HRVATSKI KONTRA SRPSKI

MILOS OKUKA

UDe 808.62-085.3

Kratak sadriaj. U radu se obraduje odnos hrvatskog i srpskog knji­zevnog jezika u svjetlu najnovijeg hrvatskog jezickog inzenjeringa na svimnivoima jezicke strukture, kao i na nivou leksike i dijalekatske osnovicedvaju knjizevnih jezika. Osvjetljavaju se radikalne tendencije u novoj hr­vatskoj jezickoj politici, sistematska kroatizacija hrvatskog jezika i njegovoudaljavanje od srpskoga, cija se slika cesto - u zelji da se dokazu sto ve­ce razlike izmedu njih - ne samo iskrivljuje nego i karikaturalno predsta­vlja.

Kljucne rijeci: hrvatski knjizevni jezik, srpski knjizevni jezik, dijale­katska osnovica, srbizrni, hrvatski jezicki osjecaj, normiranje, jezicke raz­like.

Prvi dio: pohrvacivanje hrvatskoga i srpski jezik

Period od 1990. do 1995. jedan je od najburnijih u razvoju hrvatskogknjizevnog jezika. Izdvajanjem iz jugoslovenske Federacije i proglasenjem Re­publike Hrvatske, te hrvatsko-srpski gradanski rat doveli su do eksplozije raz­Iicitih emocija u cijelom hrvatskom drustvu, sto se posebno odrazilo u raspra­varna 0 jeziku i njegovom odnosu prema srpskom knjizevnom jeziku. Dvije suosnovne karakteristike toga razdoblja: a) napadna kroatizacija hrvatskog knji­zcvnog jezika, politickim i medijskim sredstvima forsirana, i udaljavanje odsrpskoga, i b) snazan purizam.

Kako kaze Stjepan Babic, jedan od voda "novog jezicnog vala", sa stva­ranjem hrvatske drzave .Juvatski se jezik pocinje opet pohrvacivati. U jednomse smislu vraca na 1918. da se nastavi tamo gdje je tada hrvatska jezicna tradi­cija bila prekinuta, u drugom na 1945. da se vrate rijeci koje su dotada prog­nane iii progonjene. To se ocituje na svim podrucjima, posebno u vojsci. Takosu vracene u opcu knjizevnu upotrebu rijeci kao putovnica, domovnica, vojar­na, stranka, tajnik, glavni odbor, ministar, ministarstvo, vlada, skola, glazba,zrakoplovstvo, Drustvo hrvatskih knjizevnika, ocevid, promidzba, sporadicno ibrzoglas ... " (Jezik 40/4, 1993, 141). Tako su "progonjene hrvatske rijeci" zau­zele .xmo mjesto koje bi imale da nije bilo srpskoga ni komunistickoga progo­na", tako one vise ne "pocupkuju oko svojih sinonimnih tudica kao pastor­cad".'

I Stjepan Babic u Vjesniku od 10. 6. 1992. godine.

278 MILOS OKUKA

To je dakle bilo vrijeme kad se zahtijevala rehabilitacija rijeci ovrha (mj.izvrsenje), skrbnik (mj. staratelj), predstojnik, procelnik, mjernik, povjerenstvo,dobava (mj. isporuka), nevaljani ugovori (mj. nevazni ugovori), ocevid (mj.uvidaj), vjestvo (mj. vjestacenje), odgoda (mj. odlaganje), ogluha (mj. presudazbog izostanka), obvezatan (mj. obavezan), biljezi i biljegovina (mj. taksa), na­jam (mj. zakup), kazneno pravo, kazneni rakon, kainjivo djelo (mj. krivicni),globa (kazna) itd.? To je bilo vrijeme kad su preko noci mnoge rijeci dobilesvoju politicko-ideolosku (domoljubnu) tezinu, kao npr. promidiba, glede, ti­jek, prijepor, prisega, oporba, pretvorba, mladei, Europa, glasovati, prijam,uhititi, uhicenik, rabtjeno, putovnica, domovnica, dopusnica, Djed Boiicnjak iliDjed Boiicko (umj. Djed Mraz), Anticevo, Stepincevo itd. To je bilo vrijemekad se odjedanput shvatilo da se "mora reci sarno Cestit Bozic, sarno bojovni­ci, sarno udruga, nikako drukcije" (T. Kuljis);' kad se cijela Hrvatska "srasla sbojisnicorn", koja je, .ukopana do neprepoznatljivosti", postala .anjcsto odbojai odskoka, udarca i odskoka" dobivsi snagu iz napetoga .Juka suprotstavlje­nom opcem ugrizu"." To je bilo vrijeme u kojem se doslo do "ostvarenja de­vetstoljetnog sna" svih Hrvata da je hrvatski jezik hrvatski .bez ograda i doda­taka u tom nazivu", kad se doslo do toga da .mikad prije kao sada nije tolikomnogo Hrvata tako snazno i jasno 0 sebi mislilo kao 0 Hrvatima", da nikad dosada Hrvati nisu mislili 0 Srbima .Jcao 0 onim drugima i drugacijima", da sukroatizmi .Jcao sto su stoier, pricuva, promidiba, povjerenstvo, sijecanj, gla­zba, puk, izvjesce, stube i dr." dobili "prednost, a tako ce se to nastaviti i u bu­duce, jer su to izrazi koji isticu posebnost upravo hrvatskog jezika, a ne nekogdrugog, sve i kad nisu vecini Hrvata, ili barem danasnjih Hrvata, najblizi", jerHrvati nikad ne smiju zaboraviti "one mucne borbe za svaku hrvatsku mrvicukao sto su Brijuni, tajnik, glazba, tisuca, sijecanj", jer Hrvati ne smiju zabora­viti ogromne zrtve za svoj tezak .Jzlazak iz Egipta"."

Pohrvacivanje hrvatskog knjizevnog jezika se znaci pretvorilo u nacional­ni pokret ciji je cilj nastojanje .xla se hrvatski sto vise razlikuje od srpskogajezika" (S. Babic), odnosno da se hrvatski jezik istakne "posebnim, osebujnim,razlicitim od svih drugih jezika" (S. Tezak),» odnosno da se hrvatski mora "stovise udaljiti od srpskoga" i stoga kako bi time konacno i zauvijek nestali .aini­taristicki prasinari" (S. Babic).

Ono je, to nastojanje, svoju kulminaciju dozivjelo u zahtjevima hrvatskihpolitickih stranaka i dijela strucne filoloske javnosti za vracanjern na morfolo­ski (korienski) pravopis iz perioda Nezavisne Drzave Hrvatske (1941-1945).Stirn u vezi moze se posmatrati i pretisak Hrvatskog pravopisa Franje Cipre iAdo1fa Bratoljuba Klaica iz 1944. godine u izdanju Hrvatske sveucilisne na-

2 Sve to s dodatnom napomenom: .Bude Ii potrebe, treba se sjetiti i priziva i utoka", jer je.Juvatski jezik bogat i mocan", jer moramo imati "na umu da razlikuje Gospoda i gospodina, go­spodnji i gospodski, janjea, janjetinu i Jaganjea i da ima razlike kao i drugi razvijeni i standardi­zirani jezici", jer moramo biti "ponosni na takav jezik, moramo ga brizno i pomno njegovati" (up.Jezik 38/4, 1991, 128).

3 Up. Tomislav Kuljis, Jezik nas Izrvatski ovdje i sada, Dubrovnik, 1994, 14.4 Up. Zvonimir Mrkonjic, Bojisnica, Rjecnik Treceg programa (ed. Kresimir Bagic), Za­

greb, 1995, 124.5 Up. Ivo Skaric, Hrvatski jezik danas. Jezik 41/4, 1994. 99-100, 102.6 Up. Stjepko Tezak, Hrvatski nL1s osebujni, Zagreb, 1995, S.

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 279

klade, sada pod novim naslovom: Hrvatski korijenski pravopis. Stjepko Tezak,priredivac pretiska pravopisa i autor predgovora, kaze da je to .jcdan od naj­boljih hrvatskih pravopisnih prirucnika" koji treba slijediti, upozoravajuci hr­vatsku javnost da 0 "povratku hrvatskim korijenima valja ozbiljno razmisljati".I bas nekako u to vrijeme u Hrvatskoj su poeeli da se razvijaju antagonizmiizmedu tzv. etimologicara i tzv. foneticara, pristalica morfonoloskog i fonolo­skog pravopisa. Tome je pogodovala i cinjenica da su hrvatske vlasti dugooklijevale koji ce pravopis zakonski sankcionirati za upotrebu u skolama i ujavnom zivotu. Tako su se u praksi natjecala ni manje ni vise nego tri fonolo­ska (Babic-Finka-Mogusev, Anic-s-Silicev i Greclov) i jedan morfonoloski(Cipra-i-Klaicev) pravopis. I dok je u jezickoj praksi vladalo pravopisno sare­nilo, vlasti su sve vise imale upliva u svjesno usmjeravanje i planiranje knji­zevnog jezika u duhu "nove kroatizacije". Na tome su radila i dva politicka ti­jela 0 jeziku: Jezicno povjerenistvo Matice Hrvatske, formirano 1990, i Yijeceza hrvatski jezik Sabora Republike Hrvatske, formirano 1991. godine.

Vracanje .Jirvatskim korijenima" znacilo je u stvari protjerivanje iz jezikasrbizama, odnosno svega onoga sto bi moglo liciti na "srpski agresorski ele­ment". U tome su se utrkivala sredstva javnog komuniciranja, novine, strucnicasopisi. izdavani su razlikovni rjecnici, savjetnici, prirucnici itd.? Tako je npr.1994. u Zagrebu izasao i Rjecnik suvisnili tudica u hrvatskomu jeziku Mate Si­mundica, koji u predgovoru djelu (datiranom 10. listopada 1992, pisanim sta­rim, korienskim pravopisom) izmedu ostalog kaze i ovo:

"U Hrvatskomu je jeziku mnoztvo suvisnih tudica. Stovise, i dalje seunose snagom dosadasnjeg zaleta, koji osobito bi zahuktan nakon II. svjetskograta. Uklapao se u obcu teznju razhrvacivanja cjelokupnog hrvatskog bica ibitka. Tako je svrhovitim unosenjem gomile nepotrebnih primljenica 'obogaci­van' hrvatski knjizevni jezik. I cinjeno je to bezgranicno. Akoli je bila stvore­na nova riec ili - ne dao Bog! - prihvacana koja hrvatska izgnana riec, u tajje tren s najsluzbenijega mjesta ista oznacena ustaskom, njezin uporabitelj na­cionalistom, neprijateljem brats tva i jedinstva te samoupravnog socijalizma.Medutim, cetnickih i belogardejskih rieci nikada ne bi! Svagdje sarno kleteustase i ustastvo. Zreci sveobuhvatne vlasti budno motrise na svako izkazivajehrvatstva, na jezik iznad svega. Istodobno siroko otvorise vrata srbizmima. Niprotiv toj navali ne smjede se pisnuti. Tako je ostvarivano tzv. bratstvo i jedin­stvo. Urednici u priobcajnicima (televiziji, radiu, urednictvima svih glasila idr.) do kraja provodise politiku svojih gospodara, kako bi dokazivali vlastitu

7 Up. sarno tzv. razlikovne rjecnike koji su u Hrvatskoj tokorn gradanskog rata (i neposred­no nakon njega) nicali kao pecurke j>oslije kise, npr. V. Brodnjak, Rarlikovni rjecnik srpskog i hr­vatskog jezika, Zagreb, 1991; I. B. Sarnija, D. Lukacic, Ratlike izmedu hrvatskoga i srpskoga jeri­ka, Zagreb, 1991; I. B. Samija, Razlikovnica hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1992; M.Krmpotic, Jericni prirucnik, Zagreb, 1992; G. Linke, Mali jezicni prirucnik, Zagreb, 1992; S. Bla­zevic, Hrvatski rjecnik najucestalijih 7500 razlikovnin rijeci hrvatskoga i srpskoga jerika, Zagreb- Sarajevo, 1995. i dr. 0 jezickoj politici u Hrvatskoj up.: S. Babic, Hrvatski jucer i danas, Za­greb, 1995; M. Wingender, Sprachpolitik in Kroatien. Eine exemplarische Analyse der Sprachrat­geber im Vjesnik. Schulze, J., E. Werner (Hrsg.), Lingustische Beitrdge zur Slavistik, Munchen,1997,372-393; G. Schubert, Einrelaspekte neuer Mehrsprachigkeit im ehemaliegen Jugoslawien.Sociolinguistica, II, 1997, 83-93; M. Okuka, Eine Sprache - viele Erben. Sprachpolitik als Na­tionalisierungsinstrument in Ex-Jugoslawien, Klagenfurt, 1988.

280 MILOS OKUKA

pravovjernost i odanost 'politickoj liniji i platformi Saveza komunista'. Prid.hrvatski bi izgnan iz skola: zamienjen je nazivom 'materinski jezik'. Nestaloga u nazivima svih ustanova, osta jedino Hrvatsko pogrebno poduzece. Silnicise smilovali te dopustali Hrvaticama i Hrvatima sahranu pod hrvatskim ime­nom. Od koga je, ni to ne bi malo! ... Nastupilo je doba vracanja casti, dosto­janstva i pravde hrvatskome narodu, jednako i njegovu knjizevnome jeziku.Vrieme je poceti izbacivati kukolj iz psenice, sustavno, odano i promisljeno".

