OPIJUM RELIGIJE

U mračnim vremenima ljudi se najbolje štite vjerom, baš kao čovjek kojem je u mrkloj nodi slijepac najbolji vodid; on zna sve puteve i staze bolje od čovjeka koji vidi. Međutim, nakon što svane, besmisleno je da vam slijepi starac pokazuje put. - Heinrich Heine – „Gedanken und Einfalle“; (Hajnrih Hajne - Misli i dosjetke)

Od vremena pred-kršćanstva, kršćanstva, Rima do budizma, ljudi su ubijali tokom vremena

za Boga - i, u ime Boga. Koliko je koristi imao On, a koliko čovjek, malo je poznato. Ono što se

zna, vodila sei još uvijek se vodi, neprekidna borba radi utjecaja vladavine - kraće rečeno -

radi interesa vlastite moći. Da se borbe takve vrste vode radi sreće pojedinca, previše je.

Religija, opijum naroda

U hladovini ljetne bašte pored ciriškog jezera, slučajno prisustvujem napetoj raspravi o islamu, temi

koja nekima očito narušava časove uživanja bezbrižnog popodneva. Ovakva vrsta rasprave nije jedina

i pomislih, kako se upražnjava bilo gdje na svijetu. Tako žučne rasprave navode čovjeka da čak i u

časovima opuštanja bude prisiljen, da se koncentriše i misli o religiji zbog koje su ljudi i zemlja, u kojoj

sam rođen, platili tako veliku cijenu. Nesrasmjer jezika religije i djela svakodnevnice u svijetu je velik.

Koga ljudi misle da ocrne, bolje mu je ‚da sam skoči‘ u vodu. Evropa današnjice je slična onoj iz

srednjeg vijeka. Vrijeme lomača i „sve najgore o vuku“, koji u kratko vrijeme, zahvaljujudi pričama o

njegovom neopravdanom zlu - brzo nestade sa mnogih svjetskih širina. Danas se „uvozi“, ne bi li opet

svojim prisutstvom donio malo ravnoteže, unosedi čaroliju raznolikosti u učmali svijet koji ionako ne

vjeruje u Boga ili samo onoliko, koliko traje večernja misa. Sutra, kao da je po čovjekovu dušu došao

sotona lično i tako do sljedede mise. Niko ne može da objasni zbog čega se čovjek današnjice tako

ponaša. Čovjek svoje ljudstvo ne treba da traži u religiji kojoj pripada, ved u sebi. Za početak.

Magična riječ je - biti čovjek! Ako je čovjek – „čovjek“, onda je i religija kojoj pripada ljudskija,

čovječnija, humanija. I, obratno. Biti vjernik, ne znači isto biti i dobar čovjek. Treba li svjedoka, pored

toliko osoba koje govore da vole Boga, da im je mio, drag, dok istovremeno, isti ne vole čovjeka?!

Trend - islam je kriv za sve. Posebno od 11-9 i napada u Njujorku, kojeg je svaki predstavnik i iskreni

pripadnik islamske vjere osudio, ma ko da je počinio tako strašan zločin. Manipulacija vjerskim

osjedajima je grozna i posve ozbiljna stvar: Vjera nije kriva. Krivi su ljudi koji čine zločine u ime religije.

Nakon počinjenog zločina 11. Septembra u Njujorku, islam je za zapadni svijet postao sinonim nasilja.

Američki predsjednik Džordž Buš ne čekajudi jutro u svijet šalje prijetedu poruku, uzimajudi riječi iz

usta Isusa: "Ko nije sa mnom, protiv mene je, i ko ne sabira sa mnom, rasipa." (Mt. 12:30).

Bilo je pomena o krstaškim ratovima, prijetedem uništavanju, ubijanju i svemu onome što je

razumjedete, zabranjeno u Dekalogu, u onih toliko poznatih ‘Deset Božijih zapovijedi’. «Patriot

Aktom», dobro je podrman div koji je krenuo u «osvajanje svijeta», koje traje do današnjih dana.

Ljubavi i Tolerancije ‚prema najbližemu‘, nestalo je u trenu. Slobodarski svijet je odjednom utihnuo.

