SADRŽAJ:UVOD......................................................................................................................41 Pojam i nastanak novca....................................................................................5

1.1 Faze razvoja novca kroz povijest.............................................................6Trampa je najstariji oblik trgovine koji se sastoji u razmjkeni roba za robu.. .71.1.1 Razvoj novca kao pokazatelja vrijednosti........................................71.1.2 Novac u funkciji prometnog sredstva..............................................71.1.3 Novac u funkciji blaga.....................................................................81.1.4 Novac u funkciji platežnog sredstva................................................8

2 Povijest novca..................................................................................................92.1 Prvi kovani novac.....................................................................................9

2.1.1 Antika, Grčka i Rim.......................................................................102.2 Povijest hrvatskog novca.......................................................................10

2.2.1 Kuna i lipa- hrvatska valuta...........................................................123 Robni i simbolični novac...............................................................................134 Valuta, važenje...............................................................................................14

4.1 Metalni novac.........................................................................................145 Valutni sustavi................................................................................................16

5.1 Valutni sustavi bimetalizma...................................................................165.2 Valutni sustavi monometalizma-zlatni standardi...................................17

6 Suvremeni novčani sustav – papirna valuta...................................................176.1 Novčanice...............................................................................................18

7 Vrste suvremenog novca................................................................................197.1 Novčanice i kovani novac......................................................................197.2 Bankarski novac.....................................................................................20

7.2.1 Žiralni novac..................................................................................207.2.2 Depozitni novac.............................................................................207.2.3 Ček.................................................................................................207.2.4 Kreditni novac................................................................................21

Zaključak................................................................................................................22Literatura................................................................................................................23

Sažetak: Novac je sveopće prihvaćeno sredstvo razmjene. Tijekom povijesti

pojavljivao se u raznim oblicima. Najznačajnije faze razvoja novca su trampe,

faze robnog novca, faze bankovnog novca i faze modernog obavljanja trancakcija.

Osim što ima funkciju razmjene, ima i funkciju prometnog sredstva, funkciju

blaga, a može se promatrati i kao sredstvo pokazatelja vrijednosti. Treće poglavlje

UVOD

U ovom seminarskom radu riječ će biti o novcu i povijesnom razvoju novca.

Novac možemo definirati kao općeprihvaćeno sredstvo razmjene.

Svrha i cilj ovog rada je odgovoriti na pitanje što je zapravo novac te kakav je bio

tijek njegova razvoja kroz povijest.

U prvom poglavlju definiran je pojam i nastanak novca.Opisane su faze razvoja

novca kroz povijest te njegove funkcije. Drugo poglavlje prolazi kroz dugu

povijest razvoja novca - kako je nastao prvi kovani novac te kako se novac

razvijao u Antici, Grčkoj i Rimu. Također, bit će riječi i o povijesti hrvatskog

novca te kuni kao hrvatskoj valuti. U trečem poglavlju riječ je o robnom i

simboličnom novcu. U četvrtom poglavlju definiran je pojam valute i važenja, a

bit će govora i po metalnom novcu. U petom poglavlju prikazani su valutni

sustavi. U šestom i sedmom poglavlju bt će definiran suvremeni novac koji

uključuje novčanice, kovani novac i bankarski novac.

Metode korištene u ovom radu su metoda indukcije, metoda dedukcije, metoda

amalize, metoda klasifikacije, povijesna metoda i metoda diskripcije.

1 Pojam i nastanak novca

Novac je sredstvo pomoću kojeg se obavlja razmjena.