Taj kukolj u psenici je naravno svaki moguci primitivni srpski element,pa izrnedu ostalog i fonoloski pravopis. .Llz ciscenie hrvatskoga knjizevnogajezika od stoljetnoga tudinskog nanosa", veli dalje Simundic, .mamece se stoskorije vracanje hrvatskoga pravopisa, izgnana za vladavine bana DragutinaKhuena-Herdervaryja (1883-1903), provoditelja madarske kolonialne politike.Naturen je srpski. A prva i druga Jugoslavija jos ga jace i dosljednije provodi­Ie. 0 njegovoj neprikladnosti i primitivnosti nepotrebno je trositi slova i rieci.Tek ce se ponovnim uvodenjem hrvatskoga pravopisa zapoceti ozbiljno i te­meljito cistiti hrvatski jezik i postati onim, sto nosi u svojemu nazivu, tj. hr­vatskim".

Osobito je u drugoj Jugoslaviji "beogradskim jezickim nasiljem i forsira­njem hibridnog jezicnog modela" bila izlozena hrvatska leksika, "gdje se su­stavnim potiranjem i progonom tradicionalnih i ustaljenih hrvatskih naziva usvim podrucjima (znanost, skolstvo, osobito sudstvo i vojnistvo, potom gospo­darstvo, obrt, trgovina i dr.) htjelo stvoriti novo nazivlje, kojemu je srzni biljegdavala srbijanska sredina sa svojim fonoloskim i tvorbenim osobitostima. Po­stupak je bio vrlo jednostavan: vecina starih i uobicajenih hrvatskih naziva i ti­picnih tvorba proglasena je ustaskima, pa su oni preko noci poceli nestajati izhrvatskih tekstova" (Natasa Basic, Jezik 40/5, 1993). Zato je njihovo uskrsnu­ce sasvim normalna pojava, zato se i moraju skloniti ti srbizmi, zato je "na hr­vatskoj lingvistici da sustavno prouci i spomenute opise pojave te da predloziput kojim bi valjalo krenuti u obnovi hrvatskog jezika",

U Ciscenju hrvatskog jezika od srbizama i stranih nanosa uopste, te u"promicanju" kroatiziranog hrvatskog jezika osobito se angazirao Jezik. Caso­pis za kufturu hrvatskoga knjiievnog jezika, na celu sa njegovim glavnim ured­nikom Stjepanom Babicem i jeziekim "vrhovnikom" Daliborom Brozovicem.Pored raznih napisa, ocjena, jezickih savjeta i razracunavanja ne sarno sa Srbi­rna nego i sa svojim hrvatskim jezickim kolegama neistomisljenicima, Jezik jeorganizovao i jayne natjecaje za "najbolju rijec godine", uz svecane pompeznenagrade i proglasenje pobjednika, te proglasavao i .majgoru rijec godine", kojanagrduje hrvatski knjizevni jezik i koja, naravno, ne potice iz hrvatskog jezika.A Dalibor Brozovic u svom clanku Programska stajalista HDZ-a 0 hrvatsko­me jeriku (Jezik 41/3, 1994, 83-85) konstatuje da "specificnosti u jezicnomodnosu Hrvata i Srba predstavljaju naime jednu od glavnih podloga za podcje­njivanje i(li) nijekanje hrvatskog nacionalnog identiteta", pa je u tu svrhu pro­gramska orijentacija Tudmanove (i njegove) vladajuce partije (h)istorijska.Prema "plodovima punih sedam desetljeca javnih nasilja" srpskih, kaze on da­lje, .aie mogu se prihvatiti nikakvi svrseni cinovi, jer nikakvo se dobro ne mo­ze graditi na priznavanju plodova zla. Tu ne smije biti sumnje i kolebanja", PoBrozovicu, mora se ustati svim sredstvima protiv velikosrba, jugonostalgicara,

/tHRVATSKI KONTRA SRPSKI 281

protiv domacih inereija udruzenih sa .jugonostalgijskim sabotazama'' te protiv"srpskih propagandista", dakle protiv svega onoga sto nam ,,srbi neprestanonamecu, a sigurno je da nista sto otamo dolazi nece biti za nas dobro". Jer,.uvidjeli smo da se iza ervene zvijezde krila zapravo kokarda, iza narodne ar­mije srpski dum-dum meei i kasetne bombe, a iza bratstva i jedinstva neshva­tljiva mrznja i nas danasnji susjed s kamom u ruei".8

Briga HDZ-a 0 hrvatskom jeziku po Brozovicu je dio "rodoljubnog odgo­ja", to je kljucno pitanje .macionalne kulture u ejelini i nase duhovnosti uop­ce", ona - ta briga - doprinosi da se razbiju i .mnogi drugi krivi pojmovi ishvacanja 0 hrvatskome mjestu medu narodima Europe i svijeta". Zato je pot­puno opravdano, i to mnogostruko, uvrstavanje pitanja hrvatskoga jezika uprogram HDZ-a, jer su .jezicna kultura, postivanje hrvatske jezicne tradieije,razvijanje njegovana jezicnog osjecaja, upoznavanje i izgradivanje istinsko­ga, stvarnog lika hrvatskoga jezika, ostrenje njegovih normi ... bitna, zivotna,kljucna pitanja hrvatske" naeije. Jer je "tuzno i nelagodno cuti mlada covjeka"da se protivi izrazima tipa 'pricuvni casnik', "taj mladi covjek pokazuje ... dane poznaje hrvatsku knjizevnost" i "ravnodusan je prema nasilju kojemu su bi­li izlozeni njegovi djedovi, jer im je bilo zabranjeno da spominju pricuvne ca­snike, a izlozen je bio takoder i njegov otae, koji se jos pricuvnih casnika barpasivno sjecao". Jer se, zakljucuje na kraju Brozovic, svi .xlobri roduljubi"moraju - odlucno, ustrajno i strpljivo - boriti protiv ovakvih shvatanja kodhrvatske mladezi i moraju se zaloziti za afirmativnu promidzbu svih hrvatskihnaeionalnih prioriteta te uciniti sve da se izbjegnu .rizbiljni politicki problemi"i da se ne .Jcompromitira hrvatska politika".

Vrhunae svojega zanosa u glorifikaeiji (h)istorijskih zasluga HDZ-a unjegovanju hrvatskoga knjizevnog jezika jeste Brozovicevo podilazenje Vrhov­niku: "I kada se radi 0 jeziku, mladezi Hrvatske demokratske zajedniee mogubiti uzorom nacela kojih se u svojim govorima i tekstovima pridrzava pred­sjednik HDZ dr. Franjo Tudman".

I Stjepan Babic, Brozovicev vjerni sljedbenik i sudrug, u Vrhovniku vidiizrazitu licnost koja .Jma i izrazit jezik i stil" i "poseban odnos prema hrvat­skome jeziku". Njegov jezik je, po Babicu, "na erti onoga smjera u hrvatsko­me jeziku koji je bio najmanje sedamdeset godina potiskivan s jayne govorni­ce", njegov jezik pripada .macionalnom smjeru u hrvatskome jeziku", jer Tud­man .Jmajuci osjecaj za sve hrvatske vrijednosti, ima i za jezicne". Kao povje­snicar on je upoznao "i politicku stranu hrvatskoga knjizevnog jezika i klaneekojima se probijao da sacuva svoju nit", kao drzavnik on je znatno .ntjecao napromjene u hrvatskome jeziku nastojeci da se hrvatski jezik sto prije, sto brzei sto temeljitije pohrvati". To zorno dokazuju npr. rijeci kao casnik; stoier, vo­jarna (umj. oficir, stab, kasama) kojima je on vratio staru cast i tako pridonioda se hrvatski jezik oslobada "okova unitaristickoga i intemacionalistickogasmjera i utiru putovi kojima se ne sarno pohrvacuje hrvatski jezik nego se timeotvaraju i nove mogucnosti u njegovu daljnjem razvoju u kojem ce najboljedoci do izrazaja pravi duh hrvatskoga jezika". A on, taj duh, osobito se vidi u

8 Up. Kresimir Nemec, Maska, Rjecnik treceg programa (ed. Kresimir Bagic), Zagreb,1995, 261.

282 MILOS OKUKA

,Tudmanovu davanju "prednosti izrazitim leksickim i tvorbenim obiljezjima hr­vatskoga knjizevnoga jezika" (npr. cinidba, izvrsidba. obiljeiba, omrazba, pri­cimba, prosudba, provedba, razdjelba, razdvojba, razdudiba, unakazba, ustroj­ba, zlocinidba, zlosilje. zlozbilje. ugroza, utihnina, zreniste itd.). Sve to, narav­no, .mije sarno osobina Tudmanova jezika" nego je nacinjeno u duhu samogjezika, koji se i na taj nacin snazno odupro ne sarno smjeru koji je nastojao daizbrise razlike .Jzmedu hrvatskoga ili srpskoga jezika" nego i agresivnom "eu­ropejcenju". E bas u tome je hrvatska drzava na celu sa dr Franjom Tudma­nom, zakljucuje Babic, visoko uzdigla hrvatski narod i hrvatski jezik, i bas jeu tome .moramo pohvaliti jer nije nasjela hrvatskim europejcima".?

Tako veliki lingvisti 0 svomu velikome vodi. A evo kako se kaze 0 jed­nom drugom vodi u knjizici Za pravilnost i cistocu hrvatskog jezika, koje suustaske vlasti izdale 1945, pred sam slom Nezavisne Drzave Hrvatske:

.Poglavnik je u svojem velebnom djelu obnove Nezavisne Drzave Hrvat­ske shvatio, da je ciscenje jezika od tudjica, pogrjesnih oblika, nepravilnih re­cenica najsvetiji zadatak, koji se u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj mora ostvariti.To je pitanje narodnog ponosa i casti. Primjerice, velika upotreba suvisniht.zv. medjunarodnih rieci daje strancu dojam, da smo mi neko polurazvijenobalkansko pleme bez dovoljno razvijenog jezika. Mi medjutim imamo jedanod najbogatijih i najljepsih jezika uobce, sto je dokaz vel ike nadarenosti hrvat­skoga naroda.

Nije lak posao ocistiti hrvatski knjizevni jezik osobito u ovim tezkim rat­nim vremenima, ali cvrstom voljom Nasega Poglavnika vee je do sada mnogoucinjeno na ciscenju hrvatskoga jezika od tudjinskih utjecaja. U tom velikomdjelu ciscenja hrvatskoga jezika mora prednjaciti hrvatsko novinstvo, koje mo­ra biti uviek i u svakom pogledu najvjerniji izraz hrvatske duse, a zatim cinov­nistvo izradujuci spise u cistom knjizevnom jeziku".

Sredstva javnog komuniciranja su, naravno, kako u Nezavisnoj Drzavi Hr­vatskoj (up. M. Okuka, Eine Sprache - viele Erben, Klagenfurt, 1998) tako iu novoj, samostalnoj Hrvatskoj, u tome odigrala svoju (h)istorijsku ulogu i iz­vrsila svoju domoljudnu zadacu. Planski rad na pohrvacivanju hrvatskog jezikai na obracunu sa srpskim jezikom i Srbima odvijao se na trima ravnama: a)slijedenjem i provedbom zvanicne politike stranke na vlasti u obracunima saagresorima, .Jrizantinizmom, balkanskim primitivizmom i srbokomunistickimpolitickim i jezickim kolonijalnim duhom", b) uvodenjem posebnih (i stalnih)jezickih rubrika kako u pisanim tako i u govornim medijima ciji je bio ciljpodgrijavanje domoljubnih osjecaja prema vlastitom jeziku, ustanovljavanje hr­vatsko-srpskih jezickih razlika, njihovu "prornidzbu" i sirenje svijesti 0 postoja­nju dvaju potpuno razlicitih jezika na ijekavko-ekavskom izgovornom razgra­nicenju, c) svojevrsnom rehabilitacijom ustaske jezike politikc'? i d) osnaze­njem nacinalne lektorske sluzbe koja je budno pratila .movu" hrvatsku jezickuradionicu i njene rezultate dosljedno i beskompromisno primjenjivala u praksi.

9 S. Babic, Hrvatski jucer i danas, Zagreb, 1995, 205.10 Up. npr. napise Stjepana Babica 0 Endehaskim iii ustaskim rijectma (Vjesnik, 6. 6.

1991), Dopredsjednik i doministar (Vjesnik, 3. 4. 1992) i Sufiks -ba kao jezicni i kao politick! iz­bor (Glasnik HDZ, 15/1990). Up. i Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941-1945, Zagreb 1997 (osobi­to predgovor Trpimira Macana).

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 283

Posebna oblast u vezi s ciscenjem hrvatskog jezika od "svega stranoga"bio je jezik vojske, uprave i zakonodavsta. On je prerastao u "sretan spoj" ra­nije hrvatske jezicke tradicije i velike jezicke zetve iz perioda NDH. Medutim,stvaranje toga jezika i njegovo zvanicno ustolicenje nije isle jednostavno, lako.Kako nas izvjestva Ivica Kramaric u Hrvatskom slovu (II/47, 15. 3. 96) u Hr­vatskoj se godinama radilo na Kaznenom zakoniku i na pravnom nazivlju i 10­mila koplja 0 jeziku zakonodavstva i kaznenim mjerama u vezi sa ogresenjirnao jezicku cistocu. Kramaric donosenje kaznenih odredaba za jezicke prekrsajevidi u svjetlu nove duhovne obnove Hrvata. "Mi Hrvati", veli on, .anoramo si­lorn cuvati nas hrvatski jezik, kako bismo tim obrambenim sredstvom ocuvalivlastiti identitet u sklopu suvremene europske uljudbe. Nasuprot tome prijetinam nestanak vlastitog identiteta". A da se to ne bi dogodilo, Kazneni zakonikmora sadrzavati i konkretne mjere za jezicke prekrsaje, koje bi se sastojale usljedecem: ,,(1) Tko sa nakanom u knjizi, studiji, casopisu, novinama, javnomgovoru i drugom pisanom tekstu velicine jednog autorskog arka uporabi viseod pet srbijanskih rijeci, te toliko anglizama iIi drugih tudica, neprevedenih nahrvatski jezik, osim u slucaju nepostojanja odgovarajuce hrvatske rijeci iIi na­ziva, kaznit ce se novcanom kaznom ili zatvorom od tri mjeseca do tri godi­ne... (3) Tko suprotno propisima 0 uporabi hrvatskoga jezika u Zakonu 0 trgo­vackim drustvima i nazivima svoje tvrke rabi strane rijeci, kaznit ce se novca­nom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna za fizicku osobu, a od 10.000,00do 25.000,00 za pravnu osobu".

