15
1 Fakultet za poslovni menadment, Bar Narkomanija (Seminarski rad) Socijalna patologija MENTOR STUDENT Dr Borislav Mari Jegor Dimov 85/13 Bar, Jun 2015.

Narkomanija Seminarski

  • Upload
    dymoff

  • View
    443

  • Download
    17

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski iz socijalne patologije na temu narkomanije

Citation preview

  • 1Fakultet za poslovni menadment, Bar

    Narkomanija

    (Seminarski rad)

    Socijalna patologija

    MENTOR STUDENT

    Dr Borislav Mari Jegor Dimov 85/13

    Bar, Jun 2015.

  • 2Sadraj

    Uvod...................................................................................................................3

    Narkomanija.....................................................................................................4

    Klasifikacija narkomana..................................................................................5

    Kriza identiteta..................................................................................................9

    Porodica...........................................................................................................10

    Drutvo............................................................................................................11

    Prevencija........................................................................................................13

    Zakljuak.........................................................................................................14

    Literatura.........................................................................................................15

  • 3Uvod

    Hiljadama godina ljudi koriste razliita prirodna sredstva koja menjaju njihovu svest,raspoloenje, miljenje i ponaanje. Razne biljke (mak, hai, gljive) koje danas nazivamodrogama, koriste se u magijsko-religijskim obredima, u leenju, za smirenje bolova, zasuzbijanje gladi i otklanjanje umora.

    Ovakvo uzimanje opijata bilo je kontrolisano od strane zajednice, jer su drogu mogli dauzimaju samo odreeni ljudi, u odreeno vreme i sa odreenom svrhom. Razvojem drutvairi se i krug uivalaca. Upotreba droge postaje masovna pojava meu mnogim narodimaBliskog i Dalekog istoka i Centralne Amerike (indijanska plemena).

    Kao posledica migracija i kolonijalnih ratova, u XIX-veku naglo se iri upotreba drogau Americi i Evropi. Uzimanje droga je dugo vremena bilo ogranieno na sloj umetnika iintelektualaca, medicinsko osoblje i bolesnike koji su drogu nastavili da uzimaju i posleprestanka medicinske nunosti.

    Upotreba narkotika dobija alarmantne razmere tek izmeu 60-tih i 70-tih godina XX-veka kada drogu masovno koristi omladina. Istovremeno upotrebljavaju se sve raznovrsnijaopojna sredstva biljnog ili sintetikog porekla.

    Korienje narkotika meu mladima, kako kod nas tako i u svetu, smatra sedevijacijom koja je i drutveni problem.

    Socijalne teorije shvataju korienje droge kao reakciju linosti na probleme kojinastaju u savremenom drutvu. Stoga je uzimanje opojnih sredstava svojevrstan vidotuenja mladog oveka od drutvene zajednice u kojoj nije uspeo da nae "svoje mestopod suncem".

    Ovaj problem privukao je panju i drava i naunika pa su na tu temu vrenaistraivanja, pisane brojne studije, izvetaji, a posebnu panju zasluuju radovi Svetskezdravstvene organizacije (SZO) i specijalizovanih komiteta Organizacije ujedinjenih nacija(OUN).

  • 4Narkomanija

    Termin narkomanija, koji je najee korien, nije dovoljno taan jer se odnosisamo na: Bolesnu zaokupljenost stanjima obamrlosti do kojih dovode droge (Bukeli J.,Droga mit ili bolest, BIGZ, Beograd, 1988. godine, str. 29).

    Ovaj termin je jo uvek u upotrebi, odnosno usklaen je sa savremenim definicijama.I u jugoslovenskoj medicinskoj enciklopediji prihvaen je termin narkomanija, odnosnotoksikolomanija, a lice koje uzima drogu naziva se narkoman.

    Neki autori smatraju da je ovoj pojavi primereniji termin uzimanje droga,podrazumevajui svako uzimanje droga u nemedicinske svrhe. Ali ni ovaj termin nijeopteprihvaen.

    Kao alternativni termin za narkomaniju se koristi naziv toksikomanija. Pod ovimpojmom se podrazumeva uzimanje onih sredstava koja koja toksino deluju na organizam imogu da dovedu do stanja zavisnosti. Ovaj termin ne obuhvata samo uzimanje droga ve idrugih supstanci sa toksinim efektima (alkohol, duvan, aj, kafa i dr.).

    Terminoloki sporovi se odraavaju i u razliitom definisanju ove pojave. Prverazlike se pojavljuju kod pitanja koje su to supstance koje se nazivaju droge.

    Prema definiciji SZO Droga je svaka supstanca koja unesena u organizam moze damodifikuje jednu ili vie funkcija.

    Droge mogu biti materije prirodnog (biljnog, ivotinjskog, mineralnog) ilisintetikog porekla. Ova farmakoloka definicija je vrlo iroka i obuhvata supstance ija jeupotreba drutveno tolerisana i ijim uzimanjem se dotina osoba ne smatra narkomanom(zaini, alkohol, puenje i dr.).

