Starohrvatska prosvjeta 151985 ~ -- - shy

NADA KLAle

N A J N O V I J I R A D O V I o 29 3 O I 31 P O G L A V L J U U DJELU nE ADMINISTRANDO IMPERIO

CARA KONSTANTINA VII PORFIROGENETA

UDK 9302949713 Dr Nada Klaić Izvorni znanstveni članak Y - 41000 Zagreb Original Scientific Paper Filozofski fakultet

IPremda je B Gratfemruer U svojoj paspraVli raquoPrilog middotkritici izvještaja KODJS1antJina POlftiJogeneta O doseljenju Hrvatalaquol umalO nove putove ipak su novti1d PnilO2Ji o istom pitanju pokazali da carevo ltijelo skriva veliko hogatstvo rprdblema Zato se ltiogodHo da su se nedavno pojaviile u doma60j hds1JoriograJfiiji nlisprave i prilo1li koji SU ako nuMa drugo a ono dale lJaspraVljanju now pravac d [lOW život To vrijedi prije svega za Mwgetiićevu ideju da su se Hrva1Jidoselili u Đalmacijru rpotlkraj 8 st a [le početkom 7 st kako se u cjelolrupniOj ldteraturi o KonstantlinOVlU djelu raquoDe aJdmiInds1Jmndo Mnpeniolaquo (dalje DAI) dosad dodalo

IKad se B GlJafenauer kaiko spomenrusmo nakO[ Hallptrrnanna vraNo na tumačenje vdjes1li o Hrvatima ru iDAI nije se zapravo mnogo u pitanju doseljavanja udaljIiJO oo njega StaVio je tek dolazak Hrvata [eilmliiko goiCllina prije točnije 622-623 g ald je naibacio ~ako i ne do kraja ra2JrardliO Itoorujru o dvostmuikoj hrvatskoj gtsoobi ideja kojiU sam li Sama 1971 g preuzela u svoju raquoPovijest Hrvata u ranom srednjem VIijekulaquo2 Sve ostale probleme pogotovu pooblem Bijele Hrvatske kao pradornoshyvdne dalmatinslcih Hnrata Grafenauer preuzima lOd Hauptman[la SlloshyžiVŠIi se štoviše li s njegovom datacijom 30 poglavlja u iDAI

Polazma točka mojega priloga 1966 g3 10 istom pI1()lblemu doseljavanja Hrvata jest bila oojenlica da je Hauptrrnamn u svojoj spoanenutoj la5shypravi o raquoDolasku Hrrvatalaquo4 ostltWio prema mojemu tadašnjem uvjerenju pitanje samoga doseljavanja OtvIOTendm I to što se tiče vremena kad su došlJi kao li tŠto se tiče Puta Ikojim su dola7Jiilii II DaJImaciju Hauptmann

J je II spomenutoj raSpmVi uvjerena gtsam uzorno rUJješlio pitanje postojashynja Bii~eđe jlli Veliilke Hll1Vabske u 9 Ii 10 SfI Taj mu je Terulttat li danas opOOnrito pPizmat No gts druge ~e za rješavanje problema dolaska

1 Hist zbornik V 1-2 1952 1-56 2 N K l a i ć Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku Zagreb 1971 64-65 3 Marginalia uz problem doseljenja Hrvata SAZU Razprave V (Hauptmannov

zbornik) Ljubljana 1966 19-36 Zbornik kralja Tomislava Pos djela JAZU XVII Zagreb 1925 86-127

31

Starohrvatska prosvjeta 151985

Hrvata u 7 st Jledostajao je i Jljemu kao i prij-aŠInjlim istlIailivačima najvaŽlIlijidokaz nisu mogh utlVJiditgti pOIStoJande Bijele H r v a lt s k e ti 7 s t o l1 -e ću Stoga se stječe dojam da njegoVlih samo nelrolltillro [ečenlica na kraju Il~rave nisu tek sLučajno - prishyvjesaklI

-Pokušatla sam stoga 1966 pnkLonIijetii nekim problemima u DAI Poshylazeći sa stajališta raquoplanskog careva rasporeda građe od 29 do 36 glalVelaquo tpOSUmnjada ISam da je o rimSIkom tpOrijeklu romamslkog da1mashytimskog stanoVlltištva cara uvjeraVao sam Dalmatinac Zato sam zakljushyčila Ida su spomenruVi odjeljci carevo djelo pa je manje vjerojatno da su iz DaLmacije došH na bfizalJ1tslkJi dvor6 U P1nillog sam SlVOjoj twdnji navela Pisanje Tome Arhiđakona i Mihe Madijeva koji ne znaju ništa o Romanima već samo o Gotima SalonlitancilIl1a i La1iiillma oonoSlllo TroshyjanCima ~Miha Maltliijev)7

Čilliiilo mi se zatim da ISIIIlijem mkIjučtitii kalko je car pisac tOlČnije prllikazao avarsko-slavensku seobu i osvajanje Dalmacije od nepo2IDatog pisca 30 glaves I na -kraju podwgla sam poniOViIlom ispitivanju ipdtanje odnosa 1i7lllleđu narodne Dradicije i VIijestli o doseljavanju Hrva-ta onako kako ga je definirao Grafenauer On je Illaime ustvrdio da je lokacija Bijele Hrvatske saStami dio hllVatske narodne tradicije u š-to sam temelj~to posumnjallazastupaju6i protivIlO miošljenje9 raquoCar je dakle svojim terminom označio googratfs1ci položaj Bijelih Hrvatalaquo 10 Uostashylom isto je učil11io oj anonim s tom Tazldlkom da je iIl~malo slučajno drugačije opisao njdhov smještaj Tako su doojica gtgtdobro upućeni u polirtičJke Ipri(llilke lU SVom b1ižem li dalIjem susjedstNu l11aroclruxn -tTadiaishy

jom označenli sIaVensJci sjever kao mjesto nekadaŠl11jih prebivališta Hrshyvata smjestlil1i u BijeLu Hrvatskulaquo Pooivam se na Tamu Arhiđakona koJi wI1di da ISU Goti došli raquode partibus Polonie qui Lingones appellanturlaquol1

5 Hauptmann je slavensko i hrvatsko naseljavanje opisao u ovih nekoliko reshyčenica raquoPotkraj šestoga veka počeli su Sloveni pod vodstvom Avara prodirati na dalmatinska zemljišta Već u prvim godinama cara Heraklija uspelo im je zashyuzeti glavni grad Solin i oterati Romane na otoke Kad su pak Avari godine 626 potučeni pod Carigradom i kad su pokoreni narodi najedamput ustali protiv njih tada je prodrlo u Dalmaciju pleme ratničkih Belih Hrvata savladalo Avare i mesto njih kao plemstvo zavladalo podložnim Slovenimalaquo

e N K l a i ć Marginalia 12 7 N dj 12 Toma ne zna ništa o Avarima On govori o Gotima koji su pod

vodstvom Totile došli raquoiz Teutonije i Poljskelaquo Salonu ruši njihov vođa Got a stanovnici Salone nisu Rimljani ni Romeji već Salonitani ili Latini

8 Tada sam pod utjecajem općenitog shvaćanja također pogrešno smatrala da anonim opisuje rimsku Dalmaciju (n dj 14)

v Grafenauer smatra da je ovdje riječ o dvije a ne o jednoj tradiciji Hrvatska narodna tradicija ne zna ništa o Avarima (što je točno) a dalmatinska o Hrvatima Ali on također odbija svaku mogućnost da je lokacija Bijele Hrva~ske carevo djelo jer da drugačija lokacija u 30 glavi upućuje na zaključak da joj je porishyjeklo iz Dalmacije N K l a i Ć Marginalia IS

18 N dj str 10 11 F R a č k i Historia Salonitana 2S Analizirajući ovo mjesto uTominoj

Kronici Hauptmann konstatira da su riječi raquoqui Ltngones appellanturlaquo umetak raquojer Toma zna tako odlično latinski da mu se nikako ne može naprtiti gramatička nakaza s poljskih strana koji se zovu Lingonilaquo Do pogreške dolazi na taj način raquošto je na rubu koncepta naknadno dodana bilješka o Lingonima koju je onda prepisivač zdepasto unio u tekstlaquo Vidi Podrijetlo hrvatskog plemstva 93

32

N Kbić Najnoyiji radoYi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

Uostalom već je i Hauptmann upozoravalO da se raquo[laIrodna tradicija svodi na broj sedam iH osamlaquo broj koji ga Je doveo do mađa-rske trashydioije o ArpaduI2 a GrafenalUer je dodao ltla broj sedam pomaje i bugaTska traidicija13 Sve middottlo ille može hiti slučajno raquoT~o bi mogao još vjerovalN da je lU svakom od ova rtri iSlUsjedma narolda tradicija nastala nezavilSTIJO i o rna osnovi stVaIrr1og histOlIiijskog ~baVanjalaquo14 Zato pcr-etshypostavke o tomekako se u trim imenima kciju raquoetnonimi hrvatskih plemena neće bIim točne Plemerna na koja se pritom porn1Iišljalo nemaju ništa zajedrnJiČkog s tOIbožnjim plemenima za ddseljenjalaquo

Budući ltla je Grafenauer - Irazumije se zjbog Hauptmamnove teorije o socijaLnom dualim-m koju je odbijao - kolebao i~među dvostruke slavenJSike i Idvostruke hrvaItlslke Seobe smaJtrala sam da je pogriješio što je Tatn~Člku ulogu Hrvata toliiko rumanjtivao da Iju je iĐjednačOo s onom Slavena raquoCista i prerađena narodna tradicija zna u toj ulozi samo Hrvatelaquo15Pa ipak danas zahvaljujum prije svega Margetićevu raldu zamiš1jam drugaQije hrvatsko-avarske odnose nakon dolClJska Hrvata

Međutrim na iklraju rasprave -sam se pitala koliko vrijedi Grafenaueroshyva teorija o dvostrukoj hrvatskoj seobi orojoj u zaključkru svojega priloga nije ništa ponovio CiJnIiJo mi se Ida Ito možda mini zato što je žeLi dalje Tanraditti i učinitti vjerojatnijom jer raquomi se 6ini da ni lIezutltati dosadašnje historiografije nisu tako gigtlIffili i čvrsti IkakVlim su ih zashymilšljaIri njinoVli autorilaquo16

Sa sl~čnim mislrima pristupa anaID1Ji 29 i 30 glave nAI nekoliko godina kaslJ)ije li R NovClikoVlić Njegova gt~Neka zapažanja o 29 oj 30 glavU De aclrrn1nistrando irrnperiolaquo p podijeljena u dva dijela raspravljaju prvo o Vlrijednostri Iprikaza aVClJnsko-slavenske borbe za Dalmaciju i Salonu u ()Ibje redakaije a zartlim se kairo sam kaže u raquozaostalom plikazulaquo18 oSVIIće na GrafenauelIOvo tumačenje ohiju glava NovalkOVić se najviše zadržava illa pitClJllju je li se ool1ba Avara (i Avaro-ltSJavena) zaista mogla održatJi na Dunavu ~Ili je rijeka Ikoju salonitan~a konjica prelaĐi u poshytralli za Avarima ipak Cetina pretposDavlja da su Avwi mogli prodrijeti do Salone negdje ]JIOtIkraj 6 ilIri Illa SamOOTI početlru 7 st19 ocImosno da je aVaJrsko-slavenSlko osvajanje DClJ1macije li Salone raquozawšeno pre Početka vlade CaIra Irak1ijalaquo20 Uspoređivanjem v1ijesltti o padu Salone i jednoga dijela Dallll1lacije cdlazii Novaković oo zaključka da prerađivač 29 glave raquomada dosta vešt pripovedač n~je spadao II rorug dobro obaveštenlih i ozbiljnih Pisaca te njegov doo glave 30 ne možemo nIi sma1lIal1i kao istori1ski ltizvor middotkao Što se u našoj istoriografijli ponelktaJd 6irnilaquo21 Da bismo prihvatili talkav zaključak morao bi nas NovalkOV1ić ja6irru ookashyrima uvjeriti da je doista carev tekst (29 Iglava) mlaamp od anolllimova

12 Marginalia 17 IS Vidi o tome opširnije n dj 17 bilj 48 N dj 18 I N dj 19 16 N dj 19 17 Istorijski časopis XIX Beograd 1972 5-54 18 N dj 35-52 19 N dj 19 20 N dj 24 21 N dj 34-35

3 STAROHRVATSKA PROSVJETA 33

Stltlrohrvatska prosvjeta 151985

Upravo te sumnje u autQrstvo carevo Palama su točka pri NovakOVlićeshyvoj kritJiai Grafenauera jer on mJisli ltda je ll tim gilaVama raquoreč o četiri dela a možda i o četiri autoralaquo22 hipoteza s klQjom se ne bismlQ magLi složiti NovakIOvić se zatim zadržava lIla GrafenaJUerovu mišljenju lO nashyrodnoj tTadiciji koju u oijelosti odbacuje NIO dok bismlQ se u middotrom pitanju mIQgli još kako-tako s Novalkovićem slomi njegoVO zalaganje za veću vrijedIIlost 29 glarve middotrerull1at je VeliJkiim dijelom jezične analize R NovakoVIić nalirrne lIle može pcxnica1i da ISU SIVi arutori s GmfooalUerom davali prednost anonrimu ppije svega zato što ISU u1VrJxlligtLi da svi oo1ali dijelovi DAI nisu doživjeli gtgtJ)Osljednju mwlaquo Sve po želji da po sVraiku cijenu lObrani raquoautoralaquo 29 glave pres1mgo gleda na tekst 30 glave nazvavši na primjer rbesmisLioom prikaz početaka romansko-avaJrske bopbe23 a neće uzeti u obzir da je ~ u 29 glavi ITiječ o vlasmiddoti Romana dIO rijeke Dunava24 NovakoVić se zatiim zadržava na gtkronologijli to jest na pitanju kad je pala Salona ti PQlemtizirra s Bulićevim dokazom odbashycujući ga kao terminus post quem za pad Salone Podatalk lO Krlisu u 29 glavi koji 30 glava mema po mjernu je raquoključ za razumevanje najshybitnijih stvari u glavi 29 i izvanredan podatak za rekonstrukciju zbivashynja šireg značaja na Balkanskom poluostrvu krajem VI i početkom VII vekalaquo25 NIO ne bih se složila s NovaIkovićem da je Grafenauerova t()lbože raquosuštirnska greškalaquo što je pTevidio izostavljanje podataka lO J(llisu u 30 glavi jer onlQ lI1ije uopće tako ~načajll1o Na~me mogli hismIO takVIim sitničavim analizama naći još čitav niz gt~besmislicalaquo i u teks tu 29 glave koje opet NovakoVlić nije vidio I to zato što je ll Pravo vrijeme izmishyjenio redoslijed teksta PodijelivmiddotŠii lIlaime sadržaj 29 glave u 7 odjeljika kao da želi pnikriti upravo onlQ što su tome teksru prigovarali aJUtori prije njega - to jest neurednost Zato ll njegmnim odjeliJaima tekst lijepo teče ti iz njega se ne vidi zašto bi caTa rffioral~ koriti Međutim pravi -redIOsLijed careva teksta je ovrekav

1 Car Didkleoijan kOlji je VQlio Dalmaciju doveo je u njll1 lIlarod iz Rima i ondje ga naselio Tri stanOVInici su se zvali Romani

2 DiokleoijaJIl je takQđer podigao grad Split (kastron) i u njemu pashylaču vrio lijepu ritd Njezini ostaoi stoje još i danas

3 raquo Štoviše i grad Diokliiju koju sada drže Diokl1cijani istti Call Dioshyklecijan podiže 2Jbog čega su stanovnici te zemlJe nazvani OiOikldcijanishymalaquo26 Već je P Skok upozorio da je car lIla ovom mjestu učinio e1limoshylQšku grešku ali ga je Ferjanoić po našem uvjerenju s tplIavorn ispravio smatrajući da je riječ o lIlamjernom pre1varanju imena Docleja i Dioshyklija kako bi car mogao postanak grada povezatJi s Dioklecijanom21 Nakon te neuređene rečenice car neposrednIO nastavlja

22 N dj 32 23 N dj 42 24 O tome da anonim prikazuje bizantsku a ne rimsku Dalmaciju vidi niže dolje 2amp N dj 47 26 Viz izvori II 9-10 27 Viz izvori II 10 bilj 5

34

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

4 raquoVlast ovih Romana protezala se do reke Dunavalaquo S obzilOm Illa to da 00Jr bez sumnje mislJi na sve naseljene RiJml~ane - Romane Fershyjančić komentira )gtovaj podatak jasno pokazuje da je vizanmska vlaSIt dop1mla do DunaValaquo 28

S raquoJOOn()lffi prill~kom oni želeći prijeći rijeku i upoonati stanOVI1liike s one strane Irijeke prešavŠi nađoše Slavenska plemena nenaonteana ikoja se zvahu i AivaI1i I mm su oVli očekivali da s one strane Tijeke ima lIlekih stail1ovgtnilka 1J1~1ti oni da lih ima s ove Pošto su Romani zatekli ove Avare nena01lUŽane i nespremne za rat napaidnu ih pokupe plijen i iroblje li wate se I otad slvOI1ivši dvije smjene Romani smjenjivahu dd Uskirsa oo Uskrsa SVOjru vojsku tako da se na veltikru i Sovetu subotu sastajahu jedni s drugiJma oni koj1 su se Vlraća1i iz vojnih stanica i OIIli koji su na tu dužnOst odla7lildlaquo29

Prema tIOme CaIJev tekst rnje nejasan PIlije svega On misli i može misliti middotsamo na i[)unaV jer ondje je svršavala vlast onm Romana kOlji ampll middotse jednog dJalna iz zmattiželje UpUJtlilJi prekO rijeke Kad ne bi bHO Illastavka teksta rlii~ko ne bi mogao ustvmiddotrdibi da se ti TomanSikO-avarskli dbraooni odmose lIla billo koji drugi dio Dalmacije osrltrn onoga oko Dunava

6 NeposrednO zamm oar nastavlja )gt1 bNzu mora ispod istog grada nalazi se grad Zlvan Salona veHki Ikao pol Canirada 1 u njemru su se svi RomanU salruplja1i i oružali i poIkretaH odatle i s1JizJaH su do kllisUre koja je od ils1Jog Igrada udalljena četiri m ilje i (lroji se do danas zove Klis jer zatvara one koj~ odonud dolaze I odatle su OdlaziH prema rijeciltc Ne mam je li Ferjančić u praVlU ikad liza lIiječi )gtispod istog graaalaquo doshydaje SpHta30 jer se Salona nije lIlalaa dJspod nego ooad Splita ailii toČIlO da Uz riječi )gttprema rijeoilaquo može stajati samo -Dunav Oimri iffi~ se da Illetočan carev Opis Salone smi~emo svesti na njegovu UIOoičajerJIU neuređenost teksta Uostalom već je anondm vidio ca~ev netočan opis Salone li zato ga je lispravio ovako raquoBlizu Splita je grad koji se zove Salona djelo cara Dioklecijana Mi i sam Split sagradi Dioklecijan i bijaše ovdje njegova caIJska parlača a u Saloni stanOvahu njegoVIi VelishykalŠi i brojne mase naroda Taj middotgrad biJaše glaVa čitave ĐailmaoijelaquoS1 A carev podatak O rijeci shvatio je anornm upravo onako kako i SVIi čitaoci careva d~ela nakon njega pa je zato dodao da je tl() Ol1a rijeka preko koje sada dakleu 10 st žive Turci

Stoga ISe potJpuno sla~em s Grarfenarureom li s njegovom oojenom Qdnosa careva i anondmOva ltteksta u spomenutim glavama NjihOva uzashyjamna IOVIisnostje zaista takvakakVOm ju je t01l zamišljaO Međutim kad danas TaZJIllisectljanno o Iprikaru raquoIpada Salonelaquo II obje

redalkcije onda nann se NovakoVlićevi lIlapori zapravo Čime - middotsuVliŠlIli I to prije svega zJoog načina na koji oba pisca PJ1ika1lUju )~beskrvni padlaquo dalmatinske prijestOlnice Salona ne padazlbog slarbosbi njezlinih brallishyteIja nego 1Jbog lukaVlOst1i barbara Ta da su baI1bari zailSta osvajaLi

28 Viz izvori II lO bilj 6 28 Viz izvori II ll so N mj 31 Viz izvori II 28

3S

Starohrvatska prosvjeta 151985

i OsvojiJi dalmatinsku prijestolnicu mOraN bismo o rom tragičnom dOshygađaju nešto čitati (kao na pPimjer o padu Sirmija) fi II suwemenim kroničarima NOVlija arheološka istraživatl1ja o kontlinuitetu života u salonitanskom ageru također govore upJ1iilog pretpostavci ltda je Salona odumirala a ne da je odjednom srušena32 Naivna careva apo njemu i anQnimova priča o )gtipadulaquo nespretan je pokušaj cara pisca da svoje suvremenike uvjeri kakO njegovi predšaffi1lioi na carskom prijestolju nisu ništa kPivi jer rnje niti došla u pitall1je obrana prijestolnice Cal Konstatl11Jin VII nije u 10 st htiO ništa pI1ilJDati o stvarnim avar sltkoshy-bizantsk1m odnosima svršetkom 6 i u početku 7 st u prvom redu zato što su ill Odnosi bili za carstvo više nego ponižavajući Ta nema lU

carevu djelu ni riječi o tisućama zlatnika kojima se godinama mitlio avarski vladars3 Sroga i careva naivna priča o tzv padu Salone još jednom upućuje na zaključak da Avar zajedno sa Slavenom uz prešutno odobravanje nemo6nog carstva ušaO u Salonu i da je to njegovo stashynovništvo POtaklO da pomalo napušta grad i veliki dio salonitanskog agera te da se sklOnIi na otoke -aH i II DioldedijanoVU pa1aou

Glavna pol~a točka L Malgetića u raspravi objavlljeil1Olj 1977 g34 jest utvrđivanje vremooa dolaska Hrvata Ali en promatra Vlijesti o Hrvatima u DAI kroz primnu dvaju naj1istakil1u1lijih middottlumača carevih Vlijes1ii kOd nas naime Lj HalllP1nnatl1iIla i B GrafooaJUera Podvrgnuvšik1itičkom ispitivanju najprije Hauptmannevu analizu 30

glave Margetić smatra da je duhOvita ali ne i tlOČna35 HauptmannoVli raquoddkazi o intenpolacijacrna u narodnu tJradididu lU tekstu 30 glave DAI nisu uvjerlJivilaquos6 Iako IDU ISe Dini da je Grafenauer u tumačenjIU nashyrodne tradicije bio radikaIniji od HalUptmanna ipak mu prigovara što briše iz nje podatak o pOcLređenOSlli Hrvata u nOvoj domovilli37 Marshygetić se zatim zalaže zaru da podatke o BelOhTvatirrna protumači raquobez ikakve sucrnnjelaquo ikao raquonajčišću narodnu tradicijulaquo38 o čemu pO našem mnijooju ne može biti niti govora ruJazeći naime sa stajališta da raquoVelalaquo ili raquoBelalaquo Hrvatska raquo1ma upravo talOO 1JDačenje na hrvatskom jezikulaquo Margetić misl~ da )~sve to može značiti samo ovo obavijest o

pradornovini Hrvata potječe od Qstog dzvještaja u careVOlj arhivi koJim su se koriSl1Jila oba piscalaquo Netočan zaključak POgotOVU uzme li se ll

ObziJ da Bijela Hrvatska uopće nije pradomOwna dalmatinskih H[1Vata kao i to da je anolllim mijenjaO geOgrafski srrnještaj Bijele Hrvatsike zato štO je znao da je Karcmtanija stara hrvatska dOmoVlina Stoga sedakako ne mOže prihvatiti niti MaltrgetićevO mišljenje da je raquoanonjm prili6nO vjerne pren~o narodno rpredall1jelaquo koje je tobože nadopunio raquolbeznashyčajnim izmjenama i dopunamalaquo i suvremenim bilješkama A što se tiče vijesti o dolasku Hrvata u 31 glavi Margetić je zajednO s Hauptmanshy

32 Vidi bilj 115 83 Vidi B G raf e n a II e r Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja južnih Sloshy

vanov Zgod časopis IV 1950 23-126 84 Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata Zbornik HIst zavoda