Drugi dio: novohrvatski jezicki inienjering i srpski jezik

Ovakva jezicka politika u Hrvatskoj je nastavljena i nakon zavrsetka hr­vatsko-srpskog gradanskog rata 1995. godine tako da je za posljednjih desetakgodina hrvatski knjizevni jezik doziveo krupne promjene, gotovo revolucionar­ne. To je "revolucija koja i dalje tece", kako se to govorilo u socijalisticko do­ba. No, to je revolucija koja je uperena ne sarno protiv toga doba nego i protivmeduratnoga, monarhistickog, i ranijeg, kuenherdervarskog, te, naravno, protivSrba i srpskog jezika koji su sinonimi zla i nesrece za hrvatski narod i za hr­vatski jezik. Gotovo cijelo hrvatsko drustvo se u ovo doba, a narocito za vrije­me rata u Hrvatskoj, priklonilo onoj struji koja "iskazuje najvecu spontanu vi­talnost" i koja "slijedi logiku velikih povijesnih zbivanja" u shvatanju .xla jezateceni hrvatski standardni jezik daleko od naravnog optimuma"!' i da ga tre­ba potpuno pohrvatiti. Tako se gotovo cijelo hrvatsko drustvo pretvorilo u ve­liku nacionalnu jezicku radionicu koja je stalno liferovala .Jskonski'' hrvatskiizricaj, bucno trubila protiv Srba, srbizama, turcizama i internacionalizama(ovo dvoje posljednje cesto poistovjecivala sa srbizmima) i tako doprinijela dase hrvatski knjizevni jezik, prije svega na leksickoj razini, znatno udalji odsrpskog knjizevnog jezika. U svakom stilu knjizevnog jezika izvrseno je velikoleksicko i terminolosko prociscavanje i usutavljivanje, u svakoj oblasti zivotahrvatskog naroda, i materijalnoj i duhovnoj, novi jezicki val uhvatio je duboke

II up. Iva Skaric, Hrvatski jezik danas, Jezik 41/4, 1994. 99.

284 MILOS OKUKA

korijene i dao veliku zetvu u stvaranju novih pojmova ili u ozivljavanju starih,te u inauguriranju novogovora, novih predstava 0 svojoj posebitosti i 0 vlasti­tom jeziku, njegovoj ljepoti i uzvisenosti i srednjoeuropskoj pripadnosti. Svese to prenijelo i na razinu razgovornog jezika i u privatnu sferu ljudi, I dubokousia u nacionalnu svijest puka: novo hrvatstvo se stiliziralo u oporbi premasrpstvu, novi hrvatski knjizevnojezicki izraz se iskristalizirao u oporbi premasrpskom knjizevnojezickom izrazu. Tako su razlike u odnosu na srpski jezikstvarane svugdje gdje ih je bilo moguce stvoriti, tako se, blago receno, zazira­10 od svega onoga sto bi na bilo koji nacin licilo na srpski jezicki izraz i saverzijom se odbacivalo, tako je sve ono sto je suprotno srpskome bilo bolje,draze, sustavnije, uljudnije, hrvatskije. Tako se sistematski i smisljeno sirila iljudirna usadivala svijest da su hrvatski i srpski jezik dva potpuno razlicita je­zika, prvi naravno srednjoeuropski, a drugi balkanski. Tako su kroatistika i hr­vatsko narodno jezikoslovlje nekadasnjih 5% razlika u cjelokupnoj sumi srp­sko-hrvatskih jezickih razlika ("razlikovnica") ponosno proglasili razlikama od20-30%, a u leksickoj sferi je to, po njima, cak i nemjerljivo: u pitanju sudesetine (pa mozda i stotine) tisuca razlika. U tom smislu narocito je bilo ak­tivno tzv. novo hrvatsko jezikoslovlje, koje se utrkivalo u proizvodenju razli­kovnih rjecnika srpskog i hrvatskog jezika i u multipliciranju srpsko-hrvatskihleksickih razlika (up. i napom. br. 7), a koje su podupirala sredstva javnog in­formiranja i oficijelna kroatistika (npr. u krugovima oko Jezikas. Principi kojihsu se ti novi jezikoslovci drzali sljedeci su:

"a) CHHOHHMCKH (lly6JIeTHH) JIeKCHqKH nap cpncxor jeamca pasfinja ceTaKO lIITO ce jenaa qJIaH Tor napa (npsa no perry) npOrJIaCH cpencrsov xp­BaTCKor jcan-ncor crannapna (aouycilluillu : ooseosuuiu, Maljjilla : yotipasunsa,noeau : uapai;

6) cprrcxn JIeKCHqKH nap CaCTaBJbeH on HeYTpaJIHOr H MapKHpaHor xna­na (apxaasxra, HCTopH3Ma, napnapnsxa) pasfinja ce TaKO lIITO ce HeYTPaJIHHUe3HqKH axryenan) qJIaH npornacn xpBaTCKHM, a onaj npyra - cpnCKHM je­3HqKHM cpencrnon (JlUM : unex, tcouuiiiu : tipeusatuu, napauenuue : xoseuiiipe­eepu, upocilluiIiyillKa : ifJaxuljja, napouutuo : JlUljjMa, uyxa : asati);

B) cpncxn JIeKCHqKH nap CaCTaBJbeH on lloMane H crpane pHjeqH pa36H­ja ce TaKO lIITO ce novaha pnjcs npOrJIaCH xpnarcxov, a rroaajvrscmrua cpn­CKOM (6ojuljjille : ifJpoHilla [sic!], ueiue»c : xaoc, ootiutu : upoifJuill, Lfyaoeuljjille: uonciupyu, jeJlOeHUK : uenuv;

r) craanapnaojean-rxa <popMa nexe pHjeqH npornaurasa ce OC06HHOMxpsarcxor, a JIOKaJIHa (KOJIOKBHjaJIHa, naponcxa, nerpanara-nra) cpencrnoxrcprrcsor jesnxa (xnaoan : naoan, iiucap : {willa, iijeeauuua : ueeaiuca, iiana­LfUHKe : iianauunuu, KOJlu6a : KOJle6a, xpaeatua : «paeatuna, LfaljjneJ-be : anoo­Maljj);

n) npane ce Heo6HqHH (H aesrorvha) naponn pHjeqH rra ce onna tcapn­xarypannu qJIaH oaaaaasa cpnCKOM UpTOM (3y6aJlo : eetiuc, ljjJbUeUK : ljjlbU­eup, UUJlUUlu : ljjazaillu, ojexju : tietiehu, aOKJlU3aUlu : aOljjYlbaUlu ce);

1) CHHOHMMCKa aesa jenaoxnaaor H llBOqJIaHOr Ha3HBa paannaja ce TaKOlIITO ce xpahn Ha3HB npunucyje xpBaTCKOM, a CHHTarMaTCKH Ha3HB cpnCKOMjesmcy (pY206a : pYJICHa »cenai;

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 285

e) uasone ce, jeznra nopen npyre, pnje-n: caCBMM pa3JIMt.IMTMX 3Hat.IeI-bana ce onna jeznra on I-bMX 03Hat.IM xao xpnarcxa, a ztpyra xao cpncxa (MOljj,/-ba: uiaiana, uouuoap : uiaiunap, «auunuua : UpOMUHlI,fla [sic], jaciiiy« : aYljj,eK);

)K) nanpasn ce JIeKCMt.IKM nap CaCTaBJbeH on neyrpanne MCTMJICKM Map­xnpane pujc-m, na ce ona rrpornacn xpBaTCKoM, a OBa ztpyra cprrcxov (KpO­ljjlba : KpYHa)".12

Ovakav metod razlucivanja hrvatskog jezika od srpskoga prihvatio je iznatan dio strucne kroatistike, pa i poznati kroatisti. No, kad se uvidjelo da seovakvim sistemima razlucivanja na .Jirvatsko" i na "srpsko" u postojecem lek­sickom fondu nece daleko otici, krenulo se drugim putem: ozivljavanjem starihi stvaranjem novih rijeci i preoblikom postojecih rijeci koristeci drugi glasovnii tvorbeni materijal, koji se onda proglasi izrazito hrvatskim. .Danas je pogod­no vrijeme za nove rijeci, Dovoljno je reci da je koja rijec zamjena za srbi­zam, da je prava hrvatska rijec i to joj je odmah dobra preporuka za upotre­bu", pisao je 1992. Stjepan Babic, jedan od vatrenih bojovnika u pohrvaciva­nju hrvatskoga jezika, u njegovoj politizaciji i nacionalizaciji (ponarodnjavanjuili popukovlj[ava][e]nju, kako bi on, mozda, preporucio svome narodu ili pukui svome tisucljetnom hrvatskom izricaju), u njegovom potpunom rasrbljavanju.Srbizmi su progonjeni, a nove rijeci su trazene, stvarane, propagirane, protezi­rane ("promidzbirane"), 0 njima su se pisale knjige, studije, hvalospjevi, ode.Srbizmi su i izmisljani, a nove rijeci su dobijane i raspisivanjem natjecaja, sr­bizmi (i anglizmi) su anatemisani, a novi kroatizmi su javno slavljeni, nagradi­vani. Pored stvaralackih priloga cijelog kolektiva i pojedinih javnih djelatnikau raznim oblastima zivota i rada, pored opisa hrvatskog knjizevnog jezika izpera pojedinih kroatista u raznim strucnim casopisima na Iiniji modeme, ideo­loski neopterecene lingvistike, tri sredista su novom hrvatskom jezikolsovljudali osobiti politicko-strucni pecat i doprinos: a) Jezik, casopis za kulturu hr­vatskoga knjizevnog jezika, b) Vjesnik svojom rubrikom jezickih savjeta kojaje trajala godinama i c) Hrvatski radio svojim prilozima (savjetima) 0 jeziku.

Kruna desetogodisnjeg djelovanja hrvatskog jezikoslovlja na proucavanju,opisu i kodifikaciji hrvatskog jezika, a posebno na svjesnom i planskom odva­janju od srpskoga, predstavlja gigantski Hrvatski jezicni savjetnik Instituta zahrvatski jezik i jezikoslovlje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb1999, 1658 strana), koji u stvari i nije jezicki savjetnik u klasicnom smislu ri­jeci nego istovremeno i gramatika, i sintaksa, i pravopis, i stiIistika, i norma­tivni rjecnik hrvatskog jezika, djelo ciji je cilj .Jspravljanje" starih kroatistic­kih (i slavistickih) zabluda i buducih, programiranih, novih gresaka. Ili, kako

12 Up. 00)1(0 Fiopnh, Auatuouuja naouake xpeatacxe jesuntce UOJlUiIlUKe, CpnCKI1 je3l1KIII/l-2, 1998,551-552. Primjere je naveo iz Brodnjakova rjecnika i Rjecnika A. B. Samije i D.Lukacica (up. napom. br. 7). Srbistika se u posljednje vrijeme nije narocito bavila ovom proble­matikom. Popularno, katkad i duhovito, 0 srpsko-hrvatskim leksickim razlikama govori MiloradTelebak u svojoj knjizi JOeOpUMo CpUCKU. C J1GKOnO},f 00 jesunxe «yniuype (Baa.anyxa - ITPl1llJTI1­na, 1998), npr. na str. 17-19: "Cp611 ocxtarpajy oeoeneoou, a XpBaTI1 - LIaJIeK030pOM, aJIl1 HI13ajeLIHl1'IKO He60 He BI1LIe jennaxo: npBI1Ma je unaeo, a LIpYfl1Ma - MO,lIPO... Cp611 cy uonocutuu11 20POU, '1aK 11 yo6paJICeHU, a XpBaTI1 YHOCI1TI1 11, narra-te, YMl1llIJbeHI1... Cp611 ce 3aKJII1l-bY nonCBOjOM saciuaeou, a XpBaTI1 ce npnceacy nOLI CBOjl1M crnjerox« Haj3aCJIy)I{Hl1jl1 KOLI Cp6a 6l1Bajyynaiipujehenu, a y Xpsara - npOMaKHYTI1".

286 MILOS OKUKA

kazu njegovi autori, .Jspravljajuci i pretpostavljajuci nepravilnosti i pogrjeske"zadatak Hrvatskog jezicnog savjetnika je da uspostavi .jedan moguci modelopcehrvatskoga, neutralnoga hrvatskoga standardnog jezika", tj. da "ispravlja­juci i poucavajuci, opisuje i prikazuje gramaticki ustroj hrvatskog jezika".

Buduci da je savjetnik "ukupna svota trenutacnoga stanja hrvatske norma­tivistike i standardologije", on predstavlja neiscrpno vrelo za kontrastivno pro­ucavanje hrvatskog i srpskog jezika. Sa metodoloskog stanovista njegovi autorisu definitvno rascistili sa metodom suceljavanja hrvatskog i srpskog standardada bi se vidjelo sta je hrvatsko, a sta srpsko, ne odredujuci, dakle, hrvatskistandard "u opreci prema srpskomu", nego uspostavljajuci ga i rekonstruirajuciga .Jznutra, iz njega samoga, iz svojega vlastitog jezicnog (narjecnog) i izvan­jezicnoga (kulturnog i civilizacijskog) konteksta". To je dakako jedini ispravanput - ici kroz vatru i vodu vlastitim jezickim nasljedem. Ali, cesto se pritoms prljavom vodom izbaci i dijete (i, dakako, ignorira i vlastito nasljede). Pa i uovom slucaju: autori se naravno nisu mogli potpuno osloboditi srpskog jezika,a u cilju da ga se oslobode, da ga definitivno gurnu tamo gdje mu je mjesto(ili gdje oni misle da mu je mjesto), preuzeli su mnoge kriterije tzv. razlikov­nih rjecnika hrvatskog narodnog jezikoslovlja i jezicke politike zvanicne kroa­tistike, olicene u krugovima oko Jezika. Tako taj savjetnik - i pored mnogihpozitivnih osobina i novina te velikog napretka u hrvatskoj standardologiji i je­zickoj politici - ne daje pravu sliku hrvatskog standarda nego predstavlja(po )zelj(e)ni model toga standarda i odreduje puteve kojima hrvatski standardtreba da ide u buducnosti.