„ Novac zapravo nije ni više ni manje nego upravo ono što je on

uvijek o njemu mislio – to jest, ono što se obično daje ili prima

prilikom kupovanja ili prodaje roba, usluga i drugoga.“ ( Galbraith,

1975)

Sam nastanak novca potječe od latinske riječi „pecunia“ koja označava bogatstvo,

a kasnije i novac. Korijen riječi potječe od riječi „pecus“ što znači stoka. U

primitivnim zajednicama stočarskih naroda stoka se upotrbljavala kao sredstvo

razmjene, a služila je kao naturalni novac. Potrebu za novcem izazvala je pojava

privatnog vlasništva i razvitak društvene podjele rada, ali i razvitak trgovine s

kojom raste potreba za novčanim oblikom vrijednosti. U povijesti su zabilježeni

raznovrsni, ali i veoma interesantni predmeti koji su služili kao sredstvo razmjene.

Primitivni oblici novca:

Krzno

Stoka

Školjke

Duhan

Riža

Komadi metala (željezno, bakar, srebro, zlato)

Kamenje

Proces razvoja različitih oblika razmjene robe predtstavlja proces nastanka novca.

Novčani oblik razmjene javlja se u situaciji u kojoj je robna proizvodnja dovoljno

razvijena, a društvena podjela rada raširena. Međutim, tijekom razmjene dobara

javljaju se teškoće koje su zahtijevale upotrebu jednostavijeg oblika razmjene

odnosno dovele su do otkrića novca. Pojavljuje se roba za koju su svi spremni

ustupiti svoje proizvode jer znaju da će za nju uspiti nabaviti sve ono što im je

potrebno.Nastanak novca je bio dug ekonomski proces. U početku se kao novac

najčešće prihvaćala stoka jer je bila lako pokretljiva i jer je za njom postojala

velika potreba(hrana i upotreba u poljoprivredi) pa su je svi stanovnici rado

prihvačali kao opće sredtstvo razmjene.Novčani oblik vijednosti počeli su prvi

razvijati nomadski narodi jer je njihova imovina kojom su raspolagali bila

pokretna, te se jednostavno mogla otuđiti, a sam način života koji ih je neprekidno

dovodio u dodir sa drugim zajednicama upučivao ih je na razmjenu. Ulogu novca

imale su prilično dugo najvažnije robe kao što su stoka, predmeti od kože... S

razvojem civilizacije se naturalni novac pokazao nepraktičnim te je zamjenjen

metalnim novcem. Osobito su bili cijenjeni plemeniti metali, a razmjena je

pokazala da je zlatno najpogodnija roba za vrijednost. Poznate su prirodne

osobine zlata koj ga čine pogodnim za ulogu novca. Naime, zlato u malim

koločinama ima veliku vrijednost, jednostavno se može dijeliti na manje dijelove

ili ponovno spajati, a da pri tome zadrži svoja kemijska svojstva. To znaći da

razmjena daje zlatu ulogu novca, ali mu ne daje vrijednost. S druge strane zlato

može funkcionirati kao novac, zbog toga što je stvar od vrijednosti, pri čemu tu

svoju vrijednost dobiva od materijalne proizvodnje.

1.1 Faze razvoja novca kroz povijest

Novac je kao sredstvo razmjene i plačanja prošao kroz nekoliko faza u povijesti

ljudskog roda. Te faze očituju se kao:

Faze trampe

Faza robnog novca

Faza bankovnog novca

Faza modernog načina financijskih transakcija

Trampa je najstariji oblik trgovine koji se sastoji u razmjkeni roba za robu.

Robni novac se kao sredstvo razmjene u ljudskoj povijesti pojavio u obliku raznih

stvari koji su bili produkt ljudskog rada gdje pojedine robe služe kao novac. Svaka

od tih roba imala je svoje prednosti i nedostatke.

Sve do 19. stoljeća roba kao novac iskazivala je svoju protuvrijednost u metalima

kao što su zlato i srebro i taj novac imao je svoju realnu vrijednost na tržištu.

Razvoj robnog novca omogućio je stvaranje papirnog novca koji nije sam sebi

svrha već služi kao sredstvo razmjene i plačanja.

Papirni novac ima niz prednosti u odnosu na metalni zbog njegove jeftinije

proizvodnje i jednostavnijeg vršenja financijskih transakcija, te se lako prenose i

skaldište.

