Embed Size (px)
DESCRIPTION
1
Citation preview
SVEUČILIŠTE U ZADRU – ODJEL ZA ARHEOLOGIJU
2013
Neolitik skripta za studente
-mitar-
1 . I Z D A N J E
2
Sadržaj
1. NEOLITIK I NEOLITIZACIJA ................................................................................................... 3
2. POSLIJEDICE NEOLITIČKE REVOLUCIJE ................................................................................ 9
3. OSNOVNE ZNAČAJKE NEOLITIKA....................................................................................... 12
4. NEOLITIK BLISKOG ISTOKA ................................................................................................ 16
5. PRETKERAMIČKI NEOLITIK ANATOLIJE .............................................................................. 30
6. KERAMIČKI NEOLITIK ANATOLIJE ...................................................................................... 36
7. NEOLITIK CIPRA ................................................................................................................. 42
8. NEOLITIK EGEJE ................................................................................................................. 47
8.1. KRETA ......................................................................................................................... 55
8.2. EGEJSKI OTOCI – KIKLADI ........................................................................................... 56
8.3. PELOPONEZ ................................................................................................................ 58
8.4. SREDIŠNJA TRAKIJA I ISTOČNA MAKEDONIJA ............................................................ 61
9. NEOLITIK MAKEDONIJE ..................................................................................................... 63
10. NEOLITIK BUGARSKE ....................................................................................................... 70
11. NEOLITIK RUMUNJSKE .................................................................................................... 75
12. NEOLITIK PANONSKOG I PERIPANONSKOG PODRUČJA (MAĐARSKA) ........................... 79
13. NEOLITIK SRBIJE .............................................................................................................. 87
14. NEOLITIK BOSNE I HERCEGOVINE ................................................................................... 98
15. NEOLITIK HRVATSKE ..................................................................................................... 112
15.1. JADRANSKA ZONA .................................................................................................. 112
15.2. KONTINENTALNA ZONA ......................................................................................... 129
16. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA – PJZ II .............................................................................. 142
17. GUDNJA – VIŠESLOJNO PRAPOVIJESNO NALAZIŠTE ..................................................... 146
18. IZGOVORI POJEDINIH LOKALITETA I KULTURA ............................................................. 148
19. POPIS LITERATURE ........................................................................................................ 149
3
1. NEOLITIK I NEOLITIZACIJA
Neolitička revolucija – izraz je prvi uveo Vere Gordon Childe (1892 – 1957);
sintetizirao je sva znanja prikupljena do polovice prošlog stoljeća; prekretnica u
ekonomskom smislu.
Djela V.G. Childea: - ''The dawn of european civilization''
- ''Man makes himself''
- ''Progress and archaeology''
- ''What happened in history''
Neolitička revolucija je dugotrajan proces sveukupne povijesti, a revolucionarnost
procesa se očituje u mijenjanju stotinama godina procesa – fraza ''ruke u usta''. -
Napuštanje nomadskog načina života temeljenog na lovu i sakupljanju jestivih
plodova i početak osnivanja dugotrajnih naselja u kojima počinje domestifikacija
životinja i kultiviranje biljaka.
V.G. Childe njegovo djelo
kasni neolitik
srednji neolitik Zapadna Europa
rani neolitik (4500. – 4000. BC)
pretkeramički (PKN) neolitik (A,B,C) Bliski Istok (C14) – inicijalno ishodište neolitičke revolucije
protoneolitik (10 000. – 9 000.)
4
5000 godina je bilo potrebno da se neolitička revolucija prenese iz Bliskog Istoka do
Zapadne Europe.
Nema jednog središta neolitizacije, čak ni unutar samog plodnog polumjeseca. Tu se
mogu izdvojiti najmanje 3 središta:
- zapadni obronci i doline Zagroz planine (Kurdistan) – Karim
Shahir kultura
- brežuljkasti dio turske Mezopotamije i južni anatolski plato
- Levant – od južnih obronaka Taurusa na sjeveru do Sinajskog
poluotoka na jugu
Kraj plejstocena (gornji holocen) – 22 000 – 14 000 BC; - smjene međuledenih i
ledenih doba, velike temperaturne razlike, ledeni pokrov je na sjeveru Europe,
Alpama, Dinari, Velebitu, a suha stepa u južnoj Europi, životinje su krupne.
Rani holocen – 8 000 BC; - globalno zatopljenje, promjene biljnog i životinjskog
svijeta, javljaju se termofilne vrste, mijenjanjem ambijenta paleolitičke zajednice našle
su se u problemima. – Zbog krupne i brze divljači, dolazi do promjene litičke
industrije – mikroliti (sitna mikrolitska industrija), pravilnih i nepravilnih
geometrijskih oblika.
-na krajnjem jugu, npr. Mala Azija, nema jakih dramatičnih promjena u biljnoj i
životinjskoj strukturi, znatno su manja dramatična događanja, mezolitik počinje 1000
– 2000 godina ranije.
Protoneolitik – mezolitičke zajednice; trajnije zadržavanje na pojedinim mjestima.
Pretkeramički neolitik – jedan vremenski okvir u kojem do određene mjere koje
karakteriziraju neolitik u cjelosti osim jedne – keramika. – 3 stupnja koji se
obilježavaju – A, B, C. Prostor plodnog polumjeseca (Libija, Palestina, Izrael, Sirija,
Irak).
5
Teorija o širenju neolita na europsko tlo.
Krajem 11 i 10 tisuća počinju koristiti rasplodne biljne resurse, TRITICUM,
jednogodišnje biljke. Javlja se 20 uzgojnih vrsta, uzgaja se u svim djelovima svijeta.
3 su osnovne skupine koje se razlikuju prema kromosonskoj strukturi:
- diploidna – triticum monococcum (jednozrna pšenica, sitni
pir, Einkorn)
- tetraploidna – triticum dicoccum (dvozrna/dvoredna,
Emmer, ozirni pir)
- heksaplodina – triticum vulgaris (obična pšenica, grozdača)
6
T. dicoccum T. monococcum
T. vulgaris
Triticum monococcum (Einkorn) – obilježava mutacija bez koje nema kultivacije,
opna (pljevica) na zrnu se otvara i pada na zemlju i dalje raste. –Koriste je Zawi
Chemi – Shanidar i Natufijen kultura i to istresanjem iz košare (1/3 dolazi do
stanovništva).
Bit planske proizvodnje je u spriječavanju otvaranja pljevice, ako se zrno sačuva
kod čovjeka iz takve biljke su zrna veća. – Spontano mutiranje po ljudskim suvislim
djelovanjem – dovelo do nalaza na arheološkim lokalitetima (ta dicoccum je srodna s
divljom dicoccoides).
Plodni polumjesec obuhvaća Natufijensku i Zawi Chemi Shanidar zajednicu.
Pridonjele su u planskom iskorištavanju i planskom zasijavanju razvoja porodice
dicoccoides u porodicu dicoccum. – Protoneolitička i ranoneolitička nalazišta –
dicoccum. – Mutacija i hibridizacija s monococcumom (južni Balkan), monococcum
ima ishodište u Triticum aegipodes (Mala Azija).
Bliski Istok – jedini prostor u kojem imamo Emmer i T. dicoccoides.
7
Hordeum vulgaris – ječam, mutacijskim procesom dolazi do kultiviranog oblika
ječma. Dokumentiran metodom C14, uspjeva na područjima gdje pšenica ne može.
Divlji triticumi nisu jedini, tu je i leća (lens osculenta) koja se i danas koristi, kao i
grašak (pisum sativatum), te bob (vicia faba minor – divlja), v. faba maior danas
jedemo. Sve 3 vrste su u ishodištima vezane za Bliski Istok s međurječjem.
Proces preobrazbe uključuje i domestifikaciju (pripitomljavanje životinja kao ovca,
koza, svinja i govedo). Pas je prije pripitomljen (mezolitik), za Južnu Ameriku je
važna ljama. –Razlozi pripitomljavanja baš tih životinja su:
- biljojedi (herbivori) nisu opasni za čovjeka
- društvene su životinje, sve osim svinje imaju svog
predvodnika
- nomadske i nenomadske su sve osim svinje
Bitan preduvjet za uzgajanje na stalnim naseljima je povoljan izbor u strukturi
životinjskih vrsta na određenom prostoru. –Dolazi do domestifikacije na istom
prostoru.
OVIS ARIES ARIES – ovca (Zawi Chemi – Shanidar, SI Irak, Zagros), MUSIMON
(ammon), ANATOLICA (muflon), AREMNIA i ORIENTALIS – iz koje je aries aries.
CAPRA DOMESTICA – koza. IBEX – kozorog
Ovca i koza su prve domestificirane ali ne zna se koja je prva, pomiču se kao i
cerealije prema kikladima. Između ovce i koze nema razlike osim skočnog zgloba,
donje čeljusti i kosti u očnoj zoni.
8
SUS SCROFA SCROFA – svinja; domestifikacija svinje nije nužno vezana za Bliski
Istok, inače je raširena od Kine do Zapadne Europe.
BOS TAURUS, BOS PRIMIGENIUS TAURUS – govedo i divlji tur; najstariji primjer
udomaćenog goveda pronađena su na Bliskom Istoku.
Zajedničko svima je da se daju kontrolirati, zajednički žive s ljudima.
Proces domestifikacije i kultivacije nije bio ubrzan pa je prehrana i dalje uključivala
sakupljanje i lov.
Sakupljanje: tršlja (pistacija), badem, orah, divlja maslina, mogranj (šipak), divlja
jabuka.
Shanidar B2 - nalazi divljih vrsta pšenica korištene na početku protoneolitika.
Selektivni lov – ubijaju starije životinje ili mlade mužjake, štedeći ženke – radi
daljenjeg razmnožavanja vrste – to podrazumjeva dobro poznavanje etnologije,
biologije i fiziologije plijena. Provode i selektivnu berbu.
9
2. POSLIJEDICE NEOLITIČKE REVOLUCIJE
-NASELJA-
Ona naselja koja su u protoneolitiku namjenjena za kratko zadržavanje sada postaju
trajnija. Najranija naselja su okarakterizirana kružnim i ovalnim oblikom, amorfni
kameni temelji, šatorasti oblik nastambe – protoneolitik, PKN. Potom su četvrtaste,
minijaturne, odijeljene građevine kaotično podizane (Aşikli Höyük, Çatal Höyük,
Jerihon), počele su dizati složene cjeline gotovo monolitno oblika, komunikacije su
preko krovova, izravna su posljedica domestifikacije i kultivacije. Prijelaz na trajnija
naselja – prijeka potreba; posljedica promjenjenog načina života, obnavljanje ciklusa
proizvodnje.
Stočarstvo nomadskog i polunomadskog oblika – boravak na jednom mjestu
zbog održavanja procesa proizvodnje; -proces odmaranja zemlje bez agrotehnike
dovodi do zasićenja zemlje, osiromašenja; - neolitičke zajednice ako nemaju zemlje
za sukcesivno mijenjanje ipak moraju mijenjati mjesto boravka.
-NASTAMBE-
Protoneolitičke rane zajednice grade nastambe od jednostavnih materijala; - Nema
potrebe braniti se od zime; - Razvija se nova tehnika sušenje glinenih blokova
(čerpića), čak u ruralnim zajednicama JI Europe i dan danas; - Pljevica (opna) se
dodaje glini radi čvrstoće; - Tehnika se prenosi tek u Grčku, Egeju, a na sjeveru je u
pitanju srugi materijal (kućni lijep); - Slama od žetve, trska i dr. slažu se na krov i
doljepljuju blatom.
-UTILITARNI ARTEFAKTI-
Kompozitni artefakti – učvršćeni u drške rogovlja, kremenih oblika, manjih dimenzija.
– Koriste se za rezanje čvrstih vlakana žitarica, vidljivi su sjajni dijelovi kojima se
kosilo (Sickle – gloss), a tamni su na mjestima gdje su bili uglavljeni.
sickle gloss
10
Sjaj – nastao je kao poslijedica iskorištavanja stabljike (fitoliti – kod žetve dovode do
mikrolitskih oštećenja na rubu kamena).
Opterećenje na zglobovima zbog mljevenja žita.
Pojava novih vrsta alata i tehnika njihove izrade – KAMENE SJEKIRE, komadi
različitih vrsta kamena, grubim okresivanjem za osnovnu formu a zatim dugotrajno
glačanje.
Mokri pjesak, tehnika glačanja (varira od jednog područja do drugog); KALUPASTE
SJEKIRE, JEZIČASTE SJEKIRE (jedna strana ravna, a druga zaobljena), kasnije se
javlja kombinirano. Artefakti vezani za lov, jednostavne deltoidne strelice (vršci), bez
krilaca.
Neolitičke kamene sjekire: JEZIČASTE, KALUPASTE, SJEKIRA ČEKIĆ.
Vrste retuša: - tehnološki (nastao namjerno); - uporabni (niz sitnih oštećenja do kojih
dolazi zbog učestale upotrebe.
Çatal Höyük – nađeno zrcalo od opsidijana (vulkansko staklo) tamnog, u ženskom
grobu. Nađen prsten od opsidijana.
Koštana industrija: šila i probojci – funkcija probijanja rupa. Spatula – pribor za jelo.
Svi radovi vezani za zemljoradnju (uzgoj pšenice) zahtjevali su razne alatke, npr.
pletene košare za odjeljivanje zrna od plijevice (opne).
11
Ulomak dna jedne keramičke posude, stavljena je još nepečena na košaru pa se
preslikao otisak na dnu posude isprepletena slama.
Stočarstvo – vuna, runo se iskorištava za izradbu vune. Pršljenci – čine donji dio
vretena, služi u procesu predenja, izvlačenja iz vune niti. Okomiti tkalački stanovi.
Niti: potka i osnova vise okomito da se niti zategnu.
-DUHOVNA KULTURA-
Çatal Höyük – bukraniji (poglavlje o Çatal Höyüku – slika. str. 39).
Jerihon – ostatak lubanje obložene glinom (poglavlje o Jerihonu – slika).
Instrumentarij –u najvećoj mjeri predočen uz prikaze ženskih likova (većih ili manjih,
realistički, hipertrofiranim dijelovima tjela koje simboliziraju plodnost). Izjednačavale
su se uz Magnu Mater.
Lavaleta – najpoznatiji po svojoj monumentalnosti – hram koji svjedoči o kultu.
Kurotrofne figurice – ženske figure koje u naručju drže dijete. Žrtvenici – recipijent u
kojemu se nešto žrtvuje ili prinosi božanstvu; riton na 4 noge (Danilska k.). Krv –
simbolizira život.
12
3. OSNOVNE ZNAČAJKE NEOLITIKA
NEOLITIČKI PAKET – skupina posljedica koje proizlaze iz promjene strategije
preživljavanja.
1) Početna kultivacija cerealija s početkom razvoja zemljoradnje i pratećih
alata;
2) Početna domestifikacija životinja s početkom razvoja stočarstva;
3) Osnivanje prvih trajnih naselja;
4) Upotreba kremenih oruđa uz primjenu tradicionalnih tehnika izradbe i
funkcionalna prilagodba;
5) Uoptreba masivnih kamenih oruđa i razvoj tehnike glačanja kamena;
6) Razvoj tehnike predenja i tkanja s razvojem odgovarajućeg pribora;
7) Uoptreba kamenih i drvenih posuda s prvim primjerima izradbe i uoptrebe
primitivne keramike;
8) Razvoj neolitičkih kultova s početkom izradbe antropomorfnih figurina;
9) Razvoj kulta mrtvih s pokapanjem mrtvih unutar naselja;
-ŠIRENJE NEOLITIČKOG PAKETA-
Prvi pomak je ostvaren na području Istočne Turske (4800 g) te na području Konya
ravnice (a.k.a. dolina Konya).
Bliski Istok – plodni polumjesec i Kina nemaju nikakvih dodirnih točaka. Iz plodnog
polumjeseca širenje prema istoku, zapadu do zapadne Europe stiglo tek oko 3500 g.
13
BC. – Raspon od 5000 godina. Širenje išlo iz Anatolije (most između europskog i
bliskoistočnog prostora).
Prva u pravcu širenja je JI Europa – Grčka, Tesalija, Egejska Makedonija, Trakija,
Podunavski prostor (bio idealan za prihvaćanje produktivne privrede).
JI Europa je most između Istoka i europskog područja; dalje se širi neolitički način
života, produkcija hrane i sve ostalo povezano s neolitikom.
Drugi krak prema Bugarskoj i Rumunjskoj, prema panonskoj nizini a jedan krak preko
jadranskog mora.
Moguće širenje neolitika pomoću:
- vlastita kultivacija
- prenošenje znanja kroz međusobne kontakte sa zajednicama
koje nisu u neolitiku
- putem demografskog širenja zajednica prema JI ili Europi
1. DIFUZIONISTIČKE TEORIJE
2. AUTOHTONISTIČKE TEORIJE
-Autohtonističke teorije-
Proces usvajanja produktivne privrede se odvija unutar lokalnih zajednica
(domesticiranje raspoloživih životinja, kultiviranje biljaka). Autohtonističke teorije
inzistiraju na kontinuitetu.
-Difuzionističke teorije-
Postupno demografsko širenje (demire diffusion); Preseljavanje čitavih zajednica
(Folk migration); Selektivna kolonizacija brzim skokovima (Leap frog colonisation);
Kontroliranje protoka dobara (Elite dominance – model osvajanja i zaposjedanja
tuđih prostora).
Difuzionističke teorije inzistiraju na pokretljivosti stanovništva.
Zajedničko ovim teorijama jesta činjenica da ni jedna zajednica ne postoji i ne
može opstati kao zatvoren fenomen bez kontakta s drugim zajednicama u blizini.
14
Neki oblik kontakta koji otvara mogućnost međusobnog informiranja, širenje
znanja sa superiornijih na inferiornije.
JI Europa je prva spoznala znanje prošireno sa Bliskog Istoka. Važno pitanje je u
kojem je opsegu to kretanje bilo i jesu li ta kretanja jednosmjerna i jednoznačna.
Modeli koji vrijede za jedan prostor ne moraju vrijediti i za druge. Ovisi o mnogo
čimbenika koji utječu na vrstu dinamike, brzinu i krajnji rezultat.
-Kasni mezolitik-
Tardonoisianska kultura (Istok i JI dio Europe); lokalitet Schela Cladovei – Lepenski
vir.
-Rani neolitik-
– Bugarska (Čavdar, Kremikovci, Karanovo I i II (od ranog do srednjeg n.) –
ukrašavanje bijelom bojom na tamnoj osnovi – karakteristično i za Anatoliju; vjeruje
se da je ovo područje pod izravnim tujecajem Anatolije).
Gura Baciului (Transilvanija), Donja Branjevina (Vojvodina), Lepenski vir (proto ili
ranoneolitička kultura) karakterizira ih ukrasni sustav bijelih kapljičastih motiva
(ima ih i na JI Europe i u Anatoliji – utjecaji).
Krajnje JI Europa – Porodin kultura –Velušina (Pelagonija), Anzabegovo – Vršnik (I
Makedonija) slični ukrasni sustav – bijela boja na tamnoj crvenkastoj podlozi.
Prema zapadu tih pojava nema, drukčije neolitičke kulture, drukčiji tipovi posuda i
tehnike, ornamentalni sustav.
-Razvijeni neolitik- (5500 BC)
Velušina, Karanovo III (poslijedica unutarnje revolucije);
Sesklo – razvio se iz protoseskla;
Zapadnije područje – drukčije i neovisne kulture – Vinčanska (središnji Balkan),
Kakanjska (BiH), Danilska;
Srednja Europa – linearnotrakasta keramika – urezani linearni trakasti motivi.
15
Körös (I Mađarska), Criş (Transilvanija) – dugo su se gledale kao varijanta
Starčevačke kulture – u nekim značajkama slične sa Starčevačkom – ali nestale kao
razvoj lokalnih zajednica.
-Kasni neolitik-
Vinčanska kultura, Butmirska kultura, Hvarsko – lisičićka k. (utjecaji Tesalije i južne
Italije), Tesalija – Dimini kultura (Grčka) – razvijena višebojna keramika, spiraloidni
motivi.
Rumunjska, Bugarska – nastavak razvoja Karanovo IV (Marica), Bojan kultura,
Vadaştra. Dobruđa – Hamangia kultura. Linearnotrakasta dolazi iz Srednje Europe.
Na istoku Bugarske – Dnjest, Dnepr, Donest (poviše Crnog Mora)
Jadran – Impresso kultura (tehnika utiskivanja); I Jadran, J Italija, J Francuska, Z
Španjolska, S Afrika, Tesalija (u kratkom vremenskom razdoblju).
Starčevačka kultura – utiskivanje prsta i nokta – pseudoimpresso (utjecaj na
jadransku impresso kulturu). U arheološkom smislu nema potvrda o širenju Impressa
iz unutrašnjosti.
16
4. NEOLITIK BLISKOG ISTOKA
Kasnomezolitičke kulture sa svojim zajednicama koje u 11. – 10. st. koriste divlje
vrste žitarica.
Izrael, Jordan, Sirija, Palestina – Kebarh kultura – Natufijen kultura.
Gorje iraka – Zarzian kultura; Anatolsko područje – Beldibi kultura.
Pogodna klima, dobri uvijeti za kultivaciju i taj proces traje nekoliko tisuća godina.
Na tim kulturama se temelji neolitička kultura.
OHALO II – sjeverni Izrael; otkriven slučajno za vrijeme suša, ostaci nastambi,
zajednica iz gornjeg paleolitika, alatke za rad, oružje, ognjišta; Dani Nadal – napravio
rekonstrukciju nastambe. Epipaleolitik – naselje iz tog vremena je trajno. Neve David
naselje.
17
-Protoneolitik-
Mezolitičke osnove 10 000 – 8 000 BC
kultura NATUFIJEN (Palestina, Libanon, Izrael, Jordan, Sirija). – Ime je dala
Dorothy Garrad – profesorica na Oxbridgeu.
Nalazišta: Wadi et Natuf, Ain Mallaha (Eynan), Jerihon, Beidha, El – Wad, Nahal
Oran, pećina Hayonim, Rosh Zin, Abu Hureyra, Kebarh.
Glavni prijelaz prema neolitiku.
Ima 2 faze: starija (klasična) i
protoneolitska.
Kružne i polukružne građevine s
ukopima (mrtvi i dalje članovi
obitelji i društva). – Ognjište. – Položaj pokojnika = položaj spavača jer život ne
završava nego samo nestaje u vidljivom smislu. – Kamene posude za kuhanje. –
Kamen s urezom (ne zna se čemu je to služilo). – Prikaz glave na kamenom oblutku
(kao u Lepenskom Viru). – Ljudi (lovci na glave) uzimaju tuđe glave jer misle da
dobivaju tako njegovu moć, inteligenciju.
18
-Abu Hureyra-
Istraživao Andrew Moore.
