n 1 nTJEDNIK HRVATA U MAĐARSKOJ

Godina XXV, broj 9 5. travnja 2015. cijena 200 Ft

TJEDNIK HRVATA U MAĐARSKOJ

„Krležini” maturanti 4. – 5. stranica Posjet generalne konzulice 6. stranica

Foto: Timea Horvat 11. stranica

Na Branju rozmarina

55. obljetnica Ansambla Luč 11. stranica

Glasnikov tjedan

Zanimljiv je medijski pros -tor pojedinih medijskihkuća. Tako jedni pišu kakose povećava proizvodnja ismanjuje broj nezaposle-nih, drugi kako se sma-njuje proizvodnja i po ve-ćava broj nezaposlenih, teupozoravaju na krivu rub -riku u koju se upisuju sta-tističke brojke. Jedni se usvojim izvješćima koriste poštapalicom«dvorana je bila polupuna», a drugi«dvorana je bila poluprazna».

Neki će se možda složiti s navodom:“Mi gledamo svaki dan kako domovinanaša sve dublje i dublje propada, kaoimanje one djece koja pod više tutorahstoje, svaki od ovih tutorah stavi si

nešta u žep, svaki si nešta prisvoji, naj-posle neće ostati djeci ništa!” riječima I.K. Sakcinskog izgovorenim 2. svibnja,1843. u Hrvatskom saboru. Neki će rećikako su ove riječi preteške.

Ovoga tjedna želim s vama podije-liti misli o mladima i starima. Mene po-najviše oduševljava kada o mladima injihovim željama razgovaraju oni kojiveć odavno nisu mladi. Stalno se go-vori da bi bilo dobro kada bi se vidjelokako to mladi vide. I tako slušam te ri-ječi, bar ja već više od dvadest godina,a sa mnom i mnogi koji su bili mladi iusput su ostarjeli, a danas imaju djecuod dvadeset godina. Koga mi naziva -mo mladima? Trebalo bi pogledati štoje to definicija mladi, mladost, mladež...Očito je kako «naši» mladi, kada to žele,itekako se znaju organizirati i naći se nadruštvenim profilima i «jupartijima».

Zbog čega je njihov interessveden isk ljučivo na tuvrstu okupljanja, trebali bise zapitati stari, oni koji suih odgojili i odgajaju, za-jednica i njezine ustanovekoje su iznjedrile naraštaj«nezainteresiranih» za op-ću hrvatsku stvar. Moje jemišljenje da ima vrsnihmladih Hrvata koji su zain-

teresirani za hrvatsku stvarnost u Ma-đarskoj. Ali njima je stran i neshvatljivsustav djelovanja, ustroj zajednice, bilocivilne ili političke sfere. Bez toga dadamo riječ, teško je uključiti bilo kogau priču koju nazivamo javni život Hr-vata u Mađarskoj. Poznajem niz mladihiznimno nadarenih Hrvata koji su zavr-

šili ili završavaju prestižnefakultete, dobri su stručniradnici, roditelji... U hrvat-skim udrugama jedva imamladih. Zasigurno imajupravo i oni koji kazuju kakoinicijativa treba da počneod mladih. Kako bi mladisami trebali znati i željeti ar-tikulirati i provesti svoje in-terese. Samo u našim gim-nazijama trenutno imamoviše od 150 mladih koji bitrebali znati hrvatski jezik.Ako uzmemo prošlih petgodina, onda imamo izvantih gimnazija, dakle mladihdo 24. godine, još isto to-

liko mladih Hrva ta koji govore hrvatskijezik. Nije to mala brojka. Tko su timladi ljudi, znamo li njihove obitelji, agdje su tek oni mladi podrijetlom Hr-vati koji su izvan tih škola, koji svojesrednjoškolsko obrazovanje pohađajuu mađarskim gimnazijama? Najdražemi je kada o mladima govore stari ikada mlade, ako treba, «biraju» stari, ane sami mladi. I tako se govori o nekimsusretima i forumima na kojima bi omladima govorili stari. Do koje godineza nekoga možemo kazati kako pri-pada generaciji mladih? Po momeskromnom uvjerenju mladi su recimodo tridesete godine života, poslije tri-desete nisu stari, ali svakako ne pripa-daju u kategoriju mladeži o kojoj setako mnogo govori, a govore uvijekstari.

Branka Pavić Blažetin

Očito je kako «naši» mladi, kada tožele, itekako se znaju organizirati inaći se na društvenim profilima i «ju-partijima». Zbog čega je njihov interessveden isključivo na tu vrstu okuplja-nja, trebali bi se zapitati stari, onikoji su ih odgojili i odgajaju, zajed-nica i njezine ustanove koje su iznjed -rile naraštaj «nezainteresiranih» zaopću hrvatsku stvar.

Komentar

Gradišćanska školska trkas vrimenom

O odgoju i školstvu ove minule dane čuda smo čuliovde u Gradišću. Različiti forumi, sastanki, projektii priredbe još jednoč su nam postavili važno pita-nje: ima li namjere ov dio hrvatstva pobrinuti seza nova pokoljenja, a ima li i želje sa strane rodite-ljev i dice da zvana folklora i tambure i materinskijezik dobije svoj status i prednost u našem žitku,od malenih nog sve do najvišega stupnja obrazo-vanja. Projdući tajedan čelničtvo Hrvatske državnesamouprave posjetilo je petrovisku Dvojezičnuškolu, ka je -nije već tajna- pred samim krajemprošloga ljeta prikdala molbu za preuzimanješkole, tj. položila bi sudbinu u HDS-ove ruke. Za toje već bilo pelde pred nekoliko ljet, onda su triškole (Petrovo Selo, Koljnof i HOŠIG) štartale “utrki”, a nijedna nije došla u cilj. Bolje rečeno jednaje ipak dospila, ta koljnofska, ka je svojim pionir-skim korakom pokazala “more se, ako se upravhoće” i lipo je dala mjesna Hrvatska samoupravaobjamiti vlašću školu. Ostale dvi ustanove još stojupred razgovori i pregledi, pod kakovimi uvjeti bimogli živiti pod krili Hrvatske državne samou-prave. Zato su se i razminjivale informacije, a u na-stavku toga dana su dužnosniki krovneorganizacije Hrvatov u Ugarskoj, jur u Sambotelupredsjednikom Hrvatskih samoupravov, školskimdirektoricam, učiteljicam Gradišća nacrtali viziju,u vrimenu ne tako daleke realizacije odgojno-obrazovnoga centra. Čuvarnica, osnovna škola, sri-dnja škola i učenički dom bi konačno mogli krenutiu dotičnom gradišćanskom gradu, kako se je čulo,sa znatnom političkom vjetarnom potporom.Dokle su jedni burnim aplauzom i pohvalnimi ričiprimili ideju, drugim je pao napamet slabokrvnibroj dice u ovoj regiji, treći su se začeli bojati, kakoće onda u seli izgubiti mjesne škole, a četvrti su seispitkovali za materijalne i personalne kondicije. Ukojoj se situaciji trenutačno nalazi gradišćanskiodgoj i školstvo u Sambotelu, to je opet posebnatema za diskusiju. U spomenutoj koljnofskoj školiprošli tajedan su proslavili jur četvrto ljeto odlič-noga projekta pod nazivom “Posebna škola hrvat-skoga jezika”. Ove srijede pak smo nastavili školskoputovanje u Gradišću i dospili u Sambotel u Gim-naziju Sv. Norberta Premonstratenskoga, kade jesuprot maloga broja hrvatskih školarov još stavljennaglasak “na naš mali broj i roj”, prilikom 20. ob-ljetnice ponovnoga pokretanja gimnazije. Po plani 2016. ljeto se prognozira za pokretanjemogućega školskoga centra u dotičnom gradu, zašto će se ove naredne dane još mnogi diskutiratiu svojem selu, društvu i vjerojatno i u familijarnomokruženju. Krajem miseca bi morali dati peljajućeličnosti Gradišća odgovor, hoće li biti dovoljnoelana, poleta i razumivanja od sjevernoga nugljado južnoga kutka zapadne Ugarske, za osnivanjehrvatskoga obrazovno-odgojnoga “inkubatora” i uGradišću, slično kao u Santovu, Pečuhu i Budim-pešti.

Tiho

n 2 n PODRAVINA

OSIJEK – U radnom posjetu Osijeku bora-vio je Nj. Eksc. József Zoltán Magyar, iz-vanredni i opunomoćeni veleposlanikMađarske u Republici Hrvatskoj, a primioga je gradonačelnik Ivan Vrkić, sa suradni-cima.

U veleposlanikovoj pratnji bili su: An-tonio Giovanni de Blasio, generalni konzulu Osijeku, i Enikő Tuska, konzulica u Vele-poslanstvu Mađarske u Republici Hrvat-skoj.

Glavne su teme razgovora bile moguć-nosti produbljivanja i učvršćivanja surad -nje dviju zemalja, posebice kada je riječ oprojektima razvoja gospodarstva, turizma,prekogranične i kulturne suradnje. Zajed-nički je cilj poboljšati kakvoću života cijeleregije, dakle područja s obje strane Du-nava, a koji ih zapravo spaja. VeleposlanikMagyar istaknuo je važnost stvaranjastalne suradnje regionalne usmjerenostikako bi se što uspješnije mogla iskoristitisredstva iz EU proračuna, a u vezi s timplanira se izgradnja novih graničnih prije-laza koji bi pridonijeli većoj otvorenosti iboljem protoku ljudskog, ali i gospodar-skog kapitala. „Dugogodišnja suradnjaOsijeka i Pečuha, te budimpeštanskogaXIII. okruga, osnova su zajedničkim aktiv-nostima na kandidaturi Osijeka za Europ-sku prijestolnicu kulture 2020., gdje sunam iskustva grada Pečuha i Maribora po-sebno dragocjena”, izjavio je gradonačel-nik Vrkić i dodao kako su u tijekurazgovori o zajedničkim sudjelovanjimana EU natječajima na području ostvarenjaenergetske učinkovitosti u obnovi zgrada.Osim toga, proširuje se suradnja osječ -koga i pečuškoga sveučilišta, kulturnihustanova (HNK u Osijeku i budimpeštan-ski operetni ansambl), planira se ujedinja-vanje turističke ponude i priprema

obilježavanja 145 godina oduspostave željezničkog pro-meta između Osijeka i Budim-pešte.