U današnje vrijeme imamo novac u obliku bankovnog novca tj. čekova.

Moderni bankarski sustav omogučio je sinergiju svih vrsta računa gdje je

elektronski sistem plačanja postao temeljni način suvremenog plačanja.

1.1.1 Razvoj novca kao pokazatelja vrijednosti

Prva i osnovna funkcija novca sastoji se u tome da robama u razmjeni izrazi

njihovu vrijednost. Novac u funkciji mjere vrijednosti je zapravo prometna

vrijednost koja pokazuje koliko se za neku robu može dobiti novčane robe (npr.

Zlata). Istraživajući svoju vrijednost preko jedne jedine robe ( na primjer, preko

zlata), sve robe postaju jednoimene veličine. Na taj način novac, odnosno zlato,

funcionira kao mjera vrijednosti, zlato u ulozi ekvivalenta postaje novac.

1.1.2 Novac u funkciji prometnog sredstva

Prvobitna razmjena imala je oblik trampe, odnosno razmjene robe za robu. U

takvim okolnostima proizvođać jedne robe morao je naći proizvođaća druge robe i

tako u međusobnoj razmjeni pribaviti upotrebnu vrijednost koja može zadovoljiti

njegovu potrebu.

Pojavom novca, sve robe izražavaju svoju vrijednost u novčanoj robi, pa tako

novac može poslužiti kao posrednik njihove razmjene, kao sredstvo robnog

prometa. Tako iz funkcije novca kao mjere vrijednosti dolazimo do funkcije

novca kao prometnog sredtsva.

1.1.3 Novac u funkciji blaga

Roba se ne prodaje kako bi se za dobiveni novac kupila druga roba, već da bi se

robni oblik pretvorio u novčani, tako da dobijeni novac zadržimo.Kada prodamo

neku robu u zamjenu za novac, taj novac prestao je djelovati kao sredtstvo

prometa jer se pretvara u novac kao blago. Pretvaranje novca u robu i robe u

novca Karl Marks naziva metamorfozom robe.

1.1.4 Novac u funkciji platežnog sredstva

Novac u funkciji platežnog sredtsva javlja se u obliku kreditnog odnosa, jer

kretanje robe od prodavača prema kupcima ne znači istovremeno i obrnuto

kretanje novčane robe od kupca k prodavačima. Tek nakon određenog vremena

dolazi i do tog kretanja, tako što kupac plaća prodavaću cijenu ranije preuzete

robe. Novac koji kupac, poslije isteka ugovorenog roka, isplačuje prodavaču za

ranije preuzetu robu, nalazi se u tom trenutku u funkciji platežnog sredstva.

2 Povijest novca

U prijašnjim poglavljima napomenula sam da je najstariji oblik razmjene bila

trampa. Iako izgleda kao najjednostavniji oblik razmjene, zapravo je vrlo

nepraktičan jer je teško odrediti koliko jedne robe treba ponuditi za neku drugu

robu i zbog toga što npr. onome tko ima viška jabuka ne trabaju drva i sl. Zbog

toga se pojavljuje novac u obliku taznih stvari: stoka, krzno, maslinovo ulje.

Takav se novac naziva robni ili naturalni novac.

2.1 Prvi kovani novac

Prvi novac nastao je u 7. stoljeću u Libiji, Maloj Aziji. Taj je novac izrađivan od

elektruma(prirodne slitine zlata i srebra). Osim elektruma u izradi novca koristilo

se zlato, srebro, bronca, bakar i mjed.

Najstariji novac je grčki i rimski kojeg su izrađivali antički obrtnici. Njegova

karakteristika bio je visok stupanj finoće metala.