Najranije naselje u kojem vidimo pokšaj domestifikacije žitarica. U
11. tisućljeću. Naselje veliko, kružno koncipirano, gusto raspoređene
nastambe s međuprostorima i komunikacijama.
Pokopi: izvan kuća ili u napuštenim kućama. Primarni i sekundarni ukop
Kult mrtvih: ritualna pojava – odvojila bi
se glava i ukrašavala glinom i koštanim
cjevčicama.
Posude su kamene (jedan dio sa Sinaja,
bazalt i opsidijan).
Srpasti sikl – dokaz da su sjeckali žitarice. Mljevenje žita na koljenima.
žrvanj
19
-Eynan (Ain Mallaha)-
Nastambe su kružnog
oblika od amorfnog
kamena + drveni stupovi,
podudarne s
natufijenskim (10 000 –
8000 BC).
Osnova društva obitelj
Grobovi su vezani za
kuću i naselje, položaj
spavača.
Ručni žrvnjevi, kamene
posude, kultni predmeti –
plitko ugravirane crte.
Oblutak minimalističke
obrade - antropomorfan –
glavas nosom i očima. Lovci
na glave.
-Jerihon- (Tell es Sultan)
Najvažniji primjer PKN
aglomeracije. Pustinja s oazom
na kojoj je najstariji grad na
svijetu. Sinonim za nalazišta
dugitrajnog života, zato nastaje
niz stratuma.
Tell = graditeljske i druge
20
aktivnosti zbog kojih dolazi do nagomilavanja otpada.
Jerihon ima
izdužen oblik
umjesto ovalan.
Nalazi se na
rubu oaze u
blizini Mrtvog
mora.
Istraživači
Jerihona
Jerihon je na
važnom
trgovačkom pravcu, dolina rijeke Jordan, komunikacija između Anatolije i Crnog mora
(put kojim su išli važni resursi – opsidijan, školjke, bitumen (asfalt), mramor, bazalt).
21
STRATIGRAFIJA JERIHONA:
2) Keramički neolitik B 5 000 – 3 100 BC
A 5 850 – 5 000 BC
1) Predkeramički neolitik B 7 220 – 5 850 BC
A 8 350 – 7 370 BC
Natufijensko 'svetište' 10 800 – 8 500 BC
Na sredini je presjek – najbolje istraženi dio.
Natufijensko naselje – najstarije u središnjem dijelu, s
vrelom. Ono je tijekom neolitika dobilo monumentalne
građevine tj. objekte.
22
U PKN A već izgleda kao pravi grad, dobiva svoj ovalni oblik, građevine su kružnog
tlocrta od kamenog
temelja a gore od
čerpića (zapečena
glina).
Bedem okružuje cijeli
grad. Kula s
unutrašnje strane
bedema. Od amfornog
kamena, kružna form,
inicijalni obrmabeni
zid, dograđeni zidovi, rov širok 8 metara – povećao tako visinu kule. Ulaz sa
hodnikom i unutarnjim skalama (stepenicama) kojima
se dolazi do vrha kule, izgrađena tijekom PKN.
Služila je neko vrijeme kao spremište pa kao
pokapalište.
NATUFIJENSKO SVETIŠTE – polukružna građevina
(slika – prethodna stranica) sa kružnim udubljenjima,
podnica sa kružnim udubljenjima za koje smatraju da
su ležišta stupaca za totemske zastave. Najstariji
oblik kultnih vjerovanja; postoji više kultova, jedan je
totem vjerovanje da su potekli od biljne/životinjske
vrste.
-Jerihon PKN A-
22 građevinska stratuma (22 puta je obnavljano). Kuće su ovalno ili kružno građene
od čerpića (sušena glina) na kamenim temeljima. Podovi su duboko ukopani. Spušta
se stepenicama. Zidovi (obojeni crvenom) i podovi (crvena, oker, bijela) ožbukani.
Nije odmah bilo utvrđeno, tek od 4. horizonta (stambenog). Prvi je podignut kameni
zid (1,6 m), ispred zida je ukopan rov (8,5 m širok), oko 2 m dubok.
23
Kasnije uz zid dižu kule koje su sačuvane u visini od 8 metara. Zid dižu jer i naselje
raste u visinu, sve je više slojeva. Malo dokaza o zemljoradnji i stočarstvu. U 7.
tisućljeću razrušeno.
Pokapanje – sekundarno; lubanja
popunjena nečim kao gips, tj. na
lubanju je dodan realan lik osobe,
odnosno portret pokojnika.
Oči – umeću se kauri školjke iz
Crvenog mora da izgleda kao da ima
zatvorene oči.
Lubanja – kult predaka. Ima malo i
antropomorfne plastike.
-Jerihon PKN B-
Mlađe naselje, 26 stambenih horizonata. Objekti imaju pravokutnu formu, na
kamenim temeljima od čerpića između kojih je vezivno sredstvo novost u gradnji.
Pravokutno ognjište u
sredini prostorije.
Na kraju PKN B opet se
koriste pravokutni oblici
čerpića.
Nastamba – 1 velika
prostorija + dodatne
manje, slično megaronu
što je kasnije tipično za
grčku umjetnost.
Dokumentirano stočarstvo
i zemljoradnja. Trguju školjkama, opsidijanom iz Anatolije. Imaju sol iz Mrtvog mora =
glavni resurs. Kamen – još bitan za posude, hemat (ruda za dobivanje oker boje).
24
U PKN A nema dokaza o zemljoradnji i produktivnoj privredi, ima kozjih i ovčjih
kostiju ali su rijetke i ne može se dokazati stočarstvo.
U PKN B dobro dokumentirana oba aspekta, stočarstvo i ratarstvo.
-PKN A-
Khiamian – Sultanian kultura. Upotreba čerpića (suha glina). Naselja dobivaju
obrambene dijelove, pojava bedema. Opada broj mikrolita, povećava se broj sječiva,
glačana oružja. Javljaju se prikazi ženskih likova.
Mureybet – ima 4 faze
(1, 2 i 3 PKN A, 4 je
PKN B); - Poznat je po
figuricama božica.
Pronađeni su žetoni, 1
od prvih načina
komunikacije prije
pronalaska pisma.
Jerf el Ahmar – u Siriji
2 građevine se nalaze u sredini naselja za koje se tvrdi da seu kultnog karaktera.
Prva se sastoji od 2 prostorije bez vrata, smatra se da je riječ o silosima.
25
Drugi dio je prazan. Ta prostorija je očišćena i na tlo je stavljeno obezglavljeno tjelo
muškarca a glava je stavljena u nišu. Građevina je spaljena.
-PKN B-
Opće karakteristike: one pojave iz PKN A se razvijaju i nastavljaju. Tlocrt je kvadratni,
megaron kuće, koridor kuće (sa ćelijama).
Novost – domestifikacija životinja. Ukrašavanje lubanja.
Jerihon i Nahal Hemar – pronađeni
su glineni kalupi lica pokojnika, u
očne duplje stavljaju se kauri
školjke.
Abu Hureyra – najveće naselje
PKN i neolitika, trajalo je preko
2000 godina i živjelo preko 1000 ljudi. Pronađeno 160 ukopa.
Mughara – PKN A, B i C. Brojne male nastambe; U donjem dijelu zida nema čvrstih
materijala, glineni zid, na određenoj
visini od amfornog kamenja. Ostaci
ognjišta, također na otvorenom
prostoru. Ognjišta i peći imaju
svoju podlogu koja se premaže
starijim ili debljim slojem gline, s
prvim loženjem se ta glina ispeče.
Razlika između ognjišta i peći:
ognjište je otvreno, a peć ima svoju
kalotu. Objekti imaju djelomično ukopana ognjišta. Objekti roštiljastog oblika, gusto
postavljeni, međuprostori ne služe za ništa praktično, preko njih rade konstrukciju –
često pod. Zid od isprepletenog pruća (u njemu čuvaju namirnice).
Grobovi – pojedniačni i dvojni (rijeđi); Položaj spavača – na bok savijenih nogu.
26
Artefakti – neolitičko sječivo dodatno retuširano u funkciju pile, strelice od
opsidijana, koštani artefakti, glačano oruđe i oružje, pojasne kopče od kosti.
Antropomorfne figurice s nedefiniranom
formom često liče na stupove na kojima
su možda bili totemi. U oblutku jednim
potezom saželi misao o kultu plodnosti.
Najstarija freska na svijetu (Mughara)
-Beidha-
Nalazi se pokraj Petre, na obali Crvenog mora. Pripada PKN A i B, ali je mlađe od
Jerihona. Brojne građevine, ovalne forme
(A), pravokutne (B)
Naselje u vrijeme razvoja – kružne
strukture sa stupovima nosačima. Tehnika
suhozida bez ispuna. Nosači nose
konstrukciju od trske.
Mlađe strukture – kamen u suhozidu, bez
stupova, krov naslanja na bočne strane.
Nije isključeno postojanje u isto vrijeme
i kružnih i pravokutnih. Postoji mala
komunikacija koja ovdi od naselja do
vrela.
27
Kružne nastambe imaju samo
jednu prostoriju, a pravokutne
još jednu. Najvažniji dio života
se zbiva izvan kuća. Te
nastambe nemaju razloga biti
velike. Neke nastambe su bile
ograđene zidom – zbog stoke
da je zadrže unutar naselja te
čuva od grabežljivaca. Primjeri
antropomorfne plastike – stilizirana i bez
detalja, naznaka spola nema
povezanosti s kultom plodnosti. figurine
violinskog tipa. Pokapanje izvan naselja.
-Ain Ghazal-
Podignuto na strmom prostoru. PKN B. Zaštitna iskopavanja – Gary Rollefson.
Zemljani trg, ukrašen stelama – 2 reda po 3 stele (6 stela). Kuća sa apsidom i brojne
građevine. Djelomično ukapanje u padine tella, podizanje kamene konstrukcije,
stupovi i čerpići – terasasta koncepcija, ukopi u kućama. Vađenje dijela terase,
lomljeni kamen bez uporabe čerpića. KASKADNI KVARTOVI.
28
Svetište –
pravokutna
građevina, oltar,
crveno obojano
ognjište okruženo
s nekoliko
kamena,
antropomorfni
ostaci.
-Jarmo-
Irak. Oko 16 građevinskih horizonata.
Iskopavao Robert Braidwood (Indiana
Jones).
Tu je prvi
primjetio
tehniku
izoliranih
kvadrata.
Minijaturne prostorije, četvrtasta koncepcija, tehnika
ista, kamen i glina.
29
PERIODIZACIJA
Predkeramički neolitik A
B 9 000. – 6 500. BC
C (stalna naselja, alati, privreda, figuralna plastika)
Keramički neolitik – Rani A 6 500. - 5 700. upotreba posuda od gline koja
Kasni B 5 700. – 5 400. postaje medij umjetničkog izražavanja
PKN nema keramiku a keramički ima pečenu keramiku. PKN A – nastambe kružnog
ovalnog oblika. PKN B – nastambe pravokutnog oblika (Jerihon, Beidha, Mureybet,
Ain Ghazal). Keramika nije pečena nego je sušena; ispečena posuda, postaje
nepropusna kada se u nju uvuče mast.
-PKN C-
Nađen na par lokaliteta.
Ain Ghazal – naselje slabi pa se povećava. Naglo povećanje životinjskih kostiju,
prelazi se na stočarstvo.
-Keramički neolitik-
Yarmoukian kultura – po rijeci Yarmouk (Sha'ar HaGolan)
nalazišta: Jerihon IX, Lodian, Wadi Araba,
Ghassulian, Quatifian, Besorian.
Mashe Stekelis je identična kulturi Yarmoukian –
6400. – 6000. BC.
Božica Sha'ar HaGolan.
30
5. PRETKERAMIČKI NEOLITIK ANATOLIJE
Hacilar JZ Anatolija
Suberde
Asikli Höyük Središnji plato
Can Hasan Dolina Konya
Cafer Höyük
Cayönü
Hallan Çemi Cilicija
Nevali Çori
Göbekli Tepe
Kružni objekti kopiraju prve nastambe horizonta PKN A, kao i tehnologije gradnje.
31
-Hacilar-
Malo naselje tipa tell. Kuće četvrtastog tlocrta, čerpić, građene oko zajedničkog
prostora, crvena boja
žbuke. Niše u zidu –
zidni 'ormari'. Nasuprot
ulaza se uvijek nalazi
otvoreno ognjište. Tlocrt
podsjeća na megarone.
Objekti tzv. ''roštilj'' tipa,
građeni su kao sastavni
dio stambenog objekta;
nije izoliran već povezan. Podnice – pod se pokriva gustim komadima amorfnog
kamena – ploče koje su poredane i daju čvrstu površinu.
-Hallan Çemi-
Najstarije trajno naselje napodručju Turske (Istočna Anatolija). Poznata su najmanje
4 akeramička sloja građevina. Bio je naseljen pred kraj 11. tisućljeća. Građevine
okruglog tlocrta od kamena. Javlja
se opsidijan koji se donosi,
grumenja bakra su nađena u toj
građevini. Nalaz glave buzdovana
što upućuje da je bilo sukoba.
Većina materijala je od opsidijana,
ručke od tučaka kamena su
stilizirane (životinjski motivi),
kamene posude za mlijevenje
biljaka.
-Asikli Höyük-
Najstariji otkriveni lokalitet središnje Anatolije. Istraživao Ian A. Todd.
32
Nalazi se na području
bogatim opsidijanom.
Nastambe su četvrtastog
tlocrta, građene od čerpića.
Planirano naselje. Artefakti:
crni opsidijan, koštani
artefakti, prilagođeni novoj
produktivnoj privredi, imaju
oblik mezolitskog oruđa
(okrugli, polumjesečasti).
Nova oruđa tehnika glačanja.
Dva osnovna tipa sjekira: JEZIČASTE i KALUPASTE.
Probojci zbog uporabe kože za izradu
obuće i odjeće. Alatke za tkanje. Nakit
od kristala i minerala, opsidijan, školjke, rogovlje, kauri školjke s Crvenog mora.
Bakar za izradu perlica.
Pokop: muškarac i žena s djetetom, na ženi je izvedena trepanacija (bušenje
lubanje).
-Nevali Çori-
Potopljen je zbog
izgradnje brane.
Istraženo je 29 kuća,
PKN B.
33
Osnovni plan kuća – samostojeći
pravokutni objekt s unutarnjom
podjelom prostora. Zidovi od
vapnenca s premazom od blata.
Rupe okolo zgrada, ima kultne
građevine. Male figurine –
vjerojatno kao zavjetni darovi.
Totem – 2 žene simboliziraju
plodnost i lešinar kao njihov čuvar.
-Cayönü-
Ima slojeve od PKN A do srednjeg vjeka. 3 glavne faze okupacije naselja: 1) PKN A,
B, C; 2) keramički period do brončanog doba; 3) srednji vjek.
PKN djelimo po tipu načina gradnje na:
- PKN A – ovalne građevine
- PKN A – B – roštiljasti tlocrt
- rani PKN B – građevine s kanalima
- srednji PKN B – građevine opločene s oblutcima
- kasni PKN B – građevine s ćelijama
- finalni PKN B (C) – sa velikom sobom
Kuća lubanja – tzv. svetšte; pronađeno je preko 90 komada lubanja, rogovi
izumrlih vrsta goveda; veliki kremeni nož u
kojemu su
bili ostaci
ljudske i
34
životinjske krvi. Komad tkanine od lana (9000 BC). U njenim prostorijama su
pronađene hrpe kostiju sa posebno odjeljenim kostima – sekundarni ukop.
-Göbekli Tepe-
Trbušasto brdo; hramski
kompleks, nema naselja, na
području turske URFA region.
Istraživao: Klaus Schmidt.
Lokalitet se sastoji od niza
kompleksa/objekata s velikim
reljefno ukrašenim ''T''
monolitnim stupovima
(ljudsko obličje); Najstariji poznatiji kompleks svetišta na svijetu monumentalno
religijske arhitekture.
Za štovanje kulta mrtvih, reljefi životinja na
stupovima su služili za zaštitu mrtvih. Nije pronađen
ni jedan grob niti grobnica (slično na Malti). Nema
dokaza o stanovanju, pa su strukture interpretirane
kao hramovi.
35
-Cafer Höyük-
Stratigrafija naselja ističe 13 slojeva, a ističu se 3 glavne faze:
1) građevine su kvadratnog tlocrta s temeljima od kamena
2) građevine su podjeljene na više soba postavljenih u 2 reda, ispred kuće je
dvorište
3) povećanje kuća
36
6. KERAMIČKI NEOLITIK ANATOLIJE
RANI – Mersin (32 – 25)
Çatal Höyük (14 – 2)
KASNI – Mersin (27 – 25)
Çatal Höyük (1 – 0)
Can Hassan (7 – 4)
Hacilar (9 – 6)
Neolitik središnjeg platoa (ravnica Konya)
Çatal Höyük 1 – 0 kasni neolitik 5 700 – 5 400
14 – 2 rani neolitik 6 500 – 5 700
Can Hassan 2a – 1 kasni halkolitik 5 000 – 4 200
3 – 2b rani halkolitik 5 400 – 5 000
7 – 4 kasni neolitik 5 700 – 5 400
Neolitik JZ Anatolije
Hacilar 5 – 1 rani halkolitik 5 400 – 4 700
9 – 6 kasni neolitik 5 700 – 5 400
rani neolitik 6 500 – 5 700 hijatus
1 – 7 PKN 7 000
Beycesultan 40 – 20 kasni halkolitik
37
Neolitik Cilicije
Mersin 19 – 16 kasni halkolitik 4 800 – 4 000
24 – 20 rani halkolitik 5 400 – 4 800
27 – 25 kasni neolitik 5 700 – 5 400
32 – 28 rani neolitik 6 500 – 5 700
U Europi neolitik počinje oko 500 godina kasnije.
-ÇATAL HÖYÜK-
C.H. West: rani halkolitik 5 400 – 4 700
C.H. East: kasni neolitik (1 – 0) 5 700 – 5 400
rani neolitik (12 – 2) 6 500 – 5 700
Postoje 2 brijega, istočni (neolitik) i
zapadni (eneolitik).
James Mellart – prvi istraživao 1968. na
periferiji lokaliteta.
Kuće su građene jedna iznad druge,
naselje zbijenog tipa, četvrtastog tlocrta,
od čerpića. Objekti su imali ravne
krovove, nema vrata, ulazi se kroz krov ljestvama. Većina kuća su prizemnice –
podjeljene u 2 glavna dijela – ognjište i peć (za kuhanje). Niša služi kao svetište,
imaju polukat. Temelji od kamena,
zidovi od čerpića. Na južnom dijelu kuće
nalaze se ognjišta (neka su bila
ukrašena), iza skala (stepenica) je krov
koji je služio i za ventilaciju. Kuće su
podjeljene na spremišta, radionice.
Sjeverni dio – niša za kultne svrhe. Sve
38
kuće su bojane – zidovi uz sjeverni dio ukrašeni crtežima, pejzažima, procesije, lov,
svakodnevni život, apstraktni motivi, otisci dlanova.
Karta grada
naslikana na zidu
jedne kuće. U
pozadini je vulkan
što nam govori da
je bilo potresa.
U niše su se stavljali
predmeti za štovanje
– kućne kapelice s
antropomorfnim
figurama, bukranije.
Leopardi su simbol
ženskog a bik
muškog božanstva.
Rupe u podnici – za
pokapanje mrtvih, ispod
klupa na kojima živi sjede ili spavaju, lice pokojnika
gleda prema unutra jer je pokojnik i dalje član obitelji.
POKOP – zgrčeni, licem prema unutrašnjosti
prostorije. Žene su bojane crvenom, plavom ili
zelenom bojom, a muške nisu bojali.
Prilozi su brojni: nakit, perlice, školjke, ogledalo od
opsidijana a muškima lovno oruđe, udice, oružje od
39
opsidijana.
Drška u obliku zmije,
opsidijan.
Leopardi – žensko božanstvo
Ukrašavanje lubanje – u Çatal Höyüku
najmlađi primjerak – lubanja muškarca
obojana u crveno i položena u grob neke
žene, preuzeto od natufijenske kulture.
Nekada ne postoje niše već su samo
izvedene bukranije aplicirane
volovske glave pokrivene masom ili
modelima od gline.
40
PLASTIKA – gotovo uvijek vezana uz plodnost; Magna Mater. Muških figura ima
malo – kult bika. Djeli se na: grube figurine i statue
instrumenti kulta, zavjetni darovi; statue nešto veće,
vezane uz kuću, najčešće u nišama ili spremištima da
čuvaju hranu.
Božica, Boginja iz Çatal Höyüka Magna Mater. –
Prikazuje Veliku
Majku koja sjedi na
fotelji a ručke su u
obliku leoparda
(pantea). Nađena u
spremištu. 7 ženskih statua, 6 u sjedećem ili
klečećem položaju (naglašene obline, gole), a 7. u
centru, svima otkinute glave.
PINTADERA – pečat, ne
postoje 2 ista, kao potpis.
Priikaz životinje, gotovo uvijek se nalazi u muškim
grobovima. Pečat u obliku
medvjeda – u gradu su
česti takvi prikazi ali bez
glave i šapa, zato se
smatralo da je to Magna
Mater, ovaj pečat je dokazao
suprotno.
KERAMIKA – monokromne posude, jednostavne, bez puno ukrasa, gruba izrada –
češće korištene kamene i drvene posude.
41
-Hacilar VI-
JZ Anatolija, neolitički slojevi 9 – 6. Ima slojeve u PKN (1 – 5).
Pronađeno je 10-ak kuća, kuće su sa nizom pregrada, od čerpića.
Keramika je ukrašena, tamno na svijetloj pozadini, uz kuću –
mala vanjska kuhinja; figure sa naglašenom steatopigijom.
-Can Hasan-
Tell naselje, 3 brežuljka, istraženo 10 – 15 objekata,
kvadratne nastambe od kamena i čerpića, zbijeni tip naselja, svaka kuća ima
ognjište.
Keramika: - najlijepše
oblikovana i ukrašena,
linearni motivi koji
obuhvaćaju cijelu
posudu, tamno na
svijetloj podlozi, loptaste
forme. Figurine u stavu
mislioca.
42
7. NEOLITIK CIPRA
Glavni istraživač Porphyrios Dikaios
- Pod utjecajem Anatolije i Bliskog Istoka
Stara periodizacija:
Neolitik I - akeramički neolitik = kultura Khirokitia (7 000 – 5 000)
Neolitik Ib - prijelazna faza od 1000 godina
Neolitik II - keramički neolitik = kultura Sotira
Nova periodizacija:
Akrotiri (Aetokremnos) *smatra se da je neolitik na Cipar došao
Rani PKN B prije 6000 godina već u razbijenoj formi.