    Opte karakteristike droge i psihoaktivnih supstanci (Psihoaktivne supstance supstance ili smee supstanci koje deluju na centralni nervni sistem i izazivaju promene uponaanju.) su: psihoaktivni efekti, menjanje oseanja, raspoloenja, svesti kao i drugihpsihikih funkcija, pa i ponaanja. One su u stanju da izazovu psihiku i fiziku zavisnost.Liste ovih droga utvruju se meunarodnim konvencijama, na predlog SZO-a. U veinievropskih jezika za takve psihoaktivne supstance uobiajen je naziv droga kada se radi ouzimanju droga u nemedicinske svrhe.

    Zbog irenja uzimanja razliitih novih droga, SZO 60-tih godina XX-veka prihvatanovu definiciju i terminologiju umesto termina toksikomanija, i narkomanija prihvatase termin zavisnost od droge, kojim se naglasava opta psihika zavisnost, koja se razvijakod svih oblika uzimanja droga, ali i fizika zavisnost koju izazivaju samo neke vrstedroga.

    Psihika zavisnost oznaava elju, potrebu nekih ljudi za efektima droge koje onidoivljavaju kao prijatne i koji im donose zadovoljstvo, a otklanjaju nelagodnost, smanjujupsihiku aktivnost.

    Fizika zavisnost (prava, klasina adikcija) sastoji se u u adaptaciji organizma nadrogu, to znai da elije organizma reaguju na odreen nain na stalno unoenje droge(metabolika zavisnost). Naglo prekidanje uzimanja droga dovodi do fiziolokihporemeaja poznatih kao apstinencijalni sindrom. Ovo stanje zavisi, pre svega od vrstedroge, a karakteriu ga razliiti somatovegetatini i psihiki poremeaji (grevi, nesanica,poviena temperatura, strah, munina i dr.).

    Stanje zavisnosti karakterie i pojave tolerancije, kojom se oznaava postepenoopadanje dejstva droge, odnosno nemogunosti da se eljeni efekat postigne ranijomkoliinom droge. Uivalac mora da poveava koliinu droge da bi postigao ranijedoivljene efekte. Tolerancija se javlja samo kod uzimanja nekih vrsta droga.

    Karakteristika zavisnosti od osnovnih grupa, koje se i najee upotrebljavaju, jesusledee:

  • 5Dejstvo narkotika zavisi od samih biohemijskih svojstava droge, zatim od linostiuivaoca i od drutvene sredine u kojoj se opijati uzimaju.

    Rairenost narkomanije zavisi u mnogome od drutvenih normi, kulturnih ciljeva, kao iod same fizioloke reakcije na drogu i linih karakteristika narkomana. Na primer:uzimanje droga u nekim sredinama smatra se kao vid prilagoenosti sredini ili kao deoreligioznog rituala, dok je u nekim drutvima njeno uzimanje zakonom zabranjeno.

    Poslednjih godina zapaa se sve vea upotreba droga tipa kanabis i halucinogenik,naroito meu mladim inteklektualcima, koji navodno ele da proire i prodube svojepsihiko iskustvo. Kod ovih narkotika, na njihove efekte, ne utie samo priroda i koliinave i linost i raspoloenje uivaoca, kao i sredina u kojoj se droga uzima i oekivanja uvezi sa uzimanjem i efektima konzumacije.

    Prema nekim teorijama narkomanija (zavisnost od droge), predstavlja oblik-vrstuljudskog ponaanja devijantno ponaanje, a prema drugima je klasina bolest - umedicinskom smislu. Prvo stanovite ne iskljuuje i potrebu medicinskog leenja i ueelekara u rehabilitaciji narkomana. Postupak odvikavanja od droga, kao i mogua telesna imodana oteenja i razliiti mentalni poremeaji, nuno zahtevaju bolesniki tretman ileenje zavisnika.

    Klasifikacija narkomana

    U literaturi postoje razliiti kriterijumi pojave uzimanja opojnih sredstava.Prema razlozima uzimanja droge se dele u:

    - opravdane toksikomanije,

    - toksikomanije iz upornosti i

    - primitivne toksikomanije ili toksikomanije iz perverzije.

    Opravdane toksikomanije obuhvataju sluajeve bolesnika koji su usled jakih bolovaprinueni da stalno uzimaju analgetike (sredstva za umirenje bolova).

    Toksikomanije iz upornosti su one kada je razlog uzimanja narkotika takoe radiotklanjanje ili ublaavanje bolova usled nekog oboljenja. Meutim, i posle prestankabolova, ova lica nastavljaju sa uzimanjem droge zbog efekata koji su im prijatni.

    Primitivna toksikomanija obuhvata onu kategoriju ljudi koja opijate uzima samo radi

  • 6efekta.Ova psihijatrijska klasifikacija je vrlo ograniene vrednosti, jer obuhvata samo

    kategoriju bolesnika i nedefinisanu grupu osoba.

