Upload
naklada-uliks
View
266
Download
8
Embed Size (px)
DESCRIPTION
SADRŽAJ: Svjetski muzeji su svevremenske metafore ljudske žeđi za znanjem. Cilj im je osvjetliti područja u kojima kultura i znanje mogu postati moćni i demokratski instrumenti obogaćivanja zajednice i pojedinca: to su teme knjige NAJLJEPŠI MUZEJI SVIJETA – izuzetnog vodiča koji nam pokazuje što se stoljećima radi u cijelom svijetu, s namjerom kreiranja pristupa znanju i divljenju najljepšim kulturološkim krea-cijama čovječanstva. Bogati izbor muzeja u ovoj knjizi uključuje najvažnije svjetske muzeje kako na Zapadu tako i na Istoku, koji posjeduju zbirke najraznovrsnijih djela. Uključeni su poznati muzeji kao oltari i muzeji kasnog 18. st. kao Dvorane čuda. Također su obuhvaćeni i arheološki muzeji – čuvari vrijednog sjećanja i znanja drevnih civilizacija – umjetnički muzeji, i specijalizirani muzeji arhitekture, etnografije i antropologije, nastali da sačuvaju za buduće generacije nestale ili ugrožene civilizacije i kulture.
MUZEJISVIJETAREMEK-DJELA ARHITEKTURE
11
UVOD 12
MUZEJ KIASMA, HELSINKI 26
BRITANSKI MUZEJ, LONDON 32
MUZEJ VIKTORIJE I ALBERTA, LONDON 40
NACIONALNA GALERIJA, LONDON 48
TATE MODERN, LONDON 56A
PRIRODOSLOVNI MUZEJ, LONDON 62
RIJKSMUSEUM, AMSTERDAM 66
MUZEJ PERGAMON, BERLIN 70
ŽIDOVSKI MUZEJ, BERLIN 74
MUZEJ VITRA DESIGN, WEIL AM RHEIN 78
MUZEJ MERCEDES-BENZ, STUTTGART 82
MUZEJ POVIJESTI UMJETNOSTI, BEČ 88
LOUVRE, PARIZ 92
CENTAR POMPIDOU, PARIZ 102
MUZEJ GUIMET, PARIZ 108
MUZEJ D'ORSAY, PARIZ 112
MUZEJ DU QUAI BRANLY, PARIZ 120
MUZEJ CAREE D'ART, NIMES 128
MUZEJ LES ABATTOIRS, TOULOUSE 132
OCEANOGRAFSKI MUZEJ, MONTE CARLO 136
MUZEJ GUGGENHEIM, BILBAO 142
MUZEJ PRADO, MADRID 150
MUZEJ NACIONALNO SREDIŠTE UMJETNOSTI KRALJICE SOFIJE, MADRID 154
GRAD ZNANOSTI I UMJETNOSTI, VALENCIA 158
MART, ROVERETO 166
GALERIJA UFFIZI, FIRENZE 172
VATIKANSKI MUZEJI, VATIKAN 180
NACIONALNI ARHEOLOŠKI MUZEJ, ATENA 190
PUŠKINOV MUZEJ LIJEPIH UMJETNOSTI, MOSKVA 194
HERMITAGE, ST. PETERSBURG 200
EGIPATSKI MUZEJ, KAIRO 214
MUZEJ YAD VASHEM, JERUZALEM 218
TOKIJSKI NACIONALNI MUZEJ, TOKIO 226
AGNSW NOVE AZIJSKE GALERIJE, SYDNEY 230
NACIONALNA GALERIJA VIKTORIJE, MELBOURNE 236
NACIONALNA GALERIJA KANADE, OTTAWA 240
MUZEJ LIJEPE UMJETNOSTI, BOSTON 248
MUZEJ METROPOLITAN, NEW YORK 254
MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI, NEW YORK 260
MUZEJ SOLOMON R. GUGGENHEIM, NEW YORK 268
INSTITUT SMITHSONIAN, WASHINGTON D.C. 274
DVORANA SLAVNIH I MUZEJ ROCK AND ROLLA, CLEVELAND 280
MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI, SAN FRANCISCO 284
NACIONALNI ANTROPOLOŠKI MUZEJ, MEXICO CITY 294
KAZALO 300
SADŽAJ
TEKST
Giulia Carmin
PROJEKTNI UREDNIK
Valeria Manferto De Fabianis
UREDNIK SURADNIK
Laura Accomazzo
GRAFIČKO OBLIKOVANJE
Paola Piacco
GRAFIČKI IZGLED
Stefania Costanzo
© 2007 White Star s.p.a.Via Candido Sassone, 22/24 - 13100 Vercelli, Italywww.whitestar.it
TRANSLATION: SARAH POINTING
All rights reserved. This book, or any portion thereof, may not be reproduced in any form without written permission of the publisher. White Star Publishers®
is a registered trademark property of White Star s.p.a.