Srednji PKN B Neolitik I *B – vrijeme kada to nastaje na Cipru
Kasni PKN B odgovara okolnim područjima Anatolije
Khirokitia
Neolitik Ib prijelazna faza od 1000 god. (Troulli)
Neolitik II Sotira kultura
-Aetokremnos – pećina, mjesto Akrotiri
Nađene kosti patuljastih vodenkonja, te
spaljene kosti s urezima. Epipaleolitički
lovci su istrjebili te životinje. Prvi ljudi su
došli prije oko 10 000 godina.
43
-Shillourokambos-
8 200 – 7 500 BC.
Najstarije istraženo naselje
u neolitiku. Drvene kuće na
kružnim tlocrtima od
kamena, na otvorenom
položaju. Nađene kosti
jelena lopatara. Nađeni
dokazi stočarske privrede.
Pokopi unutar naselja u
kućama. Pokop čovjeka i
mačke pripitomljavanje. Mali obluci s urezima, ne zna se čemu su služili. Nađene
su veće količine opsidijana (opsidijana nema na Cipru naseljavanje iz Anatolije –
kolonizacija).
-Khirokitia-
1956. iskopavao P. Dikaios. Od 6. tis. BC.
Ravni krovovi građeni od pruća, lišća, gline.
Pojedine kuće imaju stupove. Kroz cijelo
naselje ide komunikacija na povišenom
dijelu – prvobitno bedem koji se nakon
proširenja pretvorio u cestu. Nema
44
keramike. Datira se pomoću materijala, ostaci tkanja, pletenja u glinu.
Kuće – okrugle na
kamenoj platformi, temelji
nisu ukopani, gornji dio
od čerpića, blata,
podnica od gline,
ognjište, klupice. Imale
su polukat na kojem se
spava. Kuće su grupirane
oko dvorišta. Tolos I –
najveća građevina u
naselju, 2 monumentalna
stupa; centar je naselja.
Na Cipru nema mezolitika. Inhumacija u kući,
deformirane lubanje, ovalne jame. Na pokojnika se
stavlja kamen – da se ne digne iz groba. Nema puno
priloga. Plastika: 5 – 6 figurina, neodređen spol, više
apstraktni. Urezane pločice od kamena i gline.
Khirokitia kultura
prestaje 5 500/5
000 BC. Uzgajali
su stoku i žito.
Nađeni su
kameni rezači, oštrice sikl.
Stilizirane ljudske figurine su
rađene od kamena, bez
naznaka spola.
45
-Troulli-
Jedino mjesto na kojemu se život nastavlja i tako punih 1000 godina (Neolitik Ib).
Akeramički i keramički neolitik.
2 faze: 1. PKN – kultura Khirokitia
2. KN – Sotira kultura
Kružne kuće na zaštićenom. Nađena je keramika koja ne odgovara Sotira kulturi, pa
je Dikaios napravio poseban stupanj koji odgovara tom nalazištu (Neolitik Ib).
-Vrysy-
Poluukopane kuće od kamena, između tuneli,
ukopani prolazi. Keramika je crvenoslikana
kvadratnih motiva.
-Sotira-
Javlja se prava kultura nakon 1000 godina. Drugi
val kolonizatora (Anatolija) trgovina (opsidijan).
Kružne kuće na četvrtastom tlocrtu ali nisu
grupirane kao u Khirokitiji, nema dvorišta. Keramika
sa češljastim
ukrasom,
slikana
crvenom
bojom na
bijeloj pozadini, loptaste forme. Pokopi u nekropoli
izvan naselja (inhumacija, zgrčeni položaj bez
priloga, kamenje na pokojniku). Pokojnici nisu kao u
Khirokitiji (možda su doseljenici, fizički se razlikuju).
46
Razlika između Sotire i Khirokitije je pokapanje
pokapanje se iz mjesta prebacuje u nekropole.
Slično – stavljanje kamena na pokojnika. Ni fizički
nisu bili slični, keramika slična Hacilaru.
Itifalična statua
-Mylouthkia-
Nalazi iz eneolitika, ljudske lubanje (sekundarni ukopi).
9000. BC počinje neolitik, prije Khirokitia kulture.
Plastika: shematizirana, bista žene, obluci s urezima,
prsteni sa šiljkom od
opsidijana.
Prije se mislilo da su kolibe
kupolaste (kao košnice),
danas se zna da su valjkaste
sa ravnim krovom glina +
lišće od palme + pijesak sa glinom.
47
8. NEOLITIK EGEJE
Teritorijalna podjela: - Tesalija, središnja Grčka, zapadna Makedonija, Sporadi
- Peloponez
- Istočna i središnja Makedonija, Trakija
- Kreta
- Egejski otoci
PKN Europe: Argissa Mogula, Souphli Mogula, Sesklo, Khirokitia, Troulli.
48
-Tesalija, središnja Grčka, zapadna Makedonija, Sporadi-
Christos Tsountas je podjelio neolitik u Tesaliji u 2 faze – rani i kasni ili A i B, podjela
je trajala 30ak godina.
PERIODIZACIJA: (Vladimir Milojčić)
Rani neolitik (6700/6500 – 5800/5600)
- frühkeramikum
- protosesklo
- predsesklo
Srednji neolitik (5800/5600 – 5400/5300)
- Sesklo
Kasni neolitik (5400/5300 – 4700/4500)
- Dimini
Finalni neolitik = eneolitik (4700/4500 – 3300/3100)
-Rachmani kultura
-PKN-
Argissa Magula Vladimir Milojčić istraživao lokalitet, do tada se neolitik promatra u
okviru Tsountasove periodizacije.
Demetrios Theocharis i Vladimir Milojčić su dali osnovu za novu periodizaciju. Nema
debeli sloj ali je potvrdio razvojni stupanj. Nisu otkrivene fine nastambe, već
jednostavne poluukopane zemunice s primitivnim plitkim jamama sa šatorastom
konstrukcijom.
Sesklo – dio nekropole se urušio u potresu, nađen je PKN, istraživao D. Theocharis.
Souphli Magula – PKN, istraživao Theocharis.
49
-Rani neolitik-
Pojava keramike. Zatvorene loptaste forme, primjeren je potrebama lokalnih
zajednica. Idući prema kraju razvijaju se u posude na postoljima, izdvaja im se vrat te
nastaju plitke posude. Monokromna keramika fine ojačane površine, tamni tonovi, od
tamno – smeđe – crne boje. Nema ukrasa; tek pred kraj u protosesklo stupnju razvija
se tamnom bojom na svijetloj pozadini. Geometrijski motivi, linearni motivi.
Postoji i kućna keramika grublja, jednostavnija, bez ukrasa.
Protosesklo dovesti će do kulture srednjeg neolitika ali
će biti prekinut, dovesti će do keramike koja se ukrašava.
Do barbotinskog ukrašavanja i pseudo-
impresso (keramičko ukrašavanje
utiskivanjem i urezivanjem), cardium
školjkom.
Površina keramike je fina pa se vidi
kontrast. Rani neolitik nosi
antropomorfnu pastiku, svjedoči o svjesti Magne Mater.
Naturalističko, bez realizma, istaknuta stražnjica. Impresionizam –
bez crta lica, lice je shematizirano, bez usta, samo oči i nos. Stav
– položaj ruku, naznake frizure. Naturalizam, slabo oslikavanje
50
crvenom bojom.Ruke spuštene na trbuh.
Pokapanje - položaj fetusa, spavača, bez
darova, bez stroge orijentacije, nema jasnog
odnosa o pokapanju tijela. Ima i skupnih
grobova – odraslih i djece.
Nea Nikomedeia – najbogatije nalazište
protoseskla, SZ Makedonija. Tlocrt je
pravokutan.
-Srednji neolitik-
Sesklo – eponimni lokalitet, tipa tell velika stratigrafija. Organizacija prostora:
Akropola – okružena je donjim gradom,
unutar zida 1 metar debelog od lomljenog
kamena. Funkcija je zagonetna jer je to
vrijeme stabilnog života koji je sjedilački, bez
sukoba i kretanja. Nema nalaza koji bi govorili
o potrebi fortifikacije. Prekrivena je
kvadratnim i pravokutnim kućama,
nadzemne, krov na 2 vode na kamenim
temeljima, od čerpića, drveni stupovi (u
Srevii, Nea Makri od slame).
Megaron – blizu središta (iz Dimni faze).
Pravokutna građevina sa trijemom i vratima na drugoj kraćoj strani. Elitni dio naselja
– iako nema socijalne diferencijacije, postoji samo 1 sloj. Građevina u kojoj se
obavljaju religiozne potrebe.
Iskopavanja: Christos Tsountas, A. Wace, M. Thompson, D. Theocharis.
51
Nea Makri
Objekti – nisu pravilnog četvrtastog oblika već su blago
zaokrenuti. Osim dvoslivnih ima i četveroslivnih. Velika
nastamba s više prostorija od čerpića koji je grublji od
bliskoistočnog. Temelji od lomljenog kamena. Krov –
jednostavan, snopovi trske ili slame povezani u krugove,
oni se slažu i povezuju te učvršćuju s kamenim utezima.
Nea Nikomedeia
Tipično srednjeneolitsko naselje (bez zidova,
akropola). O kućama svjedoče modeli koji govore o
obliku i tehnici. Mali modeli kuća s dimnjacima.
Građenje – otvor za dimnjak s modeliranim likom,
obično ženski lik koji ima zaštitnu funkciju. Naselja uz
more i vodu. Obiluje opsidijanom (Melos, Antiparos).
Tsangli
Model neolitičkog plovila iako ne postoje pravi nalazi. Koštana industrija –
jednostavni i potrebni alati, igle, probojci i žice, koriste se pri obradi površina.
Keramika – raznovrsnija i bogatija, posude koničnog oblika, okomite jednostavne
stijenke, loptasta posuda s cilindričnim vratom. Crvena boja na svjetloj pozadini s
geometrijskim oblicima, trokuti, cik – cak, skupine linija, rombovi. Stepenasti motiv
SOLID STIL. Ukrašava se i vanjski i unutarnji dio posude. Trokuti ili zrakasti motiv
tzv. plamenasti motiv.
Žrtvenici – sastavni dio inventara koji ilustrira vjeru, na 4 noge, nekada i odstupanja.
Razvijenija plastika, nema realizma već naturalizma. Oči u obliku zrna kave. Frizura
jedino zapravo plastično i stvarno, nos kljunast, ptičje glave.
52
-Kasni neolitik-
Dimini (kultura)
Sinonim za kasni neolitik Tesalije. 4500 BC.
Stanovnici Diminija i Seskla bili su 2 entiteta; Dimini je naglo prekinuo Sesklo.
Egzistirali su zajedno u 4. st. 4800 BC – nađena je keramika iz Diminija što dokazuje
da su Sesklo i Dimini skupa živjeli bez nasilja.
Nalazišta: Tesalija – Agia Sophia, Arapi, Argissa, Dimini, Sesklo, Otzaki, Pefkakia,
Zarkai, Rachman, Souphli, Tsangli. Srednja Grčka – Cheranea, Elatea, Orchomenos,
Varka. Zapadna Makedonija – Nea Nikomedeia, Servia.
PERIODIZACIJA:
Stara: 1. klsični Dimini Nova: 1. Otzaki C (klasični Dimini)
2. Otzaki 2. Otzaki B (Otzaki)
3. Arapi 3. Otzaki A (Agia Sophia)
4. Tsangli 4. Tsangli
Zarko (prijelazna faza)
-Dimini-
2 faze: neolitsko i mikensko doba. U vrijeme
kada je nastao mora je bilo samo 1 km od
njega, na brežuljku oko kojega su plodne
ravnice. Bedemi kao labirinti, možda zato da
drže zemlju unutar naselja, za obranu. 6
bedema (3 unutar, 2 u sredini, 1 vani) dijele
grad na 4 dijela. Na platou megaron (središte)
– najveća građevina u naselju, imala je trijem
(ostali su stupovi), ognjište – možda za glavne
ljude u naselju. U središte se ulazilo kroz 3
ulaza na glavni ulaz. Vanjska arhitektura:
53
kvadratne građevine, višedjelne. –
Suhozid + čerpić. Kuća – prostorija s 5
ognjišta i klupom s ostacima
karboniziranog žita i smokvi.
Sesklo – akropola iz kasnog neolitika.
Bedem iz Dimini faze. Kuće i megaron –
2 prostorije, ante koje tvore trijem.
Vasviki – megaron Dimini faze s više
prostorija i ognjištem te stupovima od trijema.
Servia – drukčija arhitektura: kuće od pruća i kućnog lijepa (gline), rupe za stupove
koji su držali krov.
2 nekropole: 1) Souphli – incineracija u keramičkoj posudi u nekropoli van naselja.
2) Platea Magula Zargo – rodovsko grupiranje uglavnom, ima nešto
grobova unutar naselja uz ognjište – rijetko.
Keramika
Novost – spirale i meandri. Slikanje mat bojom.
1. faza – jednobojne posude, crna pozadina
2. faza – slikanje svijetlom bojom na tamnijoj posudi
3. faza – promjena – slikanje tamnom bojom na svijetloj pozadini sa spiralama,
meandrima i šahovskim poljem.
54
Ukrašava se i urezivanjem. Oblici – posude na visokoj nozi, tipa košarice, rogolika
izbočenja (klasična faza). Posude životinjskih oblika – askosi. Gudnja – utjecaj
Tsangli kulture. Markova spilja – utjecaj Dimini kulture.
PLASTIKA – shematiziranje, kult plodnosti, dvojne figure
ženskih likova (sijamke –
slične vinčanskoj). Figura iz
Larisse – majka koja drži
dijete, oslikano.
Platea Magula Zargo
(Zarku?) – prikaz kuće s
interijerom, 8 figurina – obitelj, model se stavlja u
zemlju prije gradnje kuće, ovaj model je bio kraj
ognjišta zbog napretka kuće.
-Finalni neolitik-
Rachmani kultura
Hagi Sophia, Pan. Dijelom neolitska kultura. Sve više slikanja nakon pečenja
keramike (crusted slikanje), ali se boja lako skida. Bijela boja na tamnijoj pozadini ili
crvena na crnoj + urezivanje.
Figurine – shematizirane, žuto. Gornji dio – drvo + slikanje. donji dio – glina.
55
8.1. KRETA
Nalazišta: Knossos, Phaistos,
Kamares, Malia, Palaikastro, Vasiliki.
svi kriju neolitičke ostatke ispod
egejskih, kontinuiran život.
U prvom dijelu otoka povoljniji uvijeti,
taj dio upućuje na egejske otoke
preko kojih se kretalo i šitilo prema
zapadu i istoku. Trgovina Bliski Istok –
Sredozemlje.
-Knossos-
Naselje s jezgrom iz pretkeramičkog neolitika i 2 naselja iz ranog neolitika I i II.
Stratigrafija (10 slojeva): 2. – 1. kasni neolitik 3500 – 2800
3. srednji neolitik 3700 – 3500
4. rani neolitik II 4000 – 3700
9. – 5. rani neolitik I 5700 – 4000
10. PKN 6500 – 5700
56
Naseobinski ostaci iz srednjeg i kasnog neolitika su složene strukture, složena
aglomeracija. Novo: objekti s većim brojem prostorija u jednoj građevini.
Keramika
Početni neolitik (rani) – nema razlike s ostalim dijelovima.
Poluloptaste, monokromne, uglačane,, tamne osnove.
Srednji neolitik – diferencijacija u oblicima i
ukrasima. Tehnika urezivanja, geometrijski
motivi – skladni, motiv trokuta ispunjen
točkastim ubodima, bijela inkrustacija, slikanje
u crusted tehnici (slikanje nakon pečenja).
Piksida kružnice koje su pravilno ucrtane,
poput šestara. Uske i visoke posude s trokutastom
drškom, bez posebnog oblika – poput pehara.
Ogrlica – od koštanih perlica – spondylus; crne
perle – opsidijan – Melos – bogat opsidijanom
dolazi na Kretu.
Kasni neollitik – antropomorfne figurine izrađene
od alabastera ili mramora. Idoli kikladskog tipa
položaj prekriženih ruku.
8.2. EGEJSKI OTOCI – KIKLADI
Nalazišta: Keafala (Kea), Saliagos, Naksos,
Emporio (Chios), Tigani (Samos).
Dijele se na 2 kulture nazvane prema
lokalitetima: kultura Saliagos i kultura
Kefala.
57
Saliagos – naselje na obali, složene nastambe koje su činile veći broj prostorija na
temeljima od lomljenog kamena – zidovi nešto čvršći. U unutrašnjosti kuća
ognjišta i peći – vijenac kružne forme. Unutrašnjost od amnjih komada kamenja
preko kojih je premaz gline.
Keramika – tehnika urezivanja, četvrtasti likovi s okomitim, vodoravnim linijama
motiv šahovskog polja.
Kefala – malo naselje u blizini obale. 2 nekropole na rubovima naselja, jedna iz
ranog a druga iz kasnog neolitika. Grobovi tipa ciste od lomljenog kamena.
Inhumacija – zgrčeni položaj.
Keramika – poluloptaste i loptaste forme, askosi.
Od ranog neolitika slikanje crvenom bojom na
bijeloj pozadini. Figure shematizirane, samo
naglašen nos, ptičje lice.
58
Emporio – naseobinske strukture od lomljenog
kamena, malo nepravilnog oblika, nisu baš
pravokutne.
Keramika – jednostavne poluloptaste forme,
karakteristične drške – rogolike drške, niz rožnatih
ukrasa na drškama.
Klasičan stav ruku kod figurina, naglašen spol kult
plodnosti. (Kikladski idoli nemaju naglašenu
steatopigiju dok ovi imaju).
8.3. PELOPONEZ
Nalazišta: Franchti, Korint, Sparta, Lerna, Asea, Gonia, Nemee, Hagiogritika, Malthi,
Phlionte, Nea Makri, Chaeronea, Alepotrypa.
-Franchti-
Slijed u prijelazu iz mezolitika u neolitik.
STRATIGRAFIJA: paleolitik 20000 – 8300
mezolitik 8300 – 6000
rani neolitik 6000 – 5000
srednji neolitik 5000 – 4500
kasni neolitik 4500 – 4000
finalni neolitik 4000 – 3000
59
Pećina uz more, nema slojeva samo
unutar pećine već i izvan, čak i ispred
mora. U smislu srednjeeuropske
periodizacije živi do eneolitika. Ispred
pećine – kuće s kamenim temeljima, s
laganijim konstrukcijama. Kombinacija
pećinskog zdanja i predpećinskog dijela
u kojem živi drugi dio populacije.
Mezolitik – pokapanje unutar pećine; standardni položaj na bok u zgrčen položaj;
drugi položaj – na leđima s prekriženim rukama na prsima; noge na bok u zgrčeni
položaj to nije tipičan mezolitski položaj na bok sa zgrčenim nogama. Postoje i
višestruki ukopi.
Rani neolitik – ne postoji nikakva promjena iz mezolitika, dolazi jedino keramika.
Koristi se isti pokop kao u mezolitiku. Posuda od alabastera što je karakteristično za
PKN. Jednostavna gruba keramika loptastih oblika bez ukrasa, monokromna. Nema
kolonizacija – razvoj neolitika se odvija autohtono.
Srednji neolitik – iako je učestala monokromnost nastaju razvijeniji oblici s ukrasima.
Slikanje motiva tamnom bojom na svijetloj pozadini. Crvenkasta keramika s
perforacijama i crtama koje se kombiniraju te nastaju apstraktni motivi. URFIRNIS
FIRNIS – rijetka smeđa boja poput bakra na svijetloj pozadini. Omiljeni motiv – romb,
pokriva gornji dio posude te se često kombinira. Shematizirani prikazi figura, žene
ukrašene.
Kasni neolitik – plastika jasna
ljudska tjela; ženski likovi, prikaz
odjeće, redovito ukrašavanje
figurina, slikanje se teško tumači.
Keramika – mat slikana, neuredne
kompozicije s nedefiniranim
motivima.
60
Lerna
Srednji neolitik (4 sloja 1-2 neolitik, 3-4 brončano doba)
Osnova od krupnog lomljenog kamena.
Inhumacija s posudama ili incineracija u
žarama.
Keramika – motiv romba. Urfirnis
premazuje se čitava površina.
Realistična antropomorfna plastika koja
prikazuje žensko tjelo (nema
uvećavanja).
Alepotrypa
Finalni neolitik. Početak
upoterbe metala
narukvice, privjesci. Drugačiji
ukrasi na keramici.
61
Sparta, Korint
Antropomorfna plastika; prvi puta muške figurice. Promjena socijalne organizacije
patrijarhalnost.
sparta sparta korint
8.4. SREDIŠNJA TRAKIJA I ISTOČNA MAKEDONIJA
Nalazišta: Dikli (Dikili) Tash, Paradimi, Sitagroi, Olynthos, Nea Nikomedeia,Servia.
Uglavnom srednji i kasni neolitik, rani neolitik je veoma rijedak.
Servia
Rani neolitik – plastika – sličan stav ruku, glava stupaste forme, karakteristična za
balkanske kultove, totemistička vjerovanja.
Srednji neolitik – tehnika građenja kuća – niz poredanih, gustih stupova, mali prostor
među njima. Dugi kontinuitet života – obnavljaju se kuće, ujednačene su tehnike;
enterijer gotovo jednak.
Kasni neolitik – podnica od nabijene zemlje + stupovi nosači.
Keramika – vrčevi s bogatim crvenim ukrasima na svijetloj pozadini križ.
Sitagroi- naselje tipa tell, zoomorfne figure, kuće s apsidalnim završetkom.
Paradimi – srednji neolitik – bikonični vrčevi.
62
Kultura (u arheološkom smislu) – način života koji je izgradila jedna skupina ili
zajednica ljudi, a kojeg prenose s generacije na generaciju. Ta zajednica živi na
određenom području čije je granice moguće više ili manje odrediti pouzdano.
Kultura, dakle, može uključivati ponašanje, materijalne stvari, ideje, običaje,
institucije, vjerovanja. Ime dobiva po značajnom nalazištu (eponim), a rjeđe prema
nekim bitnim obilježjima (kultura linearnotrakaste keramike).
Kulturni tip je varijanta ili inačica, tj. lokalna podgrupa s nekim specifičnim
obilježjima ili otklonom od opće slike (npr. brezovljanski tip sopotske kulture).
Kulturni kompleks – skupina kultura s djelomično zajedničkim elementima (npr.
starčevački kulturni kompleks).
Dikli Tash – srednji neolitik – vrčevi trbušasti, svijetle pozadine, tamni motivi. Kasni
neolitik – ukrasi bijele boje, inkrustacija. Plastika – dominiraju muški prikazi.
Promahona – kasni neolitik.
Pela – uporaba metala, zlata.
63
9. NEOLITIK MAKEDONIJE
PERIODIZACIJA:
Rani neolitik: skupina Vršnik – Anzabegovo 1a – c
skupina Velušina – Porodin 1 – 2
Srednji neolitik: skupina Vršnik – Anzabegovo 2 - 4
skupina Velušina – Porodin 3 – 4
Kasni neolitik: skupina Zelenikovo
Kasni s obzirom na egejski prostor. Razvoj
nije podudaran u svim dijelovima, razlikuju
se istočna i zapadna Makedonija. Više je
zastupljen rani i srednji neolitik, kasni je
slabo poznat Skopska kotlina. Tipologija i
ornament se razlikuju. Slična Sesklo kulturi
u tehnici – bijela boja na tamnoj osnovi –
stepenasta kompozicija i kruškolike posude
s većim obodom.
