Modul_5_KOa.pdf

8/14/2019 Modul_5_KOa.pdf

1/180


2/180

Visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i HercegovineVisoko sudbeno i tuiteljsko vijee Bosne i Hercegovine

High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia and Herzegovina

Javna ustanova centar za edukaciju sudija i tuilaca u F BiH

Javna ustanova centar za edukaciju sudaca i tuitelja u F BiH

Public Institution Center for Judicial and Prosecutorial Training of the FBIH

Javna ustanova centar za edukaciju sudija i javnih tuilaca u RS

Javna ustanova centar za edukaciju sudaca i tuitelja u RS

Public Institution Center for Judicial and Prosecutorial Training of the RS

MODUL 5

KRIVINA OBLAST

SKRAENI KAZNENI POSTUPCI

Vodei ekspert:Marin Zadri, Opinski sud Ljubuki

Konsultanti:Azra Mileti, Sud BiH

Obren Buanin, Vrhovni sud RS

Nenad Vranje, Republiko tuilatvoVildana Heli, Kantonalni sud Tuzla

Jasmina Kosovi, Kantonalni sud SarajevoMarija Zgonjanin Anii, Okruni sud Banja Luka

Danijela Milovanovi, Okruni sud Banja LukaHarija Sijeriolidoc.dr., Pravni fakultet Sarajevo

Sarajevo, januar/sijeanj 2006.godine


3/180

POSEBNI KAZNENI POSTUPCI 1

SADRAJ

UVODNE NAPOMENE ................................................................................................ 4

PODMODUL I - KAZNENI POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA ............ 7

1. UVOD .......................................................................................................................... 72. MEUNARODNI PRAVNI STANDARDI I MALOLJETNICI........................... 8

2.1. Zahtjevi meunarodnih konvencija domaem pravosuu........................ 132.2. Prava garantirana lankom 37. Konvencije UN o pravima djeteta.......... 172.2.1. Zabrana muenja ili neovjenog ili poniavajueg postupanjaili kanjavanja................................................................................................... 17

2.2.2. Pravo na slobodu i sigurnost linosti...................................................... 18

2.3. Primjeri sudske prakse - primjena konvencije o pravima djeteta ............. 27

3. RESTORATIVNA PRAVDA.................................................................................. 313.1. Mjere preusmjeravanja diverzione mjere ............................................... 333.2. Postupci bez formalnog suenja ................................................................ 34

4. PRIMJENA PRINCIPA OPORTUNITETA U KAZNENOM POSTUPKUPREMA MALOLJETNICIMA .................................................................................. 38

4.1. Mogunosti obustave postupka prema kaznenom zakonodavstvu Bosne iHercegovine ....................................................................................................... 38

5. SPECIFINE SANKCIJE....................................................................................... 415.1. Odgojne mjere kao vrsta specifinih sankcija ........................................... 415.2. Kanjavanje maloljetnika........................................................................... 43

6. POKRETANJE PRIPREMNOG POSTUPKA ...................................................446.1. Prijedlog tuitelja za izricanje kaznene sankcije i obustavu postupka

prema maloljetnim (sa primjerima iz prakse)........Error! Bookmark not defined.

7. PRIPREMNI POSTUPAK (SA PRIMJERIMA IZ PRAKSE)............................ 528. ROITE ILI GLAVNI PRETRES (SA PRIMJERIMA IZ PRAKSE) ............ 598.1. Roite za izricanje odgojne mjere (sa primjerima iz prakse)................... 668.2. Glavni pretres.............................................................................................. 69

9. ODLUKE SUCA ZA MALOLJETNIKE............................................................... 719. 1. Rjeenje o obustavi postupka (sa primjerima iz prakse) .......................... 719. 1.1. Obustava iz razloga nesvrsishodnosti izricanja sankcije .................... 7129. 2. Rjeenje o izricanju odgojne mjere (sa primjerima iz prakse)................. 809. 3. Presuda (sa primjerima iz prakse) ............................................................ 88


4/180


10. KOMUNIKACIJA SA DJETETOM I MALOLJETNICIMA .......................... 9310.1. Faze ispitivanja......................................................................................... 94

11. TERMINOLOGIJA ............................................................................................... 9712. RADIONICE........................................................................................................... 9712.1. Simulirano suenje maloljetniku........................................................... 9712.2. Hipotetiki sluaj za odgojnu preporuku............................................... 10012.3. Hipotetiki sluaj za odgojnu preporuku............................................... 101

PODMODUL II - KAZNENI POSTUPCI PROTIV PRAVNIH OSOBA............ 117

1. UVOD ...................................................................................................................... 1172. MEUNARODNA PRAVNA OSNOVA ............................................................. 120

2. 1. Modeli odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ........................... 121

3. VEZA SA MATERIJALNIM PROPISIMA........................................................1233. 1. Odgovornost pravne osobe ...................................................................... 1233. 2. Osnovi odgovornosti pravne osobe.......................................................... 1243. 3. Granice odgovornosti pravne osobe za kazneno djelo ........................... 1263. 4. Kazne........................................................................................................ 1273. 5. Mjere sigurnosti....................................................................................... 1283. 6. Pravne posljedice osude pravne osobe.................................................... 129

4. JEDINSTVENOST I CJELISHODNOST POSTUPKA .................................... 1305. ZASTUPNIK I BRANITELJ PRAVNE OSOBE................................................1316. SPECIFINOSTI OPTUNICE (SA PRIMJERIMA IZ PRAKSE)................ 1337. SPECIFINOSTI SASLUANJA I ZAVRNE RIJEI................................... 1368. PRESUDA (SA PRIMJERIMA IZ PRAKSE).....................................................1369. MJERE OSIGURANJA........................................................................................ 14010. HIPOTETIKI TESTOVI .................................................................................. 140

10.1. Odvojen ili jedinstven postupak ............................................................. 14110.2. Cjelishodnost (ne) pokretanja kaznenog postupka................................ 142

10.3. Mjere osiguranja..................................................................................... 142

PODMODUL III - KAZNENI POSTUPCI U SLUAJU NEURAUNLJIVOSTI...................................................................................................................................... 144

1. UVOD ...................................................................................................................... 1442. MEUNARODNI PRAVNI STANDARDI I NEURAUNLJIVE OSOBE..... 1453. VEZA SA MATERIJALNIM PROPISIMA........................................................1464. PREKID POSTUPKA U SLUAJU NASTUPANJA DUEVNE BOLESTI .. 148


5/180


5. POSTUPAK U SLUAJU NEURAUNLJIVOSTI (SA PRIMJERIMA IZPRAKSE)..................................................................................................................... 1496. RAZLIKE SUDSKE PRAKSE ............................................................................. 1567. PRIMJERI IZ SUDSKE PRAKSE....................................................................... 1578. HIPOTETIKI TESTOVI.................................................................................... 173

8.1. Kada kod optuenika nastupi psihika bolest tijekomkaznenog postupka .......................................................................................... 1738.2. Kada je djelo poinjeno u stanju neuraunljivosti .................................. 1758.3. Mjera sigurnosti obveznog lijeenja od ovisnosti.................................... 177


6/180


UVODNE NAPOMENEModul sadri tri podmodula:

1. Postupak prema maloljetnicima,2. Postupak protiv pravnih osoba i3. Postupak u sluaju neuraunljivosti

Opa napomena, kao konstatacija, koja vai za sve tri vrste kaznenog postupka je dazakonska norma koja regulira ove kaznene postupke u praktinom tumaenju izazivavrlo malo, ili nikako, dvojbi. U tom ozraju su veoma male, ili nikave, razlike sudske

prakse u Bosni i Hercegovini. Razlike koje se javljaju u tumaenju i primjeni zakonanisu od bitnog utjecaja na tijek i ishod kaznenih postupaka ove vrste.

Vai i konstatacija da je postupak protiv pravnih osoba potpuno novi postupak uzakonodavstvu Bosne i Hercegovine (materijalnom i procesnom) te da je kod postupka

protiv neuraunljivih osoba dolo do bitnih izmijena u odnosu na prethodnazakonodavna rjeenja.

Kategorije Obrauju se:

1. meunarodne konvencije primjenjive u ovimoblastima,

2. praksa Europskog suda za ljudska prava u Strazburu,3. procesne odredbe domaih zakona i s njima u svezi

odredbe materijalnih propisa,

4. uoene razlike u stajalitima sudske prakse u Bosni iHercegovini,

5. mogui modeli sudske korespodencije sasudionicima u postupku i

6. primjeri za praktine vjebe pogodne za samoobukuTrajanje Dva dana

Oblik Kombinacija predavanja, vjebi i panel diskusije

Ciljevi edukacije 1. Pomoi sucima i tuiteljima da shvate i prihvateneophodnost primjene meunarodnih pravnih standarda

2. Objasniti meusobnu svezu materijalnih i procesnih zakona3. Objasniti:

sutinu postupka prema maloljetnicima kojipodrazumjeva postupak prema a ne protiv


7/180


maloljetnika,

ulogu pravosua u postupcima protiv neuraunljivihosoba koja se ne zavrava okonanjem kaznenog

postupka i

ulogu pravosua u borbi protiv oblika kriminalitetapoinjenog od strane pravnih osobaEvidentirati razliita stajalita sudske prakse u BiH i mogue

pravce otklanjanja razlika i dvojbi, ukljuujui i stajalita prakseo eventualnim potrebama izmjene zakonodavnih rjeenja

Opis Podmodul Kazneni postupak prema maloljetnicima, sa malimizmjenama u odnosu na prethodno zakonodavno rjeenje, se vedugi niz godina primjenjuje u Bosni i Hercegovini. U ovomkaznenom postupku nema velikih nejasnoa i zakonskih normi

podlonih razliitom tumaenju u praksi. Istine radi u praksi sepojavljuje dvojbe: da li sudac za maloljetnike koji vodipripremni postupak moe da postupa i kao sudac zamaloljetnike koji vodi glavni pretres i izrie kaznumaloljetnikog zatvora te da li se u ovoj oblasti moe primjenitiSporazum o priznanju krivnje.

Problema iz ove oblasti na koje je pravosue ukazivalo iukazuje nisu vezane za zakonsku normu i njeno tumaenje u

praktinoj primjeni, ve za spremnost drutva da do krajaprovede duh i cilj zakona, prvenstveno materijalne naravi.

Ovo u ozraju injenice da je primjena pojedinih materijalnopravnih odredbi koje govore o primjeni nekih vrsta odgojnihpreporuka (rad u korist humanitarne organizacije ili lokalnezajednice; prihvaanje odgovarajueg zaposlenja; smjetaj udrugu obitelj, dom ili ustanovu) i odgojnih mjera (disciplinskemjere; mjera pojaanog nadzora u drugoj obitelji ili odnadlenog tijela socijalne zatite, pa i zavodske mjere)apsolutno neprovodiva zbog nepostojanja pojedinih ustanova ili

je njena provodivost ograniena zbog opeg drutvenogstandarda onakvog kakakv on to doista realno jest.

Iz navedenih razloga teite podmodula je na primjeni modernihpravnih standarda sadranih u meunarodnim dokumentima kojitretiraju kaznene postupke prema maloljetnicima, izuavanjutemeljnih pravnih naela koji odreuju pravce otklanjanjanavedenih dvojbi i evidentiranje stajalita koja mogu ukazati naeventualne promjene zakonodavnih rjeenja.

Kazneni postupak protiv pravnih osoba je novi kaznenipostupak u Bosni i Hercegovini. Mnogobrojni kontakti voditeljamodula i njegovih konzultanata sa sudovima i tuiteljstvima uBosni i Hercegovini u pravcu prikupljanja podataka o

postupcima koji se vode ili su ve pravomono okonani te


8/180


evidentiranja eventualnih dvojbi u tumaenju zakonskih normipokazali su da u Bosni i Hercegovini nema praktinih iskustavaglede ove vrste kaznenog postupka jer nema ni konkretnih

predmeta iz ove oblasti, kao i da kod sudaca i tuitelja nemanejasnoa u tumaenju i primjeni (u mjeri u kojoj je

primjenjivana) zakona.Kontakti voditelja modula i njegovog konzultanta sa susjednimdravama Hrvatskom i Slovenijom potvrdili su prethodnukonstataciju.