Tako je "opreka srpskomu" predstavljala i te kako jedan od temeljnih kri­terija u uspostavljanju toga standardnog modela. Za srbizme je uveden cak iposeban znak (---+). Navedeno je da "se govori od kojih 20 000-25 000" lek­sicnih razlikovnica, ali .Jcad bi se pravio valjan, metodoloski i leksikografskidobro utemeljen razlikovni rjecnik izmedu hrvatskog i srpskog jezika, trebalobi u nj osim leksickih, i prije njih, ukljuciti gramaticke, prozodijske i stilistic­ke razlike". A to znaci da su razlike medu tim dvama standardima nemjerlji­ve.!' A kako bi one bile potpuno vidljive, i ovdje su, naravno, srpskom stan­dardu (kao i ranije) dodijeljeni svi dijalektizmi, provincijalizmi, (h)istorizmi iini izmi. To je katkad toliko karikaturalno da se cak i srbisti (i serbokroatisti,tj. oni koji misle da poznaju oba standarda i koji se njima bave) moraju zapita­ti kojim oni jezikom govore i na kojem standardnom jeziku pisu. Tako su npr.srbizmi (da uzmemo nasumice materijal sarno za slova 5-t): Sved (Svedanin)[hrvatski su oblici naravno ovi u zagradama], Svetkinja (Svedanka), skica (ski­ca), salata (salata), spartati (iscrtati), salce (salcic), spaiza (smocnica, ostava),

13 Autori savjetnika ne priznaju postojanje srpskohrvatskog jezika ni u kojoj fazi postojanjaprve i druge Jugoslavije, ne priznaju ni postojanje bosanskog (bosnjackog) standardnog jezika nitipak crnogorske varijante (iii Brozoviceve subvarijante). Za njih postoje sarno hrvatski i srpski je­zik. A posto jezik izjednacuju (iii poistovjecuju) sa narodom, onda se logicno narnece zakljucakda za njih postoje sarno ta dva naroda koji su svoje standardne jezike vezali za novostokavski ver­nakular. Oni kazu: "Nije postojao i ne postoji srpskohrvatski (hrvatskosrpski) jezik... Sto je posto­jalo i sto postoji, to su dva konkretna i spontana, dva materinska. dva standardna jezika: hrvatski isrpski. Hrvati imaju svoj hrvatski, a Srbi svoj srpski jezik" (Hudecek i dr., 1999, 9).

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 287

slank (vitak), strapac (naprezanje, napor) , sanson (sansona), skver (brodogradi­liste), snirati (stezati, zapinjati, vezati), sloser (bravar), srafciger (odvijac),spartanski (spartanski), tancati (plesati), tolik (toliki), tmusavac (smusenjak),teiace (tezacic), tegljiv (rastegljiv), trebovanje (narudzba, zahtjev, potrepstina,potrazivanje, zahtjevnica), trebovati (trebati), tucnja (tucnjava), trudenje (trud),truhao (truo) , truhlost (trulost), trubljas (trubas), trojanke (trojke), trbuljast, tr­busat (trbusast, trbast), trboslovac (trbozborac), trbusce (trbuscic), ucevnik(ucenjak), ucevnost (ucenost), ucestanost (ucestalost), uca (uco), ujka (ujko,ujak), ubiven (ubijen), ubit (ubijen, jadan, ubog, nabijen), uzduvanost (zadiha­nost), utailjiv (utaziv), utaste (uzalud, nataste), utapljati se (utapati se), uve­hao, uvehlost (uvenuo, uvelost), ustoglisti (se) [okociti (se), ustirkati (se)],ucest (sudjelovanje), ugrnuti (zagmuti), umnobolan (umobolan), unezvjeren(uplasen, uznemiren, zbunjen), uzaimac (uzajmljivac), vel (veo), vehnuti (venu­ti), vaserlajtung (vodovod), varljiv (probavljiv), vanil (vanilija), valjara (valja­onica), vodovodski (vodovodni), vocic (volic), vlastelka (vlastelinka), vidiv (vi­dljiv), vidac (vidar), vidilac (vidjelac), vijorac (vihor), veserica (pralja), veliko­posjed (veleposjed), velemucenik (velikomucenik), vreloca (vrucina), veriga(lanac, okov), zemljotres (potres), zakos (strmina, kosina, nagib), zapusac (cep),zapustiti (zacepiti), zur (domjenak), zemlja (zemicka), zakeCic (zaketic) itd.

Od pocetnih razlikovnih rjecnika (1991) do Hrvatskog jezicnog savjetnika(1999) kroatistika je, medutim, imala mnogo svojih .zvjezdanih trenutaka". Utom periodu je proteklo mnogo mutne vode, u tom periodu je dobijeno mnogobistrih, blistavih jeziekih (i inih) pobjeda. U tom periodu rat protiv srbizama jeprolazio razne faze, prerastavsi u rat protiv tudica uopste, anglizama posebno.Hrvatski jezicni savjetnik je u stvari pokusaj sumiranja te bogate kroatistickezetve i odabir njenih plodova. Zato on nije postavljen sarno kontra srpskomenego i kontra hrvatskome, pa i kontra ekstremnom hrvatskom (odnosno eks­tremnim zahtjevima u pohrvacivanju hrvatskog jezickog standarda).

A sto se tice odnosa hrvatskog jezikoslovlja (i hrvatskog drustva) premasrpskome jeziku i prema srbizmima u pomenutom desetogodisnjem periodu,uocavaju se tri njegove kontinuirane faze: a) predratna i ratna (agresivna) faza,u kojoj se vodio boj za hrvatski jezik i u tuzemstvu i u inozemstvu i u kojojsu se razlike razgranicavale na svim nivoima jezicke strukture i supstance, b)poratna tzv. sumirajuca (ili slavljenicka) faza, u kojoj srpski jezik i srbizmi vi­se nisu igrali vaznu ulogu, i c) najnovija faza, u kojoj se srpski jezik i srbizmiignoriraju i presucuju (pa i Srbi, kao da ih u Hrvatskoj nikada nije ni bilo). Uzto, cijelo to vremensko razdoblje bilo je izlozeno centrifugalnim i centripetal­nim strujanjima unutar samog hrvatskog korpusa, ekstremnim i umjerenim za­hvatima i u strukturi i u supstanci hrvatskoga knjizevnog jezika.

Osnovni cilj kroatistike u prvoj fazi bio je taj da svjetskoj lingvistickojjavnosti prikaze koliko se hrvatski i srpski jezik razlikuju ne sarno na leksickojrazini nego i u gramatickoj strukturi, a dornacoj javnosti, uz to, da izgrade i is­tancaju .xlobar hrvatski jezicni osjecaj" kao vrhovni kriterij za razlikovanje hr­vatskih od srpskih jezickih elemenata. Tako je jezicni osjecaj - koji su lansi­rali Petar Guberina i Kruno Krstic u svojoj knjizici Razlike izmedu hrvatskogai srpskoga knjiievnog jezika (Zagreb, 1940) i koji su ustaski kroatisti stalno

288 MILOS OKUKA

potcrtavali i "striktno" primjenjivali u hrvatsko-srpskom jezickom razgranicava­nju u NDH, u ciscenju jezika od srbizama 14 - dobio svoju veliku renesansu,nezapamcenu u lingvistickoj teoriji. Mada u stvari i nije jasno sta se sve podtim podrazumijeva, savremena kroatistika cvjeta u .Jirvatskom jezicnom osje­caju", u .xiobru hrvatskome jezicnom osjecaju", u "odnjegovanome hrvatskomjezicnom osjecaju" kao zalozi hrvatskoga jezickog standarda. Osobito je Dali­boru Brozovicu, vodecem kroatisti sociolingvisti, .Jirvatski jezicni osjecaj" bioomiljena tema i osobito je njemu bilo stalo da na osnovu toga kriterija lingvi­stickoj (i siroj) javnosti pokaze bit hrvatskog jezika i bit njegova suparnika,srpskog jezika, te da izdvoji gramaticke razlike izmedu ta dva standardna jezi­ka. To je onda Stjepan Babic sa svojim saradnicima i istomisljenicima oko ca­sopisa Jezik pretvorio u svojevrsnu dogmu, sto je na kraju u kroatistici doveloi do velikih jezikoslovnih sporenja." Pri tome razgranicavanju stradalnik jebio, u pravilu, srpski standardni jezik, ali je primjenom krutih sablona takvejezicke politike i standardologije i hrvatski standardni jezik postajao njegovomstanovitom zrtvom."

Jedna oblast je posebno zadavala briga kroatistima u hrvatsko-srpskim je­zickim razgraniciteljima. To je ijekavski izgovor i njegova grafijska i prozodij­ska realizacija. Tako se u kroatistici nisu birala sredstva da se ijekavski knji­zevnojezicki izraz prikaze iskljucivo hrvatskim, a ekavski knjizevnojezicki iz­raz srpskim. A kad su im i Srbi u tome velikodusno isli na ruku (bosanskoher­cegovacki Srbi uvodenjem ekavice umjesto ijekavice, a srbijanski Srbi podrza­vajuci bosanskohercegovacke Srbe), nije bilo kraja njihovu radovanju da se itaj .Kapitcl" jednom za svagda zatvori. No, ipak svjesni da ce unifikacijska je­zicka politika kod bosanskohercegovackih Srba jednom dozivjeti poraz, hrvat­ski lingvisti su prisli drugoj strategiji: a) poricanju ili ornalozavanju srpskog .ijekavskog korpusa bacajuci ga na rub srpskog standardnog jezika i b) opisu ifonoloskoj, i (orto )grafijskoj, i prozodijskoj reformi hrvatskog ijekavizma. Svete fame mijene u kroatistici i hrvatskoj jezickoj politici u vezi sa jatom moguse lijepo pratiti od prvih radova poznatih kroatista 0 srpsko-hrvatskim grama­tickim razlikama, preko raznih diskusija 0 starohrvatskom i novohrvatskom ja-

14 Up. i Petar Guberina, Hrvatski jezicni osjecaj, Novi list V38, 11 (6. lipnja 1941, i u Mar­ko Samardzija, Hrvatski jczik u Nezavisnoj Driavi Hrvatskoj, Zagreb, 1993, 125-128), gdje, iz­medu ostalog, stoji da je jezicki osjecaj .jednostavan za Ijude, koji nijesu usisali mnostvo nestvar­nih gramatickih pravila", da on omogucava Hrvatima da se "istovjetuju" sa hrvatskim rijecima,.Jvli se", zakljucuje on, "s tim rijecima istodobno istovjetujemo, jer su one nosioci nasega bica, isto vise imamo svijest 0 sebi, to je nas jezicni osjecaj jaci", jer .jezicni osjecaj je budan, i snaznose suprotstavlja svakom ucenom nametanju", U svom radu Kultura knjiievnog jezika. Deset jezic­nih zapovijedi (Nastavani vjesnik, XL, 1931-1932, 196) Ivan Esih kaze: "Najprije moramo izgra­diti zivi jezicni sjecaj; moramo citati djela najboljih starijih i novijih hrvatskih pisaca, i razgovaratise cesee s osobama, koje izvorno poznaju jezik".

15 Up. npr. Ivo Pranjkovic, Jezikoslovna sporenja, Zagreb, 1998; Vladimir Anic, Jezik i slo­boda, Zagreb, 1998. i dr. Protiv kriterija .xlobar hrvatski jezicni osjecaj" ustali su i autori Hrvat­skog jezicnog savjetnika (Zagreb, 1999, 49-50), isticuci da "on ne moze biti temelj nicemu, a ka­moli hrvatskomu standardnom jeziku", da se ne moze "na temelju necega sto je nestalno, pro­mjenljivo, subjektivno, pojedinacno i osobno, kakav je jezicni osjecaj, izgradivati nesto sto bi tre­balo biti nadosobno, opce, opceobvezatno i razmjeno stabilno, kakav bi trebalo biti standardni je­zik".

16 Zanimljivo je da se u ovim razgranicenjirna gotovo uvijek ignorirala bosanska i crnogor­ska knjizevnojezicka situacija i presucivao ,.novi" standardni jezik, bosanski.