ZAGREB – Novi mađarskiveleposlanik u Zagrebu, JózsefZoltán Magyar (48), stari je pri-jatelj Hrvatske, slavonsko-ba-ranjske regije i Osijeka. Mnogiga pamte još iz vremena(2002. – 2006.) kada je bio načelu Generalnog konzulata Re-publike Mađarske u Osijeku.

Diplomirao je povijest i hrvatski jezik naSveučilištu Janusa Pannoniusa u Pečuhu.Tema njegova diplomskog rada bilo jegos podarstvo Slavonije 1867. – 1918. Nje-govo prvo diplomatsko zaposlenje izvangranica svoje zemlje bilo je u Zagrebu1995. – 1999., tijekom kojeg je obnašaodužnost konzula i atašea za tisak. U Hrvat-sku se vraća 2008. – 2012. kao zamjenikšefa misije u Veleposlanstvu Mađarske uZagrebu. Nj. Eksc. József Magyar izvrstanje govornik hrvatskoga jezika.

Kakvo je stajalište Mađarske premaulasku Hrvatske u Schengen i može li Bu-dimpešta u tome pogledu pomoći Zag -rebu?

– Kada je riječ o proširenju Schengena,potrebna je suglasnost svih zemalja Eu-ropske unije, dakle i Mađarske. S tim usvezi oglasio se i hrvatski premijer koji jeprije tri tjedna rekao da će biti gotova do-

kumentacija koja je od iznimne važnostida se molba za pristup podnese svimonim tijelima koja se bave šengenskompolitikom. U tom kontekstu bitno je kakavje sadržaj onoga što je Hrvatska pripre-mila.

Je li moguće očekivati skori dovršetakautoceste između Mohača i granice s Hr-vatskom, na prometnom koridoru 5C?

– Ono što je sasvim sigurno, a to mogui potvrditi, prije tri tjedna mađarska vladadonijela je konačno rješenje glede toga, aono se sastoji u moderniziranju autocesta,brzih cesta i željezničkih linija te izgradnjinovih prometnih pravaca. Mađarsko jestajalište jasno, u idućem sedmogodiš-njem razdoblju svi veći gradovi morajubiti dolično povezani s Budimpeštom tenajbližom granicom. To se odnosi i na ko-ridor 5C. Dakle, Mađarska čvrsto stoji izatoga da se idućih godina dionica koja jošnedostaje, između Boje (Bóly) i hrvatskegranice napravi. Što se tiče dinamike iz-gradnje te autoceste, mislim da se mo-ramo dogovoriti kako bismo dostigligraničnu crtu.

Gdje ste tako lijepo naučili govoriti hr-vatski? Govorite savršeno.

– Ponajprije u Hrvatskoj. Bio sam većviše puta u diplomatskoj službi u Hrvat-skoj. Među dobrim prijateljima ja mislimda se bolje uči i bolje se prepoznaje onavrijednost koja je bitna za to da se na tajnačin komunicira u zemlji primateljici.

(D. Celing)

PREDSJEDNICA GRABARKITAROVIĆ POZVANA

U BUDIMPEŠTUProšloga je tjedna veleposlanik Magyarboravio u nastupnom posjetu u Osijekugdje su ga odvojeno primili osječki grado-načelnik Ivica Vrkića i osječko-baranjskižupan Vladimir Šišljagić. Sa svojim osječ-kim sugovornicima veleposlanik Magyarrazgovarao je o projektima razvitka gos -podarstva, turizma, prekogranične i kul-turne suradnje, a bilo je govora i o zaštitimađarske manjine. Otkrio je kako je ma-đarski predsjednik János Áder, koji je u ne-djelju u Zagrebu nazočio predsjedničkojinauguraciji, svoju hrvatsku kolegicu Ko-lindu Grabar Kitarović pozvao da uskoroposjeti Budimpeštu.

Izvor: glas-slavonije; osijek.hr

AKTUALNO n 3 n

Novi mađarski veleposlanik u Zagrebu, József Zoltán Magyar

Veleposlanik József Zoltán Magyar

József Zoltán Magyar i osječki gradonačelnik Ivica Vrkić

n 4 n TEMA

Svečani program uime organizatora, uče-nika 11. razreda, vodio je Danijel Blažetin,koji je među mnoštvom okupljenih u škol-skoj auli pozdravio generalnu konzulicuRepublike Hrvatske Vesnu Haluga, hrvat-skoga parlamentarnog glasnogovornikaMišu Heppa, HDS-ova predsjednika IvanaGugana, učenike, roditelje, nastavnike. Onje uime 11. razreda napisao i pročitao sve-čani govor u kojem je istaknuo: «Meni jepripala čast da iznesem misli i osjećaje 11.razreda.

Evo, došao je i ovaj dan, ne fali namništa (samo pivo Pan). I trebao bih pričatinježno, lijepo, možda smiješno. U jedno-stavnim rimama nekim, riječima mekim.Pročitati jedan proporcionalan sastav uzovaj svečani rastav, s ciljem da intenzivneemocije u vama budim, ali ne bi mi us-pjelo već sad ćutim.

I, eto, ipak stojim pred vama, na pre-daji maturalnih vrpci i neke rečenice izgo-varam koje sam već odavno smislio.Možda u busu broj 1 dok sam sjediopored nekih od vas, ili... ma, tko to višepamti. Predajemo vam ove vrpce kojesimboliziraju početak jednog novog raz-doblja u vašem životu. Niste više ona ne-zrela djeca kojima se ponekad pravite i

koja se ganjaju po hodnicima. Vi bistehtjeli ostati djetetom, ali ste odrasli.

Sada slijede teška vremena, kada ćetečesto misliti na odustajanje, poraz inemoć. Ali se ne bojte znoja koji će kapatipo Matoševim stihovima, Novakovim no-velama i Einsteinovim tezama jer će seone pretvorit u suze radosnice.

Nikad ne zaboravite svoj cilj, neka onlebdi pred vama kada prelazite kroz mra-čan hodnik Edgara Allena Poea i neka vasne prestraši gavran s riječima Never more(jer nije ovo ništa drugo samo intertek-stualnost kojom se pravim važan i privla-čim vašu pažnju). Vi ćete uvijek ustati, inastaviti svoj rat. Znam jer smo, zahvalju-jući našim profesorima, svi mi tako odgo-jeni. Ne zaboravite vaše mentore, korijene,prijatelje i zajedničke uspomene koje ćenas, a nadamo se i vas pratiti cijelim živo-tom. Jeka ovih riječi će se još dugo čuti pohodnicima naše škole i mi nikad nećemozaboraviti vaše fotokopirane radnje, izra-đene teze, zajednička piva, noćna tuluma-renja, simpatije i nesuglasice.

Sebe vidim u vašim očima dok odla-zite, moji prijatelji.»

Slijedila je pjesma i ples, kazivanje sti-hova. Stihove Arsena Dedića «Nedaj seInes» kazivao je Nikola Végh, a stihoveTina Ujevića «Srebrena cesta» Danijel Bla-žetin.

Program 11. razreda oduševio je svenazočne svojom poletnošću, profesional -nošću, vedrinom i mladošću, koja se po -igrala s tradicijom, ozbiljnim i važnimstvarima na ironijski način, ukazujući nasuodnos suvremenog i tradicionalnog injihovu ulogu u očuvanju nacionalne sa-mobitnosti i materinskoga jezika. Bio je toprogram isključivo na hrvatskom jeziku,što je za svaku pohvalu u školi koja je uodržavanju Hrvatske državne samoup -rave, program bez kompleksa, kazali bimnogi uvaženi jezikoslovci, kojim se jačaosjećaj pripadnosti jeziku, kulturi. Osvr-ćući se na prošlost s profinjenom intertek-stualnošću iz koje se mogla iščitavati iiskra budućnosti. Atraktivna i zabavna bilaje i scenska igra kroz koju su proveli sve-čani program u kojem su poigravajući ses medijskom scenom Hrvata u Mađarskoj,radijskim i televizijskim programimaMTVA dobro uklopili dio svojeg govorno--plesnog izričaja, razmišljanja, šale, kroz iz-vrstan skeč, kostimografiju i scenografiju.

U svom obraćanju maturantima ravna-telj škole Gabor Győrvári istaknuo je:Često se vodi rasprava o tradicionalnoj isuvremenoj školi. Neki znanstvenici tvrdeda škola treba biti priprema za život, adrugi vele da je škola dio života. Mi smat -ramo da je naša škola dio života, ali nikakone želimo izgubiti lijepe, dobre i korisne

„Krležini” maturantiSvečana predaja maturalnih vrpci maturantima Hrvatske gimnazije Miroslava Krleže upriličena je 13. veljače, spočetkom u 17 sati (Pečuh, Ul. Szigeti 97). Maturalnu je vrpcu primio naraštaj 2010./2011. – 2015., učenici 12.a razreda, njih devetnaestero, na čelu s razrednicom Jelenom Kiš Kollár, te učenici 12. b razreda, na čelu s raz-rednikom Ákosem Kollárom. Za svečanost su se brinuli učenici 11. razreda, na čelu s razrednicom Ritom Magyar.Dvadeset i deveti naraštaj maturanata spomenute Gimnazije ponio je svoju maturalnu vrpcu, njih trideset idvoje.

Maturanti pečuške Hrvatske škole Miroslava Krleže

Nikola Végh i Danijel Blažetin, učenici 11. razreda

tradicije, zbog kojih – vjerujem – nećemoostati tradicionalna škola. Škola je znanje,škola je zabava, škola su obveze, škola suuspjesi, škola su neuspjesi, škola je radost,škola je ljubav, škola je društvo, škola jeobitelj, što znači: ŠKOLA JE ŽIVOT!

A taj bi život bio sigurno siromašnijibez priredbe predaje maturalnih vrpci, pamakar ona spada u kategoriju tradicija.Dragi maturanti! Ne znam kako ste origi-nalno zamišljali svoju školu, kako je doživ-ljavate sada, je li vam školovanje izazovnoi veselo, je li vam je ocjenjivanje temeljenona razvoj, jesu li vam partneri profesori iroditelji. Znamo samo da ste i vi i mi ula-gali mnogo truda da bismo došli doovoga čina, znamo da i oni koji to nisu uči-nili, nezadugo će sami shvatiti da su to tre-bali učiniti, znamo da su maturanti ponossvake gimnazije, znamo, mlađe učenice iučenici zaljubljeni su u vas, znamo da vamzavide na ovome lijepom programu, i takodalje – a i vi znajte da smo vas zato obilje-žili! Nosite ponosno simbole svoje, našegimnazije, neka i izvan ustanove vide daste maturanti Hrvatske gimnazije, da ste upredsoblju odrasloga života, da ćete ne-

zadugo polagati maturalni ispit, ispit zre-losti, da ste već pomalo svjesni toga kakomožete postati koristan član društva, aposebice naše hrvatske zajednice.