Evo šta piše Aleksandar Hemon, rođeni Sarajlija, pisac svjetskog glasa koji živi u Americi: "..George W.

Bush i njegova banda imaju plan, što bi Amerikanci rekli, koji se zove vizija. Oni znaju šta hode i kako

de dodi do svog zadatog cilja te svaki kompromis koji taj njihov proces usporava smatraju

budalaštinom i gubljenjem vremena. Oni, naime, ne pregovaraju, a one koji se s njima ne slažu

smatraju neprijateljima. (...) Buš je čak i jedanaesti Septembar zloupotrijebio da sebi obezbijedi

mandat, da se predstavi kao spasitelj i vođa, no njegov je krajnji cilj da provede svoje ultradesne

planove o kršdanskoj Americi i da ostvari dominaciju u svijetu." (Nakon 11-9, vidna radikalizacija i

polarizacija svijeta poznata je kao: Clash of Civilizations or Clash of Religions.) Vatikan je javno, protiv.

Krilatica «ko se sa mnom druži, život mu je duži. Ko se sa mnom kači, život mu je kradi », nije nova.

Ovo vrijedi i kada su u pitanju godišnji proračuni, obračuni i troškovi religijskih zajednica u društvu.

Danas, poslije toliko vremena, umno zvuče riječi američkog režisera Olivera Stonea koji se bori za

bolju sliku Amerike u svijetu priznajudi : «Patriotizam i nacionalizam mogu zemlju da pocijepaju».

Ljubav kao najviši i najizravniji način spoznaje u svakoj religiji, postaje svoja suprotnost. U sljepilu

svog ludila, ljudi zaboravljaju na ljubav. Uslijedio je odgovor na zločine počinjene u ime vjere.

Čovjek je kažu, na početku priče bio nevin, onakav kakav se rodio. Sasvim brzo, što se moglo i

očekivati, ljudske nevinosti de, kao čarolijom nestati za duga vremena - vremena krize identiteta.

Religija je vjerovanje u kojem je Bog u središtu pažnje

Religija postaje vjerovanje u kojem je Bog u središtu pažnje. Navodno. Jedni, posebno oni pobožni

kažu, da je vjerski autoritet iznad svega i da se oni koji odbijaju da to priznaju, odriču prava na

sopstveno postojanje? Drugi, duboko zamišljeni, provode dragocjeno vrijeme života tražedi odgovore

uloge i mjesta čovjeka u cijeloj toj priči. (U odmjeravanju snaga, iznemogli – mrtvi svi popadoše!)

Religija truje sve što dotakne

Slušajudi zapadne izvore, ako je vjerovati onome što prenose, u Holandiji djeluje populista Vilders,

političar, kojem sude, jer vrijeđa islam. Ono što upada u oči jeste, da izjave takvih više govore o

njima, ali i državi koja dozvoljava vrijeđanje i uvrede, navodno u ime zakona, slobode govora i

izražavanja. Ne ukazuje li i to, da religija truje sve što dotakne, posebno ako se ne interpretira

jezikom razuma i ako iz vrela srca ne izvire žar Istine i Ljubavi, ved uzvišeni interes Koristi i Politike.

Krenemo li, duhom ideologije „oko za oko, zub za zub“, bojim se da bismo upali u zamku opde

bezubosti, sljepila, ali i opstanka ljudske civilizacije. Na žalost, savjeta za „ubijanje i uništavanje

vjerskog neprijatelja“ možemo nadi u svim Knjigama, koje prije svega, prihvataju Knjige svih drugih

religija. To onda dođe kao igra - svi protiv svih. A, nije! Čovjek treba 'da okrene leđa' tim i takvim

interpretacijama, što ne znači da se nede nadi dovoljan broj budala širom svijeta koji de u ime neke od

religija počiniti i najgora zlodjela. Teško je onda redi, ko je za to sve i odgovoran.