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 289

tu u Jeziku i izvan njega, preko novog oficijelnog Hrvatskog pravopisa (od1994) pa sve do velikog Hrvatskog jezicnog savjetnika (1999). Tako npr. Dali­bor Brozovic u svom radu Serbo-Croatian as a pluricentric language (Pluri­centric Languages. Differing Norms in Different Nations, ed. Michael Clyne,Mouton, Berlin - New York, 1992) vjesto izbjegava da izravno pomene bo­sanskohercegovacke i hrvatske Srbe i njihovu savremenu ijekavicu i standard­nojezicku praksu, a onda u spisku hrvatsko-srpskih razlika za srpski jezik na­vodi samo ekavske forme kako bi one, te razlike, izgledale vece i (osobito op­ticki) ubjedljivije.!? To je ocito u trima slucajevima:

a) kad "propisuje" da je u srpskom standardu Isg I-deklinacije sarno na-ju (iako srpske gramatike redovno navode i nastavak -i), a da u hrvatskomdominira i-nastavak, a ju-nastavak je rubni, i to tako da je uz prijedlog (i)liatribut -i, a bez njih dolazi -ju (tako stoje hrv. recenice: Jednom rijeci, to je iz­van redan uspjeh i Uvrijedila te samo rijecju - naspram srpskima: Jednomrecju, to je van redan uspeh i Uvredila te samo recju, iz cega prostice zaklju­cak da je recenica Jednom rijeci, to je izvanredan uspjeh - u srpskorn stan­dardnorn jeziku nestandardna, neovjerena, pogresna l);

b) kad konstatuje da u srpskom jeziku danas "prakticno" ne postoji kon­dicional prosli, pritom majstorski konstruirajuci i druge hrvatsko-srpke razlike,iz kojih ispada da Srbi ne upotrebljavaju npr. ni rijeci cesta, nesreca, prometni- prometno niti pak ob1ike od glagola sprijeciti (hrv. Da me nije sprijecilajedna prometna nesreca (nezgoda) na cesti, ne bih bio uopce zakasnio naobjed (rucak) - naspram srpskome: Da me nije sprecio jedan saobracajniudes tsprecila jedna saobracajna nezgoda) na drumu (putu), ne bih uopste za­docnio (zakasnio) na rucak);18

c) kad ustanovljuje razlike izmedu hrvatskog /hI i srpskog lvi, Iji ili 10/,pa navodi prirnjera lijeha (hrv.) i leja (Srp.).19

Sve je to Brozovic jos jednorn ponovio na engleskorn jeziku 1996. naskupu americkih slavista u Bostonu, a onda pod naslovom Gramaticke znacaj­ke hrvatskoga jezika objavio na hrvatskom jeziku (Jezik 44/1997, 127-134),ponovo isticuci da su gramaticke dub1ete koje su ranije bile prikazivane "ustandardnoj novostokastini kao cjelini, zapravo sarno hrvatske ili sarno srp­ske", da srpska norma istina irna "i ijekavske reflekse" jata kojirna se Srbi iz­van Srbije danas sluze sarno .xljelimicno'' i da je dugi jat kod Srba jednosta­van slijed fonema /i+j+e/, pa prema tome i nema znacaja za srpsku fonologiju,

17 Kasnije se Brozovic zalio da mu je urednik Contributions to the Sociology of language"Joshua A. Fishman promijenio naslov priloga bez konsultacije" s njim (up, Jezik 44/1997, 127).Bice dakle da je gospodin Fishman prosrpski orijentiran iii da je bio prisiljen podleci svjetskomunitaristickom lobiju srpskom, 0 kojem je Brozovic volio cesto da govori i protiv koga je nepre­stano ustajao u otvorenu borbu.

18 Namjernim poricanjem srpskom standardu jedne gramticke kategorije razlikovnost djelujeefektno, ubjedljivo, U Tpauaiuuuu cpucxoea jesuxa Zivojina Stanojcica i Ljubomira Popovica, 5.izd., 1997, 114 stoji medutim sljedece: "Y3 06JIJ1K rrOTeHUJ1jaJIa J11le J1 KOHcTpyKUJ1ja uotueuuujanaupouotoe, xoja ce rpaznr nonohy rrOTeHUJ1jaJIa novohaor rnarona 6J1TJ1 [6uo 6ux, tiuna 6ux , 6uo6u, 6u,w 6u... ] J1 pamror rnaroncxor rtpnnesa rJIarOJIa KOjJ1 ce Mefha... ja 6ux 6uo paouo "

i9 Bosanskohercegovacki Srbi oblik leja dozivljavaju isto tako kao i oblik lenj [lijen], kao- ekavizme.

290 MILOS OKUKA

a kod Hrvata je to .xiiftong s fonemskim statusom", pa prema tome ima neo­bicnu vaznost za hrvatsku fonologiju i za njeno diferenciranje od srpske.

Tako onda u knjizi Hrvatski i srpski, s karakteristicnim podnaslovom (ka­rakteristicnim naravno i za ono sto cemo navesti i za samu knjigu u cjelini)Zablude i krivotvorine (Zagreb, 1995, 122-3) Mire Kacica u vezi sa fonolo­skim razlima izmedu hrvatskog i srpskog stoji sljedece: "U knjizevnome je je­ziku hrvatskome sedam samoglasnickih (la, 0, e, i, u, r, ie/) i dvadeset i petsuglasnickih glasova (lp, b, f, t, d, c, s, z, C, 3, C, 3, S, i, k, g, h, m, n, q, 1, }, r,v, jI)... U knjizevnome jeziku srpskome nema glasa lie/. Naizgled neznatnarazlika u popisu glasova uvjetovala je razvitak dviju glasovnih predaja: ijekav­sku stokavstinu kao knjizevni jezik Hrvata - ekavsku stokavstinu kao knji­zevni jezik Srba" .20 Ijekavski izgovor, nastavlja on, "nasuprot ekavskome uvje­tuje velik broj razlicnih temeljnih rjecnicnih jedinica (dijete - dete) uz koje seopet vezu mnoge jedinice" od njih izvedene": a) opreka ije/i (hrv. dolijevati,razlijevati, srp. dolivati, rarlivatii i b) opreka jeli (hrv. do ljev, doticaj, srp. do­liv, doticaj). (I to su svi primjeri uz njegov veliki broj i uz njegove mnoge raz­likovne jedinice, s napomenom - "u hrvatskome: doticati, isticati, poticati,naticati, prema dotaknuti, istaknuti, potaknuti, nataknuti, a ne kao izvedeniceod glagola teci" - sto bi valjda trebalo da znaci da u srpskome to tako nije.)

I Ivo Pranjkovic, inace zestoki oponent agresivnom kroatiziranju hrvat­skog standardnog jezika, u svom prilogu Hrvatski standardni jezik i srpskistandardni jezik (u zborniku .Jezyk wobec przemian kultury", Katowice, 1997,55) uzima reflekse .jata" kao jednu od najmarkantnijih diferencijalnih crta hr­vatskoga i srpskoga, isticuci kako su ti refleksi "u hrvatskome standardu /i/je­kavski a u srpskome ekavski (npr. vrijeme-vreme, sijevati-i-sevati, pjesma­pesma, tjerati-i-terati. dio-deo, vidio-i-video itd.)". Dodatnom formulacijom- .Jstina, u srpski se standard deklarativno ukljucivala i ijekavica (zbog Srbau Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Crnogoraca), ali su se njome u praksi(npr. u Beogradu) sluzili sarno povremeno neki jezikoslovci, podrijetlom ije­kavci" - iskrivljena je odnosno osporena cjelokupna jezicka tradicija bosan­skohercegovackih Srba, hrvatskih Srba i Crnogoraca i knjizevnojezicka zbiljaBosne i Hercegovine i Crne Gore.

Ovaj sistem poricanja i iskrivljavanja srpske standardnojezicke prakseimao je za cilj da se hrvatski i srpski jezik i hrvatska i srpska jezicka teritorijapodijele jednom za svagda po ekavsko-ijekavskim jezickim savovima. On je,kako smo vidjeli, u svijetu pobrao stanovite plodove. Kao, uostalom, i druge

20 Ovakvo se ucenje sve vise prihvata na strani, up. npr. Heinz-Dieter Pohl, Die serbokroa­tische Schriftsprache. Ein Riickblick, Die Slawischen Sprachen, 33/1993 i dr. (0 tome kod: Okuka,Eine Sprache - viele Erben, 1988). U drugom izdanju svoga Grammatikhandbuch-a BarbaraKunzmann-Muller (1999, 14-19) istina priznaje i Srbima ijekavicu u nekoj formi, ali kad navodirazlike izmedu hrvatskoga i srpskoga, ona ijekavizme ukljucuje u hrvatski, a ekavizme u srpski je­zik, npr. lijecnik - lekar [nema: ljekar] , sijeno - seno, rijeka - reka, dijete - dete, ljepota ­lepota, tjedan - nedelja [nema: nedjelja] itd. Uz to, ona se nekriticki povela prema kroatistima panavodi cak i razlike tipa ladan - hladan, ren - hren, ocu - hocu, zafaliti - zahvaliti (iz ceganije jasno da Ii prve pripisuje kao jedine srpskom knjizevnom jeziku). Po ovoj autorici isto tako usrpskom ne postoje rijeci deka, grah, mrkva, stanarina, susjed, ulje, zarulja i dr.

21 Nasa isticanja (druga isticanja su autorova; tu su i svi primjeri koje autor navodi). Napo­minjemo da je Kacic ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Hrvatske akademije znano­sti i umjetnosti.

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 291

gramaticke hrvatsko-srpske razlike koje je kroatistika, cesto od oka, podastiraladornacoj i svjetskoj strucnoj javnosti (0 tome jos nize).

No, kako se u kroatistici zavrsila prica 0 jatu? Nije se u stvari jos zavrsi­la, a rezultati reformi su sarno polovicni. Qficijelna kroatistika je jat jednostav­no proglasila posebnom fonoloskom jedinicom. U prozodiji je nekadasnji slog/-je-/ ozvanicila kao /-ije-/ (tijelo, crijep, cvijet, zvijer, zdrijebe itd., nasuprot:dijete, odijelo, nasijecati i sl.). Vazeci Babic-c-Finka-i-Mogusev pravopis jeuveo i posebne nazive: a) za jat u dijete - .xlvoglasnik ie", b) za kratko jat udjeteta - "glasovni skup je koje se pise sa je", odnosno .Jcratkim izgovoromdvoglasnika ie", i c) za tzv. produzeni jat - "produzeno je". Uz to, taj je pra­vopis, udaljavajuci se od ranijeg srpskoga i hrvatskoga standarda, donekle ar­haizirao (mada smuseno i nekonzistentno) supstituente jata iza r, sankcionira­juci likove tipa okrjepa, pogrjeska, strjeliea, vrjemena, preprjeka i sl., koji sunakon toga postali, u neku ruku, ljubimcima hrvatske jezicke prakse. AutoriHrvatskog jezicnog savjetnika (1999, 69-70) su medutim odustali .xxl pisanjaslijeda je u kratkim slogovima iza pokretnoga r. S jednom iznimkom: tvorbenaporodica rijeci grijeh, rijeci iz religijsko-moralnoga leksickog kruga, jer je toduga i neprekinuta hrvatska tradicija". Te forme oni su izjednacili sa onimabez j i naveli sve rijeci: .bezgresan i bezgrjesan, bezgresnica i bezgrjesnica,bezgresnicin i bezgrjesnicin, bezgresnicki i bergrjesnicki, bezgresnik i bezgrje­snik; bezgresno i bezgrjesno, bezgresnost i bezgrjesnost, grehota i grjehota,gresan i grjesan, gresic i grjesic, greska i grjeska. gresnica i grjesnica, gre­snicin i grjesnicin, gresnicki i grjesnicki, gresniji i grjesniji, gresnik i grjesnik,nepogresan i nepogrjesan, nepogresiv i nepogrjesiv, nepogresivost i nepogrje­sivost, nepogresnost i nepogrjesnost, pogresan i pogrjesan, pogresivost i pogr­jesivost, pogreska i pogrjeska",

Sporenja 0 jatu u kroatistici ovim, medutim, nisu okoncana. Ona se i da­lje vode na dva plana: a) u zucnim i vrlo kontroveznim diskusijama 0 njegovufonoloskom statusu-? i b) u nastojanju nekih kroatista i drzavnih jezicnih odbo­ra da se njegov fonoloski status i (orto)grafijski sankcionira. U vezi s ovim po­sljednjim postoje dva potpuno oprecna prijedloga. Prvi polazi od toga da je "unormalnom javnom govoru na zajednickom hrvatskom jeziku [j] i [e] na mje­stu staroga dugoga jata, koji se opazajno i ponovljivo izgovaraju na jednak na­cin kao sto se izgovaraju u drugim rijecima" (npr. u evijet, brijeg, kao u jela,djedo) , da je "u svim tim rijecima dvofonemski slijed /je/, jer nema jezicnihrazlikovnih razloga da ne bude tako, pa bi u dosljednom fonemskom pravopi­su, kakvom tezimo, trebalo i pisati uvijek je za /je/, a ne zbunjujuce i premanekom nefonemskom razlogu sad je, sad ije ili nekako drukcije za fonemskiisto. Dakle, normalno bi bilo pisanje kako djeteta tako i djete, kako cvjetic, ta­ko i evjet, kako ljepsi tako i ljep, kako Njemacka tako Njemae" (Ivo Skaric).

22 Up. Ivo Skaric, Sto s hrvatskim standardnim refleksom dugoga staroga jata?, Govor13/1-2 (1996), 1-22; Dalibor Brozovic, Refleks starohrvatskoga dugog jata u hrvatskome slovo­pisu, Jezik 46/1 (1988), 1-4; Ivo Pranjkovic, Je li refleks jata fonem iii morfofonem, Jezik 45/5(1998), 192-195; Mijo Loncaric i Vesna Zecevic, los 0 dvoglasniku pisanom ije, Jezik 46/3(1999), 113-115; Ivo Skaric, Eppur si muove.' (Osvrt na Brozovicev osvrt), Jezik 46/3 (1999),115-118; Dalibor Brozovic, 0 refleksima jata i 0 fonemama i morfemama, Jezik 46/4 (1999),144-151; Dalibor Brozovic, ladi ijekavskoga jata i jote, Jezik 46/5 (1999), 182-184.