-Skupina Anzabegovo – Vršnik-
Rasprostranjenost: Istočna Makedonija – Ovčje polje.
Nalazišta: Barutnica u Anzabegovu, Rug – Bair (kod grada Sv. Nikole, Ovčje polje),
Slatina u Zelenikovu (Skopska kotlina), Vršnik, Govrlevo.
Skupina svojim počecima pripada starijem neolitiku dok se njena dalja evolucija
odvija u periodu srednjeg neolitika. Stratigrafska iskopavanja u Vršniku omogućila su
podjelu grupe u 4 osnovne faze:
1a – c = rani neolitik
2 – 4 = srednji neolitik
64
Naselja – na riječnim terasama, iznad riječnih tokova ili na blagim padinama u blizini
potoka; nisu tipa tell ali su višeslojna – četvrtaste nadzemne kuće.
U Anzabegovu je nađena kuća čiji su zidovi rađeni od čerpića ali je jako oštećena,
nađene su još 2 koje su bile na temelju od nabijene gline.
Nađene su peći sa kalotom. 2 mala četvrtasta objekta iz Anzabegova; pod od
nabijene gline a zidovi od gline bez drvene konstrukcije (1b i 1c faza) analogija u
Otzaki Magula.
U sredini kuća se nalazila po jedna prostrana jama – vjerojatno kultni objekt zbog
nalaza pepela i kosti.
Sahranjivanje – pokopi u naselju, zgrčeni stav, položaj na desnom ili lijevom boku.
Grob iz 1c face – sahranjene su 2 odrasle individue, u zgrčenom stavu, s glavam na
suprotnim stranama groba; zajedno s njima se nalazio i dječji skelet u amfori.
1Keramika – osnovnu vrstu keramike čini crvena i
tamna (mrka) monokromna keramika. Loptaste
forme s izrazitim vratom (kruškolik oblik). Posude
zaobljenog recipijenta s kraćim cilindričnim vratom.
Boje: dominiraju smeđa, crveno – smeđa. Bijelo
oslikani ornament trokuta, vertikalni,
paralelni, cik – cak motivi, floralni
ornament koji prikazuje stilizirani
cvijet. Ukras je izveden bijelom bojom.
1 Uokvirena slika: 1 – 3 Anzabegovo, 4 i 6 – Veluška tumba, 5 – Porodin.
65
Kapljičasti motivi okomite dispozicije. Dokaz fizičke prisutnosti zajednica prema
unutrašnjosti. Motivi kao u protosesklu (spirale) i Sesklu + okomiti kapljičasti motivi
najviše crvene keramike. U isto vrijeme razvija se Starčevačka kultura u Skopskoj
kotlini. Zapadnije od Skopske kotline srednjebalkanska manifestacija –
Starčevačka kultura.
Tumba Madzari (Mađari) kod Skopja –
klasični spiralni ukrasi, kalotasti oblik s
prstenastom stolicom. Motivi Dimini
kulture što pokazuje koliko ovaj dio
zaostaje.
Govrlevo – akos – zaobljena sfera, na
jednom dijelu je stjenka ravna, više
drški – za nošenje vode.
Plastika
Minijaturne, sjedeće, steatopigne figure sa povećanim vratom. Slično u Tesaliji u
okviru protosesklo grupe. Slična tehnika izrade statueta i u Nea Nikomedei.
Shematizirane ženske figure, naglašeni atributi, na kraju se svode na prikaz ženskih
nogu – 2 spojena dijela.
Govrlevo – lokalitet otkriven u novije
vrijeme, bitan je zbog plastike koja se
razlikuje od ostalih lokaliteta. Adam –
realističan prikaz muškarca – pupak,
kralježnica, rebra.
Portret sa prikazanim obrvama, očima i ustima – najstariji
portret na svijetu. Prikaz Velike Majke – stoji na modelu kuće
(čuva je).
66
GENEZA, KRONOLOGIJA I KULTURNI ODNOSI
A. – V. 1c – 2 = Karanovo I = Čavdar = Velušina - Porodin I – II
A. – V. 2 = Karanovo II = Velušina – Porodin III – IV
A. – V. 2 = Sesklo
A. – V. 2 – 4 = Karanovo II – III
A. – V. 3 = Starčevo Iib
A. – V. 4 =Starčevo III = Karanovo III (Veselinovo)
U ovom dijelu se pojavljuju 3 velika kulturna kopmleksa: balkansko – anadolski
kompleks starijeg neolitika, zapadnomediteranski (cirkummediteranski – PJZ)
kompleks, južnopanonski – sjeverobalkanski kompleks.
U grupi Anzabegovo – Vršnik pojavljuju se od samog početka ornamenti izvedeni
pomoću instrumenata, otiska školjke ili njegovom imitacijom što je tipično za
najmlađe slojeve predsesklo grupe o Otzaki Maguli. Stepenasto raspoređivanje
trokutnih motiva na starijoj slikanoj keramici tog lokaliteta podsjeća na tzv. solid stil
Sesklo grupe.
Anzabegovo – Vršnik I vremenski pripada samom kraju predsesklo grupe.
Karanovo – Čavdar spirale i motivi kapljica.
Anzabegovo kod Štipa su istraživali: Paola i Josip Korošec, Milutin i Draga
Garašanin.
-Skupina Velušina – Porodin-
Rasprostranjenost: područje Pelagonije, bitolski dio Makedonije (plodan dio s
naseljima tipa tell).
Nalazišta: Grgur tumba, Optičarska tumba, Dobromirska tumba, Veluška tumba,
Vlake.
4 osnovne faze Veluška tumba I – IV
I – rani neolitik; II – IV – srednji neolitik (klasični Porodin).
67
Naselja – višeslojna i pripadaju tipu tell (tumba). Izuzetak su Vlake.
Porodin otkrivena nadzemna kuća
s trapezastom osnovom, najduža
strana 6,5 m a širina 5 m. Zidovi od
drva sa nanosom blata. O krovnoj
konstrukciji nam daju podatke modeli
kuća – rekonstruirani model iz
Porodina – na sredini dvoslivnog
krova nalazio se šuplji cilindar
ukrašen licem.
Plastika – statuete sa velikim vratom i sjedeća steatopigna statueta. Žrtvenici s
produženim vratovima – prikazi
zmija ili jelena; jer postoje
primjeri s jelenima gdje je glava
obična a rogovi stilizirani.
Žrtvenici u obliku kuća – na
dimnjacima su modelirani
cilindrični produžeci s glavama –
''duhovi zaštitnici kuća''.
Keramika – Veluška tumba istraživali Dragica Simoska i Vojislav Sanev.
Tamna, crvena i siva keramika. Velike posude loptastog oblika s cilindričnim višim ili
nižim ili slabo izdvojenim vratom. Drške su bradavičaste, nekada dvojne ili trojne,
dugmaste i trakaste.
Slikanje bijelom bojom
na crvenoj pozadini.
Motivi trokuta, motiv
epsilona Ʃ (utjecaj
Diminija).
Porodin je istraživao
Miodrag Grbić.
68
Veluška tumba
Porodin
69
Kronologija i geneza grupe:
V. – P. I – II = A. V. Ic – II
V. – P. III – IV (klasični Porodin) = A. V. II
Neolitik ohridskog područja
Malo istraženo, uglavnom srednji neolitik. Ornamentalne pojave bliske Danilskoj
kulturi spirale, slično koncipirani trokuti – zbog toga se taj dio gleda kao posljedica
širenja Danilske kulture. Slične pojave i u: Albanija, Grčka, Italija, Sredozemlje
bliski kontakti zajednica – ujednačen ornamentalni stil.
-Skupina Zelenikovo-
Pripada skupini Anzabegovo – Vršnik; ogranak kasnoneolitičke vinčanske kulture iz
Srbije. Ta varijanta je vezana za skopsku kotlinu. Jedini lokalitet ove grupe je
Zelenikovo. Okvirno pripada fazi Vinča – Tordoš II (Vinča B1). Ustanovljeni su ostaci
jednog horizonta stanovanja, sa ruševinama četvrtastih kuća od blata i kamenja.
Postojale su plosnate, kalupaste i trapezoidne sjekire. Gruba keramika, svijetlotamne
i sive boje, loptastog oblika. Pronađena je sjajno crna polirana keramika koja
podsjeća na tesalsku (crna monokromna Dimini vrsta). Steatopigne statuete – u
oblicima lica je naglašen nos bez očiju – ''ptičje lice''. Glave statueta sa bočno
postavljenim volutama (ovnova glava ili posebna vrsta frizure). Sličnosti s
vinčanskom kulturom. Dominantan motiv kanelura. Pehar na šupljoj koničnoj nozi
(kosovska i južnomoravska varijanta vinčanske grupe).
Zelenikovo su istraživali Radoslav Galović i Milutin Garašanin.
70
10. NEOLITIK BUGARSKE
Kulture ranog neolitika: Karanovo I i II
Ovčarovo
Conevo
Zapadnobugarska slikana keramika (Čavdar – Kremikovci)
Kulture srednjeg i kasnog neolitika:
Karanovo III – Veselinovo
Kurilo
Karanovo IV – Kalojanovec
Hotnica
Usoe
Topolnica – Akropotamos
Hamangia
-Karanovo I i II-
- Trakija i dolina rijeke Marice. Lokaliteti
Karanovo, Azmašk, Rakitovo, Jasa – tepe,
Kazanlak.
Faze: Ia, Ib, IIa, Iib. Karanovo istraživali: V.
Mikov, G.I. Georgijev, S. Hiller, V. Nikolov.
Najstarija neolitička manifestacija u dolini rijeke
Marice. Naselja su tipa tell, a podizana su u
plodnim ravnicama, na terenima zaštićenima
od poplava. Mala sela, kuće uglavnom rađene
od pruća i blata, zbijena.
Posude na 4 noge, zoomorfne ručke,
monokromna keramika s urezivanjem, bijeli
71
motivi na crvenkastoj osnovi.
Karanovo kultura se razvija usporedno sa starčevačkom i
Sesklo kulturom tijekom 6. tisućljeća BC.
-Ovčarovo-
- SI Bugarska. Lokaliteti Ovčarovo – plato, Ovčarovo
gorata, Samovodene.
Faze: 1 – 4.
Istraživala: Henrietta Todorova, Angelova.
-Conevo-
- Priobalni dio Bugarske. Lokaliteti Borjana, Dalgopol, Conevo, Goljamo, Delčevo.
-Zapadnobugarska slikana keramika ZBSK-
- SZ dio Bugarske, gornji i srednji tok Marice. Lokaliteti
Kurilo, Kremikovci, Čavdar, Galabnik, Gradešnica –
Lukanovo, Slatino.
Faze. 1 – 4.
72
-Karanovo III – Veselinovo-
- Trakija, bazen rijeke Marice. Lokaliteti Veselinovo,
Karanovo III, Kazanlak, Jasa – tepe.
Vrč – monokromna keramika sa
stiliziranom drškom, čepasti završeci
na posudama.
-Kurilo-
- SZ Bugarska, Sofijsko polje. Lokaliteti Kurilo, Brenica I, Aldomirovci.
Faze: A, B1, B2.
-Karanovo IV – Kalojanovec-
- Trakija, bazen rijeke Marice i Tundže.
Lokaliteti Karanovo IV, Kalojanovec,
Kirilovo, Nova Zagora, Karasura.
Faze: 1, 2, 3.
Nova Zagora
-Hotnica-
- sjeverna i srednja Bugarska. Lokaliteti Hotnica – Orlovska, Kačica –
Samovodene.
Faze: 1, 2, 3. Istraživala: H. Todorova.
73
-Usoe-
- SI Bugarska do Crnog mora. Lokaliteti Usoe (Asparuhovo), Borjana, Dalgopol,
Draganovo, Podgorica.
Faze: 1, 2, 3.
-Topolnica – Akropotamos-
- srednji i gornji tok rijeke Strume (JZ Bugarska i S Grčka). Lokaliteti Paradimi,
Dikli Tash I, Sitagroi II, Balgarčevo, Topolnica – Akropotamos.
Faze: 1, 2.
-Hamangia-
- priobalje Bugarske, delta Dunava i Burgasa. Lokaliteti Blatnica, Draganovo,
Cernavoda, Durankulak, Odarci, Kragulevo.
Faze: 1. Blatnica
2. Baia Hamangia
3. Ceamurlia de Jos
4. Techirghiol
5. Varna
Keramika – monokromna, poluloptaste i loptaste posude. ''Tulipani'' sa spiralama,
svijetliji i tamniji motivi. Spiralni i složeniji ukrasi kontrast
tamno svijetlo. ''Venere'' tj. Magna Mater sa ukrašenim tjelom.
''An sambl'' – muška i ženska
figura iz groba. Mislioc -
prikaz unutarnjeg stanja. Ženska
figura je opuštena – suprotnost.
74
Karanovo – lokalitet
Karanovo je veliki tell kod Stare Zagore (Bugarska). To je ključni lokalitet za
razumijevanje razvoja neolitika i eneolitika u Trakiji. Istraživali su ga: V. Mikov
(1936.), G.I. Georgijev (1947. – 1957.), S. Hiller i V. Nikolov (od 1981.). U stratumu
debljine 12,4 metra uočeno je 7 slojeva i to sa po nekoliko horizonata stanovanja. Iz
dva najstarija sloja definirana je starija neolitička kultura Trakije (Karanovo kultura), iz
sloja 3 mlađa neolitička kultura (Veselinovo kultura). U sloju 4 otkriveni su keramički
proizvodi osebujnog oblika i ukrasa koji pripadaju posebnoj kulturi (Kalojanovec
kultura). Prema sadržaju iz 5. sloja izdvojena je Marica kultura, a nalazi iz 6. sloja
omogućuju praćenje razvoja Gumelnita kulture. Arheološka građa iz sloja 7 se veže
za početke brončanog doba.
75
11. NEOLITIK RUMUNJSKE
Kulture ranog neolitika: Circea – Gura Baciului
Criş
Dudeşti
Kulture srednjeg i kasnog neolitika:
Vadaştra
Boian
Petreşti
Hamangia
-Circea – Gura Baciului-
- Oltenija i zapadna Transilvanija. Lokaliteti Circea – La Hanuai, Gradinele,
Copacelu, Gura Baciului.
Početna faza neolitika u Rumunjskoj, usporediva sa starčevačkom (protostarčevo i
početak Starčevo I). Kulturni utjecaji i prodor zajednica s juga Balkana i Anatolije
slikanje bijelom bojom, linearni motivi, kapljičasti motivi.
Keramika – loptaste, poluloptaste posude slične Starčevu I. Ukrasi: bijela boja na
tamnoj pozadini (crvenkasta), jednostavni linearni
motivi.
Naselja – tipična neolitska kratkotrajna, uz tokove rijeka.
Kuće – poluzemunice, šatorasta konstrukcija. Pokopi –
inhumacijski, na boku u zgrčencu u plitkim jamama.
-Criş-
- Oltenija, S i SI Vlaška, Moldavija, Transilvanija. Lokaliteti
Circea, Verbicioara, Verbita, Locuşteni, Boroşteni, Salcuta,
Ostrovul Banului.
76
Linear Starčevo. Zemunice i poluzemunice. Keramika –
monokromna neukrašena. Ukrašena slikanjem: 1. svijetlo na
tamnoj osnovi; 2. tamno na svijetloj osnovi.
Plastika je shematizirana.
-Dudeşti-
- Vlaška ravnica. Lokaliteti Dudeşti, Radovano, Cernica, Fundeni, Malu Rosu,
Dragiceano.
Faze: 1. Malu Rosu
2. Fundeni
3. Cernica
Dominantno urezivanje.
-Vadaştra-
- JI Oltenija, JZ Vlaška. Lokaliteti Vadaştra, Hotorani,
Orlea, Celei.
Promjene – gradnja naselja, oblikovanje keramike i način
ukrašavanja, počinju dugotrajnija naselja (tell), većinom
nadzemne građevine. Osnovni ukras + bijela boja + bijela
inkrustacija + pečatiranje. Konični i bikonični oblici,
raščlanjene posude s nogom. Na prvi pogled poput tehnike
urezivanja, urezi poput žljebova, obilna bijela inkrustacija,
krivocrtni ukrasi, žigosani ukrasi.
Stilizirana antropomorfna plastika s
ptičjim licem meandroidni motiv
sličan spirali. Antropomorfna posude
– prikazi ruku i naglašen trbuh.
77
-Boian-
- Vlaška, JI Transilvanija, J Moldavija. Lokaliteti Spantov, Bolintineanu, Vidra,
Giulesti, Radovanu, Cernica.
Faze: 1. Bolintineanu
2. Giulesti (Đulešti)
3. Vidra
4. Spantov
Naselja tipa tell. Pokapanje više nije u naselju nego
u nekropolama (najpoznatija Cernica). Ritus inhumacije u zgrčenom i ispruženom
položaju s bogatim prilozima. Bikonizirane posude (oštro
prelamanje pod kutom). Gruba tehnika ukrašavanja bijela
inkrustacija se bolje veže uz nju. Poklopci – konični s visokim
nogama. Posude karakterističnog oblika sa
stalkom – ritualno posuđe, potreban stalak
ili podloga. Žrtvenici na 4 noge,
antropomorfna plastika – shematizirana.
78
-Petreşti-
- Središnja Transilvanija. Lokaliteti Petreşti, Pauca, Pianu de Jos.
Faze: A (rana), AB, B (kasna).
Izdužene posude poput vrata boce,
tamna boja na svijetloj pozadini, slikani
ukrasi. Antropomorfna plastika .
shematizirana, ruke izbačene van.
-Hamangia-
Bugarska/Rumunjska. Dobrovoda. Lokaliteti Baia Hamangia, Cernavoda,
Ceamurlia de Jos.
Faze: 1 – 4.
Profiliran vrat i trbuh keramike. Dominira tehnika ubadanja. Grobni inventar –
''mislilac'' i ženski lik. (Cernavoda).
79
12. NEOLITIK PANONSKOG I PERIPANONSKOG PODRUČJA
(MAĐARSKA)
PERIODIZACIJA:
Stariji neolitik: Körös kultura
Kultura linearne keramike
Srednji neolitik: Kultura linearne keramike (istočna i zapadna varijanta)
Mlađi neolitik: Lengyelska kultura
Potiska kultura
Herpaly – Csöszhalom kultura
Moravska slikana keramika
-Körös kultura-
- Područje oko rijeke Tisze, Körös, Moros.
Lokaliteti Kopancs, Sudvar, Kotacpart, Biserna obala, Ludoš, Ludvar, Kolaepart,
Szoldos.
Istraživači: James Banner, I. Bognar – Kutzian, Nandor Kalicz, Jannos Makkay, Otto
Trogmayer, a u bivšoj YU – Stojan Dimitrijević, Milutin i Draga Garašanin.
U bivšoj Jugi se lokaliteti Körös kulture nalaze u Vojvodini. SI Bačka – Biserna obala i
Ludoš (blizu Subotice). JZ Bačka – Donja Branjevina, utvrđen je stambeni horizont.
Na osnovi vertikalne stratigrafije u Vinči Körös je starija od Potiske.
3 faze: Körös I, II, III + protokörös
Početak Körös = linear A (Starčevo IIa ili II po Milojčiću)
Kraj Körös = spiraloid B (Starčevo III ili IV po Milojčiću)
Alojz Benac odobrava njen početak kasniji u odnosu na starčevačku, Stojan
Dimitrijevič odvaja Körös od starčevačke.
Bogdan Brukner: rani Körös – Starčevo IIa – Vršnik I;
80
Kraj Körös grupe bi odgovarao periodu između Starčevo III i razvijene vinčansko –
tordoške (B1) faze. Grupa Gura Baciului sa svojom monokromnom keramikom je
utjecala u genezi Körös grupe.
Protokörös – faza izdvajanja Körös kulture, povezuje se sa Lepenski Vir IIIa, Donja
Branjevina III.
Körös I – rana faza, odgovara fazama Starčevo I i Ia, odnosno monokromnoj i
linearnoj fazi. Kraj Protoseskla, početak Predseskla.
Körös II – srednja faza, Starčevo Iib
Körös III – kasn faza, javljaju se bikonične posude.
Naselja – pored rijeka, jednoslojna staništa,
poluzemunice sa trapezoidnom osnovom i
četvrtaste nadzemne kuće raznih dimenzija.
Biserna obala – četvrtaste kuće s drvenim
stupovima.
Pokop – sahranjuju se u zgrčenom položaju u
kulturnom sloju naselja, stambenim objektima i
jamama za otpatke, bez priloga.
Keramika – loptasti i poluloptasti oblici, slikanje bijelom
bojom na tamnoj osnovi na finijoj keramici. Ukrasni
sustav karakterističan za Panoniju i srednji Balkan
Barbotinsko ukrašavanje – na površinu stijenke se
prska glina i lagano se formira pa može biti
kanelirani barbotin i kanelirani
preplet. Pseudo – impresso
utiskivanje ili štipanje vlažne
stijenke. Impresso i pseudo – impresso – nema doticaja ali tehnički
slične. Kapljičasti motivi, antropomorfni i zoomorfni motivi.
81
-Kultura linearne keramike-
Od ranog do srednjeg neolitika. – Alföld, Transdanubija (Z Mađarska), Moravska,
Slovačka, Češka, Poljska, S Austrija, Njemačka, Transilvanija.
Istočni kompleks LK (kultura linearne keramike Alfölda) i Zapadni kompleks LK.
Istočni kompleks
-Alföld, I Slovačka. Lokaliteti Velke Raškovce, Tiszadob, Bükk, Szatmär,
Szilemeg, Szakalhat.
Periodizacija i regionalne skupine:
I. stupanj: Skupina Szatmar (protolinearna keramika)
II. stupanj: Skupina Tiszadob (Raškovce, Bükk)
III. stupanj: Skupina Szakalhat (Szatmar, Tiszadob, Szakalhat)
82
Urezivanje linearnih motiva na
keramičkim posudama, konična i
bikonična forma; raščlanjene
posude. Antropomorfna plastika
nađena je u velikom broju; prisutna
shematizacija;
neki imaju rupe (visile su negdje). Ukrašeni su kao i keramika
urezivanjem, ali pojavljuje se i oslikavanje crvenom bojom.
Posuda s 2 otvora, u njoj su
bila zrna žita – kult.
Zapadni kompleks
- Transdanubija, Moravska, Poljska, Češka, Slovačka,
S Austrija, SZ Hrvatska, Njemačka. Lokaliteti Malo
Korenovo, Želiezovce, Notenkopfkeramik (motiv
glazbenih nota ♫), Keszthely.
