15 NAŠIHPRVIHPETNAESTIvanka Živčić-BećirevićInes Jakovčić

Sveučilište u Rijeci

15 NAŠIHPRVIHPETNAEST

Sveučilište u Rijeci

Sveučilišni savjetovališni centar - Psihološko savjetovalište: Naših prvih petnaest

NakladnikSveučilište u Rijeci

Za nakladnika prof. dr. sc. Pero Lučin, rektor

AutoriceIvanka Živčić-Bećirević i Ines Jakovčić

Recenzentice prof. dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulianizv. prof. dr. sc. Sanja Smojver-Ažićmr. sc. Nada Anić

Lektorica i korektorica Gordana Ožbolt

Grafičko oblikovanje Luka Buchberger

Tisak Tiskara Futura d.o.o.

Naklada 300 primjeraka

Rijeka, 2013.

ISBN: 978-953-7720-16-2CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130309081.

© Copyright: Cijeli tekst ili njegovi dijelovi mogu se reproducirati jedino uz dopuštenje autorica.

15 NAŠIH PRVIH PETNAESTIvanka Živčić-BećirevićInes Jakovčić

Sveučilište u Rijeci

Rijeka, 2013.

Zahvaljujemo svim kolegicama iz Sveučilišnog savjetovališnog centra te svim članovima Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci koji su svojim iskustvima,

sjećanjima, informacijama i nadasve korisnim savjetima

pomogli u izradi ove monografi je.

Sadržaj

Predgovor .................................................................................................................................................................. 8

1. Psihološko savjetovanje studenata .................................................................................................................... 10

Efikasnost studiranja u Hrvatskoj ........................................................................................................................... 10

Razvojni zadaci i problemi s kojima se studenti suočavaju tijekom studija .............................................................. 11

Organizirani oblici stručne podrške i pomoći studentima ........................................................................................ 14

2. Razvoj Psihološkog savjetovališta ..................................................................................................................... 18

Djelatnici ................................................................................................................................................................ 20

3. Aktivnosti Savjetovališta i dosadašnja postignuća ........................................................................................... 24

Savjetovanje .......................................................................................................................................................... 24

Korisnici ........................................................................................................................................................ 24

Individualno savjetovanje ............................................................................................................................... 26

Grupno savjetovanje – grupa za pomoć studentima s teškoćama u učenju .................................................. 28

Psihoedukacijske aktivnosti ................................................................................................................................... 29

Radionice ...................................................................................................................................................... 29

Tribine/predavanja ......................................................................................................................................... 31

Letci .............................................................................................................................................................. 31

Promotivno-prezentacijske aktivnosti ..................................................................................................................... 32

Sudjelovanja u projektima Europske unije .............................................................................................................. 36

Istraživanja ............................................................................................................................................................. 38

Ostale aktivnosti Savjetovališta i suradnja s drugim institucijama ............................................................................ 40

Na kraju .................................................................................................................................................................... 42

Literatura .................................................................................................................................................................. 44

8

Predgovor

Pred vama je tekst o razvoju i radu Psihološkog savjetovališta Sveučilišnog

savjetovališnog centra u Rijeci. U ovoj smo monografiji nastojali ukratko opisati svoj put od početnih ideja, prvih sastanaka u neuređenom podrumskom stanu u kojem smo smišljali naziv savjetovališta, osmišljavali prve aktivnosti, kreirali prve letke i nadasve se lijepo družili. Nismo bili previše usmjereni na moguće probleme, već smo vođeni vizijom i ispunjeni energijom optimistično krenuli u svladavanje izazova na koje smo nailazili. U proteklom razdoblju savjetovalište je doživjelo niz promjena – od samog naziva, lokacije, ljudi koji su u njemu radili i volontirali. Čini nam se da je ovo bilo burno razdoblje intenzivnog sazrijevanja u kojem smo osigurali dobre temelje za rad i daljnje napredovanje. Premda će nam i dalje neki ljudi odlaziti, a novi dolaziti, kao i naši studenti kojima smo posvećeni, veselimo se novim promjenama, novim mladim ljudima sa svježim idejama koje će nas obogaćivati i usmjeravati u daljnjem razvoju.

Voljeli bismo prikazom svoga rada povećati svijest o problemima psihičkog zdravlja studenata i o značenju psihološkog savjetovanja u okviru sveučilišta. Iskustva nam govore da

čak ni nakon punih petnaest godina djelovanja, ne mali broj djelatnika riječkog Sveučilišta još uvijek nije upoznat s postojanjem i aktivnostima Psihološkog savjetovališta pa će ovo biti prigoda i za bolje promicanje našeg rada. Svi u konačnici imamo zajednički cilj – zadovoljne i uspješne studente koji će postati produktivni članovi akademske zajednice i društva u cjelini.

Dok smo se sa sjetom prisjećali svojih početaka, uz anegdote i smijeh prepričavali brojna iskustva u preskakanju prepreka na koje smo nailazili i s radošću pregledavali fotografije prošlih događanja, pomislili smo: „15 nam je godina već“ ili možda ipak: „15 nam je godina tek“. Puno je još planova pred nama. Vjerujemo da će nas prikupljanje podataka, osvrt na dosadašnji rad i analiza postignutih rezultata potaknuti da u budućnosti budemo još bolji, još aktivniji i kreativniji u svojim nastojanjima da podržimo studente na njihovu životom putu.

Nadamo se da smo utrli dobar put, da ćemo ovom monografijom sačuvati svoja iskustva od zaborava i pomoći drugim kolegicama i kolegama koji započinju s osnivanjem sličnih centara.

1

10

Psihološko savjetovanje studenata

Studentska populacija najjači je intelektualni resurs društva. Upravo zbog toga

studentima treba omogućiti najviše standarde koji, uz kvalitetnu organizaciju studija i nastave, uključuju i brigu za poticanje i razvoj njihovih osobnih potencijala (Bezinović, 1998). Uspjeh u studiju tijesno je povezan s psihološkim funkcioniranjem pojedinca, s uspješnošću u korištenju osobnih potencijala, kao i s vještinama suočavanja s neizbježnim poteškoćama koje donosi studentski život.

Poticaji za osnivanje Psihološkog savjetovališta za studente na Sveučilištu u Rijeci potječu iz više izvora. U prvom redu to su porazni statistički podaci o uspješnosti studiranja u Hrvatskoj, o kojima su prije petnaestak godina izvještavala pojedina sveučilišta i Državni zavod za statistiku, zatim rezultati istraživanja provedenih sa studentima na Sveučilištu u Rijeci, kao i istraživanja na drugim sveučilištima u svijetu o brojnim problemima prilagodbe s kojima se tijekom akademskog života studenti suočavaju, a koje ne uspijevaju sami riješiti. Istovremeno su se na mnogim svjetskim sveučilištima pojavili upozoravajući podaci o učestalosti i porastu psihičkih problema i poremećaja u studenata. Ove su činjenice upućivale na nužnost da se studentskoj populaciji započne pružati organizirani oblik stručne podrške i pomoći, za

što su riječki studenti pokazali veliko zanimanje. Ohrabrenje ovoj inicijativi svakako su dala i pozitivna iskustva takvih institucija na inozemnim sveučilištima.

Efikasnost studiranja u HrvatskojHrvatska je na popisu stanovništva 2001. godine imala manje od 12% visokoobrazovanih stanovnika ukupno (Državni zavod za statistiku [DZS], 2003), a u tom se postotku, koji stalno raste, želi približiti zemljama Europe. U zemljama Europske unije 2010. godine je samo među mladima u dobi od 24 do 29 godina zabilježeno 31,6% visokoobrazovanih (Eurydice, 2012), a cilj je da do 2020. ta brojka dosegne 40% (Crowley, 2011). U posljednja dva desetljeća broj upisanih studenata u Hrvatskoj značajno je porastao, od oko 70 tisuća u ak. godini 1990./91. do više od 150 tisuća u ak. godini 2011./12. (DZS, 2013), od toga 57% žena. Iako danas sve više mladih ljudi i u Hrvatskoj upisuje fakultet (oko 70% svih srednjoškolaca), statistike o završavanju studija nisu tako povoljne. Prema grubim pokazateljima Državnog zavoda za statistiku iz 90-ih godina prošlog stoljeća, tek je 30% studenata uspjelo uopće

11

diplomirati, a manje od 17% u redovitom roku. Podaci dobiveni nakon uvođenja Bolonjskog procesa govore da tijekom jedne akademske godine na četiri upisana studenta samo jedan diplomira (DZS, 2011; Sveučilište u Rijeci 2010, 2011). Premda djeluju zabrinjavajuće, ovi podaci svakako ne predstavljaju pouzdanu mjeru uspješnosti studiranja s obzirom na to da su dobiveni procjenom odnosa upisanih i diplomiranih studenata u određenoj akademskoj godini, a ne praćenjem iste generacije studenata. Longitudinalnim praćenjem reprezentativnog uzorka studenata riječkog Sveučilišta od 2008. do 2013., međutim, utvrđeno je da 50% ispitanih studenata završava preddiplomski studij u predviđenom roku, a 37% diplomski studij u roku (Živčić-Bećirević, 2012). U prve tri godine studiranja 15% studenata obuhvaćenih ispitivanjem odustaje od prvoupisanog studija.

Razvojni zadaci i problemi s kojima se studenti suočavaju tijekom studija Većina studenata u Hrvatskoj upisuje studij neposredno po završetku srednje škole, što znači da najveći dio studentske populacije obuhvaća mlade ljude u dobi između 18 i 25 godina. To je razdoblje prijelaza u odraslost koje karakteriziraju daljnje istraživanje identiteta, nestabilnost i usmjerenost na sebe (Arnett, 2011). Utvrđivanje slike o sebi, premda cjeloživotni proces, važan je razvojni zadatak ove dobi. U tom se razdoblju života puno više istražuju životne mogućnosti nego u bilo kojemu drugom životnom razdoblju. Tijekom studija studenti upoznaju velik broj novih ljudi, suočavaju se s drugačijim radnim zahtjevima, sklapaju

stabilnije i zrelije prijateljske i partnerske veze, razvijaju i unapređuju životne navike i vještine, a mnogi se zbog preseljenja u mjesto studija brže osamostaljuju (emocionalno, financijski i sl.). Fizičko odvajanje od obitelji zahtijeva promjenu u prirodi odnosa s roditeljima. Nedostatak uspješnih socijalnih odnosa ili negativna ranija iskustva mogu ograničiti studente ne samo u ostvarivanju novih socijalnih relacija već i u spremnosti na nova iskustva općenito.

Iskustvo studiranja odražava se na kognitivni razvoj studenata usvajanjem novih sadržaja i novih oblika rada (Pascarella, Pierson, Wolniak i Terenzini, 2004). Tijekom studija preispituju se vrijednosti, uloge i ponašanja. U susretu s novim idejama i uvjerenjima te novim socijalnim i akademskim zahtjevima razvijaju se metakognitivne i samoregulacijske vještine, relativističko mišljenje i više razine rezoniranja.

Studiranje, međutim, nosi sa sobom i brojne izazove budući da učenje katkad može postati prezahtjevno zbog povećanog opsega i novog načina rada, upoznavanje novih ljudi može biti obojeno strahom i anksioznošću, a samostalnost popraćena usamljenošću. Studenti se suočavaju s brojnim suprotstavljenim razvojnim potrebama, kao što su potreba za samostalnošću koja se sukobljava s potrebom za privrženošću obitelji, povećana emocionalnost i osjetljivost na tuđa mišljenja o sebi, koja je u suprotnosti s potrebom za prihvaćenošću od drugih, potreba za traženjem vlastita puta nasuprot potrebi za razvojem bliskih partnerskih odnosa i sl. (Jokić-Begić, Lugomer Armano i Vizek Vidović, 2009). Nekim pojedincima kao da nedostaje „unutarnji kompas“ koji im može pomoći u svladavanju tih izazova, a nisu svi ni jednako spremni za slobode koje nosi studentski život.