JAZU 8 Zagreb 1977 5-100 35 N dj 11 8amp N dj 13 37 N dj 14 88 N dj 15

36

N Kla i ć Naj novij i radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

IlOIn potpuno odbacuje Nafdalje što se tiče odnosa svtih triju ispitivanih poglavlja Malgetić Idaje prednost Grafenuaueru koji u 30 glavi vidi mlađu Tedalkoiju vijesti aH misli da je osnovna careva misao pri sashystavlj8illjlU 29 glave bila opisati BizaJIltsku Dalmaciju a 31 Dahnat1nsku Hrvatsku39 Na kiraju mu se roni gtgtltda je 30 glava napisaJIla u namjer~ da Ise dade op6i pri1kaz proŠiostJi ~ s adašnjosti rimske Dalmaoijelaquo4o Dakako ovako do netočnosti sažet prilkaz sadržaja dopušta autoru sve moguće lrombinacije kao što je ona o careVIU 1spuŠJtanju raquonjemu IlesimshyIPatična izvještaja o dolasku Rrvatalaquo koji Ikao praVU IlaJrOCLnu tradiciju upoznajemo u anonlimu41 Isti autor zastupa mišljenje da su car i anoshynim imali p rJ opisu pada Salone i Dalmacije isti uzor () samo što je raquoKonsta11JtJiJn bio sla1biji pisac dd pisca 30 glavelaquo42 AN koliko mu se zamjerio car pisac vidi se iz njegova netočna prepričarvanja CMevih vijesti Po njemIU calIU SIlaveni Illiliimaju romaJIlsko oružje i tobože gtgtltOSovajaju Salonu a onda malo po malo li cijelu Da1roacijultd4s Toliko ga lSll1eta taj raquoočajno loš CM pisaclaquo da i kraj njegove priče wkrniVljava Naiime car ne priičada ISU se raquoRomaIIlLi spasili u primorske gradove i otokelaquo44 već da SIU Avari zauzeli čitaVIU Dalmaoiju i u njoj se naseliJi tako da su jedino primorsiki gradići ostalli u vlasti - Romeja UkTatko iz oštIre i nepravedne ocjene koju daje o caru osjeća se Margetićeva težnja ida cam priilmže Ikoo nevjerooostojlnll pričaHou hribiljavoa ikoji je izJImslio Avaro-Slavene PT1i rtome se Margetić neće oswnuti na to što je JU literatllTi od pltgtČetlka stoljeća o tome napisano pa neće niti uzeti u obzir Grafenauera koje je s pravom twdrio da je anonim svjesno uoolonio identifikaciju amplaven~-AvaTi45 Meni se također činilo da smishyjem ustvrdHi kako je raquocareva identifikacija Avara sa Slavenima imala stvarnu hisrtorijsku podlogulaquo te sam zato istakla da je carev tekst unatoč nekim nelogiČilostima u ipIikazu avaliSko-Silavensikog osvajaJIlja Dalmaoije točniji46 Ima u anonimoVIU rtekstu joŠ nekih nelogičnosti koje MaI1gecilĆ nije htio vidjeti Marget1ć zatiJm prela~i na anonimov prikazdolaSka Hrvata u kojem

se bimiddottno lIaz1iJkuje o d dosadaŠnjlih 1Jumača toga teksta Smatram da iana praVI() Jmd sumnja o raquoQpćeusvojeno mišljenjelaquo tda su Hrvati došli odmah nakon pada Salone47 TOČIno je da anornm priča Ikako iSlU Avari zauzeli Salonu i naseliili se JU Da1maciji u doba kad su Hrvati stanovali raquoS onu stranu BavMsikelaquo a car je krivac da se to doseljavanje stavljalo za Heraldija Točno je i to da u 30 glavi nema nijedne riječi o ra~dobshyIjJU koje je prošlo od Vlr0lTIena avaI1skog osvajanja Ido dolaska Hrvata Zarto predlaže OVIU kronologiju naikon d(jlaska Hrva1li se iIlekoliko godina bore s kvarima i pobjeđuju zatim se izvjesni hroj godina pokoravaju Francima Idižu ustaJIlalk i bore ISe os iIljima sedam godina ~e6i sa

39 N dj 17-19 40 N dj 19 41 N dj 20-21 42 N dj 22 43 N dj 23 44 N dj 23 45 Prilog kritici 20 4S Marginalia 14 47 N dj 24

37

Starohrvatska prosvjeta 1511985

stajaliIŠta daalllonUanov gtgtiizvjestan broj godinalaquo neće -biti vliše od deset MaI1getić ltraČUilla raquoTo rzmači da je od dolaska Hrvata do svršetlka hrvatshyskog ustanka protiv Fraillaka prošlo recimo 27 godinalaquo Alko narodna tJraJCiioija misli Illa uStaillalk pod LjudeVlirom PosaVskim Ikoji je slomJjen 822 g raquoonda Ibi to značilo da su Hrvati po ltračunu pilSca 30 glave došli 795 god tj negdje krajem VIH st lU ikoje se ddba ~aista izJbiVaju bOrlbe Firamaka s Avarimalaquo48

~austaJVtimo ISe malo na 0VI0l1l dijeLu Margetićeve teoriije Zapaža se prije ltsvega da mu ltračuni mru tagtko sigurni kako se na pIVli pogled ćIDi Najprije lU taj lraČUln upleće firanačilro~hrvatsiki rat iako anonirrn govori o avarsko-hTVatskom raw S druge strarne d SalID nije siguraill milSlJi li gtgtil1aJlOClInatlradidjalaquo na LjudeVitaPosavslkog (alko pre1POstavimo) sumshynja koja je na mjestu jer Ljudevit PosaVski nije i ne može biti neki junak ~ ll1alloiClne tradicije dalrmatinsikriih Hipvata on je donjopaJnonski knez UlIlatoč tome MaTgetic ga uraČlUlIlava u taj svoj gtgtObračunlaquo o dalshyrnatIDskim Hpvatima jer mu treba da bi lIIlogao zatim i2JraČUIIlati avarshysko-hrvatsmiddotki rat koji je rtdbotže Pre~hodio ustcm1ru Ljudevlita Posavskog Nad~je kronologija mu je slaba ipa se Z3iPleće hll1dnjom kako raquo07IDake VIremena dodUlŠe nisu precizne aLi ~palk upućuju - rtobože - prilično jasno Illa piŠćeVIU lIIlisaJQlaquo ~isac tobože Ikaže nakon dolaska Hrvati ISe nekolilko godina bore s AvalJ1ima i pobjeđuju što nije tOČIlo Anonim naiane tvrdi - a to Margetić također dobro rna - da su se daLmatinski Hrvati nalron ddlaska pokolJalvaliFltranoima kao i ralllije u SVIOjoj zemlji Prema tome to su dvije vijesti koje je nemoguće illIskladriti i zarto SlIDO

na drugom IIIljeStu po1rušali dokazati da aVaJrskOJhltrVatSkilh lIatova uopće nije OOlo Niti u 7 a još manje svršetkom 8 stoljeća P1reu1Jimajućiiz careva teksta sav raquoavaJTslci komplekslaquo anonian je ujedno raquoplabio duglaquo caru čiji je rtekst moralO UZeti u obzir kad je sastavljao SVIOje 30 poshyglavlje A il1IiipOOto IIliije tajna ZJaiŠlto je car uVeo middotHiPVate = pobjedrniike nad AVarima = ibizaIltsike podalIlike u 7 stoljeće Odveć IIIlU je teško bilo priznati da je caTStvO lSVe do kraja 8 st moralo dijeliti vilast s Avarima i stoga se poslužio s Hrvatima tobože IbizaIlltSklim podamicima koji StU

oidmah došLi i po zapovijedi caira Heraklija sVlladali AVaJTe Anonim ne smije i ne može taj dio careva teksta posve ispustiti ali

dopruštta sebi ispravke Kod njega Hpvatli nisu hizantski podlOŽJnici nego samostalni nasljednici avarske dJ1Žave To je lbIilaaillonimova osVeta caru lašcu

O prihvatlljivosti upravo takva tumačenja ovoga dijela 30 gla-ve svjeshydoči lj anonimova rečenica o firanačlkom vrhovništvru nad dalmatinskian Hrvatima lU staroj i nOVlOj domovini koja je zadavala tolilko muke i MaII1geti6u i aIUtorima prije njega Margetić iddduše middotpl11govara Grafenaushyeru Ikoji je drug1i diQ ltrečenice (dakle podaitak o firanač1rom vrhlOvništvu u staroj domovmi) jednostaVlIlo ~ZOStavio ali ni sam nije bolji l~vara se na tobože raquonepreciznru kronologijulaquo ali tlO čini Samo zato dabi moshygao tVIniti kako middotsu se Hrvarti lU novoj domovinri raquoizvje5n1 broj godfuna pokoraVaH Franoimalaquo dakile i2JOstaVIIja najv~jli dilO telksta Vrlo jasnoga smiltsla vazaliska podlOŽillOSt ilWvata Francima lI1ajprtije u s1aroj a zatim

48 N mj

38

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

i U novoj domoVIini Upravo Illa tom mjestu svoje rasprave čini Margetić po našem uvjerenju najve6u grešku on ~ais1a po svaku cijenu gur~ Avare lU po$lljednje godine 8 st izmišlja avarskoJhrvatssku borbu l

svojoj 2Jdravoj idejli o dolasku Hpvata s Francima Oduzima potrebnu životnu snagu Budući da MaIgetić pris-rupa amalmiddotizi 30 glave s unaprijed stvocenim

SldOm -preuzetim ~z literature prigovara razumije ISe amonimu da jegt~povl1Šan li lIletočanlaquo49 Zalbrlježio je tobože krivo smrt Kadolaha govoshyruo je o ustanku Panonske Hrvatske () a ne daLmatinskih Hrvata čemu se Ille treba - tvrdi - ni najmanje čuditi jer dalje čini još i veće grooke I mjesto da kol1i svoje predšasnike lIla istom poslu što nisu svoj posao dObro llradilJi on Se obaTa na anonima i narodno predanje koje je tobože sknivallo gtgtneugodnU prOŠlos1laquo5o Ne razlikujući više svoja doshymiŠljamja od teksta izvora -postavlja odjednom pitanje može li se vjeshyrovati hrvartSlkom IIlM10000m predanju zapisanOIll u 30 glavi DAI u vezi s dolaskom Hrvata PO firanačkom narređenju negdje koncem VIII stlaquo Da stvar bude još gora na to pitanje Odgovara - poZlitIiVIIlO raquoOno se doista ll1iOŽe hranirtilaquo stojd doslovce u ~du60j middotrečeIlIioi Jer raquoHrva-ti nisu imali nziloga i~misllini da su došli u Da1maci1u po franačkom nalogu i pod franačkom vlašćulaquo Navodno gt~itava prirpoV1ijest o dolaSIku Hrvata ll 30 glavi teče glatko i upravo uvjerljivolaquo ali ipak raquonismo nikako Sigumi da je narodno predanje iz glave 30 DAI što se tiče uloge Frashymlika taiko pouroanolaquo Zaista se moramo Ulpitati je li autor dobro proči-tao tekst iIasprave prnje nego ga je dao u middottisak Sroviše u nastavku teksta ćemo naći tvrooju da je raquosasvim malo vjerojama odlučujuća ulloga Frranalka u selidbi Hrrvata na juglaquo51 I opet postaje ~rivac nesretna narodna tradicija ikoja je sve IJOffiiješamiddotla Pa kad na ~aju pročitamo da je anonim raquoy~jerno vjerno izložio hrvatsku naorodnu tradiciju po kojoj ISU HTVani došli Illa Balkan tek potkraj VIII stlaquo52 onda ne moshyžemo ZalključiVi drugo nego da Margetić nije ~nao iza6i iz guSJte mrreže svoJih vlastitih domišljanja Ideja da su Hrrvati došli raquopo frana6kom narlogllllaquo tJOliko ga progoni da se ne sniže upitati kako su dalmatinski Hrrvati mogli doći iz Bijele Hrvatske dalide iz Male Poljske) raquoiPO nalogulaquo Kada Velikoga il[ njegova sina Pipina Obara se nemdlosrdno na nashyrodnu tIradiciju jer je ne zna protumačiti Dakako ako je uvjeren da historiografija mje pogriješHa ikad je ustanak Ljudevita Posavskog poshy~stovjećivalla s borbom daLmatinsJdh Hrvata s Frrancima alko je Illadalje l 0IIl Kadaloha poisttovjetio s Kocilom a Bornu s Porgom53 onda uistJinu nije noobično što mu se u 30 glavi sve činilo - pogrešnim Međutim da je imao barem toliko strpljivosW da pročita raspravu što se o tim ~bivanjima Vodila između Sišića s jedne i Hauptmarnna i Grafenauera s druge strane wlo bl rlako došao do zaključka koliko je šišić bio u pravu kad je (ooTibu dalmatinskih Hrrvata povezmiddotivao s Branimirom i kad je i u n1egovo vrijeme stavljao pokrrštenje Hrvata (o kajem govori anashy

49 N dj 29 0 N dj 30 51 N dj 31 52 N mj 53 N dj 26

39

Starohrvatska prosvjeta 151985

nim) Takvim je pisan~em svojoj izvanrednoj ideji o dolasku Hrvata potkraj 8 st kako spomenusmo oduzeo svalru vrijednost Nije svome č1tatel~u jasno Illapisao Ikaikva je bila srbvaI1l1a lII1roga FI1anallm ipri dolaSku Hrvata a niti to oooji su to mogli biN Flfanci kajli su poljskim Bijelim ~ryafima zapovjedHi da sele na jug Uostalom i ta raquofIanačka zalpovijedlaquo Je l tako njegov dodatalk narodnoj tradicij~ koja je ll 10 st Itek pamtila da ISU Brand bili gospodari Hrvata u staroj i ulIlovoj domovirrri Ta domoviJna posve ltrazumlJivo nije ibHa iw1iišljena niti je nar(jdna tradishycija IbHa pogrešna Pogriješio je Margetić koji n~je znao ida su upravo u Vrijeme lU koje on stavlja dolazak J-Iltrvata ikarantanski Hrvati pr1iznashyvalifranačim vlast Stoga 1 jedino kaTantal1S1ka Hrvatska može biti stara domOVima da1matilIlskih Hrvarta O njoj je još u 10 st postojalo mutno sjećanje jer tadašnji Hrvati nisu enali opisati njezin položaj - što je više nego IrazlllIl1ljivo - ali zato su znali da su ih ~mučililaquo oni isti Franci s Ikojima ISU kasnije vodHi dugotrajlIlu boI1bu Tako je Malgetić middotna žalost pdkvario izvanredan dojam koje Illa čitaoca ostavio svojom idejom o dolas1m Hrvata posljednjdh gocIrina 8 ltst MargeHć se zatim OSVIIće na rpoznati podatak o preseljavanju jednog

dijela da1matinskih H~arta u IHIiiJk i Panoniju gdje pola2li sa stanovišta da Panonska Hrvatska zaista postoji i u 9 stpa ga tek zanima kakav je odnos njezrina vladara prema vladaru dalmatilllskih Hrvata54 KOlllbishynacijama o Panonslroj Hnnatslkoj Marngetić dola1Ji do zaikljlUoka da je riječ o samosta1nom paIIlonskom Vladaru riz početka 9 st a to se toshybože slaže i s olrolnošou raquoda je Panonska Hrvatska do 827 god bila posebna kneževIina ll okviru franaOke države i furlanSike rnalfkelaquo55 Marshygetić Ille želi pri svom zaMjučivanju voditi račUiI1a o tome da još nibko nije dokarzao pOstojanje Panonske Hrvatske I to bljlo u koje doba

Dalji je tkorak hHo utvrđivanje vremena ~kada su Hrva1Ji došli na Ba1kanlaquo56 s obzirom Illa oo da je Grafenauer Postavio tezu da se to zbilo 622623 g Oinli nam se rđa je u ovom poglaVl1ju vrlo temeljitim ispithrashynjem istih Izvora koji su pos1užHi i Grafenaueru uspio pobiti nj egovo mišljenje Zato Mwgetić stvara zalkljručak 622623 nije hilo iborbi Ila avarsklaquo)lbizantskoj granici niti se kagan tada spremao navaliH na Bishyzant Naprotiv Illa avarskoj fronti vlada od 620 do 625 g mir te raquoprolaz Hrvata MOZ avarsko područje nije niltkako lli lagan ni vjerojatanlaquo štoshyviše raquosasvim lIlevjerojatalIllaquo57 Do sličnog će zaldjručka doći i razmatrashynjem Haulp1tmalIlI1ove teze o dolaskru Hrva1a Ilalkon 626 gss (kad je prema Hauptmannu doMo do razbijanja avarskog saveza s balkanskim Slavenima Margetić je doduše svjestan činjenice da ne može dokazati da se Hrvati nisu doselili lIlakOlIl 626 g raquoali u prHog talkve lripoteze ne govori lIlišta a neizravni dokazi su upravo protih takvog gledanjalaquo59

Cim je težište iploblema prebacilO naSW1šetalk 8 st Margettić smatra svojom dužnošću podvr6i ponovnom ispitivanju sve izmiddotvore o avarskoj državi No kakoto čini

64 N dj 28 55 N dj 29 se N dj 31-44 57 N dj 44 58 N dj 45 S9 N dj 47

40

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

Odmah Ila početkru iznenađuje nas1ojarrrjem da vijestima o franačkoshy-avarskom raru dokaže da se avarSka držawa ipI0terzala do Jadrana shytočnije Kvarnera Zat0 se Ipoziva na Hrikovu pogiibiju kod Tarsatike Ikao ddkaz da je 0n pa0 u ratu s Avarima -i da ~e Prema tome ~meshynuti grad li rukama - Avara60 Vallja priznati da je ovaj isiljeni zaJkljllshyčak samo djel0mičn0 točan Naime kad Einhatrdt bil0 u al1alima Hi u raquoŽiv0tulaquo govori 0 Gero1dovoj i E-r~kov0j ffil1rti 0nda is1iče da Gerold raquocommisso cum Hunis proelio ceciditlaquo a dl1ugrl raquoid est Ericuslaquo l1alkon mnogih pdbjeda raquoapud Tharsaticam L i b u r n i a e c i v i t a t e m inshysidiis oppidanorum interceptus atque interfectus estlaquo61 Još je jasnij~ poeta Sax0 k0ji žaleći smrt Hrhllt0vll pjeva kako je nakon mn0gih pobjeda raquooppugnare L i b u r n o r tl m contenderat u r b e m T h a r s ashyt i e a m civesque loci quem robore semper invictum novere dolis ac fraude necaruntlaquo62 LorŠ1ki anali također sasvim jasno javljaju da su u 799 g Avari otpaili od vjernosti na koju su se zakleli a da je fUl1lanski dux Hrich poginuo 0d zasjeda građana Tarsatike Nakon te vijesti anali j aVitj aju da je Gerold raquoBaioariae praefectus commisso contra Avaros proelio cecidilltc63 Ptrema rtJOme tVI1di~i da je UbUlI1l1i~a 799 g priznavala avarsim vlast 1l110že ltsam0 onaj ttko neće voditi IraČUlna da se taj rat vodio u PanoniJi gdje su Avari stvarno bil~ a ne na Jadranu Os1m toga tarsatski građani su bili i mogli tbliti tada jedino - hiZantski podanici Avari u ovom dijelu L1bl1rni1e ka0 nl tl Libunriji u0Pće nisu zaista ništa imaiLi middottražiti Stoga smaDram pobpLlJno neosnovanim Margetićev zalključak da je 799 g Hrvatsko primorje i područje od Hrseća do Rijeke raquou to lVJijeme bez sumnje Priznavailo avarsk0 vrh0vništvolaquo Ali lrizantSki 0tpor franaokdj voj-sci nak0n pada Istre pod Ftranlke je više neg0 IraZJLlJmljiv To je pnvi dodir staroga i novoga cara na JadTanu Čudno je ka10 je Margetić došao d0 lih tvrdnji Ako ga je već proshy

gonila ideja 0 velikoj Avariji do Jadrana onda je mora0 pokušati podushyprijeti je ~zvornim IPodacima Naravno ne podaCima 0 avarskom ratu Međiu1im u njeg0VLl tekstu nemani jednog Podatka 0 tome kad su Avari stekli Hi izvojevali vrhovništvo nad Libumijom Zato me OV0 Marshygetićevo pisanje još jednom uvjerilo da sam bila na praV0m putu kad sam tvmdHa da je to poclručje naik0n raquopada SalOiI1elaquo i dalje ostalo bizantshysko relaMe zemlja grckoga cara

I u daljem prikazu Karlova avarskog Tata Margetić nije sikIon čitati ono št0 u izvorima piše jer prilazi či1anju s unaprijed snliŠlljenim plashynom Taiko omaiovaiava avansIki rat i njegove rreZJultate rtvrrdeći da i Il1Jije velik udarac za njih i to samo zato što mu to treba zbog kombinacije o tome kako je gtmetlko brećilaquo a ne FIanci uništio Avare Za10 protiv svih izvora tvrdi da raquoKarlo nije tom provabm čak ni načeo avar5ku otpornu snagulaquo64 Čitaocu je teško sHjediti njegova domiŠIljanja koja nemaju podloge u tada postojećim historijskim okvirima Taiko se na primjer trudi da pokaže kruk0 su Ilirik i Panomja franačkog izvora isrto

ftO N dj SO 61 F R a Č k i Documenta 300 6 Documenta 301 63 Documenta 300 ft N dj SO

41

Starohrvatska prosvjeta 151985

ŠIto J liJirik i Panonija Ibirzantskog pisca 10 st65 i to samo zato da pokaže Ikalko je Pipinova vojska iJŠIla najpnije rušiti avarsku vlast lIla tdbože lIlajislabijem mjestu to jest ondje ltgdje su Avari tdbože morali primashyvati )~razmJermll autonomiju tamošnjem hrvatSkom vladajućem slojulaquo I Pilptin llaJStaMlja Mal1gettić dalje Isa svojom domišljanjima oslobađa DaLmatinske HIWate om osni1Vaju posebnu knežeJVinu u Panoniji i H~rilku i postaju )~južni susjedi AvaIalaquo66 I zat1m nastavlja narodna tradicija ne zma lIlilŠta o iiranačkoj pomoći VojlIlom1r postaje hIVatsllci vođa i od franačkog pomoonđika pretvara se u buntovnika 1(jbože zato što mu se ne sviđa da samo Franci dijele pIiJen A mOŽJda su općenito raquozažalili za svojom autonomijom pod Avadma i [lato su se podiglilaquo No najveće iznenaaenje tdk slijedi Pokušavajući primijenW anonimove podatke stvara zaJista čudnu hipotezu rpo1~raj 8 st raquohPvatski ra1nicilaquo prolaze kroz avaTsku drlavu )gttUZ oddbravanje i čak poziv A1Varalaquo zamjenjuju avarslke pOsade ll VIOjničlkim logor1ima u današnjoj Lici zapadnoj Boshysni ~ DaIImaciji i doo Zadra 1 SpHtalaquo 67 Te su tvrdnje tolilko neosn01Vane da se ne mogu niti pobijati GurbOOi se i dalje udomišljanjima MaJ1getić će JgtOku~ati dokazati da i daLmatinski gradovi nitSll u 7 i 8 st priznashyvalLi middotblLzantslku Vlast68 ZalbOIlavlja pm tome na jadraJrlSko otočje Neće valljda twditi da su ti otoci duž istočne oIbale rpdznavali u to VlJ1ijeme a1ValJsiku vlasrt Smeta mu razurrnije se mi~ljeI1je Fepluge koji smatra da ~e Dalmacija u ta dva st()lljocaprotkolrrru1arna provincija ali mu moje miJšljenje o Ivanu Ravenjaninu dOlbro dolazi da postanaik SfPlitslke metroshypoliJe prebaci lU 10 SIt Na kraju ćemo naići i na OVCilj zak1jučatk raquoDashykako avawko vJ1hovništvo lIlad dalmatinskim gradovima tbiilo je već ~bog postojanja ISIlavensike autonomije ll VU i VUI st Više-manje teoretske plttitrOldelaquo 69 lKalko gOVOIJ1i i o slavenskim knežev1nama lIle ItTuidiimo se više nitti pratiti njegova domišlj aITja On u tim raquoi2Nođenjimalaquo rzapada u proturje6nostli pa se sam najuspjeŠlIlije i 1po(bIi~a

Cini nam se na krCilju da je izvor MartgeUićev1h nevoIlija prije svega u odveć brzom traženju odgovora na sva složena Pitanja Ikoja djelo DAI postavlja na istraživače Mwgetić ne dopušta jednostaViI1O da sve u njeshymu saZJrije i Ida se tek onda odluči za onO štO mu Se činJi najpTihvadjishyvije u njegovim vlastirtJim Irazmilšljanjima Osim toga često dQpUšta da ga zavedu autoriteti ali ilh lIlemjllosrdno llkllanja kad su na putu njegoshyvim domiŠIljanjima Nastupio je jednom IriječjU IkaO historičalJ raquoSIJetshynoga rtrenutlkalaquo kad se rodHa ideja o vremenu dOlaska Hrvata u DaJlmashyoijlU a to je kaiko nam se čini gotovo sve lJbog čega bi ga u ovoj Taspra1Vi tlreJoollo poh1VaH1ti Tlfeba za1srta ža[liltii što ŽJUreći prdblemaJti1kOlIll [lije sttishygao tu svoju odIiČllu ideju i oživotvoriti

