Upload
dothien
View
232
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
Nina Marković (Jagodina)Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu, Jagodina
Paradoksalnost sudbina folklornih junaka u dramama
Borislava Mihajlovića Mihiza i Ljubomira
SimovićaNaučna radionica
Grac, 12.6.2014
2
1) O radu2) Mihizove i Simovićeve drame
3) HASANAGINICA4) BANOVIĆ STRAHINJA5) KRALJEVIĆ MARKO
6) Umesto zaključka7) Izvori i literatura
3
O radu
Predmet rada je analiza menjanja najopštije ravni folklorne
karakterizacije i motivacije likova u procesu transpozicije usmene građe u dramama BANOVIĆ STRAHINJA i
KRALJEVIĆ MARKO Borislava Mihajlovića Mihiza i HASANAGINICA
Ljubomira Simovića.
O radu
Istražuje se kako moderna kritička reinterpretacija prototekstova
učestvuje u oblikovanju paradoksalnih sudbina dramskih junaka.
4
5
O radu
Ukazano je na udeo moderne (ironične) resematizacije narodnih
pesama, osavremenjenog društveno-političkog konteksta i procesa
istorizacije/deepizacije u menjanju epskog/baladičnog tona prototekstova
i oblikovanju tragično-ironično-apsurdne dramske atmosfere.
Mihizove i Simovićeve drame
Nastale u drugoj polovini 20. veka:BANOVIĆ STRAHINJA (1963)
KRALJEVIĆ MARKO (1969)HASANAGINICA (1974)
Mihiz i Simović se među prvima okreću srpskom mitu / srpskoj usmenoj
književnosti.
6
Mihizove i Simovićeve drame
Pripadaju mitopoetskoj liniji dvadesetovekovne književnosti –
egzistencijalnu uznemirenost modernog doba osmisliti
interpretacijom ili reinterpretacijom kolektivnih (mitskih) priča.
7
Mihizove i Simovićeve drame
Pitanje šta se desilo transponovano je u pitanje kako i zašto se desilo (Pešikan-Ljuštanović 2009: 33).
Aktualizuju tamna mesta folklornih predložaka.
Unose komplekse modernih osećanja i savremenih egzistencijalnih
problema.
8
Mihizove i Simovićeve drame
Kolektivno utvrđeni simboli transformisani su u individue.Prisutna je težnja da se „jedna
legenda [...] uklopi u naše moderno skeptično iskustvo” (Stamenković
1998: 99).
9
Mihizove i Simovićeve drame
U složenosti društveno-političkih i istorijskih odnosa Borislav Mihajlović Mihiz i Ljubomir Simović vide čoveka kao predmet i cilj svog stvaralačkog
interesovanja (Topolovački 1998: 88).Istražuju svevremeni problem
ljudskog postojanja (Selenić 1998: 96) u nametnutom kontekstu.
10
Mihizove i Simovićeve drame
Osavremenjeni dramski jezik, sinteza vremenskih ravni i sugerisanje
anahronizama koji su „namerni i onda kada su slučajni” (Mihajlović 1986: 7)
tvore utisak savremenosti, ali i svevremenosti.
Modifikuje se tradicionalna atmosfera epskih pesama, odnosno balade.
11
Mihizove i Simovićeve drame
Atmosfera modernog doba u kojoj se postavljaju pitanja slobodne volje,
individualnog postojanja i mogućnosti izbora u dehumanizovanom
okruženju i istorije kao kategorije koja ograničava volju i delanje pojedinca.
12
HASANAGINICA
Patrijarhalno-baladična atmosfera modifikovana je u jezovitu atmosferu
postojanja u društvu dehumanizovanih odnosa.
Privatni sukob baladičnih likova izmešten je na dramsku pozornicu
društvenih zbivanja – privatno i javno se mešaju i međusobno uslovljavaju.
13
HASANAGINICA
Bogat sistem složenih emotivnih veza – uzroci sukoba među supružnicima
povezani su sa nerealizovanošću patrnera u seskualnoj sferi i sa
osećanjem krivice, straha i sramote jednog pred drugim (Marjanović 2000:
263).
14
HASANAGINICA
Baladični motiv majčinstva transformiše se u motiv stradanja
ljudskog bića lišenog slobodne volje.Ukidanje slobodne volje isključuje
mogućnost krivice – baladični motiv krivca bez krivice menja se u
paradoksalni motiv krivca zbog tuđe.
15
HASANAGINICA
Višestrukost paradoksalnosti Hasanaginičine sudbine:
1) „Govorim, govorim, a reč po reč sve dalje od onoga što hoću da kažem...”
(Simović 1984: 61)2) ne mili joj se život, ali joj se i smrt
gadi (Simović 1984: 95)
16
HASANAGINICA
3) duboko svesna moralne ništavnosti onih koji joj, ironično, sude – „[...] da
je bar neki bog, nego moj Hasanaga!” (Simović 1984: 26)
4) zagledana u dve svetlosti, Hasanaginica živi u mraku; okrenuta
unutarnjem osećanju ljubavi, okružena je ljudskim zlom
17
HASANAGINICA
U Hasanaginičin lik utkani su elementi predstave o idealnom, arkadijskom
egzistiranju (Vrbavac 2005).Zato paradoksalnost njenog položaja
doprinosi konačnom degradiranju svega što se može uključiti u opseg
humanog, božanskog i idealnog (Vrbavac 2005).
