Click here to load reader

o predmetu političke

  • View
    229

  • Download
    3

Embed Size (px)

Text of o predmetu političke

  • IVA S IBER

    O PREDMETU POLITICKE PSIHOLOGIJE

    Epoha buroask.ih revolucija, nagla gibanja unuta r okotale dru.tvene zajednice, sve vea politika organiziranost dru tva. meunarodni sukobi i sl. , dovelo je do razmatranja uloge ljudske prirode u tim drutvenim procesima.'

    Traili su se neki univerzalni motivi, trajne karakteristike ovjeka, koje bi mogle objasniti ljudsko ponaanje. Razvojem graanskog drutva i parlamentarne demokracije rastu potrebe razumjevanja ljudskog ponaanja, kao sastavne komponente poli-

    tike akcije. Vie se ne radi o nekom teoretskom interesu za homo politicusa, ve o praktinoj potrebi usmjeravanja i djelovanja, zadobivanja i ouvanja politike vlasti. Dvadesetih godina ovog

    stoljea naglo se razvijaju metode ispitivanja javnog mnjenja i, u sko povezano s time, naini djelovanja na njega. Taj razvoj je u

    poetku uvjetovan potrebama politikih partija u meusobnoj borbi , a kasnije i t enjom stvaranja ope-nacionalnog javnog mnje-nja u suprotstavljanju nekom vanjskom neprija telju (ratne i hladno ratovske s ituacije). Od konceptualnih pristupa prelazi se na empirijska istraivanja, na ponaanje ovjeka ne gleda se vie kao na rezultat nekog uroenog instinkta , i sve vea panja se posveuje prouavanju djelovanja okoline. Vre se mnogobrojna istraivanja, naroito u SAD, o faktorima koji determiniraju po-litik-u orijentaciju. Ispituju se v:1rijable socia ekonomskog statusa, spola, star o ti , vjerske i grupne p ripadnosti. Ta istraivanja re-zultat su razvoja politike znanosti u SAD, koja poetkom ovog

    s toljea se sve vie orijentira na political behavior, odbacujuci politike institucije kao osnovne jedinice istraivanja, i ukazujui na ponaanje pojed inca u politik im situacijama kao jedinicu analize. Graham Wallas je ve 1908. ukazao na vanos t psiholo-gijskih aspekata : Skoro svi istraivai u podntju politike anali-

    t Danski profesor patoanatomije G. Lange je pisao: Bure strasti su pogubile vie ljudskih ivota, opustoile vie zemalja, nego uragani; njihova je bujica razruila vie gradova nego poplave. Zato nam je veoma udno to ovjek ne posveuje vie napora da izui njihov karakter i sutinuc ). B . Parigin Socijalna p sihologia kak naukac, Lenjingrad, 1965, str. 129.

  • 394 POLITICKA MLSAO

    ziraju institucije, a izbjegavaju analizu ovjeka. :! Meutim , sva ta istraivanja ograniena ~u shvaanjem podruja u kojem poje-dinac djeluje kao nosilac ili uesnik politike akcije. Politika vlast se stie i vri preko odreenih partija. Prema tome relevant-na podruja istraivanja politike psihologije su izbor jedne od p artija, i stupanj aktivnosti u politikom radu (odreen preko partijskog rada).

    Cilj ovog rada nije da prui cijeloviti prikaz politike psiho-logije, s razraenim metodolokim pristupom i teoretskom kon-cepcijom ukljuivanja tog podntja u oblast psihologije, a pitanje je da li bi na sadanjem stupnju razvoja politoloke, a dijelom i psihologijske nauke tako neto uope bilo mogue. Pos toje jo mnoge dileme, kako o pristupu politikom fenomenu, tako i o politologiji kao cijelovitoj samostalnoj d isciplini, ili kao o nizu ve po tojeih nauka, koje bi a svoj ih a pekata promatrale po-li tike fenomene.

