Nomenklatura opcenito

Što treba znati o hrvatskojkemijskoj nomenklaturi?

T. Portada* i V. Stilinoviæ**

* Institut Ruðer Boškoviæ,* Bijenièka cesta 54, P. O. Box 180, 10002 Zagreb, Hrvatska* e-mail: [email protected]** Prirodoslovno-matematièki fakultet, Sveuèilište u Zagrebu,

Horvatovac 102a, 10000 Zagreb, Hrvatskae-mail: [email protected]

Naèinjen je pregled najèešæih pogrešaka i zabluda vezanih uz hrvatsku kemijsku nomenklaturu.Objašnjena je razlika izmeðu nomenklature i nazivlja. Za kemijske elemente selenij, telurij, titaniji uranij ne bi trebalo rabiti zastarjela imena selen, telur, titan i uran. Jedan kemijski spoj moÞe ima-ti više ispravnih kemijskih imena. Treba razlikovati posvojne pridjeve izvedene iz imenâ kemijskihelemenata (npr. ugljikov, aluminijev, platinin) od gradivnih pridjeva izvedenih iz imenâ njihovihelementarnih tvari (npr. ugljièni, aluminijski, platinski). Pri pisanju kemijskih imena treba paziti napravila o uporabi razmaka i spojnice, a treba voditi raèuna i o pravilnoj uporabi kurziva. Uhrvatskom jeziku prefiksi koji u supstitucijskoj nomenklaturi oznaèuju halogene supstituente nisuidentièni prefiksima koji u koordinacijskoj nomenklaturi oznaèuju halogene ligande.

Kljuène rijeèi: Hrvatska kemijska nomenklatura, nomenklatura, nazivlje, pridjevi, polusloÞenice

UvodHrvatsko kemijsko društvo (HKD) i Hrvatsko društvo kemij-skih inÞenjera i tehnologa (HDKI) u posljednjih su dvadese-tak godina objavili sluÞbene hrvatske prijevode èitavog nizapublikacija Meðunarodne unije za èistu i primijenjenu ke-miju (IUPAC) u kojima su izloÞena i iscrpno objašnjena pra-vila sustavne kemijske nomenklature. Pregledni popis tihprijevoda donosimo na kraju ovoga èlanka. Kemijska no-menklatura zastupljena je u nastavi kemije na svim razina-ma izobrazbe. Unatoè svemu tome, svakodnevno iskustvopokazuje da je poznavanje kemijske nomenklature èak imeðu obrazovanim kemièarima, a pogotovo meðu neke-mièarima, na razmjerno niskoj razini. Neupuæenost odgo-vornih ljudi u pravila hrvatske kemijske nomenklature svremena na vrijeme uzrokuje i ozbiljnije probleme, kakvi suprimjerice nedavni sluèajevi donošenja dvaju zakonskihpropisa koji vrve nomenklaturnim i tipografskim pogreška-ma.1 Uz to, u javnosti je prisutan èitav niz zabluda i po-grešnih tumaèenja vezanih uz hrvatsku kemijsku nomen-klaturu. U hrvatskoj struènoj i akademskoj zajednici postojiodreðeno zanimanje za probleme kemijske nomenklature,o èemu svjedoèi nemali broj znanstvenih, struènih, popula-rizacijskih i polemièkih èlanaka o toj temi2–18 koji su izlazili iizlaze istodobno sa sluÞbenim preporukama strukovnih ke-mijskih društava (HKD i HDKI). NaÞalost, u nekima od tihèlanaka autori – ne vodeæi raèuna o temeljnim naèelima su-stavne kemijske nomenklature – predlaÞu i takva vlastitarješenja koja naprosto nije moguæe ukljuèiti u postojeæi,paÞljivo i pomno graðeni nomenklaturni sustav bez njegovaozbiljnijeg narušavanja.

Svrha je ovog èlanka upozoriti na najèešæe pogreške i zablu-de o hrvatskoj kemijskoj nomenklaturi te odgovoriti na ne-koliko tipiènih i uèestalo postavljanih nomenklaturnih pita-nja. Pri izboru tema kojima æemo se u ovome èlanku bavitidodatno su nam pomogle i rasprave s kolegama voðene na-kon nekoliko nedavno odrÞanih predavanja o hrvatskoj ke-mijskoj nomenklaturi (popis tih predavanja takoðer se na-lazi na kraju èlanka), kao i iskustva steèena prevoðenjem ikorekturom tekstova kemijske tematike te radom s uèenici-ma i studentima.

Nomenklatura i nazivlje nisu istoznaènice

Jedna od tipiènih zabluda koja se uporno provlaèi kroz ras-prave o hrvatskoj kemijskoj nomenklaturi jest ona premakojoj je hrvatska rijeè nazivlje istoznaènica (sinonim) za po-suðenicu nomenklatura. Tomu meðutim nije tako. Nazivljeili terminologija je skup svih naziva (termina, izraza, rijeèi)kojima se sluÞi odreðena struka, grana ili djelatnost. Ele-menti nazivlja zovu se nazivi ili termini. Nomenklatura je uÞipojam od nazivlja. Za razliku od opæenitog nazivlja, no-menklatura podrazumijeva postojanje toèno utvrðenog su-stava imenovanja svakoga pojedinog èlana odreðenog raz-reda stvari, biæa ili pojava, a njezini se elementi zovu imenaili nomeni. Kao istoznaènica rijeèi nomenklatura moÞe seuporabiti rijeè imenje.

Kemijska nomenklatura je onaj dio kemijskog nazivlja kojise tièe imenovanja kemijskih tvari i kemijskih vrsta (atomâ,molekulâ, ionâ, radikalâ…). Odnos kemijske nomenklaturei kemijskog nazivlja moÞe se prikazati shemom 1.