ISBN 978-88-544-0280-5Reprints:1 2 3 4 5 6 11 10 09 08 07
Printed in China
1 Nacrt za Muzej moderne umjetnosti u San Franciscu, djelo Maria Botta, 1995. g.
2 – 3 Piramide u Louvreu, djelo I. M. Pei, 1988. g.
4 – 5 Stakleni krov Velikog predvorja Britanskogmuzeja, djelo Normana Fostera, 2000. g.
13
Povijest svjetskih muzeja je neizmjerno očarava-
juća tema. Nakon što su se dugo smatrali pra-
šnjavim spremištima sjećanja na prošlost, danas
predstavljaju najučinkovitiju i najneosporavaniju metaforu
društva, prošlog i sadašnjeg, čije promjene i mnoga njegova
lica dokumentiraju. Muzeji su, ustvari, vrlo dinamična i živahna
mjesta, koja su sposobna stalno se mijenjati i držati korak s
vremenom.
Upravo kada se činilo da se približava kraj jedne stare insti-
tucije koja se teško borila ostati suvremena, muzeji su odgo-
vorili na krizu i izazov tako što su ojačali, procvjetali i razvili se
do neviđenih dimenzija. Veliki je broj gradova u čitavom svije-
tu osnovao nove muzeje započevši krajem dvadesetog stolje-
ća, a vodile su ih različite vizije i ideje. U tome im je pomogla
muzejska arhitektura koja se razvila i stvorila nove načine obli-
kovanja ovih mjesta sjećanja i kolektivnog identiteta i na taj
način naglasila njihovu važnost.
Ova knjiga predstavlja izbor muzeja iz cijeloga svijeta, pre-
pričavajući povijest zbirki kao i građevina u kojima su smješte-
ni na zadivljujućim fotografijama koje pokazuju njihove pre-
krasne karakteristike. Na taj način prati čitatelja na putu kroz
vrijeme gdje otkriva značajne ljude koji su sudjelovali u razvo-
ju muzeja koji se odvijao dugo vremensko razdoblje. Ove pre-
krasne i iznenađujuće priče ne omogućuju nam samo da pra-
timo živote i talente careva, papa, privatnih kolekcionara,
znanstvenika i običnih ljudi koji su slijedili svoj san o njihovom
osnivanju, nego i da otkrijemo povijest čovječanstva očima
ljudi koji su ih željeli zaštititi od zuba vremena, proučavati ih i
ostaviti ih za buduće generacije.
Muzeologija je zamršena vrsta sakupljanja, znanstvenog i
tehnolokog napretka, arhitektonskih promjena i inovacija,
proučavanja povijesti civilizacija prošlosti i mukotrpnog – i
gotovo paradoksalnog – zadatka historiziranja suvremenog
vremena u sadašnjosti. U pregledu koji ovdje nudim, muzeji se
čine u svoj svojoj raznolikosti i heterogenosti, različiti zbog
svoje snažne osobnosti koja naglašava različite povijesti i pute-
ve. Zajednička nit, koja ujedinjuje vrlo različita mjesta i zbirke
poput ovih prikazanih u knjizi, je želja za sakupljanjem, konzer-
viranjem, prikazivanjem i ostavljanjem nasljeđa prošlosti. Ono
se mora prevesti u užitak znanja, mora se prikazati u sadašnjo-
sti i sačuvati za budućnost. Ovaj aspekt ujedinjuje muzeje koji
su poput enciklopedija tipični za razdoblje prosvjetiteljstva s
modernijim, i često vrlo specijaliziranim primjerima.
Jesu li muzeji samo spremnici? Sigurno da nisu: priča o
osnivačima, njihovim graditeljima i zaposlenicima – i onima
koji su ih oblikovali traženjem i organiziranjem predmeta od
ekonomske i kulturne vrijednosti – omogućuju nam da istraži-
mo nevjerojatno i bogato tlo kulturne povijesti i sjećanje na
mnoge različite kulture koje su nastale i održale se u svijetu.
Kada su rođeni muzeji i kako su se razvijali kroz vrijeme?