12

godina. Studente koji su bili vrlo uspješni u dosadašnjem školovanju, početni neuspjesi mogu obeshrabriti i potaknuti očekivanja daljnjih neuspjeha, izazvati gubitak motivacije za učenje, a katkad dovesti i do odustajanja od studija. Čini se da su studenti općenito posebno rizična populacija jer istraživanja u Australiji pokazuju da, premda pate od istih tipova problema kao i ostali, skloniji su anksioznosti i depresiji od opće populacije iste dobi (Stallman, 2008), što nije potvrđeno u ispitivanju američkih studenata. Archer i Cooper (1998) navode kako američki studenti najčešće doživljavaju probleme u vezi s karijerom, bliskim odnosima, kao i probleme s učenjem. Na osnovi rezultata nekoliko nedavnih istraživanja, Roussis i Wells (2008) zaključuju da se studenti danas suočavaju sa znatno težim psihičkim problemima nego prije. Ispitivanje oko 13.000 američkih studenata upućuje na porast broja studenata s izraženim simptomima stresa i anksioznosti u posljednjih 15 godina (Benton, Robertson, Tseng, Newton i Benton, 2003). Incidencija depresije u studenata se od 1994. do 2003. udvostručila, dok se broj pokušaja samoubojstva u istom razdoblju utrostručio.

Ispitivanja učestalosti psihičkih teškoća s kojima se studenti susreću tijekom studija, provedena u Hrvatskoj, upućuju na to da se većina studenata (oko 75%) suočava s blažim i prolaznim smetnjama u obliku napetosti, tjeskobe i nesigurnosti, a manji, ali još uvijek značajan broj (oko 25%) suočava se s dugotrajnim i ozbiljnijim psihičkim problemima (Jokić-Begić i sur., 2009). Slični su podaci dobiveni u nekoliko istraživanja studenata riječkog Sveučilišta provedenih u posljednjih 15 godina. Ispitivanjem velikog uzorka studenata različitih godina studija utvrđeno je da su studenti najviše opterećeni tjeskobnim stanjima vezanim uz studij te problemima u odnosima s drugima (Bezinović, Martinac, Pokrajac-Bulian,

Studenti se moraju prilagoditi novom načinu rada koji se ponešto razlikuje od onog u srednjoj školi. S obzirom na to da više nema redovite (svakodnevne) kontrole, povećana je potreba za samodisciplinom i samoregulacijom u učenju. Značajno povećanje broja upisanih studenata u posljednjih dvadesetak godina rezultiralo je time da je među njima veći broj studenata prve generacije, onih koji nemaju tradiciju visokog obrazovanja u obitelji, što može rezultirati smanjenim razumijevanjem njihovih roditelja za probleme na koje nailaze u studiranju. Uvođenje Bolonjskog procesa donosi aktivnije oblike učenja i poučavanja te stalnu provjeru znanja, što može utjecati na povećanje stresa čak i za inače dobro prilagođene studente. Tome pridonosi nedostatak životnih i akademskih vještina, kritičnosti, nemogućnost adekvatnog upravljanja emocijama ili nedostatak tolerancije na razočaranja. Takvi izazovi mogu biti okidač za pojavu psihičkih poremećaja u inače ranjivih studenata.

Većina studenata susreće se tijekom studiranja s prolaznim teškoćama vezanim uz učenje i studiranje i/ili uz različite emocionalne probleme, a posebno su ranjiva skupina studenti prvih

Većina studenata susreće se tijekom

studiranja s prolaznim teškoćama vezanim uz

učenje i studiranje

13

Smojver-Ažić, Tkalčić i Živčić-Bećirević, 1996). Čak 64% studenata osjeća anksioznost vezanu uz studij, strah od neuspjeha te ima teškoća s učenjem i polaganjem ispita, a 42% studenata izražava nezadovoljstvo studijem i nedostatak motivacije (Bezinović, Pokrajac-Bulian, Smojver-Ažić i Živčić-Bećirević, 1998). Deset godina poslije, rezultati istraživanja provedenog nakon uvođenja Bolonjskog procesa pokazuju da studenti i dalje najčešće doživljavaju različite probleme vezane uz akademsko funkcioniranje (Sremec-Nebić, Živčić-Bećirević i Jakovčić, 2008), koji uključuju probleme s koncentracijom, organizaciju vremena, ispitnu anksioznost, teškoće pri javnom izlaganju seminara, strah od neuspjeha te nedostatak motivacije za učenje. Akademski problemi mogu biti posljedica emocionalnih i socijalnih problema s kojima se student suočava, ali su nerijetko i odraz nedostatka ili nedovoljne razvijenosti specifičnih vještina potrebnih za uspjeh na studiju.

Osim akademskih, studenti se suočavaju i s brojnim drugim teškoćama, kao što su problemi u odnosima s drugima, nisko samopoštovanje te različita stresna i traumatska iskustva. Ispitivanjem kojim se provjeravalo prilagodbu studenata na studij, utvrđeno je da djevojke pokazuju bolju akademsku i socijalnu, ali slabiju emocionalnu prilagodbu, u usporedbi s mladićima (Živčić-Bećirević, Smojver-Ažić, Kukić i Jasprica, 2007). Djevojke općenito navode veći broj emocionalnih problema, partnerskih problema i problema prilagodbe na novu sredinu, dok mladići navode više destruktivnih ponašanja. Studenti su najzadovoljniji svojim odnosom s prijateljima, roditeljima, partnerima i braćom, dok su najmanje zadovoljni akademskim uspjehom i vještinama učenja, i to neovisno o godini studija.

Rezultati longitudinalnog praćenja reprezentativnog uzorka studenata prve godine

svih studija Sveučilišta u Rijeci pokazuju da više od 50% njih doživljava blago, 20% umjereno izražene anksiozne simptome, dok 17% studenata izražava značajne depresivne simptome (Živčić-Bećirević, Smojver-Ažić, Martinac-Dorčić, Juretić i Jakovčić, 2009; Živčić-Bećirević, 2012). Pokušavajući objasniti zašto su studenti danas toliko anksiozni i depresivni, Kitzrow (2003) navodi da se oni suočavaju s brojnim problemima kao što su disfunkcionalne obitelji, smanjena tolerancija na frustraciju, eksperimentiranje alkoholom i drogama, slabije interpersonalne veze te nepovjerenje u bliske osobe.

Visoke razine stresa koje studenti doživljavaju povećavaju rizik za kratkotrajne i dugotrajne posljedice koje uključuju ometanje ili prekid studija i neuspjeh u realizaciji svojih potencijala. Premda stres umjerena intenziteta može biti dobar poticaj za dostizanje postignuća, intezivan stres može promijeniti funkcioniranje moždanih struktura i ometati kognitivne procese koji su uključeni u funkcije pamćenja i učenja (Kim i Diamond, 2002). Stres može oštetiti prefrontalni korteks koji uključuje regulaciju i izvršavanje procesa mišljenja, emocija i ponašanja, kao što su rezoniranje, fleksibilnost i pažnja (Arnsten i Robbins, 2002). Zanimljivo je da su neadekvatne navike i vještine učenja enorman izvor stresa i anksioznosti za studente, tako da čak 25% studenata na američkim sveučilištima navodi da se osjeća preplavljeno obvezama.

S razinom psihološke nelagode značajno se smanjuje kapacitet za rad i učenje. Anksiozni studenti često su zabrinuti, imaju pojačanu tremu pa mogu imati teškoća u izlaganju seminara, izlaženju na usmene ispite i sl. Depresivni studenti imaju u pravilu teškoće s koncentracijom i pamćenjem, gube interes i volju za rad, pojačano se i brzo umaraju. Za razliku od zaposlenih ljudi,

14

studenti nemaju „bolovanje“ i ne mogu izbjeći obveze. Ako zbog problema odgode obveze, poslije se suočavaju s povećanim akademskim zahtjevima, što povećava razinu stresa. Potreba da se akademski zadaci završe u kraće vrijeme, uz smanjene kapacitete za učenje, dodatno povećava anksioznost i depresivnost, čime se stvara trajni zatvoreni krug iz kojega studenti teško sami nalaze izlaz.

Usprkos velikoj izloženosti stresu i prisutnosti brojnih problema, čini se da studenti nisu zbog toga skloni traženju stručne pomoći. Utvrđeno je da svega 10% studenata, koji imaju jedan ili više problema, potraži stručnu pomoć u Velikoj Britaniji, a samo 5% u Australiji (Stallman, 2010). Posebno je zabrinjavajuće što je vjerojatnost da pojedinci s izraženijim teškoćama zatraže pomoć, još manja. Visok stupanj nelagode u studenata koji ne traže profesionalnu pomoć može upućivati na to da svoje probleme ne smatraju tako ozbiljnima, već ih prihvaćaju kao normalan dio studentskog života. Moguće je i da studenti negiraju postojanje osobnih problema, nedostaju im potrebne informacije o dostupnim uslugama, nemaju dovoljno vremena zbog brojnih obveza ili pak ne vjeruju da im tretman može biti koristan. Strah od stigmatizacije također je jedna od čestih prepreka u traženju stručne psihološke pomoći.

Trend povećanja broja studenata s psihičkim smetnjama upozorava na nužnost pružanja akademske podrške te ranog prepoznavanja njihovih problema, što podrazumijeva razvoj odgovarajućih, njima lako dostupnih, sustava pomoći. Aktivnosti usmjerene na povećanje otpornosti i blagostanja te na promoviranje znanja o psihičkom zdravlju mogu normalizirati studentska iskustva i poticati traženje formalne stručne pomoći.

Zbog određenih osobitosti sveučililšta se smatraju mjestom na kojem organizirana skrb za psihičko zdravlje daje posebno korisne rezultate, jer pokrivaju značajan dio populacije mladih ljudi. Uz to, akademski studij jedino je razdoblje u odrasloj dobi, u kojem su mnoge aktivnosti zadovoljene unutar istog sustava (usvajanje znanja, planiranje karijere, socijalni odnosi), a zbog svoje obrazovne funkcije fakultet je pogodan za otkrivanje, produbljivanje i širenje spoznaja o psihičkom zdravlju te osnaživanje osoba sa psihičkim poremećajima (Jokić-Begić, 2012).

Organizirani oblici stručne podrške i pomoći studentimaTeško je precizno odrediti kada je osnovan prvi studentski savjetovališni centar u svijetu, ali postoje podaci da su studenti početkom prošlog stoljeća primali pomoć od raznih „savjetovatelja, savjetnika, studentskog osoblja, vodiča za odabir zanimanja“ i sl., koji su im pomagali u suočavanju s problemima vezanim uz studij i izbor zanimanja te s financijskim, moralnim i osobnim problemima koji su ometali akademsko napredovanje. Prvi službeni i zabilježeni podatak o postojanju centra koji se bavi mentalnim zdravljem na sveučilištu datira iz 1910. godine u obliku male klinike za mentalno zdravlje dr. Stewarta Patona na Sveučilištu u Princetonu (Kay i Schwartz, 2010). Tek 40-ih godina prošlog stoljeća takvi centri postaju češći na američkim sveučilištima. U početku su bili orijentirani na tretman postojećih mentalnih poremećaja (najčešće izazvanih ratom i stresovima), a onda su se s pokretom mentalne higijene sve više počeli usmjeravati na edukaciju, prevenciju, pružanje podrške te ranu identifikaciju i rane, kratke intervencije.

15

Tijekom godina su, u skladu sa studentu usmjerenom modelu učenja, sveučilišta u Americi i Europi razvila sveučilišne savjetodavne službe (npr. za akademsko savjetovanje, za one koji odustaju od studija, za psihološke probleme, za karijeru, medicinsku i zdravstvenu skrb), sustave tutorstva, mentorstva i različitih oblika vršnjačke pomoći, a naročito su razvijeni brojni sustavi za pomoć u učenju (Fry, Ketteridge i Marshall, 2009; Mundsack, Deese i Deese, 2003). Danas je svijest o povećanom riziku za probleme psihičkog zdravlja u studenata u porastu u cijelom svijetu (Stallman i Shochet, 2009), a organiziranje različitih oblika potpore za njih sastavni je dio svakog suvremenog sveučilišta koje ističe važnost usmjerenosti na studente. Na žalost, iako potrebu za psihološkim savjetovanjem izražavaju i sami studenti (80% studenata na Sveučilištu u Rijeci zainteresirano je za sudjelovanje u aktivnostima Savjetovališta), takav oblik podrške studentima još uvijek nije sustavno organiziran na razini Hrvatske. Nakon studentskog savjetovališta u Rijeci, prva slična savjetovališta u Hrvatskoj pokrenuta su najprije na Sveučilištu u Zadru te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Značajni su pomaci ipak napravljeni pa je u posljednjih nekoliko godina takva inicijativa pokrenuta na većini hrvatskih sveučilišta, premda se svi suočavaju sa sličnim problemima kao što je fi nanciranje rada, odgovarajući prostor i sl.

Jedna od teškoća u početku osnivanja savjetovališta na sveučilištima u Hrvatskoj bila je nepostojanje pravnih temelja za regulaciju savjetodavnih službi u okviru sveučilišta. Danas se potreba za takvim djelatnostima ističe u većem broju razvojnih strategija, zakona i drugih pravnih dokumenata.