Kemijske nazive koji pripadaju kemijskoj nomenklaturi zo-vemo kemijskim imenima. Ovdje valja naglasiti kako nijepogrešno reæi, primjerice, da je pirimidin kemijski naziv,

T. PORTADA i V. STILINOVIÆ: Što treba znati o hrvatskoj kemijskoj nomenklaturi?, Kem. Ind. 56 (4) 209–215 (2007) 209

KUI – 14/2007Prispjelo 27. listopada 2006.Prihvaæeno 9. sijeènja 2007.

* Autor za korespondenciju

kao što nije pogrešno za dijete koje bere tratinèice reæi dabere cvijeæe. Meðutim, u znanstvenoj i struènoj komunika-ciji prednost ipak treba dati preciznijem izraÞavanju, pa reæida je pirimidin kemijsko ime, èime smo istodobno rekli i to,da naziv pirimidin pripada kemijskoj nomenklaturi, a što izprve izjave nije odmah oèigledno. Radi izbjegavanja zbrkeu primjeni nomenklaturnih pravila, drÞimo da bi u pisanim iusmenim raspravama trebalo voditi više raèuna o precizno-sti uporabe tih dvaju izraza.

Iscrpniji prikaz razlike u znaèenju izmeðu rijeèî nomenkla-tura i nazivlje moÞe se naæi u èlancima Milice Mihaljeviæ19 iTomislava Portade.14

Selenij, telurij, titanij i uranij

Hrvatska imena kemijskih elemenata moÞemo ugrubo po-dijeliti u tri skupine: narodna imena (bakar, kositar, olovo,srebro, zlato, Þeljezo i Þiva), Šulekove kovanice (dušik, kisik,ugljik i vodik) te meðunarodna imena (sva preostala, od ko-jih su neka, npr. sumpor, toliko uvrijeÞena da ih gotovo mo-Þemo smatrati narodnim imenima). Usporedimo li hrvatskei latinske oblike meðunarodnih imena kemijskih elemena-ta, brzo æemo uoèiti da se hrvatski oblici izvode iz latinskihprema odreðenim pravilima, pa tako npr. imena koja u la-tinskom jeziku završavaju nastavkom -ium u hrvatskomedobivaju nastavak -ij. No, u starijim popisima hrvatskih ime-na kemijskih elemenata naiæi æemo i na pokoji primjer mor-fološke nedosljednosti i tvorbene nelogiènosti. Konkretno,uoèit æemo imena krom, selen, telur, titan i uran. Nije li ne-logièno 92. element periodnog sustava zvati uranom, kadase njegovi susjedi zovu neptunij i plutonij? Zbog toga, a izato da bismo mogli jasno razlikovati kemijske elemente odnebeskih tijela, hrvatski su se kemièari krajem prošlogastoljeæa dogovorili da se imena èetiriju elemenata izvedenaprema imenima nebeskih tijela promijene u selenij, telurij,titanij i uranij, dok su u sluèaju kroma, koji je svoje ime do-bio od grèke rijeèi za boju, zakljuèili da je zbog njegoveuvrijeÞenosti ipak bolje ne mijenjati ga.

NaÞalost, ta je promjena u široj javnosti ostala nedovoljnozapaÞenom. Sredstva javnog priopæavanja još uvijek vrveizrazima poput “obogaæeni uran”, “titanska osovina” i “se-len u hrani”, umjesto “obogaæeni uranij”, “titanijska osovi-

na” i “selenij u hrani”. Stoga je na nama kemièarima sna-Þnije promicati uporabu suvremenijih, morfološki dosljed-nijih i ispravnijih oblika.

Jedan kemijski spoj moÞe imativiše ispravnih kemijskih imena

Èesta je zabluda da se IUPAC-ova nomenklaturna pravilatemelje na naèelu jedan spoj – jedno ime, tj. da jedan ke-mijski spoj ili vrsta ima jedno i samo jedno ispravno kemij-sko ime, pa se tako primjerice znade èuti pitanje je li isprav-no ugljikov(II) oksid ili ugljikov monoksid. A ispravno jeoboje!

Sustavna kemijska nomenklatura obuhvaæa èitav niz no-menklaturnih podsustava. To su koordinacijska nomenkla-tura, supstitucijska nomenklatura, funkcijsko-razredna no-menklatura, zamjenska nomenklatura itd., pa tako jedan teisti spoj moÞe imati više ispravnih kemijskih imena. Takogovorimo o koordinacijskim, supstitucijskim, funkcijsko-raz-rednim, zamjenskim… imenima. Uzmimo za primjer spojèija je kemijska formula CH3CH2OCH2CH3. Prema danasvaÞeæim hrvatskim preporukama temeljenim na IUPAC--ovim nomenklaturnim pravilima, funkcijsko-razredno imetoga spoja glasi dietil-eter. Njegovo je supstitucijsko imeetoksietan, a zamjensko 3-oksapentan. Svako od tih trijuimena posve je u skladu s IUPAC-ovom nomenklaturom,pa je bespredmetno raspravljati o tome koje je od njih“bolje” ili “ispravnije”. Ipak, razlièitim imenima istoga spojaèesto naglašavamo drugu funkcijsku ili strukturnu karakteri-stiku, pa æe u odreðenom kontekstu jedno od njih bitiprimjerenije, a drugo manje primjereno.

Kemijska se imena mogu razlikovati i po kolièini informacijekoju sadrÞe. Primjerice, ime dinatrijev tetraoksosulfat(VI) sa-drÞi više informacije od imena natrijev sulfat, iako obimaimenujemo isti kemijski spoj formule Na2SO4. Najmanjukolièinu informacije o kemijskoj strukturi sadrÞe tzv. trivijal-na imena. IUPAC-ove nomenklaturne preporuke dopuštajuuporabu tek manjeg broja taksativno navedenih trivijalnih ipolusustavnih imena.