    Upravo zato mi emo se zadrati samo na ukazivanju vanosti psihologijskog pristupa, kao i mogunosti psihologije da sa svoje strane doprinese razumjevanju politikih fenomena.

    Politike akcije uvijek su akcije ljudP; prouavanje odnosa izmeu nosilaca akcije i same akcije podruje je psihologije. U tom pogledu psihologija e nalazi u zahvalnom poloaju, poto je u mogunosti direktno zahvaati te procese. To, naravno, ne znai da je ona sama u stanju dati i i tav odgovor. Mnoge su determi-nante izvan psihologije koje odreuju nosioca akcije, kao i samu akciju. Meutim , sve ostale drutvene nauke operiraju pojmovi-ma koji na politiku akciiu djeluju indirektno, preko ovjeka, svi se uzroci prelamaju kroz taj subjektivan faktor, koji predstavlja predmet psihologijskih proua \anja.

    I pored brojnih empirijskih istraivanja1, ije bi p robleme mogli uvrsti ti u okvire politike psihologije, rijetki su radovi koji su pokuali dati koherentan prikaz njenog podruja. Jedan od prvih pokuaja veu'ln je uz imc Harolda Lasswellai. Oito inspi-

    ~ Graham Walles: Human a ture in Politicsc Boston, Haugton Mifflic 1909.

    ~ a to je ukazivao jo i J. Dewey, zalaui se za konstituiranje uni-verzalne znanos ti o ljudskoj prirodi, koje bi politika teorija i politika zna-nost in ile samo jedan aspekat. Politike pojave i injenice samo su dio distinktivno ljudskih injen i ca, tj. injenica koje su, barem djelomino, funk-cija ljudske aktivnosti. I. Babi: Socijalno-politika filozofija Jo hna De-weya i njezin utjecaj na politiku znanost u SAD, (doktorska disertacija), str. 73.

    4 Po svo_ioj brojnosti tu svakako prednjae istraivanja iz podruja izbornog ponaanja, kao i ispitivanja stereotipija prema raznim narodima, odnosno e tnocentrizma i autorijan izrna.

    ii H . Lasswell Psycbopatbology and Politics, prvo izdanje, 1930.

  • SlllER - POLmCKA PSIHOLOCUA 395

    riran psihoanalizom, Lassv.,ell je pokuao u njenim terminima objasniti uzroke politike participacije i orijentacije pojedinaca. Pretpostavio je da politiki angairani pojedinci povezuju svoje

    line motive i frustracije s javnim zbivanjima. Odatle i formula: L L J r R = P

    gdje pojedini simboli znae: L = lini motivi J = javna zbivanja R = racionalizirani u terminima javnih interesa P = politiki ovjek

    ~ = transformirani u koja oznaava da je distinktivna oznaka homo politicusa u racio-nalizacij i prebaenoj u tennine javnog interesa.6

    Koliko god ovakav pristup predstavlja jednu cijelinu i pove-zanost izmeu pojedinca i politikih zbivanja, on ima is te one nedostatke kao i teorija na koj u se oslanja. Veliko je pitanje da li su upravo frustracije i razm obrambeni mehanizmi oni koji odluujue determiniraju individualno ponaanje, i pomou koj ih se moe odrediti odnos pojedinca i politike akcije. Ako frustra-cije i imaju toliku ulogu, kao to to Lasswell smatra, kako objas-niti da ih samo iznimni pojedinci projiciraju u podruje politike ? U svakom sluaju objanjavanje kompleksnos ti ljudskog pona-anja kategorijama psihoanalizc je manjkavo i pored korisnih podataka koje nam u individualnim sluajevima ona moe pruiti.