Kako bismo ušli u trag nastanka ove institucije moramo se vra-
titi u povijest antike, kada je – kako i sam naziv govori – muzej
bio Museion, hram muza. Bio je to sveti hram u koji su smjeli
samo svećenici. Prvi proslavljeni primjer u povijesti ove klasi-
čne tradicije je poznata građevina koju je dao sagraditi
Ptolomej II. Philadelphus u Aleksandriji u 3. st. prije Krista. Bila
je to na neki način antička državna kulturna institucija u kojoj su
se čuvali razni tekstovi, rukopisi i rijetke knjige, ali i skulpture i
umjetničke i vjerske rukotvorine, a imala je političku ulogu
povezivanja novog kraljevstva s carem Aleksandrom Velikim.
Najraniji slučaj kada je riječ muzej upotrijebljena kako bi
se označila privatna zbirka umjetničkih djela bilo je u 16. st. a
odnosilo se na veličanstvenu kolekciju portreta poznatih ljudi
koju je sakupio Paolo Giovio u svojoj palači na jezeru Como.
Ustvari, Cosimo I. mu je odao počast tako što je po njemu
nazvao Galeriju Gioviana u Uffiziju.
U razdoblju kasne renesanse bile su moderne tzv. Dvorane
čuda. Termin se odnosio na privatne zbirke neobičnih pred-
meta čija je namjera bila ne katalogizirati ili klasificirati ih u
znanstvenom smislu kako bi ih se smjestilo u logičan kontekst
nego ih prikazati kao neobične izloške i raritete s jedinim
ciljem poticanja čuđenja i divljenja. U vrijeme prosvjetiteljstva
UVOD
6 – 7 Ambasadorove stube iz Muzeja Hermitage, St. Petersburg
8 – 9 Dvorana Blanche i A. L. Levinea, Muzej Metropolitan, New York, 1939.-1985.
10 Znak i logo Muzeja moderne umjetnosti, New York
11 Stube na ulazu u Muzej povijesti umjetnosti, Beč, 1891.
12 Muzej znanosti princa Felipea, Valencia, djelo Santiaga Calatrave, 2000.
14
15 Nacionalna galerija, London, djelo Williama Wilkinsa, 1838.
16 Muzej Guggenheim, Bilbao, djelo Franka O. Gehryja, 1997.
18 – 19 Muzej povijesti umjetnosti, Beč, 1891.
rođena je institucija koja u sebi utjelovljuje modernu ideju
muzeja. U ovom su razdoblju mnogobrojne zbirke bile posve-
ćene određenim temama u pokušaju da se postigne enciklo-
pedijska univerzalnost koja je karakterizirala to razdoblje.
Žeđ za sustavno katalogiziranim znanjem koju su pokaziva-
li muzeji u vrijeme prosvjetiteljstva savršeno se odrazila na
prve enciklopedije koje su tada tiskane, uključujući
Encylopédie (1751. g.) Denisa Diderota. Muzej prosvjetiteljstva
postao je najvažniji hram znanja u kojem se moraju prikazati
najvažnija djela umjetnosti i prirode. U tom su povijesnom tre-
nutku muzeji pretpostavili svoju najvažniju društvenu odgovor-
nost koja im omogućuje da i danas predstavljaju važnu ulogu
u zajednici. Štoviše, imaju važnu obrazovnu i odgojnu funkciju,
prenoseći znanje i šireći horizonte onih koji ih posjećuju.
Dvije nesravnjive ustanove u povijesti muzeja bile su proiz-
vod duha: Britanski muzej u Londonu, osnovan 1759. g., i
Louvre u Parizu, koji je otvoren za javnost 1793. g. Ove su
dvije institucije i dalje univerzalni simboli žeđi za univerzalnim
znanjem i riznice ogromnih vrijednih zbirki koje je muzej po
prvi puta otvorio za oči javnosti, neopozivo određujući svoju
društvenu ulogu u demokratskom obliku što je bilo potpuno
suprotno nekadašnjoj elitističkoj ulozi, kada je bio namijenjen
samo nekolicini odabranih.
Želju prosvjetiteljstva da predstavlja sve aspekte znanja
zamijenile su određenije zbirke i muzeji koji su svoju pažnju i
trud usmjerili raznolikosti različitih žanrova. Ovaj novi smjer
odražavao je povijesne, ekonomske i društvene promjene,
izražavajući različita politička stajališta, i uvijek su postajali
instrumenti moći, ne samo društveni nego i politički, što i
dokazuju razni muzeji koji su nastajali pod kolonijalnom vlašću.