Primjerice, prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 2003) student ima pravo na “...odgovarajuću psihološku i zdravstvenu pomoć u studentskim poliklinikama ili drugim odgovarajućim zdravstvenim ustanovama” (članak 88., stavak 1., točka 13.). Mentalno zdravlje mladih u obrazovanju jedno je od pet prioritetnih područja djelovanja u zaštiti mentalnog zdravlja, koje je odredio Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit na konferenciji na visokoj razini 2008. godine.

Članak 26. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 2008) defi nira područja primarne zdravstvene zaštite, među kojima su „specifi čna preventivna zdravstvena zaštita djece i mladeži, osobito u osnovnim i srednjim školama te visokim učilištima na svom području“ (str. 11.) te zaštita mentalnog zdravlja u kojoj između ostalih stručnjaka sudjeluje i psiholog.

Nacionalni program za mlade od 2009. do 2013. (NN 2009) navodi kako bi se za pružanje kvalitetnije zdravstvene zaštite za mlade trebalo poraditi na razvoju „referalnih centara i usklađivanju programa mjera za potrebe studenata i mladih, te kontinuiranom stručnom radu, edukaciji profesionalaca i ostalih suradnika“ (str. 102.–103.). Dokument govori o potrebi za

80% studenata na Sveučilištu u Rijeci zainteresirano je za sudjelovanje u aktivnostima Savjetovališta

16

savjetovalištima za studente budući da je puno veći broj studenata upisanih na fakultete od onih koji studij i završavaju. „Cilj savjetovališta je omogućiti mladima višu razinu kvalitete života kroz radionice s mladima o njihovom osobnom rastu i razvoju, uspješno učenje, suočavanje s teškoćama, razvojem pozitivnih socijalnih vještina, kao i ostalim aspektima razvoja odnosno individualnim i grupnim savjetovanjem, edukativnim radionicama, tribinama i sl.“ (str. 95.). Uz psihološko savjetovanje, potrebno je osigurati profesionalno savjetovanje te savjetovanje iz zdravstvene zaštite. Postoji potreba za sustavnim radom s mladima i podizanjem društvene svijesti za rad s mladima kako bi se potaknulo osnivanje savjetovališnih centara za mlade, dostupnih mladima u svim regijama zemlje. Kao odgovor na navedene potrebe, Nacionalni program za mlade od 2009. do 2013. definira Mjeru br. 7 za izravno podupiranje osnivanja višenamjenskih savjetovališta za mlade pri visokim učilištima. Psihološko savjetovalište za studente u Rijeci svojim je dosadašnjim radom te aktivnim sudjelovanjem u projektu Tempus DUCAS znatno pridonijelo uvođenju ovih mjera u Nacionalni program za mlade.

Priručnik za kvalitetu studiranja na Sveučilištu u Rijeci (Sveučilište u Rijeci – Rektorat, 2010) propisuje da „Sveučilište/sastavnice moraju studentima osigurati i učiniti dostupnima odgovarajuće i potrebne resurse za učenje“ (str. 30.).

U nacionalnoj strategiji zaštite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. Vlade Republike Hrvatske (2010) govori se o uzlaznom trendu incidencije klinički razvijenih psihičkih poremećaja u djece i adolescenata, zbog čega su u strategiji definirani ciljevi “promocije mentalnog zdravlja za sve te promocije rane intervencije i liječenja

duševnih poremećaja... Informiranje javnosti i programi podizanja svijesti značajni su za promociju mentalnog zdravlja i zdravog načina života, povećanje znanja o rizičnim čimbenicima i čestim simptomima, destigmatizaciju duševnih poremećaja i promociju ranog traženja pomoći. Stvaranjem sigurne i poticajne okoline ostvaruju se preduvjeti za unapređenje mentalnog zdravlja”. Jedna od mjera ove strategije jest rano prepoznavanje problema mentalnog zdravlja u mladih i adolescenata, kao i prevencija, liječenje i rehabilitacija psihičkih poremećaja. Sve predložene mjere smatraju se vrlo važnima budući da dvije trećine osoba s psihičkim poremećajima nikada ne potraži stručnu pomoć. Pravovremeno traženje pomoći u Psihološkom savjetovalištu pridonosi i ostvarenju mjera ranog prepoznavanja i pravovremene intervencije kod suicidalnih namjera te poremećaja u prehrani.

Deklaracija o mentalnom zdravlju za Europu (Svjetska zdravstvena organizacija, 2005) u strategiji za poboljšanje mentalnog zdravlja navodi, između ostalih, ove aktivnosti: promicanje mentalnog zdravlja u svim relevantnim sredinama, smanjenje rizičnih čimbenika za mentalne poremećaje, poboljšanje zdravlja i društvenog funkcioniranja ljudi s mentalnim poremećajima, pružanje prikladnih usluga za rano otkrivanje, njegu, liječenje i rehabilitaciju, smanjenje stigme.

Psihološko savjetovalište svojim djelatnostima radi na ostvarivanju svih tih ciljeva. Razvojem sustava rane identifikacije studenata rizičnih za razvoj psihičkih teškoća, pokušava ih se pravovremeno uključiti u odgovarajući tretman, što povećava vjerojatnost oporavka. Osiguravanje psihološke pomoći izvan zdravstvenog sustava značajno pridonosi dostupnosti usluga i destigmatiziranju psihičkih teškoća i traženja pomoći.

2

18

Razvoj Psihološkog savjetovališta

Osnivanje Psihološkog savjetovališta za studente pokrenula je 1997. nekolicina

entuzijasta Odsjeka za psihologiju Pedagoškog (danas Filozofskoga) fakulteta u Rijeci, predvođena profesorom Petrom Bezinovićem, s idejom da Savjetovalište ispuni dvije osnove funkcije – razvojnu (podrška studentima u procesu prilagodbe i u maksimalnom korištenju vlastitih potencijala, odnosno razvoju zadovoljavajućeg i efikasnog stila života) i korektivnu (pomaganje studentima pri rješavanju specifičnih osobnih i akademskih problema).

Dana 5. rujna 1997. Pedagoški fakultet u Rijeci, s tadašnjim dekanom prof. dr. sc. Goranom Kalogjerom na čelu, donio je odluku o osnivanju Psihološkog savjetovališnog centra kao administrativne jedinice u funkciji pomoći studentima Fakulteta te unaprjeđivanja nastave studija psihologije bez pravne osobnosti. Tom odlukom Centru je dodijeljen prostor bivšeg službenog stana u zgradi Pedagoškog fakulteta (Trg Ivana Klobučarića 1), koji se sastojao od manjeg ureda, prostorije za individualni rad, veće prostorije za grupni rad te sanitarnog čvora. Sredstva za uređenje i opremu prostora osigurao je Pedagoški fakultet, dok je dio namještaja dobiven donacijom. Istom je odlukom određeno da usluge studentima mogu pružati nastavnici Odsjeka za psihologiju, čije će se sudjelovanje

u radu Centra tretirati kao rad u nastavi, pod uvjetom da taj rad ne prijeđe više od 20% norme koju propisuje Ministarstvo znanosti.

Osnivanju Savjetovališta značajno je pomogao ALIS-projekt (Academic Links Interchange Schemas) koji je proveden u razdoblju od ožujka 1995. do ožujka 1998. godine. Projekt pod nazivom Setting up of the university counseling unit and the postgraduate training in counseling skills at Rijeka university pokrenuo je prof. Petar Bezinović u suradnji s prof. Daveom Mearnsom sa Sveučilišta Stratchlyde u Glasgowu, a financijski ga je podržalo tadašnje Ministarstvo znanosti i tehnologije te British Council. Primarni ciljevi projekta obuhvaćali su stvaranje temelja za osnivanje Sveučilišnog savjetovališnog centra (SSC) za studente i edukaciju članova Odsjeka za psihologiju koji su se uključivali u rad Savjetovališta. U okviru projekta troje je članova posjetilo Odjel za savjetovanje na Sveučilištu Stratclyde, dok je jedna kolegica bila na jednogodišnjem treningu iz savjetovanja usmjerenog na osobu. Stručnjaci iz Škotske (prof. Dave Mearns i Mary Wishart) održali su i četiri seminara za naše djelatnike u Rijeci.

Savjetovalište je s radom započelo 1. prosinca 1997., premda je službeno otvorenje održano u siječnju 1998. godine. Osiguravanje prostora i troškova hladnog pogona snosio je do 2006.

19

Pedagoški/Filozofski fakultet u Rijeci, a znatnu fi nancijsku podršku dao je i Grad Rijeka osiguravši zapošljavanje stručnog suradnika putem godišnjeg natječaja Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, i to od 2001. godine do danas. Povremenu fi nancijsku podršku pružali su Primorsko-goranska županija i Studentski zbor, a jednokratnim donacijama Zagrebačka banka i HT (uvođenje i sponzoriranje telefonske linije).

Velik napredak za rad Savjetovališta značilo je preseljenje u zgradu Akademije primijenjenih umjetnosti na Kampus na Trsatu u jesen 2006. kada je Sveučilište u Rijeci Centru dodijelilo veći i primjereniji prostor. Osim velikog ureda i učionice, Savjetovalište je koristilo četiri manje prostorije za individualni rad, što je omogućilo održavanje više istovremenih individualnih savjetovanja (slika 1.).

Budući da je to bilo prvo savjetovalište za studente u Hrvatskoj, osnovano u okviru sveučilišta, trebalo je krenuti od temelja. Prvi zadaci bili su usmjereni na osmišljavanje

različitih aktivnosti, ispitivanje potreba i interesa studenata, razvoj metoda procjene problema, način evidencije i evaluacije rada, izradu prvih letaka i osmišljavanje radionica. Poseban je trud uložen u promotivne aktivnosti, kao i u podučavanje studenata u prepoznavanju problema te motiviranju za pravovremeno traženje pomoći.

Premda je SSC dugi niz godina radio sa svim studentima riječkog Sveučilišta, tek je u studenome 2010. Senat Sveučilišta u Rijeci donio odluku o osnivanju Sveučilišnog savjetovališnog centra u kojem je Psihološko savjetovalište jedna od tri ustrojbene jedinice. Novi naziv centra omogućio je zadržavanje iste kratice. U veljači 2013. donesen je Pravilnik o radu SSC-a koji ga defi nira kao ustrojbenu jedinicu Sveučilišta u Rijeci koja obavlja poslove stručne, psihološke i pravne pomoći studentima, pruža usluge individualnog i grupnog psihološkog savjetovanja, provodi

Slika 1. Prostorije u zgradi Akademije primijenjenih umjetnosti

20

radionice i tribine te izrađuje informativne i edukativne materijale tematski prilagođene interesima i potrebama studenata iz područja svojeg djelovanja te organizira pomoć i podršku studentima s invaliditetom (članak 2.). U okviru današnjega Sveučilišnog savjetovališnog centra, od 2011. djeluje i Ured za studente s invaliditetom, a u jesen 2012. s radom započinje i Pravno savjetovalište, čime je ostvaren plan zacrtan u Strategiji razvoja savjetovališnih službi za studente na Sveučilištu u Rijeci, donesenoj u okviru Tempus DUCAS projekta 2008. godine.

U siječnju 2012. Savjetovalište ponovno mijenja adresu, kada SSC dobiva prikladnije prostorije u novoj zgradi Građevinskog fakulteta na Kampusu na Trsatu. Osim zajedničke prostorije za sastanke i čajne kuhinje, Psihološko savjetovalište danas ima ured/prijamnu kancelariju, četiri prostorije za individualni rad te prostoriju za knjižnicu i arhivu (slika 2.).

DjelatniciNa samom početku rada Savjetovališta, sve aktivnosti provodilo je nekoliko članova Odsjeka za psihologiju, isključivo na volonterskoj osnovi, dok su se studenti psihologije uključivali u promotivne aktivnosti.

Prvi voditelj Psihološkog savjetovališta bio je Petar Bezinović, tada nastavnik na Odsjeku za psihologiju, a od 1999. do danas na toj je funkciji Ivanka Živčić-Bećirević, nastavnica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, koja je 2010. imenovana voditeljicom Sveučilišnog savjetovališnog centra. Uz njih dvoje, u rad su se od samog početka uključivali i drugi članovi Odsjeka za psihologiju – Sanja Smojver-Ažić i Alessandra Pokrajac-Bulian koje su i danas aktivne, te neko vrijeme Mladenka Tkalčić i Tamara

Slika 2. Prostorije Savjetovališta u zgradi Građevinskog fakulteta

21

Martinac Dorčić. Poslije su se u rad Savjetovališta uključile i Jasminka Juretić te Miljana Kukić.