    Prema teini zavisnosti od droga toksikomanije se dele na:a) velike ili teke toksikomanije (opijomanija, kanibalizam, kokainomanija, alkoholizam idr.)b) male ili lake (teizam i kofeizam, tabatizam, eteromanija i medikamentne toksikomanije tabletomanije)

    Postoje i razne druge klasifikacije koje se zasnivaju prvenstveno na farmakolokimsvojstvima droga ili na efektima na ponaanje uivaoca:

    - droge sa depresivnim efektom,

    - psihostimulativa sredstva i

    - halucinogene supstance.

    Ogranienosti veine klasifikacija su u tome to ovu sloenu pojavu uzimanja opojnihsredstava svodi iskljuivo na odnos biohemijskih svojstava droge.

    Meutim, na uzimanje droge utie mnogo inilaca meu kojima su izuzetno znaajnioni koji su drutvenog karaktera. Socijalna situacija, sredina i drutvene karakteristike imotivi uivalaca opijata bitno utiu na obrasce uzimanja droga, kao i na efekte i posledicetog konzumiranja.

    Ukoliko se svi ovi inioci samu mogue je razlikovati vie grupa, tipova uivalacadroga.

    P r v u grupu ine osobe koje su zbog bolesti primale droge i posle prestanka bolestipostale zavisne od nje. Ukoliko im je bolest hronine prirode, lekar im obezbeuje redovnosnabdevanje opojnim sredstvima. U drugim sluajevima ukljuuje se u narkomanskusubkulturu.

    D r u g u, tipinu grupu uivalaca narkotika, ini medicinsko osoblje - naroito lekari idrugi kojima je droga dostupna (apotekari). Istraivanja amerikih i drugih naunikapokazuju visoku stopu narkomana meu lekarima. Meutim, oni retko pate od posledica

  • 7uzimanja droge:

    a) njihove doze su standardizovane i po jaini i po kvalitetu narkotika;

    b) droge uzimaju "struno" (iste igle i pribor);

    c) poto su im opojna sredstva dostupna, nemaju potrebe za ilegalnim tritem i nabavkomnovca za odravanje njihove navike.

    U literaturi ovu narkomaniju nazivaju klasinom, odnosno starom narkomanijom.

    T r e u grupu ini omladina, naroito u Americi. Pedesetih godina prolog vekanarkomani su bili preteno crnci koji su iveli u siromanim i prenaseljenim podrujimagrada (slamovima). Najee su uzimali heroin i druge opijate. ezdesetih godina XX-veka, meutim, konzumiranje opojnih sredstava poinje da se iri meu kolskom istudentskom omladinom, prvo u Americi a zatim u Evropi.

    Meu brojnim uivaocima narkotika mogu se pronai i oni koji u odreenimsituacijama, najee iz radozanalosti, probaju jednom ili vie puta ponuenu drogu,najee marihuanu. Povremeni korisnici opojnih sredstava, tzv. "Rekreativni uivaoci",se obino vezuju za odreene drutvene grupe u kojima je puenje marihuane navodno deoivotnog stila. Svi oni, bez obzira na razlog zbog koga uzimaju drogu, su drutvenodefinisani kao devijanti.

    Medu strucnjacima postoje neujednaceni stavovi da li narkomani pripadajujedinstvenom psiholokom entitetu, ili se registruju iz razlicitih psiholokih struktura.Koristeci metodu paralelnih grupa, Stevan Petrovic i M. Jana, uporedivali su narkomane idelikvente, dakle, dve grupe ispitanika sa razlicitim oblicima devijantnog ponaanja.Rezultati istraivanja su ukazali na signifikantne razlike izmedu ove dve grupe licnosti sasocijalno devijantnim oblicima ponaanja. Osobe predisponirane za delinkvenciju idelinkventne oblike ponaanja cesto se u psiholokom smislu razvijaju iz jednog oblikarane zaputenosti. Delinkventi su imali uspeniji razvoj i povoljnije uslove u adaptivnomsmislu. Licnost delinkventa je ocuvanija, a prilagodavanje realnosti zdravija nego unarkomana. Pod vecim opterecenjem delinkvent bira drugacije obrasce ponaanja, koji supo svome karakteru manje morbidni od onih koje bira narkoman. Redi konflikti roditelja upopulaciji delinkvenata omogucuje im, na izvestan nacin, mirniji razvoj. U odredenoj meriizraeno osecanje dunosti i obaveza, omogucuje im da u vecem procentu zavre strucnekole i obezbede sebi egzistenciju i prema radu uglavnom imaju korektan odnos.Kod narkomana, razvoj licnosti ne odvija se ujednaceno i ravnomerno, vec je cestoprekidan sa povremenim regresijama na stepen razvoja iz ranog detinjstva. Istoriju razvojanarkomana karakteriu konflikti u porodici i neujednaceni vaspitni stavovi roditelja,prisustvo veceg broja veoma heterogenih figura u najranijem periodu razvoja i formiranjaobjektnih odnosa, stalno izraeno i prisutno osecanje otudenosti i ugroenosti, bogatstvoneurotskih oblika ispoljavanja, sa veoma cestim meditacijama o smrti i samoubistvu kaoalternativi, intolerancija prema napetostima i pritiscima, nesposobnost prihvatanja socijalnopozitivne uloge, nezaposlenost, skitnicenje, itd. Ocigledno slab razvoj licnosti narkomanausporava proces sazrevanja i socijalizacicje. Slab ego podbacuje u spoznaji realnosti iprilagodavanju na nju. Nezrelu licnost narkomana nadvladavaju nagonske pulzije, kojeovaj nije u stanju da prilagodi spoljnom svetu. Postepeno naputajuci objektne odnose sarealnim svetom, koji nikada nisu ni bili narocito cvrsti, narkoman je uvek na ivici psihickedezintegracije i gubitka veze sa realnocu, to nije slucaj kod delinkventa. Svainteresovanja i sve elje narkoman postepeno zamenjuje "farmakolokom eljom".