Drugima je opet dovoljna misao, da se Oni osjedaju više ugroženim (tražedi veda prava) od svih drugih

i da u svoj toj svojoj ugroženosti – agresivno krene sa ugrožavanjem svih drugih! Neka često nedužni

pokušaju nadi zaštitu, za koju znamo, kako je završavala u Drugom svjetskom ratu, kada je rješavano

pitanje Židova, danas Roma, pripadnika islama, sutra... Prava hrana za populističke stranke sa kojima

sve počinje, na žalost, i ne završava. Ravnopravnost religija ne trpi - trpne glagole.

Nijedna religija ne može biti inferior. Neinformiranost i neznanje su predvorje predrasuda i straha, a

netolerancija je njen temelj. Neinformiranost i neznanje ne oslobađaju pojedinca od odgovornosti.

Neopravdan je strah i pogrešno shvatanje ugroženosti prava žena, upravo pokrivanjem glave, a čim

spuste transparente odlaze vlastitim kudama, da bi se u sutrašnjim novinama moglo pročitati kako

svojim ženama ‚rado popravljaju šminku‘. Religija se pominje i tamo, gdje za to ima malo opravdanja.

Iskreni čovjek treba više da strahuje, i to nije dovoljno glasno redi, za razliku od islama, što u drugim

Knjigama nema – ama, baš ništa o zaštiti žena i djece! O tome koliko trpe najslabiji u društvu, pa onda

Božije kude Zapada, u prvom redu zbog pedofilije. Pitanja prava i sloboda izražavanja te običaja

skrnavljenja, prepuštam svakome da sam odluči. Veliko „Ne“ običajima skrnavljenja i silovanja duša.

Da li Svijet stvarno vjeruje, da samo jedna religija posjeduje ekskluzivno pravo na istinu, a da se svi

drugi nalaze na 'pogrešnom' putu? Koliko su religije krive i odgovorne za jad i bijedu žrtava u povijesti

čovječanstva? Da nije religije, koji bi razlog čovjek onda uzeo kao razlog vjekovnih svađa? Jednakost

svih religija ili samo jedne među njima? Previše pitanja, a malo odgovora.

Znanje je moć

Na mnogim mjestima svjetske literature mogude je naidi na postavke koje tjeraju na razmišljanje.

Jedna od njih je, da je najvedi neprijatelj religije - obrazovanje. Navodno, obrazovan čovjek postavlja

pitanja za koja Crkva i učena Ulema nemaju odgovora. Čovjeka se uči da sluša, ne da priča. Da vjeruje

i pri tom ne postavlja pitanja. Da vjeruje, da je Bog stvorio njega, ako li posumnja i pitanje postavi i u

šali, bez objašnjenja - nede prodi dobro. Stvarati što više djece i davati porez. Čovjeka su naučili da

postoji nebo, ali on zna da postoji i pakao, pa ga njegova radoznalost - opet košta. Vjerovanje je

osobna, lična, intimna stvar svakog pojedinca koji je odgovaran za svoje postupke. Vjerovanje nije

jednosmjerna ulica. Ono ide u više pravaca, pa i onim, koje neko smatra neugodnim. Priča se često

završava 'na lomači, spaljivanjem', bladenjem, protjerivanjem, zabranjivanjem, ugrožavanjem prava i

sloboda, ali i sloboda izražavanja. Ne vrijeđanja. Suvišno je naglašavati, da je međusobno poštovanje i

respekt prema (pripadnicima) drugim(h) religijama, posebno danas, potrebnije više nego ikad.

Ko je zapravo odgovoran ako jedna nacija ispod svojih skuta odgaja monstrume?

U demokratijama svijeta je zagarantovana sloboda vjere, ali nije zagarantovana sloboda od vjere.

Ateizam

Bez obzira što se ateizam i pomanjkanje vjere često osuđuju kao veliki zločin, u kojem se ateizam

poredi sa nacizmom, mnogi vide ipak vedu prijetnju od strane vladavine bezumlja okrunjenog i

institicopnalno licenciranog - u vrijeme nacizma u Njemačkoj, fašizma u Italiji ili Španiji, u kojima je

Crkva imala svoju ulogu. Optuživanje ili ne optuživanje, sve se svodi na ono zbog čega se vode 'male

borbe' iza zidova crkvenih institucija u kojima su često gubitnici pjedinci. Istini pogledati u oči, Crkvi

nikada nije padalo lahko. Izračunajte vrijeme potrebno da se prizna, da je Zemlja okrugla i da se

okrede oko Sunca. Oprost nijedne Religije nikada nije bila upitna, koliko njeno stremljenje ka modi.