Zbog toga je teite modula na upoznavanju (tonije definirano:podsjeanju) sudaca i tuitelja na sutinu ovog dijela kaznenogpostupka i eventualno evidentiranje problema i nejasnoa kojise mogu pojaviti u praksi.

Podmodul Kazneni postupak u sluaju neuraunljivostipredstavlja novinu u odnosu na prethodno zakonodavno rjeenjeu Bosni i Hercegovini. U praktinoj primjeni nema nejasnoa,ali ima jasno izraenih stajalita prakse o potrebi drugaijegzakonodavnog rjeenja ovog, moe se slobodno rei, ozbiljnogdrutvenog problema. Ovo osobito u ozraju injenice da jenedavni rat u Bosni i Hercegovini vjerojatnopoveaobroj osoba

potencijalnih poinitelja kaznenih djela u stanjuneuraunljivosti.

Male razlike u praksi (odluivanje rjeenjem ili presudom, da iline roite za izjanjenje o krivnji) su u velikoj mjeri smanjenekroz dvogodinju primjenu zakona, s jedne strane, a razlike

glede forme odluke, s druge strane, nisu od bitnog utjecaja nakonaan ishod postupka.

Zbog toga je teite modula na upoznavanju sudaca i tuitelja saduhom i ciljem ovog dijela kaznenog postupka, a osobito i sadrugim materijalno pravnim propisima koji rjeavaju ukupanstatus neuraunljivih osoba, ujednaavanju razlika u sudskoj

praksi kroz argumentiranje i sueljavanje evidentiranih razliitihstajalita i evidentiranje stajalita sudske prakse o moguim

pravcima potencijalnih zakonskih izmjena.

Moguipredavai/edukatori

Vodei ekspert, konsultanti i ostali predavai/edukatori Centra.

Dnevni red modula Dnevni red modula se nalazi kao dio modula ili e biti kreiranod strane Centra na bazi potreba za pojedinani modul.

Vodei ekspert Marin Zadri, Opinski sud Ljubuki


9/180


PODMODUL I

KAZNENI POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

1. UVOD

Kazneni postupak prema maloljetnim osobama karakteriziraju slijedee znaajke:

1. iskljuenje javnosti,2. urnost postupka,

3.prilago

enost postupka uzrastu i interesu preodgojamaloljetnika,

4. poseban sud za maloljetnike,5. odvojenost maloljetnih od punoljetnih osoba u suenju i u

pritvoru (u pravilu)

Svi ostali opi pravni standardi koji se tiu prava na obranu, pritvora i zatite psihikog ifizikog integriteta odnose se na i maloljetnike, uz osobito povien stupanj brige i

opreza. Procedura prema maloljetnicima u neposrednoj je svezi sa odreivanjemsvojstva maloljetne osobe i sa sustavom sankcija koje se prema maloljetnim osobamamogu primijeniti. Naglaena zatita maloljetnih poinitelja kaznenog djela nije samoizraz pretpostavke nevinosti nego i osobitog drutvenog cilja koji se eli postii uodnosu na maloljetne osobe posebna zatita osobe maloljetnika i njegov preodgoj.Zbog toga se postupak i ne vodi protiv vepremamaloljetniku.

Naglasiti je i obvezu svih organa koji sudjeluju u postupku na urno i obazrivopostupanje, vodei rauna o duevnoj razvijenosti, osjetljivosti i osobnim svojstvimamaloljetnika, a sve u cilju kako voenje postupka ne bi tetno utjecalo na razvoj

maloljetnika. U ozraju posebne brige o zatiti interesa maloljetnika, maloljetnik moraimati branitelja od samog poetka pripremnog postupka, nitko ne moe biti osloboenod dunosti svjedoenja o okolnostima potrebnim za ocjenu duevne razvijenostimaloljetnika, upoznavanja njegove linosti i prilika u kojima ivi.

Postupak prema maloljetnicima karakterizira i veliko odstupanje od naelaakuzotornosti za razliku od opeg kaznenog postupka. U ovom dijelu postoji mnogiinkvizicioni elementi, to predstavlja nastojanje zakonodavca da favorizira primjenuodgojnih mjera na maloljetne delikvente. Nastojei da se ostvari primjena tih mjera kadgod je to potrebno za resocijalizaciju maloljetnika zakonodavac tu ulogu povjerava

sudu. U ozraju ovih naela naputena je i mogunost supsidijarne optube.


10/180


Brojni inkvizicioni elementi zasnivaju se na drugaijoj konstrukciji kaznenog postupkau pogledu procesne uloge odreenih procesnih subjekata kao i neizmjenjenoj faznojkonstrukciji te posebne procedure, to proizlazi iz razliitosti svrhe postupka premamaloljetnicima u odnosu na opi kazneni postupak.

U postupku prema maloljetnim osobama osnovne procesne funkcije nisu strogorazdijeljene tako da se postupak u nekim situacijama odvija i bez tuitelja, sudac koji jevodio pripremni postupak sudjeluje u suenju, odluka se donosi o produenju

pripremnog postupka, a umjesto suprostavljanja stavova stranaka svojstvenogkontradiktornom postupku, nastoji se ostvariti njihova suradnja pri emu se takav odnosstranaka pokazuje kao cjelishodan i opravdan. Ovo stoga to se smatra daje procedura

prema maloljetnicima vie starateljska i usmjerena ka osobi koja zbog svog uzrasta nijeuvijek u stanju da prihvati svoj pravi interes, te ga i ostvari.

2. MEUNARODNI PRAVNI STANDARDI I MALOLJETNICI

Veina meunarodnih standarda potie drave, ali ne zahtijeva od njih, da uveduodvojene ili specijalne sudske postupke ili ustanove za rjeavanje sluajeva u kojima sudjeca optuena ili proglaena odgovornim za izvreno kazneno djelo. Kada govore o

postupku za djecu koja su optuena ili proglaena krivim za krenje zakona,meunarodni standardi izrazom ''pravosudni sustav za maloljetnike'' podrazumijeva

poseban sustav za maloljetnike.

Pravosudni sustav za maloljetnike mora da se zasniva i na osnovnim principimameunarodnog prava: najbolji interes djeteta, pravo na ivot, opstanak i razvoj,nediskriminacija i potivanje miljenja djeteta. Potencirajui dobrobit maloljetnika iosiguravajui da svaka reakcija prema maloljetnim prestupnicima uvijek bude urazmjeri (princip razmjernosti) sa okolnostima koje se tiu i prestupnika i prestupa1, neuzima se u obzir samo teina prestupa nego se cijene i linost i osobne karakteristikemaloljetnika. Maloljetniko pravosue u uem smislu podrazumijeva tretman djece(djeaka i djevojica ispod 18 godina) koji su doli u sukob sa zakonom, a u iremsmislu odnosi se na tretman djece od trenutka kada dou u sukob sa zakonom, zatim

utvrivanje osnovnih uzroka zbog kojih djeca dolaze u sukob sa zakonom, prevencijutakvog ponaanja2i reintegraciju djece.

Svako dijete optueno za kazneno djelo ima pravo da se prema njemu postupa na nainkoji potie osjeaj dostojanstva i osobne vrijednosti djeteta, uzimajui u obzir starostdjeteta, elju za reintegracijom i preuzimanjem konstruktivne uloge u drutvu. Sudski

1 Standardna minimalna pravila UN-a za maloljetniko pravosue (u daljem tekstu Pekinka pravila):

pravilo 5.12Tuzla, listopad 2003 godine: Trening iz oblasti maloljetnikog prestupnitva-prezentacija Nikhil Roj


11/180


sustav treba da potpomae prava, sigurnost, unapreenje njihovog psihikog i fizikogzdravlja i elju za rehabilitaciju.

Politika postupanja prema maloljetnicima treba da uzima u obzir injenicu da

''je ponaanje ili ophoenje mladih, koje ne odgovara cjelokupnim drutvenimnormama i vrijednostima esto dio procesa sazrijevanja i rasta i da kod veine

pojedinaca spontano nestaje prelaskom u doba zrelosti''.

Djeca imaju pravo da izraavaju svoje vlastite stavove po svim pitanjima koji se na njihodnose i da u sudskim postupcima kau to misle, bilo direktno ili preko zastupnika.Svakom djetetu se mora pridavati odgovarajui znaaj sukladno sa uzrastom i zreloudjeteta.

Pored Konvencije UN o pravima djeteta, koja l. 37, 39 i 40 regulira prava maloljetnikau sukobu sa zakonom, meunarodni okvir za maloljetniko pravosue ine:

Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija za administracijupravosudnog sustava za maloljetne prestupnike - Pekinka pravila (1985),

Smjernice Ujedinjenih nacija za prevenciju maloljetnike delikvencije -Rijadske smjernice(1990),

Pravila Ujedinjenih nacija o zatiti maloljetnika lienih slobode - JDL(1990), Smjernice za djelovanje prema djeci u sustavu kaznenog pravosua - Beke

smjernice(1997),

Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija za alternativne kaznenemjere - Tokijska pravila(1990),

Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima - ICCPRDok je Konvencija UN o pravima djeteta obvezujui dokument, pravila i smjernice sumeki zakoni zbog ega nisu direktno obavezujui dokumenti za meunarodna,nacionalna i lokalna zakonodavna tijela, ali predstavljaju dobru praksu i poeljno

postupanje kod ureenja maloljetnikog pravosua.

Djeca uivaju sve garancije na pravino suenje kao i odrasli. Ona uivaju i dodatne -specijalne garancije zbog njihove ivotne dobi. Komitet za ljudska prava je utvrdio da''maloljetna osobe treba da uivaju, u najmanju ruku, iste garancije i zatitu koje imajuodrasli, sukladno sa l. 14. ICCPR-a


12/180


Konvencija o pravima djeteta jasno ukazuje da djeca treba da iskoriste svaku odredbudomaeg ili meunarodnog prava koja moe dovesti do ostvarivanja njihovih prava(vidi lankom 41. Konvencije).

lanak 40. Konvencije o pravima djeteta bavi se pravima djece za koju se sumnja,koja su optuena, ili za koju je utvreno da su prekrila kazneni zakon:

odnosi se na tretman od trenutka kada se pojave navodi da je poinjenokazneno djelo, preko istrage, uhienja, optube, perioda prije suenja,suenja, do donoenja presude;

zahtjeva od drava potpisnica da promoviraju odvojeni sustavmaloljetnikog pravosua, sa specifinim pozitivnim ciljevima, umjestokaznenim;

detaljno navodi minimalne garancije za dijete i zahtjeva od drava potpisnicada odrede minimalni uzrast za kaznenu odgovornost, da uspostave mjere zarad sa djecom koja su prekrila kazneni zakon bez oslanjanja na sudski

proces i da osiguraju niz alternativnih rjeenja institucionalizaciji.3

Prava koja treba potivati u svim fazama kaznenog postupka, jer su kljuni elementi zapoteno i pravino suenje, ugraena u lanak 40. Konvencije i druge meunarodnedokumente, navedena su i u Pekinkim pravilima (npr: pravilo 7), odnose se na:

pravo da se djetetu jasno kae zbog ega se optuuje, pravo da se ne izjanjava (da se brani utnjom), pravo da se smatra nevinim (pretpostavka nevinosti), pravo da mu se priznanje ne iznuuje silom, pravo na pravnu pomou pripremi za sudski postupak, pravo na prisustvo roditelja ili staratelja, pravo na djelotvoran pravni lijek,

3Tuzla, listopad 2003 godine:Trening iz oblasti maloljetnikog prestupnitva-prezentacija Nikhil Roj


13/180


pravo na provoenje postupka " bez odgaanja ", pravo na unakrsno ispitivanje svjedoka druge strane i dovoenje i

sasluavanje vlastitih svjedoka pod jednakim uvjetima.

Ova procesna osiguranja priznata su i u drugim meunarodnim instrumentima udomenu ljudskih prava, te i naim zakonodavstvom. Proces se ne moe smatrati

potenim ukoliko je bilo koje od predvienih prava ranije povrijeeno.