Na vrpcama su vam ispisane godinekoje za vas jako mnogo znače. To je 2010.i 2011., kada ste polagali prijamni za upisu gimnaziju, kada su neki kao bivši učeniciHrvatske osnovne škole bez prevelikihstresova počeli gimnaziju, a neki ni saminisu znali što ih očekuje. A što znači 2015.?– Primjerice i ovaj današnji dan koji vampriređuju učenici 11. razreda, kada i vašimroditeljima dajete na znanje da se pribli-žavate jednoj sljedećoj postaji, koja ćevam u obrazovnome smislu odrediti bu-dućnost jer ipak maturalne vrpce preuzi-mate u danima kada šaljete svoje prijavena visoka učilišta, koja će vam biti sljedećealma materi, no vjerujem da Hrvatskaškola Miroslava Krleže znači za vas neštoposebno. Godina 2015. bit će za vas jednaod onih koju ćete koristiti kao pomoćnuvrijednost, koja će vam pojednostaviti ra-čunanje vremena, kojoj slični će bitimožda samo datumi rođenja vaše djece.

Dragi maturanti! Ne dajte se! Vas smo

već obilježili, nezadugo morate postatiodrasli, ali do tada budite još malo našeučenice i učenici, ostanite naša djeca, a mićemo se zajedno veseliti s vama svimonim uspjesima koji vas očekuju ovdje ugimnaziji i koje ćete poslije podijeliti snama. Iskreno vam želim da shvatite našenastojanje u tome kada zajedno s vamaželimo dokazati što sam na početkurekao: ŠKOLA JE ŽIVOT!

Maturalni ples nakon plesa zahvale sasvojim roditeljima izveli su učenici matu-ranti u svečanim odijelima i večernjim ha-ljinama, prekrasni mladi ljudi, slijedilo jefotografiranje uzduž i poprijeko, roditelji,prijatelji, rodbina. Bala u školi nema većnekoliko godina, ali su se hrvatski matu-ranti pobrinuli za bal... Oni, njihovi rodite-lji, profesori škole i mnoštvo prijatelja noćsu proveli u pečuškom lokalu Trafik na tu-lumu naziva Yugo Night s Dj Dušanom iOrkestrom Juice.

Branka Pavić BlažetinFoto: Ákos Kollár

TEMA n 5 n

Nezaboravni program učenika 11. razreda

IMENIK MATURANATA 12. a razred: Andrej Abrišin, VeljkoDragašević, Noémi Füzi, Teodor LászlóGilicze, Dorina Herman, Vince Hor-váth, Ana Rea Jeđud, Dejana Jorgić,Leonóra Lowesher, Dorina Molnár,Márk Nagy, Toni Opaček, NatáliaRónai, Adriena Šimara, Blaž Šimara,Zrinka Ana Sabo, Dominik Tkalec, Ved -ran Malecki, Luka Stojanović; razred-nica Jelena Kis Kollár.

12. b razred: Martin Antolović,Dora Balatinac, Edita Bolvari, CsongorDévai, Matija Gažić, Melinda Gyulai,Valerija Ivanković, Klára Viktória Klepe,Adriena Kovačević, Dušan Kovačević,Klaudia Krémer, Melitta Karina Kuzma,Emeše Plužar, Borbála Katinka Szávai,Tamaš Serletić, Viktor Vresnyák; raz-rednik: Ákos Kollár.

GARA – Tamošnja Hrvatska samo uprava 7. ožujka, s početkom u 19 sati organizira tradi-cionalno Muško prelo, u mjesnom domu kulture. Za večeru se priprema tradicionalniovčji paprikaš, a goste će zabavljati Tamburaški orkestar Bačka sa Stipanom Krekićem iRado vanom Marićem, harmonikašem Velikoga narodnog orkestra RTV Vojvodine.Ulaznica na Prelo je 2000 Ft, a ono se održava pod motom „i lumpujte, al lipo polako,nek se divi i nek vidi svako”.

BAJA – Prošlogodišnji dobitnik Nagrade grada Baje za kulturu, Plesni krug „Šugavica”, iove godine nastavlja s organiziranjem redovitih južnoslavenskih (hrvatskih, makedon-skih i srpskih) plesačnica petkom u športskoj dvorani Osnovne i športske škole na baj-skom Dolnjaku, s početkom u 18 sati. Prema obavijesti objavljenoj na službenojfesbukovoj stranici, 27. veljače plesačnicu je vodila Judita Poljak Csicsor u pratnji Orke-stra „Braća Barić”, 13. ožujka makedonsku i grčku plesačnicu voditelj KUD-a „Zorica”Marko Szili te Ioannis Zoumpoulis, 24. ožujka Attila Tarnóczi, plesač pečuškoga KUD-a„Tanac” u pratnji „Braće Barić”. Dana 8. svibnja Plesni krug „Šugavica” obilježava VI. go-dišnjicu opstojnosti (zatvorena priredba) rođendanskom plesačnicom na kojoj će okup -ljene zabavljati Orkestar „Selo” te gosti Radovan Marić i Zoran Barić. Članovi Kruga 29.svibnja i 3. srpnja sudjeluju plesačnicama koje se održavaju u okviru IV. Plesa naroda.

n 6 n BAČKA

Dani IvanaAntunovića

u lipnju 2015. U povodu 200 godina od rođenjanarodnoga preporoditelja Hrvatau južnoj Ugarskoj Ivana Antu -novića, ove (2015.) godine bit ćeodržani Dani Ivana Antunovića uKalači i Subotici. To je odlučenona zajedničkoj sjednici pred-stavnika suorganizatora ove ma -ni festacije – Znanstvenoga za vo-da Hrvata u Mađarskoj (Mađar -ska), Zavoda za kulturu vojvođan -skih Hrvata i Kato ličkoga društvaza kulturu, povijest i duhovnost„Ivan Antunović“ (Vojvodina, Re-publika Srbija), Filozofskogafakulteta u Osijeku, Katoličkogabogoslov nog fakulteta u Đakovui Filozofskoga fakulteta u Zagrebu(Republika Hrvatska), koja jeodržana 24. veljače 2015. godinena Filozofskome fakultetu Sve -učilišta Josipa Jurja Strossmayerau Osijeku.Dani Ivana Antunovića bit ćeodržani u lipnju tijekom tri dana:od petka do nedjelje (19., 20. i 21.lipnja 2015.), u Kalači i Subo tici, iobuhvaćat će niz kulturnih prire -daba. Središnji dio proslave ju-bileja bit će međunarodni znan -stve no-stručni skup pod nazivom„Ivan Antunović – narodni prepo -ro ditelj Hrvata u Ugarskoj“.Naime, predstavnici suorganiza-tora složili su se kako je dvjestogodina od rođenja toga velikogkulturnog poslenika, publicista,pisca, kalačkog kanonika i na -slovnog biskupa bosonskog,dobar povod da se u njegovojrodnoj Bačkoj organizira među -na rodni znanstveno-stručni skupporadi toga da se iz perspektivesuvremenih znanosti vrednuje injegovo društ veno i kulturnodjelovanje te njegovo djelo. Skupje zamišljen kao interdisciplinaran– okupio bi teologe, etnologe,jezi koslovce, teoretičare i povjes -ničare književnosti te povjes -ničare. Nakon skupa predviđenoje i objavljivanje zbornika radovasa skupa, koji bi imao među -narodnu recenziju.

Posjet generalne konzulice

Na poziv profesora Odjela za hrvatski jezikpri Institutu za narodnosne i strane jezike Vi-soke škole Józsefa Eötvösa u Baji, mr. VesnaHaluga, generalna konzulica RepublikeHrvat ske u Pečuhu, posjetila je studente iprofesore hrvatskog odgojiteljskog i učitelj-skog smjera. Na našu molbu održala nam jepredavanje o hrvatsko-mađarskim vezamate predstavila Generalni konzulat u Pečuhu.Na predavanju u hrvatskoj učionici bili sunazočni redoviti studenti, njihovi profesori,predsjednica bajske Hrvatske samouprave idopredsjednica Hrvatske državne samo -uprave Angela Šokac Marković, predsjednikSaveza Hrvata u Mađarskoj i ravnatelj Fan -caš ke osnovne škole Joso Ostrogonac te tro-jica nastavnika u mirovini: umirovljeniravnatelj santovačke Hrvatske škole MarinĐurić, Živko Prodan, bivši profesor Sred njeekonomske škole Istvána Türra, te Matija

Zorić, bivši nastavnik tjelesnog odgoja uDautovu koji je nekada tu završio učiteljskismjer, i profesorica Irena Krumes Šimunovićs Pedagoškog fakulteta u SlavonskomeBrodu. Redoviti su nam studenti iz Santova,Pečuha i Podravine, iz Starina.

Bilo je riječi o mogućnostima novesurad nje između naše ustanove i pedagoš -kih ustanova u Hrvatskoj iako mi već imamougovore o uzajamnoj suradnji s fakultetimau Osijeku, Čakovcu i Splitu. Generalna nas jekonzulica sokolila da se natječemo kadabudu ponovno objavljeni natječaji General-nog konzulata, i ponudila sve moguće na-čine pomoći da bismo što uspješnije mogliobavljati našu djelatnost.

Profesorica Morana Plavac, lektoricanašeg odjela, predstavila je gostima Odjelza hrvatski jezik, ujedno je izrazila i žaljenješto joj ovdašnji trogodišnji mandat krajemove akademske godine istječe jer se kodnas, kako reče, vrlo dobro osjeća. Za vrijemezajedničkog ručka u restoranu „Eötvös” našeškole pridružio nam se i Zoltan Melicz, rektornaše škole, inače po pod rijetlu djelomičnoHrvat iz Atada (Nagyatád), nekadašnjegHorvátatáda, te voditeljica našeg instituta,Njemica Adela Manz, podrijetlom iz Kać-mara.Smatramo da je susret bio uspješan i da smobili ojačani u svojoj hrvatskoj samobitnosti,da smo dobili nove nade i nove poticaje zasvoj daljnji rad. Hvala generalnoj konzulicina posjetu te na knjigama koje je konzulatdarovao i studentima osobno i Odjelu za hr-vatski jezik.