292 MILOS OKUKA

Drugi prijedlog polazi od toga da hrvatski slikopis (pravopis) treba reformiratiu skladu sa fonoloskom teorijom 0 jatu tako sto bi se uveo .xlvoslov ie" (od­nosno .xlvoglasnik ie") umjesto ranijega /ije/. To bi bilo .najjednostavnije inajeuropskije rjesenje" jer se bazira na hrvatskoj jezickoj (slovopisnoj) tradici­ji, jer slicne "glasovne sklopove imaju francuski, spanjolski, talijanski, slovac­ki i drugi jezici, i biljeze ih sa ie", A navodnu politicku bojazan sto je to na­stavak endehaske pravopisne tradicije treba naravno odlucno odbaciti, jer .akoje endehaski rezim uzeo iz hrvatske tradicije nesto sto je inace dobro i vrijed­no, onda to nije postalo samim time lose i nevrijedno" (Dalibor Brozovic)."

I pored vel ike halabuke u kroatistici oko jata u hrvatskom pravopisu opet(zasad) nema nikakvih razlika u odnosu na srpski pravopis na cisto grafickombiljezenju njegovih zamjenika. Razlike su, dakle, u tome sto su donekle reakti­virane i sankcionirane arhaicnije forme (koje su poznate i ranijoj srpskoj jezic­koj tradiciji, osobito stvaraocima sa istocnohercegovackog i crnogorskog pod­rucja, npr. takve forme redovno je upotrebljavao arhimandrit Nicifor Ducic, adanas se u Crnoj Gori ponovo ozivljavaju), zatirn u vrednovanju pojedinih ja­tovih supstituenata i u prozodijskom obiljezavanju dugoga jata tipa snijeg unormativnim rjecnicima ili u savjetnicima. Kazemo narnjerno donekle, kakobisrno ukazali na metode kroatista u razlucivanju gramatickih kategorija u hr­vatskom i srpskom jeziku: u nedostatku relevantnih cinjenica, a u namjeri dapredoce krupne hrvatsko-srpske jezicke razlike, oni su se obilato posluzili(uglavnorn prikazujuci srpski knjizevni jezik u krivom svjetlu) formulacijamatipa .xlonekle je sustavan odnos", "razlike rnnogobrojne i raznovrsne", .Jmajos niz hrvatskih specificnosti", "u srpskirn se tekstovirna danas prakticno visene nalazi", "pa ih govornici cesto nisu ni svjesni" (Brozovic), .veoma su uoc­ljive", "glasovne su razlicitosti vidljive", "u hrvatskorne se cesto", "u srpsko­me se ne ostvaruje ili se ostvaruje", "u vise vrsta rijeci", "puno se cesce rabi" ,.npstoji niz takvih sveza", "u srpskorne se jeziku uglavnorn rabe" (Kacic),.majveci broj razlika", "vrlo brojne razlike", "jos veci broj razlika", "nesto rna­nje brojne, ali izrazito pertinentne razlike", .znatno su cesCi slucajevi", "urnnogo vecoj rnjeri", "u srpskorn je standardu cest slucaj", .moze se prije sve­ga prirnijetiti poprilican broj rijeci", .Jcarakteristicne razlike mogu se registrira­tri", .Jma vise nego dovoljan broj razlika" (Pranjkovic), itd.

U potkrjepi svojih navoda kroatisti pri tom "previdaju" einjenicu da jesrpski standardni jezik policentrican standardni jezik, a hrvatski standardni je­zik monocentrican standardni jezik, potpuno (narnjerno) ignoriraju srpske gra­rnatike, pravopise i rjecnike standardnog jezika, .zaboravljaju" teritorijalnu ra­slojenost srpskog standardnog jezika i njegovu konjuktivnu norrnu (i ovo iana) i, na kraju, srpskirna proglasavaju jezicke osobenosti sarno jedne sredine(npr. beogradske) ili sarno jednog stila knjizevnog jezika (uglavnom kako imbolje odgovara). Tako se npr. deklinacija .Jmenica odrnila (Ivo, Ive, Ivi... ­Ivo, Iva, Ivu .. .)" proglasava jednom .xxl izrazitih razlika na morfoloskoj razi-

23 Brozovicev prijedlog je dozivio fijasko: odlucno su ga odbili Zavod za hrvatski jezik, Ka­tedra za suvremeni hrvatski jezik Filozofskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Drustvo hrvatskihknjizevnika, Ministarstvo kulture i prosvjete Republike Hrvatske i Razred za knjizevnost HAZU.Jedino je u Razredu za filoloske znanosti HAZU glasalo dva calana za ie (vjerovatno Brozovic jjos jedan clan), a devet clanova za ije (up. Jezik 40/5, 1993, 129-130, i Jezik 41/4, 1994, 126).

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 293

ni" (iako se zna da je ta osobina svojinom samo uze istocnohercegovacke i cr­nogorske govome zone, a da su upravo forme Ivo - Ive - lvi svojinom ono­ga srpskog jezika koji Hrvati zele proglasiti i jedinim za sve Srbe, tj. ekavsko­ga knjizevnojezickog izgovora), - ili kad se tvrdi da se u srpskom izgubilakonstrukcija dobra covjeka, - ili kad se sufiks -ce (cobance, sekirce, maram­ce, jastuce itd.) zeli upomo nametnuuti srpskom jeziku kao jedina tvorbenamogucnost, a sufiks -Cic rezervirati sarno za hrvatski standard (iako su formena -ce u srpskom jeziku regionalni varijeteti i na standardnoj razini imaju stil­sku funkciju), - ili kad se po svaku cijenu zeli nametnuti srpskome sufiks-ka, a sufiks -ica rezervirati za hrvatski, - ili pak kad se tvrdi da su formeelemenat, segmenat, koncerat i s1. odlika srpskog, a element, projekt, koncerthrvatskog standarda, - ili kad se kaze da u srpskom jeziku "imamo gotovouvijek sa i ka, za razliku od hrvatskog koji ima s i k" (iako gramatike srpskogjezika donose i forme sa a i bez a i iako su objasnjenja za upotrebu duzih for­mi ista), - ili kad se osporavaju srpskom jeziku akcenti tipa doci, niici.pomoci, covjek-covjeka i s1., - ili kad se tvrdi da su srpski oblici madija, bes­planski i besprekidan, a hrvatski magija, neplanski, neprekidan, - ili kad se"propisuje" Srbima da govore sarno: Ako budes bio dobar, kupicu ti loptu, aHrvatima sarno: Ako budes dobar, kupit cu ti loptu, - ili kad se tvrdi da jekod Srba u upotrebi amalin, a kod Hrvata hamal (pa cak kod ovih prvih i od­ma, a kod drugih naravno sarno i redovno odmah), - ili npr. hrv.: To je uci­nio Marko, a srpski: To je ucinjeno od strane Ma rka , hrv. Pitam da li je do­sao, srpski: Pitam je li dosao, itd., itd."

Uz ovakvo hrvatsko-srpsko razgranicavanje u okviru gramatike i sintaksedolazi i druga razina svjesnoga inoviranja u tim oblastima u hrvatskom knji­zevnom jeziku. Tako se napadno isticu genitivne forme tipa molbd, tajnd,majkd, bajkd, taIba, skol}ka, torba'» i dr., tako se odreduje da je u akuzativujd. licne zamjenice ona obavezno pisati i govoriti: "Milan ju vidio" umjesto

24 Sve razlikovne "bisere" koje konstruiraju kroatisti nije moguce ni navesti jer bi trebalodobro prostudirati kroatisticku literaturu za posljednjih desetak godina. Zato smo se ovdje ograni­cili na pomenuta tri izvora (tri priloga poznatih hrvatskih lingvista). Kod Kacica (1995, 125) semogu naci razne tvrdnje, izrnedu ostalih i sljedeca: "U hrvatskome jeziku postoji oprjeka -iti/-jetikoja naznacuje prijelaznost/neprijelaznost glagola, a u srpskome je nema:

hrvatski srpskiemiti = ciniti emim emeti (iii emiti) = cinitiemjeti = postati emim emim i postojati em."

Kod Brozovica (1997, 132-133) opet nije srpska recenica tipa: .Pogledaj, molim te, stoji li kopred vratima" ili forma "njezina brata" itd. Kod Natase Basic (Jezik 40/5, 1993, 152) citamo iovo: "Nastavak -ci u tvorbi pridjeva zaista je obiljezje hrvatskoga jezika, kojemu nasuprot stojisrpsko -cki: pleteca : pleteca (igla), brijaci : brijacki (aparat), sivaci : sivacki (stroj) itd." Kad eo­vjek cita ovakve tvrdnje, onda se mora zapitati da Ii stvamo tako misle njihovi autori iii se na­mjemo pretvaraju ili doista ne poznaju gramatiku srpskog jezika! Ukoliko je u pitanju ovo zadnje,onda bi se, kad vee 0 tome pisu, morali prethodno informirati 0 onome 0 cemu pisu. Bar to nijctesko: srpski jezik razumiju isto tako kao i hrvatski. IIi ce nas i u tome ubijediti u suprotno!

25 U Hrvatskom jezicnom savjetniku (1999, 85-86) se "preporucuje -it nastavak" kod svihimeniea na mb (bornba), pc (kopca), jn (blagajna), lb (zamolba), jk (dojka), rn (ljekarna), mf (nim­fa), ht (jahta), jb (dvojba), ps (skepsa), kao i "alga. boljka, borba, bunda, ceznja, cistka, dogma.forma, gimnazijalka, gozba, kazna, kcerka, kopca, krinka, lopta, mozga, ornca, opna, palma, palj­ba, pandza, postrojba, sekunda, sjenka, smetnja, stanka, sumnja, sipka, torba, varka, vojska, vrpea,zebnja, zipka, zvjerka, zenka".

294 MILOS OKUKA

"Milan je vidio", tako se zahtijeva da se razgramce dativ i lokativ zamjemc­ko-pridjevske paradigme na taj nacin sto ce dativ glasiti momu, brzomu, a 10­kativ mome, brzome i sI,26 Tako se zazire od prisvojnog genitiva (sarno: Dru­stvo hrvatskih knjiievnikai, uvodi instrumental u funkciji imenickog predikata(On je sada redateljem) , insistira se da se izbaci prijedlog kod u genitivu (sa­rno: u nas), potcrtavaju veze tipa tijekom rata, glede," u svezi (cega), bjezi seod da-konstrukcije kao od vraga itd.

Dok su u oblasti gramatike i sintakse u osnovi mrsavi plodovi "pohrvaCi­vanja" hrvatskog jezika, u tvorbi su ti ucinci mnogo vidljiviji. Tako su tri na­stavka proglaseni nacionalnim nastavcima te se u vezi stirn svim sredstvimanastoji ne sarno da se oni normativno sankcioniraju nego i da se u praksi eta­bliraju. To su sufiksi -telj tslusatelj, ronitelj, starosjeditelj, gonitelj, polaritelj,govoritelj), -ba trardjelba, ugrozba, ucinba, busidba, krojitba, rezidba, izrad­ba, obradba), i -(ij)ski (akcijski, apelacijski, koncentracijski, organizacijskiy.Sufiksi -lac i -oni su proglaseni srbizmima i izgubili su se iz oficijelne jezickeprakse."

Isto tako se nastoji uopstiti sufiks -ica na racun sufiksa -inja, -ka i -kinja.To je, medutim, vrlo zamrsen tvorbeni kompleks imenica u "srpsko-hrvat­skom" jeziku pa su npr. autori Hrvatskog jezicnog savjetnika (1999, 89-91,95) u davanju konacnih sudova bili dosta oprezni. Prednost su ipak dali sufik­su -ica svugdje gdje se to moglo uciniti (glavarica, slikarica, svercerica, tinej­dierica, kreatorica, p rofesorica, streberica, odlikasica, pacijentica, maturanti­ca, pilotica, brbljavica, cmizdravica itd.). Izricito se naglasava da su likovi na-ka od osnove na -ar, -er, -or i likovi od osnova na -telj nestandardni (tj.umjesto cimerka, slikarka, svecarka, ljubiteljka i sl. traze se likovi cimerica,slikarica, svecarica, ljubiteljica sl.). Sufiksu -ica daje se prednost i u imenicatipa ekonomistica, lingvistica, aristokratica, pilotica itd., a .Jzrazita prednost"se daje sufikcima -ica i -nja nad onima na -kinja, dok se ravnopravnost sufiksa-ica i -kinja ostavlja imenicama tipa aristokratica = aristkokratkinja, artisto­kratkinja = aristokratica. Kod osnova na -log konstatuje se trojstvo sufiksa(-ica, -inja, -kinja) , izjednaceno se posmatraju prva dva sufiksa tpsihologica =psihologinja, psihologinja = psihologicai i ostavlja se vremenu da pokaze .Jco­ji ce od tih likova dobiti prevagu". Autori su jedino izriciti u tome da se "zen­ski mocijski parnjaci" u oblasti naziva .Jcoji oznacavaju pripadnika Rimske cr-

26 Up. kod S. Babica (Jezik 40/1, 1997, 33): "To prihvacaju sarno pojedinci koji posebnopaze na svoj jezik, ali cemo nastojati da to izrazitije ude u normativne prirucnike i da bude epee­nitije prihvaceno". A u Hrvatskom jezicnom savjetniku (1999, 87-88) stoji u vezi s tim sljedece:.Llvrijezeno je misljenje medu kultiviranim govornicima hrvatskog jezika, ali ono nije izricito na­vedeno ni u jednome normativnom prirucniku, da uporabu navezaka -u i -e (koji nisu obvezatni) usklonidbi odredenih pridjeva muskeg i srednjeg roda treba raspodijeliti tako da se natavak -u vezeza dativ, a -e za lokativ. To se pravilo veoma rijetko dosljedno provodi, cak i u pismu tih istihkultiviranih ljudi. Iako to pravilo ne pridonosi nista posebno jezicnoj razlikovnosti (razlikovanjuhomonimnih padeznih oblika - lokativ naima uvijek dolazi s prijedlozima, lito je dostatno razli­kovno), mozemo ga ipak poduprijeti kao jednu od osobitih hrvatskih stilskih znacajka i navika".