18
BANOVIĆ STRAHINJA
Moderna perspektiva preuzima primat od epski dominatnog junačkog i
moralnog podviga – Zašto Banović Strahinja prašta? transformiše se u
pitanje Zašto Žena svojevoljno izdaje? (Pešikan-Ljuštanović 2009:
42)
19
BANOVIĆ STRAHINJA
Degradirana je epsko-patrijarhalna atmosfera i oblikovana društvena
klima manipulativne strukture moći i političkog oblikovanja istorije.
Relativizacija podviga praštanja – mala priča veka treba da ustupi pred istorijom, koja sputava individualne
uzlete.
20
BANOVIĆ STRAHINJA
Ideja o istoriji, u odnosu na koju se samerava i vrednuje banova odluka
da oprosti, u Mihizovoj drami oblikovana je kroz likove Jug Bogdana i Jugovića majke.
21
BANOVIĆ STRAHINJA
Istorija je, baš kao Jug, ironična.Ona u velikom broju slučajeva relativizuje istinske zasluge, a
ličnostima i događajima daje drugačiji smisao od izvornog.
22
BANOVIĆ STRAHINJA
Budući da je konstrukcija, Istoriju oblikuju ne oni koji, kao Banović
Strahinja, hoće ono što moraju, već oni koji moraju ono što hoće – „I onda
to mora i ceo svet. A oni sede i izmišljaju šta im se hoće, a hoće im
se sve nekako ljudska krv” (Mihajlović 1986: 18).
23
BANOVIĆ STRAHINJA
S druge strane, Istorija je, poput Jugovića majke, nepokolebljiva,
neporeciva i surova, nošena snažnom ambicioznom destruktivnom
energijom i principima koji ne mare za pojedinačne ljudske živote.
24
BANOVIĆ STRAHINJA
Banović Strahinja predstavlja pojedinca koji ne može biti izuzet od
istorije.Donkihoterija borbe za privatnu priču
u kontekstu istorijskih kretanja koja ne mare za lično.
25
KRALJEVIĆ MARKO
Paradoksalna karakterizacija – „srpski kralj, vazal ranog Otomanskog
carstva” (Mihajlović 1986: 125), „gospodar svoje sudbine, tuđi sluga”
(Isto: 137).Efekat paradoksa proističe iz namere da se izmire epski junak i kralj Marko
Mrnjavčević (Ćirilov 1986: 394).
26
KRALJEVIĆ MARKO
Sudar epskih i istorijskih predstava u Markovom liku i paradoksalno
savremeništvo epskih pevača i junaka o kome pevaju doprinose oblikovanju ideje o međusobnom nerazumevanju
ljudi, o usamljenim i otuđenim egzistencijama.
27
KRALJEVIĆ MARKO
Vođen principima božanske pravde, Marko Kraljević u ravni istorijskog
postojanja srpskog carstva uzrokuje njegovu konačnu propast.
Žrtva zarad kolektivnog dobra rezultira promenom mišljenja
kolektiva: heroj Marko Kraljević postaje antiheroj i izdajica.
28
KRALJEVIĆ MARKO
Na kraju spoznaje da je „ bez obzira na mogućnosti, uslove i razloge,
Istoeija uvek tuđi performans” i da je onaj ko misli da odlučuje u stvari njen
najveći rob (Jovanov 1999: 119).
29
30
Umesto zaključka
Zajednička semantička nit analiziranih dela proističe iz činjenice da su to
drame o pojedincu čije postojanje u okviru nesvrhovitog sistema Istorije,
odnosno dehumanizovanih društveno-političkih okolnosti gubi smisao ma kakav izbor da načini.
Umesto zaključka
Fluidna krivulja nepodudarnosti (Finci 1998: 92) izbeđu prototekstova i
dramskih transpozicija predstavlja najznačajniji prostor u kome se
oblikuje savremena, ali i svevremena ideja o problematičnoj poziciji pojedinca u okvirima društva i
istorijskih zbivanja.
31
32
Izvori i literaturaMihajlović 1986: Михајловић, Борислав. Издајице (драме).
Београд.Simović 1984: Симовић, Љубомир.
Драме. Београд.Vrbavac 2005: Врбавац, Јасмина.
Жртвовање краља: мит у драмама Љубомира Симовића. Нови Сад.Jovanov 1999: Jovanov, Svetilsav.
Obmanuti Eros. Beograd.
Izvori i literaturaMarjanović 2000: Марјановић,
Петар. Српски драмски писци XX столећа. Београд.
Pešikan-Ljuštanović 2009: Пешикан-Љуштановић, Љиљана. Кад је била
кнежева вечера?: усмена књижевност и традиционална
култура у српској драми 20. века. Нови Сад.
33
Izvori i literatura
Stamenković 1998: Стаменковић, Владимир. Романтична интрига,
иронична теза. In: Јанковић, Владета, Јанковић, Милан (прир.). Други – о Михизу. Београд. С. 99–
100. Selenić 1998: Селенић, Слободан.
Савремена српска драма. In: Јанковић, Владета, Јанковић,
Милан (прир.). Други – о Михизу. Београд. С. 95–98. 34
Izvori i literatura
Topolovački 1998: Тополовачки, Милан. Драмско дело Борислава Михајловића. У: Други – о Михизу
(прир. Јанковић, Владета и Јанковић, Милан). Београд. С. 85–90.
Ćirilov 1986: Ћирилов, Јован. Михизове чудне издајице. In:
Михајловић, Борислав. Издајице (драме). Београд. С. 385–403.
35