Dr. Živko Gorjanac, voditelj odjela

Generalna konzulica Vesna Haluga

Nedjelja, 15. veljače 2015., Mohač (MTI) – Bušarski pohod uMohaču festival je kojim se obilježava kraj zime i dolazak pro-ljeća, a središnji programi priređuju se uz golemo zanimanje pu-blike, jedan je od osobitih domaćih narodnih običaja –okarakterizirao ga je Zoltán Balog, ministar za ljudske resurse, iSándor Fazekas, ministar poljop rivrede.

Zoltán Balog reče: Mohačanima je uspjelo očuvati tu tradiciju.“U drugoj polovici 20. stoljeća bilo je pokušaja da nam oduz mui liše nas naših narodnih običaja, našega ponosa, ali grad Mohačse nije dao, bio je ustrajan. Smatra da je Bušarski pohod festivalMohačana, a nikako nije festival turizma, ekonomske ili kulturnepolitike, marketinga ili komunikacijskih stratega. Obitelji u tomegradu izrađuju maske i opravu, oni njeguju i prenose običaje namlađe naraštaje.

Ministar je skrenuo pozornost na činjenicu da u ovome graduna Dunavu stoljećima žive u miru Mađari, Hrvati, Srbi, Romi iostale narodnosti. ”Golema je ovo stvar jer pokazuje: kad naspuste da u miru živimo, možemo mi to, živimo u slozi, poštivajućitradicije drugih naroda” – naglasio je.

Sándor Fazekas reče da je Bušarski pohod pokazao životnumoć gradske zajednice, a sam festival posjeduje te čari kojima sepublika ni ubuduće neće moći oduprijeti.

Ministar je izrazio vjeru da će i ubuduće biti mladih ljudi kojiće njegovati taj običaj kako bi i sljedeća pokoljenja mogla biti su-dionikom ove impozantne manifestacije.

Mohački gradonačelnik József Szekó (Fidesz-KDNP) istaknuoje da je Bušarski pohod u Mohaču prva manifestacija u godinikojom se obilježava kraj zime I početak proljeća, a bušari su uči-nili dobar posao jer se vrijeme okrenulo na pravo proljetno.

Neprekinuta je popularnost ovog festivala koji je uvršten naUNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. Premaprocjeni organizatora, središnji programi manifestacije priv lačečak 80 tisuća posjetitelja. Za njihovu zabavu brine se 1200 ma-skiranih ljudi, a za šest dana manifestacije na gotovo tridesetmjesta znatiželjnike očekuje više od sedamdeset programa.

U nedjelju rano poslijepodne bušari se svojim motornimčamcima otisnu s Mohačke ade na drugu obalu Dunava, a pošto

prodefiliraju gradom, otisnu Dunavom drvenu mrtvačku škrinjukoja simbolizira kraj zime, a navečer u mraku pak upale veliku lo-maču od pruća na glavnome gradskom trgu. Međudobno radose slikaju i plešu s posjetiteljima.

Priredbe ovoga pučkog običaja posjetili su: veleposlanica Sje-dinjenih Država Colleen Bell, veleposlanik Ujedinjenoga Kraljev-stva Jonathan Knott, veleposlanik Švedske Niclas Trouvé, tezastupnici u Mađarskom parlamentu i druge osobe iz javnog ži-vota. Svoje umijeće u istjerivanju zime zakrabuljeni bušari ćepredstaviti u ponedjeljak hodajući od kuće do kuće, a na meso-pusni utorak, završni dan poklada zapalit će na lomači mrtvačkuškrinju, simbol surove zime.

Nadaleko poznati pokladni festival grada Mohača prvi put sespominje 1783. godine.

Prema legendi, prepredeni predci mjesnih Hrvata Šokaca,bježeći od turskih osvajača, utočište su našli na dunavskomotoku. Maskirani, otisnuli su se na drugu obalu Dunava te zasko-čili praznovjerne Turke koji, prestrašeni, glavom bez obzira bježalisu iz grada.

- mcc -Foto: MTI

Kultura – tradicija – svetkovina

Običaj mohačkih šokačkih Hrvata – dio UNESCO-ove nematerijalne kulturne baštine

BARANJA n 7 n

n 8 n U SPOMEN

Trenutak za pjesmuMučenici

Mučno je biti Hrvat – povist uči –kad svako malo, za vrat, kvoču vrane,al’ ne mogaše utrnuti luči – iz svake smrti novo svitlo plane.

Čehulja svaka nove grožđe rađai postaje kvas svagdašnjemu kruvu.Skrušeno plovi mučenička lađau grimiznomu, anđeoskon, ruvu.

Nije Hrvat – Hrvat – ako l’ ne trpi.Naš je Spasitelj pokaza na križu,da se iz smrti novi život crpi.

Cimbal nek’ zveči u sarc našon dici.Uvis, braćo m’a, nek’ se ruke dižu.Mol’te za nas, hrvatski mučenici!

Ante Nadomir Tadić ŠutraFoto: Dražen Zetić

U spomen

Marija Rokuš Balatinac(1967. – 2015.)

Nakon duge i teške bo les ti u 48. godiniživota napustila nas je majka, sup -ruga, kći i sestra, tetka i snaha MarijaRokuš Balatinac. Na njezin posljed -nji put, 28. veljače, u santovačkomegroblju ispratilo ju je mnoštvo svi-jeta. Osnov nu školu završila je uSantovu, a hrvatsko-srpsku gimna-ziju u Budimpešti gdje je i maturirala1985. godine. Istaknuta kulturna djelat-nica, desetak godina radila je u mjesnomdomu kulture, do 1995. godine. Godine 1993. zasnovala jeobitelj sa suprugom Stipanom Balatincem. Bog ih je podarios dva sina – Zvonimir (1995.) i Miroslav (2000.) Od 1995. go-dine do prerane smrti radila je u učeničkom domu santo -vačke škole, devetnaest godina vodeći svakodnevnu briguo naraštijima djece od vrtića do osmog razreda. Uz rad se idoškolovala na bajskoj visokoj školi gdje je 2000. godinestekla zvanje zdravstvenoga pedagoškog asistenta. Okup -ljala je mladež, te vodila Hrvatski crkveni pjevački zbor san-tovačke župe, bila je među prvima u njegovanju hrvatskogajezika i nacionalne svijesti šokačkih Hrvata u Santovu, i usvojoj obitelji i u hrvatskoj zajednici. Njezin posljednji ispra-ćaj odvijao se na hrvatskom jeziku, predvodio ga je mjesnisvećenik Imre Polyák.Uime djelatnika Hrvatskoga vrtića, osnovne škole i učenič -kog doma od Marije Rokuš Balatinac oprostio se ravnateljJoso Šibalin ovim riječima:«S tugom i bolom u srcu, zatečeni s tvojom preranomsmrću, stojimo nad tvojim odrom. I sama pomisao da tenema više među nama, izaziva nevjericu. Pred nama je tvojdragi lik, uvijek nasmiješena, vedra s mnogo topline i ljubavispremna na pomoć svima nama, a pogotovo djeci našeustanove. Marija je nakon mature 30 godina samoprije-gorno radila u svome Santovu na polju kulture, odgoja iobrazovanja za svoj narod, za svoju zajednicu sve dok je nijeshrvala opaka bolest. I tada, tako bolesna, nastavila je svojrad umalo do posljednjih dana svoga života. Još i sada sevide u našoj ustanovi djela njenih ruku, slike, edukativni s kojima se trudila našoj djeci u učeničkom domu stvoritiugođaj obiteljskog doma. Nije prošla ni jedna priredba beznjenih prigodnih dekoracija. S isto toliko žara radila je i zacijelu našu hrvatsku zajednicu kao voditeljica Hrvatskoga crkvenog zbora, organizirala probe i nastupe širom naše do-movine, a pogotovo u našoj regiji. Svi mi teška srca doživ-ljavamo ovaj događaj i suosjećamo bol u srcima njenihnajbližih koji su ostali bez nje iznenada, ostali bez njene lju-bavi i topline. Ostali bez nje da nisu ispunili sve zajedničkeplanove, ostvarili sva nadanja i sve snove. Od svega ostajesamo tuga, ostaje bol u duši, suze i lijepe uspomene na Ma-rijinu neizmjernu dobrotu, nesebičnost i plemenitost duše.Neka je dragi Bog primi u svoje okrilje sa svojom neizmjer-nom dobrotom.»

Uredništvo Medijskog centra Croatica

ZAHVALADuboko dirnuti iskrenom pažnjom iskazanom nam u trenut-cima bolnog rastanka, suosjećanjem i dostojanstvenim ispra-ćajem naše drage i voljene mame, ljubljene supruge, voljenekćeri, sestre, tete, snahe MARIJE ROKUŠ BALATINAC (12. II.1967. – 23. II. 2015.), 28. veljače na santovačkome groblju,zahvaljujemo svoj rodbini, kolegama, dragim prijateljima, susjedima i znancima koji su je zajedno s nama dostojan-stveno ispratili na vječni počinak.Hvala vam na brojnim izrazima sućuti, cvijeću i toplim rije-čima utjehe.Od srca zahvaljujemo svima koji su bili uz nas u proteklomedvogodišnjem razdoblju. Hvala vam na pruženoj pomoći,top lini i ljudskosti koju ste iskazali tijekom njezine bolesti,osobito u najtežim trenutcima.Velika hvala medicinskom osoblju Onkoradiloškog centra Žu-

panijske bolnice u Kečkemetu i njezinuliječniku koji ju je brižno liječio

godinu i pol dana.Posebna hvala župniku

Imreu Polyáku koji je,uz redovite posjete,toplim govorom is pratio našu maj kui sup rugu, te namulio nadu da se onanalazi na zaslu že -nome mjestu koje

joj je namijenio Gos -podin.

Počivala u miru Božjem!

Zahvalna obitelj

In memoriam

Jožef Šaller (1959. – 2015.)