Specijalni tretman koje maloljetne osobe trebaju imati tijekom procesa proizlazi iz pravada se tretira

"na nain koji je sukladno sa unapreenjem djetetovog osjeanja dostojanstva iosjeanja osobne vrijednosti..., ime se uzima u obzir uzrast djeteta... " (l. 40.st. 1. Konvencije o pravima djeteta).

Pekinka pravila preciziraju i kau da e postupak za maloljetnike biti voen "uatmosferi razumijevanja" koja e dozvoliti djetetu "da u njemu sudjeluje....i da se

slobodno izrazi". (pravilo 14.2). Postupak od strane kompetentnog i nepristranog organatreba da se vodi ekspeditivno, u prisutnosti roditelja i uz potovanje djetetove

privatnosti, a ako se proces vodi pred kamerama, tampa ili organ ne smiju otkritidjetetov identitet. Sudski postupak i smjetaj u kaznene institucije treba da buduizbjegnuti kad god je to mogue i zamijenjeni razliitim mjerama koje obuhvaaju:

brigu, nadzor, uvjetno kanjavanje, prihvat, obrazovanje i program strune obuke, a sveu najboljem interesu djeteta.

Zakoni o kaznenom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini upuuju da suorgani koji ispituju maloljetnika i poduzimaju radnje duni postupati obazrivo vodeirauna o duevnoj razvijenosti, osjetljivosti i posebnim svojstvima maloljetnika kakovoenje kaznenog postupka ne bi tetno uticalo na njegov razvoj. Ukoliko se u tom

postupku obavlja sasluanje maloljetne osobe, naroito ako je maloljetna osoba oteenakaznenim djelom, odredbe upuuju da se ima postupati obazrivo kako to ne bi utjecalona psihiko stanje maloljetnika, a ako je potrebno, sasluanje se ima obaviti uz pomo

pedagoga ili druge strune osobe.

Konvencija UN o pravima djeteta (u daljem tekstu KPD) l. 1. pod pojmom dijetepodrazumijeva svaku osobu koja je mlaa od 18 godina, izuzev ako se zakonomkonkretne zemlje punoljetstvo ne stie ranije. Polazei od uzrasta, Konvencijaizjednaava pojam "dijete" sa pojmom "maloljetnik", a odraslu osobu sa pojmom"punoljetnik".


14/180


Standardna minimalna pravila Ujedinjenih nacija za administraciju pravosudnog sustavaza maloljetne prestupnike - Pekinka pravila 4koja prethode Konvenciji UN o pravimadjeteta i daju putokaz zakonodavstvima zemalja kako urediti maloljetniko pravosue,

pravi razliku izmeu ovih pojmova. Ne navodei uzrast, pravila u tu svrhu definiraju da"maloljetnik jeste dijete ili mlada osoba koja se, u dotinom pravnom sustavu u pogledu

prestupa moe tretirati drugaije od odraslih", tako ostavljajui mogunost da seosobama starosne dobi od 18 ili vie godina moe suditi pred sudovima koji nisu zaodrasle. Ovako iroko postavljena definicija ostavlja mogunost njene primjene u bilokom pravnom sustavu sa bilo kojom definicijom o maloljetnicima i bez obzira naekonomske, drutvene, politike i kulturne prilika jedne drave, tako pod pojmommaloljetnika obuhvaajui sve maloljetne osobe od 7 do 18 godina, a dajui viistandard, i mlae punoljetne osobe, odnosno osobe starosne dobi od 18 ili vie godina.Konvencija o pravima djeteta (l. 41) upravo upuuje na primjenu viih standarda odonih to sama daje i bez obzira da li je on predvien zakonima konkretne draveugovornice ili drugim meunarodnim ugovorima koji su pravno obvezujui za tudravu.

Drave imaju obvezu donijeti zakone i propisati zakonske postupke kojima se utvrujedonja starosna granica ispod koje se pretpostavlja da djeca nemaju splinost da kaznenoodgovaraju (l. 40(3) (a) Konvencije o pravima djeteta) i kojima se utvruju minimalnegodine starosti ispod kojih ne mogu biti liena slobode. (Pekinka pravila - pravilo 4).

Sukladno navedenom principu, kazneno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, podpojmom dijetepodrazumijeva mladu osobu koja u vrijeme izvrenja kaznenog djela nijeimala navrenih 14 godina i prema njoj se ne moe pokrenuti kazneni postupak niti

primijeniti kaznene sankcije. Kazneno su odgovorne osobe starosne dobi iznad 14godina. Za osobe starosne dobi od 14 do 18 godina zakoni koriste termin maloljetnik, aza osobe od 18 do 21 godine koriste termin mlaa punoljetna osoba, za koju je

predviena zakonska mogunost da se i prema njoj i pod odreenim uvjetima izreknesankcija koja se izrie prema maloljetnicima5.

U periodu odrastanja ne moe se utvrditi jasna granica prelaska iz adoloscentnog uodraslo doba u emu je osnovni motiv da se i na osobe starosne dobi izmeu 18 i 21godinu pod utvrenim uvjetima mogu primijeniti zakonske odredbe koje se odnose namaloljetnike. Danas je u svijetu prisutna debata oko sputanja dobne granice kada se

jedno dijete moe ukljuiti u kazneni postupak. Npr u vicarskoj dijete od 7 godinamoe biti ukljueno u taj postupak, ali se ide za usvajanjem propisa da se ta dobnagranica podigne na 10 godina. panjolska sputa dobnu granicu sa 14 na 12 godina, aEngleska sa 14 na 10 godina.

4Rezolucija Generalne skuptine broj 40/33 od 29.11.1985 godine5Vidi l. 340 st. 2 Zakona o kaznenom postupku BiH; l. 361 st.2 Zakona o kaznenom postupku F BiH;l. 340 st. 2 Zakona o kaznenom postupku Brko Distrikta i l. 346 st.2 Zakona o kaznenom postupku

Republike Srpske


15/180


2.1. Zahtjevi meunarodnih konvencija domaem pravosuu

To su ve naprijed spomenuti principi meunarodnog prava: najbolji interes djeteta,pravo na ivot, opstanak i razvoj, nediskriminacija, potivanje miljenja djeteta, te

princip razmjernosti - da svaka reakcija prema maloljetnim prestupnicima uvijek bude urazmjeri sa okolnostima koje se tiu i prestupnika i prestupa6, pri emu se ne uzima uobzir samo teina prestupa nego se cijeni i linost i osobne karakteristike maloljetnika.Sukladno svom statusu, maloljetnik ima pravo na zatitu koju mu treba pruiti obitelj,drava i drutvo.

Drave se potiu, ali se od njih ne zahtijeva da uvedu odvojene ili specijalne sudskepostupke ili ustanove za rjeavanje sluajeva u kojima su djeca optuena ili proglaenaodgovornim za izvreno kazneno djelo.

Drave treba da nastoje, kad god je to mogue, da razmotre rjeavanje sluajeva samaloljetnim prestupnicima, izvan okvira formalne kaznene procedure uz garanciju

potivanja ljudskih prava.

U svim predmetima bez obzira da li su djeca u pritvoru ili ne mora se postupati hitno.

Da bi se dijete zatitilo od stigmatizacije mora se osigurati zatita privatnosti svakogdjeteta koje je optueno ili osumnjieno da je poinilo kazneno djelo.

Dosijei maloljetnika moraju se uvati kao strogo povjerljivi i mogu biti dostupni samozakonom ovlatenim osobama. Podaci iz tih dosijea ne smiju se koristiti u eventualnimkasnijim postupcima protiv tih izvrilaca kada postanu punoljetni.

Pritvor se zasniva na principu da je u veini sluajeva najbolji nain da se zatiti dijeteda ga se ne odvaja od obitelji.

Uhienje, pritvor i zatvaranje djece moraju biti sukladni sa zakonom i trajati najkraemogue vrijeme a odreuju se u krajnjoj nudi odnosno kao krajna mjera. Djeca kojaoekuju suenje moraju se odvojiti od odraslih u sluaju kada je to u njihovomnajboljem interesu.

l. 37. (c) Konvencije o pravima djeteta propisuje da se pritvoreno dijete moe drati saodraslim, ukljuujui odrasle lanove njegove obitelji, ako je to u interesu djeteta.

6 Pekinka pravila: pravilo 5.1


16/180


Ako dijete koje je osumnjieno da je prekrilo zakon, bude uhieno i pritvoreno, o tometreba odmah obavijestiti njegove roditelja ili staratelje ukoliko to nije protivno interesudjeteta. Ako ne postoji mogunost da se roditelj ili staratelj odmah obavijesti,obavjetavanje se mora izvriti u najkraem moguem roku.

Kontakti izmeu osoba odgovornih za primjenu zakona i djece moraju se odvijati nanain da se potuje status djeteta i doprinosi njegovoj dobrobiti.

ak i vie nego to je to u sluaju kod odraslih, meunarodni standardi su protivpritvora maloljetnika prije sudskog postupka. Pritvor djece treba izbjegavati kad god jeto mogue i poduzimati samo kao krajnju mjeru a predmetima maloljetnika lienihslobode treba dati najvei prioritet u rjeavanju kako bi se osiguralo da u pritvoru budenajkrae mogue vrijeme.

Drave treba da donesu zakone koji odreuje minimalnu starost ispod koje dijete nemoe biti lieno slobode.

Meunarodni pravni standardi zahtijevaju da se maloljetnici izvedu pred sud zbogdonoenja presude to je mogue bre i idu ak i dalje od zahtjeva da se suenje odriu razumnom roku i odravanja suenja bez prethodnog odlaganja. Cilj je da pritvor zamaloljetnike prije suenja traje to krae. To se postie brzim putanjem iz pritvora prijesuenja ili brzim rjeavanjem sluaja. Pojam rjeavanje ovdje ne znai samodonoenje sudske presude u kaznenom postupku nego obuhvata i odluke specijalnih,

nesudskih organa ovlatenih da se bave maloljetnikim prestupnitvom.

Kao i odrasli, maloljetnici imaju pravo da to je prije mogue kontaktiraju sa braniocemkao i pravo da ospore zakonitost lienja slobode. Odluke o putanju na slobodu ilinastavku pritvora treba da se donesu bez ikakvog odlaganja.

Dok se nalaze u pritvoru maloljetnici imaju pravo na brigu, zatitu i pomo ako supritvoreni prije suenja.

Djeca koja se nalaze u pritvoru imaju pravo na dopisivanje, primanje posjete svojeobitelji izuzev ako to nije u interesu djeteta.

Sa djecom koja se nalaze u pritvoru mora se postupati humano uz potivanje njihovogosobnog dostojanstva i osobnog integriteta. Muenje, okrutno i nehumano ili

poniavajue postupanje je apsolutno zabranjeno. Sa djecom u pritvoru treba postupatina nain koji uvaava njihove potrebe sukladno sa uzrastom.

Postupci koji se primjenjuju prema maloljetnicima ukljuuju potivanje prava isigurnost djeteta i moraju uzimati u obzir uzrast djeteta i elju djeteta za njegovu


17/180


rehabilitaciju. Na ovakav nain eli se izbjei bilo kakav oblik igosanja djeteta zbogpoinjenja kaznenog djela uz potrebu da djeca koja kre zakon treba radije podvrgavatiodgojnim nego kaznenim mjerama.

Da bi se zatitila privatnost djeteta, suenja u koja su ukljueni maloljetnici trebaju bitizatvorena za javnost i medije to je jedan od dozvoljenih izuzetaka od prava na javnosuenje.

Maloljetnici imaju pravo da ih tijekom cijelog postupka zastupa branilac a djeca kojanisu u stanju formirati svoje vlastite stavove treba da imaju osigurano pravo daslobodno izraavaju takve stavove na bilo kojem sudskom, upravnom ili drugom

postupku koji se njega tie bilo direktno ili preko zastupnika.

Da bi se izbjeglo igosanje djece i zatitio njihov privatan ivot presude u sluajumaloljetnika, u pravilu nisu javne.

l. 14. (1) CCPR-a propisuje izuzetak od zahtjeva da presuda bude javno objavljena, ato je kada to zahtijevaju interesi maloljetnika.

Interes djeteta kod odreivanja ili utvrivanja kazne treba da bude na prvom mjestu. Sveodluke ili kazne treba da uzmu u obzir dobrobit maloljetnika kao i poticanje uspjenerehabilitacije.

