravedno!

78 Dela apostolska, Vrnjaka Banja, Trebinje, 1999. str. 108-109.79 Usp. H. JEDIN, Velika povijest crkve I, Zagreb: Kranska sadanjost, 1972., str. 311.

52 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEPredvodnik: Hvalu tebi uzdajemo, Boe po tvome ljublje-nom Sinu, Isusu Kristu, koga si nam u posljednjim vreme-nima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. On je Rije tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve nainio i, budui da ti se tako svidjelo, poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. On se utjelovio i oitovao kao tvoj sin roen od Djevice po Duhu Svetome. On je vrei tvoju volju i stjeui tebi Sveti narod, rairio ruke trpei, da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali.I dok se dragovoljno predavao muci, da smrt rijei i okove vraje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnue objavi, uze kruh, tebi zahvali i ree: Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje koje e se za vas lomiti. Slino i kale govorei: Ovo je krv moja koja se za vas proli-jeva. Kad ovo inite, meni na spomen inite.Sjeamo se stoga smrti i uskrsnua njegova, prikazujemo ti kruh i kale i zahvaljujemo ti, jer si nas drao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi sluimo. I molimo te da nam po-alje svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom, da ih uvrsti u vjeri i istini, da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu, po kojemu slava i ast tebi, Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. Amen.80

Ovo jo uvijek nije bila slubena liturgija toga vremena, i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju jo je uvijek bilo. No, nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obra-zac za daljnje liturgijske forme. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje, velika zahvala i sl.) bogosluja i prisutan je u euha-ristijskim liturgijama razliitih tradicija do danas

80 Z. PAIN, Povijest liturgije, str. 10-11.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi idovske

liturgije. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem e kasnije biti rijei, naj-vjerojatnije je takoer preuzet iz starozavjetnog bogosluja. U kranskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) takoer su preuzeti iz starozavjetnog bogosluja.83

81 Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, Hosana u visini.82 Neka te blagoslovi Jahve i neka te uva! Neka te Jahve licem svojim oba-sja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese! Br 6, 24-26.83 Usp. A. ADAM, Uvod u katoliku liturgiju, str. 21.

6.1. Sloboda kranstvaKranstvo e do 4. stoljea biti progonjeno. U vrijeme pro-

gonstva Crkva e dati svoje muenike koji e bitno utjecati i na razvoj liturgije, o emu e kasnije biti rijei. Milanskim reskriptom tolerancije, kojeg je car Konstantin 313. godine objavio i stavio na snagu, kranstvo je steklo slobodu i jedna-kost s drugim religijama. Kasnije e, 380. godine, za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku, kranstvo biti proglaeno jedinom zakonitom i dravnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlatena Crkva carstva.84

Ova, novonastala situacija za Crkvu utjecat e u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogosluja. Budui da se vie ne obav-lja na skrivenim mjestima i u katakombama, valja ju prilagoditi novim okolnostima. Liturgija postaje sveanija, raskonija, ali i kompliciranija. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. Biskupi se izjednauju s najviim drav-nim dunosnicima. Poput carskoga ceremonijala na dvoru, bi-skupe pri sveanim ulascima u baziliku prate luonoe, kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Biskupima se iskazuje ast klanjanjem kao i caru. Slubena odjea biskupa ima odreene

84 Usp. A. ADAM, Uvod u katoliku liturgiju, str. 25.

RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME6.

56 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEinsignije kao to su tola, palij, manipul iz ega se kasnije ra-zvija liturgijsko odijelo. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene, no ipak ih je veina smatrala da e na ovaj nain Crkva ipak dobiti odreeni poloaj u dru-tvu.85

6.2. Teoloki utjecaj na liturgijuetvrto je stoljee obiljeeno teolokim sporovima, osobito

glede Kristova boanstva, Kristove ljudske i boanske naravi te uenja o Svetome Trojstvu. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije, odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.

6.2.1. Liturgijska vjeroispovijedanjaPrva vjeroispovijedanja kranske crkve bila su jednostav-

na i kratka i izraavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Bojega. Osnovno je bili potvrditi da je Isus Gospodin. Te je rijei najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraenik. Neka su vjerovanja dva ili tri izriaja vjere poput Jedan je Bog jedan je i posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek Krist Isus (1 Tim 2, 5) ili Jedan Gospodin, jedna vjera, i jedno krtenje (Ef 4, 5). U 1 Tim 3, 16 nalazimo kransko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva Onaj koji je tijelom oitovan, Duhom opravdan, anelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uznesen. U Fil 2, 6-11 imamo jo opirnije vjeroispo-vijedanje o Kristovoj osobi: Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krtenja. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Th eou Yios Soter (Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj). Budui da su prva slova inila grku rije Ihtus to znai riba, ona je postala

85 Usp. A. ADAM, Uvod u katoliku liturgiju, str. 25-26.

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57jedan od najranijih znakova kranstva. No razvijaju se i ira vjeroispovijedanja koja izraavaju vjeru Crkve o Bogu.6.2.1.1. Apostolsko vjeroispovijedanje