Prva zaposlenica Psihološkog savjetovališta (od 1998) bila je Ana Kandare Šoljaga (tada Kandare), znanstvena novakinja na znanstvenom projektu MZOS-a Analiza psihološke prilagodbe studenata Sveučilišta u Rijeci, voditelja prof. dr. sc. Petra Bezinovića, a od 2001. i Jasminka Juretić (tada Marić) zahvaljujući odobrenim sredstvima Grada Rijeke. Nekoliko godina u Savjetovalištu je radila Tamara Sremec, a kraće vrijeme i Sanja Ćosić (tada Đević). Danas u Savjetovalištu rade Ines Jakovčić, znanstvena novakinja Odsjeka za psihologiju od 2008., Gorana Birovljević (projekt Grada Rijeka) i Ivona Maričić (IPA projekt).

Svi djelatnici Psihološkog savjetovališta su psiholozi koji imaju dodatnu edukaciju za provođenje psiholoških tretmana (poslijediplomski specijalistički studij Psihološko savjetovanje ili drugi oblik dodatne edukacije iz područja savjetovanja i psihoterapije). Uska suradnja s Odsjekom za psihologiju osigurava kvalitetu rada putem odgovarajuće edukacije za savjetodavni rad, kao i redovitu superviziju savjetovatelja.

U okviru stalnog usavršavanja, djelatnice se upućuju na specifi čne edukacije kao što je pisanje psiholoških nalaza i primjena pojedinih psihodijagnostičkih sredstava. Da bi djelatnici bili upoznati s aktualnim lijekovima, njihovim djelovanjem i nuspojavama, vanjski suradnici-psihijatri redovito održavaju predavanja o primjeni psihofarmaka u liječenju mladih.

Prema mogućnostima organiziraju se stručni posjeti drugim institucijama. Do sada je realiziran posjet Odjelu za psihijatrijske bolesti i kliničku psihologiju Opće županijske bolnice u Požegi i Međunarodnoj europskoj školi za kognitivne terapije – Klinički centar ALETEIA u Enni na Siciliji.

Od 2005. godine otvara se za mlade diplomirane psihologe mogućnost obavljanja volonterskog vježbeničkog staža, pa su tako do danas u Psihološkom savjetovalištu staž odradile Ines Jakovčić, Ana Knez (tada Grabant) i Gorana Birovljević, a trenutačno ga odrađuje Blaženka Đulabić. Posljednje dvije vježbenice staž su obavljale u okviru Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Uključivanje vježbenika u rad Savjetovališta omogućilo je provođenje većeg broja aktivnosti primarne prevencije kao što su radionice, predavanja i tribine za studente. Radi stručnog usavršavanja vježbenika, Psihološko savjetovalište surađuje s Centrom za kliničku, zdravstvenu i organizacijsku psihologiju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka, Udrugom U.Z.O.R., Psihijatrijskom bolnicom Lopača i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo.

Da bi se povećala dostupnost i olakšalo uspostavljanje prvog kontakta studenata

Svi djelatnici Psihološkog savjetovališta su psiholozi koji imaju dodatnu edukaciju za provođenje psiholoških tretmana

22

sa psihijatrom (bez čekanja, bez uputnice, bez stigme), gotovo od početka rada Savjetovališta uključuju se, kao vanjski suradnici, psihijatri. U prvo vrijeme to je bio psiholog i psihijatar Ivica Knežević, dr. med., a danas tu funkciju obavlja psihijatrica mr. sc. Vjera Fererri, dr. med., subspecijalistica biologijske psihijatrije, s Psihijatrijske klinike KBC-a Rijeka.

Kao što je i pokrenuto zahvaljujući volonterskom angažmanu, Psihološko savjetovalište i danas aktivno uključuje volontere. Najčešće su to studenti psihologije, ali i studenti drugih studija te diplomirani psiholozi. Do sada je u rad Savjetovališta bilo uključeno više od 70

volontera koji su obavljanjem administrativnih poslova, provođenjem promidžbenih aktivnosti, osmišljavanjem i izradom informativnih i edukativnih materijala, održavanjem mrežnih stranica SSC-a i Facebook profila te poslovima lekture umnogome pridonijeli kvaliteti rada SSC-a.

Od 2010. godine volonteri potpisuju ugovore o volontiranju, vode evidenciju svoga rada, a njihov se angažman bilježi u volontersku knjižicu. Za nagradu i u znak zahvale vrijednim se volonterima jednom godišnje organizira jednodnevni izlet cilj kojega je druženje djelatnika i volontera (slika 3).

Slika 3. Izlet djelatnika i volontera Sveučilišnog savjetovališnog centra (Istra, 2011.)

3

24

Aktivnosti Savjetovališta i dosadašnja postignuća

Osnovni je cilj Savjetovališta pružanje psihološke podrške i pomoći studentima

u procesu prilagodbe, postizanju akademskih i životnih uspjeha te maksimalnom korištenju i razvoju osobnih potencijala. U skladu s tim, glavne aktivnosti koje se provode odnose se na savjetovanje, psihoedukaciju i provođenje istraživanja. Dio aktivnosti ima preventivnu funkciju. Primarna prevencija uključuje psihoedukacijske aktivnosti i informiranje o različitim vrstama psihičkih teškoća, njihovu nastanku i načinima prevladavanja. Sekundarna prevencija odnosi se ponajprije na individualno i grupno savjetovanje i pružanje podrške u svladavanju akademskih i osobnih teškoća, koje su često isprepletene. Pravovremeno prevladavanje početnih akademskih neuspjeha može spriječiti razvoj emocionalnih teškoća, dok rano otkrivanje emocionalnih i socijalnih problema može spriječiti posljedične akademske neuspjehe. Tercijarnom prevencijom, ili kurativom, nastoji se spriječiti kronificiranje tegoba i razvoj ozbiljnijih psihičkih poremećaja.

Da bi se prepoznale potrebe studenata i pronašli odgovarajući načini pomaganja, kontinuirano se provode istraživanja o psihološkom funkcioniranju studenata.

Savjetovanje Korisnici

Od samog početka rada do srpnja 2013. u Savjetovalištu je pomoć potražilo oko 1.200 korisnika, najčešće studenata u dobi od 18 do 25 godina (prosječno 22 godine), a tek iznimno starijih. Češće se javljaju djevojke (75%) nego mladići, što je umnogome odraz većeg broja upisanih djevojaka na sveučilištu (60%, prema podacima Sveučilišta u Rijeci, 2011). Uz to, istraživanja konzistentno pokazuju da žene izražavaju veću spremnost za traženje pomoći i razgovor o osobnim problemima (MacKenzie, Gekoski i Knox, 2006), a to je potvrđeno ispitivanjem stavova prema traženju stručne pomoći, koje je provedeno na uzorku studenata riječkog Sveučilišta (Jakovčić i Živčić-Bećirević, 2009).

U Savjetovalište dolaze studenti iz cijele Hrvatske (slika 4.), premda ih je većina iz Primorsko-goranske (64%) i Istarske županije (12%). U proteklih petnaest godina rada pomoć u Savjetovalištu potražilo je i nekoliko studenata iz inozemstva (Slovenije, Bosne i Hercegovine i Poljske) koji studiraju na riječkom Sveučilištu ili su došli na razmjenu.

300

250

200

150

100

50

0

292

206 206

144

205

6

1. godina 2. godina 3. godina 4. godina 5. godina Poslijediplomski studiji

25

Iako pomoć traže studenti svih studija riječkog Sveučilišta, najviše korisnika savjetodavnih usluga dolazi s Filozofskog fakulteta (33%), što je vjerojatno posljedica veće pristupačnosti studentima i njihove bolje informiranosti budući da se Savjetovalište najprije nalazilo u zgradi Filozofskog fakulteta, a i poslije u njegovoj blizini. Nakon toga slijede studenti s Pravnog (15%), Medicinskog (11%) te Ekonomskog fakulteta (10%). Navedene sastavnice vodeće su i po brojnosti studenata na Sveučilištu u Rijeci. Jedan dio studenata koji su potražili pomoć studira na nekom drugom sveučilištu u Hrvatskoj (Zagrebu, Puli i Zadru) ili u inozemstvu (Sloveniji, Italiji, SAD-u).

Podaci prikupljeni u proteklih petnaest godina rada pokazuju da se u Psihološko savjetovalište češće javljaju studenti prve (28%) i završnih godina studija (33% studenata), ako se u završne godine studija uključe i studenti četvrte godine budući da je prije uvođenja Bolonjskog procesa to bila završna godina na većini studijskih programa (slika 5.).

Za neke je studente početak studija posebno stresan, osobito za one koji se zbog studija odvajaju od obitelji, jer su pred njih postavljani veći zahtjevi za prilagodbom na brojne promjene te ranijim osamostaljivanjem. Za druge je studente posebno zahtjevan završetak studija koji podrazumijeva razdoblje konačnog osamostaljivanja, preuzimanja odgovornosti i donošenja važnih životnih odluka povezanih sa zapošljavanjem, ostvarivanjem stabilnih partnerskih veza i sl. To je razdoblje ispunjeno s puno nepoznanica i neizvjesnom budućnosti u odnosu na do tada prilično predvidljiv niz godina školovanja. Situacija je dodatno otežana nepovoljnim društvenim okolnostima kao što su teškoće sa zapošljavanjem, pogoršana

Slika 4. Broj studenata korisnika usluga SSC-a po županijama

Slika 5. Broj korisnika usluga SSC-a s obzirom na godinu studija

26

materijalna situacija i dr. Uzimajući u obzir da je na Sveučilištu najviše upisanih studenata u prvu godinu studija, dok se na višim godinama broj studenata smanjuje, moglo bi se zaključiti da se u Savjetovalište javlja, relativno gledano, najviše studenata završnih godina. Studenti završnih godina koji dođu na individualno savjetovanje često ističu zabrinutost u vezi s budućnošću, teškoće u donošenju važnih odluka, nelagodu povezanu s eventualnim povratkom roditeljima nakon dužeg razdoblja samostalnog života i sl.

Za većinu (73%) studenata SSC je bio prvo mjesto na kojem su zatražili psihološku pomoć, dok se dio studenata prije obratio psihijatru, psihologu ili nekom drugom stručnjaku, i to najčešće u srednjoj školi ili ranije tijekom studija. Manji broj studenata navodi da problem zbog kojeg dolaze traje više godina ili „oduvijek“, dok se u više od 50% studenata problem pojavio u zadnjih godinu dana, što je svakako ohrabrujuće jer se studente nastoji potaknuti da što prije prepoznaju teškoće i potraže pomoć.

Najviše studenata koji su potražili pomoć u Savjetovalištu bilo je uključeno u individualno savjetovanje, a samo manji broj i/ili u grupni tretman. Budući da je zajedno zatražilo pomoć, s nekoliko je mladih parova provedeno partnersko savjetovanje.

Tijekom godina održane su i brojne konzultacije, najčešće vezano za savjet o tome kako i gdje potražiti pomoć, kako nagovoriti drugu osobu da potraži stručnu pomoć ili kako se nositi sa specifi čnim problemom. Osim samih studenata, na konzultacijama su najčešće bili njihovi roditelji ili nastavnici. U Savjetovalište se obratilo i dvadesetak djelatnika riječkog Sveučilišta i 60 učenika, najčešće završnih godina srednje škole.

Individualno savjetovanje

Individualno i grupno savjetovanje provodi se s ciljem zaštite, održavanja i promicanja psihičkog zdravlja te unapređenja kvalitete života studenata.