  • 8Na osnovu ovih istraivanja, moe se zakljuciti da narkomani imaju u licnosti dostaneurotskih pa i shizoidnih crta, to nam daje za pravo da na narkomane gledamo kao nagrupu devijantnih licnosti, kojima je, pre svega, potrebna psiholoka pomoc. U odnosu nadelinkvente, narkomani predstavljaju ozbiljnije poremecene i u psiholokom smislu teeotecene licnosti.

    Postoji veliki broj objanjenja, koja narkomani navode kao razloge prvog uzimanjadroge.Najee kao razlog navode radoznalost, elju za linim iskustvom sa drogom, druenje

    sa narkomanima (prijateljstvo, ljubav, potreba za pripadanjem grupi) koje ih dovodi ukontakt sa drogom

    Neki od njih nastave sa uzimanjem droge a kao razlog navode oseanje prijatnosti,iekivanje izuzetnih efekata o kojima im iskusni narkomani priaju ili korienje efekatadroge kao sredstvo da pobegnu iz stvarnosti. Kod osoba koje nastave sa uzimanjem drogestvara se zavisnost.

    Istraivanjem se vide neki razlozi za poetno uzimanje droga: nisu obaveteni otetnosti (13-25%), po nagovoru drugih (7-19%), veruju da mogu da se kontroliu (3-15%),ele da budu posebni (7-10%), zbog mode (3-10%).

    Moe se sa sigurnou rei da bolest zavisnosti nije sticaj iskljuivo individualnihnesrenih okolnosti. Ona nastaje, razvija se i lei se kroz interakciju brojnih inilaca koji bise mogli svesti na etiri osnovna: psihoaktivna supstanca, linost, porodica i drutvo.Brojna istraivanja su pokazala da ne postoji specifina psihika struktura linosti koja bipredstavljala predispoziciju za bolest zavisnosti. Ipak, meu zavisnicima ee se susreuoni koji su pre bolesti bili ili upadljivo povueni, pasivni, uplaeni ili oni izuzetnobuntovni, agresivni. Moglo bi se rei da je njihova zajednika karakteristika psihika ne-zrelost. Veina strunjaka iz oblasti psihologije i psihijatrije ce se sloiti da savremenodoba predstavlja do sada najvei izazov ouvanju ovekovog identiteta i da je to podrujevrlo problematino, da su poremeaji identiteta sve ei i sve masovniji, naroito kodmladih ljudi gde je ponekad teko razlikovati krizu identiteta (koja nije bolesno stanje veesto deo razvoja linosti) od poremeaja u ovoj sferi.

    U savremenoj omladinskoj subkulturi najee se uzimaju: marihuana, hai, heroin ihalucinogenici (najee LSD).

    MARIHUANA - istraivanjem leenih narkomana pokazalo se da je veina narkomana(oko 70%) poinjala sa puenjem kanabisa (marihuana i hai). Uzimanje marihuanepoelo je da se iri 60-tih godina XX-veka u Americi, u okviru hipi-pokreta, meu mladimau kolama i na univerzitetima. Prema nekim procenama, danas u SAD ima oko 60 milionakonzumenata marihuane.

    OPIJUM - se u istoriji upotrebljavao kao sredstvo za umirenje bolova i uivanje,naroito u zemljama Bliskog, Srednjeg i Dalekog Istoka. U Evropi i Americi sve dopoetka XX-veka koristio se u industriji lekova.

    LSD - je najpoznatija halucinogena droga koju mladi uzimaju. LSD-25 jepolusintetika droga koju je sintetizovao vajcarski hemiar Alfred Hofman. Posle vieeksperimenata utvrdio je da ova droga ini ljude psihotinim. Racionalizacije za uzimanjeLSD uobliile su se sredinom 60-tih godina XX-veka u psihodelinu filozofiju (povienasvesnost), prema kojoj ovek pod uticajem LSD moe neposredno da se suoi sastvarnou, kakva ona jeste, da mu omogui da stvari vidi jasnije, dublje i pronicljivije, i

  • 9bez posredovanja i razliitih ograda i lai kojima je bio izloen u procesu socijalizacije.

    KOKAIN - Stanovnitvo June Amerike vekovima je koristilo lie koke kao lekovitosredstvo i kao stimulans, odnosno drogu koja ublaava glad i umor. Za Inke koka je bilaboanska biljka sa magijskim svojstvima, a njeno uzimanje je bilo znak visokog drutvenogstandarda. Osamdesetih godina XX-veka u svetu, a naroito u SAD zapaa se porastupotrebe kokaina.

