ČASOPIS MATICE HRVATSKE ZA KNJIŽEVNOST, UMJETNOST I KULTURU

KOLO Časopis Matice hrvatske za književnost, umjetnost i kulturu

Godište XXIV, br. 2, Zagreb 2014.

Nakladnik

MATICA HRVATSKA

Za nakladnika Stjepan Damjanović

Glavni urednik

Ernest Fišer

Uređuju

Ernest Fišer, Joža Skok, Davor Šalat

Urednik elektroničkog izdanja Pavao Damjanović

Tajnica uredništva Klara Čičin-Šain

f:ikovno-grajička oprema Zeljko Podoreški

Priprema

Odjel tehničke pripreme Matice hrvatske

Portret na naslovnici Ivana Brlić Mažuranić

Tisak i uvez

Denona d.o.o., Zagreb

Uredništvo i tajništvo; l OOOO Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2, Strossmayerov trg 411.Telifon; +385 (O) l 48 19 195, telifaks; +385 (O) 48 19 319// Web; http/www. matiCa.hr.kolo ll E-mail; kolo@matica.hr ll Tajništvo prima svakog radnog dana od 9 do 11 sati ll Rukopise ne vraćamo ll Cijena pojedinog sveska >>Kola<<: 30,00 kuna ll Godišnja pretplata (4 broja); 100,00 kuna; za ustanove, učenike i studente; 80,00 kuna; za inozemstvo; 50,00 eura ll Domaće se uplate doznačuju na IBAN u Kreditnoj banci Zagreb: HR3324810001110106604, s naznakom: >>Za Kolo<< ll Devizne se uplate doznačuju na IBAN kod Zagrebačke banke u Zagrebu- IBAN: HR9623600001101517838, SWIFT: ZABAHR2X, s naznakom ,,za Kolo<<.

Kazalo

Krljiževna scena

Pavao Pavličić: Ljubav za dosadne knjige ....................................................... 5

Slavko Jendričko: Udvaranje iracionalnom ................................................... 27

Davor Šalat: Ironični demistifikator globalnih (i lokalnih) mitova (Razgovor sa SlavkomJendričkom, dobitnikom Nagrade DHK >>Tin Ujević« za 2014 ............................................................................... 40

Dorta Jagić: Muzeji cimetne boje ................................................................. 51

Sanja Matešić: Na tvome dlanu ...... : ............................................................. 55 Robert Zlović: Oltar ..................................................................................... 60

Novi prijevod

Manuel Orestes Nieto: Blistavo more koje nas je stvorilo (izbor, prijevod sa španjolskog jezika i bilješka o piscu: Željka Lovrenčić) ...................... 65

Tema broja: Ivana Brlić Mažuranić i rljen »Šegrt Hlapić«

Berislav Majhut: Obiteljske, društvene i povijesne okolnosti nastanka Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića .............................................................. 83

Tihomir Engler l Krunoslav Mikulan: Žanrovska i semantička polivalentnost Šegrta Hlapića ................................................................. 117

Marina Protrka Š timec: Šegrt Hlapić- c'est moi ........................................ 137

Stajališta

Radoslav Katičić: Zlatna formula ča-kaj-što hrvatskoga jezika (autora Drage Štambuka) ............................................ .-......................... 143

Suprotstavljanja

Željko Jozić: Netočnosti i nagađanja o novome Hrvatskom pravopisu ...... 153

l,,, f ! ll! ' '

1: ' '· l '

l :' .. ,1"1;

TEMA BROJA: Ivana Brlić Mažuranić i njen Šegrt Hlapić

tekst ne ustrojava po načelu fabularnih funkcija bajki, premda ti elemen­ti, jednom upotrijebljeni, u tekstu zadržavaju i obilježje (bajkovite) 'za­čudnosti'. To pak obilježje, koliko god bilo intrigantno, te se s obzirom na to čini podesnim tekst proglasiti hibridnom žanrovskom formom, ne može prevagnuti nad temeljnom narativnom strukturom teksta koju u presudnim odrednicama ipak obilježava obrazac realističnog pustolov­nog romana. Stoga iz semantičke polivalentnosti kao osebujnog obilježja ustroja Šegrta Hlapića nije moguće zaključiti i o njegovoj žanrovskoj po­livalentnosti. Jednoznačno prebivanje temeljnog postava teksta u svijetu 'zbilje' ipak ne dopušta da se uplitanje 'začudnih' narativnih elemenata u pojedine segmente teksta proglasi istovrijednim ontičkim sastavnicama Hlapićeva pripovjednog svijeta.