Zadivljujuća prevrtljivost kolekcionara i pokrovitelja koji su
ljudima ponudili mjesta neusporedive vrijednosti je neraskidi-
vom vezom povezana s raznolikim transformacijama arhitektu-
re muzeja koja je doživjela snažan rast između dvadesetog i
dvadest i prvog stoljeća.
Moderno je doba bilo svjedokom transformacije hramova
starina, panteona i hodnika palača, veličanstvenih kraljevskih
rezidencija u kojima su zbirke predstavljale statusne simbole,
sobe čuda, i istinske prizore sjećanja. Međutim, muzeji otvore-
ni za javnost zahtijevaju veći prostor za ispravan užitak u djeli-
ma, postaju javna mjesta i kao takva djelom moderne industri-
je kulture i zabave.
Postmoderni muzeji našeg doba postali su kulturni magne-
ti, koji privlače ogroman broj ljudi i postaju dinamičnija mje-
sta na kojima posjetitelji ne samo da pronalaze zbirke kojima
se dive, nego sudjeluju u događajima i situacijama koji se
ondje organiziraju.
Muzeji su tako postali strojevi kulturne proizvodnje s
Centrom Pompidou u Parizu, njegovom futurističkom i inže-
njerskom strukturom vidljivih sustava, koji su dizajnirali Renzo
Piano i Richard Rogers, a otvoren je 1977. g.
No, 21. st. je i vrijeme spektakularne arhitekture, koju
predstavlja još jedna značajna građevina koja je ostavila svoj
pečat u odnosu između dizajna i arhitekture muzeja. Lučki je
grad u Baskiji u Španjolskoj, daleko od utabanih turističkih
puteva, 1997. postao međunarodnim fenomenom s usađe-
nom novom slavom i prestižom koji su nastupili nakon izgra-
dnje novog muzeja iz Zaklade Guggenheim. Naravno, radi se
o Bilbaou, i slici s kojom se ovaj grad sada poistovjećuje:
nevjerojatna skulpturalna arhitektura Franka O. Gehryja, koja
ne samo da u sebi udomljuje nego je i sama u konkurenciji
suvremene umjetnosti.
Galerije ili svjetovni hramovi, nekad prilično aseptični i
neutralni u smislu prostora za prikazivanje sada su sve više
predmetom teških rasprava. Imamo nevjerojatnu arhitekturu s
privlačnim i zavodljivim oblicima koja je sama po sebi sposo-
bna privući javnost. Primjeri uključuju Guggenheim muzej u
Bilbaou djelo Franka O. Gehryja, ali i Židovski muzej u Berlinu,
djelo Daniela Libeskinda, Muzej Yad Vashem u Jeruzalemu,
djelo Moshea Safdiea, zatim Muzej Vitra Design u Weil am
Rhein, djelo Zaa Hadida, te Muzej znanosti u Valenciji, djelo
Santiaga Calatrave, Muzej du Quai Branly u Parizu, djelo
Jeana Nouvela i Muzej Mercedes-Benz u Stuttgartu djelo UN-
ovog studija. Svima se njima možete diviti uživajući u fotogra-
fijama u ovoj knjizi.
Zanimljiv aspekt ovih građevina proizlazi iz novih metoda
arhitektonskog dizajna za njihovo oblikovanje i simboličkog
sadržaja forme kako je vidljivo u radu Daniela Libeskinda
u Berlinu i Moshea Safdiea u Jeruzalemu. Oba su muzeja
posvećeni dramatičnom povijesnom događaju – holokaustu –
i predstavljaju reprezentativne primjere građevina koje
su oblikovane ne samo kao mjesta na kojima će se prikazi-
vati i čuvati povijesna sjećanja nego i kao istinski spome-
nici.
17
20 – 21 Detalj Prirodoslovnog muzeja u Londonu, Francis Fowke i Alfred Waterhouse, 1885.
22 – 23 Muzej du Quai Branly, Pariz, Jean Nouvel, 2005.
24 – 25 Židovski muzej, Berlin, Daniel Libeskind, 2001.