Na posljednjem dijelu trasprave7deg tO Ijest na Malt11getićevtim toponoshymasrtiiČkim i alt11hedloškim anailizama kao raquoi~ravnijem ddkazulaquo o odnoshysima Avara ne namjeravamo se niti zadpžavati U prvom TedU zato što

N dj 56 bullbull N dj 59 bull 7 N dJ 61 18 N dj 62--63 te N dj 64 7t N dj 65-74

42

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina bull

je kako mi se čini površarn a osUm toga Prema mojemu uvjerenju ntikalkva rtoponomast1lka Ille može svjedočiti o historijskim procesima u 7 i 8 stoljeću

Pogledajmo međutim kako lU zalklju6ku sam aUtor opiSIUje Ilezultate svoje llaspraIVe Najprije lazjl~e kalko ga je analiIZa 30 glave DAI doshyvela do zaJključka raquoda rtaj izvještaj zapravo staVIlja dolazak Hrvata pod kraj VU1 stlaquo71 Na takaIV ga zaključak kakornlis1i dovode anonimovi podaci koji svjedoče gtgtda je od vmiddotremena dolaska HrVata do svršetka OOI1bi i71Illeđu HrVata ii Frarnaka (prošlo manje od 30 godinalaquo MaI1getić je taj Ilačun ddbio - u sretnom trenUtJku po sebe - prihvativši Diimshymlocovu teoriju o pdkPštenju Hrvata za Borne Budući da je tlIVjeren kako raquolIlije Itešikolaquo poistOVjetiti POl1gu s knezom Bornom sveo je člitav frarnalikohrvartski odnos iz 30 glave tl tridesetak Igodina prihvaćajući u tim pitanjimu Illovije raquoOfPĆooitopIithvaćeno mišijenjelaquo 72

Dakako moralmo postaViiti pitanje što će tl zaldjučku učinIti s Avashyrima Ovdje tr~i illiarz iz nepri1like 1ViI1d00i - protivno imoru - da su gt~dolarzalk Avara (VII st) i dolazak Hrvata samo priNiiooo povezanilaquo i to vremenski sasvim raquonoodređenim izraZimalaquo ŠIto nilje točno Kao što je tp07JI1a10 anonim izričito tvrdi da su Hrvati u doba ltWalfskog osvashyjanja Dćllmadje Ibili raquos one s-tTarne Bavalfskelaquo i da se jedna porodica odijelila i doMa tl Dalmaaiju73 Međutim lakiše ćemo se Siložiti s njim kad dalje tvrdi da su u 30 glavi S1pojena gtgtltlva imještajalaquo jedan o doshylaslru AlVara i drugi o dolaSku HTVata Oba je izvještaja imao car već u lrukama pri sastaVIljanjIU 29 i 31 glave Bit će taikođer točno Pretposhystaviti da su obojica imala hrvatski dmještaj kao i to da ga je car namjerno i21Il1ijenio raquoooacivamjem poVijesno nemoguće i nepostojeće uloge ltBizanta i Herakllijalaquo74

Ako -rečenicu koja slijedi izvaidimo iz njegova raspravljanja imamo pred sobom ipO mom uvjerenju najdragocjeniji lewhat Mar-getićeva rada on ~e gt~Iz roga ISe Illadalje može zalldjlUćiti da je drugi illVjeŠltaj75 govorio o Ulozi Franaka u dolasku Hrvata daJkle da su Hl1Vati doMi na BaJIkan po lIlalogu Frarnaka a trag toga shvaćanja ostao je u 30 glavi gdje je zacLampana Pl1VOIbiltma veI1Zija o tome da su Hrvati u pradomovini bili franački podanici i da su neko vrijeme ostali takvima i u novoj postojbini na Balkanu76

Go1kgtvo da I~i() smjeh smatira1i Margetićevom 1raJgedJijlom da iSe nije umio zaustaviti upravo Illa ovoj gt)lhrvatskoj pričilaquo Htio je naltprotiv kalko smo middotveć spr1ijeda vddje1i na svaki način tpovezartJi avalllSlroJhmvatsku boribu s franačko-avarslcim ratom i to još i prije dolaska Franaka77

Taiko ta lttl)lbožmja hrvatJsika u10iga lU avaJlSkom ra1lU o kojoj Illalarz~mo

71 N dj 81 1 Naime poznato je da su Hauptmann i Grafenauer ~bijali Sišićevu teoriju

o borbi Hrvata s Francima i o pokrštenju u drugoj polOVIci 9 st iako im dokazi nisu bili odveć uvjerljivi Vidi B G raf e n a u e r Vprašanje konca Kocljevevlade V Spodnji Panoniji Zgod časopis VI-VII 1952-1953 171-190

73 Viz izvori II 30 74 N dj 81-82 76 To jest hrvatski 78 N dj 82 kurziv N K 77 N dj 83

43

Starohrvatska prosvjeta 151985

nekoHko Irečenica i U zaOOljuOku postaje autoru mike vrsti mora zbog koje dmiddotalrmattnske Hrvate prretvara od franačkih vazala najprije u avarshyske a zatim i u Đranačke raquonove saveznitkelaquo Iako ne bi treba10 sumnjati u to da middotsu Hrvati iz Karantanrje Izaista ltpomagali franačkoj Vojsci ll

aVarskom ratu Ile treba smetnuti s Uma čin1enicu da se još 817 g na Ludovikovu dvoru rješavaju prob1emi dallmatinsko-slaVeIlskih granica u rKadalohovoj ipOkrajini18 i da se tek iduće godine pojanljUje iBorna i to kao raquodux Guduscanorumlaquo79 Tek 819 g Borna je raquodux Dalmaciaelaquo i kao talkav odla0i na Kupu gdje ga iwaju upravo GaČaniflO Napokon u četvrtoj gOdini vladanja vjerojatno pred smrt Borna je raquodux Dalshymatiae atque Liburniaelaquo81 pa se nameće misao da je Pfoširenje njeshygove vlasti bila nagrada za svladaVanje Ljudevita Posav5Jkog No kako je Magtrgetićevu Ikronologiju dolaska Hrvata uvjetovalo njegovo uVjereshynje da i hrvatsku boribu protiv Franaka i pokrštavanja treba stl1pat-i u početak 9 st a ne u vrijeme Domagoja i Bran1mira to nema razshyloga rđa njegov iZVanredan i zaista Oštrouma-n zaMjučak o dolasku Hrvata u 9 st ne prihvatimo očistiVši tu ideju od raquoavarskih porimjesalaquo

Stoga na kiraju smatram premda sam u Mwgetićevoj raspravi mogla naći i ikolebanja i hltanja da se ona po ovom sVojemu Idragocjenom osnovnom rezultatu mora svrstati među najrbolje radove što su u poshysljednje mjeme u domaćoj historiografiji nltllPisani o DAI

Suićeva ocjena82 Margetićeve radnje bila je uvjet koji je Jugoslavenshysika akademija znanosti J umjetnOs1i postavlila MaI1geti6u za objavljivashynje njegOVe rasprave Valja požaliti što Suić svodi čitav problem ocjene na raquofilološku dhraJdulaquo83 ali ne DAI i vijesti o HrVatima u cijelosti nego sarma odlomalka iz 30 glamiddotve Bez stvaIme potrebe vraća se na odnos cashyrevih ti aThOnimovih lpocia1alka alj ne tarka da YaSrpmvlja o DAI nego o Margetićevim kQmbinacijama I om polmšava prildonijeti tumačenju poshyznate rečenice o franaokoj vlasti nad Hrva1Jima u staroj i uOVoj domovishyni Smatra vjerojatm~m gt~da je Illipravo on Sam (autor 30 glave) a ne nashyrodna tradiCija začetnik podatka da su HrVati III staroj dOmOVini ostali pod Francimalaquo Stoviše prema Sui6u i raquosama ova rečenica djeshyluje Ikao glosa to je arutorov osobni za1Ijuča-k a s time nije ni primishyjetio da je upao ll anakroniza-mlaquo84

OVaikarv reIkJjučaJk polkazuje da je Suić nalkron SViih mogućih prijedloga koji su ltll litemturi o tom lIlljestu dagtni irzaibrao jedan koji je teško

78 Documenta 317 7a Documenta 320 80 Documenta 322 81 Documenta 355 e2 Vidi Ocjena radnja L Margetića Zbornik Bistor zavoda JAZU 8 1977

89-100 83 Suić smatra da raquoocijeniti in extenso čitavo djelo značilo bi sastaviti novu

raspravu koja bi svojim opsegom dostigla djelolaquo ali se ipak pita bi li mogaoispuniti takav zadatak raquojer naša je uža struka klasična filologlja arheologija i povijest staroga vijeka dakle u okviru antičkih disciplinalaquo (n mj 91 kurziv N K) Sve da ovo priznanje Suić nije napisao iz njegove ocjene bismo lako došli do zaključka da nije dovoljno svladao problematiku jednog od najobrađenijih autora za najstariju povijest Južnih Slavena

84 N dj 92

44

N Klaić Najnoviji radov i 02930 i 31 poglavlju u djelu De adntinistrando Hnperio cara Konstantina

logički opravdati Anonim je najplije raquozačetniik podatkalaquo o 06ranaokoj vlastisr a ipak ćemo u nastavku teksta pročitati da je raquovIilo vjerojatno i narodna tradicija X st stavljala Franke na rpočetak svoje prošlostilaquo TaJko iz Suićeva pisanja ne doznajemo tko je zapravo autor te raquoanalkroshynisti6kelaquo idejeSG Na kraju Suić predlaže izlaz u prijedlogu drugi je autor (je lli to anonim) raquorpošao daJIje od wga on je iz podatka o sushy5jedstvu Bijele Hrvatske s Francima poVUkao zalktljučak o prvobitnoj franačkoj Vllasti nad HrvaVimalaquo Suić zalazi i u drruge kombinacij eS7 a napada Margetića ikoji aini tobože raquometodološke greškelaquo Iz Suićeva pisanja nismo doznali što je narodna umdicija a sto djelo anonima a najmanje fmko stoji s franačkom vlašću nad Hrvatima u staroj domoshyvini (dakalko Karantaniji) koja stvarno postoji AE valja reći i to da Sudć s pravom prilgovara Margetiću 1)bog tprilkaza raquosHjeda događajalaquo ss koji se ne može prihvatiti

Smatramo također da Suić ne rješava bolje od MaJ1getića prolbtlem preseljarvarnja jednog dijela daJmatinsJdh Hrvata u IHdk i Panoniju Prije svega Suić rnje dobro pogledao rko Ije zapisao rtu vijest pa je pI1ipisuje caru mjesto anonhlnuS9 Zatim pogrešno pripisuje caru poshydarke o Dalmaciji ikomJbinira s geografslcim pojmovima da bi na kraju stvorio pajam raquoIliričke Panon1jelaquo

Nadalje ulaže vrlo mnoga truda da bi ispravio Margetićevo tumashyčenje raquoodnosa između posavske Hrvatske i njezina arhonta prema mashytici - DaoJmatmiddotinskoj Hrvatskojlaquo 90 no mislim da je čitava rasprava bespredmetna dok najprilje ne dokaže -da je Posavslka Hrvatska histoshy[ijski a lIle historiografski pojam Jer Suiću nije dosta da su hist()iričari stvor1lli Pasavsku Hrvat~u on zna da je njezin arhont bio raquosamoshysvojanlaquo njegova zemlja slobodna itd Riječ je dallcJle o gtxdVlije Hrvatslke i to zacijelo već od odrvajanja dijela HJ1Vata oprHikorn njihova prijelaza u Panonijulaquo Ako smo naime dobro razumjeli njegovo pisanje onda aOOos između dvojice hrvatskih arhanata pOstoji raquone samo mamiddotlo prije Tornislava već rlapravo ab immemorabili ranije od Pipinova vremeshynalaquo 91 Ipalk na kraju vjerojatnast raquopasavsJd Hrrvati su stekli svog aIhonta u wijeme kad su se advojilii od IPrimoIskih (I) Hrvata srva1kaiko prije dolaska pod ftlanaČku rvlastlaquo Ali sve su to hipoteze 1 to prije svega Eato što ISuić za IIljlihova s tvagtranje ncije našao hiisrorijlSike [ZVI()re

Stoga razumije se i njegove tVI1dnje da Margetić nije oborio osnovnu Grafenauerovu IPrelpostavku o dolasku Hrvata nisu na mjestu U prvom redu zato što je to jedan od najboljih dijelova Mapgetićeve Tasprave a zanim J zato što sUJprotsrtafVIlja njegOVlU oobiJjlIlom Mdu na izvorima STlOshy

ja - clOlII1iišlljanja Nadalje Suić doduše s piravom pIr1igovaJla Malgetiću što je patcijeniO fVlaSt Bizanta u 7 i 8 st na Jadranu i u Dalmaoiji ali ne

86 I to franačkoj vlasti nad dalmatinskim Hrvatima II Bijeloj Hrvatskoj 88 Izgleda da Suiću nije dovoljno jasan odnos između 30 i 31 glave DAI 87 Na primjer među ostalim tvrdi da se raquonikako ne može dokazati da je (car

N K) izmislio cara Heraklijalaquo 88 N dj 92-93 U odnosu Avari - Franci - Hrvati 89 N dj 93 gO N dj 94 91 N dj 95

45

Starohrvatska prosvjeta 151985

daje nBia bolje rjeiŠenje kad tvmiddotrdi da su raquoHrvatti mogli ne samo dokishynu11i avaIsku vlast već se cr odrfuti na zalUZetoj iemtorijli od iprvih deshycentija VB st ooljelaquo92 StaJra nemoćna rtwdnja historiowraifije Ikoju još nitiko nije opravdao Jristorijskian izvoriJma Stoga MaI1getić ne grishyješi po naJŠem uvjerenju zato što u spomenutim krajevima ne vidi Hrvate nego Zato ~to ondje posve uldanja Bizant a rto mu Suić ni1e zamjerio

Suić međutim s Pravom odbacuje MaTgetdćeve toponimijske lj arheshyološke dokaze ostajući na gledištu kaJko on arheOllošlkim dakumentima pridaje veću vrijednost raquonego Ji to oni pri sadašnjem stupnju istražeshynosti mogu limatilaquo middotdok mu prigovara da s numi~atiokim potvrdama raquo(postUtpa neopreZllolaquo što je točno9S

Pohva1livši na kraju Maltrgetića kao wsnog mlanstvenog raOOiika svrshystava i njegov rad među raquonove znanstvene spoznaje o našoj starijoj proš1ostilaquo ali ipak Illeće na kraju ustaći što je u njegovoj raspraVli novo tj dobro Cinjenica jest da se u QPsežnoj MaI1getićevoj lJaspravi zaustavshyJjao uglavnom na onim točkama u kojima se mije s njim mogao složiti tako ltda gotovo ispada kao middotda se iz opsežne rasprave mšta ne može iskoshyristirti za dalja istmiddotražirvanja na tom problemu OZbiljnim MaIlgetićevim prigovorima o -doseljavanju Hrvata u 7 st suprotstaVilja na kraju ocjene tek nabačenu tvrdnju da su Hrvati ipalk mogli doći u 7 st a to po Illašem uvjerenju Mal1getić nije zasl~io IPlredložio je doduše da se Marshygetdćev lJaCl objavi aH je liJpaik svoju ocjenu trebao pisati savjesnije94

Godinu dana nakon izlaska iz štampe iM3iI1getićeve rasprave tiska i B FeIjančić svoj rad raquoStI1Uktura 30 glave spisa iDe administrando imperiolaquo 95

FeIjančič po vlasVitim riječima iznosi u svojem prillogu gtmeke poshyglede Illa strukturu 30poglaVllja lj njegovo mesto u čitavom ~iSll DAIlaquo s namjerom da pridonese )~boljem razumevanju jednog od lIlajvažnijih izvora za našu stariju istorijulaquo 96 Nakon što u uvodnom dijelu naJbrajanajvaŽlIlije istraživače toga djela do danas97 pokazuje kako DM nije iQlgubio raquosvoju nauČllU aktual1nostlaquo Zato i on želi ~ložiti svoja zapažashynja rpJod raquovišegodilŠnjih Ta~išljamja o tom pi1anjulaquo98

Nakon anonimovog rerorskog uvoda Ikoji ima kalko FeIjan6ić ističe samo ova middotglava II DAI slijedi prvi dio ikoju PO llljemu raquoopisuje rimsku99

lpTovilIlciju iDalmaciju geografski dbm tj glaVIli grad Sai1OIlJUlaquo Autor se ČiIlIdi tR Novalkovtiću koju raquoosiaje zJbtmjen lIletaćrlim podatJlrom aurom 30 glave da se rrimslka Darlmacija prostirala sve do Dunava kada je

82 N dj 97 vs N dj 97-98 V4 Iako Je pohvalno da Suić na kraju priznaje kako ne smatra da su njegova

mišljenja l stanovišta raquoposve i u svakom slučaju osnovanalaquo (n dj 99) ipak je neobično ponaVljam da se prihvatio pisanja bez raquopodrobuijih razmatranja i dashyljih raspravljanjalaquo koje bi kako misli raquotek trebalo provestilaquo

95 Zbornik radova Viz inst XVIII 1978 67-80 vs N dj 67 97 N dj 68-71 V8 N dj 71 90 N dj kurziv N K

46

N Klaić Naj noviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

pomato da ona ncije dopilraJa čak ni do iSaVelaquo tPlremda je raquo2Jbunjenostlaquo NOvakoVića billa na mjestu Ferjančić anu predbacuje da očekuje odveć )gtpreci~nosti od jednog srecLnjovjdkovrnog tpIiscalaquo jer da je wbože raquoovaU podatalk u suštini taČanlaquo1oo No je li Ferjančićeva tVIronja točna Naiane anonim nigdje ne kaže da će dati opis rimslke Daiimaoije Citi-ram Ferjančiću njegov vlastmiddotiti prijevod rtoga mjesta raquoOni Ikoji se žele dbashyvestiti o oSVojenju Da1macije kako Ije osvojena Od slOVenskih plemena mogu odavde da to saznaju ali prvo treba da se dbjasni njen geoshygrafski tp6Iožajlaquo DaJktle ne želeći se očito opredijeliti za prikaz biJo kakve ipo1iti6ke p[ošlosti Dal1macije anonim će u idućoj Tečenici napishysati )~U daVtI1a vremena (illi po Grafenaueru od davnine) Dalmacija je počinjala od okoline Drača i pros-birala se do istarskog gorja a u širinu je zahvatala do reke Dl1iI1avalaquolOl

Najbolji ~e dokaz da se anonian neće upuštam u naJgađanja o rimskoj Dal1maciji treća po Tedu llečenrica raquoČitava ta oblast hijaJŠe pod Vlašću Romeja i hijaŠe ova tema (Ferjančić provincija) slavnija od svih ostashyllih zapaldnih tema (Ferjančić pfOVincija) ali ipak je slavenska plemena zauZIITIIU i to ovaikolaquo 102

Oa anonim misli na bizantsku a ne I1imsku Dalmaciju middotrazabire se u Opisu avarskog osvojenja10S Avari se preoblače u odjeću Dal1matinaca ulaze u Salonu zauzimaju čitavu Dal1maciju raquojedino Primorski gradići njima se ne predadoše nego os1adoše u vlasti Romejalaquo Prema tome Ferjančić prerano ispravlja Novakovića jer anonim ne da~e )~ačan QPiS međa ilimske Da1macijelaquo () a još manje iana raquoll čitavom odeljku Da1macija Ši-rdk teI1itorijalni opseg rimskog vremenalaquo -() Uostalom da ncije riječ o rimskoj nego bi~tsikoj pdkIrajiTIIi rnzabilre ISe po podjeli na teme Premda Ferjančić zna da anonim uponrebljava 1zrarz tema ~paik smatra da se u rtom odlom~u daje raquotačan opis statnJsa i položaja 1e rimske Dahnaoijelaquo P04 O tome Ta~Ulffiijese ne može ibiti govora jer

100 Ferjančić naime sasvim neobično tvrdi da raquoovde nalazimo tačan opis međa rimske Dalmacije za koji se kaže da se prostirala od Bara i Ulcinja do reke Raše (Arsa) a da je prema unutrašnjosti išla do Dunavalaquo (str 71) Zatim nastavlja raquoDate geografske odrednice uglavnom se poklapaju sa obimom rimske provincije Dalshymacije koji je ona imala pre dolaska Slavenalaquo (str 71) Znači li to da Ferjančić smatra da su Slaveni došli na tlo rimske a ne bizantske Dalmacije Ako mu se činilo da nije siguran valjalo je pogledati bilo koji priručnik i uvjeriti se u kakvim uvjetima dolazi do avarsko-slavenskog naseljenja Ta odavno je F S i š i ć pokazao kako je upravo u gotsko doba došlo do teritorijalnih promjena Naime na proljeće 490 g riješena je sudbina Dalmacije i Savske Panonije (Povijest Hrvata u doba narodnih vladara Zagreb 1925 168) kad su obje provincije ušle u sastav gotskoga kraljevstva Otad se gotski teritorij dijeli raquona dvije odjelite upravne cjeline na Dalmaciju s Liburnijom i Savijom sa središtem u Saloni i na Srijemshysku Panoniju sa spomenutim dijelom Mezije i središtem u Sirmijulaquo

Prema tome upravo gotska podjela i skupljanje u jednoj cjelini dijelova trijustarih rimskih provincija bila je osnova Bizantske Dalmacije koju Justinijan preshyotima Gotima Odatle su granice te pokrajine na Raši Dunavu i kod Drača Ali ne u rimsko doba

101 Viz izvori II 27-28 102 N dj 28 103 N dj 28-30 104 Struktura 71 U ci~elosti glasi ova middotrečenica ovako raquoSvakako da se tačni

podaci o prostiranju rimske provincije Dalmacije i eventualno o njenom posebshy

47

Starohrvatska prosvjeta 151985

se limska DCllrnacija kakodohro upozorava Novaiković nije Protezala do Dunava105 Vagtlja doduše priznati da Ferjančić dodaje kako ne raquoinshysistira na predloženom tumačenjulaquo106 ali uspvkos tome tponoVl1O tVIIdi da su to raquotačni () Podaci o prostiranju provincije Dalmacijelaquo Na kraju zaista Ile mamo Šio je Ferjančićevo konačno uvjerenje do kojega valjda i ltnije tako teško doći Posvemzumljivo middotda se rti podaci o bizantshyskoj Daiimaciji ne mogu pripisati raquonaTocinaj tmiddotradicijilaquo ili raquopridOŠllim južnim Slavenimalaquo nego potiču raquood dobTO obaveštenog piscalaquo 107

DITUlgi dio 30 glave sadržava prema Ferjančiću raquosoveI1Sko - avarshysko osvajanje Salone 1 čitave rimske DaJmacijelaquo108 Smatra nadalje da je raspravljanje o Vlrijmiddotednosti ovoga dijela li njegova usporedba s 29 glavom suvišna jer kako kaže raquoistOlričaT mora da Posmatra njihovo jezgro a ono je u oba poglavlja istolaquo tako da razJliku treba svesti Ila različitost autora109 Je Ili to zaista tako

Pišući o tom Problemu 1966 zastupala sam m~iŠljenje da je upravo u ovam odlomku teksta anonim preradivši careve podatke pogriješio jer je raquocareva identifikaci~a Avara sa Slavenima imala stvamu histoshymiddotrijsku Podlogulaquo Ne samo to raquoAiko je car poistovjetio Avare sa Slaveshynima Ol1da je naseljenje Slavena u Dalmaciji Iproces koji se zbivao istodobno kad lj osvajanje Dalmacijelaquo llo raquoOčistivšilaquo carev tekst od Slavena u PriJkazu pada S ailone anonim protivno obećanju uopće ne govori o načinu Ikako su raquosbvenska Plemenalaquo za1lZela Dallmaciju on će kasnije middotdoduše govoriti o raquoSldavinijamalaquo ali ne i o raquoSkJavimalaquo pa njegovo pOZivanje na Slavene koji su zauzeli Dagtlmaciju u njegovoj koncepciji zaista nema smisla Zato sam i morala zaključiti da raquoanmiddotonim što se tiče priltk~a o o svojenju Dalmacije nije održao riječlaquo Naprotiv je car - iaiko ti njegov tekst ima i IJ- o nelku nelogičnost - ll opisu avarshysko-slavenskog osvajanja Dalmacije ll o-snovi točniji i zato bi mu raquotjr-eshyhalo priznati baT jednalku wijednost u tom prikazu ikao i neznanoulaquol11 Ne uzevši u obzir opravdanje 71bog ikojega sam 1966 za ovaj odlomak 30 glave dalla ipIeooost caru Ferjančić mi Pr1govara da sam se u gt~Poshyvijestmiddoti Hrvatalaquo Pokolebala ll svojoj ocjeni jer ondje ocjenjujući 30

nom statusu u vreme pred dolazak Slovena (VI vek) ne mogu pripisati narodnoj tradiciji ni stanovnika dalmatinskih gradova a još manje pridošlih južnih Slashyvenalaquo Zar nas je na to trebalo posebno upozoravati