    Nauna analiza uzroka uzimanja droga pokazala je kako drutvenu uslovljenost tako idelovanje razliitih socijalnih i psiholokih inilaca.

    Postoje i neke opte karakteristike u razvoju narkomanije. One se odnose pre svega nalinost samog narkomana, zatim na nain reagovanja drutvene zajednice, a s tim u vezi,samodefinisanje osobe koja uzima drogu kao narkomana. Taj proces se moze opisati kaoprimarna i sekundarna devijacija.

    Razliiti razlozi dovode do toga da neko pone i nastavi da uzima drogu. Ali sve dok jeuzimanje droge drutveno opravdano (bolesnici) ili je uspeno racionalizovano i osobauspeva da obavlja svoju drutvenu ulogu (lekari i ostalo medicinsko osoblje) drutvenareakcija izostaje, a uivalac uspeva da svoju devijantnost zadri u okvirima tzv. primarnedevijacije. tavie, odreene kategorije narkomana (bolesnici, lekari) zbog pogodnihokolnosti pod kojima koriste drogu (pristupanost droge, redovna snabdevenost i dr.) vrlodugo ostaju u ovoj kategoriji narkomana.

    Kada su u pitanju mladi uivaoci droga, proces prelaska iz primarne u sekundarnunarkomaniju znatno je bri i dramatiniji. Meu mnogim iniocima, kojima se to moeobjasniti, svakako najvie deluju mladost uivaoca, potreba nelegalnog pribavljanja drogekao i narkomanska subkultura. Stvaranje zavisnosti od droge poinje da biva sve vidljivije idrutvena sredina poinje da reaguje na ponaanje narkomana. Stav drutva, zasnovan napredrasudama, strahu, tradiciji, izraen u obliku represije i obeleavanja narkomana, josvie produbljuje jaz izmeu zajednice i narkomana i postaje bitan uzrok prelaska usekundarnu narkomaniju.

    "Kada je ve preuzeo novu socijalnu ulogu ulogu narkomana, pojedincu je iznadsvega stalo da je u potpunosti potvrdi, potvrujui time i sebe u njoj. to se vie budepoistovetio sa vlastitom ulogom, to doslednije bude obavljao aktivnosti koje onapredpostavlja i podrazumeva, to e izvesnost vlastitog identiteta biti vea, a interpsihikiekvilibrijum postojaniji." (Bisi B., "Psiha i droga", Zagreb, 1977. godine)

    Kriza identiteta

    Identitet je jedna od pojava ije postojanje i vanost jasno i duboko doivljavamo alinismo u stanju da to jasno izrazimo reima. To je samo jezgro linosti koje omoguavaosobi da doivi sebe kao posebnu i nezavisnu linost, svesnu sebe u kontinuitetu,omoguava da doivi druge ljude i formira svoj odnos prema njima. Prua oseanjeunutranjeg jedinstva i celovitosti, "udobnost u sopstvenoj koi". Nastajanje identiteta jeproces koji poinje roenjem i stalno se obogauje i razvija. U formiranju identiteta odkljune je vanosti povezivanje iskustva zadovoljstva i iskustva odricanja da bi se postigaosklad sa realnou. Svako eli da bude srean i zadovoljan, da mu bude prijatno, da budeprihvaen od drugih ali takoe eli da bude svoj, slobodan, da slobodno odluuje o sebi. Tedve tendencije su u razliitim odnosima tokom razvoja i tee meusobnom usklaivanju.Kod zavisnika nastaje nesklad u tim tendencijama i samim tim identitet ostaje defektan iporemeen. Oni se zarad potrebe za zadovoljstvom odriu slobode, odriu svoga ja i zato jezavisnost u svom ekstremnom, bolesnom obliku duboko poniavajue iskustvo. Uzadovoljstvu koje donosi droga nema samopotovanja ni potovanja, nema ljubavi ni

  • 10

    saoseanja. Sav psihiki ivot osobe se svodi na oseanje da je sve lepo, lako, prijatno,oputeno, sve se doivljava na isti nain bez obzira na to da li je blinjima dobro ili su tu-ni, pate ili im treba pomo. Zavisnik ne moe da odri svoju re, niko se na njega ne moeosloniti, ne moe biti odgovoran - identitet je jednostavno slomljen.

    Moe se postaviti pitanje koja su to skretanja u razvoju identiteta koja su rizik za ulazaku bolest zavisnosti. Mladi ljudi u poslednje vreme su izloeni masovnim udarima naidentitet: deformie se radoznalost, mladalaki "novatorski" duh, potovanje humanihvrednosti, hrabrost, bliskost, usamljenost, poslunost se u potpunosti odbacuje jer se brkasa pokornou, nesposobnost za odgovornost za sopstveni ivot se maskiramanipulativnou, itd. iroko rasprostranjena pojava meu mladima koja je i podsticananekim oblicima "kultura" i "subkultura" ali i celokupnim savremenim nainom ivota jetzv. glad za senzacijama ili ulna glad. To je strasna potraga za novim ulnim iskustvima iudnja za fiziki i socijalno rizinim ponaanjima usmerenim ka neobinim doivljajima.Ova odlika je ve devijacija u izgradnji identiteta i predstavlja veliki rizik zaprodubljivanje poremeaja. Treba razlikovati ovu glad od zdrave radoznalosti kojapostavlja granice, koja sadri odgovornost, nema prisilu i uznemireno beanje od samogsebe u svet intenzivnih stimulusa.