Apostolski simbol vjere spominje se jo u 2. stoljeu, no tada jo nemamo toan tekst tog simbola. Prvi zabiljeeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. godine. No, doslovan dananji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na poetku 6. stoljea kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u litur-gijskim knjigama Rima i Galije. Koristio se kao obrazac vjere novokrtenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Za-pada.86 Apostolsko vjerovanje glasi:

Vjerujem u Boga,Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje.I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,Gospodina naega, koji je zaet po Duhu Svetom,Roen od Marije Djevice,Muen pod Poncijem Pilatom,Raspet, umro i pokopan;saao nad pakao;trei dan uskrsnuo od mrtvih;uzaao na nebo, sjedi o desnu Boga, Oca svemoguega;odonud e doi suditi ive i mrtve.Vjerujem u Duha Svetoga,Svetu sveopu Crkvu, opinstvo svetih,Otputenje grijeha,Uskrsnue tijela i ivot vjeni. Amen.

86 Usp. T. AGI-BUNI, Povijest kranske literature I., str. 38-39.

58 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE6.2.1.2. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje

Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Boanstvo Isusa Krista, sazvan je prvi opi Koncil u Niceji 325. godine po Kri-stu. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Ari-ja, odnosno o istobitnosti Sina s Ocem.87 Na drugom opem saboru, odnosno Prvom carigradskom saboru odranom u Carigradu 381. godine usvaja se vjerovanje o boanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze.88 Tako nastaje Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio litur-gijske prakse. Nicejsko carigradsko vjeroispovijedanje glasi:

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega,Stvoritelja neba i zemlje,svega vidljivoga i nevidljivoga.I u jednoga Gospodina Isusa Krista,jedinoroenoga Sina Bojega.Roenog od Oca prije svih vjekova.Boga od Boga, svjetlo od svjetla,pravoga Boga od pravoga Boga.Roena, ne stvorena,istobitna s Ocem,po kome je sve stvoreno.Koji je radi nas ljudi i radi naegaspasenja siao s nebesa.I utjelovio se po Duhu Svetomod Marije Djevice: i postao ovjekom.Raspet takoer za nas:pod Poncijem Pilatom muen i pokopan.I uskrsnuo trei dan, po Svetom pismu.

87 Usp. H. JEDIN, Crkveni sabori, Zagreb: Kranska sadanjost, 1980., str. 15-2088 Usp. H. JEDIN, Crkveni sabori, str. 20-24

Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59I uzaao na nebo:sjedi s desne Ocu.I opet e doi u slavi suditi ive i mrtve,i njegovu kraljevstvu nee biti kraja.I u Duha Svetoga,Gospodina i ivotvorca;koji izlazi od Oca i Sina.Koji se s Ocem i Sinom skupa astii zajedno slavi;koji je govorio po prorocima.I u jednu svetu sveopu iapostolsku Crkvu.Ispovijedam jedno krtenje za oprotenje grijeha.I iekujem uskrsnue mrtvih.I ivot buduega vijeka.Amen.

6.2.1.3. Atanazijevo vjeroispovijedanjeAtanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque, smatra se

de nitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. Pi-sano je protiv arijevskog uenja. Autor mu je nepoznat, iako se pripisuje Atanaziju. Ono izriito izraava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog. Ono progla-ava boansku narav osoba ne samo izriito nazivajui svaku od njih Bogom i Gospodinom, ve svakoj dosuuje i boanske osobine nestvorenosti, beskrajnosti, vjenosti i svemonosti. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. stoljeu, no nije za-ivjelo u liturgijskoj praksi. Katolika vjera ovdje oznaava opu vjeru.

Tko eli biti spaen, taj mora prije svega vrsto ispovijeda-ti katoliku vjeru, a tko je ne sauva u cijelom njenom sa-

60 Jasmin Mili: POVIJESNI PREGLED LITURGIJEdraju, taj e biti zauvijek izgubljen. Ovo je katolika vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnoavanja osoba i bez razdiobe biti (bia). Jedna je osoba Oca, druga osoba je sinovljeva, a trea je osoba Duha Sveto-ga. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno boanstvo. Istu slavu i jednako vjeno velianstvo. Kako Otac, tako Sin, tako Duh Sveti. Nestvoren (increatus) je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti. Neizmjeran (immensus) je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti. Vjean (aeter-nus) je Otac, vjean je Sin, vjean je Duh Sveti. A ipak nisu tri vjena nego je jedan vjeni. Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjer-ni. Tako je svemogu Otac, svemogu Sin, svemogu Duh Sveti, a ipak nisu tri svemogua nego je jedan svemogui. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog. Tako je Otac gospodin, Sin gospodin, Duh Sveti gospodin, a ipak nisu tri gospodi-na, nego jedan Gospodin. Jer kako po kranskoj vjeri ispo-vijedamo svaku osobu kao Boga, tako nam katolika vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gos-podina. Oca nitko nije uinio, niti stvorio, niti rodio. Ni Sina Otac nije uinio, niti stvorio nego rodio. Duha Svetog nisu uinili (factus) ni Otac, ni Sin, niti stvorili, niti rodili, nego iz njih proizl