Literatura:

Primarna literatura:

l. Brlić-Mažuranić, Ivana. (2010.) >>Čudnovate zgode šegrta Hlapića: pripovijest za mladu djecU<<. U: Brešić, Vinko, ur. (2010). Romani. Sabrana djela Ivane Brlić Mažu­ranić. Kritičko izdanje. Slavonski Brod: Ogranak Matice hrvatske, 9-155.

2. Brlić-Mažuranić, Ivana. (2011.). >>Knjiga omladini<<. U: Brešić, Vinko, ur. (2011). Pjesme i priče. Sabrana djela Ivane Brlić Mažuranić. Kritičko izdanje. Slavonski Brod: Ogranak Matice hrvatske.

Sekundarna literatura:

l. Engler, Tihomir. (2009). Demokratski zaokret i promjena narativne paradigme u ka­snom djelu Thomasa Manna, doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet.

. 2. Matoš, Antun Gustav. (1913). »Klasična knjiga<<. U: Savremenik 8110 (1913), 615-616.

3. Majhut, Berislav. (2008). »Recepcija romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić<<. U: Nova Croatica 212 (2008), 43-115.

4. Majhut, Berislav. (2010). »Napomene uz kritičko izdanje<<. U: Brešić, Vinko, ur. 2010. Romani. Sabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić. Kritičko izdanje. Slavonski Brod: Ogranak Matice hrvatske, 157-243.

5. Matičević, Ivica. (1994). »Zašto su zgode šegrta Hlapića čudnovate<<. U: Ivana Brlić­

Mažuranić. Prilozi sa znanstvenostručnog kolokvija o 120. godišnjici rođenja. Slavonski Brod: Matica hrvatska, 41-46.

6. Peleš, Gajo. (1999). Tumačenje romana. Zagreb: Artresor.

136 KOLO 2/2014.

Šegrt Hlapić- c'est moi

(O priređivanju kritičkog izdanja knjige članaka Ivane Brlić-Mažurani/;*

Marina Protrka Štimec

Kad me je prije više od četiri godine prof. Vinko Brešić pozvao da su­djelujem u projektu objavljivanja sabranih djela Ivane Brlić-Mažu­

ranić trebalo mi je neko vrijeme da odvagnem svoju spremnost za jedan takav posao o kojem sam imala samo djelomičnu predodžbu. Kritička izdanja djela hrvatskih pisaca još uvijek su malobrojna, a svi moji kolege, koji su se okušali u tom poslu, nisu ga mogli, po zahtjevnosti i pozor­nosti koju traži, usporediti ni s jednim aspektom svoga znanstvenoga i stručnoga rada. Ohrabrena najviše profesorovom podrškom i ponešto, ubrzo će se pokazati pogrešnom, mišlju kako prirediti knjigu članaka Ivane Brlić-Mažuranić, autorice koja i nije prvenstveno poznata po svo­jim člancima i javnim istupima, sigurno neće biti neki »kunst«, prihva­tila sam ovaj ljubazni poziv i krenula na posao.

Na tom mi je putu postalo najprije jasno da je ta moja ideja kojom sam se kuražila posve pogrešna. Naime, metodološki, priređivanje knji­ge članaka pokazalo se - u prepisivanju i uspoređivanju pojedinih ru­kopisnih inačica teksta - podjednako zahtjevno, kao i priređivanje bilo kojeg drugoga kritičkog izdanja. No potraga za ne posve pouzdanim bibliografskim jedinicama, tim kojekuda razasutim člancima - povre­meno se pričinjala kao nedohvatljiv i uzaludan posao. Stranice časopisa na kojima je, prema postojećim bibliografijama, trebalo pronaći neki -meni tada još nepoznat- tekst Ivane Brlić-Mažuranić ili nisu postojale u tom godištu ili se na njima smiješio naslov nekog drugog pisca. Poje­dini su časopisi u kojima je objavljivala imali manji opseg stranica ili već objavljenu bibliografiju (»Hrvatska«, >>Hrvatska revija«), ali kroz neke,

'Ivana Brlić-Mažuranić: Članci, IV. svezak Sabranih djela, izd. Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod, Slavonski Brod, 2013. - Svi citati u tekstu odnose se na ovo izdanje.