    Drugi, ozbiljniji znak poremeaja identiteta, tesno povezan sa rizikom bolestizavisnosti je oseanje koje se esto naziva usamljenou ili dosadom, na ta se mladi ale ito esto navode kao povod za probanje psihoaktivnih supstanci. To je oseanje opisaojedan od savremenih strunjaka koji se bavi problemima identiteta, Salman Aktar:"Oseanje praznine kao upljine. udna umrtvljenost unutranjeg emocionalnog iskustva.Oseanje sebe poinje da se kruni, odronjava. Prisilno druenje, pojave prevelikogunoenja hrane, pijenje alkohola, uzimanje droga, impulsivni seksualni kontakti,provokativno ponaanje slue kao neophodna sredstva za "punjenje energijom". Oseanjepraznine se razlikuje od usamljenosti koja je bolna enja za nekim ili neim to savest nedozvoljava ili je nedostupno u realnosti. Unutranji svet, iako tuan, ispunjen je slikama iivim emocijama. Praznina, sa odsustvom enje je duboko uznemirujue idehumanizujue iskustvo". U srednjim kolama droga je postala svakodnevica i sa njomtek poinje borba. Nije retkost da, prema reima prosvetnih radnika, uenik nastavi pri-sustvuje pod dejstvom droge. Na odmorima izmeu asova dosta se pui, neki duvan, nekimarihuanu. Kada se deci postavi pitanje o njihovom privatnom i porodinom ivotu, estose uje da su roditelji prezauzeti, po ceo dan nisu kod kue. S druge strane, imamo i drugukrajnost prezatieno dete. Veina te dece nema organizovano slobodno vreme, a osimodlaska u kolu gotovo i da nemaju fiksiranih obaveza, ne bave se sportom, ne itaju, a tostavlja veliki prazni prostor u koji se onda droga lako uklopi. To se pokazuje kaonedovoljno uspean recept za stabilan razvojni put mladih. Decu treba voleti, ali treba imatii zahteve prema njima, treba im davati obaveze u kui, ne treba im samo davati novac negoi emocije.

    Porodica

    Eventualne ideje o ulozi porodice u nastanku "narkomanije", mogu se svesti na optestavove i iskustva i laika i strunjaka da su odnosi sa najbliima izvor zdravlja,zadovoljstva, sree ali i patnje, nesporazuma, besa, straha, to sve pod uticajem raznihokolnosti, nasledenih, uroenih, unutranjih i spoljanjih, dovodi do razliitih psiholokihsklopova. Nema jasno odreenog tipa porodice koji nekoga ini "podobnim" da se razboliod bolesti zavisnosti. Ipak se neke pojave mogu izdvojiti kao znaajne. Viegeneracijskatendencija ka zavisnikom ponaanju (alkoholizam nekih lanova porodice, pasivnost, "pa-razitizam") ili ponaanju sa gubitkom kontrole (patoloko kockanje, kleptomanija, piro-

  • 11

    manija). Veoma vaan "faktor rizika" je neujednaen stav roditelja u vaspitavanju - jedanroditelj ispoljava neopravdanu toleranciju a drugi nerazumljivu strogost i agresiju. Poto jeporodica osnovni okvir za zadovoljenje jedne od bazinih ljudskih potreba - potrebe zapripadanjem, ukoliko ona nije u stanju da prui dovoljno iskustva sloge, podrke iuvaavanja, dete e potraiti neku kohezivniju grupu (npr. grupu zavisnika) u kojoj ce steisigurnost i prihvatanje, ali esto nautrb gubitka samostalnosti i nezavisnosti. Takoe,meu osnovnim potrebama je i potreba za orijentacijom shodno uzrastu i okolnostima.Ukoliko u porodici nema jasnih i direktnih poruka, razgovora, ukoliko nema slobodnogizraavanja oseanja, ako postoji detetu nerazumljiva promenljivost ponaanja, atmosfere,oekivanja, ono ce biti u nekoj vrsti konfuzije (nee mu biti jasno ta mu se kae, ta drugioseaju, ta oekuju, ta vole ta ne vole itd.). A onaj ko nema orijentaciju ne moe imatisigurnost u sebe i ne moe slobodno odluivati i ne moe normalno sazrevati kao linost igraditi identitet. Porodica treba da obezbedi deci temelje za zadovoljenje svojih osnovnihpotreba: potrebe za ukorenjenou - preko jasnog i konzistentnog sistema vrednosti,potrebe za pripadanjem, potrebe za identitetom, potrebe za orijentacijom.