Svaka kazna mora biti razmjerna teini djela i okolnostima mlade osobe.

Zatvorska kazna za maloljetnike mora biti samo krajnja mjera u izuzetnim sluajevima.

Pravilo 17. (c) predvia da maloljetnik ne bude osuen na kaznu zatvora ukoliko protivmaloljetnika nije izreena presuda zbog tekog kaznenog djela koje ukljuuje nasiljenad drugom osobom ili stalno ponavljanje drugih tekih kaznenih djela te ukoliko nema

drugog odgovarajueg na

ina. Ako se izrekne zatvorska kazna, njenu maksimalnuvisinu treba da utvrdi sudski organ i ona treba da bude to je mogue kraa.

Princip krajnje nude znai da se kanjavanje ne smije sprovesti ukoliko ciljevi temjere-rehabilitacija, po miljenju suca, mogu biti postignuti u nezatvorskom okruenju.Termin najkrae mogue vrijemetumai se kao period u okviru kojeg se moe oekivatida taj zatvorski tretman osigura rehabilitaciju maloljetnika o kome se radi.

Maloljetnici se ne mogu podvrgavati tjelesnom kanjavanju, jer je to u suprotnosti sa

konvencijom o pravima djece.


18/180


Policijska sredstva za ograniavanje kretanja i primjena sile mogu se koristiti zaobuzdavanje maloljetnika samo u izuzetnim sluajevima, kad su sve ostale metodekontrole iscrpljene bez odgovarajueg rezultata i samo na nain kako je to zakonom izakonskim propisom dozvoljeno i precizirano. Ove metode ne smiju biti poniavajue idegradirajue za dijete i treba ih koristiti ogranieno i to je krae mogue.

Kazna doivotnog zatvora se ne moe izrei osobama koje su u vrijeme poinjanja djelabile mlae od 18 godina.

Smrtna kazna se ne moe izrei osobama koje su u vrijeme poinjanja djela bile mlaeod 18 godina.

Ovaj vid zabrane smrtne kazne uvijek se primjenjuje i od nje se ne moe odstupiti

nikada i ni u kakvim uvjetima: ova zabrana se ne moe derogirati.

Komitet za prava djeteta je u tijeku svoje kratkotrajne prakse utvrdio da su neke dravedozvolile izricanje smrtne kazne djeci od 16 do 18 godina, uz dvogodinje odlaganjeizvrenja sankcije. Ovakvo odlaganje samo po sebi predstavlja okrutno, nehumano ili

poniavajue postupanje i kanjavanje. Komitet je, takoer utvrdio da u nekimzemljama djeca uzrasta od 14 do 18 godina mogu biti osuena na doivotni zatvor. Uovim sluajevima Komitet nalazi da postoji neusklaenost nacionalnog zakonodavstvakojim se dozvoljava takvo krenje prava djeteta i Konvencije UN o pravima djeteta.7

Smrtna kazna i kazna doivotnog zatvora naim zakonima nisu predviene.

Djeca u zatvoru u pravilu treba da budu odvojena od odraslih i sa njima se morapostupati onako kako odgovara njihovom uzrastu i pravnom statusu.

Ni jedno dijete ne smije biti izloeno muenju, nehumanom, okrutnom iliponiavajuem postupanju. Ova zabrana vai i za grube ili poniavajue odgojne mjereili kazne u bilo kojoj drugoj instituciji. Ovo se odnosi i na disciplinske mjere. Takve

mjere uz zabranu tjelesne kazne obuhvaaju: stavljanje u neosvijetljenu eliju,zatvaranje u mali prostor ili tamnicu, smanjenje hrane, ograniavanje ili uskraivanjekontakta sa lanovima obitelji, kolektivno kanjavanje kao i svaka druga kazna kojamoe ugroziti fiziko ili psihiko zdravlje maloljetnika.

Policijska sredstva za ograniavanje kretanja mogu se koristiti samo u izuzetnimokolnostima sukladno sa zakonom i drugim propisima.

7Nevena Vukoviahovi: Prava djeteta i meunarodno pravo


19/180


Djeca liena slobode imaju pravo odravati kontakt sa porodicom putem prepiske iposjete osim u izuzetnim okolnostima. Ona takoer imaju pravo i na obrazovanje.8

2.2. Prava garantirana lanka 37. Konvencije UN o pravima djeteta

Nitko, pa ni dijete, ne moe biti nezakonito ili proizvoljno lieno slobode. Ako je pakdijete lieno slobode, odredba l. 37 Konvencije daje pregled pripadajuih prava djetetakoje je lieno slobode. Sigurno je da djeci zbog stupnja njihove duevne razvijenosti,njihove osjetljivosti, posebnih potreba, nije mjesto u zatvoru. Meutim, meunarodno

pravo ne daje apsolutnu zabranu zatvorskog kanjavanja djece, ali sve ukazuje dameunarodno pravo ide u pravcu davanja prednosti alternativnim postupanjima ismjetaju djece van institucija zatvorenog tipa.

Prema l. 37 Konvencije o pravima djeteta drava treba da garantira da ni jedno dijetene bude izloeno muenju ili drugom okrutnom, nehumanom ili poniavajuem

postupanju, niti nezakonitom liavanju slobode, kao i da smrtna kazna ili doivotnizatvor bez mogunosti oslobaanja ne budu dosueni za djela koja izvre osobe mlaeod 18 godina. Uhienje, zadravanje u pritvoru i zatvaranje djeteta primjenjuje se kao

posljednja mogua mjera i to na najkrai mogui vremenski period, uz garanciju da tomprilikom dijete bude odvojeno od odraslih, a ima pravo na pravnu i drugu pomo, kao ipravo da odrava kontakt sa svojom obitelji.

2.2.1. Zabrana mu

enja ili ne

ovje

nog ili poniavaju

eg postupanja ili kanjavanja

Standardna minimalna pravila UN u toki 17. 3. zabranjuju tjelesno kanjavanjemaloljetnika, a to je zabranjeno i drugim meunarodno pravnim standardima (npr:Deklaracija o zatiti svih osoba od torture i drugih okrutnih, nehumanih i poniavajuih

postupanja i kanjavanja).

l. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i slobodama9 predvia da e straneugovornice garantirati prava i slobode odreene u Konvenciji "svakom u svojojnadlenosti", i s obzirom da izraz "svako" naglaava univerzalnost ljudskih prava, titeitako prava ne samo svojih graana, nego i stranaca, osobe bez dravljanstva, osobe bez

poslovne sposobnosti, pa tako i djece. Radi boljeg razumijevanja pojmova, "muenje","neovjeno postupanje ili kanjavanje" i pojma "poniavajue postupanje", treba imatiu vidu praksu i tumaenja koja su u svojim presudama dali Europska komisija i Sud zaljudska prava u primjeni l. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i slobodama.

8 Amnesty International Prirunik za pravina suenja- izdava Misija OSCE-a za Bosnu iHercegovinu

9Bosna i Hercegovina je ratificirala Europsku Konvenciju o ljudskim pravima i slobodama 2002. godine itime je ona postala pravno obvezujui meunarodni ugovor.


20/180


l. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima titi ovjekov osobni integritet i ljudskodostojanstvo, definirajui da nitko nee biti podvrgnut muenju ili neovjenom ili

poniavajuem postupanju ili kanjavanju.

Europski sud za ljudska prava u primjeni l. 3 Europske konvencije o ljudskim pravimai slobodama kroz svoje presude pravi razliku izmeu tri osnovna pojma u smislu stupnjasurovosti u postupanju ili kanjavanju. U predmetuIrska protiv Ujedinjenog kraljevstvaiz1978. godine, Sud je dao standard i definiciju pa kae da je:

Muenje: namjerno neovjeno postupanje koje prouzrokuje vrlo ozbiljne i surovepatnje.

Neovjeno postupanje ili kanjavanje: izazivanje jakih fizikih i duevnih patnji.

Poniavajue postupanje: zlostavljanje usmjereno da kod rtve izazove osjeaj straha,patnje i podreenosti koji mogu poniziti i unizi rtve i slomiti njihov fiziki i moralniotpor.

U predmetu Tyrer od 25. travnja 1978. godine Sud je zakljuio da prouzrokovanapatnja mora dostii odreeni nivo prije nego se kanjavanje moe okarakterizirati kaonehumano u smislu odredbi l. 3. Konvencije, a u predmetu Costello-RobertsSud jezauzeo da je tjelesno kanjavanje bilo poniavajue. Podnositelj predstavke je bio

kanjen na maloljetnikom sudu na kaznu od tri udarca brezovnim tapom po golojstranici, a njegova kazna je izvrena je tri tjedna kasnije u policijskoj postaji gdje su gadrala dva policajca, dok je trei vrio kaznu.

2.2.2. Pravo na slobodu i sigurnost linosti

l. 5 (1) Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama garantira svakom pravona slobodu i osobnu sigurnost. Nitko nee biti lien slobode izuzev u est odreenihsluaja i sukladno sa zakonom predvienim postupkom. Sluajevi navedeni u ovom

lanku kao izuzetak od pravila "da svako ima pravo na slobodu i osobnu sigurnosto",ukazuju da drave ugovornice nemaju pravo stvaranja nekih novih oblika pritvaranja izatvaranja. Liavanje slobode "sukladno sa postupkom predvienim zakonom" takoerograniava dravu budui da izrazzakonne znai samo unutranji propis, nego ima irei objektivnije znaenje, tako da svako pritvaranje koje bi due trajalo nego to je to

predvieno domaim zakonom, predstavlja krenje ovog lanka Europske Konvencije.lanak 5., kao cjelina, odnosi se na zatitu fizike slobode od proizvoljnog uhienja ili

pritvaranja. Pojedinac se ne moe odrei ovog svog prava, pa ak ako se sam predavlastima i pristane da bude lien slobode, jer i tada lienje slobode moe biti nezakonitoi suprotno l. 5 Konvencije.

lanak 5. (1)(d) Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama omoguava


21/180


"pritvor maloljetnika sudskim nalogom u svrhu odgojnog nadzora" ili "zakonitpritvor u svrhu privoenje maloljetnika pred nadleni zakonski organ".

Prema Konvenciji, termin "maloljetnik" ima autonomno znaenje i odnosi se na sveosobe mlae od 18 godina.

Prva osnova pritvora primjenjuje se u sluajevima kada sud ili upravno tijelo nalogomodlui da maloljetnika stavi pod nadzor, kombiniran sa ogranienjem slobode, kao to je

prisilni boravak u popravnom domu ili na klinici.

U predmetuBoumar protiv Belgije od29. 2. 1998. god.Europski sud za ljudska prava jesmatrao da pritvor maloljetnika u popravnoj instituciji ili u zatvoru prije brzog

prebacivanja u popravni dom jeste doputen po l. 5(1)(d). Meutim, Sud je zakljuioda je dolo do krenja ove odredbe, poto je maloljetnik - teko poremeen idelinkventan djeak - bio zatvoren devet puta u istranom zatvoru, u ukupnom trajanjuod 119 dana, za manje od jedne godine. Sud je smatrao da su vlasti bile pod obvezom daomogue odgovarajue uvjete da bi se ostvarili odgojni ciljevi; pritvor maloljetnika uuvjetima potpune izolacije i bez pomoi osoblja koje je kvalificirano za odgojni rad nemogu se smatrati ostvarenjem bilo kakvog odgojnog cilja.

U predmetuNielsen protiv Danskeod 28. 11. 1998. god. Europski sud za ljudska pravaje smatrao da je pritvaranje djeteta u psihijatrijsku bolnicu protiv njegove volje, ali naosnovu zahtjeva majke, nije predstavljalo lienje slobode, ve "majino odgovornokoritenje njenih starateljskih prava u interesu djeteta".

U predmetuSuzie Koniarska protiv Ujedinjenog Kraljevstvaod 12. 10. 2000.god. gdjeje sud dao nalog da se maloljetnik smjesti na sigurno mjesto, Europski sud za ljudskaprava je zakljuio da je podnositeljica bila liena slobode, poto Sud nad njom nije imaostarateljsko pravo. Meutim, Europski sud za ljudska prava je rekao da je pritvor bionaloen "u svrhu odgojnog nadzora" i da je shodno tome bio sukladan l. 5(1)(d), poto

je podnositeljica - maloljetnica sa tekim psihopatskim poremeajem - poslana uspecijaliziranu rezidencijalnu ustanovu za teko poremeene mlade ljude, sa vrloozbiljnim odgojno - obrazovnim programom.