106 Vidi bilj 100 106 Strukura 71 107 Vidi bilj 104 108 Struktura 71-72 109 Pošto je o ovom vrlo važnom dijelu 30 poglavlja Ferjančić dao pregled mišshy

ljenja dvojice autora - to jest Grafenauera i R Novakovića - izričito je naglasio da ovdje nije raquoprilika da detaljno raspravljamo o verzijama priče o padu Salonelaquo tobože zato raquojer nam je od početka bila namera da pažnju zadržimo samo na strukturi 30 poglavlja (str 72 kurziv N K) Zaista neobičan zaključa~ za onoga tko je sebi postavio zadatak istraživanja strukture nekoga teksta Sto Je onda po Ferjančiću struktura teksta Zar samo redoslijed rečenica dakle forme bez analize sadržaja Može li se bez ispitivanja sadržaja teksta dltći do zaključ~ka o njegovoj vrijednosti Zar Ferjančić nije razabrao da upravo raquoJezgralaquo U ob~ IZVJeshyštaja nije ista Uostalom i sam će iz raquostrukturelaquo izvaditi poatak o M~~~nma da dokaže kako vijesti o osvajanju Salone ne mogu biti dalmatmska tradICIJa

110 Marginalia 14 III N dj 15

48

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

glavu tVlIdim da je anonim raquomnogo savjesniji i ispravniji od caralaquo112 Dakako rzalooravio je dodati ltda sam 1971 dalla u gtgttPovijesti Hrva1alaquo ocjenu cjelokupnog anltmimova middotrada o kojemu uistinu nisam rmogla sve da sam i htjela drukčije napisati

No kafko je anonim iman svake sumnje pisac Ikoji svjesno ispraVlja careve po njegovu uvjerenju pogrešne Podatke middotčirrri se da Ibismo mogli slijediti put lIljegova razmiš1janja u pliikaru avaTskog osvojenja Dailrmacije Na~me od PPViih suloolba 5 carstvom do iIm-aja 8 st dakle do hor-be s Francima Avruri nastllipaju prema raquoinorzemstvulaquo kao iskljushyčivi gOSJpodari i ikao jedini politički vođe te mnogoljultdne rzajednice nashyroda Do posljednjeg daha Avari drže to vodstvo iako ono već davno nije odgovailaJlo stvarnom stanju u dlJŽavi Anonim -stoga nije bio netoshyčan ikad je UvI1dio da su Avari osvojiili Dallmaciju jer je zaista tako bilo I liranački VIladar vodi od 791 g rat protiv raquosuperbissimam g e nshyl e m A v a r o r u mlaquo i njihovih kaganallS Poeta Saxo također priča kaiko se Pipinu došao poldOlIliti raquocacanus rex cum larcanis primashylibus regnilaquo114 premda je avarski kaganat još samo fOI1malno politička cjelina A51i gledajući na te tprdbleme sa stajališta osnovnih političkih dkvira moramo zallcljučitli da su Avari od dolaska do ratova s Franshycima jedini zalkoniti predstavnici avarske države na JIu staTin dmslkih provincija Dalrmadje i Panonije To je Ibio razlog ~bog kojega sam alIlonimu dalla predoost u QIiiSu aVlalI1sllrog oSNojenija Dalrmacije ~ Salone Smatram prema tome za razliku od Ferjančića da rasprava o tome nije suviiŠIla Nije 5Vejedno jesu ili Salonu oSNajalii Avari dtli Avaro-Slavenli jer Slaveni ikao samostalni politički bktor u doba gtgtosvajanjalaquo SaJlone - lIle postoje

Dakalko ako je uopće došlo do osvajanja Salone rrna i ltpTeviše razshyJdga da se složimo s aI1hoolozima koji ne vide 2Jbog čega hismo i daljepodITŽavali starije miŠlljenje o raquosmaku sv-ijetalaquo u poče~ku 7 st Naproshytiv bio je to kontinuilrani ilazvoj II kojem ISU vJilo odfuČTIU riječ odigrali pogansiki S1aveni115 UltpTavo to su pretpostaVIljamo oni caTevi Slaveni

m Struktura 70 113 Documenta 29S b 298 Documenta 299 116 Vidi najbolji rad o problemu kontinuiranog razvoja na području Salone Ž

R a p a n i ć Prilog proučavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXXV 1980 189-217) Usporedi također I N i k o l a j e v i ć raquoSalona christianalaquo (VARD LXXII-LXXIII Split 1979) Do sličnih zaključaka o kontinuiranom razvitku doshyvela su Rapanića istraživanja Solina (vidi Istraživanja i nova interpretacija arhishytektonskog kompleksa na Otoku u Solinu VARD LXX-LXXI 1968-1969 Split 1977 107-136) kao i ona u najnovije vrijeme u Dubrovniku (ž R a p a n i Ć Marshyginalije o raquopostankulaquo Dubrovnika Obavijesti XVI2 1984 24) Uostalom koliko je pogrešpo bi~o sIpatrati da je početkom 7 st zamro stari svijet pokazuju izvanshyredna IstražIVanja ranokršćanske arhitekture što ih je obradio I F i s k o v i ć Vidi na primjer njegov rad na ruševinama Majsana (Ranosrednjevjekovne ruševine na Majsanu Starohrv prosvjeta III ser sv 11 1981 ili raquo0 ranokršćanskim spomeshyniOIma naronitanskog primorjalaquo Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka Izdanja Hrvatskog arheološkog društva S Split 1980) Vidi takoshyđer N e a m b i Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj jadranskoj obali IX kongres arheologa Jugoslavije Zadar 1972 Materijali XII Zadar 1976 239-276

4 STAROHRVATSKA PROSVJETA 49

Starohrvatska prosvjeta 151985

koji su u tihoj kolonizaciji ispunili ne samo čitav Balkan nego i Bishyzantsku Dalmaciju Stoga Salona kakO rekosmo sprijeda nije osvojeshyna već odlliIDire Uostalom i sam Ferjanoić Zlbog anonimQva podatka o Mađarirma stanQvnicima preko Dunava) u 10 st zaključuje da raquo00 potiče iz pera nekog dobro obaveštenog pisca IkOji verovatno sedi u samOj prestonicilaquo116 a i cijela priča o padu Salone iIIlora da je iskoshyvana još za careva r~da Illa dvoru VIlo je karakteristično da nijedna tradicija dalmatinskih gr~dova ne ma mšta za Avare Toma A~hiđakon se iIIluči s Kllretima Gotima i SIlavenima što je novi dokaz da učeni splitski kroničar doznaje o prošlosti svoga grada iz historijsJke literashyture a ne iz nekih raquonarodnih pričalaquo117

Sadržaj trećeg odjeljka 30 glave sažima Ferjančić na vijest o tome raquokada ikako su došli Hrvati i osvojili delove rimske provincije Dalshymacijelaquo11s tvronja s kojom se ne bismO mogli složiti Naime Hrvati po piscu 30 poglavJja ne osvajaju Timsku već avaTSku na1maciju119 Premda Ferjanoić irma pravo kad Uipozorava na Zlajednička mjesta u obje redakcije ali griješi kad misli da po raquoobjema vemjamalaquo Hrvati ratuju gtgt-protiv Slavena odnosno AvaTalaquo U obje redakcije Iratuju samo protiv AvaraP20 Problem i jest nastao Zlbog toga što je anonim u prishykazu tog avaTsko-hrvatskog rata vremenski neodređen a car ga stavlja u doba Heraklija Međutim Ferjan6ić netočno izmosi moje mi1šljenje tvrdeći da sam se u tumačenju ovoga dijela uglavnom složiJla s Grashyfenauerom121 KaO što je poznato Već 1966 temeljito sam posmnnjala da su podaci o Bijeloj Hrvatskoj dio naJIQdne tradicije AH ne bih se mogla složiti s Ferjančićem također u njegovoj tvrdnji da se vijest o petero braće i dvije sestre može raquotuInačiti jedino narodnim predashynjemlaquo jer se od Hauptlmanna s pravom sumnja u takvo middotizvorno pOTishyjeklo spomenute vijesti122 Isto tako bismo čini se drukčije od Fershyjančića protumačili podatak o ostadma AVaJIa narodnom tradicijom jer ovdje nije riječ o raquovesti etnografskog Ikamktera o sastavu stanovnishyštva u Hrvatskojlaquo123 nego o zaostalirm ostaoima dVQstoljetne poilritičke uprave avarske države i njihovirm nosiocima koji ikako u Dinaridima tako i u Mađarskoj nisu nestali Aiko se i ne prihvati moja hipoteza da

116 Struktura 72 117 Vidi o tome N K l a i ć Marginalia 28-29 118 Struktura 73 119 Ponovno citiram Ferjančiću njegov vlastiti tekst prijevoda 30 glave Pošto

je prikazao borbu Dalmatinaca i Avara za Salonu anonim konstatira da Avari raquoovladaju čitavom Dalmacijom i nasele se u njojlaquo (Viz izvori II 29) Jedino raquoprishymorski gradići njima se ne predadoše nego ostadoše u vlasti Romeja( A raquovidevši da je ova zemlja dobra Avari se nasele u njojlaquo (Viz izvori II 29-30) Tada stižu Hrvati predvođeni sedmoricom braće i raquosa svojim narodom stignu u Dalmaciju i ovu zemlju zateknu pod vlašću Avaralaquo

120 raquoPošto su ovi (Hrvati i Avari) kaže Anonim nekoliko godina međusobno ratoshyvali Hrvati odnesu pobedu i jedne od Avara pobiju a preostale prinude na pokorshynostlaquo Niti car u tom pitanju nije nejasan raquoOvi Romani behu proterani od Avara u dane istog cara Romeja Iraklija a njihove zemlje ostadoše puste Po naređenju cara Iraklija ovi Hrvati zarativši i odanle isteravši Avare nasele se po naređeshynju cara Iraklija u toj zemlji Avara u kojoj i danas stanujulaquo (Viz izvori II 39)

121 Struktura 73 122 Marginalia 17 123 Struktura 73

50

N Klaić Najnoviji radovi o 29 3~l-J~~lavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

je ban u Hrvatskoj IkoJi još sredinom 10 st middotdrži posebnu rpolitičku jedinicu (Liku Gacku i Krbavu) neposredni nasljednik avarsgtkog uprashyvitelja iJpak se ne može negirati da je taj dio stare Avarije imao u 10 st Poseban odnos prema gtgtikraljevstvulaquo Traieći tragove raquonarodne trashydicijelaquo u ovom odjeljku Ferjančić je uvjeren da se nju ne smije pretshypostavljati kao podlogu podacima raquo0 pradomovini Hrvata koja se nashylazi s ove strane Bavarske (Bagibareje) a potčinjena je Otonu 1laquo124 O ovom dijelu anonirrnova teksta o kojem se raspravlja već više od sto godiJna ti o kojemu su ~ZJrečena vpIo različita mi-šljenja bio je Po mom uvjerenju Ferjančić dužan dati čitaocu i svoje miš-ljenje Pogoshytovo zato što je bio uvjeren kao i čitatVa historiografija dosad da su daJ1matilI1s1ki Hrvati došli jz Blijele HrvatSke Za -razl1iJku od middotsvih dosadašshynjih autora miSlirrn da ću moći dokazati da je upravo podatak o domoshyvini dahnatirnskih Hrvata raquos onu stranu Bagibarejelaquo Idia hrvatske priče o doseljenju125 Ananim je bez s-umnje čuo od Hpvata da se gt~izvjestan broj godina u Dalmaciji pokoravahu Francima kao i prije ll svojoj zemljilaquo126 No ikako ta franačka zemlja iz koje Hpvati dolaze nije mogla biti Bijela Hrvatska o kojoj piše oa-r (jer ona u početku 9 st ne rpriznaje Franke) nego Karan1anija - u ikojoj je stvarno bilo Hrvata - to je anonim točno prema hrvatskoj priči napisao da su Hrvati prmiddotije stanovali raquos onu stranu Bavalrslkelaquo Ta zaista bi me teško netko mogao još uvjeriti u to da je pdljska Bijela ili Velika Hrvatska raquos onu stranu BavarSkelaquo

U IV odjeljku o preseljenju Hrvata ll Hirlk i Panoniju preuzima Ferjančić s-tarije miŠljenje ikoje sam i sama nekad zastJupala a danas ga middotkalko je sprijeda već rečeno ne bih mogla ponoviti Ali govmoci o teme Ferjančić je lIle maJo pretjerao jer piše o raquoujedinjenju dviju držaVnih je2)gara Tanohrvatske historijelaquo127 što se niti u snu ne bih usudila pomisliti PIrije svega Ferjanči6u je PQSIVe promaklo da se borim za to da iz historiografije i2Jbacim pojam Posavske Hirvatsike128 koja je plod maŠte histopiografa a ne stvarnog historijskog razvitka A dokazi Ikojima sam pokušavala spašavati Slavoniju (a ne Posavsku HrvatslIU) Ikao zemlju u koju je Tomislav kako rekoh Prvi Premo hrvatski stijeg nisu ni čvrsti ni nedborivi129 Stoga Ferjančić kao j svi

12 Struktura 73-74 m N K l a i ć O problemima stare domovine dolaska i pokrštenja dalmatinskih

Hrvata Zgodovinski časopis 381984 4 253-270 12amp Zato smo i sprijeda istakli točno Margetićevo zaključivanje u vezi s ovim

dijelom anonimova teksta 127 Struktura 74 128 Stoga u raquoPovijesti Hrvata u ranom srednjem vijekulaquo Zagreb 1971 pišem o

raquoPokušaju ujedinjavanja Panonskih Slavenalaquo (208-212) želeći u naslovu poglavlja upozoriti da nije riječ o Posavskoj ili Panonskoj Hrvatskoj

120 raquoU nizu vladara iz kuće Trpimirovića pripada Tomislavu posebno mjesto zbog toga što je njemu prvom uspjelo nadvladati geografski dualizam - tj plashynin~d lanac Dinarida - i pripojiti Slavoniju Hrvatskojlt (Povijest Hrvata 277) MOJI su se zaključci kako i sama konstatiram zasnivali osim na nepouzdanom Popu Dukljaninu i na nekoliko raquodrugorazrednih izvoralaquo koji čine raquoskladnu cjelinu tak~ ~~ se mogu više nego naslućivati historijska zbivanja u Slavoniji i prvim deshysetlJ~clma X stlaquo Stoga se osim na Popa Dukljanina pozivam na Konstantina VII Porfirogeneta (13 poglavlje) zatim na činjenicu da je Ladislav L prvi Arpadović

51

Starohrvatska prosvjeta 1511985

ostali spominje raquonezavisnog kneza panonskih Hrvatalaquo ikojega prerano staVIJa )~pre kralja TomislaJValaquo

Uostalom kOliku opasnost nosi u sebi ipreummanje tooega mišljeshynja bez vlastite alIlalize izvornog teksta uvjerilo me i Ferjančićevo aH i vlastito dosadašnje tumačenje V Odjeljka 30 glave Riječ je o najshyvažnijim vijestmma o daLmatinskim Hrvatima IkOje sadl1Žavaju podatke o dOseljavanju podložnOsti Francima lU staroj i llovoj domovini horoi protiv Franaka osamostaljivanju i napokOll pOkl1ŠtalVanju Ne uzeVši u obzir Ida su se u ovom dijelu anonimova teksta nagOmilali najvažniji problemi llajranije pOvijesti Hrvata Ferjančićse zadovoljava citkashynjem svega dvaju ilIlišljenja (DvorniJkovo i moje nekadašllje mišljeshynje)1S0 ne osjetiv~ na Žlalost da to ponaV1ljanje IUstaljenih mišljenja ne može Ibraniti anonimOvim podacima upravo taj odlomak mu je mogao dati llajdragocjenije podatike o načinu rada i o vrijednosti aJllOshy

nimova pisanja Stoga valja lgtOžalitlti što se nije zaJUstavio barem na problemu p okTŠtavanja jer ibi mu razlike o tim vijestima u 30 i 31 glaV1i omogu6iJe da stVori drugačijd sud o alIlonimu Koliko je Površno preletjevši ovaj odilomalk oduzeo sebi mogućnost da ocijeni njegoV1U vrijednost pokazat OU na svom VIlastitom primjeru Naime odavno mi je od prve sinteze hrvatske POvijesti bHo jasno da o problemu doseshyljavanja i pokrštavalIlja nije i~rečena pOSlIjednja riječ To sam uostashylom 1971 i otvoreno priznala131 AH evo tek 1984 kad sam pJliJpremala novo izdanje laquoPovijesti Hrvatalaquo stigla sam se viratiti na spomoouta dva ključna problema najlstaJlije rpovijestd da1matdnSkJih Hrvata Učishyllila sam iH točnije momla sam to učiniti u IprvOiffi [edu zato što su u međuvremenu historičari i arheolozi ovoj prOlblematici dali IlOvi smisao Osobito je bilo pouOno ispitati problem pokrštavanja Hrvata zbog toHko osporavanih izlaganja i cara i anonima Kad sam dakJe vijesti o pokrštavanju u DAI podvrgla ponovnoj analizi vidjela sam vrlo brzo da su Hauptmann i Grafenauer prerano ispravljali Sišića koji je s pravom pdkrštalVanje JZ Rima do kojega dolazi naikOlIl osloboshyđenja od Franaka pOvezivao s Vladavinom Br-animira Flanačka teorija o pokrštavanju ikoju sam i sama dosad zastupala)132 ~ala je samo dva dosta laJbava temelja franačke svece i vrhoViI1ištvO akvilejske orikve nad HlVatima Kako dalmatinsku teoriju o pOIkivštavanju nije bilo teško odbaciti (Toma Arhiđakon je namjerno svoga Ivana Ravenjanina gurao

koji je prešao Dravu te na to da u Slavoniji raquonema traga ovoj nomadskoj epohi mađarske povijestilaquo (278) I najzad raquokao da u prilog takvoj pretpostavcilaquo (o Tomishyslavovoj vlasti u Slavoniji) govori i činjenica da je splitski sabor nudio ninskom biskupu Grguru sisačku biskupiju kao jednu od biskupija koju može izabrati Sashybor je naročito naglasio da ta biskupija ima dovoljno svećenstva i puka iako je vrlo malo vjerojatno da je pri tom bio iskren No najvjerojatnije dalmatinski biskupi ne bi Grguru nudili sisačku biskupiju da je ona bila tada u rukama poganskih Ugra Kako to područje nije bilo ni bu~arsko ostaje jedino zaključak da je dio novo proširene hrvatske državelaquo (278-279)

130 Struktura 75 131 raquoOva izlaganja o problemu doseljenja još jednom pokazuju da diskusija o

prvim desetljećima hrvatske povijesti još nije završena jer da bismo je mogli završiti morali bismo raspolagati još nekim izvorima Zato prva stranica hrvatske povijesti još nije do kraja napisanalaquo (Povijest Hrvata 139)

132 Pregled teorija o pokrštenju vidi Povijest Hrvata I 84-86

52

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

glavu tVlIdim da je anonim raquomnogo savjesniji i ispravniji od caralaquo112 Dakako rzalooravio je dodati ltda sam 1971 dalla u gtgttPovijesti Hrva1alaquo ocjenu cjelokupnog anltmimova middotrada o kojemu uistinu nisam rmogla sve da sam i htjela drukčije napisati

No kafko je anonim iman svake sumnje pisac Ikoji svjesno ispraVlja careve po njegovu uvjerenju pogrešne Podatke middotčirrri se da Ibismo mogli slijediti put lIljegova razmiš1janja u pliikaru avaTskog osvojenja Dailrmacije Na~me od PPViih suloolba 5 carstvom do iIm-aja 8 st dakle do hor-be s Francima Avruri nastllipaju prema raquoinorzemstvulaquo kao iskljushyčivi gOSJpodari i ikao jedini politički vođe te mnogoljultdne rzajednice nashyroda Do posljednjeg daha Avari drže to vodstvo iako ono već davno nije odgovailaJlo stvarnom stanju u dlJŽavi Anonim -stoga nije bio netoshyčan ikad je UvI1dio da su Avari osvojiili Dallmaciju jer je zaista tako bilo I liranački VIladar vodi od 791 g rat protiv raquosuperbissimam g e nshyl e m A v a r o r u mlaquo i njihovih kaganallS Poeta Saxo također priča kaiko se Pipinu došao poldOlIliti raquocacanus rex cum larcanis primashylibus regnilaquo114 premda je avarski kaganat još samo fOI1malno politička cjelina A51i gledajući na te tprdbleme sa stajališta osnovnih političkih dkvira moramo zallcljučitli da su Avari od dolaska do ratova s Franshycima jedini zalkoniti predstavnici avarske države na JIu staTin dmslkih provincija Dalrmadje i Panonije To je Ibio razlog ~bog kojega sam alIlonimu dalla predoost u QIiiSu aVlalI1sllrog oSNojenija Dalrmacije ~ Salone Smatram prema tome za razliku od Ferjančića da rasprava o tome nije suviiŠIla Nije 5Vejedno jesu ili Salonu oSNajalii Avari dtli Avaro-Slavenli jer Slaveni ikao samostalni politički bktor u doba gtgtosvajanjalaquo SaJlone - lIle postoje

Dakalko ako je uopće došlo do osvajanja Salone rrna i ltpTeviše razshyJdga da se složimo s aI1hoolozima koji ne vide 2Jbog čega hismo i daljepodITŽavali starije miŠlljenje o raquosmaku sv-ijetalaquo u poče~ku 7 st Naproshytiv bio je to kontinuilrani ilazvoj II kojem ISU vJilo odfuČTIU riječ odigrali pogansiki S1aveni115 UltpTavo to su pretpostaVIljamo oni caTevi Slaveni

m Struktura 70 113 Documenta 29S b 298 Documenta 299 116 Vidi najbolji rad o problemu kontinuiranog razvoja na području Salone Ž

R a p a n i ć Prilog proučavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXXV 1980 189-217) Usporedi također I N i k o l a j e v i ć raquoSalona christianalaquo (VARD LXXII-LXXIII Split 1979) Do sličnih zaključaka o kontinuiranom razvitku doshyvela su Rapanića istraživanja Solina (vidi Istraživanja i nova interpretacija arhishytektonskog kompleksa na Otoku u Solinu VARD LXX-LXXI 1968-1969 Split 1977 107-136) kao i ona u najnovije vrijeme u Dubrovniku (ž R a p a n i Ć Marshyginalije o raquopostankulaquo Dubrovnika Obavijesti XVI2 1984 24) Uostalom koliko je pogrešpo bi~o sIpatrati da je početkom 7 st zamro stari svijet pokazuju izvanshyredna IstražIVanja ranokršćanske arhitekture što ih je obradio I F i s k o v i ć Vidi na primjer njegov rad na ruševinama Majsana (Ranosrednjevjekovne ruševine na Majsanu Starohrv prosvjeta III ser sv 11 1981 ili raquo0 ranokršćanskim spomeshyniOIma naronitanskog primorjalaquo Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka Izdanja Hrvatskog arheološkog društva S Split 1980) Vidi takoshyđer N e a m b i Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj jadranskoj obali IX kongres arheologa Jugoslavije Zadar 1972 Materijali XII Zadar 1976 239-276

4 STAROHRVATSKA PROSVJETA 49

Starohrvatska prosvjeta 151985

koji su u tihoj kolonizaciji ispunili ne samo čitav Balkan nego i Bishyzantsku Dalmaciju Stoga Salona kakO rekosmo sprijeda nije osvojeshyna već odlliIDire Uostalom i sam Ferjanoić Zlbog anonimQva podatka o Mađarirma stanQvnicima preko Dunava) u 10 st zaključuje da raquo00 potiče iz pera nekog dobro obaveštenog pisca IkOji verovatno sedi u samOj prestonicilaquo116 a i cijela priča o padu Salone iIIlora da je iskoshyvana još za careva r~da Illa dvoru VIlo je karakteristično da nijedna tradicija dalmatinskih gr~dova ne ma mšta za Avare Toma A~hiđakon se iIIluči s Kllretima Gotima i SIlavenima što je novi dokaz da učeni splitski kroničar doznaje o prošlosti svoga grada iz historijsJke literashyture a ne iz nekih raquonarodnih pričalaquo117