    Istraivanja sprovedena na uenicima nikih kola, na pitanja o tome kako se njihoviroditelji ponaaju kako bi prevenirali upotrebu narkotika, pokazuju da je malo onihroditelja koji ovoj pojavi ne pridaju znaaj (3-10%), takoe i onih koji sprovode konkretneprovere svoje dece vezanu za mogunost upotrebe i zloupotrebe droga (4-17%), a da seveina intervencija ograniava na razgovor o tetnosti i njihovu ljutnju ukoliko posumnjajuili primete da je ve dolo do korienja neke od ovih supstanci (25-55%).

    Drutvo

    Sredina u kojoj ovek ivi moe tolerisati ili ak podravati konzumiranje odreenihpsihoaktivnih supstanci ili pak imati otvoreno odbojan i negativan stav. Zapadna drutva, ai nae, toleriu pijenje alkohola dok se prema konzumiranju "droga" uglavnom zauzimanetolerantan i zabranjujui stav. Neke grupe u drutvu mogu imati i svoje posebne obrasceponaanja kad su u pitanju psihoaktivne supstance. Npr. urbana omladina moe podravatipuenje marihuane kao i izvesni umetniki orijentisani krugovi ljudi. Meu intelektualcimaesto moe biti prisutan iznenaujue tolerantan odnos pema samoinicijativnomkonzumiranju sedativa. Takvi stavovi sredine sigurno imaju uticaja na broj ljudi kojipostaju zavisni od pomenutih psihoaktivnih supstanci. Potrebno je rei da je ovakav"nezvanian stav" izgleda delotvorniji od zakonskih propisa u nekim drutvima.

    Vano je i napomenuti da se pod "odnosom drutva prema neemu" uglavnom mislina miljenje veine, a to znai na miljenje ljudi "srednje i starije generacije" u odnosu nata mladi ljudi prirodno imaju kritiki i buntovan stav. Tako dolazi do raskoraka koji inaemoe biti koristan i progresivan, ali kada su u pitanju psihoaktivne supstance estokatastrofalan po mlade ljude, po miljenju dr Jelice Satari. Moe se uti od zavisnika da suse oni usprotivili "lanim vrednostima okoline, umalosti i strahu" to nije u bitiprihvatljivo jer u zavisnosti se rue sve prave vrednosti i ostaje samo umalost, letargija ipraznina. Drutvo ne moe samo svojim restriktivnim stavom prema uzimanju droga izakonskim propisima suzbiti ovu pojavu. Mora se preduzimati neka "prijateljska aktivnost"ali ne i neopravdano popustljiva, prema mladim ljudima. Potrebno je da kolski programiobuhvate mlade pre nego to se odreeni oblici ponaanja uspostave. Ako se vratimo nakoncept o bolesti zavisnosti koja nastaje u interakciji navedena etiri faktora, moeizgledati suvie komplikovano razumevanje tih sloenih odnosa. Vodi kroz lavirintemodernog sveta moe biti i definicija duevnog zdravlja koju je izrekao "klasini" Frojd:Ono to karakterie zrelu, duevno zdravu osobu je kapacitet za ljubav i kapacitet za rad.

  • 12

    Sami mladi vide kao korisne puteve za prevenciju narkomanije bolju informisanost (kolikogod nam se nekada inilo da se i previe govori o tetnosti droga, kao da to nije dovoljnodoprlo do njih), preko savetovalita za mlade (kojih kod nas jo uvek nema u dovoljnojmeri niti zahvataju vei broj mladih), kao i preko uticaja roditelja.

    Prvo veliko istraivanje u Srbiji na temu zloupotrebe psihoaktivnih supstanci,sprovedeno je u novembru 2006. god, po svim Standradima evropske unije, u uzorku od10690 ispitanika od 15 do 59 godina i pokazalo je sledee:

    1. Gotovo 11% stanovnika u Srbiji probalo je bar jednom u ivotu drogu, najzastupljenijaje marihuana,2. U Beogradu je najvie marihuane, poraavajue je to to je najvie kod uenika srednjihkola i viih razreda osnovnih kola,3. Smatra se da je u Beogradu oko 35 000 registrovanih narkomana , u Srbiji ih ima oko 80000, u odseku za suzbijanje narkomanije u Beogradu smatraju da je brojka znaajno vea...4. U Srbiji je oko 70-80% mladih ljudi izmedju 15 i 25 godina bilo u kontakt sa drogom,koliko ih je samo probalo ili povremeno koristi (vikend-probatori) ne zna se tano...5. Anketa koja je sprovedena na teritoriji grada Nia, osnovne i srednje kole o tetnostidroga, pokazalo je sledee: opasno (36-47%), tetno (5-15%) moderno(4%), a da je korisnou manjim koliinama (1%)..