Druga osnova odnosi se na pritvor maloljetnika u svrhu izvoenja pred sud "da bi seosiguralo njihovo uklanjanje iz tetnog okruenja". Ovakva situacija nee pokriti

pritvaranje maloljetnika koji je osumnjien ili optuen za kazneno djelo. Meutim, hoepokriti pritvor maloljetnika optuenika za kazneno djelo za vrijeme psihijatrijskogpromatranja i pripreme izvjetaja po kojem e se preporuiti odluka u pogledu togmaloljetnika, ili pritvor u tijeku trajanja sudskog postupka za smjetaj maloljetnika nastaranje. (PredmetX protiv vicarske (1979.), odnosnoBouamar protiv Belgije)


22/180


Europski sud za ljudska prava ve odavno priznaje da se pravo na pravino suenjepropisano Konvencijom primjenjuju na djecu jednako kao i na odrasle, a u predmetuNortier protiv Nizozemske10zauzeto je stajalite da je neprihvatljiva svaka sugestija dadjeca kojoj se sudi zbog kaznenih djela ne trebaju koristiti jamstva pravinog suenja polanku 6.

Meu glavnim predmetima koji se odnose na prava maloljetnika nalazi se i predmet T iV protiv Ujedinjenog Kraljevstva11, u kojem su dva desetogodinja djeaka otela jednogdvogodinjaka u trgovakom centru, pretukli na smrt i ostavili na eljeznikomkolosijeku da ga pregazi vlak. Ovaj predmet je izazvao ogroman publicitet i bijes uUjedinjenom Kraljevstvu. Djeaci su optueni za ubojstvo i, zbog prirode optube,sueno im je na sudu za odrasle osobe. Osueni su 1993., u dobi od jedanaest godina, nakaznu zatvorom na neogranieno vrijeme.

Podnositelji su Sudu podnijeli predstavku u kojoj navode, inter alia, da su bili lieniprava na pravino suenje jer nisu mogli efektivno uestvovati u voenju njihovogpredmeta. Sud je primijetio da ne postoji jasan standard u dravama ugovornicama usvezi minimalne starosne dobi kada se neka osoba moe smatrati kazneno odgovornom,kao i da pripisivanje kaznene odgovornosti podnositeljima nije samo po sebi dovelo dokrenja lanka 6. Sud u nastavku kae:

Sud se, meutim, slae sa Komisijom da je neophodno da dijete koje jeoptueno za neko djelo bude procesuirano na nain koji u potpunosti uzima uobzir njegovu starost, stupanj zrelosti i intelektualnu i emocionalnu splinost,kao korake koji su poduzeti u pravcu podizanja njegove sposobnosti

razumijevanja i uea u postupku. Iz ovoga slijedi da je, kada je rije

omlaem maloljetniku optuenom za teko kazneno djelo koje privlai veliku

pozornost medija i javnosti, nuno voditi suenje na nain koji e maksimalnosmanjiti njegovo ili njeno osjeanje zastraenosti.12

Sud dalje zakljuuje:

Sud primjeuje da je suenje podnositelju pred Krunskim sudom trajalo vieod tri tjedna i da je bilo javno. Poduzete su posebne mjere u svezi sa mladou

podnositelja, kao i one usmjerene njegovom boljem shvaanju postupka: npr.objanjena mu je sudska procedura i pokazali su mu sudnicu prije suenja,

samo vrijeme rasprave je skraeno kako se optueni ne bi pretjerano zamorili.No ipak, formalnost i ritual Krunskog suda mora da su s vremena na vrijemedjelovali nerazumljivo i zastraujue na dijete u dobi od jedanaest godina, a

postoje i dokazi da su neke od preinaka u sudnici, osobito podignuti podij koji jeuraen kako bi optueni mogli vidjeti to se dogaa, zapravo uveali osjeaj

10Predstavka od 9. srpnja 1992., broj 13924/88 Nortier protiv Nizozemske, Izvjetaj Komisije, 6011

Presuda od 16. prosinca 1999., T i V protiv Ujedinjenog Kraljevstva12Presuda od 16. prosinca 1999., V protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 86-87


23/180


nelagode kod podnositelja tokom suenja, jer se osjeao izloen pomnom okutiska i javnosti.13

Pored toga, postojao je i nalaz psihijatra u kojem se navodi da s obzirom na nezrelostpodnositelja, vrlo je upitno da li je on shvatio situaciju i da li je mogao davati upueneinstrukcije svojim odvjetnicima. Sud je zakljuio da:

U svezi ovoga, iako su branitelji podnositelja sjedili, kao to je to vladaopisala, na udaljenosti na kojoj su se mogli doaptavati, malo je vjerojatno da

se podnositelj mogao osjeati dovoljno ne prestraenim, u napetoj atmosferisudnice izloen javnosti, da bi se s njima mogao konsultirati tijekom suenja ili,stvarno uzevi u obzir njegovu nezrelost i poremeeno emotivno stanje, da jemogao suraivati sa svojim braniteljima van sudnice i davati im informacije odkoristi za njegovu obranu.14

Sud je, stoga, zakljuio da podnositelj nije bio u stanju da sudjeluje u kaznenom

postupku koji se vodio protiv njega i da mu je bilo uskraeno pravo na pravino suenjeiz lana 6(1).

U predmetu Singh i Hussain protiv Ujedinjenog Kraljevstva15, Sud je sugerirao dadoivotna kazna zatvorom bez mogunosti ranijeg putanja, koja je izreena maloljetnojosobi, moe dovesti do pitanja u svezi lanka 3. (sloboda od muenja i nehumanog i

poniavajueg postupanja ili kanjavanja).

Pravo na privatnost, obiteljski ivot i dom l. 8. Europske Konvencije o ljudskim

pravima i slobodama takoer moe biti znaajno u postupcima prema maloljetnicima. Upredmetu W, B i R protiv Ujedinjenog KraljevstvaSud je odluio o pristupu roditeljadjeci o kojima su brinuli lokalni organi vlasti. (Izvjetaj od 15. listopada 1985., 4.

prosinca 1985.). Sud je naglasio da ...roditelji imaju prava da budu sasluani upostupku protiv njihove djece i u potpunosti informirani. Relevantna razmatranja kojatreba da izbalansiraju lokalne vlasti pri donoenju odluke o djeci moraju ukljuiti

gledita i interese roditelja. U suprotnom dolazi do krenja l. 8. Konvencije. Ovostajalite, iako nije vezano za kazneni postupak, znaajno je zbog oblika i obimasudjelovanja roditelja u kaznenom postupku prema maloljetnicima.

13Presuda od 16. prosinca 1999., V protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 8814

Presuda od 16. prosinca 1999., V protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 9015Presuda od 21. veljae 1996., Singh i Hussain protiv Ujedinjenog Kraljevstva


24/180


Primjer iz sudske prakse

***

Odreivanje i kontrola pritvora maloljetnika koji se pozivaju na meunraodne pravne

standarde

Izvod iz odluke Opinskog suda Ljubuki broj Km 5/04 od 27. 10. 2004. god. oodreivanju pritvora

Prema mld. D.P. vodi se pripremni postupak po Zahtjevu za pokretanje pripremnogpostupka upanijskog tuiteljstva iroki Brijeg br. Ktm. 21/04 od 19. kolovoza 2004.

god. radi kaznenog djela Teke kra

e izl. 287. st. 1. t. a. KZ FBiH.

Malodobnik se nije odazvao pozivu suda na pripremno roite zakazano za 21. 9. 2004.god., pa je sud naredio njegovo prisilno dovoenje. Policija nije pronala malodobnika,a prema iskazu njegovog oca on je prethodne veeri pobjegao od kue jer je saznao dae policija naredno jutro doi po njega da ga prisilno odvede na sud. Otac je takoerizjavio da ne moe kontrolirati postupke svog sina, pa je ak predloio da semalodobnik stavi u pritvor, kojem prijedlogu se pridruio i branitelj malodobnika te

predstavnik Centra za socijalnu skrb Ljubuki.

Odluujui o odreivanju pritvora sud je tu moebitnu odluku analizirao i u duhuodredbe l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama i njoj sukladne

odredbe l. 379. i 146. ZKP FBiH. Poto je sud razmotrio spise i ocijenio navodeprijedloga za odreivanje pritvora utvrdio je da je prijedlog osnovan i to iz slijedeihrazloga.

Odredba l. 5. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama, kojoj je u cijelostisukladna odredba l. 295. st. 2. ZKP FBiH, u relevantnom dijelu glasi: Nitko ne smijebiti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i sukladno postupku koji je

propisan zakonom: zakonito uhienje ili lienje slobode zbog nepovinovanjazakonitom nalogu sudau cilju osiguranja izvrenje bilo koje obveze propisanezakonomzakonito uhienje ili lienje slobode radi privoenja nadlenoj sudskojvlasti

Iz odredbe l. 5. st. 1. t. b. Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama te njojsukladne odredbe l. 146. i 379. ZKP FBiH, nedvojbeno proizlazi da se pritvor moeodrediti u cilju izvrenja bilo koje obveze propisane zakonom koja, u svim sluajevima,mora proizilaziti iz naloga suda. Po stajalitima Europskog suda za ljudska pravaoitovanog u vie njegovih presuda ovakva specifina obveza mogla bi biti: izvrenjevojne ili civilne slube, noenje osobne karte, podnoenje poreske ili carinske prijave,

potivanje obveznog prebivalita ili odaziv pozivu suda. Takoer proizlazi i da je ciljlienja slobode (odreivanja pritvora) dovoenje osobe pred zakonom nadleno sudskotijelo.

Polazei od navedenog sud zakljuuje da su u cijelosti ispunjeni zahtjevi l. 5. st. 1. t. b.

Europske Konvencije o ljudskim pravima i slobodama Konvencije il. 146. i 379. ZKPFBiH jer je malodobnik u prethodnom dijelu postupka upozoren da se u sluaju


25/180


neodazivanja pozivu suda protiv njega moe odrediti pritvor, pa se ipak nije odazvaopozivu suda, niti je opravdao svoj izostanak, iako je bio uredno obavijeten o terminuodravanja roita. Takoer i zbog toga to je po izjavi zakonskog zastupnika te sudske

policije u bijegu.

Sud je, razmatrajui i ukupne okolnosti i prirodu obveze koju je maloljetnik imao (odzivpozivu suda), zakljuio da je njeno ispunjenje pitanje trenutne neophodnosti koja nijeod negativnog utjecaja na ukupne ivotne aktivnosti malodobnika, da su okolnosti takveda nijedan drugi nain osiguranja ispunjenja obveze nije razumno izvodljiv, da bitoleriranje krenja takve obveze poluilo izbjegavanje kaznene odgovornosti i negativanutjecaj na druge, da je trajanje perioda pritvora limitirano zakljuenjem roita,odnosno vremenom do mjesec dana to nije dug vremenski period i to je bitan inilacu uspostavljanju ravnotee izmeu ljudskih prava i sloboda i obveza koje postoje u

svakom drutvu.

Naravno i stoga jer je maloljetnik izbjegao izvrenje obveze propisane zakonom koja jeproizala iz naloga suda i na koju je on bio prethodno upozoren iz ega, kao i iz

oiglednog izbjegavanja kaznenog postupka, sud zakljuuje da on izbjegava pristupsudu, te zbog toga to je cilj lienja slobode (odreivanja pritvora) dovoenjemaloljetnika pred zakonom nadleno sudsko tijelo.

Imajui u vidu sve navedene injenice i u cijelosti prihvaajui pravna stajalitaEuropskog suda za ljudska prava u svezi tumaenja l. 5. Konvencije iskazana unjegovim presudama: Johansen protiv Norveke; B protiv Francuske; Ciulla protiv

Italije; McVeigh,O'Neill i Evans protiv Ujedinjenog Kraljevstva sud je temeljem l. 379.a u svezi sa l. 146. st. 1. to. a. ZKP FBiH odluio kao u izreci.