Pridjevi izvedeni iz imenâ kemijskih elemenata

Malo je koja tema iz hrvatske kemijske nomenklature po-krenula tolike polemike kao tema pridjeva izvedenih izimenâ kemijskih elemenata. Treba li reæi natrijski ili natri-jev, ugljièni ili ugljikov, cinèani ili cinkov? Pokušavajuæi od-govoriti na to pitanje, mnogi su krenuli od proizvoljne ipogrešne pretpostavke da se od jedne imenice moÞe naèi-niti jedan i samo jedan “ispravan” pridjev. (Da tomu nijetako, dovoljno je navesti primjer dvaju pridjeva izvedenih izimenice Sunce: Sunèev i sunèani.) A krene li se od pogrešnepretpostavke, teško da æe se doæi do ispravnog zakljuèka.

Prije bilo kakve valjane rasprave o pridjevima izvedenima izimenâ kemijskih elemenata, trebalo bi uoèiti da u kemiji,izuzev svega nekoliko iznimaka (grafit, dijamant, èaða;ozon…), u pravilu istim rijeèima imenujemo kemijske ele-mente i njihove elementarne tvari. Reèeno vrijedi kako zahrvatski tako i za engleski jezik. To ima za posljedicu damnogi nedovoljno jasno razlikuju pojmove kemijski ele-

210 T. PORTADA i V. STILINOVIÆ: Što treba znati o hrvatskoj kemijskoj nomenklaturi?, Kem. Ind. 56 (4) 209–215 (2007)

S h e m a 1 – Kemijska nomenklatura (manji skup) podskup jekemijskog nazivlja (veæi skup)

S c h e m e 1 – Chemical nomenclature (smaller set) is a subset ofchemical terminology (larger set)

ment i elementarna tvar, o èemu se takoðer dosta rasprav-ljalo u domaæem20,21 i inozemnom22–25 struènom tisku.

Meðutim, za razliku od engleskog jezika, tvorbene moguæ-nosti hrvatskog jezika dopuštaju jasno razlikovanje pridjevaizvedenih iz imenâ kemijskih elemenata od onih izvedenihiz imenâ pripadajuæih im elementarnih tvari. Svijest o tomenicala je spontano, desetljeæima, a razvija se još i danas.Njezin je razvitak bio znatno ometen politièki motiviranimnasilnim uvoðenjem hrvatskom jeziku strane polusloÞeniè-ke* nomenklature 60-ih godina prošloga stoljeæa, o èemu jeopširno pisao Vladimir Simeon.2,4 Povratak pridjevske no-menklature krajem stoljeæa omoguæio je da se to pitanje ko-naèno riješi. Evo kako je to uèinjeno:

Iz imenâ kemijskih elemenata, sufiksima -ov, -ev, -in, izvo-dimo posvojne pridjeve, tj. pridjeve u znaèenju “koji pripa-da dotiènom elementu” (npr. ugljikov, sumporov, bakrov,cinkov, aluminijev, platinin itd.), na isti naèin kao što izvodi-mo i pridjeve iz imenâ biljnih vrsta (usp. hrastov, orahov,šipkov, jaglaèev, kamilièin) i nebeskih tijela (usp. Marsov,Sunèev, Mjeseèev, Zemljin). Iz imenica kojima imenujemoelementarne tvari, a koje se, kao što smo maloèas vidjeli upravilu ne razlikuju od imenâ pripadnih kemijskih eleme-nata, sufiksima -ni, -eni, -ski izvodimo gradivne pridjeve uznaèenju “koji je naèinjen (sazdan) od dotiène elementarnetvari” (npr. ugljièni, sumporni, bakreni, cinèani, aluminijski,platinski), na isti naèin kao što izvodimo i pridjeve iz imeni-ca koje oznaèuju bilo kakvu tvar (usp. plastièni, zemljani,drveni, porculanski). Iz toga odmah jasno slijedi i uporabatakvih pridjeva. Nije ispravno reæi “magnezijeva Þica”, veæmagnezijska Þica (tj. Þica naèinjena od magnezija), ali jeispravno magnezijev (a ne magnezijski) atom, magnezijevion, magnezijev oksid, magnezijev klorid i opæenito magne-zijevi spojevi (tj. spojevi koji pripadaju elementu magneziju,spojevi elementa magnezija). Pare što se uzdiÞu iznad ko-madiæa bijelog fosfora fosforne su, a ne fosforove pare, akada se one na zraku zapale, nastat æe smjesa fosforovih, ane fosfornih oksida. Spojevi ugljika ugljikovi su spojevi, npr.ugljikov dioksid, ugljikov disulfid, dok su vlakna naèinjenaod elementarnog ugljika ugljièna vlakna, a ne ugljikova. Poanalogiji s pravilima tvorbe pridjevâ od imenâ kemijskihelemenata tvore se i pridjevi od imenâ višeatomnih kationanastalih vezivanjem hidrona na neutralnu molekulu (usp.trietilamin, trietilamonij, trietilamonijev).

Jedinu naizgled iznimku od navedenog naèela èine do-puštena polutrivijalna imena kiselina. Ona se, naime, uhrvatskom jeziku tradicionalno izvode iz gradivnih, pa èak iiz opisnih pridjeva. Primjerice, da bismo razlikovali sumpo-rove kiseline H2SO4 i H2SO3, prvu, èije sustavno ime glasi

divodikov tetraoksosulfat(VI), polutrivijalno zovemo sum-pornom, a drugu, èije je sustavno ime divodikov trioksosul-fat(IV), sumporastom kiselinom. Klorovim kiselinama takopripadaju, meðu ostalima, klorna i klorasta kiselina, a fosfo-rovim kiselinama pripadaju osim fosforne i fosforaste, još ièitavi razredi fosforovih organskih kiselina: fosfinaste, fo-sfinske, fosfonaste, fosfonske, fosfatidne i fosforamidne ki-seline.28 Osim navedenih dopuštenih polutrivijalnih imenakiselina, u kolokvijalnoj su se uporabi još uvijek ponegdjezadrÞala i ona nesluÞbena, izvedena prema tzv. Strohalovojili anionskoj nomenklaturi kiselinâ.29 Po toj bi se nomenkla-turi gore navedene fosforove anorganske kiseline zvale fos-fatna i fosfitna kiselina, dok bi se spomenuti razredi fosforo-vih organskih kiselina redom zvali fosfinitne, fosfinatne, fo-sfonitne, fosfonatne, fosfatidatne i fosforamidatne kiseline.(Razloge zbog kojih meðunarodna i domaæa strukovna ke-mijska društva takva imena drÞe neprihvatljivima navelismo u èlanku o Strohalovoj nomenklaturi nedavno objavlje-nom u Kemiji u industriji.)12 Svatko tko bi predlagao bilokakve promjene pravilâ tvorbe pridjevâ u hrvatskoj kemij-skoj nomenklaturi trebao bi dobro razmisliti o tome kako bise one odrazile na postojeæe stanje.