KOLO 2/2014. 137

TEMA BROJA: Ivana Brlić Mažuranić i njen Šegrt Hlapić

poput »Obzora«, bilo je neizvedivo nasumično prolaziti: bilo je to poput potrage za iglom u plastu sijena. Kad su se uz to uplele i zavrzlame koje suvremene tehnologije, režimi pojedinih knjižnica i dostupnost građe nose sa sobom -već samo prikupljanje članaka je počelo zapinjati.

Vremenom je, ipak, većina tih nedoumica na ovaj ili na onaj na­čin otpala: članci su, ponekad neobičnom >>slučajnošću«, nakon dugog prelistavanja, pronađeni na nekoj bliskoj stranici, autoričin rukopis na mikrofilmovima je postao nekako čitljiviji, a u bjelinama između riječi osjećao se ritam misli. Neke od tih zagonetki su, nažalost, još uvijek ostale: npr. tekst O priredbi pod brodskim brdom koji sam pronašla u ru­kopisu i za koji se tamo navodi da je objavljen 1929. godine u >>Posavskoj štampi«, nismo mogli pronaći. S obzirom na "rasuti teret<< ove građe, moguće je da postoje još i neki drugi članci Ivane Brlić-Mažuranić koje smo previdjeli ili su ostali izvan evidencije u godinama između njihova pisanja i sakupljanja Arhiva obitelji Brlić.

Za mene je prepisivati riječi i rečenice, odgonetati prekriženo, crte i brojeve koje tumače dinamiku i razvedenost teksta, uspoređivati verzi­je, odgonetnuti onu koja je bila prije, a koja kasnije (sve su prepravlja­ne) ... značilo biti blizu jednom dugotrajnom procesu pisanja i mišljenja. Na trenutke mi je taj pothvat nalikovao na slijeđenje tragova u snijegu. Otisci olovke na papiru, korekcije, bilješke ... arhitektura pobočnih greda koje su podupirale zdanje teksta koje se diže.

Bila sam zahvalna na prilici da svjedočim genezi jednog pisanja, ge­nezi koja nikako, kako je sama Ivana Brlić-Mažuranić jednom napisala (2013: 167), ne može raščiniti pravi izvor pisma. Sada su se stvari sla­gale, tekst je tekao glatko: kao da je čekao moje mirenje s ulogom oka koje prati tekst, razliku i pismo, ruke koja slijedi oko. Tek s tim >>zenom« koji svoj smisao vidi samo u pozornosti na malim pokretima, raslo je i moje pouzdanje u vlastite oči i ruke, ali i ritam autorskog pisma koji sam slijedila. Daleko od svih >>brzih čitanja« koje svi, a da ne odemo na popularne tečajeve, već prakticiramo: čitajući brzo i često površno, ovdje sam se zatekla kako pratim slovo po slovo, jedno slovo uz drugo, rukopis koji se otima brzini, koji zaustavlja i traži spokojno disanje.

Sabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić u ovoj kritičkoj redakciji koju je uredio Vinko.Brešić, obuhvaćaju sve njezine za života objavljene na­slove: romane (Segrt Hlapić, jaša Dalmatin, priredio Berislav Majhut sa Sanjom Lovrić, 2010.), Bajke i basne (Tvrtko Vuković i Ivana Žužul,

138 KOLO 2/2014.

M. Protrka Š timec: Šegrt Hlapić -c'est moi

2011), Pjesme i priče (Cvjetko Milanja i Kristina Grabar 2011.) i Član­ke (Marina Protrka Štimec, 2013.). U njima je Ivana Brlić-Mažuranić dobila relevantne i pouzdane publikacije u kojima su ispravljene mnoge slučajne pogreške ili uredničke intervencije iz ranijih izdanja, koja su ponekad odstu pala od autorskih redakcija i s kojima, zbog toga, autorica

nije bila zadovoljna. Ovakav projekt istraživače nužno vraća materijalnoj provjerljivosti