Izvod iz odluke Opinskog suda Ljubuki broj Kv 10/04 od 7. 11. 2004. god. o kontrolipritvora

Kontrolirajui neophodnosti pritvora vijee za malodobnike Opinskog suda Ljubukije utvrdilo da je sudac za malodobnike dana 27. 10. 2004. godine odredio pritvor mldb.D.P. iz osnova l. 146. st. 1. to. a. ZKP FBiH, a nakon to je utvreno da je u bijegu i

nakon to su njegov zakonski zastupnik otac I.P., branitelj odvjetnik P.M. i predstavnikCentra za socijalnu skrb Ljubuki predloili sudu odreivanje pritvora. Malodobnik jelien slobode dana 29. 10. 2004. god. i stavljen u pritvor.

Sudac za malodobnike je zakazao roite pripremnog postupka za 12. 11. 2004. god.osiguravajui da se blagovremeno dostave pozivi zakonskom zastupniku, branitelju,

predstavniku Centra za socijalnu skrb i tuitelju te svjedocima koje je potrebnosasluati i eventualno suoiti sa malodobnikom.

Stanje spisa pokazuje da na roitu pripremnog postupka treba sasluati jo trisvjedoka, nakon ega bi se pripremni postupak zakljuio, a spis dostavio tuiteljstvu nadaljnju proceduru.


26/180


S obzirom da je malodobnik evidentno bio u bijegu, da malodobnikov zakonskizastupnik, nakon lienja slobode njegovog sina i stavljanja u pritvor i dalje izjavljuje dane moe kontrolirati svog sina i osigurati njegovo pojavljivanje pred sudom, ali iinjenicu da bi pripremni postupak na zakazanom roitu mogao biti zakljuen, sudac

za malodobnike e detaljno razmotriti i druge zakonske mogunosti za osiguranje

nazonosti malodobnika u daljnjem postupku propisane l. 140., pa i 141., ZKP FBiH.Polazei od l. 379. st. 2. ZKP FBiH, a u svezi sa l. 146. st. 1. to. a. ZKP FBiH, vijeeje odluilo da je pritvor i dalje neophodan.

Pravila UN za zatitu maloljetnika lienih slobode daju smjernice postupanja sa djecomkoja su liena slobode. Pravila tretiraju oblik zatvaranja ili pritvaranja ili smjetajaosobe u javnu ili privatnu zatvorenu instituciju iz koje nije dozvoljeno osobi mlaoj od18 godina da izae bez naredbe suda, administrativnog ili drugog ovlatenog javnog

tijela, pri emu se ova Pravila ne odnose samo na maloljetnike liene slobode nakonprovedenog kaznenog postupka, nego i na one koji imaju manje od 18 godina, a lienisu slobode u zdravstvenim ili socijalnim ustanovama16.

Od svih faza pravosudnog postupka prema maloljetnim osobama, lienje slobode -uhienje i boravak u policijskom zatvoru nakon toga, predstavlja najosjetljiviju fazu.Prema Pekinkim pravilima (pravilo 10), roditelji, odnosno staratelji, moraju odmah bitiobavijeteni o uhienju maloljetnika, a ako to nije mogue, onda je to potrebno uiniti unajkrae mogue vrijeme.

U odnosu na maloljetnike to znai:

lienje slobode se mora vriti na zakonit nain,

da o lienju slobode treba odmah obavijestiti roditelje ili staratelje, o svakom lienju slobode treba odmah obavijestiti socijalnog radnika koji e

pratiti i pruati pomodjeci uhienoj zbog bilo kojeg prestupa,

od djeteta ne treba uzimati nikakve iskaze bez prisustva roditelja, starateljaili socijalnog radnika,

16l. 5(1)d Europske Konvencije o ljudskim pravima predvia mogunost pritvaranja maloljetnika naosnovu naloga-sudskog ili ne, te da se maloljetnik stavi pod nadzor kombiniran sa ogranienjem slobode;npr. prisilni boravak u popravnoj instituciji ili klinici. Veina pravnih sustava dozvoljava takvaogranienja slobode u interesu maloljetnika, ak i onda kada nije pod sumnjom da je poinitelj bilo kojegkaznenog djela. U takvom sluaju razumna sumnja se odnosi na pretpostavku da je razvoj ili zdravljemaloljetnika ugroeno, npr. u sluaju ovisnosti droge, prostitucije, ili da je on maltretiran. Po st. 4. l.5, meutim, ti maloljetnici kao i njihovi pravni zastupnici takoer imaju pravo pokrenuti sudski postupakda bi se razmotrila zakonitost ogranienja slobode.


27/180


u policijskoj stanici treba da postoje odvojene prostorije za maloljetnike ukojima treba da cijelo vrijeme budu odvojeni od odraslih osoba,

u okviru policijske stanice treba da postoji odjel za maloljetnike koji evoditi evidenciju i raditi na tim predmetima, te da

maloljetnici treba da u roku od 48 sati od lienja slobode budu izvedeni predsud radi ispitivanja i to u prisustvu staratelja, socijalnog radnika i tuitelja.

Sud mora, bez odlaganja razmotriti mogunost putanja na slobodu, a kontakt izmeuslubi koje provode zakon i maloljetnog prestupnika treba da bude uz potivanje

pravnog statusa maloljetnika, brigu za njegovu dobrobit i izbjegavanje tetnihposljedica, uz potpuno uvaavanje okolnosti pojedinog sluaja. Prije pritvaranjamaloljetnika sud treba da provjeri da li se izvrilo zakonito ispitivanje.

Osoba liena slobode mora se na maternjem jeziku ili jeziku koji razumije odmahobavijestiti o razlozima lienja slobode i istovremeno prije prvog ispitivanja pouiti danije duna dati iskaz, da ima pravo na branitelja kojeg moe sama izabrati, da ima pravoda njena obitelj, konzularni slubenik strane drave iji je dravljanin ili druga osobakoju ona odredi, budu obavijeteni o njenom lienju slobode. Osobi koja je lienaslobode postavit e se branitelj na njen zahtjev, ako zbog imovnog stanja ne moesnositi trokove odbrane. Zabranjeno je od osumnjienog ili bilo koje druge osobe kojauestvuje u postupku iznuivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. Ova obveza odnosi sei na maloljetnu osobu koja je liena slobode.17

Na poetku ispitivanja osumnjienom e se saopiti za koje kazneno djelo se tereti iosnovi sumnje protiv njega, a pouit e se i o sljedeim pravima:

da nije duna iznijeti svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja da ima pravo na branitelja kojeg moe uzeti sam po svom izboru i koji moe

biti prisutan njegovom ispitivanju, kao i da ima pravo na branitelja beznaknade u zakonom predvienim sluajevima. Sam maloljetnik, njegov

zakonski zastupnik ili srodnici, mogu izabrati branitelja. (S obzirom damaloljetnik mora imati branitelja od poetka pripremnog postupka, ako to neuine, branitelja e po slubenoj dunosti postaviti sudac za maloljetnike i onse ni pod kojim uvjetima ne moe odrei prava na branitelja i na njegovo

prisustvo),

17Prava osobe lienih slobode: Vidi l. 5. l. 10. i l. 340. st. 1..ZKP BiH; l. 5 , l. 10. i l. 346. st. 1.ZKP RS; l. 5.l. 10 i l. 340. st. 1. ZKP Distrikta B; l. 5. i l. 11. l. 361. st. 1 ZKP FBiH. O drugimzagarantiranim pravima pogledati glavu I dravnog Zakona o kaznenom postupku, entitetske zakone iZKP Distrikta Brko.


28/180


da se moe izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve injenicei dokaze koji idu u njegovu korist,

da ima pravo da u tijeku istrage razmatra spise i razgleda pribavljenepredmete koji mu idu u korist, osim ako je rijeo spisima i predmetima ijebi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage,

da ima pravo na besplatne usluge prevoditelja ako ne razumije ili ne govorijezik koji se koristi prilikom ispitivanja,

osumnjieni e se pouiti da je duan odazvati se pozivu i odmah saopitisvaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravite, a upozorit e se ina posljedice ako po tome ne postupi.18

Ukoliko odrasla osoba liena slobode ne bude dovedena pred tuitelja u roku od 24 sata,puta se na slobodu. Tuitelj je duan osobu lienu slobode ispitati najkasnije u roku od24 sata i u tom roku odluiti da li e osobu lienu slobode pustiti ili e sucu za prethodni

postupak postaviti prijedlog za odreivanje pritvora. Sudac za prethodni postupakpostupit e odmah i najdalje u roku od 24 sata donijeti odluku kojom odreuje pritvor iliodluku o putanja na slobodu.19

Odredbe zakona, koje se odnose na punoljetne osobe liene slobode, ne primjenjuju se upotpunosti na maloljetna osobe u istom statusu. Jer, sudac za maloljetnike vodipripremni postupak koji je analogan istranom postupku koji vodi tuitelj protiv

punoljetnih osoba. Dakle, sudac za maloljetnike, a ne tuitelj, nakon to prethodnopostavi branitelja, sasluava maloljetnika na okolnosti kaznenog djela za koje postojiosnovana sumnja da je poinitelj, te u postupku, a po prijedlogu tuitelja obavlja i drugezakonom predviene radnje (sasluava svjedoke, provodi vjetaenja, izdaje naredbe za

pretresanje stana ili oduzimanja predmeta, odreuje pritvor itd.). Ostale ope odredbezakona o kaznenom postupku (i kaznenih zakona) spram posebnih odredaba zamaloljetnike, mogu se primijeniti ukoliko nisu u suprotnosti sa posebnih odredbama zamaloljetnike.

Ako postoji ma koji zakonom predvien razlog za liavanje slobode maloljetnog osobe,

policijski organ je duan bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata, tu osobu dovestituitelju i obavijestiti ga o razlozima i vremenu lienja slobode. Tuitelj e bezispitivanja maloljetnika, a na osnovu uzetih izjava i prikupljenih dokaza od strane

policije, u roku od 24 sata sucu za maloljetnike podnijeti zahtjev za pokretanjepripremnog postupka sa prijedlogom za odreivanje mjere pritvora o emu e sudac,nakon to bez odlaganja ispita maloljetnika, odmah odluiti tako to e odrediti mjeru

18Pouka osumnjienog o njegovim pravima: Vidi l. 78. ZKP BiH; l. 142. ZKP RS; l. 78. ZKP DistriktaB; l. 92. ZKP FBiH;

19Lienje slobode i zadravanje: Vidi l. 139..ZKP BiH; l. 196. ZKP RS; l. 139. ZKP Distrikta B; l.153. ZKP FBiH;


29/180


pritvora ili e maloljetnika pustiti na slobodu. Ukoliko se sudac za maloljetnike ne sloisa prijedlogom tuitelja da se odredi pritvor, odluku o pritvoru e donijeti vijee zamaloljetnike.20 Prije pritvaranja maloljetnika sud treba da provjeri da li je ispitivanjemaloljetnika i pribavljanje dokaza izvreno na zakonit nain.

Zakoni o kaznenom postupku propisuju da sudac za maloljetnike prema maloljetnojosobi moe izuzetno i sukladno zakonu odrediti mjeru pritvora u trajanju od jedanmjesec uz kontrolu neophodnosti daljeg trajanja pritvora svakih 10 dana. Vijee zamaloljetnike istog suda u sluaju postojanja zakonskih razloga, pritvor moe produitiza jo dva mjeseca. Nakon zavrenog pripremnog postupka, odnosno, nakon to tuiteljstavi prijedlog za izricanje sankcije, pritvor prema maloljetniku moe trajati jo estmjeseci.

Izuzetno odreivanje pritvora u oekivanju suenja, mora se tumaiti u smislu

Pekinkih pravila (pravilo 13.) kao pritvor "u krajnjoj nudi" i "u najkraem trajanju" ikoji, kada je god to mogue, treba zamijeniti alternativnim mjerama (pojaani nadzor,intenzivna briga ili smjetaj u obitelj ili u odgojnu instituciju ili dom). Maloljetnik

pritvor izdrava odvojeno od punoljetnih osobe, a sudac prema pritvorenimmaloljetnicima ima ista ovlatenja kao sudac za prethodni postupak i prethodnosasluanje. Konvencija o pravima djeteta, meutim, izuzetno dozvoljava mogunost dadijete lieno slobode ne bude odvojeno od odraslih ako je to u njegovom najboljeminteresu.