Valja na kraju ipak još jednom naglasiti da dopuštena (a po-gotovo nedopuštena!) trivijalna i polutrivijalna (polusustav-na) imena kemijskih spojeva nisu dio sustavne kemijskenomenklature, pa je razumljivo da se ona niti ne tvore pre-ma njenim pravilima. Stoga ni njihova tvorba iz pridjevakoji nisu posvojni ne moÞe biti valjanim argumentom zapokušaje izbacivanja posvojnih pridjeva iz hrvatske ke-mijske nomenklature.

Muke s razmacima i spojnicama**

Svatko tko poznaje kemiju na razini osnovne škole sloÞit æese da je nedopustivo spoj kemijske formule NaCl nazvatinatrijevim kloritom umjesto natrijevim kloridom, iako seradi o razlici u jednom jedinom slovu. S druge strane, veæi-na ljudi neæe shvatiti suviše vaÞnim upozorite li ih da se etil-benzen mora pisati kao jedna rijeè, a ne kao etil-benzen ilièak etil benzen. Neobièno je kako su ljudi s jedne straneosjetljivi na zamjenu jednoga slova drugim te izostavljanjeslova ili ubacivanje suvišnoga, dok istodobno zamjenu spoj-nice razmakom te izostavljanje spojnice ili razmaka, ili paknjihovo ubacivanje gdje im nije mjesto, gotovo da i ne sma-traju pogreškom. Na temelju iskustva s korekturom tekstovakemijske tematike moÞemo iz prve ruke posvjedoèiti da seveæina pogrešaka u pisanju imenâ kemijskih spojeva odnosiupravo na izostavljanje ili pogrešnu uporabu razmakâ ispojnica. Ogranièenost prostora ne dopušta nam detaljno


* Binarne nomenklature moÞemo podijeliti na imeniène i pridjevske. Ime-niène binarne nomenklature jesu one kod kojih je atributni odnos izraÞenimenicom, dok su pridjevske one u kojima je atributni odnos izraÞenpridjevom. U imeniène nomenklature spadaju genitivska nomenklatura(npr. klorid bakra(II), sulfat Þeljeza(III)), za èije se uvoðenje svojedobno biozalagao Zvonimir Šoljiæ,3,5 i polusloÞenièka nomenklatura (npr. ba-kar(II)-klorid, Þeljezo(III)-sulfat). PolusloÞenice su sveze dviju imenica po-vezanih spojnicom u kojima prva atributivno odreðuje drugu i ne sklanjase, a obje zadrÞavaju svoj naglasak.26 Pretjerana uporaba polusloÞenica(npr. ton-majstor, internet-stranica, film-festival) jedna je od najèešæihstilskih pogrešaka u suvremenom hrvatskom jeziku (puno je bolje reæitonski majstor ili majstor tona, internetska stranica i filmski festival ili festi-val filma). Povrh toga, polusloÞenice se nerijetko pišu bez spojnice (ton

majstor, internet stranica, film festival), što onda više nije samo stilska,nego i pravopisna pogreška.

** Treba razlikovati znak “-” od znaka “–”. Prvi (kraæi) znak u engleskom sejeziku zove hyphen, a drugi (dulji) dash ili minus-sign. Hrvatsko nazivlje tihdvaju znakova naÞalost nije ujednaèeno. Pojedini hrvatski jezièni priruèni-ci hyphen zovu crticom, a dash crtom;30,31 drugi za hyphen rabe rijeèspojnica, a za dash crtica;27,32,33 treæima je pak hyphen spojnica, a dashcrta.34 SluÞbene nomenklaturne preporuke HKD i HDKI za hyphen raberijeè crtica, a za dash rijeè minus. Ne ulazeæi ovdje u potankosti, treba ipakreæi da je problem dodatno zamršen postojanjem i drugih tipografskih zna-kova èiji neujednaèeni nazivi stvaraju zbrku. U ovom èlanku hyphen (-) zo-vemo spojnicom, a dash (–) crticom ili minusom, ovisno o kontekstu.

objašnjavanje svih pravila o uporabi tih dvaju znakova. Touostalom nije niti potrebno jer su ona iscrpno objašnjena uranije spomenutim IUPAC-ovim publikacijama i njihovimsluÞbenim hrvatskim prijevodima. Ovdje ipak Þelimo istak-nuti nekoliko bitnih stvari koje se, naÞalost, preèesto zane-maruju.

Pravila o uporabi razmaka i spojnice u hrvatskoj i engleskojkemijskoj nomenklaturi nisu identièna. Prema tome, ako seu imenu kemijskog spoja na engleskom jeziku pojavljujerazmak, to ne znaèi nuÞno da se on nalazi i u hrvatskomimenu toga spoja na odgovarajuæem mjestu. Isto tako akose u imenu spoja na hrvatskom jeziku pojavljuje spojnica, tone znaèi da se ona pojavljuje i u engleskom imenu. Primje-rice, englesko funkcijsko-razredno ime phenyl acetate pre-ma danas vaÞeæoj hrvatskoj kemijskoj nomenklaturi imakao svoj hrvatski ekvivalent polusloÞenicu fenil-acetat, dokenglesko kemijsko ime tert-butyl chloride u hrvatskome po-staje tert-butil-klorid.