Također postoje mnogobrojni jednako monumentalni i
spektakularni muzeji s potpuno drugačijim ciljevima. Arhitekti
iz UN-ovog studija dizajnirali su Muzej Mercedes-Benz u
Sttutgartu preradivši proizvođačevu trostranu zvijezdu i stva-
rajući evocirajuće prostore koji se temelje na dvostrukoj spira-
li, dok je Santiago Calatrava kreirao efektnu monumentalnu
strukturu za Muzej znanosti u Valenciji, a Jean Nouvel je dizaj-
nirao zadivljujuću novu građevinu u kojoj se nalaze antropolo-
ške i etnografske zbirke Muzeja du Quai Branly u Parizu.
S druge strane, pronalazimo arhitekturu kojom prevladava
linearna i jednostavnija filozofija, koja je osmišljena za neutral-
ne izložbene prostore. Primjeri uključuju radove mnogih svjet-
ski poznatih arhitekata, uključujući Maria Bottu, i također, ali u
manjoj mjeri, Renza Piana, Tadaa Anda, Herzoga i De Meurona
i Yoshia Taniguchija. Muzeji ovih arhitekata suvremene su
katedrale koje predstavljaju duhovnu vezu s prostorom koji
obuhvaćaju, ponekad na granici nematerijalnog.
U ovim slučajevima možemo upotrijebiti popularni opis
'bijele kocke', što označava građevinu koja je dizajnirana kao
neutralni i aseptični spremnik čiji je jedini cilj pojačati svoj
sadržaj. Još jedan primjer je široki prazan prostor Dvorane za
turbine u Tate Modernu u Londonu, gdje su švicarski arhitekti
Herzog i De Meuron primijenili projekt industrijske arheologi-
je kako bi pojačali već postojeću građevinu. Temeljna upotre-
ba prirodnog svjetla, koje ulazi u prostor karakterizira i novi
Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, djelo Yoshia
Taniguchija kao i djelo Maria Botta, kao što je MART u
Roveretu ili Muzej moderne umjetnosti u San Franciscu.
Međutim, povijest svih a posebno posljednjih sagrađenih
muzeja je vrlo slojevita i kako bismo držali korak s vremenom
trebamo im pristupiti dinamički što se odražava na njihove kul-
turne aktivnosti i programe kao i na njihove pokušaje poveća-
nja i preuređenja prostora. Dosljedno tome, u 20. st., povijesni
muzeji prošlosti započeli su s naručivanjem proširenja koja su
dizajnirali poznati suvremeni arhitekti i tako je nastao spoj tra-
dicionalnog s modernim. Primjeri uključuju poznatu piramidu I.
M. Peia, koja je sada simbol Louvrea gotovo jednako kao i
Mona Lisa; Krilo Sainsbury, koje su dizajnirali Robert Venturi i
Denise Scott Brown za Nacionalnu galeriju u Londonu; Veliko
predvorje Britanskog muzeja djelo Normana Fostera i dodatak
za Muzej kraljice Sofije u Madridu, djelo Jeana Nouvela.
Izbor djela u ovoj knjizi predstavlja pregled vodećih svjet-
skih muzeja, koji predstavljaju različite zbirke ali i arhitekton-
ska postignuća samih muzeja. Uključuju prve institucije enci-
klopedijskog stila, muzeje koji su ispunjeni arheološkim i
antropološkim zbirkama koje pričaju o velikim civilizacijama
prošlosti, kultna sastajališta za uživanje u umjetnosti, od rene-
sanse do sada te prirodoslovne muzeje i muzeje znanosti i
tehnologije, u kojima se nalaze nevjerojatna svjedočanstva
rođenja, evolucije i napretka ne samo čovječanstva nego i bilj-
nih i životinjskih carstava.
Svjetski muzeji su oduvijek bili i ostat će metaforama žeđi
čovječanstva za znanjem i osvještavanjem svijeta oko sebe
koje je s vremenom stvorilo mjesta gdje bi kultura i znanje
mogli postati vrijedan demokratski alat za obogaćenje pojedi-
naca i čitavog društva.
26
27
Muzej suvremene umjetnosti Kiasma u
Helsinkiju otvoren je u svibnju 1998. g.
Njegov se stalni postav sastoji od preko
9000 djela likovne umjetnosti svih smjerova i stilova i uvijek
ga prate mnogobrojni projekti, seminari, konferencije i kaza-
lišne produkcije, i to ga istovremeno čini i galerijom i aktiv-
nim kulturnim centrom koji je anagažiran u promoviranju i
upoznavanju javnosti s umjetnošću i suvremenom kulturom.