Zbogom, Joži!Prva korizmena nedilja zvanaredno turobna je bila za jednučetarsku familiju, a brzinom strijele se je proširila tuga u srcusvim nam Gradišćanskim Hrvatom, a i ostalim Hrvatom ki smote poznali i rado imali. Pogodjeni smrću, u misli smo začeliiskati spominke na dragoga prijatelja, Hrva -ta, bivšega načelnika južnogradišćanskoganaselja, predsjednika Hrvatske samoupraveu Gornjem Četaru, zastupnika Hrvatske sa-mouprave Željezne županije, folkloraša, og -njogasca, člana peljačtva mjesnoga šport -skoga kluba, kotriga domaćega farskoga ta-nača, neumornoga aktivista ki se je cijeližitak trudio za svoju voljenu familiju i rodnoselo Gornji Četar, ter za opstanak hrvatstva,materinske riči i tradicijov. Po svi ovi duž -nos ti se vidi, jedva je bilo na seoskoj razinitakovoga kusića «društvene službe», kadeTe nije bilo. Krasili su te vrline s trimi kamenitemeljci: ljubav svojoj obitelji, ljubav premamaterinskomu jeziku i narodu, ljubav jačkii mužiki. Znala te je ganuti hrvatska melo-dija, kot i spominjanje istinskih prijateljev u Sisku. Suprot bo-lesti, svagdir si bio, svagdir si svakomu pomagao, iako nisi biočlovik od velike riči, shranjao si u sebi velike duševne dare. Biosi srićan človik ki je uživao u ljubavi svojih najmilijih. Ej, kakosi se znao veseliti vašim tancošem, jačkarom i tamburašem,ke ste uprav vi, sa ženom Anom u novi žitak pozvali, na nogespravili. S istim veseljem si znao i po dvadeseti-trideseti put uČetarskom fašenjku invitirati tvoje tancoše, iz česa ste napra-vili djelomično i po tvoji sanja odlični dokumentarni film, ko-

jega su morali jur prez vas publiki predstaviti. Još smo se predtim četire dane na telefonu pominali, jur onda si rekao da sazdravljem ne ide Ti najbolje. Tužiti se nisi kanio, nigdar. Za dvadane si jur ležao na intenzivnoj njegi peštanske bolnice. Pettajednov dugo smo se skupa ufali. Što ste svega i donidob do-živili u vlašćoj familiji, i to nam daje svidočanstvo o vašoj hrab -rosti. Vjerovali smo, moć ćeš iskobacati iz bolesti, nadvladatisve poteškoće i vratiti se domom. Ostavio si nas, a sad nekpraznina viče... U pondiljak otpodne nad četarskom crikvomsu se okupili škuri oblaki za vrime maše zadušnice, a polag li-jesa jur na početku zbogomdavanja začela je pljuskati snižna

godinica, sve dokle Te nisu stavili na vjekovječ -no mjesto u četarskom cimitoru i sve doklezad nji pozdrav od kitic nije položen na Tvo-jemu grobu s porukami, ni smrt Te ne moreukrasti od spominka. Rekli smo, sam Bog jezap lakao nad zgubitkom. «Kad bi deset životaimao, svih deset bi za svoj hrvatski narod dao»– s tom citatom su se rastali od Tebe kolegari,zastupniki u Seoskoj i Hrvatskoj samoupraviGornjega Četara. Svi mi, ki smo Te poznavali,točno znamo kakovoga vridnoga človika smomorali pustiti. Gizdavi smo svi, s kimi si ovosvoje, zaistinu kratko, zemaljsko vrime od 55ljet podilio. Učinio si sve za svoj hrvatski narodi vlašću zajednicu, što Ti nigdar nisu imali pri-liku zahvaliti. Naše suze na obrazu i brojni bu-keti od kitic su te odsprohodili na vječni

počivak ov tajedan. Ovput izražavamo sućut cijeloj Tvojoj obi-telji, a i hrvatskoj zajednici Gornjega Četara ka Te je rado imalai cijenila uprav tako, kot i cijela gradišćanska regija.

Joži, sad već predani Božjoj volji, prosimo sve andjele daTi se pridružu u nebeskom kraljevstvu, a Ti nam daj snage daprez Tebe nastavimo sve ono, što si začeo, na čemu si marljivodjelao desetljeća dugo, na braniku našega hrvatstva.

Počivaj u miru, neka Ti bude laka četarska zemlja!Timea Horvat

U SPOMEN n 9 n

S kotrigi Hrvatskoga kulturnoga društva „Četarci"

Bogatstvo...

Ikar, koji je smjelo poletio. Ali je njegovo bijelo perje ostalo ne-taknuto, krila mu nisu pržile sunčeve zrake, ni kišne kapi oteža-vale let. Postoji li kristalno čista riječ za opis duha, stvaralaštvokoreografa Antuna Kričkovića? Jedan senzibilan bunjevačkiHrvat, katkad osamljen, neshvaćen, bijesan, željan novoga, sku-čen u prostoru, osoba koja vječno traži svoju zvijezdu vodilju.Pružio je ruku mnogim koreografima, plesačima u nas, a takođeri umjetnicima mađarske plesne palete. Pečuški balet, AnsamblBudapest, Državni narodni ansambl, Ansambl „Luč“ postaje su tokoje su oblikovale stvaralaštvo koreografa Kričkovića, i kulturnoblago mnogih zajednica. Nažalost, umjetnik na večeri nije pribi-vao.

Pedeset i peta obljetnica Plesnog ansambla „Luč“ proslavilase sredinom prosinca prošle godine. Ulaznice su već bile raspro-dane u pretprodaji. Smjela i hrabra suputnica Meštra, Marija Sil-čanov, nimalo nije imala lak zadatak, ali je odabir i redoslijedplesnih koreografija bio odličan. I tko bi mogao sastaviti boljuvečer od Kričkovićeve nekadašnje plesačice, potom desne ruke iumjetničke suradnice? Štoviše, osobe s kojom zajedno diše. Sli-jed koreografija večeri bil je: „Božji znak“, „Laziko“, „Samoća“, „Ko-vinska balada“, a drugoga dijela „Carmina Burana“, „Kretskidjevojački ples“, „Parisova jabuka“ i „Šokački svatovac“. Uokvirenavečer s narodnosnim folklornim motivima. Poseban je kolorit ve-čeri bio nastup tukuljskoga sastava „Kolo“ pod vodstvom Ladis-lava Halasa, te pomurske pjesme u izvedbi Zorice Jurković.Plesove su izveli bivši i sadašnji plesači „Luči“.

Plesovi su bili izvedeni odista na visokoj razini, publika jeimala dojam kako je riječ o osobama koje i danas plešu u nekim

ansamblima. Čestitka za odabir i slijed plesova! Da, jer taj brižnosastavljeni mozaik plesnih koreografija odraz je stvaralaštva An-tuna Kričkovića, osobe koja je uvijek imala dobre oči za odabirplesača.

No razotkrijemo li koreografije večeri, uvidjet ćemo kako je„Božji znak“ sestra „Esterine molitve“, no ne i „Bludnoga sina“ ili„Judite“. Ove potonje nose u sebi umjetnikovu nesnošljivost, aprethodne su sklad poput Meštrovićevih kipova. Osnovice su bi-blijski motivi, ali ih je umjetnik posve različito interpretirao. Obli-kovanje žene, ženske sudbine poseban su ep umjetnikovastvaralaštva. Bilo da je riječ o ženama grčkih tragedija ili Starogazavjeta one nose u sebi tugu, nesklad, buntovništvo ili nepoko-rivost. Koje je sve zapravo Kričkovićevo „žensko lice“.

Skupni ples muškaraca „Laziko“ jedan je od takvih koreogra-fija čiji su pojedini isječci nadomišljeni u drugim plesovima, pri-mjerice kod plesa oko Holoferna u koreografiji „Judite“, pa tako ipojedine scene „Kovinske balade“ – plesna koreografija na pjes -mu Jánosa Aranya „Népdal” – jesu prepričane u „Koštani“ ili u ko-reografiji „Ples oko noževa“.

Ples „Samoća“ jedna je od Kričkovićevih „mega“ koreografija,koja je nastavak priče „Relacija“ ili „Sizifa“. Pojedinci koji su skučeniu prostoru i vremenu, likovi koji su osuđeni ili žigovani. Najvećije osjećajni naboj kod narečenih plesova. Koreograf je neizrecivovolio opisati ljudsku sudbinu, koja nosi u sebi dvije krajnosti:sreću i tugu. Unutar jedne koreografije često je i varirao temu.

„Carmina Burana“ jest koreografija na istoimenu skladbuCarla Orffa, ali je u cijelome Kričkovićevu opusu „osamljena”poput „Parisove jabuke“. Mislim da je riječ o umjetnikovu ekspe-rimentu, koji je vrhunac pronašao u nekim drugim koreografi-jama. Riječ je o koreografiji na klasičnu glazbu i na temu grčkemitologije. Za ovo potonje dodijeljeno je i priznanje. I bez nakaneuvrede, nije riječ o slabim koreografijama, nego o plesovima kojiviše ne blistaju, progutalo ih je vrijeme. Iz „Carmine Burane” iš -čeznula je borba pojedinca u društva ili radost proljeću. „Parisovajabuka” postala je puka igra.

Vječno je pitanje u Kričkovića ljubav i zajednica. Kako scenskiobraditi ta dva kozmička pitanja. Scenska i osjećajna rješenja pro-našao je u obradbi pučkih plesova poput Šokačkoga svatovca,Bunjevačke svadbe, Gradišćanske svadbe ili Dalmatinskoga za-ručničkog obreda. Kolo poput simbola zajedništva, u kojem seskupa diše, misli i bok uz bok se pleše. Ljubav u izvornim folklor-nim obredima. Večer je završena u nadi kako će se njegovati ples -ne koreografije Antuna Kričkovića i kako će biti još prigode zazajednički ples bivših i sadašnjih plesača. Publika je viđeno nag -radila burnim pljeskom, rođendan je proslavljen i druženje je na-stavljeno kod bijeloga stola.