Bilo bi protivno ne samo pravilima hrvatske kemijske no-menklature nego i pravilima hrvatskoga pravopisa polu-sloÞenicu fenil-acetat pisati kao fenil acetat, jer tada to višene bi bila polusloÞenica, veæ dvije zasebne rijeèi gdje jeimenica fenil apozicija imenici acetat. Takva bi sintagmadavala pogrešan utisak da je acetat vrsta fenila, što je narav-no posve besmisleno, a sklanjala bi se: fenila acetata, feniluacetatu… (usp. leptir-kravata, leptir-kravate, leptir-krava-ti… s leptir gubar, leptira gubara, leptiru gubaru…).

Još bi gore bilo umjesto polusloÞenice fenil-acetat pisatijednu rijeè fenilacetat. Naime, fenilacetat (engl. phenylace-tate) je supstitucijsko ime aniona koji nastaje disocijacijomfeniloctene kiseline, prema tome fenil-acetat i fenilacetat sudvije razlièite kemijske vrste. Slièno tome treba razlikovatiester dietil-malonat (engl. diethyl malonate) od dianionadietilmalonata (engl. diethylmalonate), shema 2.

Da bismo pokazali kako razlika u znaèenju uzrokovana jed-nim jedinim razmakom ili spojnicom nije tek kuriozitet ke-mijske nomenklature koji nema svoje analogije u obiènom,svakodnevnom jeziku, kao primjere navodimo osobna ime-na Marija Radoš Eviæ, Marija Radoš-Eviæ i Marija Radoševiæ.

Nešto su bezazlenije, ali zato iznimno èeste pogreške upo-raba crtice umjesto spojnice te ubacivanje nepotrebnihrazmaka ispred i(li) iza spojnice. Tako se umjesto ispravnogoblika fenil-acetat znadu, uz gore navedene, vidjeti još i ovipogrešni oblici:

fenil–acetat,fenil –acetat, fenil– acetat, fenil – acetat,fenil -acetat, fenil- acetat, fenil - acetat.

Isto tako pogrešno je rabiti spojnicu umjesto znaka minus,npr. kod oznaèivanja smjera optièkog zakretanja te kod za-pisivanja nabojnoga ili oksidacijskog broja. Konkretno, po-grešno je umjesto (–)-fenilalanin, SO4

2– i natrijev tetrakar-bonilferat(–II) pisati (-)-fenilalanin, SO4

2- i natrijev tetrakar-bonilferat(-II).

O razmacima i spojnicama u kemijskoj nomenklaturi trebazapamtiti da ih je nuÞno rabiti tamo, i samo tamo gdje im jeprema sluÞbenim nomenklaturnim preporukama mjesto,

kao i to da se pravila hrvatske kemijske nomenklature u tompitanju ne podudaraju s IUPAC-ovim engleskim preporuka-ma. O potankostima tih pravila zainteresirani se èitateljmoÞe detaljnije informirati u za to predviðenim nomenkla-turnim priruènicima.

Uzmemo li u obzir da se pretjerana uporaba polusloÞenicau hrvatskom knjiÞevnom jeziku opæenito smatra stilskompogreškom, da je binarna nomenklatura spojeva tipa solidanas pridjevska, a ne više polusloÞenièka, kao i da su pra-vopisne pogreške kod pisanja polusloÞenica iznimno uèe-stale, nameæe se pitanje ne bi li moÞda trebalo razmisliti ouvoðenju pridjevske funkcijsko-razredne nomenklature pouzoru na nomenklaturu spojeva tipa soli. Pri tom bi odreðe-nu poteškoæu mogao predstavljati problem odabira pri-djevskih nastavaka (usp. fenilni acetat, fenilski acetat, feni-lov acetat). Povrh toga, nuÞna deklinacija gdjekada brojnihpridjevskih oznaka mogla bi takoðer djelovati zbunjujuæe.Ipak, vjerujemo da je navedene probleme moguæe riješitina razuman naèin. Uvoðenjem pridjevske funkcijsko-raz-redne nomenklature postiglo bi se jasnije razlikovanje sup-stitucijskih od funkcijsko-razrednih imena, bolja unutarnjausklaðenost hrvatske kemijske nomenklature, bolja uskla-ðenost pravilâ o razmacima i spojnicama u hrvatskoj i en-gleskoj kemijskoj nomenklaturi, te istodobno pribliÞavanjeduhu hrvatskoga knjiÞevnog jezika. To æemo pitanje opšir-nije raspraviti u jednome od buduæih èlanaka.

Halogeni supstituenti i ligandi

Još jedna osobitost hrvatske (i ne samo hrvatske)* kemijskenomenklature u odnosu na englesku tièe se imenovanja ha-logenih supstituenata i liganada u supstitucijskoj odnosnokoordinacijskoj nomenklaturi. Supstitucijska nomenklatur-na operacija podrazumijeva zamjenu jednoga ili više vo-


* Èeška i njemaèka kemijska nomenklatura (koje su znatno utjecale narazvitak našega imenja) takoðer se odlikuju tom osobitošæu.

S h e m a 2 – Imena dviju razlièitih kemijskih vrsta mogu serazlikovati u jednom jedinom razmaku ili spojnici

S c h e m e 2 – Names of two different chemical species mayshow difference in a single space or hyphen

dikovih atoma drugim atomima ili skupinama (supstituen-tima). Supstitucijsko ime tvori se tako da se imenu osnov-nog hidrida dodaju prefiksi ili sufiksi kojima se imenujusupstituenti. Koordinacijska nomenklatura je nomenklatur-ni sustav u kojemu se spoj promatra kao kombinacija sre-dišnjeg atoma i na nj vezanih liganada. MoÞe se reæi da sekoordinacijsko ime “izgraðuje” oko imena središnjeg atomatako da se imenu središnjeg atoma dodaju prefiksi kojimase imenuju ligandi, pa je rijeè o podvrsti adicijske no-menklature.

Ilustrirajmo to konkretnim primjerom: spoju (CH3)4Si sup-stitucijsko ime glasi tetrametilsilan, a koordinacijsko tetra-metilsilicij. Iako se isti spoj moÞe imenovati na više naèina,supstitucijska se nomenklatura ipak iz praktiènih razlogaèešæe rabi u organskoj, a koordinacijska u anorganskoj ke-miji.