rukopisa, čime se u prvi plan stavlja funkcija autora, što znači da nam se ovom knjigom članaka otkriva jedna cjelovitija slika o Ivani Brlić­Mažuranić, autorici koja je do sada percipirana u prvom redu kroz obzor dječje književnosti. Ovdje vidimo kako su teme koje su je zanimale i o kojima je pisala puno šire nego što bi se unaprijed moglo pretpostavi­ti: od socijalnih, pedagoških, filozofskih i religioznih - do literarnih opservacija koje potvrđuju jedan sasvim izgrađen autorski habitus. Po­redane kronološki, one otvaraju prostor onim vrstama čitanja koje, kao npr. metoda usporednih odlomaka, angažiraju različite autorske tek­stove kako bi, njihovim međusobnim uspoređivanjem, potvrdila svoje razumijevanje određene ideje ili teksta. To znači čitati Priče iz davnine i u njima izražen kompleks majčinstva usporedno s člancima Mir u duši, lJubav, Autobiografija, Izjava autorice o postanku "Priča iz davnine", Maj­ka i socijalna skrb, O postanku "Šegrta Hlapića", Rečenica kr:ja obuhvaća svijet ili, usporedo s njezinim odgovorom na anketno pitanje, člankom Vedro pisanje, bez sumnje je danas pravo herojsko djelo. Ovaj poslJednji članak, kao i dio ranije navedenih (Mir u duši, Ljubav i članak o Segrtu Hlapiću) značajni su i za njezin cjelokupni autorski prosede, jer u njima eksplicira svoje etičke i estetske stavove.

Razumije se da ćemo i ove >>nefikcionalne« tekstove, koji svojim žan­rom sugeriraju istinitost i dokumentarnost, čitati >>cum grano salis«, što znači da nam neće poslužiti kao izvor doslovnoga značenja autoričinih fikcionalnih tekstova. Čitamo li, tako, članak O postanku »Šegrta Hla­pića« koji je objavljen u >>Komediji« 1934. godine, s podnaslovom >>Pred premijeru napisala za 'Komediju' Ivana Brlić-Mažuranić«, danas ćemo se svakako odmah sjetiti da je taj tekst zapravo pisala kao odgovor na pitanje češkog izdavača, o čemu svjedoči i njezino pismo koje se čuva u Arhivu Brlić, pisano prije premijere i članka u >>Komediji«. Ovaj >>gene­aloški« tekst jednako je >>fikcionalan« kao i Izjava autorice o postanku "Priča iz davnine", što znači da je njegova narativnost podređena vlasti-

KOLO 2/2014. 139

TEMA BROJA: Ivana Brlić Mažuranić i njen Šegrt Hlapić

toj referencijalnosti. Pri tom nam je gotovo sporedno je li Ivana Brlić­Mažuranić »stvarno« susrela dječaka koji joj je poslužio kao inspiracija za roman. Ovaj i slični tekstovi su nam relevantni zbog toga što u njima možemo pročitati eksplicitne autoričine stavove koje je svjesno upisivala u roman, ili za koje je držala da su pri čitanju njezina romana i priča važni.

U tim se autorskim izjavama i pismima nalazi sukus onoga što je ona sama željela da se zna o njezinim bestselerima. Takvi su članci svojevr­sna autorska uputa za čitanje, čak i onda kad su ovako dovitljivo napi­sani kao dokument vremena. Zadržimo li se na tekstu o Šegrtu Hlapiću vidjet ćemo kako ga autorica pokazuje likom iz »Stvarnog života<< koji joj je svojim »Žustrim poslovanjem<< ... >>zapeo za oko<<: >>Kad bi sa svo­jim drugom nosio na dugačkoj motci poredane opanke, da ih izloži pod šatorom, sklizali su opanci sve polako po motci prema malome, jer je nosio prvi kraj motke, a bio je mnogo niži od svoga druga. Konačno je gotovo sav teret ležao na leđima maloga hlapca. No on je i nadalje fućkao, a njegovo garavo, dobrano zamusana, no još uvijek nasmijano lice nije odavalo nikakove gorčine nad ovom nepravednom podjelbom tereta<<. (2013: 235)

Ovako narativizirana, njezina Izjava upućuje na potrebu da se s jedne strane implicite uputi u zakonitosti staranja književnog teksta (slike iz života, >>otvorene<< autorske oči, život koji donosi iznenađenja), a s druge da se - eksplicite i sadržajno - upozori na osnovnu temu romana: radost, okretn?st, marljivost kao principe humanizma na kojima počiva (bolji) svijet. S egrt Hlapić je malen, sam (siroče), ali vrijedan, pravedan, marljiv i veseo. Njegove su vrline još uočljivije (kao i potreba za njima), kad ga se prikaže kao antipod majstoru kod kojeg služi: >>Pošla sam jednog dana da vidim, kod koga taj mali posluje, i ugledala sam pod šatorom poslo­davca: čistu opreku malome šegrtu. Surova, ružna i nemila vanjština, a grubi neskladni glas, koji je bez daljnjega mogao da posluži - Majstoru Mrkonji! Pomislih: čudnovate li razdiobe ljudi, ne samo na brodskoj pijaci, nego i po čitavome svijetu! Zašto ovako umiljatom djetetu ovako nemili gazda?<< (ibid: 235-236)