Predposljednji Papa izreče jednom rečenicu koja se tiče ateizma: “..i, najgori ateizam je bolji od

svakog oblika nacizma i fašizma." To je otpor poruci sadržanoj u fašisoidnoj filozofiji:“ čiji je

humanizam apsolutan, jer se temelji na uklanjanju svakog oblika pritiska i tiranije“, pa i pritiska same

Crkve. Na kraju, sama izjava je konačno i prekid „šutnje“ o ulozi katoličke Crkve u vrijeme fašizma tj.

nacizma. Mnogi u toj izjavi Johana Paula II vide mogudi prijekor čak i samom periodu Prosvjedenja.

Daleko vede posljedice de ostaviti primjedbe papa J. Paula II i Benedikta XVI: „..da Evropa niječe i

ignoriše svoje kršdanske korjene.“ Posljedice tih riječi osjedaju danas muslimani Evrope, kao i Židovi u

nacističkoj Njemačkoj, kada su umjesto 'utjehe najbližih', na reveru nosili amblem - 'znak srama jer

pripadaju manje vrijednim narodima' u odnosu na drugi tip rase, religije, pripadnosti, a ne ljudskosti.

Kao što znamo, postoje tri velike monoteističke religije u svijetu: Judaizam, kršćanstvo i islam.

U njima su, mada su vjeru oficijelno prihvatili i oni, koji u nju ne vjeruju, sumnjaju ili je stvarno ne

upražnjavaju. U svim religijama svijeta postoje netolerantni likovi - fundamentalisti - (o ljudskim

pravima da ne govorimo), koji sveto slovo odbacuju, ne vjeruju u njega ili ga tumače na svoj način.

Kod Židova postoje ortodoksni, kod kršdana su to evangelističke slobodne crkve, a u islamu Talibani

(Afganistan) i na jugu Arapskog poluotoka , ali i Sahare, nalaze se Salafiti koji se nazivaju Vahabitima.

Netolerancija i nepoštivanje Božijeg slova nije samo odlika Talibana, ona je odlika, ako ne i državno-crkvena politika nekih zemalja, koje ne treba tražiti jako daleko. Problem je u vjernicima. Spaljivanje Knjiga, slova i Zakona Božijih ne može biti rješenje, iako iza takvih aktivnosti stoje male vatre 'potpaljene' često na drugim mjestima, sa kojih se zagovara da je Svijet, tako i Evropa, utemeljena za pripadnike jedne Vjere, jedne Religije!? Za sve koji misle, da samo kršdani treba da budu privilegovani, 'monolog misli' de biti jedan od uzroka problema shvatanja, ne samo među religijama.

Izjave pojedinih ministara vjere, što je u nekim državama visoko pozicionirano mjesto, poput onih, da

je ateizam glavni krivac za ratove, zvuče nevjerovatno maloumno, ako se iz vida izgubi i glavna misao.

O pokornosti i poslušnosti žena prema mužu i Crkvi , ne treba navoditi sve javno izrečene izjave, jer

su redom izrečene iz Uvjerenja i Uzvišenosti mjesta Žene u društvu propisanog vjerskim kanonima

religije. Međusobno optuživanje vodi beskonačnoj spirali optužbi, pa je treba napustiti u smislu

traženja konkretnih, konstruktivnih rješenja. Svijet se okrede, mijenja. Sve je podložno promjenama.

Nekim i nečijim promjenama je potrebno vrijeme ukoliko se ne želi, da bude propradeno lomovima

razmjera vedih od današnjih. Kome bi to bilo u interesu, a da njega samog ili njegovog bližeg, ne

pogodi? Kad je riječ o religiji, često kažu: „Bilo bi bolje o svemu dutati.“ A, dutanje razuma košta.

