DŽAMIJA U GRAÈANICI

MR. ELVIR DURANOVIÆ

MONOGRAFIJA BUGOJANSKIH

DŽAMIJA

Uvidom u arhiv Vakufsko-mearifskog

povjerenstva za kotar Bugojno vidljivo je da je u

Graèanici krajem XIX vijeka postojao mekteb. U

Proraèunu vakufa Bosne i Hercegovine za godinu

1912., pod rednim brojem 16. zabilježen je vakuf

iz Graèanice pod imenom “Mekteb u Graèanici”.

Taj vakuf imao je prihod 81 krunu i 21 heler.

Stari mekteb u Graèanici nalazio se na

mjestu današnje kuæe Safeta Æehajiæa. Prema

usmenom predanju stari mejtef imao je dvije

prostorije. U jednoj je vršena vjerska pouka za

djecu i omladinu, dok su se u drugoj prostoriji

obavljali namazi. Pod prostorije gdje je vršena

vjerska pouka bio je prekriven hasurama. U ovoj

prostoriji nalazila se seæija. Seæija je služila za

odmor i razgovor džematlija nakon završetka

noænih namaza ili pak nakon džuma-namaza.

Prostorija koja je služila za namaz bila je

prekrivena ruèno tkanim æilimima.

Dakle, osim za vjersku pouku, jedan dio

prostorija starog mekteba služio je za divan i

razgovor džematlija, što upuæuje na èinjenicu da je

mekteb pored vjerske imao i socijalnu

komponentu.

Ovaj mekteb bio je aktivan sve do 1938.

godine kada je na bašèi Mehe Kice sagraðen novi

mekteb. Godine 1955. u mektebu je ugraðen

mahfil.

Od 1968. do 1970. godine traje izgradnja džamije u Graèanici. Graðevinski odbor za

izgradnju džamije èinili su: Èehaja Naim, Meho

Bambur, Mehmed Bambur, Èakaloviæ Muzafer,

Veliæ Redžo, Šehiæ Ramiz i Mujo Rustempašiæ.

Džamija je izgraðena sredstvima džematlija.

Sveèano otvorenje džamije, uz prisustvo velikog

broja džematlija, uprilièeno je 1970. godine.

Džamiju u Graèanici otvorio je Naim ef.

Hadžiabdiæ tadašnji reisul-ulema Islamske

zajednice u SFRJ .

Imam Muzafer Èakaloviæ s polaznicima mektebske nastave ispred mekteba u

Graèanici

Otvorenje džamije u Graèanici 1970. godine

Levha iznad mihraba džamije u Graèanici

Šadrvan u haremu džamije u Graèanici

Posebnu pažnju posjetilaca privlaèi

lijepo ureðeno dvorište ispred džamije.

Džematlije Graèanice poklanjaju vidnu

pažnju ljepoti dvorišta, koje kao da

posjetitelja džamije priprema na posebne,

džennetske ugoðaje koje sa sobom nosi svaki

odlazak na namaz.

Od 1999. godine dvorište ukrašava

lijep šadrvan koji pored svoje estetske ima

veoma važnu funkcionalnu ulogu. Šadrvan je

dala sagraditi hadži-hanuma Razija Èirkiæ.

Džamija je oduvijek mjesto susretanja

ljudi, njihovog upoznavanja i druženja. Tu

socijalnu ulogu koju je imao prvo stari, zatim

novi mekteb u Graèanici, ima i džamija.

Naime, uz džamiju je sagraðena imamska

kuæa i davanhana koja je namijenjena za

potrebe džematskog odbora, ali prije svega za

omladinska sjela i druženja. Graèanièka

džamija za sada jedina ima tako dobro ureðen

i funkcionalan divan.

Džamija u Graèanici je takozvana

“tipska džamija” s ravnim krovom

pokrivenim crijepom pod kojim su smješteni:

hodnik s policama za obuæu, prostorija

džematskog odbor s lijeve strane hodnika,

centralni molitveni prostor, te uèionica za

mektebsku nastavu i mahfil na spratu.

Džamija ima dimenzije 15,30 x 10 m tako da 2obuhvata površinu od oko 150 m .