Individualno savjetovanje u Savjetovalištu najčešće se provodi prema načelima bihevioralno-kognitivne terapije s obzirom na to da je riječ o teorijskom pristupu koji je vrlo strukturiran, usmjeren na problem i njegovo rješavanje, razmjerno kratkotrajan te aktivno uključuje klijenta u tretman potičući razvoj vještina samopomoći. Povremeno se savjetovanje provodi i prema drugim teorijskim školama (geštalt, egzistencijalistička i kibernetika psihoterapije). Sa svakim se korisnikom najprije provodi psihološka procjena kako bi se detaljno procijenilo što je njegov problem i kako mu se najbolje može pomoći. Pritom se koristi intervju, opažanje te odgovarajući psihologijski mjerni instrumenti. U slučaju potrebe omogućuje se i jednokratna konzultacija sa psihijatrom, najčešće

Individualno i grupno

savjetovanje provodi se s

ciljem zaštite, održavanja

i promicanja psihičkog

zdravlja te unapređenja

kvalitete života studenata

29%

18%14%

19%

7%

4%5% 4%

akademski problemi

anksiozna stanja

depresivna stanja

interpersonalni problemi

nisko samopoštovanje

poremećaji hranjenja

stres / trauma

ostalo

27

da bi se procijenila potreba za uzimanjem lijeka. Nakon toga zajednički se dogovaraju individualni ciljevi rada. Studente za koje se procijeni da ne mogu dobiti potrebnu pomoć u SSC-u, preusmjerava se na druga odgovarajuća mjesta. Tretmani su u pravilu kratkotrajni i usmjereni na problem i njegovo rješavanje. Po završetku rada s klijentom provodi se evaluacija. Ispituje se zadovoljstvo studenta, sumiraju postignuti rezultati te primjenjuju upitnici i skale za procjenu različitih aspekata funkcioniranja. Terapeut ispunjava i kratko završno izvješće o provedenom tretmanu. Uz to, svaki terapeut vodi redovitu evidenciju rada s klijentom, a podaci o klijentu unose se u zaštićenu bazu. Za te potrebe je 2003. izrađen program za evidenciju i statističko praćenje rada u Savjetovalištu, koji se stalno unapređuje. Svi podaci o klijentima i tretmanu strogo su povjerljivi, a djelatnici se u radu pridržavaju odredaba Zakona o psihološkoj djelatnosti te Kodeksa etike psihološke djelatnosti.

Od samog početka rada Savjetovališta do srpnja 2013. zabilježeno je više od 10.000 sati individualnog savjetovanja, pri čemu se uočava porast broja sati individualnog savjetovanja tijekom prvih godina, što je ponajprije ovisilo o broju psihologa koji su provodili individualno savjetovanje.

Studenti se na individualno savjetovanje najčešće javljaju zbog različitih akademskih problema kao što su nedovoljno razvijene strategije učenja, problemi s koncentracijom, nedostatak motivacije, nezadovoljstvo studijem, loša organizacija vremena i sl. (slika 6.). Često su prisutni i problemi u odnosima s drugim ljudima (roditeljima, kolegama, partnerom, profesorima), različita tjeskobna stanja kao što su panični napadi, fobije, strah od javnog nastupa i drugi

strahovi te depresivna stanja. U malo manjoj mjeri studenti se javljaju zbog niskog samopoštovanja, doživljenog stresa ili traume, poremećaja hranjenja te ostalih problema. I iskustva drugih savjetovališta u Hrvatskoj i u svijetu govore da se studenti najčešće javljaju zbog akademskih problema (MacKenzie, Gekoski i Knox, 2006; Novak, Petković i Buhin Lončar, 2012).

Individualni susreti s klijentima uglavnom se održavaju jednom u tjednu, iznimno češće ili rjeđe, ovisno o problemu zbog kojega osoba dolazi te o fazi tretmana. Pri dužem savjetovanju završni se susreti prorjeđuju radi osamostaljivanja klijenta. Savjetovanje u prosjeku traje dva mjeseca, uz prosječno osam susreta, što je u skladu s tendencijom da se u Savjetovalištu provode kratki savjetodavni tretmani. Ako su potrebni ozbiljniji i duži tretmani, studenti se preusmjeravaju u druge institucije. Treba istaknuti da je za dio studenata

Slika 6. Postotak studenata koji se javljaju u Savjetovalište zbog pojedinih problema

28

savjetovanje u samo jednom susretu bilo dovoljno. Budući da je riječ o zdravim mladim ljudima koji katkad posustanu pred određenim životnim izazovima, kratkotrajno pružanje podrške i ohrabrenja te poticaj za korištenje postojećih osobnih resursa može biti dovoljno da uspješno prevladaju teškoće.

S većinom studenata uspješno se završava tretman, dok dio njih prekida tretman nakon postignutih početnih poboljšanja ili već nakon prvog susreta, što je u skladu s podacima istraživanja koja govore da čak 35% klijenata prekida dolazak na tretman nakon prvog razgovora (Barrett i sur., 2008).

Studenti u pravilu izražavaju zadovoljstvo tretmanom i postignutim rezultatima, a i procjene na primijenjenim mjernim instrumentima potvrđuju značajne pomake u smislu poboljšanja funkcioniranja i smanjenje izraženih smetnji. U nastavku su navedeni neki od komentara studenata nakon individualnog savjetovanja:

“Svoje iskustvo u SSC-u opisala bih kao pozitivno i poticajno zato što sam, u trenutku kada nisam znala kako sebi pomoći, mogla doći i pitati za savjet. Mislim da bi svatko kome treba pomoć trebao doći jer to ne može škoditi. Nakon dužeg vremena osjećam se bolje i lakše se prihvaćam, smatram da su za to zaslužni upravo savjeti koje sam dobila ovdje.”

“Otkako sam krenula u SSC bolje se osjećam, puna sam pozitivizma. Vratila sam svoje pravo ja koje je nasmiješeno, veselo, sretno i zadovoljno. Preporučila bih svima da dođu porazgovarati s ovim predivnim ljudima!”

“U SSC-u je super, pomoć je stručna, topla i dobrodošla, svi su ljubazni i sviđa mi se organizacija. Samo tako nastavite!”

“Ugodni razgovori, dobri savjeti; drago mi je što sam se nagovorio razgovarati s vama i uspjeti si olakšati život razgovorima koji doista donose promjene.”

Grupno savjetovanje – grupa za pomoć studentima s teškoćama u učenju

Budući da su akademski problemi najčešći razlog traženja pomoći, u Psihološkom savjetovalištu kontinuirano se organizira grupni rad s ciljem pružanja pomoći u učenju i polaganju ispita. Prije uključivanja u grupu, sa svakim se studentom provede procjena njegovih teškoća te se zajedno s njim odrede specifični individualni ciljevi rada. Na grupi se studentima pomaže u izradi vlastita plana učenja, osigurava se učenje u mirnom okružju bez ometanja (svaki student uči iz svojih materijala), potiče se redovitost učenja (bez odgađanja), usvajanje i razvijanje vještina aktivnog učenja te se pruža pomoć u ovladavanju emocionalnih barijera u učenju. Grupa je otvorenog tipa, a uz jednog voditelja ima najviše šest članova. Do sada je u grupni rad bilo uključeno oko 300 studenata.

U nastavku su navedeni komentari nekih studenata koji su sudjelovali u takvom grupnom tretmanu.

“Nije da sam se lako odlučila krenuti na grupu jer inače nisam tip za to. Ipak, kako vrijeme prolazi, vidim da i nije tako loše potražiti neko društvo. Lakše se uči, ponavlja već naučeno, a i nekako si sigurniji u sebe. Shvaćam da neke stvari nisu tu samo da bi bile, nego su tu jer su i te kako potrebne.”

“U grupi sam pronašla konkretnu pomoć oko problema koji me ograničavaju i frustriraju cijelo vrijeme školovanja: trema, nesistematičnost, usmeno izražavanje, nesigurnost. Razgovorima,

29

savjetima, konkretnim učenjem – od susreta do susreta – otkrila sam samopouzdanje i u kraćem roku položila nekoliko ispita s boljim rezultatima. Pokrenula sam se i pronašla zanimljive prijatelje.”

“Nakon tri mjeseca dolaska u SSC, uspješno sam položila dva ispita. U cijelom rješavanju mog problema s učenjem i pristupom fakultetu još bolje sam upoznala samu sebe. I još mi je nešto dobro i korisno ostalo iz cijelog ovog iskusta, a to je da je većina metoda koje smo koristili pri rješavanju mog problema korisna i primjenjiva u svakodnevnom životu.”

Osim pomoći u učenju, povremeno se organizira grupno savjetovanje sa studentima s drugim problemima pa je tako proveden grupni psihoedukacijski tretman sa studenticama s poremećajem hranjenja, koje su već bile uključene u individualni tretman u Savjetovalištu.

Prikazani rezultati upućuju na to da opseg savjetodavnog rada u velikoj mjeri ovisi o broju djelatnika. Udruženje studentskih savjetovališta u SAD-u preporučuje omjer od jednog savjetovatelja na 2.000 upisanih studenata (Kay i Schwartz, 2010). Autori ističu da nedostatak stručnog kadra može rezultirati postavljanjem ograničenja u broju susreta, zbog čega se s klijentima radi kraće nego što bi trebalo. Zbog povećane potrebe za tretmanom studenata s psihičkim poremećajima, ostaje manje vremena za rad na aktivnostima primarne prevencije i ranom otkrivanju studenata s akademskim problemima ili rizikom za razvoj psihičkih smetnji. Premda su djelatnici riječkog Savjetovališta vrlo kvalitetno educirani za provođenje savjetovanja, njihov broj nikako nije dovoljan za sve aktivnosti koje se u Savjetovalištu provode i za sve studente koji trebaju i zainteresirani su za njegove usluge.

Psihoedukacijske aktivnostiJedan od ciljeva rada Savjetovališta jest i podizanje svijesti o nužnosti brige za osobno psihičko zdravlje, senzibiliziranje studenata i šire akademske zajednice za prepoznavanje psihičkih teškoća, destigmatizacija psihičkih problema te promicanje samopomoći. Stoga Savjetovalište uobičajeno provodi psihoedukacijske aktivnosti vezano uz različite teme kao oblik preventivne aktivnosti, i to organiziranjem radionica, predavanja i tribina te tiskanjem letaka.

Radionice i predavanja obično se provode u prostorima Sveučilišnog savjetovališnog centra, ali i u prostorijama Sveučilišne knjižnice, u studentskom domu te na drugim sastavnicama riječkog Sveučilišta, a organiziraju se u suradnji s prodekanima za nastavu, studentskim pravobraniteljima, studentskim udrugama i Zakladom Sveučilišta u Rijeci.

RadioniceDa bi se potaknuli razvoj i uvježbavanje specifi čnih akademskih i životnih vještina, što može rezultirati povećanjem uspjeha studenata na studiju i skraćivanjem trajanja

“U SSC-u je super, pomoć je stručna, topla i dobrodošla, svi su ljubazni i sviđa mi se organizacija. Samo tako nastavite!”

30

studiranja, najčešće se organiziraju radionice iz područja učenja – o tehnikama aktivnog učenja i poboljšanju koncentracije, prezentacijskim vještinama, organizaciji vremena, ovladavanju stresom i ispitnom anksioznosti i dr. Osim učenja, studente se putem radionica poučava i nekim drugim temama kao što su asertivnost, kreativnost, prilagodba brucoša, komunikacijske vještine, razvoj osobnog identiteta, slika tijela, partnerstvo, prijateljstvo i sl. Primjer plakata nalazi se na slici 7.

Povremeno su se radionice o vještini učenja i polaganju ispita provodile u okviru nastave, a posljednjih se godina održavanjem radionica Savjetovalište uključuje u obilježavanje raznih manifestacija kao što su Tjedan mozga i Rijeka psihologije.

Za studente prve godine studija, koji se suočavaju s brojim promjenama i izazovima na početku studija, redovito se organiziraju radionice s ciljem olakšavanja početne prilagodbe na nove zahtjeve života i rada, eventualnu promjenu sredine, suočavanje s osjećajima tuge i nostalgije za domom i prijateljima. Pružaju im se savjeti za bolju organizaciju učenja te obrađuju ostale teme koje potaknu sami sudionici. Radionice su namijenjene svim brucošima, a pokazale su se osobito korisnima onima koji su se zbog studija odvojili od obitelji.

Nekoliko je puta za volontere Savjetovališta održana edukacija o pripremi radionice, a nakon jedne od njih studenti volonteri samostalno su osmislili i proveli radionice za druge studente o asertivnosti, pisanju životopisa i organizaciji vremena za učenje. Neke su radionice bile organizirane u suradnji sa studentima viših godina i apsolventima psihologije o tome Kako preživjeti ispitne rokove, Kako preživjeti blagdane i Kako preživjeti seksualnost.

Do sada nije rađena detaljna evidencija i analiza korisnika ovih aktivnosti, što se u budućnosti planira učiniti. Međutim, nakon svake radionice provodi se evaluacija u kojoj sudionici procjenjuju kvalitetu rada, korisnost prezentiranih sadržaja i stručnost voditelja, opisuju što im se svidjelo, a što nije te daju svoje preporuke za budući rad. Do sada su dobivene vrlo visoke prosječne ocjene (najčešće između 4,5 i 5). Sudionicima se sviđa opuštena atmosfera, pristupačnost i otvorenost voditeljica, mogućnost iznošenja

Slika 7. Plakati radionica o asertivnosti i studentskim problemima, koje su održane u Sveučilišnoj knjižnici 2006.