    Procenjuje se da u Beogradu ivi oko 35 000 narkomana , zvanino registrovano oko7000, dok je u Srbiji taj broj izmedju 70.000 i 100.000 ljudi koji redovno koriste narkotike.Alarmantna je cifra od 750 000 ljudi u Srbiji koji su bar jednom u ivotu probali drogu( Institut za javno zdravlje Batut )Statistike analize pokazuju da na 100 000 ljudi u Beogradu dolazi oko1230 narkomana,dok je u Novom Sadu i Niu taj broj neto manji, oko 1000 narkomana ( procena je da subrojke znaajno vee, ovde se radi o osobama koje su zvanino potraile pomo u nekoj odzdravstvenih ustanova).esto se govori o postajanju lakih i tekih droga, to nauno nije prihvaeno. Sve drogestvaraju psihiku zavisnost a neke od njih i fiziku, neke ak i nakon prvog uzimanja!Mladi esto kombinuju alkohol, sedative i PAS, povremeno konzumiraju od jednom velikekoliine alkohola i PAS to moe posle kratkog vremena da dovede do tekih pdihikih ifizikih oteenja

    U faktore rizika za nastajanje bolesti zavisnosti spadaju individualni i socijalni inioci.Od individuanih inilaca esto je u pitanju nii nivo samopotovanja, nii prag tolerancijena frustraciju, poviena anxsioznost, slabija kontrola ponaanja (Stankovi, Begovi 1995).Afektivni poremeaji, posebno depresija, napadi straha uz zavisnost od PAS predstavljajuozbiljne i iroko rasprostranjene probleme savremenog sveta.

    Razlozi za prvo uzimanje droge koje mladi naovode esto su ekvivalent razliitihemocionalnih poremeaja, pretpostavlja se najee se radi o depresivnim poremeajima.Depresija se vezuje kako za tip linosti tako i za konflikte u adolescentnom periodu.Od izuzetne vanost su modeli ponaanja koji predstavljaju roditelji, vrnjaci, znaajneosobe iz okruenja, ali i velika tolerantnost celog drutva prema ovim problemima. (Ramah2001).Iz svega ovde navedenog moze se zakljuciti koju ulogu pojedinac i drustvo treba zauzetiprema ovom rastuem i veoma ozbiljnom problemu.A to je

  • 13

    Prevencija

    Okosnica savremenog programa prevencija narkomanije je u sintezi usko strucnih idrutvenih aktivnosti i njihovom medusobnom proimanju. Narocito su odgovorni roditeljikako za sebe tako i za svoju decu. Roditelji su duni da unapreduju sebe tj. kvalitet svogivota i ivota svoje dece, a samim tim da preveniraju nastajanje ponaanja koji ce dovestido zavisnosti od droge. Najefikasnije i jedino specificne mere primarne prevencije seogledaju u sveobuhvatnoj edukaciji i informisanju pojedinaca i cele drutvene zajednice.Ovome treba dodati i izgradivanje sistema vrednosti i stavova, koji mogu pomocipojedincima da samostalno i kriticki donose odluke i reavaju probleme svakodnevnogivljenja. Naravno, efikasne su i represivne mere kao i mere sprovodljive u uoj i irojdrutvenoj zajednici.

    Narocito veliku ulogu i odgovornost imaju mediji - informativne kuce i sredstavamasovnog komuniciranja (tampa, radio i TV). Represivne - zakonske i policijske meretakode su vrlo efikasne i deo su multidisciplinarnog pristupa. Takode, veoma efikasni su isavetodavni centri u optinama i mesnim zajednicama, kao informativni centri za davanjeinformacija i podrke putem telefona.

    U Australiji, u Sidneju 2005. godine otvoren je prvi centar gde se moe legalnokonzumirati Heroin. Lokal je dobio urednu dozvolu za rad od strane okrunog suda uSidneju. Centar bi trebalo da prima oko 150 do 200 narkomana dnevno koji ce moci dainjektiraju heroin pod nadzorom strucnih lica dok ce moci i da se posavetuju sa njima posvim pitanjima. Prema ovome se vidi da u svetu postoje razni pokuaji da se smanji brojnarkomana sa ovom neobicnom metodom, dok je bilo estokih protivljenja u svetu odstrane UN i Vatikana.

  • 14

    Zakljuak

    Uivanje droge tetno deluje na uivaoca, a moguce je i na njihovu okolinu - nevinertve. Zbog toga svako drutvo treba da regulie i suzbija upotrebu droga i svaki pojedinacmora da shvati da je droga neto to mu nece doneti nita, a odnece mu sve.Jedino izvesno i nesumnjivo je da je droga, nebitno kojoj grupi pripadala, i iza kog seimena krila najvece zlo savremenog drutva. Narkoman je ozbiljan bolesnik, u pravomsmislu te reci, tako ga treba i tretirati, jer je to ujedno i jedini nacin da mu se pomogne.Mudrost ivota minulih vekova i mudrosti plejade mudraca nude mladima poruku da netragaju za iracionalnom lepotom, vec da iznalaze lepotu realnosti. Jer nema tragicnijestvarnosti, od svakodnevnog begstva od stvarnosti.

  • 15

    Literatura:

    Bukeli J., Droga-mit ili bolest, Beograd,1988. Milena Stankovi, Droga i kriminal, Beograd, 2008. Ivan Dimitrijevi, Bolesti zavisnosti, Beograd, 2004. Kuevi,V.,Zloupotrebe droga, Zagreb, 2012. Bisi B.,Psiha i droga, Zagreb, 1977. Bokovi M., Socijalna patologija, Novi Sad, 2012.