Sadržaj trećeg odjeljka 30 glave sažima Ferjančić na vijest o tome raquokada ikako su došli Hrvati i osvojili delove rimske provincije Dalshymacijelaquo11s tvronja s kojom se ne bismO mogli složiti Naime Hrvati po piscu 30 poglavJja ne osvajaju Timsku već avaTSku na1maciju119 Premda Ferjanoić irma pravo kad Uipozorava na Zlajednička mjesta u obje redakcije ali griješi kad misli da po raquoobjema vemjamalaquo Hrvati ratuju gtgt-protiv Slavena odnosno AvaTalaquo U obje redakcije Iratuju samo protiv AvaraP20 Problem i jest nastao Zlbog toga što je anonim u prishykazu tog avaTsko-hrvatskog rata vremenski neodređen a car ga stavlja u doba Heraklija Međutim Ferjan6ić netočno izmosi moje mi1šljenje tvrdeći da sam se u tumačenju ovoga dijela uglavnom složiJla s Grashyfenauerom121 KaO što je poznato Već 1966 temeljito sam posmnnjala da su podaci o Bijeloj Hrvatskoj dio naJIQdne tradicije AH ne bih se mogla složiti s Ferjančićem također u njegovoj tvrdnji da se vijest o petero braće i dvije sestre može raquotuInačiti jedino narodnim predashynjemlaquo jer se od Hauptlmanna s pravom sumnja u takvo middotizvorno pOTishyjeklo spomenute vijesti122 Isto tako bismo čini se drukčije od Fershyjančića protumačili podatak o ostadma AVaJIa narodnom tradicijom jer ovdje nije riječ o raquovesti etnografskog Ikamktera o sastavu stanovnishyštva u Hrvatskojlaquo123 nego o zaostalirm ostaoima dVQstoljetne poilritičke uprave avarske države i njihovirm nosiocima koji ikako u Dinaridima tako i u Mađarskoj nisu nestali Aiko se i ne prihvati moja hipoteza da

116 Struktura 72 117 Vidi o tome N K l a i ć Marginalia 28-29 118 Struktura 73 119 Ponovno citiram Ferjančiću njegov vlastiti tekst prijevoda 30 glave Pošto

je prikazao borbu Dalmatinaca i Avara za Salonu anonim konstatira da Avari raquoovladaju čitavom Dalmacijom i nasele se u njojlaquo (Viz izvori II 29) Jedino raquoprishymorski gradići njima se ne predadoše nego ostadoše u vlasti Romeja( A raquovidevši da je ova zemlja dobra Avari se nasele u njojlaquo (Viz izvori II 29-30) Tada stižu Hrvati predvođeni sedmoricom braće i raquosa svojim narodom stignu u Dalmaciju i ovu zemlju zateknu pod vlašću Avaralaquo

120 raquoPošto su ovi (Hrvati i Avari) kaže Anonim nekoliko godina međusobno ratoshyvali Hrvati odnesu pobedu i jedne od Avara pobiju a preostale prinude na pokorshynostlaquo Niti car u tom pitanju nije nejasan raquoOvi Romani behu proterani od Avara u dane istog cara Romeja Iraklija a njihove zemlje ostadoše puste Po naređenju cara Iraklija ovi Hrvati zarativši i odanle isteravši Avare nasele se po naređeshynju cara Iraklija u toj zemlji Avara u kojoj i danas stanujulaquo (Viz izvori II 39)

121 Struktura 73 122 Marginalia 17 123 Struktura 73

50

N Klaić Najnoviji radovi o 29 3~l-J~~lavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

je ban u Hrvatskoj IkoJi još sredinom 10 st middotdrži posebnu rpolitičku jedinicu (Liku Gacku i Krbavu) neposredni nasljednik avarsgtkog uprashyvitelja iJpak se ne može negirati da je taj dio stare Avarije imao u 10 st Poseban odnos prema gtgtikraljevstvulaquo Traieći tragove raquonarodne trashydicijelaquo u ovom odjeljku Ferjančić je uvjeren da se nju ne smije pretshypostavljati kao podlogu podacima raquo0 pradomovini Hrvata koja se nashylazi s ove strane Bavarske (Bagibareje) a potčinjena je Otonu 1laquo124 O ovom dijelu anonirrnova teksta o kojem se raspravlja već više od sto godiJna ti o kojemu su ~ZJrečena vpIo različita mi-šljenja bio je Po mom uvjerenju Ferjančić dužan dati čitaocu i svoje miš-ljenje Pogoshytovo zato što je bio uvjeren kao i čitatVa historiografija dosad da su daJ1matilI1s1ki Hrvati došli jz Blijele HrvatSke Za -razl1iJku od middotsvih dosadašshynjih autora miSlirrn da ću moći dokazati da je upravo podatak o domoshyvini dahnatirnskih Hrvata raquos onu stranu Bagibarejelaquo Idia hrvatske priče o doseljenju125 Ananim je bez s-umnje čuo od Hpvata da se gt~izvjestan broj godina u Dalmaciji pokoravahu Francima kao i prije ll svojoj zemljilaquo126 No ikako ta franačka zemlja iz koje Hpvati dolaze nije mogla biti Bijela Hrvatska o kojoj piše oa-r (jer ona u početku 9 st ne rpriznaje Franke) nego Karan1anija - u ikojoj je stvarno bilo Hrvata - to je anonim točno prema hrvatskoj priči napisao da su Hrvati prmiddotije stanovali raquos onu stranu Bavalrslkelaquo Ta zaista bi me teško netko mogao još uvjeriti u to da je pdljska Bijela ili Velika Hrvatska raquos onu stranu BavarSkelaquo

U IV odjeljku o preseljenju Hrvata ll Hirlk i Panoniju preuzima Ferjančić s-tarije miŠljenje ikoje sam i sama nekad zastJupala a danas ga middotkalko je sprijeda već rečeno ne bih mogla ponoviti Ali govmoci o teme Ferjančić je lIle maJo pretjerao jer piše o raquoujedinjenju dviju držaVnih je2)gara Tanohrvatske historijelaquo127 što se niti u snu ne bih usudila pomisliti PIrije svega Ferjanči6u je PQSIVe promaklo da se borim za to da iz historiografije i2Jbacim pojam Posavske Hirvatsike128 koja je plod maŠte histopiografa a ne stvarnog historijskog razvitka A dokazi Ikojima sam pokušavala spašavati Slavoniju (a ne Posavsku HrvatslIU) Ikao zemlju u koju je Tomislav kako rekoh Prvi Premo hrvatski stijeg nisu ni čvrsti ni nedborivi129 Stoga Ferjančić kao j svi

12 Struktura 73-74 m N K l a i ć O problemima stare domovine dolaska i pokrštenja dalmatinskih

Hrvata Zgodovinski časopis 381984 4 253-270 12amp Zato smo i sprijeda istakli točno Margetićevo zaključivanje u vezi s ovim

dijelom anonimova teksta 127 Struktura 74 128 Stoga u raquoPovijesti Hrvata u ranom srednjem vijekulaquo Zagreb 1971 pišem o

raquoPokušaju ujedinjavanja Panonskih Slavenalaquo (208-212) želeći u naslovu poglavlja upozoriti da nije riječ o Posavskoj ili Panonskoj Hrvatskoj

120 raquoU nizu vladara iz kuće Trpimirovića pripada Tomislavu posebno mjesto zbog toga što je njemu prvom uspjelo nadvladati geografski dualizam - tj plashynin~d lanac Dinarida - i pripojiti Slavoniju Hrvatskojlt (Povijest Hrvata 277) MOJI su se zaključci kako i sama konstatiram zasnivali osim na nepouzdanom Popu Dukljaninu i na nekoliko raquodrugorazrednih izvoralaquo koji čine raquoskladnu cjelinu tak~ ~~ se mogu više nego naslućivati historijska zbivanja u Slavoniji i prvim deshysetlJ~clma X stlaquo Stoga se osim na Popa Dukljanina pozivam na Konstantina VII Porfirogeneta (13 poglavlje) zatim na činjenicu da je Ladislav L prvi Arpadović

51

Starohrvatska prosvjeta 1511985

ostali spominje raquonezavisnog kneza panonskih Hrvatalaquo ikojega prerano staVIJa )~pre kralja TomislaJValaquo

Uostalom kOliku opasnost nosi u sebi ipreummanje tooega mišljeshynja bez vlastite alIlalize izvornog teksta uvjerilo me i Ferjančićevo aH i vlastito dosadašnje tumačenje V Odjeljka 30 glave Riječ je o najshyvažnijim vijestmma o daLmatinskim Hrvatima IkOje sadl1Žavaju podatke o dOseljavanju podložnOsti Francima lU staroj i llovoj domovini horoi protiv Franaka osamostaljivanju i napokOll pOkl1ŠtalVanju Ne uzeVši u obzir Ida su se u ovom dijelu anonimova teksta nagOmilali najvažniji problemi llajranije pOvijesti Hrvata Ferjančićse zadovoljava citkashynjem svega dvaju ilIlišljenja (DvorniJkovo i moje nekadašllje mišljeshynje)1S0 ne osjetiv~ na Žlalost da to ponaV1ljanje IUstaljenih mišljenja ne može Ibraniti anonimOvim podacima upravo taj odlomak mu je mogao dati llajdragocjenije podatike o načinu rada i o vrijednosti aJllOshy

nimova pisanja Stoga valja lgtOžalitlti što se nije zaJUstavio barem na problemu p okTŠtavanja jer ibi mu razlike o tim vijestima u 30 i 31 glaV1i omogu6iJe da stVori drugačijd sud o alIlonimu Koliko je Površno preletjevši ovaj odilomalk oduzeo sebi mogućnost da ocijeni njegoV1U vrijednost pokazat OU na svom VIlastitom primjeru Naime odavno mi je od prve sinteze hrvatske POvijesti bHo jasno da o problemu doseshyljavanja i pokrštavalIlja nije i~rečena pOSlIjednja riječ To sam uostashylom 1971 i otvoreno priznala131 AH evo tek 1984 kad sam pJliJpremala novo izdanje laquoPovijesti Hrvatalaquo stigla sam se viratiti na spomoouta dva ključna problema najlstaJlije rpovijestd da1matdnSkJih Hrvata Učishyllila sam iH točnije momla sam to učiniti u IprvOiffi [edu zato što su u međuvremenu historičari i arheolozi ovoj prOlblematici dali IlOvi smisao Osobito je bilo pouOno ispitati problem pokrštavanja Hrvata zbog toHko osporavanih izlaganja i cara i anonima Kad sam dakJe vijesti o pokrštavanju u DAI podvrgla ponovnoj analizi vidjela sam vrlo brzo da su Hauptmann i Grafenauer prerano ispravljali Sišića koji je s pravom pdkrštalVanje JZ Rima do kojega dolazi naikOlIl osloboshyđenja od Franaka pOvezivao s Vladavinom Br-animira Flanačka teorija o pokrštavanju ikoju sam i sama dosad zastupala)132 ~ala je samo dva dosta laJbava temelja franačke svece i vrhoViI1ištvO akvilejske orikve nad HlVatima Kako dalmatinsku teoriju o pOIkivštavanju nije bilo teško odbaciti (Toma Arhiđakon je namjerno svoga Ivana Ravenjanina gurao

koji je prešao Dravu te na to da u Slavoniji raquonema traga ovoj nomadskoj epohi mađarske povijestilaquo (278) I najzad raquokao da u prilog takvoj pretpostavcilaquo (o Tomishyslavovoj vlasti u Slavoniji) govori i činjenica da je splitski sabor nudio ninskom biskupu Grguru sisačku biskupiju kao jednu od biskupija koju može izabrati Sashybor je naročito naglasio da ta biskupija ima dovoljno svećenstva i puka iako je vrlo malo vjerojatno da je pri tom bio iskren No najvjerojatnije dalmatinski biskupi ne bi Grguru nudili sisačku biskupiju da je ona bila tada u rukama poganskih Ugra Kako to područje nije bilo ni bu~arsko ostaje jedino zaključak da je dio novo proširene hrvatske državelaquo (278-279)

130 Struktura 75 131 raquoOva izlaganja o problemu doseljenja još jednom pokazuju da diskusija o

prvim desetljećima hrvatske povijesti još nije završena jer da bismo je mogli završiti morali bismo raspolagati još nekim izvorima Zato prva stranica hrvatske povijesti još nije do kraja napisanalaquo (Povijest Hrvata 139)

132 Pregled teorija o pokrštenju vidi Povijest Hrvata I 84-86

52

Starohrvatska prosvjeta 151985

koji su u tihoj kolonizaciji ispunili ne samo čitav Balkan nego i Bishyzantsku Dalmaciju Stoga Salona kakO rekosmo sprijeda nije osvojeshyna već odlliIDire Uostalom i sam Ferjanoić Zlbog anonimQva podatka o Mađarirma stanQvnicima preko Dunava) u 10 st zaključuje da raquo00 potiče iz pera nekog dobro obaveštenog pisca IkOji verovatno sedi u samOj prestonicilaquo116 a i cijela priča o padu Salone iIIlora da je iskoshyvana još za careva r~da Illa dvoru VIlo je karakteristično da nijedna tradicija dalmatinskih gr~dova ne ma mšta za Avare Toma A~hiđakon se iIIluči s Kllretima Gotima i SIlavenima što je novi dokaz da učeni splitski kroničar doznaje o prošlosti svoga grada iz historijsJke literashyture a ne iz nekih raquonarodnih pričalaquo117

Sadržaj trećeg odjeljka 30 glave sažima Ferjančić na vijest o tome raquokada ikako su došli Hrvati i osvojili delove rimske provincije Dalshymacijelaquo11s tvronja s kojom se ne bismO mogli složiti Naime Hrvati po piscu 30 poglavJja ne osvajaju Timsku već avaTSku na1maciju119 Premda Ferjanoić irma pravo kad Uipozorava na Zlajednička mjesta u obje redakcije ali griješi kad misli da po raquoobjema vemjamalaquo Hrvati ratuju gtgt-protiv Slavena odnosno AvaTalaquo U obje redakcije Iratuju samo protiv AvaraP20 Problem i jest nastao Zlbog toga što je anonim u prishykazu tog avaTsko-hrvatskog rata vremenski neodređen a car ga stavlja u doba Heraklija Međutim Ferjan6ić netočno izmosi moje mi1šljenje tvrdeći da sam se u tumačenju ovoga dijela uglavnom složiJla s Grashyfenauerom121 KaO što je poznato Već 1966 temeljito sam posmnnjala da su podaci o Bijeloj Hrvatskoj dio naJIQdne tradicije AH ne bih se mogla složiti s Ferjančićem također u njegovoj tvrdnji da se vijest o petero braće i dvije sestre može raquotuInačiti jedino narodnim predashynjemlaquo jer se od Hauptlmanna s pravom sumnja u takvo middotizvorno pOTishyjeklo spomenute vijesti122 Isto tako bismo čini se drukčije od Fershyjančića protumačili podatak o ostadma AVaJIa narodnom tradicijom jer ovdje nije riječ o raquovesti etnografskog Ikamktera o sastavu stanovnishyštva u Hrvatskojlaquo123 nego o zaostalirm ostaoima dVQstoljetne poilritičke uprave avarske države i njihovirm nosiocima koji ikako u Dinaridima tako i u Mađarskoj nisu nestali Aiko se i ne prihvati moja hipoteza da

116 Struktura 72 117 Vidi o tome N K l a i ć Marginalia 28-29 118 Struktura 73 119 Ponovno citiram Ferjančiću njegov vlastiti tekst prijevoda 30 glave Pošto

je prikazao borbu Dalmatinaca i Avara za Salonu anonim konstatira da Avari raquoovladaju čitavom Dalmacijom i nasele se u njojlaquo (Viz izvori II 29) Jedino raquoprishymorski gradići njima se ne predadoše nego ostadoše u vlasti Romeja( A raquovidevši da je ova zemlja dobra Avari se nasele u njojlaquo (Viz izvori II 29-30) Tada stižu Hrvati predvođeni sedmoricom braće i raquosa svojim narodom stignu u Dalmaciju i ovu zemlju zateknu pod vlašću Avaralaquo

120 raquoPošto su ovi (Hrvati i Avari) kaže Anonim nekoliko godina međusobno ratoshyvali Hrvati odnesu pobedu i jedne od Avara pobiju a preostale prinude na pokorshynostlaquo Niti car u tom pitanju nije nejasan raquoOvi Romani behu proterani od Avara u dane istog cara Romeja Iraklija a njihove zemlje ostadoše puste Po naređenju cara Iraklija ovi Hrvati zarativši i odanle isteravši Avare nasele se po naređeshynju cara Iraklija u toj zemlji Avara u kojoj i danas stanujulaquo (Viz izvori II 39)

121 Struktura 73 122 Marginalia 17 123 Struktura 73

50

N Klaić Najnoviji radovi o 29 3~l-J~~lavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

je ban u Hrvatskoj IkoJi još sredinom 10 st middotdrži posebnu rpolitičku jedinicu (Liku Gacku i Krbavu) neposredni nasljednik avarsgtkog uprashyvitelja iJpak se ne može negirati da je taj dio stare Avarije imao u 10 st Poseban odnos prema gtgtikraljevstvulaquo Traieći tragove raquonarodne trashydicijelaquo u ovom odjeljku Ferjančić je uvjeren da se nju ne smije pretshypostavljati kao podlogu podacima raquo0 pradomovini Hrvata koja se nashylazi s ove strane Bavarske (Bagibareje) a potčinjena je Otonu 1laquo124 O ovom dijelu anonirrnova teksta o kojem se raspravlja već više od sto godiJna ti o kojemu su ~ZJrečena vpIo različita mi-šljenja bio je Po mom uvjerenju Ferjančić dužan dati čitaocu i svoje miš-ljenje Pogoshytovo zato što je bio uvjeren kao i čitatVa historiografija dosad da su daJ1matilI1s1ki Hrvati došli jz Blijele HrvatSke Za -razl1iJku od middotsvih dosadašshynjih autora miSlirrn da ću moći dokazati da je upravo podatak o domoshyvini dahnatirnskih Hrvata raquos onu stranu Bagibarejelaquo Idia hrvatske priče o doseljenju125 Ananim je bez s-umnje čuo od Hpvata da se gt~izvjestan broj godina u Dalmaciji pokoravahu Francima kao i prije ll svojoj zemljilaquo126 No ikako ta franačka zemlja iz koje Hpvati dolaze nije mogla biti Bijela Hrvatska o kojoj piše oa-r (jer ona u početku 9 st ne rpriznaje Franke) nego Karan1anija - u ikojoj je stvarno bilo Hrvata - to je anonim točno prema hrvatskoj priči napisao da su Hrvati prmiddotije stanovali raquos onu stranu Bavalrslkelaquo Ta zaista bi me teško netko mogao još uvjeriti u to da je pdljska Bijela ili Velika Hrvatska raquos onu stranu BavarSkelaquo

U IV odjeljku o preseljenju Hrvata ll Hirlk i Panoniju preuzima Ferjančić s-tarije miŠljenje ikoje sam i sama nekad zastJupala a danas ga middotkalko je sprijeda već rečeno ne bih mogla ponoviti Ali govmoci o teme Ferjančić je lIle maJo pretjerao jer piše o raquoujedinjenju dviju držaVnih je2)gara Tanohrvatske historijelaquo127 što se niti u snu ne bih usudila pomisliti PIrije svega Ferjanči6u je PQSIVe promaklo da se borim za to da iz historiografije i2Jbacim pojam Posavske Hirvatsike128 koja je plod maŠte histopiografa a ne stvarnog historijskog razvitka A dokazi Ikojima sam pokušavala spašavati Slavoniju (a ne Posavsku HrvatslIU) Ikao zemlju u koju je Tomislav kako rekoh Prvi Premo hrvatski stijeg nisu ni čvrsti ni nedborivi129 Stoga Ferjančić kao j svi

12 Struktura 73-74 m N K l a i ć O problemima stare domovine dolaska i pokrštenja dalmatinskih

Hrvata Zgodovinski časopis 381984 4 253-270 12amp Zato smo i sprijeda istakli točno Margetićevo zaključivanje u vezi s ovim

dijelom anonimova teksta 127 Struktura 74 128 Stoga u raquoPovijesti Hrvata u ranom srednjem vijekulaquo Zagreb 1971 pišem o

raquoPokušaju ujedinjavanja Panonskih Slavenalaquo (208-212) želeći u naslovu poglavlja upozoriti da nije riječ o Posavskoj ili Panonskoj Hrvatskoj

120 raquoU nizu vladara iz kuće Trpimirovića pripada Tomislavu posebno mjesto zbog toga što je njemu prvom uspjelo nadvladati geografski dualizam - tj plashynin~d lanac Dinarida - i pripojiti Slavoniju Hrvatskojlt (Povijest Hrvata 277) MOJI su se zaključci kako i sama konstatiram zasnivali osim na nepouzdanom Popu Dukljaninu i na nekoliko raquodrugorazrednih izvoralaquo koji čine raquoskladnu cjelinu tak~ ~~ se mogu više nego naslućivati historijska zbivanja u Slavoniji i prvim deshysetlJ~clma X stlaquo Stoga se osim na Popa Dukljanina pozivam na Konstantina VII Porfirogeneta (13 poglavlje) zatim na činjenicu da je Ladislav L prvi Arpadović

51

Starohrvatska prosvjeta 1511985

ostali spominje raquonezavisnog kneza panonskih Hrvatalaquo ikojega prerano staVIJa )~pre kralja TomislaJValaquo

Uostalom kOliku opasnost nosi u sebi ipreummanje tooega mišljeshynja bez vlastite alIlalize izvornog teksta uvjerilo me i Ferjančićevo aH i vlastito dosadašnje tumačenje V Odjeljka 30 glave Riječ je o najshyvažnijim vijestmma o daLmatinskim Hrvatima IkOje sadl1Žavaju podatke o dOseljavanju podložnOsti Francima lU staroj i llovoj domovini horoi protiv Franaka osamostaljivanju i napokOll pOkl1ŠtalVanju Ne uzeVši u obzir Ida su se u ovom dijelu anonimova teksta nagOmilali najvažniji problemi llajranije pOvijesti Hrvata Ferjančićse zadovoljava citkashynjem svega dvaju ilIlišljenja (DvorniJkovo i moje nekadašllje mišljeshynje)1S0 ne osjetiv~ na Žlalost da to ponaV1ljanje IUstaljenih mišljenja ne može Ibraniti anonimOvim podacima upravo taj odlomak mu je mogao dati llajdragocjenije podatike o načinu rada i o vrijednosti aJllOshy

nimova pisanja Stoga valja lgtOžalitlti što se nije zaJUstavio barem na problemu p okTŠtavanja jer ibi mu razlike o tim vijestima u 30 i 31 glaV1i omogu6iJe da stVori drugačijd sud o alIlonimu Koliko je Površno preletjevši ovaj odilomalk oduzeo sebi mogućnost da ocijeni njegoV1U vrijednost pokazat OU na svom VIlastitom primjeru Naime odavno mi je od prve sinteze hrvatske POvijesti bHo jasno da o problemu doseshyljavanja i pokrštavalIlja nije i~rečena pOSlIjednja riječ To sam uostashylom 1971 i otvoreno priznala131 AH evo tek 1984 kad sam pJliJpremala novo izdanje laquoPovijesti Hrvatalaquo stigla sam se viratiti na spomoouta dva ključna problema najlstaJlije rpovijestd da1matdnSkJih Hrvata Učishyllila sam iH točnije momla sam to učiniti u IprvOiffi [edu zato što su u međuvremenu historičari i arheolozi ovoj prOlblematici dali IlOvi smisao Osobito je bilo pouOno ispitati problem pokrštavanja Hrvata zbog toHko osporavanih izlaganja i cara i anonima Kad sam dakJe vijesti o pokrštavanju u DAI podvrgla ponovnoj analizi vidjela sam vrlo brzo da su Hauptmann i Grafenauer prerano ispravljali Sišića koji je s pravom pdkrštalVanje JZ Rima do kojega dolazi naikOlIl osloboshyđenja od Franaka pOvezivao s Vladavinom Br-animira Flanačka teorija o pokrštavanju ikoju sam i sama dosad zastupala)132 ~ala je samo dva dosta laJbava temelja franačke svece i vrhoViI1ištvO akvilejske orikve nad HlVatima Kako dalmatinsku teoriju o pOIkivštavanju nije bilo teško odbaciti (Toma Arhiđakon je namjerno svoga Ivana Ravenjanina gurao

koji je prešao Dravu te na to da u Slavoniji raquonema traga ovoj nomadskoj epohi mađarske povijestilaquo (278) I najzad raquokao da u prilog takvoj pretpostavcilaquo (o Tomishyslavovoj vlasti u Slavoniji) govori i činjenica da je splitski sabor nudio ninskom biskupu Grguru sisačku biskupiju kao jednu od biskupija koju može izabrati Sashybor je naročito naglasio da ta biskupija ima dovoljno svećenstva i puka iako je vrlo malo vjerojatno da je pri tom bio iskren No najvjerojatnije dalmatinski biskupi ne bi Grguru nudili sisačku biskupiju da je ona bila tada u rukama poganskih Ugra Kako to područje nije bilo ni bu~arsko ostaje jedino zaključak da je dio novo proširene hrvatske državelaquo (278-279)