Slika 1 Atenska srebrna tetradrahma „sova“ i srebrna tetradrahma,(izvor:Anonymous_1 [internet])

Prvi novac izrađivan je ručno, a to je trajalo sve do16.stoljeća kada su nastali prvi

strojevi za kovanje novca. U prvom stoljeću novac se označavao simbolom,

monogramom ili imenom. Strani novac se dodatno označavao što mu je

omogučilo slobodno kretanje svojim teritorijem.

Slika 2 Jedna osoba mogla je u sat vremena iskovati sto kovanica(izvor:Anonymous [internet])

2.1.1 Antika, Grčka i Rim

U antičkoj Grčkoj novac su izdavali polisi, kojih je bilo nekoliko stotina pa je

novac tog vremena bio jako raznolik. Na novcima su se nalazili likovi bogova i

heroja koji je dotični polis štovao.

U Rimskom Carstvu su kovanje i kolanje novca usko povezani s ratnim i

političkim zbivanjima. Zlatni i srebrni novac izdavao je car, a bakreni i brončani

Senat. Najraniji rimski novac nosio je slike božanstva. Cezar je bio prvi Rimljanin

koji je stavio svoj lik na srebrni denarius.

´

Slika 3 Srebrni denarius (izvor:Anonymous [internet])

2.2 Povijest hrvatskog novca

Hrvati koji su življeli na teritoriju današnje Hrvatske nisu kovali svoj novac sve

do kraja 12. stoljeća, već su upotrebljavali bizantski novac, čije su imitacije i

kovali. Gradovi su bili podijeljeni na grčke i rimske u kojima se novac i kovao.

Najstarijim hrvatskim novcem smatra se novac Bijelih Hrvata, koji su kao močno

pleme živili na području današnje češke. Tamo su u 10. stoljeću hrvatski kneževi

Slavinikovići kovali svoj novac.

Reprezentativan primjer hrvatskog novca bio je banski denar (banovac) koji je bio

cjenjen zbog svog sastava i finoće izrade.

Slika 4 Banski denar(izvor:Anonymous [internet])

U Dubrovačkoj Republici novac se kovao više od pet stoljeća, a predstavljao je

izuzetnu numizmatičku vrijednost u hrvatskim i svjetskih razmjerima. U prvoj

polovici 16. stoljeća nastaje novac koji se smatra najljepšim hrvatskim novcem:

Slika 5 Groš i Talir (izvor:Anonymous [internet])

Na otoku Pagu 1778. godine pojavio se prvi hrvatski papirni novac.

Slika 6 Paški asignat(izvor:Anonymous [internet])

Izvornim hrvatskim novcem smatraju se kovanice i novčanice iz vremena Bana

Josipa Jelačića. Vrijeme njegova banovanja bilo je nestabilo financijsko vrijeme u

kojima je nedostajalo sitnog novca za svakodnevna plaćanja. Bansko vijeće u

vlastitoj kovnici u Zagrebu počinje kovati bakreni križar i srebrni forint, a granske

općine, poduzeća i trgovačke kuće izdavali su papirni novac s vlastitim jamstvom.

Slika 7 Križar i Forint(izvor:Anonymous [internet])

2.2.1 Kuna i lipa- hrvatska valuta

Na Dan državnosti 30. svibnja 1994. godine, uvedena je kuna kao novčana

jedinica Republike Hrvatske, s podjelom na 100 lipa. Naziv kuna za trajnu

hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u monetarnoj i

fiskalnoj povijesti Republike Hrvatske. Povijest naziva novčane jedinice kune

počinje s krznom kune kao sredstvom naturalnog plaćanja, zatim kuna postaje

obračunska novčana jedinica te na kraju i novac u modernom smislu.

3 Robni i simbolični novac

Poznato je da je temeljna funkcija novca da služi kao sredstvo razmjene, što znači

da se novac najprije promatra u funkciji transakcijskog sredstva, a zatim u funkciji

štednje, odnosno u najlikvidnijem obliku.

Naturalni robni novac –(stoka, žito i sl.) odgovara prilikama u kojima je

nastao te je imao mjesno obilježje.