Velika naselja, velike kuće s nekoliko prostorija,
kratkotrajne. Kuće s više rodovski povezanih obitelji,
vezane uz jednoslojna naselja, prepoznatljive po
83
nizovima kuća, podjeljene na 3 sobe. Loptaste posude
s urezanim spiraloidnim ili krivocrtnim motivima.
Jednostavni s 1 –
2 linije.
-Lengyelska kultura-
- Transdanubija, I Austra, Moravska, Z Slovačka, JZ Poljska, Bačka (osim
Njemačke). Lokaliteti Lengyel, Bicske, Zengövarkony, Hidas, Izmeny, Brodzany
Nitra, Nitriansky Hrödok.
Varijante: transdanubijska i slovačko – moravska.
Periodizacija:
Lengyel: I Lužianky
II Lužianky Kasni neolitik
III Nitra - Brodzany
IV Ludanice Rani eneolitik
V Ludanice
Kuće velike, s jednom prostorijom. Pokopi u
naseljima ili nekropolama, zgrčenac. Posude –
prisutno slikanje crvenom bojom, slične Potiskoj
kulturi. Prvi nalazi bakra.
84
-Potiska kultura-
- Tok rijek Tisze (I Mađarska), Bačka. Lokaliteti Leböm Kökenyelomb, Csoka,
Szegvar – Tuzköves, Iđoš, Crna Bara, Kremenjak, Szakolhat.
Velike kuće kao u Lengyelskoj + peći u svakoj sobi + kat za čuvanje namirnica i
spavanje (potkrovlje). Tamo gdje je veći utjecaj Balkana javljaju se naselja tipa tell.
Pravokutne kuće sa stupovima nosačima ostave, tj.
sanduci.
Pokopi u nekropoli, ali ima i unutar naselja, zgrčeni na
boku, priložena keramika, oružje, ukrasi, nakit –
perlice oko kukova.
Posude – bikonične, kruškolike forme,
masivne i aplicirane trake modelirane kratkim
zarezima, cik – cak, meandar, radijalni
raspored. Posude na nozi – nerazmjerne. Četvrtaste posude s ljudskim
prikazom 2 trokuta. Model nastambe ili hraman koji služi kao
žrtvenik – pravokutni ili trokutasti.
Sijedeća božanstva –muško
božanstvo na višljem tronu sa
srpom (plosnato lice),
zemljoradnja; Žensko božanstvo na nižem tronu (nagovještaj
promjena).
85
-Herpály – Csöszhalom-
Razvija se krajem neolitika iz Potiske kulture, istočno. Poslijednja faza Potiske, ukopi
u nekropolama – naznaka diferencijacije po spolu žene na desnom,
muški na lijevom boku.
Kuće na kat za obredem prizemlje služilo
za svakodnevni rad. Posude – konični
oblici, najčešće na nozi ukrašene linearnim
motivima, ima i slikanja; bogatiji sustav
ukrašavanja. Urezivanje i bojanje crvenom
bojom, dugovrate antropomorfne
statue.
-Moravska slikana keramika-
- Moravska (razvija se zapadno od Lengyelske). Lokaliteti Strelice, Tešetice,
Klobuček, Šlapice, Velešovice.
Ukrasi: slikanje crvenom i bijelom bojom, geometriziran s pravilnošću
izvođenja, pravocrtni uzorci. Izdužene amfore,
bikonizirane, izduženog vrata s rogolikim drškama.
Zoomorfna plastika realizam u načinu izvođenja,
modeliranja. Žrtvenik s recipijentom u sredini.
Dokumentirani simbolički prikazi kuća dvoslivni krov,
poprečna greda, rebra (stupovi
slame). Antropomorfna plastika – 2
ekstremiteta. Kasnije shematizacija –
oblik violine (sličan Badenskoj kulturi).
Sjedeća boginja – na tronu,
odjevena.
86
87
13. NEOLITIK SRBIJE
PERIODIZACIJA:
Rani neolitik: Protostarčevačka (Donja Branjevina – Gura Baciului)
Srednji neolitik: Starčevačka kultura
Kasni neolitik: Vinčanska kultura (Vinča A – B, Vinča – Turdaş I – II)
U ranijim peroidizacijama nije bilo protostarčevačke kulture.
-Protostarčevačka kultura-
- Sjeverna Srbija, Vojvodina, Transilvanija, Oltenija.
Lokaliteti Grivac, Divastin, Lepenski Vir, Donja Branjevina, Circea, Gura Baciului
ova nalazišta predstavljaju izdvojenu grupu vezanu za balkansko – anadolski
kompleks starijeg neolitika sa protezanjem monokromne, osobito crvene i tamne boje
i bijele slikane keramike.
Protostarčevo = Anzabegovo – Vršnik Ic = Starčevo I
Keramika – Barbotin, Pseudo – impresso, bijela boja na tamnoj
pozadini.
Slikanje
bijelom ili
crvenom
bojom. Četvrtasti oblik –
plastični spiraloidni ukras rijetki
prikazi. Glavnina: monokromne
posude loptastih oblika, bijelo
oslikana keramika, smeđe
površine. Okomite linije, linearni motivi,
kapljičasti ukrasi, posude grubljih faktura i debljih stijenki, ukrašene
barbotinom i pseudoimpressom najbrojnije.
88
Crvenokosa boginja iz Donje Branjevine – prikaz kose, niz
ureza, lice relativno dobro prikazano, nedostaju usta.
-Starčevačka kultura-
- Srbija, Vojvodina, zapadni Srijem, istočna i srednja Slavonija, JZ Mađarska,
Kosovo, Makedonija (Skopska kotlina), SI Bosna, Transilvanija.
Lokaliteti Pavlovac kod Vranja (Gumnište, Čukar), Mala Kopašnica kod Leskovca,
Bubanj kod Niša, Crnokalačka Bara, Vinča, Lepenski Vir, Padina, Starčevo (Grad),
Kozluk kod Vršca, Madžari kod Skopja.
Goldman: Starčevo Körös Çris Dudeşti, Sesklo, Karanovo.
PERIODIZACIJA:
Draga Aranđelović – Garašanin Vladimir Milojčić
Faza I Faza I
IIa II
IIb III
III IV
Zasnovana na izdvajanju zatvorenih Zasnovana na tipološkim i
nalaza, na jamskim objektima. stilskim obilježjima keramike.
89
Naselja – podignuta su na rječnim terasama, blagim padinama, ili pored potoka.
Zemunice ili poluzemunice i četvrtaste nadzemne kuće. Crnokalačak Bara – veća
zemunica s 3 odaje.
Pokop – bez pravila o strani ili orijentaciji, zgrčeni, položeni na trbuh ili odbačeni na
smetlište ili u jame, nema priloga, u 2 groba nađene
posude.
Kremena industrija – oruđe od glačanog kamena, igle,
šila, spatule saa proširenim loptastim završetkom,
pršljeni za vreteno, pintadere.
Keramika – rađena je na grubljoj, običnoj i finoj fakturi,
loptaste i poluloptaste posude. Kos loptastih se javlja
cilindričan vrat, blago izdvojen obod a kod poluloptastih je obod ravan. Pojavljuje se
cilindrična niža noga zatim niska prstenasta i konična. Drške se zamjenjuju
bradavičastim ispupčenjima. Žrtvenici – postavljeni na 4 noge, plitki i široki kružni
recipijent. Ornamenti – gruba barbotin, fina
impresso.
Gruba keramika s
barbotinskim ukrasom
(glina se cjedi), korijeni
u protostarčevačkoj
ko kora drveta.
Pseudoimpresso – otiskivanje prstom, noktom (štipanje
motiv klasa) – nema razlike od impresso cardium
ali ne podrazumijeva kulturnu sličnost.
Slikanje: 1) bijelo na crvenoj pozadini
2) tamno na svijetloj pozadini
3) polikromno – rijetko.
Girlandi, postavljeni horizontalno, mrežasti motivi,
90
cik – cak linije, ukrasi poput traka, unutrašnjost
mrežasti ukrasi, trokuti u visećem položaju.
Plastika – stubaste figurice, statuete sa konično ili
zvonoliko proširenim donjim dijelom tjela, naglašene
grudi i steatopigne valjkaste statuete. Plastično
oblikovani nos, oči su izvedene urezima, oči se često
prikazuju sa 2
mala rebra sa
obje strane nosa.
''Venera iz
Starčeva'' – naglašene grudi, površina je
oslikana bijelom bojom, izvedeni mrežasti
motivi.
Geneza – na formiranje su utjecale 2
komponente: 1) balkansko – anadolskog kompleksa starijeg
neolitika, 2) sjevernobalkansko – panonski kompleks sa grubom
impresso i barbotin keramikom.
1) Grupa Gura Baciului – karakteristična fina polirana, pretežito
crvena keramika, monokromna, kasnije sa elementom bijele
slikane. Sa Anazabegovo – Vršnik Ic – motivi bijelih kapljica.
2) U fazama Starčevo IIa – III barbotin se pojavljuje potpuno formiran i primjenjen u
raznim formama. Nastanak Starčevačke kulture kao sažimanje 2 komponenti – jedne
vezane za S Balkan i J Panoniju a druge čiji elementi dolaze sa juga iz balkansko –
anadolskog kompleksa starijeg neolitika.
-Vinčanska kultura-
- Srbija, Kosovo, I Makedonija, SI Bosna, I Slavonija, Bačka, I Srijem, Transilvanija,
Oltenija.
Lokaliteti Vinča, Pavlovac, Divostin, Gradac, Grivac, Crnokalačka bara, Fafos,
Kalač, Pločnik, Čoka – Kremenjak, Predionica, Rast, Parta, Beletinci, Jakovo –
Kormadin. (I Srijem).
91
Regionalne varijante: srbijanska (klasična)
moravsko – kosovska
istočnobosanska
transilvanijska
oltenijska
PERIODIZACIJA:
Vladimir Milojčić: Milutin Garašanin:
Vinča A kasni Vinča – Turdaş 1
B (1 – 2) neolitik Vinča – Turdaş 2
Faza Gradac prijelazna faza
C rani Vinča – Pločnik 1
D (1 – 2) eneolitik Vinča – Pločnik 2a-b
Vinčanska – Sopotska – Anzabegovo – Kurilo – Sitagroi – Karanovo – Vadaştra –
Hotnica – Hamangia – Dimini.
Vinča – Srbija, desna obala Dunava.
Istraživao Miloje Vasić (1908. – 1913.) –
Belo Brdo kod Vinče. 11 metara kulturni
sloj koji počinje sa Starčevom, podjelio je
na 6 faza.
Naselja – tipa tell, višeslojna, na riječnim
terasama, blagim padinama u blizini
potoka, na niskim i duguljastim uzvišenjima
(gredama). Zemunice i nadzemne kuće.
Zemjnica sa pristupnim hodnikom
(dromosom) tj. ''zemunica Z'' u Vinči se ne može pripisati vinčanskoj kulturi pošto je
sahranjeno više skeleta pa se pripisuje starčevačkoj kulturi. Nadzemne – pravokutne
kuće, ukopani stupovi, učvršćeni kamenjem i glinom, dvoslivni krov. Oblik megarona
(Vinča i Banjica). Predionica – kuća elipsastog oblika sa peći (Vinča – Turdaş 1 faza).
92
Jakovo – Kormadin (Vinča – Pločnik 2) –
sastojala se od 3 odaje, u srednjoj prostoriji
se nalazila peć, jama a iznad peći bukranij.
U Vinčki također pronađen bukranij. Bojanje zidova (Vinča – Turdaş 2) – Vinča,
Grivac. Žarkovo – nađen silos (jama). U Vinči nađen monumentalni pitos.
Pokop – grobovi unutar naselja (Vinča) ali ima i nekropola (Botoš kraj Zrenjanina i
Gomoglava). Zgrčeni položaj.
Tartaria u Rumunjskoj – jama, primjer ritualnog sahranjivanja, nađene su poznate
tablice sa urezanim pismima, 26 idola kikladskog tipa, Vinča – Turdaş 1.
Početak rudarstva – bakar je u upotrebi počevši od gradačke faze i tokom cijele
Vinča – Pločnik 1 faze. Rudna glava – rudnik, istraživao Borislav Jovanović. Vinča .
industrija cinabarita (sulfidni mineral čiji je sastav živa – za dobivanje žive).
Litička industrija – Borislav Jovanović, Dragoslav Srejović. Sječiva manjih dimenzija,
opsidijani Bükk gorja, glačani kamen sjekire kalupastog tipa i sjekire čekići.
Keramika – crna monokromna
redukcijsko pečenje daje niže
temperature i crnu boju, glačana i
polirana površina (M.
Vasić buccchero
keramika). Keramika sa žigosanim ubodima. Posebnu varijantu
čini svijetlosiva umjereno polirana i sjajna keramika koju Vasić
naziva ''Minijska''. Rjeđa je crvena keramika.
93
Black – topped tehnika – zastupljena je na peharima, tehnika tamnih mrlja koje se
dobivaju nanošenjem oksidacijskog pečenja, ta masa spriječava dotok kisika na
stijenku. Trakasta ornamentika koja je ispunjena točkama slični ukrasi u Potiskoj
kulturi, ima importa i imitacije iz Potiske kulture. Ukrasi: vezani za crnoglačanu
keramiku – kaneliranje; okomiti/kosi kaneluri,
strallucido – ukras izveden glačanjem
pojedinačnih motiva.
Ubodnovrpčasti stil, promjena profila, iz
zaobljenih formi se prelazi u oštrije prijelome –
bikoniziranje. amfore – velike dimenzije s
naglašenim ramenom i ljevkastim vratom.
Vinčansko – Tordoška (Turdaş) faza
Vinča – Turdaş 1
Osnovni oblik: bikonična zdjela; uz zdjele sa zaobljenim profilom i koničnog oblika,
fina intenzivno glačana prevlaka. Bikonične zdjele su niske i široke s
uglatom (carinated) profilacijom, pehari na nozi u black –
topped tehnici, amfore – bikonična profilacija sa
izdvojenim vratom,
prosopomorfni
poklopci vezani za
amfore, žrtvenici – na
4 noge, karakterisitka:
zoomorfna vaza sa predstavom glave iznad koje
se nalazi otvor recipijenta.
Ukrasi: kaneluri (vertikalni i kosi), glačani
(strallucido) ukras – prekriva trbuh zdjele, urezane
paralelne linije nekad raspoređene u snopove –
amfore sa nizom uboda, urezani i ubodeni trokuti,
crusted tehnika – na žrtvenicima i plastici.
94
Plastika – valjkaste i plosnate statuete, steatopigija. Sjedeća
statueta iz Supske, kikladski tip s trokutastim licem.
Vinča – Turdaş 2
Materijal slojeva 8 – 6,5 m u Vinči.
Javljaju se sjekire sa simetričnim oštricama, trapezaste i
trokutaste. Bikonične posude, cilindričan vrat, zaobljeno
rame. Amfore – kruškolike profilacije, amforice sa
cilindričnim vratom i visokim ramenom,
oštre profilacije, ukrašene rebrastim
kanelurama po trbuhu. Rađeni u Minijskoj
tehnici (svijtlo sivoj).
Hyde vaza – zoomorfna, ptičje lice,
kombinacija ljudskog i životninjskog.
Ukras: urezane trokutaste i meandraste
bockane trake.
Gradačka faza
Sloj 6,5 – 6 m je izdvojen kao posebna faza.
Vidovdanka – poligonalno lice, plastične oči, zasječen nos –
kurotrofne figure.
95
Vinčansko – Pločnička faza
Vinča – Pločnik 1 (6 – 4,1 m)
Bikonične zdjele, češće niski i široki tipovi zdjela čiji obod može biti konkavno izvijen
+ pehati na nozi – noge kraće i zdepaste, postoji varijanta sa zdepastom, masivnom
nogom koja se na niže sužava. Nisu rađeni u black –
topped tehnici. Amfore – kruškastog oblika te amfore s
koničnim ili blago razgrnutim vratom, zaobljenim
trbuhom i vertikalnim rožastim drškama na
prosopomorfnom polopcu s velikim očima. Krivocrtni i
spirlani ukras – često urezan sa točkastim trakama. U
tehnici uglačanih ukrasa javljaju se polja ograničena
širim trakama i ispunjena
tanjim glačanim linijama.
Karatkteristike: trake ispunjene žigosanim ubodima.
Motivi: duguljasti meandri, spirale, trokuti ili rombovi.
96
Vinča – Pločnik 2
Ovom periodu se pripisuju nalazi nađeni u 2 zgrade raznih nivoa u Vinči – podfaze
2a i 2b.
Vinča – Pločnik 2a
Javlja se koštano oruđe sa trnom i 2 rupice, veliki kruškasti pitosi, ostalo
slično kao u prošloj fazi. Ukrasi: kanelure, tehnika uglačanih
motiva.
Vinča – Pločnik 2b
Posude sa blago uvučenim obodom, posuda na 3 visoke
cilindrične noge. Crusted tehnika, steatopigne figure,
plosnate, ptičje lice. U regionalnim varijantama –
srbijanskoj i kosovskoj javljau se ''kentauri''.
''Lady of Vinča'' – desna ruka savijena, položena na trbuh, lijeve nema,
ukrašena po cijelom tijelu, gornji dio tijela na pruge.
''Sijamke''.
97
Ekonomija – Maria Kopf, izvršila analizu na biljnim ostacima.
Geneza – mladi balkansko – anadolski kompleks, teorija o sukcesivnoj (M.
Garašanin) ili gradacijskoj migraciji (B. Jovanović), tj. postepeno širenje novih
elemenata selenjem primitivnih zemljoradnika na nova područja. Propast vinčanske
kulture prouzrokovao je prodor novih zajednica iz pravca Bugarske i Rumunjske
tijekom prvih vjekova 4. tisućljeća BC.
98
14. NEOLITIK BOSNE I HERCEGOVINE
- Istočna, srednja Bosna, Hercegovina.
PERIODIZACIJA:
Sjeveroistočna Bosna: rani neolitik: Starčevačka kultura
srednji neolitik: Vinčanska kultura
kasni neolitik: Vinčanska kultura
Srednja Bosna: rani neolitik: Starčevačka – impresso kultura
srednji neolitik: Kakanjska kultura
kasni neolitik: Butmirska kultura
Hercegovina: rani neolitik: Impresso kultura
srednij neolitik: Danilska kultura
kasni neolitik: Lisičićka/Hvarska kultura
Središnja Bosna oko toka rijeke Bosne (gornji pritok) ulijeva se u Savu što
omogućava komunikaciju sa Panonijom i putem toka rijeke Neretve omogućava
komunikaciju sa Jadranom – most između Panonije i Jadrana te prima utjecaje i
oblikuje ih u svoje autohtone kulture. Radi geografskih uvijeta (brda) odnosno
položaja i sam proces neolitizacije započinje kasnije.
-Starčevačka – Impresso kultura-
- Gornji tok rijeke Bosne. Lokalitet Obre I (donja 2 stratuma).
Alojz Benac – 1967. – 1968.
99
Naselje ima izdužen ovalni oblik. Na tom lokalitetu se pojavljuju 4 osnovne stratuma
od kojih samo 2 starija (faza I. i II.) ulaze u okvir ove kulture a 2 mlađa stratuma
označavaju početke i razvoj kakanjske kulture.
Naselja – nisu ustanovljeni nikakvi sigurniji tragovi nastambi, slabije nastambe,
otkriveni ostaci 3 ognjišta i 2 žrvnjištva(?); Ognjišta su kružnog oblika, supstrukcija od
kamenih oblutaka.
Pokopi – u jamama, zgrčenac te razbacane kosti + prilozi.
Keramika – 1) Barbotinska keramika tipa Starčevo – glina je miješana sa plijevom,
trbušasti lonci s malim ili nešto višim koničnim vratom ili prstenastim dnom. Drške
rijetke a radi se uglavnom o trakastim horizontalnim drškama. Ukrasi: okomite
kanelure, prskani barbotin te tzv. granulirani barbotin i barbotin s naljepcima.
2) Ostala gruba keramika tipa Starčevo – slična barbotinskoj keramici, nalazi posuda
ukrašenih urezanim i udubljenim, kosim ili isprepletenim
linijama.
Žrtvenici na 4 noge: - noge su trokutastog presjeka, -
gornja platforma je četvrtasta, - recipijent kružnog
oblika.
Ukras: vani – niz udubljenih trokuta; preko nogu – okomite,
udubljene linije; - trokuti i linije su ispunjeni crvenom
inkrustacijom.
3) Obična gruba keramika – prstenaste zvonolike noge.
Ukrasi: plastične trake modelirane prstom, ukras tzv. ružice.
4) Bojana keramika tipa Starčevo – crveni
premaz, motivi: snopovi okomitih linija
uokvireni u okvir debelih linija i prepleti tanjih linija u istom
okviru.
5) Impresso keramika jadranskog tipa –
konični oblik, slabije naglašeni središnji dio i
100
dno; trbušaste vaze sa blago izvijenim obodom. Ukras:
ATREMOLO.
6) Monokromna keramika – prenosi se
u protokakanjsku fazu centralne Bosne;
nema nikakve veze sa keramikom
starčevačke ni vinčanske kulture, vezuje se za jadransko more.
2 faze naselja Obre I faza I. i II.
Keramika s crvenim trakastim motivima koji su
izvedeni poslije pečenja.
II. faza – koristio se prskani i
granulirani barbotin, kao i onaj s
naljepcima, razvijeniji žrtvenici.
Poznavali su pšenicu (triticum dicoccum, monococcum i compactum). Pisum
sativum, lens esculenta. Bavili su se stočarstvom, slaba zemljoradnja. Razmjena
dobara i trgovina.
Duhovni život – kult mrtvih, heliolatrijski kult, upotreba posebnih žrtvenika, plastične i
nakitne izrađevine. Nađen je disk od pečene zemlje i drugi od kamena kult sunca
(heliolatrija). Crvena boja – simbol života (žrtvenici ukrašeni crveno inkrustiranim
motivima).
Geneza – stariji neolitik u Obrima I nastao je spajanjem 2 kulturnih komponenti –
starčevačke iz centralnog balkana i impresso iz jadranske zone.
Kronologija – Alojz Benac: Obre I (faze I, II) – Starčevo IIb/III – Impresso cardium III
na Jadranu.
101
Stojan Dimitrijević: Obre I (I, II) – Starčevo linear B (Starčevo IIa – Starčevo II).
-Kakanjska kultura-
Lokaliteti Obre I, Kakanj, Arnautovići, Tuk, Papratnica.
uz obalu rijeke Bosne
Kakanjska kultura je imala 3 faze razvoja:
Starija faza – Obre I, faza III (najstariji slojevi u Kaknju)
Srednja faza – Obre I, faza IV, Kakanj
Mlađa faza – Arnautovići
Naselja – 3 načina gradnje: zemunički; sa kamenim temeljima (bez jama za
stupove); sa stupovima ukopanim u jame.