Zaključna rečenica pokazuje kako priča nema perspektivu jednog neobičnog slučaja koji se dogodio negdje davno, jednom na svijetu ... već ima tendenciju uopćavanja >>čudnovate li razdiobe ljudi ... po čitavome svijetu!<<. Dakle, taj čitavi svijet (autoričin svijet i svijet čitatelja, naš svi-

140 KOLO 2/2014.

M. Protrka Štimec: Šegrt Hlapić- cest moi

jet) je perspektiva kojoj se obraća, postavljajući svoj roman na os mo­dernističke potrage za pravednijim i boljim svijetom: rješenjem iz krize.

Pisanje književnog teksta je od početka 20. stoljeća mnogim autorima mjesto razotkrivanja aktualne političke, ekonomske, društvene i moral­ne krize. Ivana Brlić-Mažuranić se opetovano u svojim člancima vraća pitanjima odgovornosti, pravednosti, uloge žene, autorstva, pisanja, tra­dicije, novog ... Njezin Hlapić tako bježi od Majstora Mrkonje, putuje svijetom i čini dobra djela, noseći svoj opančarski pribor i veselo srce. Kad ga pitaju čiji je i od kud ide, on se ne žali na mrkog majstora već veselo odgovara: >>]a sam šegrt Hlapić. Šalje me car da njegovu sinu raz­gazim čizme, i ako treba kome pomoći u njegovu carstvu, da mu pomo­gnem<<. Isto ponavlja kasnije, odgovarajući prosjakinji Janji čije opanke krpa, na što mu ona odgovara: >>Ako je tako, onda bi trebalo da vas više takvih prolazi po ovoj zemlji<<. ( ... ) >>Tražili su više takvih, ali nije nitko htio da ide za tim poslom, osim šegrta Hlapića. A to sam ja.<<

Takav šegrt Hlapić >>malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce<< zapravo je posve nestvaran i sasvim >>nedječji<< lik. Prije bi ga se moglo uzeti kao metaforu određenoga ethosa koji je autorica zagovarala ne samo u ovom romanu nego i drugdje. U članku Mir u duši oslikava isto tako jedno malo biće, ptičicu koja usred ratišta nastavlja poslovati, u miru, oko svoga gnijezda. Malenost šegrta Hlapića, slike jednog autorskog uvjerenja i djelovanja, metafora je ljudskih tjelesnih snaga, dok ga njegovo veselje, mudrost i dobrota, koji daleko nadilaze te tjelesne snage, čine paradigmom isprav­nog djelovanja u svijetu.

Šegrt Hlapić je odgovor Ivane Brlić-Mažuranić na temeljna pitanja i izazove svijeta s početka 20. stoljeća i zbog toga, iako >>U zabavi i pouci<< adresiran na najmlađe čitatelje, u osnovi postavlja zahtjev prema >>veli­kima<<: onima koji žive, kroje i/ili na ovaj ili onaj način podržavaju taj svijet krize. Zato se ni ovdje, kao ni u njezinim pričama, ne događa tran­sformacija maloga, već >>velikih<< junaka: na kraju romana se smekšava srce Majstora Mrkonje, dok je Šegrt Hlapić na kraju i na početku opi­san istim riječima. Njegovo veselje, mudrost i dobrota su poput lakmus papira koji u velikoj epruveti povijesti olakšava transformaciju nesreće, grubosti i boli u mekoću i ljudskost.