130 Struktura 75 131 raquoOva izlaganja o problemu doseljenja još jednom pokazuju da diskusija o

prvim desetljećima hrvatske povijesti još nije završena jer da bismo je mogli završiti morali bismo raspolagati još nekim izvorima Zato prva stranica hrvatske povijesti još nije do kraja napisanalaquo (Povijest Hrvata 139)

132 Pregled teorija o pokrštenju vidi Povijest Hrvata I 84-86

52

N Klaić Najnoviji radovi o 29 3~l-J~~lavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

je ban u Hrvatskoj IkoJi još sredinom 10 st middotdrži posebnu rpolitičku jedinicu (Liku Gacku i Krbavu) neposredni nasljednik avarsgtkog uprashyvitelja iJpak se ne može negirati da je taj dio stare Avarije imao u 10 st Poseban odnos prema gtgtikraljevstvulaquo Traieći tragove raquonarodne trashydicijelaquo u ovom odjeljku Ferjančić je uvjeren da se nju ne smije pretshypostavljati kao podlogu podacima raquo0 pradomovini Hrvata koja se nashylazi s ove strane Bavarske (Bagibareje) a potčinjena je Otonu 1laquo124 O ovom dijelu anonirrnova teksta o kojem se raspravlja već više od sto godiJna ti o kojemu su ~ZJrečena vpIo različita mi-šljenja bio je Po mom uvjerenju Ferjančić dužan dati čitaocu i svoje miš-ljenje Pogoshytovo zato što je bio uvjeren kao i čitatVa historiografija dosad da su daJ1matilI1s1ki Hrvati došli jz Blijele HrvatSke Za -razl1iJku od middotsvih dosadašshynjih autora miSlirrn da ću moći dokazati da je upravo podatak o domoshyvini dahnatirnskih Hrvata raquos onu stranu Bagibarejelaquo Idia hrvatske priče o doseljenju125 Ananim je bez s-umnje čuo od Hpvata da se gt~izvjestan broj godina u Dalmaciji pokoravahu Francima kao i prije ll svojoj zemljilaquo126 No ikako ta franačka zemlja iz koje Hpvati dolaze nije mogla biti Bijela Hrvatska o kojoj piše oa-r (jer ona u početku 9 st ne rpriznaje Franke) nego Karan1anija - u ikojoj je stvarno bilo Hrvata - to je anonim točno prema hrvatskoj priči napisao da su Hrvati prmiddotije stanovali raquos onu stranu Bavalrslkelaquo Ta zaista bi me teško netko mogao još uvjeriti u to da je pdljska Bijela ili Velika Hrvatska raquos onu stranu BavarSkelaquo

U IV odjeljku o preseljenju Hrvata ll Hirlk i Panoniju preuzima Ferjančić s-tarije miŠljenje ikoje sam i sama nekad zastJupala a danas ga middotkalko je sprijeda već rečeno ne bih mogla ponoviti Ali govmoci o teme Ferjančić je lIle maJo pretjerao jer piše o raquoujedinjenju dviju držaVnih je2)gara Tanohrvatske historijelaquo127 što se niti u snu ne bih usudila pomisliti PIrije svega Ferjanči6u je PQSIVe promaklo da se borim za to da iz historiografije i2Jbacim pojam Posavske Hirvatsike128 koja je plod maŠte histopiografa a ne stvarnog historijskog razvitka A dokazi Ikojima sam pokušavala spašavati Slavoniju (a ne Posavsku HrvatslIU) Ikao zemlju u koju je Tomislav kako rekoh Prvi Premo hrvatski stijeg nisu ni čvrsti ni nedborivi129 Stoga Ferjančić kao j svi

12 Struktura 73-74 m N K l a i ć O problemima stare domovine dolaska i pokrštenja dalmatinskih

Hrvata Zgodovinski časopis 381984 4 253-270 12amp Zato smo i sprijeda istakli točno Margetićevo zaključivanje u vezi s ovim

dijelom anonimova teksta 127 Struktura 74 128 Stoga u raquoPovijesti Hrvata u ranom srednjem vijekulaquo Zagreb 1971 pišem o

raquoPokušaju ujedinjavanja Panonskih Slavenalaquo (208-212) želeći u naslovu poglavlja upozoriti da nije riječ o Posavskoj ili Panonskoj Hrvatskoj

120 raquoU nizu vladara iz kuće Trpimirovića pripada Tomislavu posebno mjesto zbog toga što je njemu prvom uspjelo nadvladati geografski dualizam - tj plashynin~d lanac Dinarida - i pripojiti Slavoniju Hrvatskojlt (Povijest Hrvata 277) MOJI su se zaključci kako i sama konstatiram zasnivali osim na nepouzdanom Popu Dukljaninu i na nekoliko raquodrugorazrednih izvoralaquo koji čine raquoskladnu cjelinu tak~ ~~ se mogu više nego naslućivati historijska zbivanja u Slavoniji i prvim deshysetlJ~clma X stlaquo Stoga se osim na Popa Dukljanina pozivam na Konstantina VII Porfirogeneta (13 poglavlje) zatim na činjenicu da je Ladislav L prvi Arpadović

51

Starohrvatska prosvjeta 1511985

ostali spominje raquonezavisnog kneza panonskih Hrvatalaquo ikojega prerano staVIJa )~pre kralja TomislaJValaquo

Uostalom kOliku opasnost nosi u sebi ipreummanje tooega mišljeshynja bez vlastite alIlalize izvornog teksta uvjerilo me i Ferjančićevo aH i vlastito dosadašnje tumačenje V Odjeljka 30 glave Riječ je o najshyvažnijim vijestmma o daLmatinskim Hrvatima IkOje sadl1Žavaju podatke o dOseljavanju podložnOsti Francima lU staroj i llovoj domovini horoi protiv Franaka osamostaljivanju i napokOll pOkl1ŠtalVanju Ne uzeVši u obzir Ida su se u ovom dijelu anonimova teksta nagOmilali najvažniji problemi llajranije pOvijesti Hrvata Ferjančićse zadovoljava citkashynjem svega dvaju ilIlišljenja (DvorniJkovo i moje nekadašllje mišljeshynje)1S0 ne osjetiv~ na Žlalost da to ponaV1ljanje IUstaljenih mišljenja ne može Ibraniti anonimOvim podacima upravo taj odlomak mu je mogao dati llajdragocjenije podatike o načinu rada i o vrijednosti aJllOshy

nimova pisanja Stoga valja lgtOžalitlti što se nije zaJUstavio barem na problemu p okTŠtavanja jer ibi mu razlike o tim vijestima u 30 i 31 glaV1i omogu6iJe da stVori drugačijd sud o alIlonimu Koliko je Površno preletjevši ovaj odilomalk oduzeo sebi mogućnost da ocijeni njegoV1U vrijednost pokazat OU na svom VIlastitom primjeru Naime odavno mi je od prve sinteze hrvatske POvijesti bHo jasno da o problemu doseshyljavanja i pokrštavalIlja nije i~rečena pOSlIjednja riječ To sam uostashylom 1971 i otvoreno priznala131 AH evo tek 1984 kad sam pJliJpremala novo izdanje laquoPovijesti Hrvatalaquo stigla sam se viratiti na spomoouta dva ključna problema najlstaJlije rpovijestd da1matdnSkJih Hrvata Učishyllila sam iH točnije momla sam to učiniti u IprvOiffi [edu zato što su u međuvremenu historičari i arheolozi ovoj prOlblematici dali IlOvi smisao Osobito je bilo pouOno ispitati problem pokrštavanja Hrvata zbog toHko osporavanih izlaganja i cara i anonima Kad sam dakJe vijesti o pokrštavanju u DAI podvrgla ponovnoj analizi vidjela sam vrlo brzo da su Hauptmann i Grafenauer prerano ispravljali Sišića koji je s pravom pdkrštalVanje JZ Rima do kojega dolazi naikOlIl osloboshyđenja od Franaka pOvezivao s Vladavinom Br-animira Flanačka teorija o pokrštavanju ikoju sam i sama dosad zastupala)132 ~ala je samo dva dosta laJbava temelja franačke svece i vrhoViI1ištvO akvilejske orikve nad HlVatima Kako dalmatinsku teoriju o pOIkivštavanju nije bilo teško odbaciti (Toma Arhiđakon je namjerno svoga Ivana Ravenjanina gurao

koji je prešao Dravu te na to da u Slavoniji raquonema traga ovoj nomadskoj epohi mađarske povijestilaquo (278) I najzad raquokao da u prilog takvoj pretpostavcilaquo (o Tomishyslavovoj vlasti u Slavoniji) govori i činjenica da je splitski sabor nudio ninskom biskupu Grguru sisačku biskupiju kao jednu od biskupija koju može izabrati Sashybor je naročito naglasio da ta biskupija ima dovoljno svećenstva i puka iako je vrlo malo vjerojatno da je pri tom bio iskren No najvjerojatnije dalmatinski biskupi ne bi Grguru nudili sisačku biskupiju da je ona bila tada u rukama poganskih Ugra Kako to područje nije bilo ni bu~arsko ostaje jedino zaključak da je dio novo proširene hrvatske državelaquo (278-279)

130 Struktura 75 131 raquoOva izlaganja o problemu doseljenja još jednom pokazuju da diskusija o

prvim desetljećima hrvatske povijesti još nije završena jer da bismo je mogli završiti morali bismo raspolagati još nekim izvorima Zato prva stranica hrvatske povijesti još nije do kraja napisanalaquo (Povijest Hrvata 139)

132 Pregled teorija o pokrštenju vidi Povijest Hrvata I 84-86

52

Starohrvatska prosvjeta 1511985

ostali spominje raquonezavisnog kneza panonskih Hrvatalaquo ikojega prerano staVIJa )~pre kralja TomislaJValaquo

Uostalom kOliku opasnost nosi u sebi ipreummanje tooega mišljeshynja bez vlastite alIlalize izvornog teksta uvjerilo me i Ferjančićevo aH i vlastito dosadašnje tumačenje V Odjeljka 30 glave Riječ je o najshyvažnijim vijestmma o daLmatinskim Hrvatima IkOje sadl1Žavaju podatke o dOseljavanju podložnOsti Francima lU staroj i llovoj domovini horoi protiv Franaka osamostaljivanju i napokOll pOkl1ŠtalVanju Ne uzeVši u obzir Ida su se u ovom dijelu anonimova teksta nagOmilali najvažniji problemi llajranije pOvijesti Hrvata Ferjančićse zadovoljava citkashynjem svega dvaju ilIlišljenja (DvorniJkovo i moje nekadašllje mišljeshynje)1S0 ne osjetiv~ na Žlalost da to ponaV1ljanje IUstaljenih mišljenja ne može Ibraniti anonimOvim podacima upravo taj odlomak mu je mogao dati llajdragocjenije podatike o načinu rada i o vrijednosti aJllOshy

nimova pisanja Stoga valja lgtOžalitlti što se nije zaJUstavio barem na problemu p okTŠtavanja jer ibi mu razlike o tim vijestima u 30 i 31 glaV1i omogu6iJe da stVori drugačijd sud o alIlonimu Koliko je Površno preletjevši ovaj odilomalk oduzeo sebi mogućnost da ocijeni njegoV1U vrijednost pokazat OU na svom VIlastitom primjeru Naime odavno mi je od prve sinteze hrvatske POvijesti bHo jasno da o problemu doseshyljavanja i pokrštavalIlja nije i~rečena pOSlIjednja riječ To sam uostashylom 1971 i otvoreno priznala131 AH evo tek 1984 kad sam pJliJpremala novo izdanje laquoPovijesti Hrvatalaquo stigla sam se viratiti na spomoouta dva ključna problema najlstaJlije rpovijestd da1matdnSkJih Hrvata Učishyllila sam iH točnije momla sam to učiniti u IprvOiffi [edu zato što su u međuvremenu historičari i arheolozi ovoj prOlblematici dali IlOvi smisao Osobito je bilo pouOno ispitati problem pokrštavanja Hrvata zbog toHko osporavanih izlaganja i cara i anonima Kad sam dakJe vijesti o pokrštavanju u DAI podvrgla ponovnoj analizi vidjela sam vrlo brzo da su Hauptmann i Grafenauer prerano ispravljali Sišića koji je s pravom pdkrštalVanje JZ Rima do kojega dolazi naikOlIl osloboshyđenja od Franaka pOvezivao s Vladavinom Br-animira Flanačka teorija o pokrštavanju ikoju sam i sama dosad zastupala)132 ~ala je samo dva dosta laJbava temelja franačke svece i vrhoViI1ištvO akvilejske orikve nad HlVatima Kako dalmatinsku teoriju o pOIkivštavanju nije bilo teško odbaciti (Toma Arhiđakon je namjerno svoga Ivana Ravenjanina gurao

koji je prešao Dravu te na to da u Slavoniji raquonema traga ovoj nomadskoj epohi mađarske povijestilaquo (278) I najzad raquokao da u prilog takvoj pretpostavcilaquo (o Tomishyslavovoj vlasti u Slavoniji) govori i činjenica da je splitski sabor nudio ninskom biskupu Grguru sisačku biskupiju kao jednu od biskupija koju može izabrati Sashybor je naročito naglasio da ta biskupija ima dovoljno svećenstva i puka iako je vrlo malo vjerojatno da je pri tom bio iskren No najvjerojatnije dalmatinski biskupi ne bi Grguru nudili sisačku biskupiju da je ona bila tada u rukama poganskih Ugra Kako to područje nije bilo ni bu~arsko ostaje jedino zaključak da je dio novo proširene hrvatske državelaquo (278-279)

130 Struktura 75 131 raquoOva izlaganja o problemu doseljenja još jednom pokazuju da diskusija o

prvim desetljećima hrvatske povijesti još nije završena jer da bismo je mogli završiti morali bismo raspolagati još nekim izvorima Zato prva stranica hrvatske povijesti još nije do kraja napisanalaquo (Povijest Hrvata 139)

132 Pregled teorija o pokrštenju vidi Povijest Hrvata I 84-86

52

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De adnrinistrando imperio cara Konstantina

u 7 stdljeće iako je on hio prvi splitski metropolit) a otpao je alheoshyloŠlki materijaltlkao tobožnji IdOkaz pokrštavanju (Višeslavova krstioshynica sarkofag tzv Ivana RavenjaJllilIla nadlVratniJk liz Kaštelsućurca i nadvratnilk Ila or1klVici sv Križa u Ninru) tio ISe ~isrta Irije bHo tešlko uvjeriti da je Sišić imao pravo kad je pred rpedeset godina uvjeravao svoje čitaoce da se anonimOlVa hrvatska ipiliča o rpokrštavanju može odnositi samo lIla Branimka133 lpaJk dopisivanje Ivana VIII s lkanishymirom lljegOlVim ibiskurrgtOIl1 Teodozijem i HrvatilIlla POkazuje da to nije bilo Pravo pokrštavanje jer ISU Hrvati već imaH ninskog bislmpa od Tnpimiltra Telk je Ivan VIH Branimirov rpreokiret u vanjSkoj middotpolishytid iskoristio za sebe Ipreotimajući akvileJskom patI1ijarhu hrvatsim cnkvu StovilŠe pošao je tako daleko da nije primavao ninskog hiskushypa Teodozija zato što ga on Ilije posvetio Sve je to bilo dio vfllo proračunane i rposve razumljive boIibe suparnika Oko hrvatske crkve (~oja lU tom 1JreIlUItku kandidira za metrQpOlitaIlSku čast i vlast) jer bi IHilo teštko i zamiJslilttli da bi IVaJIl VIII zarilsta tek polkirštwaIO pOganshySlke HI1Vate Međutim MaTgetićeva izvanredIla upozorenja o franaćkoj lasti Ilad Hrvatima Prije i poslije doseljavanja o kojoj je sprijeda bila riječ dala su mi zdravu osnovu za liješenje prdlJilema ne samo doseljavanja nego j Ipravog pokrštavanja Ako su Hrvati došli iz Karanshytanije - a to bez sumnje jesu - onda su došli pok1ršteni te su i dalje II Ilovoj postojbini ostali Ikršćani Riječ je razumaje se o vođi i njeshygovoj dnmni dakle onim rijetkim pojedincima koji su pod ampallačkom zaŠtitom napuštali svoju staru domovilIlu Zato nekog franaOkog pok-rshyštavanja gtll novoj domovini u 9 st nije Ili moglo biti Hrvati su tek u novoj domovini promijenni middotvrhovnu crkvenu vlast jer su potpali pod ~kvilejsikog također franačikog patrijarha Brema tome mene kalO i dsrtroe h1srtoničaJre raquozaveLilaquo ISU pIlije SVega Hauptmann i Grafenaruer koji su u svoje vrijeme dosta grubo napadaH Sišića i njegovo točno mišljenje pa je nJihova hipoteza iako nametljiva i hez pravih OSlIlova postala u poslijeratnoj historiografiji kao neko silužbeno Itumačenje koje ni1lko do dal1as Ilije diltrao Na dTtlgom ćemo mjestu pokazati kako je to raquoslmJbenolaquo mišlljenje bilo pogrešno

Voljeli tbiSilllO dakile da Je i Ferjančić savjesnije jspitgtivao taj odloshymalk Nije netočno kad govori o vlasti Franaka nad dallmatinskim HnratilIlla134 arH zašto i on iispušta drugi dio Ilečenđce koji lliješava bit problema Čitava rečenica prema FerjančićeVIU prijevodu glasi raquoIzveshystan broj godina Hrvati u Dalmaciji rpokoravahu se Praneima kao i ranije u svojoj zemljltilaquo P3S Stoga ne stoji Ille samo Iljegov Ilego i čitave historiografije zaiključak da je hI1Vatska narodna tJradicija misHla na raquoustanaklaquo raquoP0savskih Hrvatalaquo Njih nrvaJtska priča koja je došla u 10 st do carske prijestolnice posve razum~jivo nije niti poznavala

Ferjančić nadalije posvećuje prema Ilašem uvjerenju premalu pažshynju tžuJpanijama136 O nj1ma je tJrebalo vIjše reći nego što je on to Učishynlio navodeći samo Dvornilkovo i moje miltšljenje Naime ne nameće se

133 F S i š i ć Povijest Hrvata 308 134 Struktura 75 135 Viz izvori II 32 13G Struktura 75-76

53

Starohrvatska prosvjeta 151985

sacrno problem njihova broja nego u prvom Tedu usporedba arnonianoshyvih županija s carevian podacima a naseljen1m gradovima u Hrvatskaj Kako je car rprimlježia sama ove gradave Nin Biograd Belica Skrashydin Livno Stupin Knin Karin i Klobuk137 dpaža se velika razlika između jednoga i dIugoga teksta raquoSpojirrna li podatike u oba llVjeŠotashyja možemo zaključiti haa tdliko da su u tltri županije tj ll kninskoj livanjskaj i ninskaj središta bila istoimene utvrdelaquo138 Može 1i ta biti slučajna Osim toga moŽda biSlffio uzroke razlika iZlmeđu anonimovog i carreva teksta mogli1lražiti u vremenskoj IraZHcl njihavih padataka Car naime rpTše o sadaŠil1josti a ananim a prošlosti Upravo u veZi s tim anonimov1m podacima nacrneće se složeno pitanje porijekla župashynijskog ruređenja o ikojemu u Ferjančićevu iZJlaganju nismo ništa magli naći No alko je Sišić već 1925 pisao da su raquožupani prastara slovenska institrucija i najstarij-i slovenski vladaocilaquo i da su raquozata oni u v1rijeme narodnih VIladara bili plemensiki župani s nasljednim pravom w1Utar plemenske teritorije ili županijelaquo t3~ onda je ikouneI1Jtatorova dužnost bila prema mojemu uvjerenju barem ta da zalUZJme stajahšte i prema takvu mišljenju Ta Sišić osvjetljuje svaju identifikaciju primjerom raquoBriJmrskih od plemena štJIbićalaquo 140 Stoga su dragocjeni ananimovi pashydaci o nekada-šnj-ian županijama u Hrvatskoj biH za komentatora više nego zahvalna tema ako ni za što druga ana za pastavljanje probleshyma Ako su naime župani Ikaka Sišić tV1Idi raquoprastara slavenska instishytucijalaquo a nalazima ih kod onih Slavena koji su bili pod avarskom vlašću nisu H i Žlllpanije u Hrvatskaj raquovukle polijekltlalaquo još iz avars1kog doba Takva pretpostavka magla iDi se brarniti ne sama za hrvatske i slovenske zemlje nego i za neretvanska kopna (ah ne i atake) kao dakcrko i za srpske zemlje Međutim 11 abacujem tu ideju tek toliko da Ferjanči6u pakažem kako anonimov tekst nuđa ispitivaču čitav niz izazovnih prablema koje on na žalost nije niti dodirnuo Ali unatoč torne se nije rustltručaltvaa na Ikraju priloga izreći vrla oštru ocjenu anoshynimova rada

-Podadima a Sklavinijacrna iJpaJk poildanja nešto -~iše pažnje i ta u prvom rredu zato ŠIto mu oni amogućavaju da stvori svaj sud o vremeshynu posvanika 30 glave Nadme u orpiSu SlkIlaviJnija raquo() TraVlUlI1ijli se gavori sacrno kao o jednoj oblasti bez navođenja KonaVljalaquo dak se ll 34 glavi KOIIla-vlje spominje kao dia TraVunije Naprotiv u djelu raquoDe ceremoshyniislaquo ~djelo je nastalo pa Ferjančiću paslije 6 travnja 945 g) spomishynju se opet i arhant Konavlija i onaj Travunije -što Ferjančiću daje mogućnast za datiranje anOOimove bilješ-ke o Travuniji Ona je nastala sVakako prnje traW1ja 945 lilJi drugim riječima u 30 glavi ima -kako Ferjarnčić zakljručuje raquostaTijih slajeva koji nisu vremenski usklađeni s os1adim delovima njenog telkstalaquo141 Istini za volju nismo razumjeli

137 Povijest Hrvata l 288 138 N dj 288 130 Povijest Hrvata 672-673 140 N dj 673 w Struktura 76

54

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

na kakvo je vremensko usklađivanje autor mislio i koji su to stariji i mlađi slojevi u 30 glaltvi 1 42

Posljednji odjeljak 30 glave ima kako kaže autor raquoveliki značaj za Predmet našeg rada Pa ćemo ga zato detaljnije analiziratilaquo143 Konshystatkajući da su raquolI1aseljeni Sloveni ~avladali čitavom okolinom Dalshymacijelaquo misli da može zaMjučitgti kako se 1ek ovdje anonim odlučio da piše o srednjovjekovnoj iH bizantSikoj Dalmaciji što posve razumljivo nije tOČIlO Anonim kako smo se mogli uvjeriti tokom čitava teksta opisuje bizantsku a ne rimsku DalmacijU Ne uvidjevši to Ferjančić i na ovom mjestru predbacuje anonimu raquoneusklađenostlaquo Do takvog se zaključka može doći samo ako se s nedovoljno pažnje čita anonimov tekst

iAoH i gtgt0 elanku Idalmatinskih gradova Slovenima u zaleđulaquo144 moglo bi se mnogo više reći lllego iŠto je to učinio autor usvajajući uglavnom moje i FerJugino mimiddotšljenje

Naime sasvim je jasno da se tprObilem dalmatin~o-slavenskog odshynosa tek sada prebacuje II 7 stoljeće a uređenje odnosa s Hrvatima u 9 st II vrijemeV1laldaVill1e BaZi1ija r Slažem se s Ferjančićem da gtgtOVaj pasus saJdTŽi i va~e vesti o jadranskimostrvima iromanskom stanovshyništV1u ~oje je OVde ~ivelo posle dolaska Slovenalaquo i upravo zato i poshystalVljam pitanje kakav je odnos gradova Iprema slavenskom zaleđu Ferjančić prihvaća Fwlugino mišljenje da slavensko zatlZimanje raquookoshyline Dalmacijelaquo tTeba datirati u prvu polovicu 7 st jer tada raquoostrva još rusu postala slcloništa izbeglicalaquo Tek kasnije raquosituacija se sasvim promeniIa jer su se izbegli romanski stanovnici sa ostrva ponovo sklanjali na kopnolaquo145