Anti-islamizam, nova forma rasizma

U trenucima nastanka ovih redova „povjerenik za ljudska prava u Vijedu Europe, Thomas

Hammarberg, osuđuje u četvrtak populističku retoriku omiljenu u nekim evropskim zemljama koja

ocrnjuje muslimane i potiče porast nesnošljivosti. Ankete pokazuju da su muslimani i islamska kultura

na lošu glasu i da pobuđuju strah i nepovjerenje. Rezultati ankete njemačkog instituta Friedriha

Eberta po kojoj se 58 posto ispitanika očitovalo za ograničavanje "muslimanskih vjerskih obreda",

pokazuju da se "pravo na vjersku slobodu odriče jednoj skupini, u ovom slučaju muslimanima".

Napose, kritizira demokratske stranke zbog toga što nisu "sustavno upozoravale da se ubojice

poistovjeduju s golemom vedinom muslimana" nakon napada na New York, Madrid, Amsterdam,

Moskvu i nakon talačke krize u Beslanu. Na koncu je izravno napao Francusku koja je ovih dana

potvrdila zabranu pokrivanja muslimanki na javnim mjestima i Švicarsku koja je zabranila gradnju

minareta uz džamije. "Umjesto da ozbiljno razmišljamo o ovim problemima, tražili smo način kako

demo kazniti žene koje se pokrivaju i kako demo zabraniti gradnju minareta, rekao je. Sigurno

je da tako nećemo osmisliti naše europske vrijednosti". (Thomas Hammarberg)

Ugradnja muslimana u zapadnom kontekstu nema nikakve veze s teologijom, nego sa praksom života

i nastojanja svakog pojedinca. Iza rasprave o islamu u Evropi, koji se odnosi na vizualne simbole, kao

što su minaret ili burka,više se krije pitanje evropskog identiteta i uloge religije i vjernika. (Olivier Roy)

Postavljanje Znakova religije na uzvisinama, utrkivanje u visinu istih - jača osjedaj identiteta, ali jača i vjeru pripadnika drugih religija. Da drugi nisu u stanju i poziciji da iskažu Ravnopravnost i Ljubav prema svojoj religiji, druga je priča, koja ide od garancije sloboda izražavanja vjere, koja se uskraduje.

Istinski susreti između kultura i religija svakodnevno se nalazi između naroda i malih ljudi, ne vodstva. Religije svijeta su religije ljubavi

A, svijetom umjesto ljubavi - vladaju ratovi?! Samo na tlu Palestine, rat traje više od šest decenija.

Bilo koji ljudi, ne misle kao sav normalan svijet, na mir, istinu i ljubav. Njima nije stalo do toga, jer se

na miru, istini i ljubavi najmanje zarađuje. Postoji svijet koji je preokupljen zaradom. Trgovina

ljudima, manipulacija panikom, strahom, prodajom oružja, paklom i ratom - tu je zarada. Svijetom

odavno vlada pohlepa i zavist. Laž je odvratna i u običnom životu, a oni koje se izabiru da vode narod,

služe se njome neizmjerno. Naravno, 'oni nisu normalan svijet' o kojima je ovdje riječ, manje vjernici,

a najmanje Bogobojazni. Oni su ti, koji se izdižu iznad svih Zakona. Živimo u više paralelnih svjetova.

U svijetu koji ne pripada nama, a koji je tu. Živimo na međi tih svjetova, ne shvatajudi iskreno šta je

interes, globalizacija, evropeizacija. Čovjek postaje sluga samog sebe. Obuzima ga opojno mrtvilo

sarkazma, okvira, okova, normativa sredine, javnosti, iživljene elite - nazivajudi sve - dometima

čovječanstva. Običnom, nesigurnom i ucvijeljenom čovjeku drugo ne preostaje do bježanja pod skute

onih koji spremno čekaju stada izgubljena u paklu vremena i prostora. Religija je tu, gdje je čovjek?

Religija čovjeku daje utjehu, ali mu za uzvrat uzima dušu, mir i spokoj, često i život. Tek danas je

jasan utjecaj CO2 na nas, na Zemlju i život na njoj. Da li smo isto tako svjesni i utjecaja Religije?

Prof. Hamdo Čamo

01.11.2010