27 U Osijeku izlazi i casopis Glede, "prvi studentski casopis za promicanje hrvatskog jezi­ka", u kojem postoje i rubrike Jezikomlat i Rijecju ra rijec.

28 Tako se javlja sufiks -ijski i u: koncetracijski logo!". Autori Hrvatskog jezicnog savjetnika(1999, 98) dopustaju jedino "pridjev komisioni kad se upotrebljavaju imenice prodaja, trgovina iliposao",

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 295

kve" (tj. prema evangelik, lzeretik, katolik, laik) izvode "sufiksom -kinja (evan­gelikinja, lzeretikinja, katolikinja, laikinja)".

Stroga granica prema srpskom jeziku povucena je kod sufiksa -ce: "U hr­vatskome se jeziku izvedenice sufiksom -(c)« tvore sarno od osnova imenicamuskeg i zcnskog roda koje oznacavaju ziva bica (osobe i zivotinje). Izvedeni­ce sufiksom -(c}« od imenica za oznaku stvari ne pripadaju hrvatskomu jeziku,te se one strelicom upucuju na likove sa sufiksima -cic ili -ic, koji u hrvatsko­me jeziku izricu dominantno znacenje od imenica muskeg roda tjastuce ~ ja­stucic, stolce ~ stolic, stolcici", 29

U isticanju pravog (ili velikog) hrvatstva sluzili su i dva prefiksa: a) do­(dopredsjednik, doministar, doministarka, doministrica) po ugledu na tvorbu izNDH (poglavnik - doglavniky'' i b) su- (supredsjedatelj).

Posebna konfrontacija prema srpskom jeziku i prema "srbiziranom" i "an­gliziranom" hrvatskom jeziku za ovih desetak godina u Hrvatskoj ostvarena je(i dalje se aktivno ostvaruje) u oblasti "posudenica", "ozivljenica" i .aiovotvo­renica". Promjene politickih, ideoloskih, drustvenih i psiholingvistickih para­digmi snazno su uticale na promjene u cjelokupnoj knjizevnoj leksici, osobitou administrativnom, publicistickom i naucnom stilu hrvatskoga knjizevnog je­zika. U izgradivanju novohrvatskoga jezika sve politicke, drustvene, naucne ifiloloske strukture hrvatskoga drustva gotovo plebiscitamo su prihvatile: a) or­todoksni purizam, tj. konzekventnu zamjenu rijeci stranog porijekla domacomrijeci "u opcestandardnoj, opceobvezatnoj, referencijalnoj, javnoj i sluzbenojkomunikaciji" (a ako ona u jeziku ne postoji, onda je treba stvoriti); b) ozivlja­vanje zaboravljenih (ili prognanih) rijeci kojima se .Hrvati vracaju svojoj zatr­toj jezicnoj bastini, svojemu jezicnom identitetu"31 i c) stvaranje novih rijeci uskladu sa politickim, ideoloskim i drustvenim promjenama.

Tako su gotovo preko noci nestale rnnoge uobicajene i potpuno prilago­dene strane rijeci i mjesto njih se pojavile domace, postojece ili novostvorene:skupina (grupa), prosvjed (protest), tajnik (sekretar), cimbenik (faktor), velepo­slanstvo (ambasada), veleposlanik (ambasador), putovnica (pasos), odora (uni­forma), pristupnik (kandidat), srediste (centar), pracenje (kontrola), sestosve­scani (sestotomni), rednik/racunalo (kompjutor), preslik(a) (kopija), tipkalo(dugme), tipkovnica (tastatura), ovlasnica (licenca), jantar (cilibar), pekac/pev­ka (tepsija), slikopis (video kaseta), zvukopis (audio kaseta), niz (set), roscic(kifla) , ovratnik (kragna), deva (kamila), remen (kais), brojka (cifra), bla­gajna (kasa), topnistvo (artiljerija), vojarna (kasama), tecaj (kurs), skladiste/prodavaonica/ducan (magazin), zrakoplov (avion), uzletiste/rracna luka (aero­drom), uljudba (civilizacija), vrtolet, vrtoplav i dr. (helikopter), kopnica (si­daJAIDS), mimovod, premosnik, prenosnica (bypass), odmirba (turizam), pre-

29 Up. Hrvatski jezicni savjetnik, 1999, 96.30 To se sirilo pod uticajem HDZ-a, u cijem statutu iz 1991. stoji dopredsjednik, odnosno

pod uticajem iseljene Hrvatske. Up. kod S. Babica (Hrvatski jucer i danas, 1995, 134): ,,1 tako seza NDH prefiks do- prosirio na racun prefiksa pod-. Hrvatsko je iseljenistvo veoma cesto upotre­bljavalo nazive stvorene za NDH, a kako je najcesce bilo i najodlucnijega hrvatskoga usmjerenja,to se i njihov jezik smatrao najcistijim hrvatskim jezikom. Vrativsi se u domovinu, oni su sirili tenazive, a drugi su se zbog njihova hrvatstva rado na njih ugledali, smatrajuci do- neopravdanoprogonjenim, stali su ga s radoscu upotrebljavati, i tako se taj prefiks stao naglo siriti".

31 Up. Hrvatski jezicni savjetnik, 1999, 104, 110.

296 MILOS OKUKA

docnik (ekran), dalekovidnica (televizija), uspjesnica'? (bestseler) itd. Tako sunanovo uskrsle rijeci: domovnica, bitnica, celnik; bojovnik, novcati, kuna, PO­glavarstvo, vrhovnik, vrhovnistvo, imovnik, kotar, zupanija, vlastovnica, ospo­soba, ocevid. ocevidnik, nazocnik. vjeibenik, vjeibenistvo, vjeibovnik, satnik,stavnja, stega, tecevina, tecejac i dr. Tako su nastale mnoge hrvatske .zamjed­benice" tipa vomica (vozna karta), obradnik (jedinica za obradu), izdomnica,izdomnistvo, izdomnik ("osoba koja je s nekoga razloga izvan vlastitoga do­rna", Jezik, 42/4, 1995, 120), ocjedivac (umj. "uredaja za susenje tanjura"),razgranicnica (linija razgranicenja), osobnica (osobna iskaznica), gacnjak (uc­kur), nazociti, premosnica, ciljnik, pakovina, tje log radnja , preslovljivanje, pre­zvukovljivanje, umjeravati, oCiste, ucitba itd. Tako su zivnuli redarstvenici,streljivo, strojnice, postrojbe, primitak, pripomenak, medudob itd. Tako su ni­kli cudoredba, cinorede, cudoredbeni pristupnik, cudoredbene zasade sveucili­snog poslanja, kakvotna dostatnost, uredbena odluka i sI,33

Slucaj novotvorenica je prica za sebe. One su proglasene ne sarno vaznimleksickim slojem za .xlobar hrvatski jezicni osjecaj, a time i za sam hrvatskiknjizevni jezik"34 nego se smatraju i jednom od vaznih cimbenika hrvatskogpatriotizma i nacionalnog ponosa. Casopis za kulturu hrvatskoga knjizevnogjezika Jezik, na celu sa njegovim glavnim urednikom Stjepanom Babicem, ijedno i drugo je visoko stilizirao, pretvorivsi se tako ne samo u svojevrsnu ra­dionicu novotvorenica nego i u politicko srediste (da ne kazemo centar) kojetaj smjer na opcehrvatskom nivou podstice, koordinira, javno nagraduje i knji­zevnojezicki propagira i ocjenjuje. Stirn u vezi primjenjuju se razne metode,npr.: a) raspisuju se natjecaji za najbolju rijec godine i nakon javnog izboradodjeljuju nagrade pobjedniku, b) raspisuju se natjecaji za hrvatsku zamjenukonkretnih tudica, prije svega anglizama, i c) stavlja se na javnu diskusiju visevarijanata za odredeni pojam ili za odredenu rijec i traze se od citatcljstva sudo njima ili novi prijedlozi.P

32 Pretjerana upotreba novih zamjedbenica na -ica naislo je u Hrvatskoj na otpor te postaloi predmetom podsmijeha. Tako npr. u casopisu Hrvatska ljevica (1999) Hrvoje Matas u clanku Br­zogri: ili sporogri; pitanje je sad kaze da se u novohrvatskom jeziku .normalnoj hrvatskoj rijecipo svaku cijenju nakalemljuje nastavak -ica, bez obzira spada Ii on tamo iIi ne". Na taj nacin se,veli on, .,tvore nakaznice, kao sto su povjesnica umjesto povijest iii potvrdnica umjesto potvrda".Tako je i dozvola postala dopusnica, setaliste - setnica, prilika - prigodnica. "UmirovljeniciHrvatske", kaze on tu dalje, .riisu uspjeli da im Mirovinski fond uskladi njihovu mirovinu, mozdai zbog toga sto su napisali molbu, a ne zamolnicu'l Nece uspjeti niti ako su napisali tuzbu opcin­skom sudu, jer se takva stvar sada zove tuibenica".

33 Up. Ivo Pranjkovic, 0 jeziku cudoredbenog propisnika, Vijenac, 1. srpnja 1999, 7.34 Up. Stjepan Babic, 0 najboljoj rijeci u 1994. godini, Jezik 42/5, 1995, 139.35 U svemu tome ima pretjerivanja, cak i neukusa, ali i vrlo originalnih. duhovitih poteza.

Taka je npr. Stjepan Babic dao da se vrlo lijepo izradi .Jmkmarker" za Iezik (dizajniran glagolji­com), na kojem na jednoj strani stoji sljedece: "Vee svojim imenom kazuje cernu sluzi (misli sena Jezik, casopis za kulturu hrvatskoga knjizevnog jezika, M. 0). Citate Ii ga? I Preporucujete liga svojim prijateljima i znancima? I Sirenje jezicne kulture uvijek je vazan zadatak svih Hrvata".A na drugoj strani .Jmkmarkera" stoji sljedece: .Kako se zovem? II Potvrdeno je: zaloga I znakkod citanja I razdjeljni karton I bukmark(er) (eng!. Book-mark, bookmarker) I lezecajhn (njem. Le­sezeichen) I lizeza (fr. liseuse) II Htio bih ljepse ime. II Predlazu: citacica I docitnica I granicnik /knjiznik I listokaz I obiljezavac I obiljeznik I oznacivac I stranicnik I stionik II Ja bih da me zovetedocitnica I knjiznik I stranicnik iIi stionik. II A vi?"

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 297

Plodovi te zetve doista su veliki. Tako npr. Stjepan Babic ponosno saop­stava da je .za hrvatsku zamjenu za jack-pot" na javnom natjecaju dobio cak270 prijedloga od 56 osoba (42 muskarca i 14 zena), medu kojima su 239 raz­licnice (npr. uvecak, polog, zlatonos, srida, lotnjak, srecko, bankovnjak, pre­tvornjak, nagradnik, kunovnica, nastolak, zgodun, donagrada, dobikun, sveos,visnik, nezgodnik, velezgod, blagar, blagovir, lutrijak, skupnjak, kapitalnjak,svejam, sesticnjak, zgodimir, dobivrh, cvrstnik, visnjik itd.)." Tako se rodio inovi hrvatski Sulek, Bulcsti Laszlo, za koga Stjepan Babic na pitanje mnogihda on mozda nije Madzar kaze: "I jest i nije. Otac mu je Madzar, a majka Hr­vatica. Koliko je on Madzar, to ne znam, ali da je Hrvat, pravi pravcati Hrvat,to dobro znam, jer veci i bolji biti ne moze.">'

Dakle, taj .Jirvatski Sulek nasih dana" svoje pravo pravcato hrvatstvo, po­red drugoga, dokazao je naime i svojom velikom .jezikoslovnorn gozbom"(Stj. Babic) u raspravi Pabirci rednickoga i obavjestnickoga pojmovlja oko ra­zumnih sustava (Radovi Zavoda za informacijske studije Filozofskog fakultetau Zagrebu, 5/1993, 11-73), u kojoj je "ponudio oko 600 novih rijeci, glavni­nom novih naziva za racunalno nazivlje". Tako je npr. matematika postala 010­

slovlje, algebra - racunstvo, kibernetika - krmboslovlje, kriptologija - kri­toslovlje, logika - mislovlje, muzikologija - glazboslovlje, psihologija ­dusoslovlje, informatika - obavjesnistvo, filozofija - mudroslovlje, ontologi­ja - bitoslovlje, etika - cudoredba, epistemologija - znanjoslovlje, neurolo­gija - iivcoslovlje, leksikograf - rjecnicar, matematicar - oloslov, statisti­car - uzroslov itd. Tako je display postalo predocavati, monitor - predoc­nik, interface - mesutnik, schell - suceonik, memory - pamtionik, algori­tam - postupnik, coaxial cabel - suosnik, microware - sitnoval, word pro­cessor - prirednik, file - datnica, modem - pretvornik, processor - brad­nik, operator - opsluinik; tekst - orjecje, kontekst - surjecje, audio ­ozvuka itd. Tako su poglavlja slovnice (gramatike) postala .zvukovnica, gla­sovnica, slogovnica, oblicnica, znamovnica, smjenovnica, tvorbenica, izkonica,skladnica, rjecnica, izrecnica, besjednica, znacbenica i probnica". Tako smodobili zvukoslovlje, glasoslovlje, slogoslovlje, oblikoslovlje, znamoslovlje, smje­noslovlje, tvorboslovlje, izkonoslovlje, skladnjoslovlje, rjecoslovlje, izrekoslo­vlje, besjedoslovlje, znacboslovlje i poraboslovlje umjesto fonetike, fonologije,morfologije, morfemike, morfofonologije, derivacije, etimologije, sintakse, lek­sikografije, frazeologije, semantike i pragmatike.