Neobičnu zgradu u kojoj je smješten i prema kojoj je
dobio ime, dizajnirao je Amerikanac Steven Holl, jedan od
najvećih suvremenih arhitekata. Muzej kombinira veliku
pozornost na detalje kontinuiranom jedinstvenošću i fluid-
nošću prostora. Unatoč tome što je antispektakularan i
isprepleten s urbanom teksturom i okolinom u kojoj se nala-
zi na moderan a ipak vrlo radikalno prirodan način, uvijek
iznenađuje posjetitelje svojom nepredvidljivošću. Naziv
Kiasma potječe od činjenice da je arhitektonska struktura
građevine temeljena na skulpturalnim kontrastima između
dvosmislenog odnosa njegovih presijecajućih dijelova, koji
čini pravocrtni blok nadvišen i omeđen zakrivljenom, valovi-
tom strukturom. Njegova je jednostavnost odmah zamjetlji-
va u formi, materijalima i boji. Velike krivulje od cinka, titana
i bakra oblikuju krov i čitavu zgradu podsjećajući na prekra-
sno prirodno okruženje u kojem se nalazi i na blizinu Zaljeva
Töölo.
Treperavi bijeli zidovi prate fluidne zakrivljene linije i
forme, i tvore 25 blago nakošenih galerija, od kojih je svaka
drugačija. Međutim, različitost je uvijek povezana s određe-
nom funkcijom prikazivanja raznovrsnih rezultata eksperi-
mentiranja suvremene umjetnosti. Slijed zidova predstavlja
beskrajnu seriju stalno izmjenjivih perspektiva i pogleda,
uvlačeći posjetitelja u trajni osjećaj novih otkrića arhitekture
i djela koja se ondje nalaze. Odnos između prirodne svjetlo-
sti i osvjetljenja unutrašnjosti igra vrlo važnu ulogu: svaka je
galerija osvijetljena drugačije, od umjetnog neonskog
osvjetljenja i namjerno poluosvjetljenih dijelova do vrlo sna-
žno osvjetljenih galerija s ocakljenim otvorima koji hvataju
horizontalnu prirodnu svjetlost sjeverne zemljopisne širine.
Muzej KiasmaHELSINKI, FINSKA
26 – 27 Muzej suvremeneumjetnosti Kiasma od 1993. g.sastavni je dio krajolika Helsinkija isavršeno je integriran u njegovraspored i urbanističkugeometriju. Osjetljiva krivuljagrađevine čini se da obavija gradi njegovu kulturu, čineći kulturnuvezu s okolnim građevinama(posebno sa zgradom finskogparlamenta).
26 dolje i 27 gore Kiasma sesastoji od dva međusobnoispresijecana dijela: pravokutnogbloka koji je paralelan s cestom (na fotografiji lijevo) i zakrivljenogdijela s raznim presijecima, sjednim prilično uskim dijelom (na fotografiji desno) i drugimprilično širokim, koji podsjeća natunel, koji se vidi u pozadini nalijevo. Ova asimetrična struktura se djelomično odražava i uunutrašnjosti građevine.
EU
RO
PA
28
EU
RO
PA
Muzej Kiasma
28 Posjetitelji muzeja doživljavajukontinuirano izmjenjivanjeperspektiva što vodi do dinamičnekvalitete pojedinih izložaka i samogkoncepta muzeja. Steven Holl naovaj način izražava odbijanjeuspostavljenih vrijednosti nudećialternativna rješenja.
29 Iznenađujuće perspektiveunutar Kiasme rezultat suprecizne pažnje arhitekta naproučavanju strukturalnihdeformacija kako bi stvorionestatičke dojmove. Cilj je uvućiposjetitelja u arhitekturu i sadržajgrađevine naglašavajući fizičkidoživljaj tog istog prostora.
30
31
Muzej Kiasma
EU
RO
PA
30 – 31 i 31 Zbog asimetričnostistrukture i presijecanja, izrazitatunelska krivulja južnog dijelakompleksa odzvanja u nekolikorazličitih prostorija. Sve ovekarakteristike čine galerijeprilagodljivim za različite oblike suvremene umjetnosti i istovremeno oslobađajuposjetitelja okova strogogmuzejskog stila. Hollova jegrađevina osvojila i javnost ikritičare, čak i svojim imenom
(koji je toliko smislen da jeupotrebljen za označavanjeprojekta u fazi natječaja).Označava osnovni prijelaz, uovom slučaju između dva dijelazgrade i između grada i samegrađevine, izazivajući njihovedublje veze i na taj načinsmještajući muzej u urbano tkivo i, osjećajno, u sam duhgrada.