Kakanj zemunice, skupne kuće sa ljevkastim jamama.
Obre I otkriveni su ostaci sa 5 stambenih objekata, nema tragova zemunicama,
sve su na površinama zemlje, četvrtasog oblika, temelji od kamena, unutarnje
dvorište, 8 vanjskih ognjišta nađeno, kružnog oblika.
Keramika – Starija faza (protokakanjska ili Kakanj I)
Barbotina keramika, trbušaste posude sa izvijenim vratom i cilindričnim vratom.
Karakteristika: prskani barbotin. Monokromna keramika smeđa, sivkastosmeđa
boja, ponekad firnis, poluloptaste posude s ravnim dnom, tanjuri s uvijenim obodom,
bikonične zdjele, ritoni. Krajem faze dolaze do izražaja
zvonolike noge. Ukrai: plastični i urezani motivi. Plastični –
okrugla ispupčenja; urezani – šrafirane trake, trokuti i
rombovi (plitko urezani). Ritoni – ukrašeni šrafiranim
trakama, trokutima, snopovima urezanih linija.
102
- Srednja faza (Kakanj II)
Nestaje barbotin, gruba keramika prevladava,
niske zvonolike noge. Monokromna keramika
crvenkastosmeđe i sivosmeđe površine. Visoke i
niske zaobljene posude tzv. tulipanske kupe, loptaste
vaze sa cilindričnim vratom, urezani ornamenti,
plastična rebra (okomita,
kosa u vidu girlandi i cik –
cak). Motiv bodljikave žice
urezane linije ispresjecane gustim
redom crtica.
- Mlađa faza (Kakanj III)
Samo u Arnautovićima, slabo keramike.
Duhovni život – nema baš nalaza pokapanja,
kultni ritoni. Riton iz Kaknja – motiv 2
koncentrična kruga tehnikom bodljikave
žice predstavljaju simbol sunčeva
diska – heliolatrijski kult. Crvena boja
ukrašavanja (nakon pečenja). J. Korošec je donio tezu
da su služili kultu vode.
Geneza – u formiranju Kakanjske kulture veliku ulogu
je imala autohtona starčevačka baza, u razvitku izumire barbotinska kultura te se sad
govori o novoj kulturnoj grupi. Nema nikakvih dodira sa vinčansko kulturom i Vinčom.
Jednostavni urezani motivi su bliži danilskom ornamentalnom stilu te ih vežu kultni
ritoni.
Kronologija
Kakanj I (protokakanj, Obre I – faza 3) = Starčevo III = Vinča A1
Kakanj II (klasični, Obre I – faza 4) = Vinča A2/B1
Kakanj III (kasni, Arnautovići) = Vinča B1/B2
103
-Butmirska kultura-
Lokaliteti Butmir, Obre II, Okolište, Nebo, Mujevine (Alihodže), Kraljevine, Crkvine
(Selo Turbet), Brdo u Kiseljaku.
Razvijala se u 3 osnovne kronološke faze:
Starija – Butmir I: Obre II/faza I. – Kraljevine (starije)
Srednja – Butmir II: Obre II/faza II. – Butmir, Nebo, Kraljevine, Okolište, Mujevine
Mlađa – Butmir III: Obre II/faza III. – Nebo, Crkvina, Brdo
Naselja – 2 tipa: zemunički (ili poluzemunički) i nadzemni. Najveći broj zemunica je
otkriven u Butmiru (90) te veći broj ognjišta koja su služila za vanjsku upotrebu. Nebo
– otkriveno je 6 zemuničkih jama, vanjska ognjišta od ilovače. Obre II – zemunički
objekti su imali zid od drvenog pletera; nadzemne kuće – samo u Nebu i Obre II.
Obre II – kod Kaknja, istraživao Alojz Benac. Pravokutni tlocrt, pod od nabijene
zemlje, unutra pregrada djeli 2 približno iste prostorije. 1.
prostorija kalotna peć, skupljanje pepela –
za čišćenje, žrvnjište. Pod ispred
peći je bio prekriven
drvenim daskama –
prostor za sjedenje. 2.
prostorija za čuvanje
zaliha, ukopavanje posude –
hlađenje.
Obre II – neolitsko naselje zbijenog tipa, kuće podignute u redovima.
Pokopi – zgrčeni na lijevom boku, neki u
jamama a neki na poravnatom tlu. Nađeni
samo ukopi djece, bez priloga, neki su
pokriveni kamenom pločom.
Radionice – izrada kamenog i kremenog alata,
rezači i retuširani noževi, jednostruki i dvostruki strugači,
104
vrhovi strelica: širi trup sa
krilcima prema dolje,
trapeziodni oblik, strelica bez
krilaca i slično. Jezičaste,
kalupaste sjekire i sjekire
čekići s rupom za
nasađivanje. Nakit od
spondylusa (import).
Keramika – 3 razvojne faze (I. - samo nalazi u Obre II, II. faza – Butmir, Nebo, Obre
II, Kraljevine, Okolište, III. faza – Nebo i Obre II).
-Butmir I. starija faza-
Gruba keramika – konične i loptaste posude većih dimenzija, fina keramika se sastoji
od 5 stilskih komponenata; kakanjeske, danilske, lengyelsko – panonske,
crnoglačane i butmiroidne.
Kakanjski elementi valjkaste
noge koje pripadaju širim
koničnim zdjelama na nozi.
Danilski elementi u bojenoj
keramici, bijelkastosive, svijetlo
smeđe i žućkastosive površine
sa ornamentima izvedenim prije
pečenja. Ripoli stil, keramika sa
crvenkasto bojenim
ornamentima, spiraloidni motivi, cik – cak, šrafirani trokuti – bijela inkrustacija.
Lengyelsko – panonska 2 poluloptaste zdjele sa žutocrvenom ornamentikom
izvedenom poslije pečenja. Butmiroidna loptaste vaze, cilindrične vaze s
izvijenim obodom i
kruškolike
odnosno
pirimorfne.
105
Krivolinijski i pravolinijski motivi, S i C motivi, trake ispunjene ubodima.
-Butmir II. klasična faza-
Konične posude sa blago uvijenim gornjim dijelom, vaze na nozi i plitke grube zdjele,
loptaste, kruškolike/kanape. Crnoglačana, spiralnotrakasta i keramika hvarsko –
lisičićkog tipa. Spiralni motivi se izvode na loptastim posudama te loptastim
posudama sa visokim cilindričnim vratom. Plastični S i C motivi u frizu, neravna
površina među spiralama je prekrivena crvenom bojom i obrnuto. Spiraloidni motivi
se u ovoj fazi izvode pomoću traka, tzv. vegetabilni spiraloidni ornament kod kojeg
krajevi spirale završavaju trokutom u obliku lista. Bijela inkrustacija, motivi u vidu
meandra, ''vučjih zubi'', i u vidu slova K, frizovi šrafiranih polukrugova, girlandi, cik –
cak.
-Butmir III. mlađa faza-
Grube veće posude sa šiljastim dnom i plitke posude sa valovitim obodom (vezani za
varijantu vinčanske kulture u sjevernoj Bosni). Degeneracija butmirskog stila, izostali
spiraloidni motivi a umjesto njih su porasli nalazi
keramike jadranskog stila. Fina keramika crno i sivo
glačana, trakasta keramika i keramika jadranskog tipa.
Oblici: bikonične
posude sa
cilindričnim vratom,
posude sa valjkastim
i zašiljenim nogama
(vjerojatno je riječ o
106
poklopcima). Ukras: okomito kaneliranje. Kanope – trake su ispunjene neuredno
razbacanim ubodima, kraj traka su tu još jedino i trokutasti motivi.
Plastika – nađena u Butmiru, Obre II i Nebo. Većina nalaza plastike iz Butmira
pripada II. fazi. Figure su nađene u crnoglačanoj tehnici sa
urezanim detaljima, većinom su se izrađivale ženske figure sa
naglašenim oblinama. U sačuvanim glavama se nadziru 3
rasna tipa: 1) anatolski - armenoid, 2) negroid, 3) alpski tip –
europeid.
Anatolski tip – koso, visoko čelo i jako istaknut nos, kosa
linija glave.
Negroid tip – kovrčava kosa, široko čelo,
ukrašeni nadočnjaci, širok nos.
Alpski tip – pravilne crte lica, lijepo
zaobljeno tjeme.
107
Figura ''crnkinja'' –
nazvana tako zbog
plastičnih rebara na
leđima – ožiljci po tijelu.
Adoranti
Duhovni život – Obre II. – pokop djece.
Teza H. Dumitrescu za ovaj fenomen u
Cucuteni – Tripolieu: to je posljedica
žrtvovanja
djece radi
izazivanja
plodnosti. Vezano je samo za početne stadije naselja
– da se poboljša plodnost zemlje i stoke, kasnije se taj
ritus napušta. Iz kakanjske kulture je naslijedila ritone
na 4 noge i kult Sunca2. Još 2 vrste kulta: kult crvene
boje i kult sjekire.
2 Slika – sunčev kolut od pečene zemlje iz Obre II sa crveno obojenim rombovima.
108
Geneza – teze o razvoju su dali: M. Garašanin, J. Korošec, M. Grbić, Š. Batović, D.
Srejović, A. Benac. Butmirska kultura je prošla kroz 3 faze razvoja i sam Butmir je
obuhvaćao jedino srednju fazu ove kulturne grupe. U genezi su sudjelovali: jaka
autohtona baza, jadranska komponenta, JI komponenta s crnopoliranom keramikom i
kontinentalna komponenta.
Kronologija: iz PJZ
Butmir I – Kakanj III – Danilo III – Hvar I – Vinča B2 (Obre II/faza I)
Butmir II – Lisičići I – Hvar II – Vinča C (Obre II/faza II)
Butmir III – Lisičići II – Hvar III – Vinča C/D1 (Obre II/faza III)
Istraživači: Butmir – Franjo Filiala, Vaclav Radimsky, Moritz Hoernes
Kraljevine – Tomo Dragičević
Nebo, Okolište – Alojz Benac
Brdo – Pavao Anđelić
-Impresso kultura-
Lokaliteti Hateljska pećina I, Zelena pećina I, Ravlića pećina, Čairi I (Stolac),
Zukovička pećina, Jejinovača, Vukove njive, Ilčinova lazina – Hercegovina.
Kultura je vezana i za Crnu Goru Crvena Stijena i pećina Odmut u dolini rijeke
Pive.
Crvena stijena: - nalazi se kod sela Petrović na granici CG prema Hercegovini.
Istraživao: Alojz Benac, prava pećina. Prvo nalazište na kojem je istražen sloj ranog
neolitika (sloj 3) i utvrđen njegov odnos prema onom mezolitičkom koji je ispod njega
(stratum 4a – b). Benac – osim keramičkih nalaza nema nikakvih razlika, nađene su
kosti divljih životinja – lovci.
Stariji neolitik – Crvena stijena III, srednji neolitik – Crvena stijena II, kasni neolitik –
Crvena stijena I do brončanog doba.
109
Otkriveno je mnogo vatrišta, u fazi III nema izgrađenih
ognjišta (tek u 2. sloju), kremena kresana oruđa – noževi i
strugala, koštana šila.
Keramika – gruba: loša zemlja + krupno
kamenje, jajolike posude sa zaravnjenim
dnom, tehnika utiskivanja ili žigosanja, tzv. impresso tehnika prije
pečenja na mekoj površini. Motivi: izvedeni rubom školjaka ili
puževa te noktom i predmetima. Školjka
cardium (čančica), urezi sa kremenom kosti.
Zelena pećina – JI od Mostara, istraživao Alojz Benac. Pećina,
nema ognjišta samo vatrišta. Nađeni su ostaci ljudskih kostiju, kosti djeteta, nađen je
kremeni nožić, glačana kamena jezičasta sjekira,
koštano oruđe. Gruba keramika ukrašena
žigosanjem, odnosno ubodima i
utiskivanjem. Keramika pečena u
smeđim i tamnim tonovima. Oblici:
stožaste zdjele i jajolike posude s
ravnim dnom. Neke posude su
glačane a neke su sa premazom. Motivi: slovo V ili motiv
klasa, školjkom, polukružni, štipanje.
Pećina Odmut – u geografskom smislu ne
pripada jadranskom području, više je u
unutrašnjosti. Istraživali: D. Srejović, Branko
Gavela, Č. Marković. Ima mezolitički sloj na
koji se nastavlja neolitik, osnovni stratigrafski
slijed u Odmutu podudaran je sa stratifikacijom
Crvene stijene. Stratum Ia – b = mezolitik, iza
njega slijedi sloj ranog neolitika = stratum IIa – b.
110
U primorju stariji neolitik razvijao se u 3 stupnja: I. – zastupljen u Crvenoj stijeni; II. –
u Smilčiću; III. – u Gudnji.
Datacija srednjeg neolitika = 6000 – 4600 BC.
-Danilska kultura-
Lokaliteti Zelena pećina II, Čairi II (Stolac) – Hercegovina, Crvena stijena – Crna
Gora.
Nema sliikane keramike, ali ima tipičnih oblika i tehnike urezivanja.
-Hvarska – Lisičićka kultura-
-Hercegovina, južni dio istočne Bosne. Lokaliteti Lisičići, Gradac, Ravlića pećina II,
Hateljska pećina, Zelena pećina, Popov dol, Crvena stijena i pećina Odmut.
Lisičići – istraživao Alojz Benac, ustanovljena su 3 građevinska sloja ili faze. Od njih
donji dio sadrži zemunice a gornja 2 nadzemne pravokutne kuće. Nađeno je 16
zemunica, 2 jame za pečenje keramike, 4 vanjska ognjišta na otvorenom. Jedno
veliko zajedničko ognjište za spremanje jela izrađeno od većih riječnih oblutaka,
otkriveni su ostaci ljudskih kostiju. Nalazi: strelice, kalupaste i jezičaste sjekire (183
komada), koštana šila, bodeži, dlijeta, dugmad, harpuni, nakit od kostiju.
Keramika – inkrustacija i premazivanje crvenom bojom, polumjesečasti i kružni
motivi, znakovi sunca i mjeseca koji vise sa ukrasne vrpce. Pojedinačni likovi
životinja (ptice, medvjed), nema slikanja ni ritona.
Plastika – zvonoliki poklopci, nađena su torza dviju figura, shematizirana, životinjske
glave na posudama. Kult mrtvih.
Geneza – A. Benac njen postanak tumači dužim doseljavanjem stanovništva na
početak mlađeg neolitika, dijelom sa zapada s dijelom sa sr. Sredozemlja ili egejskog
područja. Hvarska kultura je naslijedila danilsku ali nije proizašla iz nje.
111
Lisičići I = Ravlića pećina IIa Butmir II = Hvar II (Lisičići I) urezivanje
Lisičići II = Ravlića pećina Iib Butmir III = Hvar III (Lisičići II)
Lisičići III = Ravlića pećina IIIc (eneolitik)
-Starčevačka kultura-
Lokaliteti Gornja Tuzla VI a i VI b = Starčevo Iib
naselje je pri dnu tella, slikana keramika tamnom bojom na svijetloj pozadini,
ponekad crvenom gdje se motivi uokviruju bijelom bojom. Krivolinijski motivi, spiralni,
nema plastike, pseudo impresso starčevačkog tipa, barbotino starčevačkog tipa.
Ukrasi: meandroidnog tipa – jedinstven fenomen unutar starčevačke kulture.
-Vinčanska kultura-
Lokaliteti Gornja Tuzla V, Donja Tuzla, Gradina, Grbača, Lug, Varoš kod Koraja,
Matić, Vinogradine.
Gornja Tuzla V – Varoš IV = Vinča – Turdaş I
Gornja Tuzla IV – Varoš III = Vinča – Turdaş II
Varoš III – Varoš II = Vinča – Pločnik I
Gornja Tuzla – Varoš II = Vinča – Pločnik IIa
Gornja Tuzla II – Varoš I = Vinča – Pločnik Iib
Gornja Tuzla V – Varoš IV faza: bikonične zdjele, šuplje noge pehara
Gornja Tuzla IV – Varoš III: isto što u fazi Vinča – Turdaş II
Varoš III – II: zdjela s konkavnim obodom, vertikalni kaneluri. Istočnobosanska
varijanta predstavlja osiromašenu, perifernu kulturu vinčanske grupe.
112
15. NEOLITIK HRVATSKE
JADRANSKA ZONA: rani neolitik - Impresso kultura
srednji neolitik – Danilska kultura
kasni neolitik – Hvarska kutura
KONTINENTALNA ZONA: rani neolitik – Starčevačka kultura
srednji neolitik – Kultura Malo Korenovo
kasni neolitik – Sopotska kultura
15.1. JADRANSKA ZONA
-IMPRESSO kultura-
Kvarnerski otoci, JZ Istra, Ravni kotari, Brač, Hvar, Pelješac, dio Hercegovine –
uzduž jadranske obale, otoci i zaleđe. – J Istra Vrčin, Šandalja, Verudica, Ižula
kod Medulina, Oporovina. – Kvarnersko otočje Vela spilja na Lošinju, Jami na
Sredi na Cresu, Vorganska peć na Krku. Dalmacija Nin, Vrsi, Smilčić, Krivače
kod Bribira, peći na Tradanj kod Zatona (šibenskog), pećina Škarin Samograd,
Danilo, Markova spilja na Hvaru, Gudnja na Pelješcu, Pokrovnik, Crno Vrilo,
Barice u Benkovcu.
ISTRAŽIVAČI: Zdenko Brusić – Pokrovnik
Brunislav Marijanović – Crno Vrilo
Grga Novak – Markova spilja
Alojz Benac – Crvena Stijena
Šime Batović – Barica kod Smilčića, Vrsi, Nin
Spomenka Petrak – Gudnja
Branko Bačić – Verudica, Ižula
Josip Korošec – Krivače
113
Mezolitičke slojeve na koje se nastavlja stariji neolitik imaju: Crvena Stijena, pećina
Odmut, Oporovina, Vela spilja na Lošinju, Jami na Sredi na Cresu.
Šime Batović je pretpostavio razvoj starijeg neolitika na nasšem primorju kroz 2
stupnja: I. Crvena Stijena
II. Smilčić
III. Gudnja
Prvi stupanj, stariji, zastupljen je u Crvenoj Stijeni i Zelenoj pećini, jednostavnija
svojstva. Drugi stupanj, mlađi, s razvijenim i složenijim svojstvima, zastupljen u
Smilčiću, Ninu. Treći stupanj je prijelazni, iz starijeg u srednji, Gudnja i Škarin
Samograd.
NASELJA
1) Pećine, polupećine: - neke su bile trajno naseljene a neke privremeno i sezonski.
–Pojedine pećine se napuštaju razvojem zemljoradnje.
2) Na otvorenome: - obično su smještena uz obradivo zemljište ili blizini vode.
Glavna naselja na otvorenome potječu iz II. faze starijeg neolitika jer je njihovo
osnivanje vezano uz širenje zemljoradnje i trajno naseljavanje.
Smilčić – polukružno oblikovano naselje, oko izvora poluotoka. Ižuli – kuće su bile od
šiblja i obljepljene zemljom, na kamenu vatrišta, ognjišta.
Nadzemne kuće u Smilčiću, naselje je okruživao zaštitni rov, kuće su kružnog tlocrta,
građene od drva, granja i šiblja, međusobno udaljene 10ak metara. 1. rov je izgubio
prvotnu namjenu, možda zbog širenja te je iskopan. 2. rov je korišten kao otpadna
jama.
POKOP
Ostaci ljudskih kostiju su nađeni samo u Smilčiću, Medulinu i Zelenoj pećini.
Smilčić: - II. faza. 2 cijela kostura i djelovi 3 lubanje. U zgrčenom položaju na desnom
boku bez lubanje, lubanja malo dalje pokrivena pločom. Pokapi u blizini rova.
Ižula: II. faza; kostur odrasle osobe u ispruženom položaju na leđima.
114
-Keramika-
II. stupanj – oblici: loptastojajolike posude i stožaste, pretežno poluloptaste visoke
zdjele s ravnim dnom ili pojačanom ravnom nogom.
Ukras: ukrašavale su se prije pečenja impresso tehnikom, koja se izbodila
utiskivanjem/žigosanjem, rubom narebrenih školjaka
Cardium, te raznih puževa i školjaka sa glatkim
rubom. Često se ukras izvodio i drugim
predmetima.
Fina keramika: monokromna, premaz i
glačana površina. ATREMOLO (drhtavi
ukras) – crvena inkrustacija.
Crno Vrilo
cardium
školjka
Jami na sredi
Markova špilja
Smilčić- atremolo
ukras
115
Zelena pećina
Gospodarstvo – bavili su se zemljoradnjom, stočarstvo, sakupljanjem, lovom i
ribolovom. Razmjena i trgovina. Duhovni život – kult lubanje.
Geneza – stariji neolitik na istočnom jadranskom području se razvijao samostalno iz
mezolitskih osnova. Korijeni nastanka impresso kulture = autohtoni. Prvo se razvija
na obali, kasnije se širi na zaleđe. Dolaskom do srednje Bosne mješa se sa
Starčevačkom.
po Batoviću:
I. stupanj ili tip Crvena Stijena
II. stupanj ili tip Smilčić
III. stupanj ili tip Gudnja = Obre I (Starčevo Ib)
6 000. – 4 500. BC
116
-DANILSKA kultura-
Eponimni lokalitet: Danilo kod Šibenika.
JI Istra – Javorika na
Brijunu
Kvarnerski otoci –
Vela Spilja na Lošinju,
Jami na Sredi na Cresu
Dalmacija – Privlaka,
Vrsi, Islam Grčki,
Smilčić, Benkovac,
Krivače (Bribir), Danilo, Škarin Samograd, Vela spilja na Korčuli, Gudnja,
Pokrivenik na Hvaru.
ISTRAŽIVAČI: Grga Novak – Pokrivenik
Duje Rendić Miočević – Danilo
Josip Korošec – Krivače
Šime Batović – PJZ II, Jadranska zona
Vladimir Milosavljević – Jami na sredi
Spomenka Petrak – Gudnja
Zdenko Brusić – Privlaka
NASELJA
Pretežno se živjelo u naseljima na otovorenom a u pećine su samo navraćali i
privremeno boravili. U blizini vode. Jame su služile kao ostave. Rovovi oko naselja.
Kuće su bile ublizini jama ali nisu otkrivene, prema ostalima vjerojatno pravokutne
nadzemne kuće. U Danilu – zemunice. Smilčić – 3 koncentrična kružna rova.
POKOP
Ostaci iz danilske faze nađeni su u Smilčiću i Danilu. Cijeli kosturi i izdvojene
lubanje, bez grobne konstrukcije uz rov; zgrčeni položaj na boku. U Smilčiću –
117
nađeni kosturi i lubanje odraslih, vezani u rov. U Danilu – samo djeca, vezani uz
zemunice, jame.