Smjer kible oznaèen je jednostavnim

mihrabom èija zelena pravougaona osnova

ima dimnezije 2,35 x 4,5 m. Niša mihraba je

bijele boje; ima uobièajene dimenzije za

tipsku džamiju; ukrašena je s osam

jednostavnih pojaseva iznad kojih je levha na

kojoj je ispisan poznati ajet u kojem se

spomije rijeè mihrab.

Mahfil na dva stuba ograðen željeznom

ogradom u vidu povezanih ibrika poput

ograde na mahfilu Sultan Ahmedove

džamije u Bugojnu

Uvidom u arhiv Vakufsko-mearifskog

povjerenstva za kotar Bugojno vidljivo je da je u

Graèanici krajem XIX vijeka postojao mekteb. U

Proraèunu vakufa Bosne i Hercegovine za godinu

1912., pod rednim brojem 16. zabilježen je vakuf

iz Graèanice pod imenom “Mekteb u Graèanici”.

Taj vakuf imao je prihod 81 krunu i 21 heler.

Stari mekteb u Graèanici nalazio se na

mjestu današnje kuæe Safeta Æehajiæa. Prema

usmenom predanju stari mejtef imao je dvije

prostorije. U jednoj je vršena vjerska pouka za

djecu i omladinu, dok su se u drugoj prostoriji

obavljali namazi. Pod prostorije gdje je vršena

vjerska pouka bio je prekriven hasurama. U ovoj

prostoriji nalazila se seæija. Seæija je služila za

odmor i razgovor džematlija nakon završetka

noænih namaza ili pak nakon džuma-namaza.

Prostorija koja je služila za namaz bila je

prekrivena ruèno tkanim æilimima.

Dakle, osim za vjersku pouku, jedan dio

prostorija starog mekteba služio je za divan i

razgovor džematlija, što upuæuje na èinjenicu da je

mekteb pored vjerske imao i socijalnu

komponentu.

Ovaj mekteb bio je aktivan sve do 1938.

godine kada je na bašèi Mehe Kice sagraðen novi

mekteb. Godine 1955. u mektebu je ugraðen

mahfil.

Od 1968. do 1970. godine traje izgradnja džamije u Graèanici. Graðevinski odbor za

izgradnju džamije èinili su: Èehaja Naim, Meho

Bambur, Mehmed Bambur, Èakaloviæ Muzafer,

Veliæ Redžo, Šehiæ Ramiz i Mujo Rustempašiæ.

Džamija je izgraðena sredstvima džematlija.

Sveèano otvorenje džamije, uz prisustvo velikog

broja džematlija, uprilièeno je 1970. godine.

Džamiju u Graèanici otvorio je Naim ef.

Hadžiabdiæ tadašnji reisul-ulema Islamske

zajednice u SFRJ .

Imam Muzafer Èakaloviæ s polaznicima mektebske nastave ispred mekteba u

Graèanici

Otvorenje džamije u Graèanici 1970. godine

Levha iznad mihraba džamije u Graèanici

Šadrvan u haremu džamije u Graèanici

Posebnu pažnju posjetilaca privlaèi

lijepo ureðeno dvorište ispred džamije.

Džematlije Graèanice poklanjaju vidnu

pažnju ljepoti dvorišta, koje kao da

posjetitelja džamije priprema na posebne,

džennetske ugoðaje koje sa sobom nosi svaki

odlazak na namaz.

Od 1999. godine dvorište ukrašava

lijep šadrvan koji pored svoje estetske ima

veoma važnu funkcionalnu ulogu. Šadrvan je

dala sagraditi hadži-hanuma Razija Èirkiæ.

Džamija je oduvijek mjesto susretanja

ljudi, njihovog upoznavanja i druženja. Tu

socijalnu ulogu koju je imao prvo stari, zatim

novi mekteb u Graèanici, ima i džamija.

Naime, uz džamiju je sagraðena imamska

kuæa i davanhana koja je namijenjena za

potrebe džematskog odbora, ali prije svega za

omladinska sjela i druženja. Graèanièka

džamija za sada jedina ima tako dobro ureðen

i funkcionalan divan.