U hrvatskoj kemijskoj nomenklaturi – za razliku od engleske– prefiksi koji u supstitucijskoj nomenklaturi oznaèuju halo-gene supstituente nisu identièni prefiksima koji u koordina-cijskoj nomenklaturi oznaèuju halogene ligande, kao što jevidljivo u tablici 1.

T a b l i c a 1 – Prefiksi za halogene supstituente i ligande uhrvatskoj i engleskoj kemijskoj nomenklaturi

T a b l e 1 – Prefixes for halogen substituents and ligands inCroatian and English chemical nomenclature

HalogenHalogen

Supstitucijski prefiksSubstitution prefix

Koordinacijski prefiksCoordination prefix

fluorfluorine

fluor-fluoro-

fluoro-fluoro-

klorchlorine

klor-chloro-

kloro-chloro-

brombromine

brom-bromo-

bromo-bromo-

jodiodine

jod-iodo-

jodo-iodo-

Prema tome, engleskim supstitucijskim imenima dichloro-methane, bromobenzene i tetrafluoroethane odgovarat æehrvatska imena diklormetan, brombenzen i tetrafluoretan,dok æe engleskim koordinacijskim imenima tetrafluorobro-mate(III), tetrabromocuprate(II) i dichlorobis(urea)copper(II)odgovarati hrvatska tetrafluorobromat(III), tetrabromoku-prat(II) i diklorobis(urea)bakar(II). Supstitucijsko ime uglji-kova tetraklorida je tetraklormetan (engl. tetrachlorometha-ne), a koordinacijsko tetraklorougljik (engl. tetrachlorocar-bon). Naravno, u sluèajevima kada sloÞenije liganade ukoordinacijskom spoju imenujemo supstitucijskim imeni-ma, dogodit æe se da se u istom kemijskom imenu po-javljuju i supstitucijski, i koordinacijski prefiks(i). Takvo jeime primjerice kalijev (tetrakloreten)trikloroplatinat(II). Ti-me smo ujedno odgovorili na uèestalo postavljano pitanje otome kada u imenima kemijskih spojeva prefiksi kojimaimenujemo halogene završavaju slovom o, a kada ne.

Zanimljivo je spomenuti da iako se to pravilo hrvatske ke-mijske nomenklature u praksi primjenjuje veæ desetljeæima,ono je kodificirano tek 2002. godine.

Kurziv u kemijskim imenima

Da bismo koje kemijsko ime mogli smatrati posve ispravnonapisanim, treba voditi raèuna i o tome da pojedine dijelo-ve imena treba pisati kurzivnim slovima, kao što je vidljivoiz primjerâ:

p-aminobenzojeva kiselinaN-metilbenzamid(S)-2,3-dimetilpentan1-metil-trans-biciklo[8.3.1]tetradekanarachno-nonaboran(15)(2E,4Z)-heksa-2,4-dienska kiselinacis-bis(glicinato-N,O)platina(II)D-xylo-heks-3-ulozacatena-poli[[(tiourea-S)srebro]-�-kloro]

Podsjeæamo i na to da prema vaÞeæim pravilima hrvatskekemijske nomenklature odjeljive prefikse treba pisati izvor-no (etimološki), a ne izgovorno (fonetski) (npr. tert-butanol,a ne terc-butanol). To se pravilo, dakako, ne odnosi naneodjeljive prefikse (npr. izopentan, a ne isopentan). Što setièe naèina pisanja prefiksa n- (u znaèenju normalni, npr.n-pentan) treba reæi da taj prefiks zapravo uopæe ne trebapisati jer ne pruÞa nikakvu dodatnu informaciju. Još je dav-ne 1892. godine na prvoj meðunarodnoj konferenciji o ke-mijskoj nomenklaturi u Ýenevi odluèeno da se prefiks n-,koji je veæ tada bio u kolokvijalnoj uporabi, neæe rabiti u su-stavnim kemijskim imenima.35 Uporno pojavljivanje prefik-sa n- u svjetskoj kemijskoj literaturi pokazuje kako pogreškei zablude vezane uz nomenklaturna pravila nisu osobitostsamo hrvatske kemijske nomenklature.

Zakljuèak

Ovim èlankom Þelimo skrenuti pozornost na nekoliko oda-branih tema iz hrvatske kemijske nomenklature koje sma-tramo bitnima. O nekima od njih do sada se, po našemmišljenju, nije vodilo dovoljno raèuna. O drugima se ra-spravlja èešæe, no u tim se raspravama nerijetko zanema-ruju kemijski argumenti, a dolazi do izraÞaja i nedovoljnopoznavanje danas vaÞeæih pravila hrvatske kemijske no-menklature.

Vjerujemo da æe naš èlanak biti zanimljiv i koristan u prvomredu kemièarima, a potom i svim drugim znanstvenicima istruènjacima zainteresiranima za pitanja hrvatskoga znan-stvenog nazivlja. Nadamo se da æemo ovim èlankom pobu-diti interes hrvatske struène javnosti za kemijsku nomen-klaturu, potaknuti konstruktivne rasprave te doprinijetiuèinkovitijem prepoznavanju i izbjegavanju najèešæih po-grešaka u tom podruèju.


Prilog 1. – Popis sluÞbenih hrvatskih prijevodaIUPAC-ovih nomenklaturnih preporuka*

Appendix 1. – List of the official Croatian translationsof the IUPAC nomenclature recommendations

IUPAC: Nomenklatura alfa-aminokiselina (prijevod: N. Filipoviæ-Mariniæ, B. Mihanoviæ i M. Laæan) Kem. Ind. 31 (1982) B1-B16.