Pekinka pravila takoer propisuju da se maloljetnicima dok se nalaze u zatvorskoj

ustanovi "treba pruiti briga, zatita i sva potrebna individualna pomo, socijalna,odgojna, struna, psiholoka, medicinska i tjelesna, koja bi mogla biti potrebna sobzirom na dob, spol i karakter". U granicama postojeih prostornih mogunosti npr. uKazneno-popravnom zavodu u Sarajevu i Banjaluci, potuje se princip odvajanjamaloljetnika od punoljetnih osoba koji se nalaze u pritvoru, a ulaganjem sredstava u oveinstitucije svakako bi se stvorili uvjeti za pruanje adekvatne brige i zatite kako to

predviaju meunarodni pravni standardi, ali i nae zakonodavstvo.

2.3. Primjeri sudske prakse - primjena konvencije o pravima djeteta

Slijede konkretni primjeri iz sudske prakse u kojima su se nai sudovi pozivali na pravakoja proizilaze iz Konvencije o pravima djeteta i koji zorno govore kako se ova prava

primjenjuju i kod iznimno tekih kaznenih djela.

20Nadlenost za odreivanje pritvora i odreivanje pritvora prema maloljetniku: Vidi l. 134. st.5. i l.358..ZKP BiH; l. 191.st.5 l. 364. ZKP RS; l. 134. st. 5 i l. 358. ZKP Distrikta B; l. 148. stav 5 i l.379. ZKP FBiH;


30/180


Primjer iz sudske prakse

***

Izvod iz Rjeenja Opinskog suda Ljubuki broj Km 12/04 od 17. 3. 2005. god.

(Zbog teine djela koje je maloljetnik poinio teki prometni delikt sa smrtnomposljedicom, navodi se najvei dio odluke. Ovo iz razloga da bi se pokazalo da se i unajteim sluajevima, a uz primjenu Konvencije o pravima djeteta, moe ak iobustaviti postupak.)

upanijsko tuiteljstvo iroki Brijeg podnijelo je dana 14. 2. 2005. god. ovom suduprijedlog broj KTM 36/04 za izricanje odgojne mjere upuivanja u odgojnu ustanovu B.B. zbog kaznenog djela Teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 336. st. 4. u

svezi sa l. 332. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ FBiH.

Obrana u cijelosti priznaje odgovornost za djelo i njegove tragine posljedice.Naglaava stajalite da bi izricanje mjere predloene od strane tuiteljstva imalo kontrauinak na ukupan razvoj linosti B.B. jer je sredina u kojoj on ivi sposobna da

pozitivno utjee na njegov razvoj u smjeru drutveno prihvatljivog ponaanja. Predlaeda sud iz razloga cjelishodnosti obustavi postupak.

Analizirajui sve provedene dokaze, kako pojedinano tako i u njihovoj meusobnojpovezanosti, i dovodei ih u vezu s obranom maloljetnika, sud je utvrdio: da jemaloljetni B.B. osnovnu kolu zavrio sa vrlodobrim uspjehom; da je nakon zavrenog

prvog razreda srednje ekonomske kole napustio kolovanje u drugom razredu zbogloih ocjena i izostanaka kako ne bi izgubio pravo na kolovanje; da je vanrednonastavio kolovanje u irokom Brijegu; da je automobil povremeno vozio u selu u kome

ivi sa znanjem roditelja i to do oblinje prodavnice; da je automobil ponekad uzimaobez znanja roditelja i vozio ga glavnom prometnicom; da mu je otac zabranjivao vozitiautomobil i da je kritinog dana uzeo vozilo bez znanja roditelja; da je kritine prigodevozio brzinom od 100km/h; da je zbog prebrze vonje izgubio kontrolu nad vozilomudario u betonski zid i mostikojom prilikom su njegovi suputnici u vozilu S.V. i F.J.

zadobili tee tjelesne povrede i to: F.J. ozljede u obliku razderotine na zatiljku iprijeloma vratne kraljenice od kojih povreda je preminuo na putu za bolnicu, a S.V.ozljede u obliku vie razderotina na tijelu, prijeloma nosne kosti s krvarenjem,

prijeloma lijeve jabune kosti i razderotine na desnom obrazu; da je poginuli F.J. biojedan od njegovih najboljih prijatelja jer su se poznavali od prvog razreda osnovne

kole; da je i sam tee povrijeen u prometnoj nezgodi - slomio kljunu kost na etirimjesta, oteen mu je sluh oko 40% i da je imao raznih drugih udaraca i uboja potijelu; da je po izlasku iz bolnice esto odlazio na grob F.J., a to ini i danas; da suobitelji B. i J. u redovitim kontaktima i da imaju dobre odnose; da B.B. nakon prometnenezgode vie ne upravlja automobilom; da je B. shvatio da je imao lo odnos prema

koli i da je obitelj poduzela sve mjere da se taj odnos promijeni to je veevidentnopoluilo pozitivan rezultat; da je B.B. prosjeno dijete i da njegovo ponaanje nikadanije bilo problematino osim loeg odnosa prema kolskim obvezama; da je B. teko

primio saznanje o pogibiji F.J.; da obitelj poginulog F. J. trai od suda da prema B. B.

ne poduzima mjere izdvajanja iz sredine u kojoj ivi, a posebice ne njegovo


31/180


kanjavanje; da je obitelj B zdrava sredina koja moe pozitivno utjecati na razvoj iponaanje B.B.

Temeljem iskaza oteenog M.J. i izvjea Centra za socijalnu skrb Grude sud utvrujeda je obitelj B. zdrava sredina koja B. B. prua sve potrebne odgojne mjere; da B.B.nije odgojno zaputen; da su obitelj i B. B. uinili veliki napor da B. u svom kolovanjunadoknadi proputeno to je evidentno poluilo rezultat; da tragini dogaaj nije

posljedica odgojne zaputenosti B.B.; da, bez obzira na objektivnu odgovornost B.B. zateko kazneno djelo, ne bi bilo opravdano B.B. izrei mjeru upuivanja u odgojnuustanovu jer nema potrebe izdvajati ga iz sredine u kojoj ivi i poduzimati mjerenjegovog preodgoja poto mu upravo ta sredina omoguava njegov pravilan razvoj.

Pri ovakvim utvrenjima sud podsjea na slijedee. Poinjanje kaznenog djela je uvjetza primjenu svake kaznene sankcije, pa i odgojne mjere, s tim da priroda i teinakaznenoga djela pri izboru odgojne mjere nemaju odluni znaaj kada su u pitanjumaloljetne osobe kao to je to sluaj pri izboru i odmjeravanju kazne punoljetnim

poiniteljima kaznenih djela. U postupku koji se vodi prema maloljetnim poiniteljima

kaznenih djela najvei znaaj se mora dati linosti maloljetnika, njegovoj duevnojrazvijenosti, psihikim svojstvima, nainu i rezultatima njegovog odgoja, sredini i

prilikama u koljima ivi, pobudama iz kojih je djelo poinjeno itd.

Potreba da se kroz primjenu predloene odgojne mjere izvri pojaani utjecaj namaloljetnika kako vie ne bi inio kaznena djela uvjetovana je prije svega linou

poinitelja. Pod pojmom linosti u najirem smislu rijei se podrazumijeva ukupni ivoti cjelokupno ponaanje osobe. Takoer se mora imati u vidu i utjecaj sredine u kojojmaloljetnik ivi i njena splinost da pravovremeno i pravilno reagira na devijantno

ponaanje maloljetnika u cilju pravilnog razvoj njegove linosti.

Iz l. 85. i l. 86. st. 4. KZ FBiH proizlazi da je svrha odgojnih mjera upuivanja u

odgojnu ustanovu, odnosno upuivanja u odgojno-popravni dom, preodgoj, pravilanrazvoj, izdvajanje iz sredine koja destruktivno utjee na maloljetnika a s konanimciljem pruanje zatite i pomoi maloljetnom poinitelju kaznenog djela, vrenjemnadzora nad njim, njegovom strunom osposobljavanju i razvoju njegove osobneodgovornosti spram drutvenih vrijednosti.

Zakljuiti je da pod ovim treba podrazumjevati poduzimanje razliitih mjera usmjerenihna to da se on zatiti od raznih tetnih utjecaja, odnosno da mu se prui pomo urjeavanju problema vezanih za njegov odgoj i pravilan razvoj. Ovaj nadzor

podrazumijeva praenje njegovog ivota i rada, neposredan utjecaj na otklanjanjeuzroka njegovog devijantnog ponaanja, struno osposobljavanje za obavljanje

drutveno korisnih poslova, razvijanje njegove sposobnosti da kritiki procjenjuje iusmjerava svoje postupke sukladno drutveno prihvatljivom ponaanju.

Pored toga, a polazei od meunarodnog pravnog standarda sadranog u l. 3. st. 1.Konvencije o pravima djeteta, koja se primjenjuje i na ovaj sluaj, u svim postupcimakoja se tiu maloljetnika sudovi su se obvezni voditi najboljim interesom maloljetnika.Sukladno l. 40. st. 4. citirane Konvencije institucionalni smjetaj maloljetnika u sukobu

sa zakonom treba izbjei kad je god to mogue, a zamijeniti ga drugim mjerama,staranjem, usmjeravanjem, nadzorom itd.

Navedena stajalita u cijelosti potvruju i odredbe l. 85. i l. 86. st. 4. KZ FBiH, kao iodredbe l. 376. st. 1. i l. 389. st. 2. ZKP FBiH.

B.B. je, suoen sa posljedicama svog ponaanja i posebice poinjenog djela, oigledno,uz potpunu svijest o djelu i njegovim posljedicama, ispoljio i iskreno kajanje zbog


32/180


poinjenog djela i svojih propusta u ivotu. Takoer je oigledno da je on potpunosvjestan propusta koje je poinio i da je, uz pomo obitelji, bitno izmijenio svojeponaanje, a to se oituje u nastavku kolovanja i dobrom rezultatu u kolovanju.

Obitelj B. B. je takoer reagirala na njegovo devijantno ponaanje koje mjere supoluile pozitivan rezultat na ukupno ponaanje i razvoj linosti B.B.

Svakako se mora cijeniti i stav oteene obitelji koja dugo godina poznaje obitelj B. ikoja u cijelosti potvruje sva utvrenja i stajalita ovog suda, a posebice ono da nema

potrebe za izdvajanje B.B. iz sredine u kojoj ivi, da taj obiteljski milje moe pruiti sveza pravilan razvoj B. linosti te da bi izricanje odgojne mjere koju je predloilotuiteljstvo imalo kontra uinak na njegov razvoj.

Iz svih navedenih razloga sud je vrstog uvjerenja da ne bi bilo cjelishodno izreiodgojnu mjeru upuivanja u odgojnu ustanovu, pa je temeljem l. 389. st. 2. ZKP FBiH,a u svezi sa l. 85., l. 86. st. 4., l. 94. i l. 95. KZ FBiH sud odluio kao u izreci.

Izvod iz Rjeenja Opinskog suda Sarajevo broj KM-192/04 od 10. 1. 2005. god.

Naime, iako je u tijeku postupka utvreno da je malodobni D. poinitelj djela, cjeneisredinu i prilike u kojima ivi i u kojima je do sada ivio, profil linosti maloljetnika,njegov pedagoki i socijalni statusa koje podatke daje u svom izvjetaju Centar

socijalne zatite opine Novi grad, uzimajui u obzir teinu poinjenog kaznenog djela,

njegove posljedice i u vezi sa tim i princip srazmjernosti u primjeni kaznenih sankcija,imajui u vidu da se maloljetnik prije, a ni poslije, nije pojavljivao kao poinitelj bilokojeg kaznenog, da se redovno kolovao i postizao dobar i vrlodobar uspjeh sa

primjernim ponaanjem, sud je nakon ocjene svega navedenog ne naavi opravdanjeda se za konkretni sluaj prema maloljetnom D. izrekne bilo koja sankcija, uz primjenumeunarodnog pravnog standarda l. 3. Konvencije o pravima djeteta i principa da seu svim postupcima koji se djece tiu postupa u njihovom najboljem interesu, prihvatio

prijedlog tuitelja i iz razloga necjelishodnosti izricanja bilo koje sankcije, na osnovuovlatenja iz odredbe l. 389. stav 2. Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i

Hercegovine, odluio kao u izreci ovog rjeenja.