Pokušajmo sebi predočiti predloženi proces romanskog preseljavashynja na o1Jdke i waćarnja s njih natrag na Ikopno P1lije svega pažnji dbojice autora (Ferlugi i Ferjančiću) i2bjegao je iz ovoga opisa poshydatak da su romanske stanovnike na otocima zaIobljava1i - PaganiP46 Prema tome čitamo li u tekstu samo ono Što piše onda smijemo pretshypostavljati borbu romanskog i slavenskog stanovništva na neretvanshyskim otocima (to su najveći srednjojadranski otoci) alJi Ille i drugdje I anonim nas dalje uvjerava rđa su se Romani urpravo zato middotvratili na kopno Pred nama je taiko zaista izvanredan podatak o romansko-slashyvenskoj ltbOIibi na onim otocima nakoima su oni izgubili i morali se povući Zato i tako se dogodiilo da Romani nisu uspjeli na neretvanshyskim otoc~ma sačultvati pod svojom vlašću nijednu oPĆinu Takav zashyključalk rpowlđuje i aa-nak donjoda1matinskih ~ gornjodalmatinskih otoka i gradova Plaćaju ga samo gradovi i otoci pred hrvatskom zahumskom i tTavunjsikom Urneževinom

142 U pitanju datiranja 30 glave nije bilo sloge pa su mišljenja još i danas vrlo različita Bury je predlagao 950-951 g Hauptmann poslije 955 štoviše poshyslije 962 (kad je Oton krunjen za cara) datacija koju Grafenauer tek djelomično usvaja Ipak na kraju Grafenauer prihvaća Hauptmannovu tezu s dodatkom raquoda je 30 poglavlje moglo nastati tek poslije smrti Konstantina Porfirogenetalaquo (Prilog kritici 15-18) mišljenje koje bi se zaista moglo prihvatiti

fa Struktura 77 lU N dj 77 I4S N dj 77-78 14amp Viz IZvori II 36

55

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

na kakvo je vremensko usklađivanje autor mislio i koji su to stariji i mlađi slojevi u 30 glaltvi 1 42

Posljednji odjeljak 30 glave ima kako kaže autor raquoveliki značaj za Predmet našeg rada Pa ćemo ga zato detaljnije analiziratilaquo143 Konshystatkajući da su raquolI1aseljeni Sloveni ~avladali čitavom okolinom Dalshymacijelaquo misli da može zaMjučitgti kako se 1ek ovdje anonim odlučio da piše o srednjovjekovnoj iH bizantSikoj Dalmaciji što posve razumljivo nije tOČIlO Anonim kako smo se mogli uvjeriti tokom čitava teksta opisuje bizantsku a ne rimsku DalmacijU Ne uvidjevši to Ferjančić i na ovom mjestru predbacuje anonimu raquoneusklađenostlaquo Do takvog se zaključka može doći samo ako se s nedovoljno pažnje čita anonimov tekst

iAoH i gtgt0 elanku Idalmatinskih gradova Slovenima u zaleđulaquo144 moglo bi se mnogo više reći lllego iŠto je to učinio autor usvajajući uglavnom moje i FerJugino mimiddotšljenje

Naime sasvim je jasno da se tprObilem dalmatin~o-slavenskog odshynosa tek sada prebacuje II 7 stoljeće a uređenje odnosa s Hrvatima u 9 st II vrijemeV1laldaVill1e BaZi1ija r Slažem se s Ferjančićem da gtgtOVaj pasus saJdTŽi i va~e vesti o jadranskimostrvima iromanskom stanovshyništV1u ~oje je OVde ~ivelo posle dolaska Slovenalaquo i upravo zato i poshystalVljam pitanje kakav je odnos gradova Iprema slavenskom zaleđu Ferjančić prihvaća Fwlugino mišljenje da slavensko zatlZimanje raquookoshyline Dalmacijelaquo tTeba datirati u prvu polovicu 7 st jer tada raquoostrva još rusu postala slcloništa izbeglicalaquo Tek kasnije raquosituacija se sasvim promeniIa jer su se izbegli romanski stanovnici sa ostrva ponovo sklanjali na kopnolaquo145

Pokušajmo sebi predočiti predloženi proces romanskog preseljavashynja na o1Jdke i waćarnja s njih natrag na Ikopno P1lije svega pažnji dbojice autora (Ferlugi i Ferjančiću) i2bjegao je iz ovoga opisa poshydatak da su romanske stanovnike na otocima zaIobljava1i - PaganiP46 Prema tome čitamo li u tekstu samo ono Što piše onda smijemo pretshypostavljati borbu romanskog i slavenskog stanovništva na neretvanshyskim otocima (to su najveći srednjojadranski otoci) alJi Ille i drugdje I anonim nas dalje uvjerava rđa su se Romani urpravo zato middotvratili na kopno Pred nama je taiko zaista izvanredan podatak o romansko-slashyvenskoj ltbOIibi na onim otocima nakoima su oni izgubili i morali se povući Zato i tako se dogodiilo da Romani nisu uspjeli na neretvanshyskim otoc~ma sačultvati pod svojom vlašću nijednu oPĆinu Takav zashyključalk rpowlđuje i aa-nak donjoda1matinskih ~ gornjodalmatinskih otoka i gradova Plaćaju ga samo gradovi i otoci pred hrvatskom zahumskom i tTavunjsikom Urneževinom

142 U pitanju datiranja 30 glave nije bilo sloge pa su mišljenja još i danas vrlo različita Bury je predlagao 950-951 g Hauptmann poslije 955 štoviše poshyslije 962 (kad je Oton krunjen za cara) datacija koju Grafenauer tek djelomično usvaja Ipak na kraju Grafenauer prihvaća Hauptmannovu tezu s dodatkom raquoda je 30 poglavlje moglo nastati tek poslije smrti Konstantina Porfirogenetalaquo (Prilog kritici 15-18) mišljenje koje bi se zaista moglo prihvatiti

fa Struktura 77 lU N dj 77 I4S N dj 77-78 14amp Viz IZvori II 36

55

Starohrvatska prosvjeta 151985

AnoniJlll dalje priča kako su Hrvati ometalli one Ramane koji su se vratiH na (kopno Um1emo Ji u ob~ir da dolazak Hrvata treba datirati prvim godinama 9 st nameće se zakJjučak da j-e ad početka 7 do sVlršetka 8 st bio sređen odnos i~meoo Slavena i Bizantske DaiLmacije lili drugiJm riječima -veiĆ su avaTsko-slavenskom 1kolonizacijom romanshyski stanovnidi pOtisnuli gotovo sasvim s obale odnosno s ikOpI1a tako da je u n~srednoj Vlasti Roaneja čini se ostao samo Zadar sa svoshyjim agerom zatim Trogir s dijelom salonitanskog agera i Didkltlecijashynova pailača s neposrednom okolicom Vjerojatno ne griješimo p retshypostarvimo Ji da su preostale dijelove kopna Cdalde Dalmacije) držali Avari Ikoji su lttl svom interesu pogodovali slavenskoj kolanizadji na svom političkom područjU Ali vallja -reći i to da se Slaven nije Zaushystavio u 7 i 8 st pred zemljom grčkoga cara Preplovoio je more do njegovlih otoka - pogotovu onih u njegovoj Uburniji - i dobio na Ipodručju bizantskog carstva 1akođer pravo da osnuje $iVoje samostalne općine Cinjenica da su iHI1Vati samo Ina KQPIlU (a to znači prije svega ill salonitanskom ageru) sprečava1i powatak romanskog stanovnilštva mogla bi UJPućivati Illa zakJjučak middotda je carstvo 1loog stvarne nemoći prepustilo Avarima Ckao nekad Gotima) i jedan dio salonitanskog ageshyca dalkako i Salonu Ikao središte te sada aVagtrske poikraj~ne Osim Samiddotlane nalpušten je Nin Bribir i Skradin te ogtbailni pojas od granice Zadra do Krke odnosno S~beIDka Istočno dd S~benika je veiĆ počinjao dalmatinski točnije trogiJrSki teritorij Neće hiti sumnje da poganski Slaveni -ll ovom dVjestogooisectnjem r~doblju OTganizirraju i u tom gtprishymorskom dijelu istočne jadranske abale $iVoje ŽlUpanije koje ne dobishyvaju llliti mogu dobiti ~mena po novim naseljenicima Imena se ŽlliPashynija prreurmmaju ili iz ant~e (lBrjJbiT Nona Nina) iJi im Slaveni daju svoja imena i to po geografskom smještaju ~Primorje Sidraga) Razshy(loga za sUkobe između romanskog odnosno bizantskog i slavenskogstanOVllliiŠlNa lttl Da~madiji u Itom razJClobljlttl nema Slaven je j uzemilji avarskog kagana i middotgrčkog caTa dobro došao gost i još bdIje primljen naseljenik UostaJlom d ca-r i kagan imaju prečeg posla i većih hriga tako da PO SIVoj primci 1I1Ii1i ne Somu do istočne jadraIlSke obale sve do trenutka Ikad se na zapadnim granicama jedne i druge države pojav-io Franak s HI1Vatima

Zato smatram da nam je anonim u ovom posljednjem odlomku ostavio uistirnl dragocjene podatke VIrIo vjerrojatno dalmamiddottimskog poshyrijekla Stavljeni u pravi historijski okvir oni tek tada odaju pravu vI1ijednost anommova rada Ferjančić koji ih nije unatoč obećanju sam anaIDzilrao ruje ih raeumije se nitti zapaeio

Premda na kraju Ferjančić nije dao svoju analizu 30 glave uvjeren je da ima pravo Illa osnovi same podjele 30 glave u sedam odjeljka (a lako bi ih moglo bid wše ili manje) suditi o njezinoj vrijeclnosti Zato predl~e najprije ltla se napusti tobože raquočes1o poIIlarvljana teza Lj Haurp1rrnannalaquo147 da je to (pOglavlje nastalo naoonoVi podataka jz raquomshyvatJSike lIlaJrOdne tlradiicijelaquo zahitjegtv Ikojd nije na mjestJu jer ne samo da

161 Struktura 78

56

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

to nije HaUlptmannova -tezat48 nego odavno nije raquoponavljamalaquo No istishyni za volju osnovni HaruptImannov zaključak zasnovan na narodnoj tradiciji to jest da su dalmatinski Hrvatli došli iz Bijele ili Velike Hrvatske Ferjančić preuzima

Najdalje rpredlaŽe da anonima odbacimo middotih bar osudimo ikao protushyrječnog neusklađenog i lošeg pisca i to Samo zato što on Ferjančić nije dovoljno PalŽljlivo proučio lIljegov middottekst ipa je konstatirao pogreške i ondje gdje ilh nije bilo (rimska Dallmacija hrvatske žUlpanije) Dashylkalko vrijednost 30 glave nije zato manja što se sastoji raquoirz nekoliko -različitoih celinalaquo a jo-š manje zato što se )~po strukturi i karakJteru bitno lIle razlikuje od Idrurgih delova middottraktatalaquo149 Stoga smatramo da je prava vrijednost anonimova teksta ostala za FerjalIlčića - tajna

Prije svega smatramo aa anonimovo djelo treba ocjenjivati ll usposhyredbi IS odnosnim telkstovima u -carevom 29 li 31 pOg1aVllju o da1lmashytinSlkim Hrvatima i o Daiimaciji Ako anon1m ima dovdljlIlo Igrađanske hrabrosti da iz careva -teksta Ikojim se služi kao podlogom iZlbaci HeshyraOOLija i tdbOŽl1je hrvatsko ipodalIl~-štvo carstvu onda ta hrabrost gleshydamo li na nju sa stajaHšta dvorske historiografioje 10 st i nije rtako mala Anonim nije htio vjerovati caru Ikad je prilkazivao hrvatsko- avarshyske odnose i iz nj~h je hrisao Heraklija No Illajviše se svjesno udashyljuje od caTeve -laži tada kad prioka~uje pokrštavalIlje Hrvata I iz toga dijela -careva teksta se Ine ustručava iZlbacimiddotti iUlpisati ono -što je istrashyrujući Po Hrvatskoj dorznao Ondje su mu vjerojatno na hrvatskom avom illli članovi hrvatske crkve pričaH kako su se nakon IPdbjedničke bOI1be protiv Framaika (od Domagoja do Branimira) osamostaHli i nashy

148 Prilazeći ocjeni 30 glave sasvim s drukčijeg stajališta nego mi danas Hauptshymann je jednostavno primoran izbacivati iz teksta kao umetke kako ih je on nashyzvao neke dijelove za koje vjerujemo da su ipak bili od početka sastavni dio ovoga poglavlja Prije svega Hauptmann briše podatak o raquoostacima Avaralaquo (Dolazak 122) Ali najviše mu smeta ona rečenica o podaništvu dalmatinskih Hrvata Francima u staroj i novoj domovini (to je Hauptmannov B3 kojega sadržaj neće niti točno interpretirati) zato što je povezuje s Otonovom Bijelom Hrvatskom Stoga mu ne preostaje drugo do zaključiti da je raquodakle i taj odjeljak umetnutlaquo (121) tinilo mu se da je tek ispuštanjem raquoulomaka o avarskim ostacima i o panonskim Hrvashytimalaquo dobio raquokao osnovni izveštaj tekst koji ima potpuno jasno određen značaj laquo Zatim nastavlja kako je raquostil neprisiljen i svežlaquo a raquo0 doticaju između Hrvata i Vizantije nema ni senke tragalaquo Tek ovako raquopročišćenlaquo i ogoljen tekst 30 poglavshylja Hauptmann će držati raquoza pravu hrvatsku narodnu tradicijulaquo Očito je prema tome da Ferjančić ne poznaje Hauptmannovo mišljenje u cijelosti jer je kako se razabiIre ovaj iz 30 glave izbacio prije svega podatke o staroj hrvatskoj domovini što je nakon njega također učinio Grafenauer i svi ostali učenjaci do Margetića

140 Dajući pregled najnovijih domaćih radova na DAI ne uzimam u obzir sve one novije i najnovije priloge u kojima se tek usput spominje djelo DAI ili tushymače vijesti iz njega Ponajviše naime u takvim slučajevima autori ne daju svoje tumačenje i vlastite analize već se njihovi zaključci kreću u granicama poshystojeće literature Takvi su radovi na primjer I B e u c Još o problemu formishyranja feudalnih država u Južnih Slavena (Radovi Inst za hrvatsku povijest 8 Zagreb 1976 65-165) ili V K o š ć a k Pripadnost istočne obale Jadrana do splitshyskih sabora 925-928 (Hist zbornik XXXIII-XXXIV l 1980-1981 291-355 Vidi također S V i I f a n Evoluzione statale degli Sloveni e Croalli Settimane di studio del Centro italiano di studi sulIalto medioevo XXX Gli Slavi occidentali e meridionali nelIalto medioevo Spoleto 1983 103-156

57

58

StarohIlatska prosvjeta 151985

kon toga -kao raquosarrnost~lni i nezamiddotvisnilaquo tražiH Ipdkvšavanje ~ Rima Ova ~stimta hl1Va1Ska priča imala je i mogla je imati stvarnu historijsku podlogu samo za Branimira Da je anonmiddotim samo li ovom posljednjem podatkru o rpoh-štavanju HI1Vata i~ravio cara valjaJo bi ga pohvaliti Dakaiko zJbog istinoljubivosti Zato je historiografija u Ikoju sam se donedaVno ri sama urbraj~la svojim jednostranim oj nemarnim ispitivashynjem anonimovih vijesti skTivilla da prava vrijednost 30 glave nije zapažena i -da je anonim bez ikakva Tazloga izjednačivan s pristranim i ne baš distinoljiubivim oarem KonlStantJirnom VII Pomrogenetom

U svojoj nepravednoj ocjeni anonima Ferjančić ide u zaključlru taiko daleko da ibriše i ono što je prije smatrao kod njega ddbrim Tvrdi da nIjegov tekJsit noje Iasprava ialko ima - uvod I tolrnko lrorasan uvod za čovjeka 10 stoljeća raquoZnanje je za čovjeka dOlbro zato i on nije daleko od te dobrote koju predaje dalje potomcima kako 00 na taj način prmzašlo dvostruko dobrolaquo middotPrema 1oane jasmo je da se anonim dobro Pripremao za pisanje i da je upravo zato skupljao podatke da bi mogao potomcima ostaviti bolje podatke o Dalmaciji i njezinim SkIaVinijama nego iŠto je to dao carr Anonim priča kako će pisati o Dalmaciji koju su zauzeli Avari tako da su samo romejski gradovi ostaLi na oba1Ji ZatilIl1 Wgiolci nadoveruje telkst o Hrvartiirma najprije o onima gtrS onu manu Bavarskelaquo zatim il1jdhov ddlazak ra10vanje s AvaIiima (~ima iz careva teksta) i pobjeda na Arvarima (mijenja preshyma carevu middottekstu) Umeće zatim IpodataJk o Bijeloj HrvatSkoj (preuzet Old cara) i vraća se na dalmatinske Hrvate rte preseljavanje jednog dishyjela u Hirilk ~Panoniju da bi se zatim VIravio na Qpis najvažnijih zbishyvanja lU dalmartdnsklih HI1Vatta od dolaska do pOkrštavanja (10 su il1jegove samostai1ne vijesti) Time ujedno zawšava s opisom najstarije povijesti dalmatinskih HI1Vata pa logično prelazi na Prikaz geografskog smjeshyštaja Slklaviruja OdluČlivši se da ipIlWi stanje a lIle histol1ijat lPo1itičkih granica I Šito je razumljivije nego da na kraju daje opis odnosa izshymeđu tih SklaVlirnija ~ Bizanttsike Datlmacije

Prema tome miSlIim struktura je anonlimorve rasprave o Dalmaciji skladna middoti logična OU lIleprillilke ga je dovodio tek poznati mu carev tekst koji nije smio posve miJrnoići ~l~ ga je zato ispravljao Za10 i dolazJi do prividnog nesklada Ikoji nalazi u anonimOVU teksru samo onaj middottlm ne lPlepoznaje u njemu caTeve rečenIice T~da je anoruim smio i mogao i~baoiti carevu Bijelu rHIVatsku i avarsko-hrvatski Tat middotkao što je 10 iUČinltio s carevom neistiiniitorn tvil1dnjom o hI1Va1Skom podshylOOništVU birzantJsIkiirrn carevIDla u njegovu tekstJu ne bi bHo skdkova već bi tekao glatloo urprarvo onakolkaiko je oSIedio vdjestd roje je primilO -iz Hrvatske ili Dalmacije Stoga je krajnje vrijeme da anonima 05110shy

bodiJrno od odgovornosti za one dlijelove njegova teksta ikoje je raquoP0 slIUŽlbendj dužnostilaquo morao preUlZeti u svoje 30 poglaVIlje Nema sumnje da on sjeda pisanju rasprave u Prvom Tedu zato da ispravi canwe neistine o Hrvatima Po tome i jest za nas H[Vate najdragocjeniji među bizantskim iizvorima

N Klaić Najnoviji radovi 029 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

Resume

LES DERNIERES ~TUDES DES CHAPITRES 29 30 ET 31 DU raquoDE ADMINISTRANDO IMPERIOlaquo DE LEMPEREUR

CONSTANTIN VII PORPHYROG~NETE

Lauteur se donne pour objectif de porter un jugement critique sur tous les traites ecrits ces cinquante dernieres annees sur les trois chapitres (29 30 et 31) du raquoDe administrando imperiolaquo Plus exactement lauteur presente un compteshyrendu des travaux de Lj Hauptmann (1925) a B Ferjanćić (1978) Lj Hauptmann est un effet le promoteur de la theorie de larrivee des Croates au VIle siecle et il a egalement prouve par une analyse exemplaire des sources lexistence de la Grande Croatie ou Croatie Blanche aux IXe et Xe siecles et lopinion selon lashyquelle la Grande Croatie etait vraiment le pays dorigine des Croates a domine en historiographie jusqua present

La theorie de Lj Hauptmann a ete etayee en 1952 par B Grafenauer qui ne differait du premier que parce quil considerait quil y avait eu une double migrashytion des Croates Lauteur a tente elle meme en 1966 de signaler quelques points faibles de la theorie dominante sur letablissement des Croates Elle considerait par exemple que Iecrivain empereur avait presente avec plus dexactitude la migration des Avars-Slaves (chapitre 29) que lecrivain anonyme (chapitre 30) mais elle doute egalement que la localisation du pays dorigine des Croates Dalshymates dans la lointaine Pologne dans loeuvre de lempereur provenait des inforshymations obtenues des Croates eux-memes Cest pourquoi elle supposait que la donne sur la Croatie Blanche etait loeuvre de lempereur

En 1972 R Novaković a egalement pris part au debat et il sest arrete le plus longtemps sur la question de la valeur des informations sur letablissement des Avars-Slaves presentees dans le raquoDe administrando imperiolaquo Il lui semblait poushyvoir conclure que lauteur anonyme etait plus ancien et plus mauvais ecrivain que lempereur point sur le quel lauteur na pas pu se mettre daccord et elle sest efforcee de prouver le contraire

En 1977 un revirement total fur provoque dans Iinterpretation des informations sur les Croates Dalmates du raquoDe administrando imperiolaquo par L Margetić qui deshyplacait larrivee des Croates du VIle a sa fin du VIlle ou au debut du IXe siecle avec raison selon le point du vue de lauteur Margetić a egalement indique les points faibles de la theorie de letablissement des Croates au VIle siecle Bien que selon le meme auter lon nait pas reussi a determiner le veritable pays dorishygine des Croates (ft savoir cela ne peut etre que la Karantanija) et bien que les relations entre Avars-Croates et Croates-Francs apres leur etablissement naient pas ete absolument mises en lumiere son traite est pourtant par son excellent resultat de base au nombre des contributions de la plus grande valeur qui aient ete ecrites ces cinquante dernieres annees sur la problematique des Croates traitee dans le raquoDe administrando imperiolaquo Nous considerons donc quapres ses travaux il est impossible de revenir a lancienne theorie de letablissement des Croates au VIle siecle Cest pourquoi la recension de M Suić dans laquelle le resultat excepshytionnel de Margetić nest pas accepte etait inopportune

Enfin B Ferjančić sest efforce dexposer en 1978 raquoquelques points de vuelaquo sur la structure du chapitre 30 raquoDe administrando imperiolaquo mais dapres lauteur il a ete par trop superficiel pour pouvoir discerner la veritable valeur de lecrivain anonyme dudit chapitre du raquoDe administrando imperiolaquo En effet Ferjančić na quasiment pas aborde la tres riche problematique que presente precisement le

59

60

Starohrvatska prosvjeta 151985

chapitre 30 mais se rcmre en general aux opinions inveterees et ce nest quainsi qua pu se produire que lanonyme soit rejet6 comme mauvais ecrivain manquant de coherence Cest pourqui lauteur ne mentionne que quelques preuves qui selon ses convictions attestent que lecrivain anonyme du chapitre 30 du raquoDe administrando imperiolaquo est lune des sources byzantines les plus precieuses pour lhistoire la plus ancienne des Croates

N Klaić Najnoviji radovi o 29 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

to nije HaUlptmannova -tezat48 nego odavno nije raquoponavljamalaquo No istishyni za volju osnovni HaruptImannov zaključak zasnovan na narodnoj tradiciji to jest da su dalmatinski Hrvatli došli iz Bijele ili Velike Hrvatske Ferjančić preuzima

Najdalje rpredlaŽe da anonima odbacimo middotih bar osudimo ikao protushyrječnog neusklađenog i lošeg pisca i to Samo zato što on Ferjančić nije dovoljno PalŽljlivo proučio lIljegov middottekst ipa je konstatirao pogreške i ondje gdje ilh nije bilo (rimska Dallmacija hrvatske žUlpanije) Dashylkalko vrijednost 30 glave nije zato manja što se sastoji raquoirz nekoliko -različitoih celinalaquo a jo-š manje zato što se )~po strukturi i karakJteru bitno lIle razlikuje od Idrurgih delova middottraktatalaquo149 Stoga smatramo da je prava vrijednost anonimova teksta ostala za FerjalIlčića - tajna