č

čččč

ćććć

____________________________________________________

čččč

31

osobnih iskustava i problema te korisnost savjeta. Zamjerki najčešće nemaju, ali predlažu češće održavanje, duže trajanje radionica te širi izbor ponuđenih tema.

Tribine/predavanja

Putem predavanja i tribina studente se podučava o ulozi psiholoških čimbenika u postizanju akademskog uspjeha i zadovoljstva životom te o raznim akademskim i životnim vještinama. Do sada su obuhvaćene teme o efikasnim strategijama učenja, poboljšanju koncentracije, tehnikama suočavanja sa stresom, strahu od javnog nastupa, ovisnosti o internetu i dr. Primjer plakata prikazan je na slici 8.

Slika 8. Plakat tribine o učenju, održane u sklopu Tjedna psihologije

Da bi se lakše suočili sa završetkom studija nakon kojega ih čekaju brojne promjene, neizvjesnost i puno nepoznanica, svake se godine za studente završnih godina i apsolvente psihologije održava tribina s informacijama o mogućnostima poslijediplomskih studija i drugih oblika cjeloživotnog usavršavanja, o obavljanju vježbeničkog staža i polaganju stručnih ispita i dr.

Letci

Od samih početaka rada do danas pripremljeni su brojni psihoedukacijski materijali, pri čemu su neki tiskani i/ili objavljeni na mrežnim stranicama Savjetovališta, a neki su printani i podijeljeni studentima na radionicama ili pri distribuciji promotivnog materijala. Psihoedukacijski materijali potiču samopomoć opisom problema te preporukama za njihovo prevladavanje, ali i traženjem dodatne stručne pomoći u slučaju teškoća koje studenti ne uspijevaju samostalno riješiti.

Osim informativnog (slika 9.), najčešće je tiskan letak namijenjen brucošima koji sadrži savjete za bržu i lakšu prilagodbu na brojne promjene s kojima se studenti prvih godina studija suočavaju (slika 10.). Ovaj se letak dijeli svim brucošima riječkog Sveučilišta tijekom predstavljanja rada SSC-a na uvodnim predavanjima početkom svake akademske godine.

Uz navedene, tiskani su brojni letci iz područja učenja i polaganja ispita, ali i drugih aspekata funkcioniranja studenata. Iz područja akademskog funkcioniranja obrađene su teme straha od ispita, efikasnog učenja, organizacije vremena, savjeta za uspješno polaganje usmenih/pismenih ispita, koncentracije, kvalitetne powerpoint prezentacije (slika 11.). Izrađeni su i letci o samopoštovanju, odnosu prema alkoholu i drogama, žalovanju,

32

obiteljskim odnosima, odlasku od kuće, stresu, prekidu ljubavne veze, nesanici, samoozljeđivanju, usamljenosti i drugo (slika 12.).

Da bi psihoedukacijski materijali bili dostupni većem broju studenata, brojni su tekstovi objavljeni na mrežnoj stranici Savjetovališta. Objavljivanje sadržaja na internetu ne zahtijeva fi nancijska sredstva, a i studenti su sve više usmjereni na elektronske medije. Praćenje posjećenosti mrežnih stranica Savjetovališta upućuje na visoku posjećenost (13.617 posjetitelja u 2011.), uz gotovo dvostruko povećanje 2012. godine.

Promotivno-prezentacijske aktivnosti Rezultati naših istraživanja, a i oni s drugih svjetskih sveučilišta, upozoravaju da studenti s psihičkim problemima rijetko traže stručnu pomoć, iako ti problemi loše djeluju na njihova akademska postignuća. Stoga je iznimno važno raditi na povećanju dostupnosti psiholoških savjetovališta i dobroj informiranosti o aktivnostima koje ona pružaju, te na smanjenju prepreka za traženje pomoći (npr. stigma) stalnim oglašavanjem u akademskoj i široj zajednici.

Plakat i letci neizostavan su dio promocije usluga Savjetovališta. Studenti volonteri postavljaju plakate na oglasne ploče, a letci s općim informacijama o Savjetovalištu stalno su dostupni studentima na svim sastavnicama Sveučilišta. Posljednjih nekoliko godina organiziraju se i promotivno-prezentacijski štandovi.

Dok je bilo smješteno u zgradi Filozofskog fakulteta, Savjetovalište je imalo oglasnu ploču na kojoj su volonteri objavljivali plakate edukativnog sadržaja (slika 13.).

Slika 9. Informativni letci

Psihološkog savjetovališta

Slika 10.Letak za brucoše

Slika 11.Letci o učenju i

polaganju ispita

Slika 12.Drugi

tematskiletci

33

S ciljem promocije svoga rada, Psihološko savjetovalište od 2009. godine tiska straničnike (bookmark) koji se distribuiraju u knjižnicama svih sastavnica Sveučilišta te putem promotivnih štandova (slika 14.).

Slika 13. Primjeri oglasnih ploča

Nekoliko je puta informativni oglas SSC-a tiskan na jednokratnom papirnatom podlošku koji se koristi u objektima prehrane Studentskog centra u Rijeci (Index i Kampus) (slika 15.).

Mrežna stranica Savjetovališta (www.ssc.uniri.hr/psiholosko-savjetovaliste/) pokrenuta je 2005. godine (slika 16.), dok su prije toga postojale kratke informacije na stranicama pojedinih fakulteta. Otad do danas stranica je mijenjala dizajn te je sadržajno obogaćivana, a sadrži informacije o aktivnostima Savjetovališta i razlozima traženja pomoći, povijesnom razvoju i organizaciji rada, kao i brojne druge korisne informacije i psihoedukacijski materijal za studente i druge zainteresirane (slika 17.). Na stranicama se redovito objavljuju novosti o tekućim aktivnostima, a linkovi na stranicu Savjetovališta postavljeni su na mrežnim stranicama svih studija riječkog Sveučilišta.

Facebook profi l Psihološkog savjetovališta pokrenut je u ožujku 2010. godine. Uz pomoć vrijednih volontera, na profi lu se redovito objavljuju linkovi na zanimljive sadržaje i najnovija znanstvena istraživanja iz područja psihologije, kao i obavijesti o događanjima u Savjetovalištu. Facebook profi l Savjetovališta ima oko 900 prijatelja koji redovito prate rad i objave SSC-a.

Slika 14. Primjeri bookmarka Psihološkog savjetovališta

Slika 15. Isječak reklame SSC-a za papirnati podložak iz 2011.

34

Prezentacijsko-promotivni štandovi organiziraju se od svibnja 2011. kako bi se studenti upoznali s aktivnostima SSC-a uspostavljanjem neposrednog kontakta s korisnicima usluga. Štandovi se postavljaju u prostorima različitih sastavnica riječkog Sveučilišta, u objektima studentske prehrane i u studentskom domu. Prezentacijski štand postavlja se i u okviru Smotre Sveučilišta u Rijeci, Sajma stipendija i Studentskog dana. Osmišljene su različite strategije privlačenja studenata kao što su dijeljenje papirnatih ždralova i izvlačenje savjeta iz „kutije mudraca“, a posebno kreativna i efikasna ideja bile su „tablete za učenje“, odnosno podjela bombona uz upute za učinkovitije učenje (slika 18.).

Osim studentima, rad Savjetovališta povremeno se prezentira djelatnicima Sveučilišta i pojedinih njegovih sastavnica, studentskim pravobraniteljima i studentskom zboru poradi njihove senzibilizacije na probleme studenata te informiranja o načinu ohrabrivanja i usmjeravanja studenata za traženje pomoći.

Tisak, radio i TV mediji redovito prate rad Savjetovališta. Objavljen je niz članaka u dnevnim novinama, studentskim i drugim časopisima, a snimljene su i emitirane brojne radio i TV emisije.

Riječki Novi list prati rad Savjetovališta od samih njegovih početaka, a svojevremeno je svaki dan izlazila informacija o njemu u rubrici Ri vodič i u mjesečnom izdanju Ri-info. Informacije su objavljene i u Večernjem listu, Jutarnjem listu i La Voce del Popolo. Rad Savjetovališta popratili su i neki studentski časopisi (npr. Plima, Kacot, Studentski list, Speculum i Extra tourist), a djelatnice Psihološkog savjetovališta pisale su članke za časopis Rizik-bilten za prevenciju ovisnosti i drugih poremećaja u ponašanju djece i mladih Nastavnog zavoda za javno zdravstvo. Popis objavljenih članaka može se pronaći na mrežnoj stranici Savjetovališta.

Slika 17. Aktualna mrežna stranica Savjetovališta

Slika 16. Mrežna stranica SSC-a iz 2005.

35

Emisije i priloge o Psihološkom savjetovalištu emitirale su pojedine nacionalne i lokalne TV kuće kao npr. Hrvatska radiotelevizija (HRT), RTL, Nova TV, KanalRi, RiTv i TV Koper. Snimljen je i veći broj priloga za Radio Rijeku, Primorski radio i SVID radio. Djelatnice SSC-a nekoliko su puta gostovale u emisijama Radio Rijeke namijenjenima studentima (Akademskih kvarat ure). U studenome 2011. uspostavljena je suradnja s Radio Sovom, zajedničkim programom Hrvatskoga radija – Radio Rijeke i Sveučilišta u Rijeci, u obliku emisije SSC (slika 19.). U kasnim noćnim satima studenti su svaki drugi tjedan na frekvencijama Radio Rijeke (95.1, 102.7 i 104.7) u tridesetak emisija mogli čuti nešto više o brojnim temama koje ih zanimaju te o radu i aktivnostima Savjetovališta.

Slika 18. Prezentacijsko-promotivni štandovi

Slika 19. Portal Radio Sove – emisija SSC

Usmena preporuka

Letak

Mediji

Internet

Oglasna ploča

42%

40%

7%6%

5%

36

Premda iziskuju ljudske i financijske resurse, promotivne su aktivnosti iznimno važne u povećavanju dostupnosti usluga studentima i uklanjanju prepreka za traženje pomoći. Da bi se provjerila efikasnost do sada korištenih aktivnosti, 2013. godine provedeno je istraživanje s 594 studenta riječkog Sveučilišta o tome koliko znaju o radu Psihološkog savjetovališta. Pokazalo se da su od svih korištenih strategija oglašavanja, tiskani materijali, osobito letci (76%) i plakati (34%), najefikasniji (Jakovčić, Birovljević, Živčić-Bećirević i Dundović, 2013). Dio studenata (28%) čuje o Savjetovalištu usmenom predajom.

Analizirani su i podaci prikupljeni od studenata koji su bili uključeni u individualno savjetovanje (slika 20.). Najveći broj korisnika saznaje za SSC usmenom preporukom (prijatelja, kolega, bivših klijenata, roditelja, liječnika ili profesora) te putem letaka, a u manjoj mjeri putem interneta, oglasnih ploča i drugih medija. Premda je iznimno važno raditi na daljnjem unapređivanju i redovitom provođenju promotivnih aktivnosti Psihološkog savjetovališta putem različitih medija, posebno nam je drago što je kvaliteta našeg rada jedan od najboljih promotora.

Sudjelovanja u projektima Europske unijeSSC se aktivno uključuje u međunarodne projekte financirane iz EU-fondova. Do sada su vrlo uspješno realizirana dva Tempus projekta, dok je IPA projekt započeo ove godine.

Tempus DUCAS

Tempus projekt Razvoj sveučilišnih savjetovališnih službi za studente (Developing University Counselling and Advisory Services – DUCAS) proveden je od 2007. do 2009. godine s ciljem razvoja modela pružanja integriranih usluga za studente s emocionalnim problemima i teškoćama u učenju na hrvatskim sveučilištima. U projekt je bilo uključeno pet sveučilišta iz Europske unije: Groningen (Nizozemska) kao nositelj projekta, Gotteborg (Švedska), Strathclyde i Southampton (Velika Britanija), Helsinki (Finska), tri hrvatska sveučilišta (u Zagrebu, Rijeci i Zadru) te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Psihološko savjetovalište bilo je nositelj aktivnosti koje su se provodile na Sveučilištu u Rijeci. Sudionici projekta imali su prigodu upoznati se s postojećim službama i modelima organizacije takvih službi na pet europskih sveučilišta (modeli dobre prakse). Djelatnici i suradnici Savjetovališta bili su uključeni u nekoliko edukacija o vještinama učenja i ovladavanja vremenom, vršnjačkoj podršci studentima u prevladavanju akademskih problema, pružanju podrške studentima s invaliditetom te akademskom pisanju.