Kristina Goher

55. obljetnica Plesnog ansambla Luč

Lirski let

„Božji znak”

„Samoća”

Koreografija „Laziko”

n 10 n BUDIMPEŠTA I OKOLICA

Lipa je naša krajina, to se posebno vidi sčetarske Gore. Okolo-naokolo zemlje, vi-nogradi, puti, u miru živeći narodi, Hrvati,Nimci, Ugri u ovoj Pinčenoj dolini. Panjijoš sanjaju. Iako nas ne trese zima, predklitom Tivadara Čerija dobro spade kupicažganoga. Na klupčici iz crtežov poznata fi-gura Šrek i lovac sidu iz Keresteša s nardar-skom lipoticom, i oni s nami skupa čekajuveselu povorku. Kad nam se zahladi, nutraprojdemo u vikendicu. Ugodna toplinazavlada, stol će se srušiti od svake fele jilai pila, a svezana četarska šunka pravodavabi ljudski pogled k plafonu. Gusta šku-rina sidi jur na brigu, kad začujemo iz da-leka prvi glas harmanije i pratećihinstrumentov, pak onda i štrofe naše milejačke: «Sirota sam ja, nimam nikogar,nimam ja oca, nimam ja mater, nimam janikogar». Oganj gori da mladi najdu put umalo većem blatu do Čerijovoga klita,

kade je pozdravlja aplauz, i aperitif (ki znata dan jur koji, po broju), a svirači se nemoru istrudjati, nek čvrsto guslaju za tan-coše pod vedrim nebom. Čuda je mladih,veselje je prez granic. Prisički i šički sviračisu u formi, svaka imčast, ali moramo istak-nuti harmonikaša Dju-rija Vlašića ki je kotpravi izvor i živa jač -karna knjiga, čas za časnove melodije začme,a prsti nek tako bižugori-doli na harmaniji,iako tekst negda-neg -da i fali. Gdo bi mislioda nimalo ne zvučistranjskom med četar-skimi brigi Bulićevamelodija «Kamen, krš imaslina, moja Herce-

govina», a kako kazaljke bižu najpr u vri-menu, odvud se zove i ban Jelačić na usta-nak. Ovo je danas šesta pivnica, i ima jošjedna, tako da se mladina polako sabere,još ostanu na jedan tanac pred vrati i nas -tavljaju noćnu turu u Gorici. Drugi danoko podneva pri doljnjoj krčmi se stišćumladi junaki lipo obličeni, u bijeloj rubačis kravatom i u škrljači. Mališani iz čuvar-nice su je došli pogledati i viditi pravicu kute za par ljet, kako se svi mi ufamo, jur onislijediti. Gane se povorka, muzički sastavje isti kot dan prlje i pri prvoj divojačkojhiži, pri Šimonovi, se prosi dopušćenje zaulazak. Boglarki, 16-ljetnoj gimnazijalkiprvi put su došli dičaki po rozmarin, boljerečeno po klinčac, koje i pomeće u svojojhiži. U djelu joj mati Judit i staramajkaIrma pomažu. Zatim dojde druženje, jačkajačku prati, starija generacija i Šimonovigosti vidljivo uživaju u četarskom mulato-vanju, kuša se jilo i pilo po navadi, kadprez toga nij’. Letu minute, tančeni krugpred hižom miri korake i po ulici, i šika sezbogomdati. U veselom marširanju idedalje i jačka i mužika, kot i veseljaki do

druge štacije, Takačevim. Tamo jur rutini-rane domaćice primu šereg mladih «tru-badurov» i ovde je pun stan gostov. KćiEvelyn s rekordnom brzinom meće gorina škrljače bijele ružice. Scenarij predhižom je isti kot i prlje, i polako krene dalječeta do restorana Pezi. Imaju još onibrojne štacije, iza oblokov ali uprav naputu znatiželjni pogledi je sprohadjaju.«Rumeno cvatu ruže... mila, kad se ja vra-tim, će ljubav bit ponovljena...» – nositakte i riči četarski vitrić sve do polnoći,kad pak konačno zamuknu glazbala. Gdou Gradišću želji doživiti pravi ugodjaj me-sopusta, ta mora obavezno dojti u ov kraj,zadušiti rozmarin, zatancati s junaki iskupa mulatovati sa stanovniki ovoga juž-nogradišćanskoga sela. Kljetu nanovič...

Tiho

Pred Čistom srijedom u Gornjem ČetaruPred Čistom srijedom u Gornjem Četaru

Od klitov do divojačkih Od klitov do divojačkih hiž u duhi rozmarinahiž u duhi rozmarina

Pred misecdan smo nazočili prezentaciji DVD-ploče fašenjskogaPred misecdan smo nazočili prezentaciji DVD-ploče fašenjskogaobičaja Branje rozmarina, i onda smo domaćinom rič dali, vraobičaja Branje rozmarina, i onda smo domaćinom rič dali, vra--ćamo se na vesele dane i u četarsku Goru, a drugi dan i divojćamo se na vesele dane i u četarsku Goru, a drugi dan i divoj--kam na pravo Branje rozmarina. Gdo u Gradišću želji doživitikam na pravo Branje rozmarina. Gdo u Gradišću želji doživitipravi ugodjaj mesopusta, ta mora obavezno otputovati u ovpravi ugodjaj mesopusta, ta mora obavezno otputovati u ovkraj, zadušiti rozmarin, zatancati s junaki i skupa mulatovatikraj, zadušiti rozmarin, zatancati s junaki i skupa mulatovatisa stanovniki ovoga južnogradišćanskoga sela. Pred korizmomsa stanovniki ovoga južnogradišćanskoga sela. Pred korizmomzapovidan je ovde tanac mladim i starijim, dobra volja je obazapovidan je ovde tanac mladim i starijim, dobra volja je oba--vezna, dopušćena je bedarija, vika i galama. Zadnji fašenjskivezna, dopušćena je bedarija, vika i galama. Zadnji fašenjskidani su jasne poruke i zimi da konačno jur skrsne, kad u ovomdani su jasne poruke i zimi da konačno jur skrsne, kad u ovomkraju se čeka protuliće...kraju se čeka protuliće...

GRADIŠĆE n 11 n

Zemaljsko društvo mađarsko-hrvatskog prijateljstva prije 11 go-dina utemeljili su kapošvarski Hrvati poradi povezivanja hrvatskenarodnosti sa svojim sugrađanima u Hrvatskoj, odnosno mađar-ske narodnosti iz Hrvatske s njihovom matičnom domovinom.Članova ima umalo dvjesto, od toga otprilike trećina je aktivna,a preostali se katkad uključe u programe. Društvo tijekom svogadjelovanja mnogo je radilo na prekograničnom povezivanju, za-služno je za uspostavljanje mnoštvo prekograničnih suradnjagradova, naselja, a također radi i na njegovanju hrvatskoga jezikai kulture u tome šomođskom gradu. Marko Kovač, predsjednikZemaljskog društva, nakon kratkog programa Pjevačkoga zboraduga-most i pozdravnih riječi izvijestio je članove o prošlogodiš-njem djelovanju organizacije. Bilo je kulturnih priredaba kao štoje Hrvatski dan, posjet u Hrvatsku na priredbe prijateljskih druš -tava, raznih aktivnosti vezano uz narodnosne izbore, sudjelovanjau prekograničnim projektima u Koprivnici, Čakovcu. Po staroj na-vadi, na skupštini se svake godine dodjeljuju priznanja osobamakoje su svojim dobrovoljnim radom pridonijele programima i dje-lovanju Društva. Ove su godine priznanja uručena bračnom paruArato, Mariji i Josipu, te Pavi Balatincu, koji su neumorno radiliradi osnutka hrvatskoga pjevačkog zbora, te bili pri ruci predsjed-niku u raznim organizacijskim poslovima. O društveno korisnomgospodarenju izvijestio je Tomo Fodor, povjereni dopredsjednik,a o financijskom izvješću za 2014. Pavo Balatinac, predsjedniknad zornog odbora. Sva su izvješća prihvaćena, jednako kao imolbe za primanje novih članova u Društvo.

Slijedilo je biranje čelništva. Još na lanjskoj sjednici izabranoje članstvo Odbora za predlaganje kandidata: Monika Soltra,predsjednica, Marija Kolarović i Imbro Berkeš. Za obavljanje duž-nosti predsjednika povjerenje je opet dobio Marko Kovač, za do-predsjednika je izabran Tomo Fodor, za glavnu tajnicu EržikaMajor Horvat, te za članove predsjedništva Milkai Lajosné i LajosOjto. Za članove nadzornog odbora izabrani su: Pavo Balatinac(predsjednik), Josip Arato i Zoltan Šipoš. Nakon izbora predsjed-

nik i članovi predsjedništva su zahvalili na povjerenju i nastavljenje rad, okvirno je zacrtan plan proračuna za 2015. godinu. Pred-sjednik Marko Kovač se nada da će tekuća godina biti uspješnijaglede financija, pokušat će iskoristiti sve mogućnosti natječajakako bi se moglo ostvariti više programa i aktivnosti. Prikazan jei plan programa za 2015. g., od kojih je nekoliko već ostvareno, ato je posjet programa mohačkih bušara, skupština i bal, priređenupravo na danu skupštine. Planiran je posjet u Gudovac na pro-ljetni sajam, te pokretanje tečaja hrvatskoga jezika i folklora. Društvo želi posredovati u povezivanju Kapošvara i Karlovca, apredviđeno je i sudjelovanje na programu mađarske narodnostiKoprivničko-križevačke županije. U kolovozu bi se priredio Festi-val hrvatskih kulturnih udruga i organiziralo hodočašće u MarijuBistricu. Članovi Društva svake godine sudjeluju na Državnomehrvatskom danu, a i sami organiziraju u prosincu Dan kapošvar-skih Hrvata.

Novi-bivši predsjednik Marko Kovač na pitanje kako zamišljadaljnje djelovanje Zemaljskog društva, rekao je:

– Moj zadatak, a i svih drugih članova jest da u naše Društvouspijemo uključiti i mlađe naraštaje, ja sam već jedanaest godinapredsjednik i nisam mislio da ću i dalje biti, mislim da treba predatimjesto drugima, prvenstveno mislim na mlade, međutim zasadnitko nije htio naslijediti moje predsjedničko mjesto. Drugo što bihvolio jest da pojačamo znanje hrvatskoga jezika, upravo zato ćemonastojati da organiziramo tečajeve hrvatskoga jezika i radionice fol-klora, možda ćemo s takvim aktivnostima uspjeti pomalo primamitii mlade Hrvate. – rekao je predsjednik Marko Kovač.

Nakon održane skupštine, istoga dana u Kapošvaru je održantradicionalni bal, koji je organiziran onako samo prijateljski,naime stol je bio postavljen jelom i pićem što su sami članovi pri-premili i donijeli.

beta

Dobitnici priznanja (slijeva): Pavo Balatinac, Marija Arato, Josip Arato

Novo predsjedništvo Zemaljskoga društva

Daljnji je cilj uključiti mladeZemaljsko društvo mađarsko-hrvatskog prijateljstva u Kapošvaru 21. veljače održalo je svoju redovitu skupštinuna kojoj je birano novo predsjedništvo. Prihvaćeno je izvješće o lanjskom radu, odnosno financijsko izvješće za2014. g., također i plan rada i plan proračuna za 2015. godinu. Za predsjednika je izabran dosadašnji predsjednikMarko Kovač, a među članovima predsjedništva bilo je malo promjene. Dodijeljena su i priznanja za istaknutečlanove u svezi s djelovanjem organizacije.

n 12 n PODRAVINA

MALA STRANICA n 13 n

POSLALI STE NAMUčenice prvog razreda osnovne škole bu-dimpeštanskog HOŠIG-a sa svojom učiteljicomAnitom Rittgasser oslikale su vesele trenutke inajoriginalnije maske školskog karnevala.