Angažman Ivane Brlić-Mažuranić je ovdje, kao i u mnogim drugim prilikama, zaogrnut plaštom građanske korektnosti. Pod tim plaštom

KOLO 2/2014. 141

TEMA BROJA: Ivana Brlić Mažuranić i njen Šegrt Hlapić

čitali smo njezine knjige u kalupima žanrova i moralke, kao tekstove »od kapitalne vrijednosti«, pisane za »male čitatelje«, ne videći načina na koji bi se kapital tih tekstova ticao nas koji o njima pišemo. Time smo ih, postavljajući ih u sentimentalno konstruiran svijet »nevinog« djetinjstva, lišili temeljnih okvira koje im je autorica postavila: odgovornosti, rada, poštenja, vedrine i humanosti, svega onoga čime je, daleko od pustolov­nosti i humora kojima se obraća »malima«, svoj pogled i izazov uputila nama »velikima«, Majstoru Mrkonji u svakome od nas.

ucwrvi!Wi~>. d.t dl 11001 .-J • I'IC~e!"', H~ jt trio urljdl ®br\' vol;e. I)J. b:<llf vidio, • .o.-• no .. ll 1e !Ualt. poho lt' i ,_ illi!. Krd""~ je ~Jou•h"t" '* W.. U ... }(­oblllcM ttJt:oe w.&.

Ka4 W \'ld)fti fnlgl Jtp\1. da W HJw.pot 111. Rij$ m11 ,_, fBt r.gd'. Mp • M lpd a nJMt 1 Wd)oiJI•I•rkl tJip "'IJdl S..O .,.._ MM)& at(t 8rio ""'"- u " Hl'PW: lftll,jltf11fp011od"IY.ilol(erit!Dd

"t~Jol-iio'•Nt.-.f: kM"""*-~fql' _...., 4oko.AfiealibkJJIIIll~lallte ~~~UM ostao. a • fl.lje4cpđi!• .nw,., • ., ~ Hlli.U. ontt ....,.ilo.

l l'

Ilustracija N aste Šenoa-Roje iz prvog izdanja »Čudnovatih zg_oda šegrta Hlapića«, 1913.

142 KOLO 2/2014.

STAALIŠTA

Zlatna formula hrvatskoga jezika: ča-kaj-što*

Radoslav Katičić

l. Niz upitnih zamjenica ča-kaj-što doista jest to: zlatna formula hrvat­

skoga jezika. Te upitne zamjenice tu ne stoje same za sebe, nego stoje svaka od njih za čitavo narječje hrvatskoga jezika za koje je takav lik upitne zamjenice karakterističan, kako se to i inače uobičajilo u našem jezikoslovlju, još tamo od Antuna Mažuranića, starijega brata Ivanova, koji je položio temelje hrvatskoj dijalektologiji i slavističkoj poredbenoj akcentologiji. Hrvatski jezik, to je čakavski, kajkavski i štokavski sa svim obilježjima svakoga od tih narječja u njihovu suodnosu povijesno izraslu u općem razgovornom jeziku hrvatske jezične zajednice i osobito u svoj povijesnoj protezi hrvatskoga književnog jezika. Tek kada se čakavskoj di­jalekta/noj boji pridruže i kajkavska i štokavska, imamo pred sobom hrvatski jezik u svoj njegovoj potpunosti. To je onda kao na sajmu u Fužinama u Gorskom kotaru, gdje se sastaju i razgovaraju, trguju i razmjenjuju novo­sti, i čakavci s lijeve obale rijeke Ličanke, koja teče kroz mjesto razgra­ničujući narječja, i kajkavci s njezine desne obale, i štokavci iz obližnjega sela Liča. Razgovaraju i trguju na sajmu, svi se razumiju, a ostaju pri tome, stoljećima, čakavci, kajkavci i štokavci, onako kako svi znamo ta narječja. To je hrvatski jezik.

Do sličnog dodira čakavskoga narječja sa štokavskim u razgovornom jeziku dolazi kad brodica s Korčule pristane u dubrovačkoj luci, a izme-

• Ovaj jezikoslovni ogled akademika Radoslava Katičića napisan je na poticaj uredništva >>Kola«, a povod mu je već 24-godišnje promicanje >>zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj­što«, koju njen autor Drago Štambuk oživotvoruje u praksi organiziranjem svehrvatske jezično­pjesničke smotre »Croatia rediviva, ča-kaj-što«. Smotru je Štambuk utemeljio 1991. godine u Selcima na otoku Braču i do danas bdije nad njom. Međutim, njegovi prijedlozi Ministarstvu kul­ture RH za stav ljanje »z latne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što« na Unescovu li stu zaštićene nematerijalne baštine hrvatskog naroda - dosad su opetovano bili odbijeni. (Op. ur.)

KOLO 2/2014. 143