    Veoma interesantno miljenje o predmetu politike psiholo-gije dao je H. Eysenck! Po njemu, do formiranja stavova, koji predstavljaju osnovu za akciju, dolazi na osnovu interakcije ovjeka i okoline. Prema tome, osnovni psihiki fenomen povezan s

    politikim ponaanjem jeste s tav, a psihologija politike prven-stver: .. :> je zainteresirana za probleme ljudskih stavova. E ysenck ne ulazi u razmatranje podruja politike; njegov je osnovni cilj da pokae kako su s tavov i jedna koherentna struktura, a neke po li-

    tike varijable (prvenstveno orijentiranost biraa na izborima za neku od partija) slue mu samo kao osnova da bi pokazao tu strukturiranost s tavova. U svakom sluaju takav pristup, iako ne daje cjelovitu sliku predmeta politike psihologije, uspio je uka-zati na osnovni psihologij ski aspekt promatranja.

    Sasvim razliit pristup tom problemu ima R. Lane. Kao po-litolog, on razrauje predmet svoje discipline, i dolazi do zak. ljuka da je politologiju veoma teko promatrati kao koherentno

    G Ibid. str. 75 izd. 1966. Compass books. 7 H . Eysenck : The Psychology of Politics, prvo izd. 1954. etvrto izd.

    1963. - Routledge and Kegan Paul.

  • 396 PULI11CKA MISAO

    podruje\ pa je ralanjuje u odreeni broj procesa. to omogu-ava pos tavljanje hipoteza i teorija u oblicima koji su dostupni empirijskoj provjeri. Lane smatra da su s politolokog aspekta interesantna sva podruja psihologije koja se bave socijalnim interakcijama, nosiocima utjecaja, problemima rukovoenja, sta-vovima itd. Pored toga Lane ini pokua j da da jedan okvir za psihopolitoloku studiju, odno no da definira podruja konver-gencije politologije i p ihologije. Tu on upotrebljava klasinu p sihologijsku form ulu P - O - R (u kojoj P oznaava podra-aj, O organizam, R reakciju ) s time da je P ovdje okolina, koja izaziva podraaje, 0 je donosilac od luke, a R je odluka, odnosno reakcija. Ovako postavljena formula sada je direktno primjenljiva na pojedine politike procese. U konkretnom sluaju izbornih procesa, donosioci odluke ( 0 ) mogu biti birai , kandi-dati , partijs ki organi. Sa stanovita politike psihologije, mi smo zainteresirani za karakteri s tike svakog takvog donosioca odluka, koj e dovode direktno do akcije, ili koje djeluju na okolinu na takav nain da izazovu od1uku.0 Meutim, u analizi tih karakte-ristika Lane, slino Lasswellu ,10 daje teite na psihopatologijske karakteri tike pojedinaca, to dovodi do po tavljanja hipoteza, kao: S to pojedinac ima vei stupanj bazinog psihoseksualnog konflikta, manje e generalizirati svoj svakodnevni oblik agresiv-nog ponaanja na probleme vanjske politike, ili to je pojedinac

    lino vie nesigurnij i, to je spremniji da koristi vanjsku politiku na projektivan i nerealistian nain. 11 Bez obzira na eventualnu

    tanos t ovakvih hipoteza, veliko je pitanje koliko su one od ireg znaaja za predmet politike psihologije.

    Autori koje smo do sada navodili predstavnici su odreenih dru tvenih sistema u kojima se problemima politike psihologije pri stupa onako kako se oni jadjaju u tim sis temima, i onako kakve su mogunosti nj ihova rijeavanja u datim uvjetima.

    ' Poli tiologi,ia po prirodi svoje materije je interdisciplinama discipH-na. Ako psihologija i ociolo~ija imaju potekoa da postignu funkcionaJno jedinstvo vaka za sebe, politologija, koja ukljuuje i e lemente his torije, s igurno ima jo vie potekoa. Zbog ovih, a i drugih razloga, politologija je vj erojatn ije organizirana uzdu linija problem a kako su onj postavljeni sa s trane drutva prije nego da su o ni organizirani sa strane di scipline. - u S. Koch : Psycho l

Search related