J. Korošec je smatrao da je u Danilu postojala nekropola izvan naselja. A. Benac –
da su to ostaci kulta lubanje i obreda žrtvovanja djece.
Izrađevnie od školjaka i puževa. Najčešći su predmeti od
školjke Spondylus, pojedine školjke su se premazivale
crvenom bojom. narukvice, prestenje, ogrlice.
Keramika
5 osnovnih vrsta: a) gruba keramika ukrašena uglavnom urezivanjem; b) bolje
obrađena keramikaa, pretežno udubljivanjem; c) fina slikana keramika; d) gruba
slikana keramika; e) keramika tipa Malo Korenovo, ukrašena urezivanjem.
a) oblici: - veće loptaste i jajolike posude, stožaste noge; - ukras: - niz iscrtkanih ili
mrežasto ispunjeni trokuti ispod oboda.
b) pečene su u jednom tonu – tamnosmeđem ili crnom.
Oblici: - poluloptaste zdjele sa zaobljenim dnom,
loptaste posude s prstenastim iglama, zvonolike
čaše, posude na 4 noge, tanjuri. Česta su
bradavičasta ispupčenja.
Tehnike: - udubljivanje i crvena inkrustacija,
premazivanje crvenom bojom, ubodi ili žigosanje,
pri kraju ove faze – bijela inkrustacija, reljefni
motivi i slikanje tamnosmeđom bojom.
Ukrašavanje se izvodilo prije pečenja,
osim možda bojenja i inkrustacije (boja se
dobivala drobljenjem željeznog oksida).
118
Motivi: - Stroga geometrizacija, spirale i
trokuti (S i C spirale), pravocrtni motivi složeni
u raznim meandroidnim, cik – cak, romb, u
obliku šahovske ploče, mreže...
c) pretežno je pečena u žutom i
ciglastocrvenom jednoličnom tonu. Pekla se u
zatvorenim pećima. Zvonaste posude (terine) i
jajolike velike posude koje se produžuju u koničan vrat, zdjele. Ukrašene su
slikanjem.
Ukrasni motivi: - sivom, bijelom i
crnom bojom. Spirale, cik – cak,
nizovi trokuta, šahovska ploča.
Najsličnija je keramici Ripoli stila.
sve slike su sa Smilčića.
119
Plastika – nađene su u Smilčiću, Bribiru i Danilu. – Ljudski zvonoliki ili ljevkasti likovi.
Gornji puni valjkasti dio opstupno se širi u
zvonasti donji dio. U Smilčiću su nađeni
koji na gornjem dijelu završavaju ljudskim
likom dok neki imaju bradavičasta
ispupčenja, prikaz živ. glava.
Neki imaju oblik FALUSA. Ukrašene su
udubljivanjem, crvenom inkrustacijom i
premazane crvenom bojom. Motivi: -
spirale, trokuti, cik – cak.
Ljudski realistični likovi – glava i vrat
su prikazani pomoću dugog valjkastog
stupića i očni lukovi u reljefu. Istaknuti zaobljeni bokovi. Lice je premazano bijelom
bojom.
Ljudski udovi –
prikazano je
stopalo i donji dio
potkoljenice.
Stopalo je
ukrašeno
udubljenim crtama
Životinjski likovi –
neke figure imaju
pravokutnu pločicu sa
uzdužnim kanalom i oni
sa posudicom.
120
5 primjeraka iz Smilčića, 2 iz ove kulture a 3 iz hvarske. Govedo ili svinja i medvjed.
Čini se da goveda i svinje imaju pločicu a medvjedi posudicu.
Plastične izrađevine se nisu razvile iz ranije faze, one su se razvile u toku danilske
faze.
GOSPODARSTVO
Uzgajali su koze, ovce, goveda, svinje i pse. Lovili su: jelena, srnu, divlje svinje,
lisice, ptice. Izvozili školjke. Trgovali s Bosnom. S područja Korenvske kulture u
Slavoniji uvezena je u Smilčić manja količina keramike. Proizvodnja odjeće tkanjem.
DUHOVNI ŽIVOT
Kult mrtvih, nakit, upotreba crvene boje, plastika. J. Korošec: - kult falusa i muškog
božanstva, odnosno kult plodnosti koji je povezan s kultnim posudama i s dječjim
žrtvama – Batović se ne slaže baš s time. A. Benac
smatra toteme kultom predaka.
Ritoni – posude na 4 noge s kosim recipijentom, J.
Korošec ih je vezao uz
kult vode, mišljenje da su
to svjetiljke – lojanice.
Vjerojatno vezan uz
obrede oko plodnosti
stoke.
Smilčić
Smilčić
Bribir
121
GENEZA
Postoje 2 osnovna mišljenja: 1) Nastala je migracijskim pokretima; 2) razvila se
postupno na domaćem tlu.
J. Korošec, T. Bregant, Š. Batović zastupaju tezu o autohtonom porijeklu.
Temeljnu ulogu u postanku i razvoju danilske kulture imala je domaća kultura koja se
neprekidno razvijala a ne strani migracijski elementi.
Pojedini elementi danilske kulture nastali su ili su se razvili dodirima i vezama sa
susjednim kulturama. Danilska kultura u odnosu na Kakanjsku ima dijelom
zajedničku osnovu u kulturi s impresso keramikom – najčešću vezu imaju posude na
4 noge.
U danilsku kulturu su uvezene posude iz linearne keramike tipa Malo Korenovo. Veze
sa Cakran kulturom u Albaniji.
Danilska kultura – Kakanjska kultura – Malo Korenovo – Cakran – Sesklo
(4 500. – 3 900. BC)
122
-HVARSKA kultura-
J Istra Javorika na Brijunu, Vrčin, Cingorela
Kvarnerski otoci Vela spilja na Lošinju, Jami na Sredi (Cres)
Dalmacija Privlaka, Islam Grčki, Smilčić, Tinj, Krivače (Birbir), Danilo, Škarin
Samograd, Grapčeva špilja, Markova špilja, Pokrivenik, Vela spilja na Hvaru,
Jakasova spilja i Vela spilja na Korčuli, Gudnja i Lisičići.
ISTRAŽIVAČI:
Grga Novak – Hvar, Vela spilja na Korčuli (otkrio tu kulturu) afirmirali hvarsku
Božidar Čečuk – Hvar, Vela spilja na Korčuli kulturu
Dinko Radić
Alojz Benac – Lisičići
Branko Bačić – Cingarela, Javorika
Šime Batović – Smilčić
Brunislav Marijanović
Naselja
Pretežno ista svojstva iz ranije faze. Gradile su se 2 vrste kuća: - ukopane kružne
kolibe (Danilo i Lisičići) ili nadzemne kružne kolibe (Smilčić), pa pravokutne s
podovima od gline (Bribir) ili bez podova (Lisičići).
Kuće od pletera i granja samo ponekad obljepljene glinom. – Ognjišta, opkopi/rovovi,
lončarske peći u obliku jama.
POKOP
Ostaci nađeni samo u Smilčiću, Grapčevoj šplilji, u pećini Pokrivenik na Hvaru i
Lisičićima. Grapčeva špilja: - razbacane kosti, nije se moglo ustanoviti kakvi su
običaji i obredi; Novak je na osnovu nalaza zaključio da je služila za obredne svrhe a
ne za stanovanje, posebno za sahranjivanje.
123
ARTEFAKTI
Strelice, kalupaste i jezične sjekire, imaju rupu za dršku,
kremeni noževim koštana šila i šiljci, ukrasne igle,
predmeti od školjke Spondylus.
Keramika
Nije jedinstvena na cijelom prostoru te skupine.
Smilčić:
I. stupanj: - pojačava se količina reljefnog ukrasa, posebno spiralnog; češće se javlja
bijela inkrustacija; poluloptaste zdjele, bikonične čaše; poneki ukrasni motivi se
izbličuju, reljefni ukrasi, S motivi, neki urezani motivi, valoviti, lučni; polukružni motivi;
pojedini motivi su slikani smeđom a ispunjeni crvenom bojom.
II. stupanj: - poluloptaste – kalotaste čaše ili zdjele; do potpunog izražaja dolazi
gruba slikana keramika; reljefni ukras, monokromija tamnim bojama koje se ne otiru;
ukras tehnike izrezivanja i udubljivanja.
III. stupanj: - nestaju izraziti danilski elementi; prevladavaju krivocrtni motivi, ravne ili
cik – cak linije, girlande ili polukrugovi. Oblici: stožaste, jajolike i loptaste zdjele i
posude bez prstenastog vrata. Nestaje slikana keramika, monokromija, ritoni.
124
Keramika hvarske faze s područja Dalmacije dijeli se na 5 osnovnih vrsta:
1) gruba, redovito neukrašena ili rijeđe ukrašena urezivanjem
2) bolje izrađena, redovno glačana, često jednobojno premazana i ukrašena
udubljivanjem
3) gruba slikana keramika
4) keramika tipa Malo Korenovo, ukrašena urezivanjem
5) fina slikana keramika
125
Osnovna svojstva keramike na srednjedalmatinskim otocima: poluloptaste zdjele,
premazivanje vrata zdjela bojom koja se otire, izvođenje motiva slikanjem,
obrubljenim urezivanjem ili udubljivanjem. Ukrasi: - motiv girlanda, lučnih crta i
polukrugova, spiraloidni i meadroidni; - ritoni. CRUSTED – pastozni namaz crvenom
bojom.
126
127
Plastika
Ljudski zvonoliki likovi – najbrojniji su u Smilčiću;
nastavljaju se iz prethodne faze; pojedini primjeci imaju na
vrhu stiliiziranu glavu ptice, zmije.
Ljudski likovi s realno oblikovanim tjelom – tjelo je
spljošteno i četvrtasto oblikovano; glava i vrat prikazani
pomoću dugog valjkastog stupića
Životinjski likovi – 1
figura s posudom na
leđima, 1 sa pločicom
na leđima, glava bez sačuvanog tjela.
Životinjska glava (ovna) iz Markove špilje –
predstavlja
zbiljski
prikazanu
glavu ovna
sa stožastom osnovom, premazana je crvenom
bojom.
128
GOSPODARSTVO
Stočarstvo. Izvozili su posude u Butmirsku kulturu. Probušene sjekire. Iz južne Italije
se vjerojatno uvozio opsidijan. Zbog kretanja razmjene dolinom Une keramika
Korenovskog tipa nalazi se samo u sjevernoj Dalmaciji.
DUHOVNI ŽIVOT
Nema redovan ukop mrtvih nego pojedinačne dijelove kostura, pretežno lubanje u
vezi s određenim obredima. Nađeni su razni probušeni zubi, privjesci, puževi, školjke,
ukrasne igle. Ukrasne igle s glavicom u obliku životinjiskog lika. Ukrasna igla s
ptičjom glavom iz Grapčeve špilje. Kuglice od Spondylusa obojane crvenom bojom.
Razvijeni astralni kultovi – motivi mjeseca i sunčanog koluta na keramici. Bijelom
bojom se premazivalo lice na figurama s ljudskim likom a na zvonastima je bila
premazana crvenom bojom.
Markova špilja – samostalna keramička glava ovna;
Posude na 4 noge; Keramička maketa kuće iz Smilčića sa stiliziranom goveđom
glavom (bukranij) na pročelju. Stilizirane reljefne glave životinja na mjestu ručki na
posudama.
GENEZA
2 su osnovna mišljenja o postanku:
1) nastala je pod utjecajem vanjskih činitelja, ili u postupnom širenju ili seobi s JI ili
JZ, tj. migracijskim pokretima
2) razvila se postupno na domaćem tlu iz prethodne danilske kulture.
Hvarska kultura među okolnim kulturama je imala najšire veze i sličnosti s
Butmirskom kulturom u Bosni.
129
15.2. KONTINENTALNA ZONA
-Starčevačka kultura-
- Zapadni Srijem, istočna i središnja Slavonija.
Lokaliteti Vučedol (Gradac), Sarvaš (Vlastelinski brijeg), Vinkovci (Ervenica,
Tržnica. Nama, Zvijezda, Hotel), Cernička Šagovina kraj Nove Gradiške, Stara Rača i
Ždralovi kod Bjelovara, Lipovac, Igrač kod Slavonskog Broda, Galovo (SB).
Istraživači:
Richard Rudolf Schmidt – objelodanio prve nalaze starčevačke kulture
sjeverne Hrvatske (1945.) s točnom atribucijom; Gradac i Vlastelinski brijeg.
Aleksandar Durman – Cernička Šagovina
Stojan Dimitrijević
Kornelija Minichreiter – Galovo
Jesenka Miškiv – Igrač
Podjela S. Dimitrijevića:
PRETKLASIČNA FAZA: - Monokrom stupanj
- Linear A stupanj (svijetli)
RANOKLASIČNA FAZA: - Linear B stupanj (tamni)
- Girlandoid stupanj
KASNOKLAIČNA FAZA: - Spiraloid A stupanj
- Spiraloid B stupanj
Integralni je dio starčevačkog kulturnog kompleksa koji, osim starčevačke kulture u
užem smislu, obuhvaća Tesalsku monokromnu keramiku, Protosesklo u sjevernoj
Grčkoj, Anzabegovo – Vršnik u Makedoniji, Čavdar – Kremikovci – Karanovo u
Bugarskoj i još 3 regionalna tipa Körös kulture u Mađarskoj i većem dijelu
Rumunjske.
130
Prvi je izraziti predstavnik klasičnog,
odnosno poljodjelskog i keramičkog
neolitika na tlu većeg dijela
kontinentalne Hrvatske. Eponim:
Starčevo kod Pančeva u Vojvodini.
Naselja – Najčešće na povišenim
riječnim obalama, padinama blagih
brežuljaka, u blizini potoka. Obično
su grupirana u nizu duž važnih
prapovijesnih komunikacija.
Jamski stambeni objekti – manje
okrugle i ovalne jame, relativno duboko ukopane (1m). Dio ovih jama je služio kao
sezonsko stanište i ujedno kao jama za otpatke.
Zemunice – 'Tržnica' – trapezoidni, višećelijski
oblik. Unutra ima niz rupa od kolaca (dokaz da
su zemunice).
Dublje jame – za otpatke; Pliće jame – dnevni
boravak.
Vinkovci: nađena je potkovičasta peć, lučno
nadsvođena, za proizvodnju lončarije. Unutar
naselja: više ognjišta, spremišta hrane,
tkalački stan, peći za kruh, bunar.
Pokopi – Zgrčeni na desnom ili lijevom
boku, pokapali su se unutar naselja blizu
nastambi, ovalne rake.
131
Keramika – dijeli se na grubu (svakodnevnu) i finu
slikana. Sve je posuđe slikano tzv. oksidacijskim
postupkom, tj. uz snažnu cirkulaciju zraka u peći –
posljedica su oker, crvena boja. Oblici: jednostavne
kuglaste i polukuglaste zdjele, konične zdjele.
Barbotin ukrašavanje: na osušenu , još nepečenu
posudu nabacivala se rijetka, polutekuća glinena masa: (pravi) barbotin; bubuljičasti
barbotin – oblikovan u bradavičaste nakupine; kanelirani barbotin – preko mase se
prelazi prstima.
Impresso ukras – gruba keramika se ukrašavala utiskivanjem.
132
PRETKLASIČNA FAZA
Predbarbotinsko razdoblje.
Monokrom – nedostatak oslikane keramike. Fina jednobojna
crvena keramika bez ukrasa ili grubo posuđe hrapave površine
ukrašeno povlačenjem snopa grančica, te utiskivanja nokta ili
prsta.
Linear A – pojava slikane keramike bijelom bojom. Motivi su
linearni i geometrijski izvedeni nizom točkica ili ravnih crta.
Ovoj fazi pripada lokalitet Igrač. Ta faza je identična Protostarčevu I i II D. Srejovića,
a po M. Garašaninu ova 2 stupnja predstavljaju jednu izdvojenu, regionalnu grupu
Gura – Baciului.
RANOKLASIČNA FAZA
Pojava i vrlo česta upotreba barbotinskog ukrašavanja.
Linear B – tamni linearni stil. Oblici: zdjele na nozi, zaobljenog S
profila, posude trbušastog oblika s vertikalno probušenom
ušicom. Slikanje je izvedeno crvenosmeđom i tamnosmeđom
bojom bilo u pastoznim ili prozračnim bojama. Motivi: linearni,
klinaste trake ispunjene šrafniranjem ili mrežom ili uske klinaste trake
koje dolaze u malom broju.
Girlandoid – upotreba bijele boje, girlande i lukovi, složene linearne kompozicije,
tamne oker površine.
133
KASNOKLASIČNA FAZA
V. Milojčić D. Srejović
Spiraloid A III Starčevo II
Spiraloid B IV III
Spiraloid A dosada nije zastupljen ni u jednom poznatom nalazištu, pa je o njemu
nemoguće reći bilo što određenije iz ove perspektive.
Spiraloid B – u to vrijeme starčevačka kultura napušta matična područja u Srbiji i širi
se u prekosavske i prekodunavske regije – uzrok tim pomicanjima je nastajanje
vinčanske kulture.
Javljaju se bikonične zdjele. Dominira kanelirani barbotin te dekorirani barbotin.
Prevladavaju tamni tonovi,
motivi spirala. Slikane su
širokim vrpcama
tamnom bojom na
crvenoj ili oker osnovi.
Prisutna je polikromija –
uokvirivanje tamnog motiva
tankim bijelim obrubom. Javlja se meandar.
Plastika
Sarvaš – ulomak keramičke
posude ukrašen reljefom
ženskog lika u stavu oranta.
Žrtvenik iz Zadubravlja –
ima 4 zoomorfno
oblikovane noge.
Žrtvenici – četvrtasto
postolje na 4 noge s
134
niskim okruglim recipijentom razgrnutog oboda u sredini (za
žrtve ljevanice). *Žrtvenik iz Kaniške Ive – ukrašen je životinjskim
glavama.
Vinkovci : stupasti tip – jednostavni likovi,
tankim urezima označeni detalji, plastično
istaknuti nos i ruke, možda drvo uzor.
Regionalna manifestacija (Starčevo final)
Tip Ždralovi – eponim: Ždralovi kod Bjelovara; Stara Rača i Cernička Šagovina.
Kanelirani barobotin, bikonično posuđe, primjesa pljeve u glini. Tip Ždralovi
starčevačke kulture supstrat je linearnotrakastoj korenovskoj kulturi.
135
-Korenovska kultura-
- Sjeverna Hrvatska: Bjelovarsko područje i Moslavina, na zapadu – Turopolje.
Lokaliteti Drljanovac, Malo Korenovo (Bj), Kaniška Iva, Tomašica (Moslavina),
Dautan (Bj).
Pripada kulturama linearnotrakastog kompleksa. Pod utjecajem je starčevačke i
Körös kulture. Nastala je na kasnostarčevačkom supstratu.
Istraživači: Stjepan Vuković – Malo Korenovo
Dragica Iveković – Ravnice u Tomašici
Vesna Klikić – Kaniška Iva
Đuro Jakšeković (arheolog amater) – Drljanovac
Naselja – prirodna uzvišenja, terase ili padine u blizini vode.
Zemunice – Malo Korenovo se slično kao i Kaniška Iva
iskazuje kao sklop različitih jamskih sistema. Grobovi nisu
poznati.
Keramika – veći dio posuđa je pečen u osnovi
oksidacijskim postupkom, tek u završnoj fazi samog
procesa primjenjuje se
redukcijsko pečenje. Takvo je posuđe izvana sivo ili
crno a česta je i neujednačena mrljasta boja površine.
Fino posuđe je sive, crne, tamnosive vanjske površine,
pretežno lijepo oblikovano s vrlo tankim stjenkama.
Stupanj A: (rana faza) – grubo posuđe je oksidacijski
pečeno, bombasti i kalotasti oblici na pojačanom dnu
ili niskoj nozi. Ukrašeno
otiscima prsta ispod oboda. Fino posuđe – S profil i
bombasti lonci, ukrašeno je urezivanjem.
Stupanj B: (klasični) – grubo posuđe je sivo i oker boje.
Fino posuđe – S profila, bikonično, bombasti lonci,
trbušaste amfore s cilindričnim vratom. Motivi:
136
trokutaste girlande, A U crte.
Stupanj B2: (kasni) – bikonični i blagi
profil S, protobrezovljansko mrljasto
ukrašavanje.
GENEZA
Rana faza Korenovske kulture
nastala je na starčevačkom supstratu
ždralovskog tipa.
Malo Korenovo = Vinča B1/B2 = B1
faza Sopotske kulture.
Datacija: 4600 – 4200 BC.
-Sopotska klutura-
- Veći dio sjeverne Hrvatske, rasprostire se u međurječju Dunava, Save i Drave, od
Srijema pa do Križevaca, veći dio bosanske Posavine.
Lokaliteti Hermanov vinograd u Osijeku, Bapska, Sopot, Klokočevik, Otok,
Samatovci, Sarvaš, Gornja Bebrina, Donja Mahala blizu Brčkog, Donji Klakar kod
Bosanskog Broda, Bogdanovci.
Istraživači: Vjekoslav Celestin – Hermanov vinograd
Richard Rudolf Schmidt
Katarina Petrović – Gornja Berbina
Brane Belić
Ćiro Truhelka – Donji Klakar
Đuro Basler – Viskoko brdo u Ljupljanici
Jozo Petrović – Donja Mahala
Vladimir Milojčić
137
Sopotsku je kulturu kao samostalnu pojavu prvi izdvojio Vladimir Milojčić. Nazvao ju
je Slavonsko – Srijemskom, Bapsko – Lengyelskom, Lengyelsko – Slavonskom
kulturom.
Periodizacija (V. Milojčić) – osniva se na naseljima tipa tell i ornamentici. Njen razvoj
je odredio 4 stupnja i sinkronizirao ih je s 4 stupnja vinčanske kulture (Vinča A – D).
Sopotska kultura:
Ia rana = Vinča B1
Ib faza = Vinča B2
II srednja = Vinča C
III kasna = Vinča D
Razvija se na temeljima kasne starčevačke kulture no pod utjecajima vinčanske: u
početku nositelji starčevačke kulture žive blizu onih vinčanske te polako od njih
preuzimaju bikonično profiliranje posuda, zanemarivanje slikane keramike (u
početku). S vremenom je utjecaj vinčanske kulture sve veći, starčevački starosjedioci
se ne asimiliraju kulturno i duhovno već se priklanjaju novim trendovima – tako je
nastala sopotska kultura.
Naselja – smještena su u nizinskim, često
močvarnim predjelima, u blizini rijeke ili
većeg potoka. Opasani su jarkom,
palisadama. Prva nizinska naselja u
ovom dijelu Europe koja su utvrđena
(Sopot, Otok, Orolik, Hermanov
vinograd). U brežuljkastim su
krajevima naselja na terasama
gorskih izdanaka (Bapska).
Nadzemne kuće, jame su za otpatke.