Džamija u Graèanici je takozvana

“tipska džamija” s ravnim krovom

pokrivenim crijepom pod kojim su smješteni:

hodnik s policama za obuæu, prostorija

džematskog odbor s lijeve strane hodnika,

centralni molitveni prostor, te uèionica za

mektebsku nastavu i mahfil na spratu.

Džamija ima dimenzije 15,30 x 10 m tako da 2obuhvata površinu od oko 150 m .

Smjer kible oznaèen je jednostavnim

mihrabom èija zelena pravougaona osnova

ima dimnezije 2,35 x 4,5 m. Niša mihraba je

bijele boje; ima uobièajene dimenzije za

tipsku džamiju; ukrašena je s osam

jednostavnih pojaseva iznad kojih je levha na

kojoj je ispisan poznati ajet u kojem se

spomije rijeè mihrab.

Mahfil na dva stuba ograðen željeznom

ogradom u vidu povezanih ibrika poput

ograde na mahfilu Sultan Ahmedove

džamije u Bugojnu

S desne strane mihraba nalazi se drveni minber.

Minber je visok 5 m, širok 82 cm i dug 3,60 m. Boèna

strana minbera zatvorena je daskama bez posebnih ukrasa.

Ispod stepenica minbera nalazi se prostorija sa opremom

za mujezina.

Molitveni prostor džamije u Graèanici proširen je

prednjim mahfilom kojeg drže dva betonska stuba.

Dubina mahfila je 2,90 m što uz uèionicu, koja se nalazi

ispred mahfila, a koja se za vrijeme mubarek-dana i noæi

može koristiti i za namaz, poveæava molitveni prostor 2džamije na 230 m . Mahfil je ograðen željeznom ogradom

u vidu povezanih ibrika sa naglašenim istakom za

mujezina. Mektebska uèionica savremeno je ureðena s

raèunarom i drugim nastavnim pomagalima potrebnim za

što kvalitetnije izvoðenje mektebske nastave. Munara je

bijela i lijepa. Visoka je 35 metara.

Prvi imam mekteba u Graèanici bio je Muharem-

beg Rustempašiæ. Njega je kasnije na mjestu imama

naslijedio bliži roðak Smail-beg Rustempašiæ. Pored njih

dvojice, sve do izgradnje novog mekteba 1938. godine

imami mekteba u Graèanici bili su: Hasan-beg

Rustempašiæ iz Graèanice, Hasan Ðonlo iz Prusca, Omer

Begoviæ iz Vrsa kod Gornjeg Vakufa i Alija Èusto iz

Zlavasti. Od 1938. do 1955. godine imami u mektebu su:

Omer Gudiæ i Hajrudin Haraèiæ iz Gornjeg Vakufa,

Memiæ Hazim iz Vesele i Našid Graniæ iz Gornjeg Vakufa.

Nakon 1955. godine do otvorenja džamije 1970. godine

dužnost imama u mektebu obavljali su: Hamdija

Jusufspahiæ iz Zanesoviæa, Derviš Sijamija i Šerif

Silajðija iz Prusca, te Himzo Ždraloviæ iz Golog Brda. U

periodu izgradnje džamije od 1968. do 1970. godine imam

džamije u Graèanici bio je Muzafer Èakaloviæ iz Visokog.

Muzafer efendiji pripadaju najveæe zasluge za izgradnju

džamije. Nakon Èakaloviæa imami u džamiji u Graèanici

bili su Hidajet Elkaz iz Prusca, Fadil Topaloviæ iz

Busovaèe, Omer Èosiæ iz Kopèiæa, Hilmo Zlatiæ iz

Brèkog, Mehmed Kulaš iz Prusca i Merzuk Ðulan iz

Zenice. Od januara 2008. godine imam džamije u

Graèanici je Muzafer ef. Latiæ iz Pridvoraca.

Mihrab zelene boje

Minber uz desni zid džamije

DŽAMIJA U VESELOJ

MR. ELVIR DURANOVIÆ

MONOGRAFIJA BUGOJANSKIH

DŽAMIJA