Simbolični novac –novac bez svoje unutarnje vrijednosti, tj. novac kakav

danas poznajemo, a čija je vrijednost zakonski određena.

Zlato je oblik robnog novca koji je, zbog svojigh posebnih svojstava i

prednosti, oduzeo drugim oblicima robnog novca funkciju ekvivalenta.

Kovanje novca otvara mogućnost odvajanja njegove realne vrijednosti od

nominalne, a time i razvoja simboličkog metalnog novca.

Novčani surogati ili zamjenici novca, pojavljuju se u obliku zazličitih

cirkulacijskih papira- doznake i obveznice. Oni zamjenjuju novac i daju

pravo imatelju na određenu količini kurentnog novca ili zlata. Njihova

pojava posljedica je razvoja i stanja novčanog prometa

Banknota predstavlja jedan od najranijih novčanih supstituta u

metalističkom novčanom sustavu, posebno u zlatnom standardu. Radi

rizičnosti nošenja većih količina s jednog tržišta na drugo, trgovci su

deponirali svoj zlatni novac kod banaka koje bi pri tom izdavale potvrde

na primljeni novac koje su glasile na donositelja, bile su naplative po

viđenju, a glasile su na okrugle svote.

4 Valuta, važenje

Valuta označava novčanu jedinicu neke zemlje tj. sredstvo plaćanja u toj zemlji.

Pojam važenje se u suvremenoj literaturi upotrebljava prvenstveno u smislu

povezanosti osnovne zakonske novčane jedinice s objektivnom vrijedosnom

podlogom, dok se posebno pojam valute upotrebljava još za oznaku strane

novčane jedinice.

4.1 Metalni novac

U nekim društvima, novac su bili predmeti od određenih vrsta metala, najčešće

bakra. Vremenom se ova funkcija počela vezivati za robe koje su po svojim

prirodnim karakteristikama bile pogodne da služe kao opće sredstvo razmjene. Te

robe su bili plemeniti metali, ali se i unutar njih zlato izdvojilo kao najpogodnije

za obavljanje ove funkcije. Razlog zašto su ljudi u različitim društvima

porihvačali zlato kao univerzalno sredstvo razmjene leži u njegovim prirodnim

karakteristikama.

U prometu i male količine zlata predstavljaju veliku vrijednost. Do njega je teško

dići jer su njegove zalihe za razliku od drugih vrsta metala veoma male teško se

otkrivaju. Zbog toga su i njegove minimalne veličine jako vrijedne. Na taj način

se za male količine zlata mogu mijenjati značajne količine drugih roba.

Najstariji način plaćanja metalnim novcem naziva se pensatorijsko plaćanje. On

se sastojao u tom što su sami metali bili novac, pa se prilikom svakog plaćanja

morala vagati količina dotičnog metala. Tako imamo izraz funta koja je

označavala određenu težinu metala (1 funta=453,592 grama).

Ovaj način plaćanja je u svakodnevnoj praksi nailazio na teškoće jer se prilikom

svakog plaćanja moralo vršiti mjerenje, provjeravati kakvoća i finoća metala itd.

Zato su se u praksi počeli pojavljivati komadi metala na kojima su bili otisnuti

žigovi koji su označavali količinu, finoću i slično.

Novac se nije mogao kovati od čistog zlata jer je zlato mekano i lako savitljivo.

Zato se prilikom kovanja zlatnog novca uvijek zlatu dodavao neki tvrđi,

neplemeniti metal. Pri tome odnos između zlata i neplemenitog metala bio je

točno utvđivan, a kasnije je taj odnos i tipiziran. Tako imamo danas dva tipa

ćistoće zlata: francuski tip koji se sastoji od 900 tisuća dijelova zlata i 100 tisuća

dijelova bakra i engleski tip koji se sastoji od 11/12 zlata i 1/12 bakra.