8. ožujka – Međunarodni dan žena

Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. ožujka svake

godine. Toga se dana slave gospodarska, politička i društvena dos tignuća

pripadnica ženskoga spola. Prvi Dan žena obilježen je 28. veljače 1909. u

SAD-u deklaracijom koju je donijela američka Socijalistička stranka. Između

ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u njujorškoj

tvornici Triangle Shirtwaist 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.

Na zapadnome svijetu Međunarodni dan žena uglavnom je prestao obilje-

žavati se 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom,

međutim 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975.,

koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, Ujedinjeni narodi služ-

beno su počeli obilježavati Međunarodni dan žena.

«Poklade» – Vivien Vulelić

Žena koja te voli

Ivica SmolecPlaha je žena što čezne i voli.Tiha su strasna, neljubljenausta,

poljubac okom blistavimmoli.

Jutra bez nje su hladnai pusta!

Književni kutak«Djevojčica na karnevalu»

– Deva Kordaš

«Klaun» – Deva Kordaš

n 14 n POMURJE

Na kerestursku filmsku radionicu stigli supredstavnici Filmske družine ivanovečkeOsnovne škole, ravnateljica Palmina No vaki tajnica Slavica Petković, voditelji radioniceNataša Kralj i Radovan Petković, Željko Me-dved, predsjednik Hrvatskog saveza peda-goga tehničke kulture, i djeca članoviivanovečke filmske radionice. Anica Kovač,ravnateljica keresturske škole, pozdravila jesudionike radionice, goste iz Hrvatske tedomaćine, učenike i roditelje i zatim se kre-nulo u čarobni svijet filma. Pomurski su seučenici upoznali s djelovanjem ivanovečkefotoradionice i njihovimdjelima, od kratkih igranihfilmova do dokumentar-nih, koji govore većinom odjeci, životu u školi i usvome selu, o prijateljstvu,ljubavi. Voditelji radionicepreko filmova „Oš se kla-dit” o ljubav nim nezgo-dama, „Djeco, Ivica sezove” (dobio je i vrijednunagradu) o nadarenomdječaku, „Moja baka Ana”,koja i danas izrađuje sir natradicionalan način. nasto-jali su animirati umjetnič -

ko gledanje filma i razmišljanje o temi. Na-ravno, najzanimljiviji film je „Letači međi-murskog neba”, u čijem su snimanjusudjelovala i keresturska i serdahelskadjeca, a spot o samoj ljetnoj radionici oživioje sjećanje na veselo druženje tijekom tje-dan dana.

Film je medij koji djeca vole, om možedočarati sve što god djeca žele te pruža sva-kom djetetu mogućnost da se dokaže, ionima koji možda nisu odlikaši, ali u izradbifilma su kreativni. Jednako tako za film jedovoljna i najobičnija kamera. Da bi se sni-mio film, zapravo dostatan je i telefon s ka-merom, međutim ako se želi ozbiljnijepozabaviti tom umjetnošću, treba mnogotoga naučiti, pokrete kamere, što je plan,rakurs itd., a to je velik izazov za djecu, ka-zala je nastavnica hrvatskoga jezika NatašaKralj.

Prva radionica imala je namjeru da sepotakne dječje stvaralaštvo i u Pomurju, asljedeći će korak biti upoznavanje s kame-rom i snimanje. Cilj je radionice razvitak i ja-čanje filmskog i videostvaralaštva učenikaosnovnih škola na obje strane granice, a uzfilmske aktivnosti svakako i njegovanjehrvat skoga jezika, razvijanje prijateljstavauz korisne i zanimljive sadržaje. Nastavakslijedi 10., odnos no 19. ožujka.

beta

Film kao komunikacijsko sredstvomeđu djecom

Pošto su prošloga ljeta pomurska djeca sudjelovala u Međunarodnoj filmskojradionici u Ivanovcu, ispostavilo se da djeca s filmom lako prebrode jezičneprepreke, a najlakše se uče i jezici. Brzo su to shvatili i suradnici radionice ijedva čekali novu priliku da se nastavi međusobno druženje. Zahvaljujući pro-jektu Hrvatskog savjeta za podršku nadarenim osobama, filmske radionicese nastavljaju, ovaj put na lijevoj obali Mure u okviru projekta „Mostovi zanadarene”. Prva radionica održana je 16. veljače, tada su sudjelovala kere-sturska i ivanovečka djeca, a sljedeća će radionica biti 10. ožujka, također istou Keresturu, te 19. ožujka u Serdahelu u okvirima Tjedna hrvatskoga jezika.

Radovan Petković pokazuje malu kamerukojom se može snimati i u vodi i u zraku u pokretu.

Sudionici, djeca s obje strane granice

SERDAHEL – Nonprofitno poduzeće„Mura i njezina regija” u suradnji smjesnom Hrvatskom samoupravomprijavili su natječaj europskog pro-grama Europa za građane. Bude liprojekt uspješan, programi bi seostvarili partnerstvom KUD-a Gori-čan, preloškoga Društva Naša djeca(Hrvatska) i Hrvatske kulturne ud -ruge Pomurje iz Slovenije. U okviruprojekta ostvarili bi se razni programivezani za ostvarivanje prava narod-nosti, očuvanja običaja i jezika, usvezi s problematikom dvojezičnostina četiri mjesta.

KANIŽA – Taj pomurski grad u zad -njih godina sve se više povezuje shrvat skim gradovima. Nedavno su seu njemu sastali predstavnici klubovastarih (oldtajmerskih) biciklista izKop rivnice te slovenskog Beltinca iKaniže. Na sastanku su pripremilisporazum koji će potpisati u sveča-nim okvirima na Danu grada Kanižepotkraj travnja. Cilj je tih klubova jed-nak: očuvanje povijesnih vrijednosti,prekogranično povezivanje i ostvari-vanje zajedničkih projekata. Premaplanovima, na Danu grada Kanižepredstavit će se klubovi sa svojimspomenutim biciklima. To će biti jošjedan korak u ostvarenju biciklis -tičkog turizma na tom području.

LETINJA – Na poziv letinjskoga gra-donačelnika Silarda Farkaša, čelništ -vo grada Preloga gostovalo je u tomepomurskom gradu. Prigodom po-sjeta razgovarali su o planovima i ti-jeku ostvarivanja ulaganja. Pred stav-nici grada Letinje izrazili su zanima-nje za projekt kompostane u Prelogu,i za sastanak s gospodarstvenicima spreloškog područja. Također, dogo-vorena je i daljnja su radnja u prijaviprojekata u sklopu programa „Eu-ropa za građane” poradi promicanjadjelatnoga europskoga građanstva,te budućim raspisima programa teri-torijalne suradnje zemalja članica Eu-ropske unije.

LETINJA – U organizaciji Prosvjetnogsredišta Luč i Hrvatske samoupravegrada Letinje, u okviru Proljetnog fe-stivala „Visibaba”, 14. veljače u 19 satiu narečenome središtu (Szaparyjskidvorac) gostovat će pečuško Hrvat-sko kazalište s predstavom igrokazaAntuna Karagića „Svijest”.

SA SVIH STRANA n 15 n

Kako kaže generalna konzulica Haluga, okupili smo se radi togada unaprijedimo gospodarske odnose između Republike Hrvat-ske i Mađarske. Utemeljenjem Neformalnoga poslovnog kluba,što će ga činiti ponajprije poslovni ljudi koji su podrijetlom Hrva -ti, a sukladno daljnjim aktivnostima i potrebama, dodatno bi seuključivali i mađarski poduzetnici koji imaju interesa poslovati sRepublikom Hrvatskom. Svi nazočni iznimno su pozitivno pri -hvatili inicijativu, zahvalili su generalnoj konzulici na pozivu iistaknuli kako je to prvi put u dvadeset godina da se pokušavaokupiti poduzetnike Hrvate.

Ti poduzetnici dolaze iz različitih grana gospodarstva – odpoljoprivrede, građevine, trgovine, sve do modernih tehnologija,a mnogi od njih spadaju u red najuspješnijih poduzetnika u Ba-ranji i Mađarskoj.

Za predsjednika Kluba izabran je Marko Györvári koji ima ve-liko iskustvo na prekograničnim projektima.

Generalna konzulica Haluga prezentirala je i mogućnostipredstojećeg IPA programa na kojemu će moći sudjelovati i malii srednji poduzetnici te smatra kako je sada pravo vrijeme zauspostavu kontakata s poduzetnicima iz Republike Hrvatskekako bi se dogovorilo i sudjelovanje na projektima.

Branka Pavić Blažetin

HRVATSKI NEFORMALNI POSLOVNI KLUB

Na poticaj generalne konzulice Vesne Haluga,9. veljače na Gene ralnom konzulatu RepublikeHrvatske u Pečuhu okupili su se poslovni ljudihrvatskog podrijetla iz regije kako bi razmotrilimogućnosti suradnje u nastupajućem razdob -lju. Nakon plo donosnih razgovora osnovan jeNeformalni poslovni klub. Pozivu generalnekonzulice odazvalo se dvanaest poduzetnika, akako saznajemo, očekuje se kako će se njimapriključiti i drugi.

Darovane slikovnice i knjigepečuškome Hrvatskom vrtiću

U radnom posjetu Pečuškome sveučilištu, Obrazovnom centru«Miroslav Krleža» i Generalnom konzulatu Republike Hrvat skeu Pečuhu, 25. i 26. veljače 2015. boravio je prorektor SveučilištaSjever Vladimir Šimović i Ana Globočnik Žunac, pomoćnica pro-rektora za znanstveni rad, umjetničku djelatnost i međunaro-dnu suradnju.