S ciljem informiranja nastavnog i administrativnog osoblja Sveučilišta u Rijeci o aktivnostima SSC-a, krajem 2008. tiskana je brošura u kojoj su

Slika 20. Izvori informacija o Savjetovalištu (postotak korisnika)

37

predstavljene osnovne informacije o centru, o aktivnostima koje provodi te o prijedlozima za zajedničku suradnju. Brošura je nekoliko puta distribuirana po svim fakultetima (slika 21.).

Sudjelovanje u projektu omogućilo je nabavu informatičke opreme (uredska računala, LCD projektor, prijenosno računalo) koja bitno olakšava svakodnevni rad Savjetovališta.

Dodatna dobit od projekta bilo je sudjelovanje u prijevodu CORE-om upitnika na hrvatski jezik, namijenjenog evaluaciji psiholoških tretmana, koje je 2008. provedeno u suradnji s Odsjekom za psihologiju u Rijeci i Zagrebu te Odjelu za psihologiju u Zadru. Prilagođeni upitnik i danas se koristi u Psihološkom savjetovalištu s ciljem praćenja i evaluacije savjetodavnih tretmana.

Tempus EduQuality

Tempus projekt Izjednačavanje mogućnosti za studente s invaliditetom u visokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj (Education for Equal Opportunities at Croatian Universities – EduQuality) realiziran je od 2010. do 2013. godine. Nositelj projekta bilo je Sveučilište u Zagrebu, dok su partneri u projektu bili Sveučilište Strathclyde (Velika Britanija), Sveučilište u Göteborgu (Švedska), Sveučilište Masaryk (Češka), Sveučilište Aarhus (Danska), šest hrvatskih sveučilišta (Zagreb, Rijeka, Split, Dubrovnik, Zadar i Osijek), Hrvatski studentski zbor i Institut za razvoj obrazovanja. Širi cilj projekta bio je izjednačavanje mogućnosti za studente s invaliditetom u visokom obrazovanju u Hrvatskoj, što se nastojalo realizirati unapređenjem postojećih i razvojem novih oblika podrške na hrvatskim sveučilištima, pokretanjem stvaranja nacionalnih standarda i smjernica za razvoj

Slika 21. Brošura o Savjetovalištu za djelatnike

pristupačnosti visokog obrazovanja studentima s invaliditetom (prijedlog nacionalnog dokumenta) te osiguranjem dostupnosti, održivosti i kvalitete sustava podrške za te studente.

Temeljem iskustava prikupljenih putem primjera dobre prakse partnerskih europskih sveučilišta, ali i temeljem osobnih stručnih znanja i iskustava domaćih stručnjaka te korištenjem stručne literature, projekt je rezultirao pokretanjem kolegija Vršnjačka potpora studentima s invaliditetom, objavljivanjem osam priručnika o prilagodbi akademskih aktivnosti potrebama studenata s invaliditetom te educiranim edukatorima na svim hrvatskim sveučilištima. Na riječkom Sveučilištu provedene su radionice za nastavno osoblje te za stručne i administrativne djelatnike.

IPA

Projekt Unaprjeđivanje kvalitete studiranja za skupine studenata u nepovoljnom položaju kroz usluge studentskih savjetovališnih službi (Enhancing the quality of higher education for

38

disadvantaged groups through the provision of student counseling services), IPA komponente IV, fi nanciran iz fondova Europske unije, započeo je s provedbom u kolovozu 2013. i traje 18 mjeseci, a provodi se u partnerstvu sa Sveučilištem u Zagrebu (nositelj projekta) i Fakultetom organizacije i informatike u Varaždinu.

Opći je cilj projekta povećanje broja studenata iz skupina u nepovoljnom položaju u sustavu visokoškolskog obrazovanja. Projektom se fi nancira zapošljavanje dviju osoba u Sveučilišnom savjetovališnom centru za vrijeme trajanja projekta – stručne osobe za rad u Uredu za studente s invaliditetom te psihologa-savjetovatelja u Psihološkom savjetovalištu. Osim provedbe individualnog i grupnog savjetovanja studenata, Psihološko savjetovalište u okviru projekta sudjeluje u osmišljavanju i primjeni modela ranog prepoznavanja studenata s problemima u učenju ili psihičkim teškoćama, provođenju radionica za studente, djelatnike i administrativno osoblje, osmišljavanju interaktivne brošure Uspješan student te u izradi smjernica za uspostavljanje sustava psihološke podrške studentima.

IstraživanjaProvođenjem stručnih i znanstvenih istraživanja osigurava se stručna kvaliteta rada Savjetovališta, kao i uska poveznica između znanstvenog, nastavnog i savjetodavnog rada. Neposrednim radom sa studentima otvaraju se teme za nova istraživanja, a dobiveni rezultati daju povratno korisne smjernice za provođenje pojedinih aktivnosti u Savjetovalištu. Istraživanja se provode u suradnji s Odsjekom za psihologiju, većinom u okviru znanstvenih projekata MZOS-a i međunarodnih projekata. Rezultati provedenih istraživanja prezentirani su na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima (popis objavljenih i prezentiranih radova može se naći na mrežnoj stranici SSC-a).

U okviru znanstvenog projekta Kvaliteta psihološke prilagodbe studenata (voditelj dr. sc. Petar Bezinovića, suradnice dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulian, dr. sc. Sanja Smojver-Ažić i dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević) koji je trajao od 1997. do 2001., provedeno je opsežno ispitivanje prisutnosti psihičkih teškoća u studenata riječkog Sveučilišta. U tu svrhu konstruirana je Ljestvica studentskih problema koja je primijenjena na uzorku od 1.176 studenata. Izdvojeno je sedam dominantnih skupina problema (tjeskoba vezana uz studij, nezadovoljstvo studijem i nedostatak motivacije, problemi u socijalnim odnosima, napetost i opće nezadovoljstvo, nezadovoljstvo sobom i vlastitim izgledom, osjećaj neprimjerenosti te ljubavni i seksualni problemi). Najviše je studenata opterećeno tjeskobnim stanjima vezanim uz studij (više od 60% ), po učestalosti slijede problemi u međuljudskim odnosima (50% djevojaka i 38% mladića) te nezadovoljstvo

Provođenjem stručnih i

znanstvenih istraživanja

osigurava se stručna

kvaliteta rada Savjetovališta,

kao i uska poveznica između

znanstvenog, nastavnog i

savjetodavnog rada.

39

studijem i nedostatak motivacije (više od 40%). Rezultati općenito upućuju na upozoravajuću izraženost osobnih teškoća s kojima se studenti suočavaju, a koje mogu neposredno utjecati na kvalitetu života i uspješnost studiranja. Dobiveni podaci ukazali su na nužnost organiziranja institucionaliziranih stručnih psiholoških službi na našim sveučilištima, koje bi se sustavno bavile promicanjem ljudskih resursa u sveučilišnoj zajednici te istraživanjem i uklanjanjem prepreka efikasnom i kvalitetnom studiranju, a za što su i sami studenti pokazali veliku zainteresiranost.

Clipsee (Clinical Psychology at South-East European Universities – Capacity Building Network) međunarodni je projekt koji se od 2000. do 2004. provodio s ciljem unapređenja kvalitete nastave iz kliničke psihologije na odsjecima za psihologiju u zemljama istočne Europe, a financirao ga je DAAD (Deutscher Akademischer Austausch Dienst) iz Njemačke pod stručnim vodstvom Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu. U okviru projekta provedeno je kroskulturalno istraživanje Adaptacija Aseba instrumenata u suradnji s Odsjekom za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Novom Sadu i Beogradu. Za potrebe istraživanja prevedeno je i provjereno nekoliko formi Achenbachovih skala za procjenu ponašanja djece i odraslih, među kojima je i YASR (Young Adult Self Report), upitnik namijenjen osobama između 18 i 30 godina, pri čemu je na Sveučilištu u Rijeci posebno prilagođena verzija za studente. Skala je primijenjena na uzorku od 800 brucoša u dobi od 18 do 20 godina. Usporedba s američkim normativnim podacima upućuje na slične rezultate, osim značajnih povišenja rezultata na subskali problema s pažnjom. Prilagodba YASR skale koja se pokazala valjanim

i pouzdanim instrumentom, proširila je repertoar instrumentarija za procjenu i ranu identifikaciju studenata s psihičkim problemima.

U okviru Tempus DUCAS projekta (Developing university counseling and advisory services) provedeno je 2008. ispitivanje s 544 studenta (61% djevojaka) koji su ispunili prije razvijenu Ljestvicu studentskih problema. Rezultati su pokazali da studenti viših godina navode znatno više problema od brucoša te da studenti koji su se odvojili od obitelji izražavaju više problema u prilagodbi od studenata koji su ostali kod kuće. U usporedbi s mladićima, djevojke imaju izraženije sve tipove problema, osim akademskih problema koji su općenito najučestaliji u oba spola. U sklopu istraživanja ispitana je i spremnost studenata za traženje stručne pomoći. Rezultati pokazuju da oko 40% studenata navodi spremnost za traženje stručne pomoći, pri čemu su mladići manje spremni od djevojaka, dok je priličan broj njih ambivalentan. Dobiveni rezultati uputili su na potrebu rada na destigmatizaciji psihičkih smetnji i psiholoških tretmana.

Znanstveni projekt Rizični i zaštitni čimbenici psihičkog zdravlja i akademske prilagodbe studenata koji financira MZOŠ, provodio se od 2008. do 2013. (voditeljica dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, suradnice dr. sc. Sanja Smojver-Ažić, dr. sc. Tamara Martinac-Dorčić te znanstvene novakinje Jasminka Juretić i Ines Jakovčić). Glavni cilj projekta bio je istražiti ulogu psihosocijalnih čimbenika u psihološkoj prilagodbi i akademskoj uspješnosti studenata.

U longitudinalno istraživanje uključen je rezeprezentativan uzorak od 35% redovito upisanih studenata prve godine svih fakulteta Sveučilišta u Rijeci ak. god. 2007./2008.,

40

prosječne dobi od 19 godina (59% djevojaka). Studenti su ispitani tijekom prvog, trećeg i šestog semestra nizom upitnika i skala procjene. Podaci o uspjehu na studiju prikupljani su od studentskih službi tijekom pet godina studiranja.

Dobiveni rezultati upućuju na to da na početku studija 23% studenata pokazuje povišenu depresivnost, a čak 52% povišenu anksioznost, dok oko 7% studenata navodi suicidalna razmišljanja. Ti su problemi jače izraženi u djevojaka, kao i u grupi studenata koji su zbog studija promijenili mjesto boravka. Usporedbom naših rezultata s podacima na drugim svjetskim sveučilištima, uočava se podjednaka učestalost depresivnih simptoma, dok je anksioznost češći problem naših studenata, pri čemu je uočeno značajno povećanje anksioznih simptoma na drugoj godini studija. Istaknutost druge godine studija kao posebno kritične za razvoj psihičkih smetnji u skladu je s ranijim istraživanjima (prije uvođenja Bolonjskog procesa) na našem i na stranim sveučilištima. Niže razine nelagode na višim godinama studija mogu biti posljedica autoselekcije studenata ili pak efekta dobi i boljih vještina suočavanja.

Rezultati provedenog istraživanja daju korisne smjernice za intervencije u nekoliko pravaca. Pri selekciji kandidata za upis u studij posebnu bi pažnju trebalo posvetiti motivaciji studenata za odabrani studij budući da motivacija bitno pridonosi kasnijem uspjehu. Preventivne bi programe trebalo usmjeriti na olakšavanje prilagodbe studenata na početku studija, posebice onih koji su se odvojili od obitelji. Uz to, u preventivnim bi se aktivnostima trebalo više usmjeriti na ublažavanje anksioznosti na prvim godinama studija. Važno je na vrijeme prepoznati i studente s izraženim depresivnim simptomima, s obzirom na dobiveni podatak da prisutnost

depresivnosti povećava rizik za odustajanje od studija, osobito u neuspješnih studenata. Uz rano prepoznavanje psihičkih teškoća, organizacijom radionica za razvoj akademskih vještina, kao i grupnim i individualnim savjetovanjem, aktivnosti bi trebalo usmjeriti na rad sa studentima koji na početku studija doživljavaju neuspjeh budući da se pokazalo kako dobra organizacija vremena, vjerovanje u uspjeh i ulaganje napora da se on postigne najbolje razlikuju uspješne i neuspješne studente u ispitanom uzorku.

Ostale aktivnosti Savjetovališta i suradnja s drugim institucijama U petnaest godina rada s brojnim je srodnim institucijama i udrugama, kao i drugim sastavnicama riječkog Sveučilišta, ostvarena suradnja u organizaciji i provođenju različitih dodatnih aktivnosti.