Zbog krivotvorenja novca novčana jedinica se počela osamostaljivati od novčane

materije. U prometu se koristila jedna „funta“ ili jedna „rublja“ kako sredstvo

razmjene, a nije provjeravan više njezin stvaran sadržaj. Tako se od

pensatorijskog prešlo na numeričko plaćanje.

Stari metalistički novčani sustavi zasnivai su se na tzv. Automatizmu zlata koji je

u uvetima:

Slobodnog kovanja novca (zlata u novac i obrnuto)

Slobode uvoza i izvoza zlata

Zamjenjivosti novčanica kod emisijske bake

Dovodio do automatskog reguliranja novčanog optjecaja. U sustavu zlatne valute

tržišni zakoni određuju količinu novca u cirkulaciji. Priljev i odljev zlata regulirao

je količinu novca u optjecaju održavajući njegovu razinu u granicama tzv. Zlatnih

točaka. Novac je imao svoju supstančnu vrijednost, on je bio zlatni novac, a

novčanica, mjenica i sl. Bili su njegov surogat-zamjenik zkata u prvom smislu

riječi.

Zlatne su točke:točka izvoza zlata (gornja točka) i točka uvoza zlata (donja zlatna

točka).

5 Valutni sustavi

Valutni sustavi se sastoje od:

Bimetalističkog sustava

Monometalističkog sustava

Bimetalistički sustavi se dalje dijele na paralelnu i dvojnu valutu, a

monometalističa sustavi na:

Srebrnu ili zlatnu valutu

Zlatni standard ili zlatna valuta

Zlatna valuta sa zlatom u optjecaju

Valuta na bazi zlatnih poluga

Valuta na bazi zlatnih deviza

5.1 Valutni sustavi bimetalizma

Kod pararelne valute se novac kao zakonsko sredstvo plaćanja, kuje od oba

valutna materijala: zlata i srebra, te u prometu postoje i cirkuliraju dvije vrste

novca-zlatni i srebrni novac.

Kod sustava dvojne valute novac se također kuje od oba valutna materijala, ali se

među njima uspostavlja određen zakonski odnos.

Greshamov zakon-zbog pojeftinjena srebra na svjetskom tržištu, postojalo je zlato

u bimetalističkim državama bolji novac, paje stupao u djelovanje tzv. Greshamov

zakon kojim je lošiji novac (srebro) tjerao iz prometa bolji novac. Na taj je način

zlato potisnuto iz zemlje, a srebro je preuzimalo isključivu ulogu valutnog novca.

5.2 Valutni sustavi monometalizma-zlatni standardi

Sustav zlatne valute sa zlatom u optjecaju bio je sustav u kojem se zlatni novac

upotrebljavao kao zakonsko sredtsvo plaćanja. Nominalna vrijednost svakog

komada novca morala je odgovarati njegovoj stvarnoj materijalnoj vrijednosti.

Razilaženje nominalne i stvarne vrijednosti koje je nastalo trošenjem zlatne

monete, nije bilo bitno, jer svako ima pravo donijeti zlato i tražiti od emisijske

ustanove da mu iskuje novac.

Sustav zlatnih valuta na bazi zlatnih poluga je bio sustav u kojem ne cirkulira

zlato, već na osnovi njega izdane novčanice, koje služe kao zakonsko sredstvo

plaćanja, a zlato je pohranjeno kod središnje emisijkse ustanove.Za razliku od tog

sustava, kod sustava zlatnih valuta na bazi zlatnih deviza, optjecaj novčanica se

zasnima na devizama koje glase na neku zlatnu valutu.

„Currency theory“ je mišljenje koje kaže da sve novčanice u optjecaju moraju

imati pokriće u zlatu osim određenog iznosa koji se unaprijed određuje zakonom.

Ako je u optjecaju previše novca, dolazi do rasta cijena, porasta uvoza robe i

odlijeva zlata iz zemlje.