IUPAC: Steroidna nomenklatura (prijevod: R. Šarac-Arneri i M.Laæan) Kem. Ind. 31 (1982) C1-C19;

IUPAC: Nomenklatura organskih spojeva, sekcije A, B i C (uredni-ci prijevoda D. Škare i V. Rapiæ, prijevod: M. Laæan, V. Rapiæ, D.Škare, M. Šuprina, J. Vorkapiæ-Furaè i M. Vukiæeviæ), SKTH/Kemijau industriji, Zagreb 1985.; sekcije D, E, F, H (prijevod: M. Šuprina,S. Kovaè i M. Laæan), SKTH/Kemija u industriji, Zagreb 1988.

IUPAC: Nomenklatura iz podruèja peptida i proteina (prijevod: Š.Horvat i J. Horvat), Kem. Ind. 37 (1988) B1-B18;

IUPAC: Nomenklatura i terminologija polimera i polimernih ma-terijala (prijevod: V. Jarm i Z. Smolèiæ-Ýerdik), Kem. Ind. 37(1988) B19 – B60;

IUPAC: Nomenklatura saharida (prijevod: M. Vukiæeviæ), Kem.Ind. 37 (1988) B61-B102;

IUPAC: Hrvatska nomenklatura anorganske kemije, preporukeIUPAC 1990., preporuke HKD 1995. (urednik hrvatskog prijevo-da: Vl. Simeon prijevod: B. Grabariæ, A. Janekoviæ, M. Markoviæ,V. Simeon-Rudolf, Vl. Simeon i H. Vanèik), Školska knjiga, Zagreb1996.

IUPAC: Osnovno stereokemijsko nazivlje (prijevod: M. Ýiniæ),HDKI/Kemija u industriji, Zagreb 2001.

IUPAC, IUBMB: Nomenklatura ugljikohidrata i glikolipida (prije-vod: Š. Horvat i J. Horvat) HDKI/Kemija u industriji, Zagreb 2001.

IUPAC: Vodiè kroz IUPAC-ovu nomenklaturu organskih spojeva,preporuke IUPAC 1993., Preporuke HKD i HDKI 2001. (urednikhrvatskoga prijevoda: V. Rapiæ, prijevod: I. Bregovec, Š. Horvat, K.Majerski i V. Rapiæ), Školska knjiga, Zagreb 2002.

IUPAC: Prirodni produkti i srodni spojevi (revidirana sekcija F)(prijevod: I. Bregovec), HDKI/Kemija u industriji, Zagreb 2004.

IUPAC: Nomenklatura kondenziranih i premoštenih kondenzira-nih prstenastih sustava (prijevod: L. Varga-Defterdaroviæ i A. Ja-kas), HDKI/Kemija u industriji, Zagreb 2005.

IUPAC: Glosar razrednih imena organskih spojeva i reaktivnihmeðuprodukata temeljen na strukturi (prijevod: D. Škare, T. Por-tada i L. Frkanec), HDKI/Kemija u industriji, Zagreb 2005.

IUPAC: Nomenklatura i terminologija iz podruèja polimera i poli-mernih materijala, IV.; Definicije osnovnih pojmova koji se odno-se na niskomolekulske i polimerne kapljevite kristale (prijevod: R.Vukoviæ, G. Bogdaniæ i A. Erceg Kuzmiæ) Kem. Ind. 54 (12)513-548 (2005).

IUPAC: Nomenklatura i terminologija iz podruèja polimera i poli-mernih materijala, IV.; Definicije osnovnih pojmova koji se odno-se na polimerne kapljevite kristale (prijevod: R. Vukoviæ, G. Bog-daniæ i A. Erceg Kuzmiæ) Kem. Ind. 55 (1) 11-22 (2006).

IUPAC: Nomenklatura i terminologija iz podruèja polimera i poli-mernih materijala, V.2; Definicije koje se odnose na stereokemi-jski asimetriène polimerizacije (prijevod: V. Jarm) Kem. Ind. 55 (1)23-28 (2006).

IUPAC: Nomenklatura i terminologija iz podruèja polimera i poli-mernih materijala, VI.1; Generièka nomenklatura polimera naosnovi njihova podrijetla (prijevod: V. Jarm) Kem. Ind. 55 (2)73-80 (2006).

IUPAC: Nomenklatura i terminologija iz podruèja polimera i poli-mernih materijala, VI.2; Nomenklatura pravilnih jednonitnih or-ganskih polimera (prijevod: V. Jarm) Kem. Ind. 55 (2) 81-104(2006).

IUPAC: Nomenklatura policiklièkih spojeva, fanskih sustava i spi-ro-spojeva (prijevod: K. Majerski i I. Bregovec) HDKI/Kemija u in-dustriji, Zagreb 2006.

Prilog 2. – Popis nedavno odrÞanih predavanjao hrvatskoj kemijskoj nomenklaturiAppendix 2. – List of recent lectures on the Croatianchemical nomenclature

V. Rapiæ: Što je novo u nomenklaturi organske kemije?, kolokvijHKD i HDKI, Društvo sveuèilišnih nastavnika i drugih znanstveni-ka u Zagrebu, Zagreb, 30. oÞujka 2000.

V. Stilinoviæ: Kemijsko nazivlje Bogoslava Šuleka, kolokvij Stu-dentske sekcije Hrvatskoga kemijskog društva, Zagreb, 4. travnja2002.

V. Simeon: Osvrt na rad Mladena DeÞeliæa na hrvatskom kemi-jskom nazivlju, predavanje na znanstvenom skupu u povodu 15.obljetnice smrti dr. Mladena DeÞeliæa, DruÞba “Braæa hrvatskogazmaja”, Zagreb, 25. studenoga 2004.

V. Rapiæ: Nomenklatura organske kemije – dvadeset godina Plaveknjige, pozvano predavanje na XIX. hrvatskom skupu kemièara ikemijskih inÞenjera, Opatija, 25. travnja 2005.

T. Portada: Crtice iz kemijske nomenklature, kolokvij Studentskesekcije Hrvatskoga kemijskog društva, Zagreb, 24. studenoga 2005.

T. Portada: Pridjevi i polusloÞenice u hrvatskoj kemijskoj no-menklaturi, XXIII. kolokvij Zavoda za organsku kemiju i biokemijuInstituta Ruðer Boškoviæ, Zagreb, 5. prosinca 2005.