Izvod iz Rjeenja Opinskog suda Sarajevo broj KM-238/04 od 24. 2. 2005. god.

(SUDAC ZA MALOLJETNIKE NE UTVRUJE MATERIJALNU ISTINU PA STOGAMOE PROVODITI SAMO ONE DOKAZE PREDLOENE U ZAHTJEVU ZAPOKRETANJE PRIPREMNOG POSTUPKA I ZAHTJEVU TUITELJA ZA DOPUNUPRIPREMNOG POSTUPKA obustava zbog nedostatka dokaza)


33/180


Naime, Kantonalni tuitelj u svom prijedlogu za obustavu postupka iz razlogacjelishodnosti samo paualno konstatuje da je maloljetni A., poonio kazneno djelolake tjelesne povrede iz l. 173. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, priemu svoje tvrdnje nije potkrijepio dokazima koji su provedeni tijekom pripremnog

postupka ili da eventualno prijedlogom za dopunu pripremnog postupka trai

provoenje dodatnih dokaza, kako je to utvrena l. 381. stav 1. Zakona o kaznenompostupku Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog pretpostavke nevinosti, teretdokazivanja navoda iz prijedloga je na tuiocu koji treba da dokae tanost optube.

Zahtjev da se optueni ima smatrati nevinim sve dok se njegova krivica ne dokae utijeku suenja koje zadovoljava sve garancije za pravinost, ima uticaj na suenje zakazneno djelo. Ova garancija je predviena meunarodnim standardom l. 6. Europske

Konvencije o ljudskim pravima i slobodama primjenjuje se ne samo prema punoljetnimnego i prema maloljetnim poiniteljima kaznenog djela. To pravo se djeci garantira i l.40 (2) Konvencije o pravima djeteta. Sve ovo ukazuje da je tuitelj duan da dokaeodgovornost optuene osobe jer sud i kada postoje osnovana sumnje da je odreenaosoba poinila djelo, osobu ne moe oglasiti krivim. U konkretnom sluaju postoje

osnovana sumnja da je maloljetnik poinio kazneno djelo, ali sud u odgovornostmaloljetnika nije uvjeren van svake sumnje.

3. RESTORATIVNA PRAVDA

Svaki mladi ovjek eli biti priznat, eli biti uvaen, pa ako taj status nema, on e npr. ukoli u sukob sa drugim uenicima, pretuenog najvie tui jer eli biti '' faca'', i tosvojim ponaanjem eli svima da dokae i dokumentira. Dokumentacija statusa nasiljem

ukazuje da se radi o nesigurnim osobama jer imaju osjeaj da nisu dobro doli i vani.Osoba koja je rtva nasilja je potencijalni nasilnik.

Drutvo je u odnosu na mlae ljude tolerantnije nego kod odraslih uinilaca kaznenihdjela, ali politika postupanja bi trebala da ide u pravcu promjene statusa prema mladimuspostavljajui njihovu odgovornost za ono to ine. Obveza drave je da ukljuigraane u iznalaenju mogunosti u pozitivnoj reakciji na maloljetniki kriminalitet istvori potrebne resurse za adekvatno djelovanje, a graani moraju pokazati spremnost iuvjerenje u takve mogunosti. Jer, stupanj kulture jednog drutva ispoljava se i krozodnos drutva prema svojim mladim poiniteljima kaznenog djela (svako je u mladosti

poinio neto to je zakonom zabranjeno i predstavlja krenje drutvene norme).

Restorativna pravda se zasniva se na etiri osnovna principa:

1. uspostavljanje ravnotee poremeene kaznenim djelom ili sukobom uzajednici i drutvu i popravljanjem uinjene tete (restoracije)

2. namirenje tete oteenoj strani


34/180


3. stvaranje uvjeta da prestupnik razumije i preuzme odgovornost za svojedjelo

4. pomou promjeni i popravku budueg ponaanja prestupnika

Pravda zasnovana na kanjavanju Restorativna pravda

kazneno djelo krenje zakon kazneno djelo-krenje prava jedneosobe od strane druge osobe

fokusje utvrivanje krivice, na fokusje na rjeavanju problemaprolosti (da li je ta osoba to na odgovornostima i obvezamauradila) u budunosti (to treba uraditi)

adversarni odnos dijalog i pregovaranje

nametanje boli da bi se kaznilo odteta sredstvo rehabilitacijei odvratilo/preveniralo strana: pomirenje/popravak kao cilj

jedna drutvena nepravda se fokus na popravljanju drutvenezamjenjuje drugom nepravde

oteeni je ignoriran prepoznata prava/potrebe rtve

prestupnik je pasivan prestupnik se potie dapreuzme odgovornost

odgovornost poinitelja se definira kao razumijevanjekanjava posljedica djela i u pomaganju

kako odluiti u ispravljanjusituacije

odgovor fokusiran na odgovor fokusiran na tetneranije ponaanje poinitelja posljedice ponaanja

prestupnika


35/180


3.1. Mjere preusmjeravanja diverzione mjere

U razliitim fazama postupka kojima se pomae djeci koja su dola u sukob sa zakonompostoji vie raznih diverzionih mjera meu kojima se najee spominju:

opomene (od strane policije za manje prekraje bez ukljuivanja u formalnisustav kaznenog pravosua za sitne krae, deparenja i prosjaenje; odstrane uglednih lanova zajednice primjer Australije. U Njemakoj policijamoe da predloi da se sluaj rijei medijacijom, ali o tome odluuje tuitelj)

programi medijacije (medijator kao nepristrana trea strana pomaeukljuenim stranama da dou do dogovora. Rjeava se konflikt ija je sutina

pronalaenje rjeenja koja zadovoljava sve. Strane u sporu same odluuju ouvjetima nagodbe. U Sloveniji se 70% sluajeva rjeava medijacijom.

program medijacije oteeni-poinitelj koristi se u svim fazama kaznenogpostupka i predstavlja nain pomaganja oteenoj strani da se nosi sa velikimbijesom i boli nastaloj kao posljedica kaznenog djela da se izbjegne gorina iprezir. Pomae se i poinitelju djela, te iroj zajednici na nain kako to neini formalni sustav kaznenog pravosua. Ovaj sustav u Engleskojfunkcionira 15. godina kod sitnih i veoma ozbiljnih djela, a koristi se kod

prestupnika po prvi put, a sve vie i kod prestupnika koji se pojavljuju drugiput. Medijacija u nekim zemljama se primjenjuje i onda kada su u pitanju itea kaznena djela.

treba informirati javnost o mogunosti rjeavanja konflikata putemmedijacije (npr. konflikti u kolama, porodino nasilje. Vrlo vana je obukaljudi koji provode medijaciju, a to se odnosi i na tuioce i suce. Medijacija sezasniva na dobrovoljnosti poinitelja i rtve koja u postupku biva koritenakao sredstvo utvrivanja postojanja kaznenog djela i radi ostvarivanjaimovinskopravnog zahtjeva se upuuje na parnicu. Mladom poiniocukaznenog djela treba objasniti da to nije akt milosra nego znai da treba

preuzeti odgovornost za poinjeno djelo, ubjediti ga da ne odustaje od sebe(jojo-efekat; npr. odluimo da emo od sutra prestati puiti pa u tome neuspijemo i odustajemo). U mnogim zemljama se formiraju servisi i centri za

medijaciju.

programi pomirenja pomirenje je osnovni cilj zasnovan na idejipopravljanja stvari.

obiteljski sastanci podrazumijevju koordinatora koji posreduje izmeupoinitelja i svih onih koji su bitni u njegovom ivotu (ua i ira obitelj,prijatelji nastavnici itd.) i oteeni, te sa njegove strane oni koji mu pomau,druga mlada osoba i policijski slubenik. Strane se sueljavaju, oekuje sekonsenzus u ishodu sluaja, a ne samo dogovor o teti. Obitelj ima znaajnuulogu i moe se okonati isprikom oteenom, rad u zajednici ili za oteenustranu, donacije i sve ono to obitelji nau prikladnim


36/180


rad u zajednici prije suenja mladi poinitelj kaznenog djela umjestoodlaska na sud obavezuje se na rad na odreeni broj sati. Ako se rad okonana zadovoljavajui nain prijava se povlai i na taj nain se postupak

preusmjerava od formalnog kaznenog postupka.

3.2. Postupci bez formalnog suenja

U sluaju drave Bosne i Hercegovine moglo bi se govoriti i o tzv. alternativnimmodelima u kaznenom zakonodavstvu. U ovom dijelu teksta samo e se uvodnogovoriti o ovoj problematici koja e u daljnjem dijelu teksta biti posebno obraena.

Kazneni zakoni u Bosni i Hercegovini u rjeavanju problema maloljetnikedelinkvencije su predvidjeli mogunost primjene naela oportuniteta21 u postupanjutuitelja kada on pod uvjetima propisanim zakonom moe odluiti da ne pokrenekazneni postupak prema maloljetniku ako smatra da, s obzirom na prirodu kaznenogdjela i okolnosti pod kojima je ono poinjeno, raniji ivot maloljetnika, njegova osobnasvojstva, to ne bi imalo svrhe.

Kroz naelo oportuniteta i cjelishodnosti pitanje pokretanja kaznenog postupka moeovisiti od toga hoe li maloljetnik ispuniti obvezu preuzetu kroz odgojnu preporuku22.To ispunjenje obveze izvan klasine kaznene procedure, dakle izvan sudskog postupka,

u novijoj pravnoj terminologiji se naziva i neformalnim sankcijama23

Naime, tuitelj je duan prije donoenja odluke, hoe li sudu podnijeti zahtjev zapokretanje kaznenog postupka prema maloljetniku za kaznena djela za koje je propisanakazna zatvora do tri godine ili novana kazna, razmotriti mogunost i opravdanostizricanja odgojne preporuke, sukladno kaznenom zakonu :

ako maloljetnik priznaje kazneno djelo i izraava spremnost za pomirenje sa oteenim

21Vidi l. 352. ZKP BiH; l. 358. ZKPRS ; l. 373.ZKP BiH i l. 352. ZKP Distrikta Brko.22KZ BiH: od l. 76-79; KZ FBiH: od l. 80-83; KZ Brko Distrikt: od l. 80-83; KZ RS: od l. 65-68; Vidi l. 354. stav 1.ZKP BiH; l. 375. st. 1. ZKP FBiH; l. 354. st. 1. ZKP Brko Distrikta; l. 160 st.1. ZKP RS;23 Model izvansudske nagodbe u kaznenom postupku prema maloljetnicima i mlaim punoljetnicima-

Boica Cvjetko: ''Zakonska osnova za posebnu obvezu - izvansudsku nagodbu u hrvatskommaloljetnikom pravu'' strana 29


37/180


Da bi tuitelj pristupio izricanju odgojne preporuke pretpostavka je da raspolaepodacima koji daju visoki stupanj izvjesnosti da je maloljetnik poinio kazneno djelo zakoje je propisana kazna zatvora do tri godine ili novana kazna i da je to osnova za

pokretanje kaznenog postupka.

Maloljetnik mora uvidjeti nedopustivost svog ponaanja i preuzeti odgovornost za takvoponaanje.

''Spremnost za pomirenje sa oteenim'' podrazumijeva dobrovoljni pristanakmaloljetnika na suoenje sa oteenim kako bi se otklonile tetne posljedice kaznenogdjela.

Dobrovoljnost i pristanak u postupku mirenja trai se i na strani oteenog.

Ukoliko su ispunjeni ovi uvjeti, uzimajui u obzir sveukupne interese maloljetnika ioteenog, tuitelj e nepokretanje kaznenog postupka uvjetovati spremnoumaloljetnika:

a) da se osobno ispria oteenom;b) naknadi tetu oteenomc) da redovno pohaa kolud) posjeuje odgojne, obrazovne, psiholoke i druge ustanove

Izvansudsko rjeavanje maloljetnike delinkvencije mi

Documents

Modul_5_KOa.pdf