U redovima su raspoređene
pravokutne kuće s jednom ili više prostorija tipične neolitičke građevinske
konstrukcije – kostur od greda, zidovi od šiblja obljepljeni blatom.
138
Otok: otkrivena kuća od horizontalno položenih hrastovih debala koje je pridržavalo
niz okomitih drvenih stupaca. Unutrašnjost kuće je podjeljena na 3 lađe, na pročelju
je trijem. Osobine tella Klokočevik, Sopot, Otok, Sarvaš, Bapska, Hermanov
vinograd.
Ne zna se ništa o ritusu sahranjivanja.
Keramika
I a) – jedna od prvih stvari koje preuzima
sopotska kultura je redukcijsko pečenje
keramike, crnopolirana keramika. Oštra
bikonična profilacija. Ukras: bradavičaste i
rogolike aplikacije, duborez i rovašenje.
I b) – zadržava oblike iz prethodne faze i dolaze bute s rogolikim drščicama. Kod
zvonastih nogu na kupi dolaze sad i
izdužene, stubaste noge. Kaneliranje
(utjecaj vinčanske kulture) i efekt
glačanja. Rovašeni ukras – zaglađen –
inkrustirani smeđom pastom.
II) – najuočljiviji vinčanski utjecaji – češće kaneliranje i efekt
glačanja, javlja se ubodnovrpčasti stil ukrašavanja. Oblici:
prepoznatljiv – zdjela na visokoj, šupljoj, ovalno perforiranoj
nozi. Ukrašavanje: duborez, rovašenje, cik – cak, notni ukras
(notenkopf), crveno crusted, kaneliranje, urezivanje,
ubadanje.
III) – crusted slikanje. Oslobađanje od vinčanskog kulturnog
pritiska i dalji razvoj autohtonog individualiteta. Tehnika
rovašenja i duboreza (nemak kaneliranja).
139
140
Plastika – nema je puno, poznato je svega 8 statueta. Ulomak jedne vinčanske
statuete s ptičjim licem, bez atributa. Amuleti
iz Samatovaca, zoomorfna plastika. Primjer iz
Otoka – skarabej, ukrašen urezivanjem i
dubokim ubadanjem.
Protoma s ptičjom glavom iz Sopota,
keramička figura bika – Osijek. Utezi za
tkalačke stanove, proizvodi od opsidijana,
sjekire sa bušenom
rupom, spatule,
privjesci od spondylusa, amuleti – četvrtasti i ovalni.
Datacija: 4300 – 3500 BC.
-Brezovljanski tip sopotske kulture-
Lokaliteti Gornji Brezovljani (Kž), Drljanovac, Staro Čiče, područje oko Virovitice –
Jasenac, Špišić Bukovica.
Regionalna varijanta nastala mješanjem sopotskih elemenata sa korenovskim
supstratom.
Naselja – žive u zemunicama, imaju jame za otpatke,
radničke jame, nasljeđuju životne navike korenovskog
supstrata.
Keramika – pseudo impresso – otiskivanje prstom ili
noktom, u jednorednim ili dvorednim nizovima otisaka
koji tvore traku koja može oponašati ubodnotrakastu
dekoraciju (stichband). Individualnost brezovljanskoj
keramici osigurava specifičan stil ukrašavanja
posude su osnovi pečene oksidacijski, potom je na
pojedinim dijelovima primjenjen redukcijski proces
141
čime su na tim mjestima stvorene tamne
plavkastosive ili crne mrlje – taj je proces svjesno
provođen. Prisutnost slikane keramike – motivi
izvedeni crvenom bojom nakon pečenja, linijski su
jednostavni, uz rub posude (dodir s lengyelskim
kulturama).
Plastika – životinjska figura – umjesto glave ima otvor
– u taj cilindrični otvor mogla se uglaviti drvena ili
koštana glava.
Geneza – brezovljanska je manifestacija rezultat
sopotizacije korenovskog supstrata u vremenu kada je sopotska kultura započela
svoje ekspanzivne metode. Sopotski oblici klasičnog tipa koji se pojavljuju u
Brezovljanima imaju arhaičnu formu – to se odnosi na oblike nogu kod posuda na
nozi, S profilaciju kod jednog dijela bikoničnih terina i lončića kao i oblika protoma.
Brezovljanski tip povezuje s Bieske tipom nekoliko osobina: mrljasta keramika,
crveno slikanje. Moravska, JZ Slovačka: import ubodnotrakaste keramike.
Klasična sopotska kulturra III. stupnja smjenila je brezovljanski tip iste te kulture. To
znači da je došlo do ponovne sopotizacije ovog prostora. Nastupom klasične
sopotske kulture u ovaj prostor dolazi do pojave šupljih i punih, ovalno perforiranih
nogu od kupa na nozi, apliciranja klasičnog rovašenja, upotrebe vjedra s kljunastim
izljevom – te uz ove sopotske i do pojave oblika tipičnih za fazu Vinča D2.
Istraživači: Stojan Dimitrijević (1973.)
Zorko Marković (2003.)
142
16. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA – PJZ II
Problem geneze neolitskih grupa na tlu Jugoslavije:
1) MIGRACIJSKA TEORIJA (Milutin Garašanin) – prodor novih ljudskih grupa na
Balkan, u Panoniju. Kasnije se ispravio i nadopunio svoju teoriju te rekao da je riječ o
tzv. sukcesivnoj migraciji – ovdje se ne radi o masovnim migracijama i brzim
kretanjima već sasvim određenih etničkih grupa, već sporom i postepenom prodiranju
primitivnih zemljoradnika u potrazi za novim obradivim zemljištem.
2) AUTOHTONA TEORIJA (Alojz Benac, Dragoslav Srejović) – nastanak pojedinih
kultura u okviru širih kulturnih regija se promatra kao interni proces, zavisan od
unutrašnje ekonomske i kulturne evolucije a ne od utjecaja sa strane.
Đerdapsko područje (po Srejoviću) - tu se već u protoneolitiku pokazuju čimbenici
koji vode do formiranja novih oblika ekonomije.
Rani neolitik
BALKANSKO – ANADOLSKI KOMPLEKS (Anzabegovo – Vršnik i Gura – Baciului).
Kultura balkansko – anadolskog kompleksa u ovoj oblasti nastala je na osnovama
tesalskog pretkeramičkog neolitika i u tom smislu se može smatrati sutohtonom. U
ekonomici i materijalnoj kulturi I. faze A. – V. se preklapa sa Protosesklom.
Siromaštvo i primitivnost grupe Gura – Baciului u odnosu na A. – V. i Protoseskla
može se tumačiti kao preuzimanje stranih pojava od strane autohtonog stanovništva,
ali je možda došlo do degenercije.
SJEVERNOBALKANSKO – PANONSKI KOMPLEKS (starčevačka i Körös kultura).
Autohtonost je jače izražena, osobito u Körös kulturi. Srodnost sa impresso
keramikom jadranske regije koja se vidi u oblicima i ornamentici. Osnovna
komponenta u formiranju grupa ovog kompleksa i njihovoj genezi bila bi autohtona.
Povezanost s impresso keramikom tumači se kao posljedica doticaja pojedinaca
grupe a ne migracije.
143
Srednji neolitik
Na osnovama najprije formiranog ranog neolitika dolazi do međusobnog prožimanja
raznih elemenata a usporedno s tim i do jasnijeg izdvajanja lokalnih varijanti. Srednji
neolitik se uglavnom razvijao na autohtonoj bazi, pri čemu je utjecaj stranih
elemenata igrao vidnu ulogu.
Anzabegovo – Vršnik II – IV i Starčevo II – III.
Danilska kultura – grupno ime za Jadran sa lokalnim varijantama, vidljivi su kontakti
sa Apeninskim poluotokom.
Kakanjska kultura – autohtona evolucija u kojoj se prekidaju veze s istočnom regijom,
dok jačaju veze sa srednjim neolitikom jadranske regije.
Kasni neolitik
Stvaranja većih i dugotrajnijih naselja pokazuje nam stabilnost ekonomske situacije.
BALKANSKO – ANADOLSKI KOMPLEKS – istočni dio = vinčanska kultura, zapadni
dio panonske regije = sopotsko – lengyelska kultura.
Vinčanska kultura – prisutna je strana komponenta, objašnjena je migracijom.
Usporedba sa Karanovo II – III, primanje i lokalno adaptiranje i razvijanje stranih
elemenata. Sopotsko – lengyelska kultura u njenom razvijanju dominantnu ulogu
igraju vinčanski elementi, a starčevački elemant je uvijek prisutan.
Vinčanska i sopotsko – lengyelska grupa: jednom formirane iz simbioze dominantnog
stranog elementa i domaćeg autohtonog elementa, zatvaraju se u sebe ne primajući
jake utjecaje sa strane.
Hvarsko – lisičićka kultura formirala se na autohtonoj osnovi danilske kulture.
Hvarska (glavni dio Hv. – lis.) kultura je jasno njegovala svoju autohtonost, ali je bila
otvorena prema utjecajima južnog Balkana, unutrašnjosti te jugu Italije.
144
Duhovni život
Religija i umjetnost neolitske epohe temelje se dijelom i na lokalnim tradicijama, na
stvaralaštvu lovačko – sakupljačkih zajednica koje su u predneolitskom periodu
živjele u pojedinim regijama Jugoslavenskih zemalja.
Od ranog holocena se može pratiti kontinuirani razvoj religije i umjetnosti u
đerdapskom području (Cuina Turkului, Vlasac, Lepenski Vir, Schela Cladovei), a
dijelom i u dolini rijeke Trebišnjice (Crvena Stijena) i kanjonu rijeke Pive (Odmut).
PROTONEOLIT – KULTURA LEPENSKOG VIRA
Đerdap – kolijevka kulture Lepenskog Vira. Lokaliteti Alibeg, Padina, Lepenski Vir,
Vlasac, Razvrata, Ikoana i Hajdučka vodenica u Đerdapu a nizvodno od Željeznih
vrata – Ostrovul Banului, Schela Cladovei i Ostrovul Corbului.
Kultura Lepenskog Vira se širi prema istoku, niz Dunav. Prva nalazišta su otkrivena
tek 1965. godine. Između 7000. i 6000. BC
145
Protolepenski Vir
Lepenski Vir Ia-e
Lepenski Vir II
Lepenski Vir IIIa-b
Padina A; Padina B (B. Jovanović)
Naselja su uz Dunav, zemunice, naselje ima polukružnu formu, ''trg'' u centru. Pokopi
u okviru naselja, najčešće oko ognjišta. Inhumacija, spaljivanje
i parcijalno sahranjivanje – položeni na leđa. Objekti kulta i
kultno magijski instrumenti. Oblici ukrašeni gravurama te
obojeni u crveno, loptaste ili jajolike forme.
146
17. GUDNJA – VIŠESLOJNO PRAPOVIJESNO NALAZIŠTE
Brunislav Marijanovć
Pećina Gudnja na Pelješcu kod Stona (sjeverno od Dubrovnika). Pećinu je otkrio
Vladimir Milosavljević, a iskopavanje je provela Spomenka Petrak. Ulaz je okrenut
prema moru. Jedini prirodni i otvoreni pravac je onaj koji vodi prema Stonskom
zaljevu. Zatvoreniji dio u unutrašnjosti pećine, središnji dio je više korišten.
Moguće je izdvojiti 7 slojeva: I – rani neolitik
II – srednji neolitik
III – kasni neolitik
IV – rani eneolitik
V – razvijeni eneolitik
VI a – b – rano i srednje brončano doba
I – rani neolitik
Najstariji dio kulturnog sloja, pripada impresso kulturi. Vezan je uz dublju
unutrašnjost pećine. U vremenu starijeg neolitika jer ju je koristila kratkotrajno
malobrojna zajednica. Nađeni su kremeni i koštani artefakti, instrumenti namjenjeni
probadanjima.
II – srednji neolitik
Nije moguće utvrditi jeli II. faza rezultat neprekidnog razvoja i da nastaje na starijoj
osnovi zbog toga što stratigrafski slijedi iznad sloja s impresso keramikom.
Keramika – tehnika urezivanja oštrim predmetom, pravocrtni motivi. Svijetla
sivosmeđa boja. Duboke zdjele s dužim vratom: blago razgrnutim obodom. ukrašena
urezanim geometrijskim ukrasom. Oker, svjetlosive i svjetlosmeđe boje, poravnate ili
hrapave površine. Lonac konična recipijenta s diskretno naglašenim ramenom i blago
izvijenim vratom i tip poluloptaste zaobljene zdjele s uvećanim gornjim dijelom i
kratkim prstenastim vratom. Motivi: urezani trokuti, vodoravne i koso položene vrpce
ispunjene mrežastim uzorkom. Fina keramika: tehnika urezivanja, ubadanja,
147
inkrustacija. Smeđa, narančasta, crna i crvena za ukrašavanje. Može biti i više bojno
slikana.
Više o Gudnji: - Marijanović, B. – Gudnja, Dubrovnik 2005.
- Sažetak - Gudnja (www.unizd.hr/Portals/2/pdf/Gudnja-Sazetak.pdf)
148
18. IZGOVORI POJEDINIH LOKALITETA I KULTURA
1. triticum monococcum – tritikum monokokum
2. triticum dicoccum – tritikum dikokum
3. Sickle gloss – Sikl glos
4. Zawi Chemi – Zavi Čemi
5. Jerf el Ahmar – Džerf el Ahmar
6. Mughara – Mugara
7. Beidha – Bejda
8. Ain Ghazal – Ajn Gazal
9. Yarmoukian – Jarmukian/Jarmukien
10. Hacilar – Haćilar
11. Asikli Höyük – Ašikli Hik
12. Can Hasan – Kan Hasan
13. Cafer Höyük – Kafer Hik
14. Cayönü – Čajeni
15. Hallan Çemi – Halan Čemi
16. Nevali Çori – Nevali Kori
17. Göbekli Tepe – Gebekli Tepe
18. Beycesultan – Bejčesultan
19. Khirokitia – Kirokitija
20. Shillourokambos – Šilurokambos
21. Troulli – Truli
22. Vrysy – Vrisi/Vrusi
23. Mylouthkia – Milutkija
24. Souphli Magula – Sufli/Supli Magula
25. Nea Nikomedeia – Nea Nikomedija/Nikomedeja
26. Tsangli – Cangli
27. Otzaki – Ocaki
28. Rachmani – Rahmani/Rakmani
29. Franchti – Franhti/Frankti
30. Dikli Tash – Dikli Taš
31. Conevo – Konevo/Čonevo
32. Hamangia – Hamanđa
33. Circea – Gura Baciului – Ćirćea Gura Baćuluj
34. Criş – Kriš
35. Dudeşti – Dudešti
36. Vadaştra – Vadaštra
37. Petreşti – Petrešti
38. Körös – Kereš
39. Lengyelska – Lenđelska
40. Herpaly Csöszhalom – Herpalj Českalom/Česhalom
41. Crusted – Krasted
149
19. POPIS LITERATURE
Neolitik Bliskog Istoka
The Cambridge Ancient History, 1/1 Prolegomena and Prehistory, Cambridge
1998.
Ian Kuijt: Life in Neolithic farming communities, New York 2002.
Ofer Bar – Yosef, Francois Valla, The Natufian culture in the Levant, 1991.
Edward D. Banning; Neolithic Period; Triumphs of architecture, agriculture and
art; Near Eastern Archaeology, Vol. 61. No. 4., 1998., 133. – 237.
Herman Müller Karpe – Handbuch der Vorgeschichte, Band II, München,
1974.
PKN Anatolije
The Cambridge Ancient History, 1/1 Prolegomena and Prehistory, Cambridge
1998.
Mehmet Ozdogan: Neolithic in Turkey, Istanbul, 1999.
Keramički neolitik Anatolije
The Cambridge Ancient History, 1/1 Prolegomena and Prehistory, Cambridge
1998.
Mehmet Ozdogan – Neolithic in Turkey, Istanbul 1999.
James Mellart – Çatal Höyük, London 1967.
www.catalhoyuk.com
www.tayproject.org
Neolitik Cipra
The Cambridge Ancient History, 1/1 Prolegomena and Prehistory, Cambridge
1998.
Stuart Swiny – The earliest prehistory of Cyprus, Boston 2001.
Allan H. Simmons – Last Hunters & first farmers on Cyprus, Encyclopedia of
the barbarian world, Vol. 1.
150
Neolitik egejskog područja i Tesalije
The Cambridge Ancient History, 1/1 Prolegomena and Prehistory, Cambridge
1998.
Demetrios Teocharis – Neolithic Greece, National Bank of Greece, 1973.
Catherine Perles – The early neolithic Greece, Cambridge 2001.
Sarunas Miliauskas – European prehistory; a survey, Springer Books, 2002.
Neolitik Bugarske i Rumunjske
Atlas du neolithique Europeen, Liege, 1993.
The Cambridge Ancient History, III/1 Prolegomena and Prehistory, Cambridge
1998.
Douglas W. Bailey – Balkan prehistory
Neolitik Makedonije
Milutin Garašanin – Centralnobalkanska zona, PJZ II
Irena Kolištrkoska Nasteva – Prehistoric Macedonian Ladies, Skopje 2005.
Neolitik panonskog i peripanonskog područja
Atlas du neolithique Europeen, Liege, 1993.
Hungarian archaeology at the end of Millenium, The Neolithic, Budapest 2003.
Eszter Banffy – Cult objects of the neolithic Lengyel culture, Budapest 1997.
Neolitik Srbije
Milutin Garašanin – Centralnobalkanska zona, PJZ II
Bogdan Brukner – Neolit Vojvodine, Beograd 1968.
Borivoj Čović – Rezultati sondiranja u praistorijskom naselju u Gornjoj Tuzli,
Sarajevo 1961.
Neolitik Bosne
Alojz Benac – Prelazna zona, PJZ II
Alojz Benac – Studije o kamenom i bakarnom dobu u SZ Balkanu, sarajevo
1964.
151
Alojz Benac – Obre I, Neolitsko naselje starčevačke, impresso i kakanjske
kulture na Raskršću
Alojz Benac – Obre II, Neolitsko naselje butmirske kulture na Gornjem Polju
Borivoj Čović – Rezultati sondiranja u praistorijskom naselju u Gornjoj Tuzli,
Sarajevo 1961.
Neolitik kontinentalne Hrvatske
Stojan Dimitrijević, Nives Majnarić – Pandžić, Tihomila Težak – Gregl –
Prapovijest
Stojan Dimitrijević – Sjeverna zona, PJZ II
Stojan Dimitrijević – Neolit u SZ Hrvatskoj, Izdanje HAD, 2. 1978.
Kornelija Minichreiter – Starčevačka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, 1992.
Tihomila Težak – Gregl – Kultura linearnotrakaste keramike u središnjoj
Hrvatskoj, Zagreb 1993.
Zorko Marković – Sjeverna Hrvatska od neolita do brončanog doba,
Koprivnica 1994.
Kornelija Minichreiter – The architecture od early and middle neolithic
settlements of the Starčevo culture in northern Croatia, Documenta
praehistorica, 28.
Neolitik istočnog Jadrana i zaleđa
Stojan Dimitrijević, Nives Majnarić – Pandžić, Tihomila Težak – Gregl –
Prapovijest
Šime Batović – Jadranska zona, PJZ II
Šime Batović – Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar 1966.
Brunisalv Marijanović – Prilog daljnjem poznavanju starijeg neolitika u
Dalmaciji, Radovi 39 (26), Zadar 2001.
Brunislav Marijanović – Gudnja, Dubrovnik 2005.
Božidar Čečuk, Dinko Radić – Vela špilja
Božidar Čečuk – Markova špilja, Hvar višeslojno prapovijesno nalazište.
Brunislav Marijanović – Prilozi za prapovijest u zaleđu jadranske obale, Zadar
2000.
Brunisalv Marijanović – Ravlića pećina, GZM 35, 36, Sarajevo
Brunislav Marijanović – Crno Vrilo
Zdenko Brusić – Pokrovnik
Grga Novak – Grapćeva špilja, Zagreb 1955.
Grga Novak – Prehistorijski Hvar, Grapčeva špilja, Zagreb 1955.
Alojz Benac – Neolitsko naselje u Lisičićima kod Konjica, Sarajevo 1958.
152
Marko Menđušić – Neolitička naselja na šibenskodrinskom području, Izdanja
HAD-a 19, Zagreb 1998.
Josip Korošec – Danilo Bitinj
Neolitička revolucija
The Cambridge Ancient History, 1/1 Prolegomena and Prehistory, Cambridge
1998.
Ian Kuijt: Life in Neolithic farming communities, New York 2002.
Edward D. Banning; Neolithic Period; Triumphs of architecture, agriculture and
art; Near Eastern Archaeology, Vol. 61. No. 4., 1998.
Daniel Zohary, Maria Hopf – Domestification of plant in the old world: The
origin and spread of cultivation plant in west Asia, Europe nad the Nile Valley,
Oxford 1993.
Herman Müller Karpe – Handbuch der Vorgeschichte
Neolitički paket
Edward D. Banning – The neolithic period
The Cambridge ancient history
Ian Kuijt – Life in neolithic farming communities
Mehmet Ozdogan – Neolithic in Turkey
James Mellart – Çatal Höyük
Kathleen Mary Kenyon – Archaeology in the holy land, London 1979.
Kathleen Mary Kenyon – Excavation at Jericho, London, Britisch school of
Archaeology in Jerusalem, 1981.
Vladimir Milojčić – Prakeramisches Neolithikum auf der Balkanhalbnise.
Stuart Swiny – The earliest prehistory of Cyprus
Catherine Perles – The early neolithic in Greece
Demetrios Teocharis – Neolithic Greece
Herman Müller Karpe – Handbuch der Vorgeschichte
Neolitizacija JI Europe
Catherine Perles – The early neolithic in Greece
T. Douglas Price – Europe's first farmers: an introduction, Cambridge 2000.
Colin Renfrew – Alternative models for exchange and spatial distribution,
Exchange systems in prehistory, Academic Press, New York 1977.
153
Peter Rowley – Conwy: Early domestic animals in Europe, Imported or locally
domesticated? The Widening Harvest; The neolithic transition in Europe:
Lookin back, looking forward, Boston, MAS 1998.
Routh Tringham – Southwestern Europe in transition to agriculture in Europe:
bridge, buffer or mosaic, Europe's first farmers, cambridge 2000.
Marek Zvelebil – Neolithisation in eastern Europe; A view from frontier;
Poročilo o razlikovanju paleolitika, neolitika i eneolitika v Sloveniji, Ljubljana
1995.
Marek Zvelebil – Transition to agriculture in eastern Europe, Europe's first
farmers, Cambridge 2000.
Daniel Zachary, Maria Hopf: Domestification of plant in the old world, The
original spread of cultivation plant in west Asia, Europe and the Nille Valley,
Oxford 1993.
-mitar-
![Nova skripta za pravosudni[1]](https://img.pdfslide.tips/doc/110x75/5571f97749795991698fa21d/nova-skripta-za-pravosudni1.jpg)