Prije svega smatramo aa anonimovo djelo treba ocjenjivati ll usposhyredbi IS odnosnim telkstovima u -carevom 29 li 31 pOg1aVllju o da1lmashytinSlkim Hrvatima i o Daiimaciji Ako anon1m ima dovdljlIlo Igrađanske hrabrosti da iz careva -teksta Ikojim se služi kao podlogom iZlbaci HeshyraOOLija i tdbOŽl1je hrvatsko ipodalIl~-štvo carstvu onda ta hrabrost gleshydamo li na nju sa stajaHšta dvorske historiografioje 10 st i nije rtako mala Anonim nije htio vjerovati caru Ikad je prilkazivao hrvatsko- avarshyske odnose i iz nj~h je hrisao Heraklija No Illajviše se svjesno udashyljuje od caTeve -laži tada kad prioka~uje pokrštavalIlje Hrvata I iz toga dijela -careva teksta se Ine ustručava iZlbacimiddotti iUlpisati ono -što je istrashyrujući Po Hrvatskoj dorznao Ondje su mu vjerojatno na hrvatskom avom illli članovi hrvatske crkve pričaH kako su se nakon IPdbjedničke bOI1be protiv Framaika (od Domagoja do Branimira) osamostaHli i nashy

148 Prilazeći ocjeni 30 glave sasvim s drukčijeg stajališta nego mi danas Hauptshymann je jednostavno primoran izbacivati iz teksta kao umetke kako ih je on nashyzvao neke dijelove za koje vjerujemo da su ipak bili od početka sastavni dio ovoga poglavlja Prije svega Hauptmann briše podatak o raquoostacima Avaralaquo (Dolazak 122) Ali najviše mu smeta ona rečenica o podaništvu dalmatinskih Hrvata Francima u staroj i novoj domovini (to je Hauptmannov B3 kojega sadržaj neće niti točno interpretirati) zato što je povezuje s Otonovom Bijelom Hrvatskom Stoga mu ne preostaje drugo do zaključiti da je raquodakle i taj odjeljak umetnutlaquo (121) tinilo mu se da je tek ispuštanjem raquoulomaka o avarskim ostacima i o panonskim Hrvashytimalaquo dobio raquokao osnovni izveštaj tekst koji ima potpuno jasno određen značaj laquo Zatim nastavlja kako je raquostil neprisiljen i svežlaquo a raquo0 doticaju između Hrvata i Vizantije nema ni senke tragalaquo Tek ovako raquopročišćenlaquo i ogoljen tekst 30 poglavshylja Hauptmann će držati raquoza pravu hrvatsku narodnu tradicijulaquo Očito je prema tome da Ferjančić ne poznaje Hauptmannovo mišljenje u cijelosti jer je kako se razabiIre ovaj iz 30 glave izbacio prije svega podatke o staroj hrvatskoj domovini što je nakon njega također učinio Grafenauer i svi ostali učenjaci do Margetića

140 Dajući pregled najnovijih domaćih radova na DAI ne uzimam u obzir sve one novije i najnovije priloge u kojima se tek usput spominje djelo DAI ili tushymače vijesti iz njega Ponajviše naime u takvim slučajevima autori ne daju svoje tumačenje i vlastite analize već se njihovi zaključci kreću u granicama poshystojeće literature Takvi su radovi na primjer I B e u c Još o problemu formishyranja feudalnih država u Južnih Slavena (Radovi Inst za hrvatsku povijest 8 Zagreb 1976 65-165) ili V K o š ć a k Pripadnost istočne obale Jadrana do splitshyskih sabora 925-928 (Hist zbornik XXXIII-XXXIV l 1980-1981 291-355 Vidi također S V i I f a n Evoluzione statale degli Sloveni e Croalli Settimane di studio del Centro italiano di studi sulIalto medioevo XXX Gli Slavi occidentali e meridionali nelIalto medioevo Spoleto 1983 103-156

57

58

StarohIlatska prosvjeta 151985

kon toga -kao raquosarrnost~lni i nezamiddotvisnilaquo tražiH Ipdkvšavanje ~ Rima Ova ~stimta hl1Va1Ska priča imala je i mogla je imati stvarnu historijsku podlogu samo za Branimira Da je anonmiddotim samo li ovom posljednjem podatkru o rpoh-štavanju HI1Vata i~ravio cara valjaJo bi ga pohvaliti Dakaiko zJbog istinoljubivosti Zato je historiografija u Ikoju sam se donedaVno ri sama urbraj~la svojim jednostranim oj nemarnim ispitivashynjem anonimovih vijesti skTivilla da prava vrijednost 30 glave nije zapažena i -da je anonim bez ikakva Tazloga izjednačivan s pristranim i ne baš distinoljiubivim oarem KonlStantJirnom VII Pomrogenetom

U svojoj nepravednoj ocjeni anonima Ferjančić ide u zaključlru taiko daleko da ibriše i ono što je prije smatrao kod njega ddbrim Tvrdi da nIjegov tekJsit noje Iasprava ialko ima - uvod I tolrnko lrorasan uvod za čovjeka 10 stoljeća raquoZnanje je za čovjeka dOlbro zato i on nije daleko od te dobrote koju predaje dalje potomcima kako 00 na taj način prmzašlo dvostruko dobrolaquo middotPrema 1oane jasmo je da se anonim dobro Pripremao za pisanje i da je upravo zato skupljao podatke da bi mogao potomcima ostaviti bolje podatke o Dalmaciji i njezinim SkIaVinijama nego iŠto je to dao carr Anonim priča kako će pisati o Dalmaciji koju su zauzeli Avari tako da su samo romejski gradovi ostaLi na oba1Ji ZatilIl1 Wgiolci nadoveruje telkst o Hrvartiirma najprije o onima gtrS onu manu Bavarskelaquo zatim il1jdhov ddlazak ra10vanje s AvaIiima (~ima iz careva teksta) i pobjeda na Arvarima (mijenja preshyma carevu middottekstu) Umeće zatim IpodataJk o Bijeloj HrvatSkoj (preuzet Old cara) i vraća se na dalmatinske Hrvate rte preseljavanje jednog dishyjela u Hirilk ~Panoniju da bi se zatim VIravio na Qpis najvažnijih zbishyvanja lU dalmartdnsklih HI1Vatta od dolaska do pOkrštavanja (10 su il1jegove samostai1ne vijesti) Time ujedno zawšava s opisom najstarije povijesti dalmatinskih HI1Vata pa logično prelazi na Prikaz geografskog smjeshyštaja Slklaviruja OdluČlivši se da ipIlWi stanje a lIle histol1ijat lPo1itičkih granica I Šito je razumljivije nego da na kraju daje opis odnosa izshymeđu tih SklaVlirnija ~ Bizanttsike Datlmacije

Prema tome miSlIim struktura je anonlimorve rasprave o Dalmaciji skladna middoti logična OU lIleprillilke ga je dovodio tek poznati mu carev tekst koji nije smio posve miJrnoići ~l~ ga je zato ispravljao Za10 i dolazJi do prividnog nesklada Ikoji nalazi u anonimOVU teksru samo onaj middottlm ne lPlepoznaje u njemu caTeve rečenIice T~da je anoruim smio i mogao i~baoiti carevu Bijelu rHIVatsku i avarsko-hrvatski Tat middotkao što je 10 iUČinltio s carevom neistiiniitorn tvil1dnjom o hI1Va1Skom podshylOOništVU birzantJsIkiirrn carevIDla u njegovu tekstJu ne bi bHo skdkova već bi tekao glatloo urprarvo onakolkaiko je oSIedio vdjestd roje je primilO -iz Hrvatske ili Dalmacije Stoga je krajnje vrijeme da anonima 05110shy

bodiJrno od odgovornosti za one dlijelove njegova teksta ikoje je raquoP0 slIUŽlbendj dužnostilaquo morao preUlZeti u svoje 30 poglaVIlje Nema sumnje da on sjeda pisanju rasprave u Prvom Tedu zato da ispravi canwe neistine o Hrvatima Po tome i jest za nas H[Vate najdragocjeniji među bizantskim iizvorima

N Klaić Najnoviji radovi 029 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

Resume

LES DERNIERES ~TUDES DES CHAPITRES 29 30 ET 31 DU raquoDE ADMINISTRANDO IMPERIOlaquo DE LEMPEREUR

CONSTANTIN VII PORPHYROG~NETE

Lauteur se donne pour objectif de porter un jugement critique sur tous les traites ecrits ces cinquante dernieres annees sur les trois chapitres (29 30 et 31) du raquoDe administrando imperiolaquo Plus exactement lauteur presente un compteshyrendu des travaux de Lj Hauptmann (1925) a B Ferjanćić (1978) Lj Hauptmann est un effet le promoteur de la theorie de larrivee des Croates au VIle siecle et il a egalement prouve par une analyse exemplaire des sources lexistence de la Grande Croatie ou Croatie Blanche aux IXe et Xe siecles et lopinion selon lashyquelle la Grande Croatie etait vraiment le pays dorigine des Croates a domine en historiographie jusqua present

La theorie de Lj Hauptmann a ete etayee en 1952 par B Grafenauer qui ne differait du premier que parce quil considerait quil y avait eu une double migrashytion des Croates Lauteur a tente elle meme en 1966 de signaler quelques points faibles de la theorie dominante sur letablissement des Croates Elle considerait par exemple que Iecrivain empereur avait presente avec plus dexactitude la migration des Avars-Slaves (chapitre 29) que lecrivain anonyme (chapitre 30) mais elle doute egalement que la localisation du pays dorigine des Croates Dalshymates dans la lointaine Pologne dans loeuvre de lempereur provenait des inforshymations obtenues des Croates eux-memes Cest pourquoi elle supposait que la donne sur la Croatie Blanche etait loeuvre de lempereur

En 1972 R Novaković a egalement pris part au debat et il sest arrete le plus longtemps sur la question de la valeur des informations sur letablissement des Avars-Slaves presentees dans le raquoDe administrando imperiolaquo Il lui semblait poushyvoir conclure que lauteur anonyme etait plus ancien et plus mauvais ecrivain que lempereur point sur le quel lauteur na pas pu se mettre daccord et elle sest efforcee de prouver le contraire

En 1977 un revirement total fur provoque dans Iinterpretation des informations sur les Croates Dalmates du raquoDe administrando imperiolaquo par L Margetić qui deshyplacait larrivee des Croates du VIle a sa fin du VIlle ou au debut du IXe siecle avec raison selon le point du vue de lauteur Margetić a egalement indique les points faibles de la theorie de letablissement des Croates au VIle siecle Bien que selon le meme auter lon nait pas reussi a determiner le veritable pays dorishygine des Croates (ft savoir cela ne peut etre que la Karantanija) et bien que les relations entre Avars-Croates et Croates-Francs apres leur etablissement naient pas ete absolument mises en lumiere son traite est pourtant par son excellent resultat de base au nombre des contributions de la plus grande valeur qui aient ete ecrites ces cinquante dernieres annees sur la problematique des Croates traitee dans le raquoDe administrando imperiolaquo Nous considerons donc quapres ses travaux il est impossible de revenir a lancienne theorie de letablissement des Croates au VIle siecle Cest pourquoi la recension de M Suić dans laquelle le resultat excepshytionnel de Margetić nest pas accepte etait inopportune

Enfin B Ferjančić sest efforce dexposer en 1978 raquoquelques points de vuelaquo sur la structure du chapitre 30 raquoDe administrando imperiolaquo mais dapres lauteur il a ete par trop superficiel pour pouvoir discerner la veritable valeur de lecrivain anonyme dudit chapitre du raquoDe administrando imperiolaquo En effet Ferjančić na quasiment pas aborde la tres riche problematique que presente precisement le

59

60

Starohrvatska prosvjeta 151985

chapitre 30 mais se rcmre en general aux opinions inveterees et ce nest quainsi qua pu se produire que lanonyme soit rejet6 comme mauvais ecrivain manquant de coherence Cest pourqui lauteur ne mentionne que quelques preuves qui selon ses convictions attestent que lecrivain anonyme du chapitre 30 du raquoDe administrando imperiolaquo est lune des sources byzantines les plus precieuses pour lhistoire la plus ancienne des Croates

58

StarohIlatska prosvjeta 151985

kon toga -kao raquosarrnost~lni i nezamiddotvisnilaquo tražiH Ipdkvšavanje ~ Rima Ova ~stimta hl1Va1Ska priča imala je i mogla je imati stvarnu historijsku podlogu samo za Branimira Da je anonmiddotim samo li ovom posljednjem podatkru o rpoh-štavanju HI1Vata i~ravio cara valjaJo bi ga pohvaliti Dakaiko zJbog istinoljubivosti Zato je historiografija u Ikoju sam se donedaVno ri sama urbraj~la svojim jednostranim oj nemarnim ispitivashynjem anonimovih vijesti skTivilla da prava vrijednost 30 glave nije zapažena i -da je anonim bez ikakva Tazloga izjednačivan s pristranim i ne baš distinoljiubivim oarem KonlStantJirnom VII Pomrogenetom

U svojoj nepravednoj ocjeni anonima Ferjančić ide u zaključlru taiko daleko da ibriše i ono što je prije smatrao kod njega ddbrim Tvrdi da nIjegov tekJsit noje Iasprava ialko ima - uvod I tolrnko lrorasan uvod za čovjeka 10 stoljeća raquoZnanje je za čovjeka dOlbro zato i on nije daleko od te dobrote koju predaje dalje potomcima kako 00 na taj način prmzašlo dvostruko dobrolaquo middotPrema 1oane jasmo je da se anonim dobro Pripremao za pisanje i da je upravo zato skupljao podatke da bi mogao potomcima ostaviti bolje podatke o Dalmaciji i njezinim SkIaVinijama nego iŠto je to dao carr Anonim priča kako će pisati o Dalmaciji koju su zauzeli Avari tako da su samo romejski gradovi ostaLi na oba1Ji ZatilIl1 Wgiolci nadoveruje telkst o Hrvartiirma najprije o onima gtrS onu manu Bavarskelaquo zatim il1jdhov ddlazak ra10vanje s AvaIiima (~ima iz careva teksta) i pobjeda na Arvarima (mijenja preshyma carevu middottekstu) Umeće zatim IpodataJk o Bijeloj HrvatSkoj (preuzet Old cara) i vraća se na dalmatinske Hrvate rte preseljavanje jednog dishyjela u Hirilk ~Panoniju da bi se zatim VIravio na Qpis najvažnijih zbishyvanja lU dalmartdnsklih HI1Vatta od dolaska do pOkrštavanja (10 su il1jegove samostai1ne vijesti) Time ujedno zawšava s opisom najstarije povijesti dalmatinskih HI1Vata pa logično prelazi na Prikaz geografskog smjeshyštaja Slklaviruja OdluČlivši se da ipIlWi stanje a lIle histol1ijat lPo1itičkih granica I Šito je razumljivije nego da na kraju daje opis odnosa izshymeđu tih SklaVlirnija ~ Bizanttsike Datlmacije

Prema tome miSlIim struktura je anonlimorve rasprave o Dalmaciji skladna middoti logična OU lIleprillilke ga je dovodio tek poznati mu carev tekst koji nije smio posve miJrnoići ~l~ ga je zato ispravljao Za10 i dolazJi do prividnog nesklada Ikoji nalazi u anonimOVU teksru samo onaj middottlm ne lPlepoznaje u njemu caTeve rečenIice T~da je anoruim smio i mogao i~baoiti carevu Bijelu rHIVatsku i avarsko-hrvatski Tat middotkao što je 10 iUČinltio s carevom neistiiniitorn tvil1dnjom o hI1Va1Skom podshylOOništVU birzantJsIkiirrn carevIDla u njegovu tekstJu ne bi bHo skdkova već bi tekao glatloo urprarvo onakolkaiko je oSIedio vdjestd roje je primilO -iz Hrvatske ili Dalmacije Stoga je krajnje vrijeme da anonima 05110shy

bodiJrno od odgovornosti za one dlijelove njegova teksta ikoje je raquoP0 slIUŽlbendj dužnostilaquo morao preUlZeti u svoje 30 poglaVIlje Nema sumnje da on sjeda pisanju rasprave u Prvom Tedu zato da ispravi canwe neistine o Hrvatima Po tome i jest za nas H[Vate najdragocjeniji među bizantskim iizvorima

N Klaić Najnoviji radovi 029 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

Resume

LES DERNIERES ~TUDES DES CHAPITRES 29 30 ET 31 DU raquoDE ADMINISTRANDO IMPERIOlaquo DE LEMPEREUR

CONSTANTIN VII PORPHYROG~NETE

Lauteur se donne pour objectif de porter un jugement critique sur tous les traites ecrits ces cinquante dernieres annees sur les trois chapitres (29 30 et 31) du raquoDe administrando imperiolaquo Plus exactement lauteur presente un compteshyrendu des travaux de Lj Hauptmann (1925) a B Ferjanćić (1978) Lj Hauptmann est un effet le promoteur de la theorie de larrivee des Croates au VIle siecle et il a egalement prouve par une analyse exemplaire des sources lexistence de la Grande Croatie ou Croatie Blanche aux IXe et Xe siecles et lopinion selon lashyquelle la Grande Croatie etait vraiment le pays dorigine des Croates a domine en historiographie jusqua present

La theorie de Lj Hauptmann a ete etayee en 1952 par B Grafenauer qui ne differait du premier que parce quil considerait quil y avait eu une double migrashytion des Croates Lauteur a tente elle meme en 1966 de signaler quelques points faibles de la theorie dominante sur letablissement des Croates Elle considerait par exemple que Iecrivain empereur avait presente avec plus dexactitude la migration des Avars-Slaves (chapitre 29) que lecrivain anonyme (chapitre 30) mais elle doute egalement que la localisation du pays dorigine des Croates Dalshymates dans la lointaine Pologne dans loeuvre de lempereur provenait des inforshymations obtenues des Croates eux-memes Cest pourquoi elle supposait que la donne sur la Croatie Blanche etait loeuvre de lempereur

En 1972 R Novaković a egalement pris part au debat et il sest arrete le plus longtemps sur la question de la valeur des informations sur letablissement des Avars-Slaves presentees dans le raquoDe administrando imperiolaquo Il lui semblait poushyvoir conclure que lauteur anonyme etait plus ancien et plus mauvais ecrivain que lempereur point sur le quel lauteur na pas pu se mettre daccord et elle sest efforcee de prouver le contraire

En 1977 un revirement total fur provoque dans Iinterpretation des informations sur les Croates Dalmates du raquoDe administrando imperiolaquo par L Margetić qui deshyplacait larrivee des Croates du VIle a sa fin du VIlle ou au debut du IXe siecle avec raison selon le point du vue de lauteur Margetić a egalement indique les points faibles de la theorie de letablissement des Croates au VIle siecle Bien que selon le meme auter lon nait pas reussi a determiner le veritable pays dorishygine des Croates (ft savoir cela ne peut etre que la Karantanija) et bien que les relations entre Avars-Croates et Croates-Francs apres leur etablissement naient pas ete absolument mises en lumiere son traite est pourtant par son excellent resultat de base au nombre des contributions de la plus grande valeur qui aient ete ecrites ces cinquante dernieres annees sur la problematique des Croates traitee dans le raquoDe administrando imperiolaquo Nous considerons donc quapres ses travaux il est impossible de revenir a lancienne theorie de letablissement des Croates au VIle siecle Cest pourquoi la recension de M Suić dans laquelle le resultat excepshytionnel de Margetić nest pas accepte etait inopportune

Enfin B Ferjančić sest efforce dexposer en 1978 raquoquelques points de vuelaquo sur la structure du chapitre 30 raquoDe administrando imperiolaquo mais dapres lauteur il a ete par trop superficiel pour pouvoir discerner la veritable valeur de lecrivain anonyme dudit chapitre du raquoDe administrando imperiolaquo En effet Ferjančić na quasiment pas aborde la tres riche problematique que presente precisement le

59

60

Starohrvatska prosvjeta 151985

chapitre 30 mais se rcmre en general aux opinions inveterees et ce nest quainsi qua pu se produire que lanonyme soit rejet6 comme mauvais ecrivain manquant de coherence Cest pourqui lauteur ne mentionne que quelques preuves qui selon ses convictions attestent que lecrivain anonyme du chapitre 30 du raquoDe administrando imperiolaquo est lune des sources byzantines les plus precieuses pour lhistoire la plus ancienne des Croates

N Klaić Najnoviji radovi 029 30 i 31 poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina

Resume

LES DERNIERES ~TUDES DES CHAPITRES 29 30 ET 31 DU raquoDE ADMINISTRANDO IMPERIOlaquo DE LEMPEREUR

CONSTANTIN VII PORPHYROG~NETE

Lauteur se donne pour objectif de porter un jugement critique sur tous les traites ecrits ces cinquante dernieres annees sur les trois chapitres (29 30 et 31) du raquoDe administrando imperiolaquo Plus exactement lauteur presente un compteshyrendu des travaux de Lj Hauptmann (1925) a B Ferjanćić (1978) Lj Hauptmann est un effet le promoteur de la theorie de larrivee des Croates au VIle siecle et il a egalement prouve par une analyse exemplaire des sources lexistence de la Grande Croatie ou Croatie Blanche aux IXe et Xe siecles et lopinion selon lashyquelle la Grande Croatie etait vraiment le pays dorigine des Croates a domine en historiographie jusqua present

La theorie de Lj Hauptmann a ete etayee en 1952 par B Grafenauer qui ne differait du premier que parce quil considerait quil y avait eu une double migrashytion des Croates Lauteur a tente elle meme en 1966 de signaler quelques points faibles de la theorie dominante sur letablissement des Croates Elle considerait par exemple que Iecrivain empereur avait presente avec plus dexactitude la migration des Avars-Slaves (chapitre 29) que lecrivain anonyme (chapitre 30) mais elle doute egalement que la localisation du pays dorigine des Croates Dalshymates dans la lointaine Pologne dans loeuvre de lempereur provenait des inforshymations obtenues des Croates eux-memes Cest pourquoi elle supposait que la donne sur la Croatie Blanche etait loeuvre de lempereur

En 1972 R Novaković a egalement pris part au debat et il sest arrete le plus longtemps sur la question de la valeur des informations sur letablissement des Avars-Slaves presentees dans le raquoDe administrando imperiolaquo Il lui semblait poushyvoir conclure que lauteur anonyme etait plus ancien et plus mauvais ecrivain que lempereur point sur le quel lauteur na pas pu se mettre daccord et elle sest efforcee de prouver le contraire

En 1977 un revirement total fur provoque dans Iinterpretation des informations sur les Croates Dalmates du raquoDe administrando imperiolaquo par L Margetić qui deshyplacait larrivee des Croates du VIle a sa fin du VIlle ou au debut du IXe siecle avec raison selon le point du vue de lauteur Margetić a egalement indique les points faibles de la theorie de letablissement des Croates au VIle siecle Bien que selon le meme auter lon nait pas reussi a determiner le veritable pays dorishygine des Croates (ft savoir cela ne peut etre que la Karantanija) et bien que les relations entre Avars-Croates et Croates-Francs apres leur etablissement naient pas ete absolument mises en lumiere son traite est pourtant par son excellent resultat de base au nombre des contributions de la plus grande valeur qui aient ete ecrites ces cinquante dernieres annees sur la problematique des Croates traitee dans le raquoDe administrando imperiolaquo Nous considerons donc quapres ses travaux il est impossible de revenir a lancienne theorie de letablissement des Croates au VIle siecle Cest pourquoi la recension de M Suić dans laquelle le resultat excepshytionnel de Margetić nest pas accepte etait inopportune

Enfin B Ferjančić sest efforce dexposer en 1978 raquoquelques points de vuelaquo sur la structure du chapitre 30 raquoDe administrando imperiolaquo mais dapres lauteur il a ete par trop superficiel pour pouvoir discerner la veritable valeur de lecrivain anonyme dudit chapitre du raquoDe administrando imperiolaquo En effet Ferjančić na quasiment pas aborde la tres riche problematique que presente precisement le

59

60

Starohrvatska prosvjeta 151985

chapitre 30 mais se rcmre en general aux opinions inveterees et ce nest quainsi qua pu se produire que lanonyme soit rejet6 comme mauvais ecrivain manquant de coherence Cest pourqui lauteur ne mentionne que quelques preuves qui selon ses convictions attestent que lecrivain anonyme du chapitre 30 du raquoDe administrando imperiolaquo est lune des sources byzantines les plus precieuses pour lhistoire la plus ancienne des Croates

60

Starohrvatska prosvjeta 151985

chapitre 30 mais se rcmre en general aux opinions inveterees et ce nest quainsi qua pu se produire que lanonyme soit rejet6 comme mauvais ecrivain manquant de coherence Cest pourqui lauteur ne mentionne que quelques preuves qui selon ses convictions attestent que lecrivain anonyme du chapitre 30 du raquoDe administrando imperiolaquo est lune des sources byzantines les plus precieuses pour lhistoire la plus ancienne des Croates