„Banking school“ je potpuno suprotno mišljenje od Curreny theory, koje smatra

da sve novčanice u optjecaju ne moraju imati potpuno pokriće u zlatu, već i u

dobrim kratkoročnim mjenicama.

6 Suvremeni novčani sustav – papirna valuta

Papirna valuta je novčanica emisijske banke koja nije iskupljiva u zlatu.

Novčanica se pretvorila u čisti papirni novac, prema kojemu papirna valuta postoji

tada, ako su papirna platežna sredstva u prometu valutni novac i ako se njima

obavljaju neograničena plaćanja, te primatelji nemaju nikakvo pravo tražiti

zamjenu.

„ Papirna novčanica uvijek je samo znak novca koji se prema novcu u

zlatu nalazi u određenom odnosu.“ (I. Peršin, A. Šokman, I.

Lovrinović, 2001.)

6.1 Novčanice

S razvojem trgovine pojavljuju se problemi prijenosa gotov novca s jednog mjesta

na drugo. Kovani novac se u prometu troši, te gubi od svoje materijalne

vrijednosti. Zbog toga su se pojavile obveznice koje su glasile na iznos gotovog

noca i koje su se odmah mogle zamijeniti na gotov novac. Ove obveznice su se

sve više počele primati u prometu pa su se tako pojavile prve novčanice.

Početak izdavanja prvih novčanica nalazimo u praksi londonskih zlatara koji su

uživali veliko povjerenje javnosti. Kod njih su pojedinci polagali gotov novac i od

njih dobivali priznanice na položene sume. Ove potvrde davale su pravo njihovom

imaocu da od zlatara podigne iznos na koji priznanica glasi. Te priznanice poznate

su u povijesti pod imenom certifikati.

Sve više su se prilikom plaćanja upotrebljavale ove potvrde umijesto kovanog

novca, a sve manje se vraćaju depozitaru radi podizanja gotov novca. Tako je

kovani novac sve više ležao u kasama zlatara, a oni su za to čuvanje naplaćivali

izvjesnu naknadu. Praksa je pokazala da je to neracionalno pa su počeli izdavati

ove certifikate i onima koji nisu položili u depozit gotov novac, ali su im zato

naplačivali izvjesan postotak od vrijednosti certifikata. Zlatari su sve više imali

računa da onima koji deponiraju novac plaćaju naknadu jer su od onih kojima su

izdavali certifikate bez deponiranog novca naplaćivali kamatu.

S vremenom je i država počela izdavati potvrde na sebe te time dobila mogućnost

zamjene i uštede zlata. To je vrijeme osnivanja prvih emisijskih banaka.

7 Vrste suvremenog novca

Suvremeni novac čine novčanice, kovani novac i bankarski novac. Novčanice i

kovani novac služe za gotovinsko plaćanje. Bankarski novac, koji prevladava u

razvijenim zemljava, služi za bezgotovinsko plaćanje.

7.1 Novčanice i kovani novac

Novčanice su papirnate cedulje ispisane na određenu vrijednost. Određenog su

oblika i tiskane na posebnoj tehnici. Dijele se na apoene, tako da se bez teškoća

mogu primjenjivati u prometnim transakcijama. Papir za izradu novčanica

posebne je strukture i tehnološke zaštite. Ima vodeni znak, zaštitnu nit i magnetnu

šifru, kao zaštitu od krivotvorenja. Izrađuje se u apoenima(djelovima na koje je

podjeljena neka valuta). Što je neka valuta vrijednija tiskaju se apoeni manje

nominalne vrijednosti.

Kovani novac male je nominalne vrijednosti. Izrađuje se od slitina, od bakra ili od

aluminija. Kovanice su po pravilu okrugle, ali u nekim su zemljama višekutne ili s

rupom u sredini.