.Kao sto je Sulek, podrijetlom Slovak", veli dalje Babic, "ucinio mnogoza hrvatsko nazivlje kad je to bilo najpotrebnije, u drugoj polovici 19. stoljecakad se stvarala moderna hrvatska znanost, tako danas stvara Laszlo kad angli­zmi preplavljuju hrvatski jezik kao poplava nakon proloma oblaka. On je pod­metnuo svoja mocna pleca da suzbije pogubnost te pojave. Trazi da se sve iligotovo sve kaze hrvatski. I ne sarno trazi, nego on i nalazi, on je rjecoslovacprvoga reda, jedan od najplodnijih, a nije pretjerano reci i najplodniji sto smoga ikada do sada imali". Tako je on ogromnim "bogatstvom hrvatskoga jezi­ka" ustao protiv "sedamdeset godina sustanarstva sa srpskim jezikom" i protiv

36 Up. Jezik 42/5, 1995, 139.37 Vjesnik, 3. 7. 1993.

298 MILOS OKUKA

onih vjetrova .Jcolonijalnog mentaliteta" mnogih Hrvata koji su .xmipili hrvat­ski jezicni osjecaj" i tako u svom vrtu sade korov umjesto lijepog povrca. "ALaszlo upomo plijevi nas vrt i marljivo sadi u nj hrvatske sadnice". 38

Nove hrvatske jezicne sadnice su, znaci, postale sastavnim dijelom jedno­ga politickog programa nacionalne kroatistike. Sve se zeli zamijeniti sto se za­mijeniti moze, pa i ono nemoguce. Cak i tzv. strucno nazivlje, i to iz temelja.Tako se npr. trazi da se umjesto amandmana uvede dopunak, amortizer da sezamijeni sa oprutnik, apstinent - sa suzdrinik, automat - sa samokretnjak ilisamokret, avenija - sa veleulica, karaula - sa straibenica, sansa - sa izgle­dak, akumulator - sa gomilnik, agregat - sa prikupnik, tumor - sa bojnik,skleroza - sa otvrdnica, turbina - sa vihornica, fusnota - sa obajnitba,hamburger (ili fast-food) - sa brzogriz; vikend - sa tjednica, vikendas - satjednicar, tinejdzer - sa naestnik, vestem - sa zapadnik; zapadnjak; sekta ­sa sljedba, volonter - sa bezplatnik; walkie-talkie (voki-toki) - sa nosiglasitd., "pa cak i nazivlje za padeze: 1. imenovnik, 2. rodnik, 3. datnik, 4. optui­nik, 5. zovnik, 6. mjesnik, 7. sredstvenik pa indikativ - pokamik, konjuktiv ­spreznik; optativ - [eljnik ... "39 Tako je znaci hrvatski jezik, posebno u proiz­vodnji novotvorenica, ustao ne sarno protiv srpskoga i protiv ranijega hrvat­skog jezika nego i protiv svakoga stranog jezickog nanosa.

Tako je novohrvatski jezicki inzenjering potpuno pornijesao jezicke razi­ne, jezicki kontinuitet, jezicke navike i jezicku komunikativnost, osobito nauc­nu i intemacionalnu. No, istina jest, i to treba ovdje posebno naglasiti, da dru­stvene i politicke promjene dovode do stvaranja novih rijeci, do imenovanjanovih predmeta i pojava, novih naucnih i tehnickih postignuca. Ali, isto takoje istina i to da s promjenom drustvenih sistema ne dolazi i do zamjena tzv.strucnih jezika koji su decenijama ili vijekovima uspjestno funkcionirali. A po­gotovo ne dolazi do zamjena tih sistema i jezickih navika iz tako banalnograzloga kao sto je onaj da se vlastiti strucni jezik po svaku cijenu mora razli­kovati od strucnog jezika (strucne terminologije) jednoga drugog, vrlo bliskog(ili gotovo istog) jezika.

Autori Hrvatskog jezicnog savjetnika (1999, 110 i 296) to su vrlo dobrouvidjeli, pa su pokusali da razdvoje novotvorenice od nazivlja i da uvedu od­redeni red u te oblasti, s ciljem da nekako pomire starohrvatski i novohrvatskijezik i starohrvatski i novohrvatski jezicki inzenjcring. Tako je za njih tvorbanovih rijeci i naziva posve .Jegitiman postupak i jedna stalnica hrvatske jezic­ne proizvodnje", na jednoj strani, a na drugoj strani ukazuju na to da ce, .Jcadse ta silna buka slegne", ostati "tek nekoliko rijeci koje ce uci u opcu upora­bU"40 te na to da su "nasi prethodnici bili kreativniji od nas danasnjih", U dru­goj oblasti - u nazivlju kao sistemima koji se upotrebljavaju u naucnirn, teh­nickim i umjetnickim granama - autori zahtijevaju jasna pravila koja morajuvoditi racuna ne sarno 0 jezickim nego i 0 terminoloskim nacelima (tj. 0

38 S. Babic, Hrvatski jucer i danas, 1995,260 i 266 (prethodno objavljeno u Vjesniku 3. 7.1993. i 17. 7. 1993).

39 Up. Jezik 42/5, 1995, 138.40 .Zanimljivo je", kaze se tu, "da rijec suosnik koja je bila rijecju godine u Hrvatskoj je­

dva da ima ikakav komunikativni status: tesko da ce tko u prodavaonici elektricne robe zatrazitidva metra suosnika",

HRVATSKI KONTRA SRPSKI 299

uskladenosti termina sa strukom). Tu, po autorima, "istoznacni nazi vi nisu po­zeljni jer dovode do nepotrebnih nesporazuma i opterecuju nazivlje", a blisko­znacni nazivi traze stroga razgranicenja. U tome se oni opredjeljuju za novuhrvatsku jezicku politiku koja je krenula da usustavi znanstveno, tehnicko iumjetnicko nazivlje u skladu sa hrvatskom jezickom tradicijom, ali ne "napa­met, prema osobnomu instinktivnom jezicnom osjecaju, vee prema odredenimnacelima." Ta nacela pri sredivanju nazivlja struka, po njima, jesu:

,,1. domace rijeci imaju prednost pred stranima (npr. naziv kompjutorbolje je zamijeniti nazivom racunalo itd.)

2. nazivi latinskoga i grckoga podrijetla imaju prednost pred nazivimapreuzetim iz engleskoga, francuskoga, njernackoga itd., npr. referencija je bo­lje nego referenca

3. prosireniji naziv ima prednost pred manje prosirenim (npr. naziv ra­cunalo prosireniji je od naziva rednik)

4. naziv koji je korisnicima prihvatljiviji ima prednost pred nazivom ko­ji je manje prihvatljiv; to se moze utvrditi anketom

5. nazi v mora biti uskladen s ifonoloskim. morfoloskim, tvorbenim, sin­taktickimi sustavom hrvatskoga jezika (npr. tenis-klub treba zamijeniti nazivomteniski klub, brojcano-slovcane omake s brojcano-slovne oznakei

6. kraci nazivi imaju prednost pred duljim (npr. jedinica za obradu jeobradnik)

7. naziv od kojega se lakse tvore tvorenice ima prednost pred onim odkojega se ne mogu tvoriti tvorenice

8. naziv ne smije unutar istoga terminoloskog sustava imati vise znacenja9. znacenje naziva ne smije se bez valjana razloga mijenjati - ako je­

dan naziv vee ima odredeno znacenje, ne treba istomu nazivu davati nova zna­cenja

10. naziv ima prednost ako odgovara pojmu kojemu je pridruzen i odra­zava svoje mjesto u pojmovnome sustavu, a 0 tome moze odluciti predmetnistrucnjak".

Kad se znaci ta nacela primijene na neke konkretne terminoloske slucaje­ve s obzirom na njihovu duzinu, onda npr. imamo: ispisna memorija umj. ispi­sna programska memorija, generator impulsa/impulsni generator umj. genera­tor vremenskih impulsa, zubna pasta umj. pasta za zube, obradnik umj. jedini­ca za obradu teksta, crtac/crtalo umj. jedinica za crtanje, odzivnica umj. linijaodziva, magnetnica umj. magnetna vrpca, upisnik umj. memorija s izravnimpristupom, povratnica umj. tipka RETURN, ciljni program ili odredisnik umj.program u jeziku racunala itd."

*I na kraju, nakon sto je zanimanje kroatistike za Srbe i srbizme "vee pre­

slo klimaks"," posljednja oblast koja se u najnovije vrijeme u kroatistici po­stavila u nesto zaostrenijoj formi jeste pitanje dijalekatske osnovice hrvatskoga

41 Hrvatski jezicni savjetnik, 1999, 297.42 Up. Marko Samardzija, Iz triju stoljeca hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 1997,

202.

300 MILOS OKUKA

standardnog jezika. Nacionalna novokroatistika oko casopisa Jezik stavila jesebi u zadatak da sa hrvatskog jezika skine i posljednju stogodisnju "zabludu"da mu je u temelju istocnohercegovacka gramaticka struktura i da tako dokazekako je hrvatski jezik i u genetsko-lingvistickom smislu potpuno razlicit odsrpskog jezika. Buduci da su se u tome pojavila krupna nesuglasja izrnedu no­vokroatista i dijalektologa," glavni urednik Jezika Stjepan Babic umijesao se uspor i presudio ga - ne krijuci pri tom simpatije prema onim shvatanjima ko­ja ustaju protiv istocnohercegovackog dijalekta i koje time, vo vjeki vjekov,poricu bilo kakav udio gramaticke strukture istocnohercegovacih ijekavskih(uglavnom srpskih) govora i Vuk-Daniciceva jezika u hrvatskom knjizevnomjeziku - na taj nacin sto tvrdi da se osnovica hrvatskoga knjizevnog jezika neodnosi ni na koji konkretni novostokavski sustav, na jednoj strani, a na drugojstrani opet kaze da ako .Jirvatski knjizevni jezik (i) pociva na dijalektalnojosnovici", onda on "poCiva na hrvatskim govorima", i to u svemu, "a danas iu naglasku"." Da bi to "postalo opceprihvacenim i uslo u open svijest morajunasi dijalektolozi dati temeljit nov pregled i sadasnjega stanja i povijesne pro­teznosti", zakljucuje Babic.

Buduci da ovo javno prozivanje najvjerovatnije nece ostati bez odjeka, zadavanje nekih odredenijih sudova 0 odnosu hrvatskoga knjizevnog jezika i nje­gove dijalekatske osnove treba dakle sacekati na nove rezultate hrvatskoga je­zickog inzenjeringa.

Minhen, decembra 1999.

43 Up. priloge i polemiku Marija Grcevica i Josipa Lisca u Jezlku 2/46, 3/46, 1/47 i 2/47.Up. i J. Lisac, Hrvatski dijalekti i jezicna povijest, Zagreb, 1996, 20, gdje on u studiji Koji su di­jalekti hrvatski? kaze: .Tijekom migracija najvise se prosirio istocnohercegovacki dijalekatski tip,ijekavski i stakavski. To je uglavnom srpski govor prosiren i oko maticnoga podrucja i na mnogimterenima u Hrvatskoj i u zapadnoj Bosni, a utjecao je svojom fizionomijom i u istocnim predjeli­rna (Srbija, Crna Gora). Radi se npr. 0 tome da je u Slavoniji istocnohercegovacki dijalekt odije­lio... arhaicne govore zapadnostokavskoga podrucja na sjevemi posavski i juzni posavski pojas ida je donedavno bio dominantan u znatnom dijelu Like, Korduna, Banije, sjeveme Dalmacije itd."(Ovo posljednje se odnosi na Srbe, koji su za vrijeme tzv. Oluje 1995. izbjegli u Bosnu, IstocnuSlavoniju i Srbiju, M. 0.).

44 Up. Jezik, 2/47, 1999, 80. Babic time osporava bilo kakav udio grarnaticke i prozodijskestrukture Vukova i Daniciceva jezika u hrvatskom knjizevnom jeziku. On istina naglasava da suHrvati imali Vukov akcenatski sistem (mi bismo rekli: Danicicev), ali da je on danas potpuno na­pusten. Sve je moguce, pa je moguce vjerovatno dokazati i to da hrvatsko naglasavanje i nije Da­nicicevo! Vjerovatno je moguce dokazati i to da Ivan Broz i nije sastavio Hrvatski pravopis(1892) na osnovu Vukova, da Maretic nije napisao svoju Gramatiku i stilistiku hrvatskoga iii srp­skoga knjiievnog jezika (1898), odnosno da Ivan Broz i Franjo Ivekovic nisu napisali Rjecnik hr­vatskog jezika (1901) na osnovu Vukova i Daniciceva jezika, odnosno da se danasnja gramatickastruktura hrvatskog jezika toliko udaljila od one strukture koju je opisao Maretic i da su u pitanjudvije potpuno razlicite knjizevnojezicke grarnaticke norme, od koje ova danasnja nema veze sa ra­nijom, pa prema tome ni sa srpskom gramatickom normom ni sa istocnohercegovackorn gramatic­kom strukturom!

Milos Okuka

HRVATSKI KONTRA SRPSKI

KROATISCH vs. SERBISCH

Zusammenfassung

301

In diesem Artikel wird das Verhaeltnis zwischen der kroatischen und der serbischen Stan­dardsprache im Bezug auf die alleneueste kroatische Sprachwerkstatt beschrieben, und dies aufallen Ebenen der Sprachstruktur sowie im Wortschatz und der Dialektgrundlage beider Stan­dardsprachen. Durchleuchtet werden die neueste radikale Tendenzen der kroatischen Sprachpolitikund -planung, die systematische Kroatisierung der kroatischen Sprache und ihre Abgrenzung vomSerbischen, dessen Bild sich oft - im Bestreben die Unterschiede beider Sprachen hervorzuhebenund zu vergroessen - nicht nur falsch dargestellt, sondern auch karrikiert wird.