S Hrvatskim udruženjem za bihevioralno-kognitivne terapije SSC ima dugogodišnju suradnju. Osim što je većina djelatnica i suradnica pohađala ili pohađa edukacije iz bihevioralno-kognitivne terapije, do sada je realizirano nekoliko zajedničkih projekata na temu Teškoće u učenju i prilagodbi na studij (financirao MZOS) i Poticanje zdravih stilova života kod studenata (financirao MOBMS). Jedan od rezultata navedenih projekata jest i zajednički letak sa savjetima o učenju i polaganju ispita, namijenjen studentima riječkog i zagrebačkog Sveučilišta (slika 22.).

U suradnji s Odsjekom za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Rijeci, a uz podršku Grada Rijeka, Udruge studenata psihologije ‘Psirius’ te Ri Psi Alumni klub, Psihološko savjetovalište pokrenulo je 2012. Rijeku

41

psihologije, manifestaciju koja se provodi u okviru Tjedna psihologije u Hrvatskoj. Rijeka psihologije projekt je suradnje sveučilišne zajednice, lokalne samouprave i neprofitnog sektora, koji promiče psihologiju i volonterstvo, a pritom ima i humanitarni karakter. Prodajom promotivnih predmeta s logom manifestacije prikupljaju se sredstva za pomoć ustanovama ili udrugama kako bi kvalitetnije realizirali vlastiti rad ili aktivnost. Cilj je projekta popularizacija psihologije putem organizacije popularnih predavanja, radionica, promocija, debata, tribina, izložbi i znanstvenih kafića na različitim lokacijama u gradu Rijeci. Čitava organizacija i koordinacija projekta, kao i programske aktivnosti, provode se isključivo na volonterskoj osnovi. Osim organizacije, djelatnici Psihološkog savjetovališta sudjeluju u manifestaciji i održavanjem programskih aktivnosti kao što su psihoedukacijske radionice.

Savjetovalište se uključuje i u aktivnosti koje organiziraju druge institucije. Tako je primjerice 2008., na inicijativu Odjela za školstvo Grada Rijeka, za stipendiste Grada (srednjoškolce i studente) organizirana radionica o strahu od javnog nastupa.

SSC je sudjelovao i u projektu Zaklade Sveučilišta u Rijeci o izradi idejnog rješenja i elaborata društveno-kulturnih sadržaja Kampusa Sveučilišta u Rijeci. U suradnji s Autoklubom Rijeka realiziran je projekt Zaklade In memoriam Jasmina Čelica: Akademska zajednica u prometnoj preventivi koji je rezultirao priručnikom Psihološke posljedice i intervencije nakon prometnih nesreća. Uz to, Zaklada podržava rad Psihološkog savjetovališta stalnim financiranjem izdavačke djelatnosti.

Slika 22. Letak o učenju i polaganju ispita

42

Na kraju...

I tako je prošlo naših prvih petnaest godina. Osvrćući se na njih, moramo

priznati da smo ponosni. Puno je tu uloženog truda, puno sati volonterskog rada, brojnih ideja, rasprava i dogovora, ali i postignutih rezultata.

Naši neposredni planovi, uz daljnje unapređenje kvalitete rada, usmjereni su na proširivanje psihoedukacijskih aktivnosti s ciljem provođenja primarne prevencije, razvoj sustava ranog prepoznavanja neuspješnih studenata i onih koji su pod povećanim rizikom za razvoj psihičkih smetnji, proširivanje grupnog rada sa studentima koji imaju teškoće u učenju, unapređivanje načina evaluacije provedenih aktivnosti te načina vođenja evidencije o korisnicima.

Vjerujemo da smo izgradili čvrste temelje za budućnost. S optimizmom iščekujemo sljedećih petnaest godina i sve koje nakon njih slijede. Ne planiramo ostvariti sve svoje ciljeve, nešto ćemo ostaviti i budućim generacijama, ali smo spremni i dalje slijediti svoju viziju i podržavati studente u realizaciji svih njihovih potencijala.

Ovom se prigodom zahvaljujemo sadašnjim i prošlim upravama Sveučilišta u Rijeci i Filozofskog fakulteta te pročelnicima i djelatnicima Odsjeka za psihologiju na različitim oblicima podrške tijekom osnivanja i razvoja Savjetovališta, lokalnim i regionalnim upravama, povremenim donatorima, svim dosadašnjim volonterima te svima ostalima koji su na bilo koji način pomogli da Psihološko savjetovalište bude ono što danas jest.

43

Podaci o autoricama

Dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević voditeljica je Sveučilišnog savjetovališnog centra u Rijeci, akreditirana bihevioralno-kognitivna terapeutkinja i supervizorica iz bihevioralno-kognitivne terapije, redovita profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Univ. spec. Ines Jakovčić sveučilišna je specijalistica psihološkog savjetovanja, savjetovateljica u Psihološkom savjetovalištu, akreditirana bihevioralno-kognitivna terapeutkinja, znanstvena novakinja na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

44

Literatura

Archer, J.Jr. i Cooper, S. (1998). Counseling and mental health services on campus – A handbook of conteporary practices and challenges. San Francisco: Jossey-Bass Publishers.

Arnett, J.J. (2011). Emerging adulthood(s): The cultural psychology of a new life stage. U L. A. Jensen (Ur.), Bridging cultural and developmental psychology: New syntheses in theory, research, and policy. New York: Oxford University Press.

Arnsten, A.F.T. i Robbins, T.W. (2002). Neurochemical regulation of prefrontal cortical funcition in humans and animals. In D. Stuss i R. Knight (Ur.), The frontal lobes (str. 51-84). New York: Oxford University Press.

Barrett, M.S., Chua, W., Crits-Christoph, P., Gibbons, M.B., Casiano, D. i Thompson, D. (2008). From mental health treatment: Implications for psychotherapy practice. Psychotherapy, 45(2), 247-267.

Benton, S.A., Robertson, J.M., Tseng, W., Newton, F.B. i Benton, S.L. (2003). Changes in counseling center client problems across 13 years. Professional Psychology: Research and Practice, 34, 66-72.

Bezinović (1998). Studentski savjetovališni centar Sveučilišta u Rijeci. [Prijedlog za osnivanje]. Rijeka: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Rijeci.

Bezinović, P., Martinac, T., Pokrajac-Bulian, A., Smojver-Ažić, S., Tkalčić, M. i Živčić-Bećirević, I. (1996). Preliminarna analiza psiholoških poteškoća kod studenata Pedagoškoga fakulteta u Rijeci. Godišnjak Odsjeka za psihologiju, 99-106.

Bezinović, P., Pokrajac-Bulian, A., Smojver-Ažić, S, Živčić-Bećirević, I. (1998). Struktura i zastupljenost dominantnih psiholoških problema u studentskoj populaciji. Društvena istraživanja, 7(4-5), 525-541.

Crowley, D. (Ur.). (2011). Progress towards the common European objectives in education and training: Indicators and benchmarks 2010/2011. Preuzeto s http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/doc/report10/report_en.pdf.

Državni zavod za statistiku (2003). Popis stanovništva 2001. godine. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.

Državni zavod za statistiku (2011). Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2011. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske.

45

Državni zavod za statistiku (2013). Žene i muškarci u Hrvatskoj 2013. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske

European pact for mental health and wellbeing (2008, June). EU high-level conference: Together for mental health and wellbeing. Brussels.

Eurydice (2012). Key data on education in Europe 2012. Brussels: ECAEA P9 Eurydice.

Fry, H., Ketteridge, S. i Marshall, S. (2009). A handbook for teaching and learning in higher education: Enhancing academic practice. New York: Routledge Taylor and Francis Group.

Jakovčić, I., Birovljević, G., Živčić-Bećirević, I. i Dundović, A. (2013, studeni). Informiranost studenata riječkog Sveučilišta o radu Psihološkog savjetovališta SSC-a. Rad prezentiran na 21. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa, Zagreb.

Jakovčić, I. i Živčić-Bećirević, I. (2009). Stavovi studenata prema traženju stručne psihološke pomoći. Socijalna psihijatrija, 37, 3-10.

Jokić-Begić, N. (Ur.) (2012). Psihosocijalne potrebe studenata. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.

Jokić-Begić, N., Lugomer Armano, G. i Vizek Vidović, V. (2009). Vodič za savjetovatelje u području psihološkoga savjetovanja studenata. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.

Kay, J. i Schwartz, V. (2010). Mental health care in the college community. Chichester: Wiley-Balckwell.

Kim, J.J. i Diamond, D.M. (2002). The stressed hippocampus, synaptic plasticity and lost memories. Nature Reviews Neuroscience, 3(6), 453-462.

Kitzrow, M.A. (2003). The mental health needs of today’s college students: Challenges and recommendations. NASPA Journal, 41(1), 165-179.

MacKenzie, C.S., Gekoski, W.L. i Knox, V.J. (2006). Age, gender, and underutilization of mental health services: The influence of help-seeking attitudes. Ageing and Mental Health, 10(6), 574-582.

Mundsack, A., Deese, J. i Deese, E.K. (2003). How to study and other skills for success in college (5th ed.). New York: McGraw-Hill.

Nacionalni program za mlade od 2009. do 2013. Narodne novine, 82/2009.

46

Novak, V., Petković, M. i Buhin Lončar, L. (Ur.). (2012). Studenti s invaliditetom: 5 - Mentorstvo i konzultacije. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.

Pascarella, E.T., Pierson, C.T., Wolniak, G.C. i Terenzini, P.T. (2004). First-generation college students: Additional evidence on college experiences and outcomes. Journal of Higher Education, 75(3), 249-284.

Roussis, P. i Wells, A. (2008). Psychological factors predicting stress symptoms: Metacognition, thought control, and varieties of worry. Anxiety, Stress, & Coping, 21, 213-225.

Sremec-Nebić, T., Živčić-Bećirević, I. i Jakovčić, I. (2008, svibanj). Psihološki problemi studenata riječkog Sveučilišta. Rad prezentiran na skupu Dani psihologije u Zadru, Zadar.

Stallman, H.M. (2008). Prevalence of psychological distress in university students. Australian Family Physician, 37(8), 673-677.

Stallman, H.M. (2010). Psychological distress in university students: A comparison with general population data. Australian Psychologist, 45(4), 249-257.

Stallman, H.M. i Shochet, I. (2009). Prevalence of mental health problems in Australian university health services. Australian Psychologist, 44(2), 122-127.

Sveučilište u Rijeci (2010). Broj studenata Sveučilišta u Rijeci u 2009./2010. akademskoj godini. Preuzeto s http://www.uniri.hr/fi les/studenti/statisticki_podaci/

Sveučilište u Rijeci (2011). Broj studenata Sveučilišta u Rijeci u 2010./2011. akademskoj godini. Preuzeto s http://www.uniri.hr/fi les/studenti/statisticki_podaci/

Sveučilište u Rijeci-Rektorat (2010). Priručnik za kvalitetu studiranja na Sveučilištu u Rijeci. Rijeka: Sveučilište u Rijeci.

Svjetska zdravstvena organizacija - Europska ministarska konferencija o mentalnom zdravlju (2005). Deklaracija o mentalnom zdravlju za Evropu: suočavanje s izazovima, građenje rješenja. Helsinki, 2005. Preuzeto s http://www.lls.rs/attachments/Helsinska%20deklaracija%20o%20mentalnom%20zdravlju%20za%20Evropu.pdf

Vlada Republike Hrvatske (2010). Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. Preuzeto s http://www.mzss.hr/layout/set/print/ministarstvo/strategije_i_planovi/nacionalna_strategija_zastite_mentalnog_zdravlja_za_razdoblje_od_2011_2016_godine

Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Narodne novine, 150/2008.

Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Narodne novine 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07 i 45/09.

Živčić-Bećirević, I. (2012, studeni). Psihološka prilagodba i akademsko funkcioniranje studenata. Simpozij održan na 20. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa, Dubrovnik.

Živčić-Bećirević, I., Smojver-Ažić, S., Kukić, M. i Jasprica, S. (2007). Akademska, socijalna i emocionalna prilagodba na studij s obzirom na spol, godinu studija i promjenu mjesta boravka. Psihologijske teme, 16, 121-140.

Živčić-Bećirević, I., Smojver-Ažić, S., Martinac-Dorčić, T., Juretić, J. i Jakovčić, I. (2009, lipanj). Zastupljenost psiholoških simptoma kod studenata riječkog Sveučilišta. Rad prezentiran na Kongresu primjenjene psihologije, Opatija.