7.2 Bankarski novac

Bankarski novac predstavlja novac kojeg različiti čimbenici imaju na računu

banaka ili drugih novčanih institucija i u kojima podmiruju obveze, pri čemu

nema opticanja papirnatog novca, već se cijela transakcija obavlja

knjigovodstveno. Bankarski novac se pojavljuje kao žiralni novac ili depozitni i

kreditni novac.

7.2.1 Žiralni novac

Različiti gospodarski čimbenici imaju u istoj banci ili u različitim bankama

poseban račun. Zove se žiro račun i njime su svi ti čimbenici međusobno

povezani, tako da za transakcije koje obavljaju nije potreban gotov novac, jer se

potraživanja i dugovanja u novcu prenose knjiženjima. Ako je vlasniku žiralnog

novca potreban gotov novac, on ga može bez problema podići.

7.2.2 Depozitni novac.

Depozitni novac je novac koji kola u prometu na osnovi bankarskgod depozita ili

depozita od nekog drugog novčarskog posrednika. Vlasnici depozitnog novca

obavljaju novčane transakcije izdavanjem čekova i bankarskim karticama.

7.2.3 Ček

Ček je nalog za isplatu novca. Danas depozitni novac nastaje polaganjem novca

na tekući račun u nekoj banci. Na temelju pologa vlasnik tekućeg računa izdaje

čekove. Korištenjem bankarskih kartica i tajnog identifikacijskog broja možemo

plaćati depozitnim novcem na EFT POS zređajima i podizati gotovinu.

Bankarskim karticama plaća se na prodajnim mjestima gdje je istaknuzta

mogućnosti korištenja određene kartice određene kartice i podiže gotovina u

bankama izdavatelja kartice.

7.2.4 Kreditni novac

Kreditni novac je novac što ga emitiraju banke i druge novčane institucije, te

pojedinci na temelju vlastitog depozita, dajući kredit i trećim osobama. Pod

kreditom se razumjeva korištenje tuđih sredstava u zamjenu za obećana plaćanja

(kamate) nakon proteka nekog vremena.

Zaključak

Ovim seminarskih radom pokušala sam obraditi sve dosadašnje spoznaje o novcu,

povijesni razvoj te sadašnja obilježja. Put nastanka novca kao i njegova

transformiranja iz različitih oblika bio je jako dug proces koji se razlikovao od

države do države. U današnje vrijeme bilo bi nezamislivo razmjenu obavljati tzv.

Robnim novcem, stoga je njegov razvoj od presudne važnosti.

Novac je društvena pojava, nastala na određenom stupnju društvenog razvoja, ali

je i kulutrna pojava nastala iz određenih čovjekovih potreba.

Od prapočetka evolucije ljudskog roda i od trenutka kada je čovjek shvatio da za

nešto što posjeduje može posjedovati nešto drugo, počelo je stvaranje onoga što u

današnje vrijeme predstavlja novac.

Novac se proteže kroz naše živote kao smisao življenja i rada, iako mnogi tvrde

da nije sve u materijalnom on je presudan čimbenik za svaku ekonomsku

aktivnost, tako da je suvremena tržišna ekonomija nezamisliva bez novca.

Literatura

A. K. Kovačević, Lj. Domanc, V. Mileta, Novčarstvo, udžbenik za drugi razred ekonomske škole, Školska knjiga, Zagreb, 2007.

D. Brozović, Hrvatska narodna banka, Zagreb 1994., Prvi novac, <raspoloživo na:http://www.hnb.hr/novcan/povijest/h-nastavak-5.htm>, [pristupljeno 07.01.2010.]

I. Peršin, A. Šokman, I. Lovrinovic,(2001), Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma, Dr. Mijo Mirković, pula.

I. Vuković, Ekonomija, Dalmatina d.o.o., Zagreb 2003.g.

J. K. Galbraith, Novac, Stvarnost Zagreb, 1975.

M. Aglietta, A. Orlean, Novac i suverenitet, Golden marketing, 2004. Zagreb

M. Bože, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske, Rijeka, Zagreb, 1994.

Kazalo pojmova i imena