Nakon predstavljanja hrvatskih pograničnih visokih škola,učilišta i sveučilišta, u studenome 2014. godine, impresioni-rani Obrazovnim centrom «Miroslav Krleža» u Pečuhu, ali i dir-nuti nedostatkom literature na hrvatskom jeziku, SveučilišteSjever tijekom prosinca 2014. provelo je akciju sakupljanjaslikovnica i knjiga za pečuški Hrvatski dječji vrtić koje su 25.veljače i uručili ravnatelju Obrazovnog centra «Miroslav Krle -ža» Gaboru Győrváriju i voditeljici vrtića Anki Bunjevac. Pro-rektor je obišao školu te je dogovoreno da sljedeća dar budestručna literatura za odgajatelje iz vrtića i učitelje nižih raz-reda na hrvatskom jeziku. Također je dogovoreno da se spo-menuti Obrazovni centar uključi u neki od budućih projekata.

Program Hrvatskog kazališta za ožujak

14. ožujka 2015. g., u 19 sati, Antun Karagić: Svijest – pučkiigrokaz, Letinja19. ožujka 2015. g., u 13 sati, Tanja Bertok-Zupković: Malapčelica Maja – lutkarska igra, Serdahel21. ožujka 2015. g., u 19.30 sati, Dobar, Loš, Zao i Krakati – ve-stern-parodija, u izvedbi umjetnika Pečuškog baleta, Zagreb24. ožujka 2015. g., u 12 sati, Tatjana Bertok-Zupković: Malapčelica Maja – lutkarska igra, Bošnjaci (Hrvatska)26. ožujka 2015. g., u 11.30 sati, Tatjana Bertok-Zupković:Mala pčelica Maja – lutkarska igra, Surdukinj27. ožujka 2015. g., u 11 sati, Tatjana Bertok-Zupković: Malapčelica Maja – lutkarska igra, Dušnok.

Fašinjak bizonjskih penzionistov

Mesopustu su u Gradišću zbogomdali minuli tajedan ne samomladi nego i zrelije generacije širom Gradišća. Ljetos, po trećiput, su skupadošli zadnjega utorka ovoga fašinjka i bizonjskipenzionisti na poziv mjesnoga Kluba umirovljenikov. Zamužiku su bili odgovorni starogradski i kemljanski tamburašipod imenom Trzalica, i kako se vidi i na fotografiji, ku je namposlao Balaž Martinšić, svi nazočni, kih trideset ljudi, su sedobro ćutili uz druženje i malo veselja. Nastavak ove lipe tradi-cije slijedi pravoda kljetu...

SEMELJ – U organizaciji Hrvatske i Seoske samouprave, u ta-mošnjem domu kulture 13. ožujka upriličuje se proglašenjerezultata ovogodišnjeg natjecanja vinogradara. Programpočinje u 18 sati, a za dobro raspoloženje brinut će seorkestar KUD-a Ladislava Matušeka iz Kukinja. Uzorke vinatreba predati do 9. ožujka, ocjenjivanje će biti 10. ožujka. Uzasemeljske vinogradare organizatori očekuju i natjecatelje izŠaroša, Egraga, Salante i Kukinja.

KERESTUR – U Osnovnoj školi Nikole Zrinskog 26. veljačeupriličen je otvoreni dan za buduće prvaše kako bi se upoz-nali sa školom koju će najvjerojatnije pohađati. Ta keresturskaustanova svake godine priređuje takav dan za djecu iroditelje, koji svoju djecu žele upisati u tu školu s namjeromda vide na koji se način radi, kakve su obveze djece, kakvemogućnosti imaju učenici ako se upišu u ustanovu.

n 16 n GLASNIK

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA: Branka Pavić Blažetin, tel.: 06-30-3961852, e-mail: branka@croatica.hu, NOVINARI: Stipan Balatinac, tel.: +36/30/396/1851, e-mail: balatinac.s.66@nicom.hu,Bernadeta Blažetin, tel.: 93/383-034, e-mail: beta@croa tica.hu, Timea Horvat (zamjen. glavne urednice), tel.: +36-30-437-0271, e-mail: tiho@croatica.hu, RAČUNALNI SLOG: Katalin BerencsiZámbóné, tel.: 1/269-1974, e-mail: zkati@croatica.hu, LEKTOR: Živko Mandić, tel.: 06-70-96 79 333, e-mail: zmsantovo@gmail.com, ADRESA: 1065 Budapest, Nagymező u. 68. Tel./Fax: 1/269-2811, tel.: 1/269-1974, e-mail: glasnik@cro atica.hu – ZA OSNIVAČ: Savez Hrvata u Mađarskoj. IZDAVAČ: Croatica Kft. RAVNATELJ: Čaba Hor vath. List širi posredstvom Mađarske pošte, na osnovipretplate na žiroračun: CITIBANK Rt. 10800014-10000006-10612016, redakcija Hrvatskoga glasnika i alternativni širitelji. Pretplata na godinu dana iznosi: 7500 Ft. Tjednik se finacira iz državnogproračuna Mađarske. Rukopise, fotografije i crteže ne čuvamo i ne vraćamo. TISKARSKA PRIPREMA, TISAK: CROATICA Nonprofit Kft., 1065 Budapest, Nagymező u. 68.

HU ISSN 1222-1270

ŠIKLOŠ – Učenici i nastavnici šikloške Osnovne škole«Dorottya Kanizsai» koji uče hrvatski jezik, posredstvom ta-mošnje Hrvatske samouprave posjetili su Mohač za vrijeme ovo-godišnjega Bušarskog ophoda kako bi uživo upoznali običajmohačkih Hrvata, koji se nalazi na UNESCO-ovoj listi nemateri-jalne kulturne baštine.

SENTIVAN – U organizaciji tamošnje Hrvatske samouprave,14. veljače priređeno je već tradicionalno Veliko bunjevačkoprelo, koje je održano u mjesnom domu kulture. Na Prelu jenastupio pečuški KUD «Tanac», a uza sudjelovanje obi telj -skog tamburaškog orkestra Szilárda Vörösa goste je zabav -ljao bajski Orkestar «Čabar».

BARČA, VIROVITICA – Viroexpo odlična je prigoda za brojnesastanke s gospodarstvenicima iz Hrvatske, ali i drugih ze-malja. Tako je gradonačelnik Ivica Kirin u Pejačevićevoj palačiprimio predstavnike tvrtke Rail cargo Hungaria i Rail cargologistics koji su zainteresirani za ponovno povezivanje željez -nicom Virovitice i Barče, odnosno Hrvatske i Mađarske. Pred-stavnici iz Mađarske obavili su već nekoliko razgovora sazainteresiranim gospodarstvenicima iz Mađarske i Hrvatskekoji su zanimaju za ovaj projekt. Mađarska se vlada zalaže zato da se što više prometa prevozi željeznicom iz gospo-darskih, ali i ekoloških razloga – prenijeli su razmišljanja izsusjedne prijateljske zemlje. Gradonačelnik Ivica Kirin za -hvalio je gostima što, jednako kao i Virovitica, ulažu naporeda se ova pruga obnovi jer će to razviti ponajprije gospo-darstvo na ovim prostorima. Zaključeno je da se što prije za-traži sastanak s mađarskim ministrom prometa kako bi sepokrenuo ovaj projekt. Međudobno Hrvatska što prije trebaispuniti šengenske uvjete te pokrenuti projekt privatizacijeHrvatskih željeznica, zaključak je mađarske strane. (www.vi-rovitica.hr)

PRISIKA – Muzej (Zbirka) sakralne umjetnosti Hrvata u Ma-đarskoj 8. ožujka priređuje skupni križni put Hrvata grada Ki-sega na tamošnju kalvariju. Križni put počinje u 15 sati.Prigodnu molitvu predvodit će velečasni Ante Kolić. Bude livrijeme loše, molit će se u kiseškoj crkvi „Srce Isusovo”. Zatimće, s početkom u 17 sati, biti i sveta misa na hrvatskom jezikuu kiseškoj crkvi sv. Mirka.

VRŠENDA – U organizaciji Hrvatske samouprave, u povoduDana žena, 6. ožujka, u tamošnjem domu kulture priređujese proslava. Istoga dana ondje godišnju skupštinu, s počet-kom u 15 sati, ima Vjerska i kulturna udruga šokačkih Hrvatasela Vršende. Na dnevnom je redu više točaka: biranje no-voga vodstva (predsjedništva), izmjene statuta Udruge,finan cijsko izvješće i izvješće o radu u 2014. godini, plan radai financija za 2015. godinu. Nakon spomenute skupštine sli-jedi proslava Dana žena uz Orkestar Orašje, i veselje.

BEČ – Hrvatski centar i HKD NAPREDAK Austrija pozvali suna »Razgovor u Centru« 4. marcijuša, u srijedu, u Beču(Schwindgasse 14). Gost je bio Čaba Horvath, ravnatelj Izda-vačke kuće „Croatica“ u Budimpešti. U toj svojoj funkciji od-govoran je za izdavanje niz hrvatskih knjig, uza to i hrvatskihudžbenikov u Ugarskoj, a takaj i školskih knjig svih nacional -nih manjin u ovoj državi.Pred Božićem „Croatica“ je izdala »Stari i Novi Teštamenat«dr. Štefana Geošića u pet sveskov na gradišćanskohrvatskomjeziku. Razgovor u Centru je vodio Petar Tyran, glavni i odgo-vorni urednik Hrvatskih novin u Austriji.

Petroviski korizmeni križiKorizmeno vrime ljetos je doprimilo za Petrovo Selo i HrvatskeŠice vidljive novosti. Po riči Tamása Várhelyija, dušobrižnika šestsel u Pinčenoj dolini, od prošloga petka su u Petrovom Selupokriveni četiri seoski križi i u šičkom crikvenom vrtu takaj. Našfarnik je lani ovu peldu vidio u Austriji, kako susjedi pokrivajukriže za vrime posta, s tim pak kanu veću pažnju obrnitivjernikov, kako je ovo vrime pokore, a ujedno i odricanja, molitve,položenja obećanj i ponudov Bogu. Tako je u Petrovom Selupokrt križ u cintiru, Amerikanski križ u dolnjem kraju sela,Žimićev križ malo odaljeno pri ulazu sela i križ na Erdőházi. Prljeje bila velika oltarska slika pokrta u cijelom postu, a sad i naseoski ulica, kraj ceste nas upozoravaju shranjeni sakralnispomeniki na četrdesetdnevno pokajanje. Iako ljetos samo uPetrovom Selu i u Hrvatski Šica se daju spomenuti na ov načinpohodnikom na udarno vrime Crikve, kljetu se planiraju svi križipokriti i u ostali seli Pinčene doline. Farska općina Petrovoga Sela,slično prethodnim ljetam, i sad u postu poziva sve vjernike naseriju korizmenih predavanj svaku nedilju za večernicom.

Tiho