V. Stilinoviæ: Kemijska nomenklatura Bogoslava Šuleka i kako jeona nastala, kolokvij Studentske sekcije Hrvatskoga kemijskogdruštva, Zagreb, 8. prosinca 2005.

V. Rapiæ: Hrvatska nomenklatura organske kemije, pozvano pre-davanje nastavnicima srednjih škola, Prirodoslovna škola Vladimi-ra Preloga, Zagreb, 4. sijeènja 2006.

T. Portada: O dobroj i lošoj uporabi rijeèi u kemiji, kolokvij Sekcijeza kemijsku izobrazbu Hrvatskoga kemijskog društva, Zagreb, 27.veljaèe 2006.

LiteraturaReferences

1. T. Portada, Kem. Ind. 55 (2006) 10, 424.2. V. Simeon, Kem. Ind. 44 (1995) 4, 177-184.3. Z. Šoljiæ, Kem. Ind. 44 (1995) 11, 487-493.4. V. Simeon, Kem. Ind. 45 (1996) 2, 61-66.5. Z. Šoljiæ, Kem. Ind. 45 (1996) 3, 117-121.6. B. László, Prvici, u I. B. Šamija, Hrvatski jezikovnik i savjetov-

nik, INA – industrija nafte, Zagreb, 1997., 161-164.7. M. Znika, Rasprave IHJJ 23-24 (1997-1998) 373-390.8. V. Rapiæ, Kem. Ind. 50 (2001) 5, 261-274.9. S. Babiæ, V. Grdiniæ, Jezik 49 (2002) 19-31.

10. S. Babiæ, V. Grdiniæ, Medika (Zagreb) 14 (2002) 4/5, 4-7.11. S. Ýarko-Krvavica, Medika (Zagreb) 14 (2002) 4/5, 9.12. V. Stilinoviæ, T. Portada, Kem. ind. 54 (2005) 7/8, 347-350.


* U sluèajevima kada se u dvama sluÞbenim prijevodima daju razlièitepreporuke za isto nomenklaturno pitanje, vaÞeæom se smatra preporuka izprijevoda novijeg datuma.

13. V. Grdiniæ, Farm. Glas. 62 (2006) 7/8, 381-393.14. T. Portada, Priroda 96 (2006) 7/8, 59-60.15. I. Bregovec, B. Grabariæ, V. Rapiæ, V. Simeon, Farm. Glas. 62

(2006) 12, 749–752.16. T. Portada, Farm. Glas. 62 (2006) 12, 753–754.17. H. Zrnèiæ, Priroda 96 (2006) 11, 24-25.18. T. Portada, Priroda 96 (2007) 1, 26.19. M. Mihaljeviæ, Jezik 38 (1991) 3, 65-70.20. N. Biliškov, Priroda 90 (2000) 4, 9.21. N. Raos, Priroda 91 (2001) 2, 49.22. C. Giomini, M. E. Cardinali, L. Cardinelli, Chem. Int. 27 (2005)

1, 18.23. E. Scerri, Chem. Int. 27 (2005) 3, 12.24. J. E. Hammond, Chem. Int. 27 (2005) 3, 12.25. T. Portada, V. Stilinoviæ, Chem. Int. 27 (2005) 5, 20.26. S. Babiæ, B. Finka, M. Moguš: Hrvatski pravopis, Školska knji-

ga, Zagreb, 1996, 66.

27. S. Babiæ, B. Finka, M. Moguš: Hrvatski pravopis, Školska knji-ga, Zagreb, 1996, 109-113.

28. IUPAC: Glosar razrednih imena organskih spojeva i reaktivnihmeðuprodukata temeljen na strukturi (prijevod: D. Škare, T.Portada i L. Frkanec), HDKI/Kemija u industriji, Zagreb 2005.,36-38.

29. D. Strohal, Kem. vjestnik 15/16 (1941/1942), 126.30. S. Babiæ, B. Finka, M. Moguš: Hrvatski pravopis, Školska knji-

ga, Zagreb, 1971, 121-123.31. V. Aniæ, J. Siliæ: Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb

i Školska knjiga, Zagreb, 2001, 75-81.32. Ured za hrvatski jezik: Hrvatski pravopis, Hrvatska sveuèilišna

naklada, Zagreb, 1944, 128-130.33. S. Babiæ, S. Ham, M. Moguš: Hrvatski školski pravopis, Školska

knjiga, Zagreb, 2005, 65.34. V. Aniæ: Pravopisni priruènik, dodatak Velikom rjeèniku hrvat-

skog jezika, Novi Liber, Zagreb, 2003, 52-54.35. J. G. Traynham, J. Chem. Educ. 64 (1987) 325-326.


SUMMARY

What Should One Know About the Croatian Chemical Nomenclature?T. Portada* and V. Stilinoviæ**

An overview of the most common mistakes and misconceptions concerning Croatian chemicalnomenclature is presented. The difference between nomenclature and terminology is clarified.The chemical elements selenium, tellurium, titanium and uranium should not be named (in Croa-tian) by antiquated names selen, telur, titan and uran. Possessive adjectives derived from the na-mes of chemical elements (e. g. ugljikov, aluminijev, platinin) should be distinguished frommaterial adjectives derived from the names of their elementary substances (e. g. ugljièni, aluminij-ski, platinski). When writing chemical names, one should take care of the rules of the use of hy-phens and spaces, as well as of the correct use of italic font. In Croatian, prefixes denoting halogensubstituents in the substitution nomenclature differ from those denoting halogen ligands in thecoordination nomenclature.

* Ruðer Boškoviæ Institute, P. O. Box 180, Received: October 27, 2006HR-10002 Zagreb, Croatia Accepted: January 9, 2007e-mail: [email protected]

** Faculty of Science, University of Zagreb,** Horvatovac 102a, HR-10000 Zagreb, Croatia** e-mail: [email protected]

Documents

Nomenklatura opcenito