OPORTUNITETNI TROŠAK I ZAKON OPADAJUĆIH PRINOSA

Svakog dana nalazimo se u situaciji da vršimo izbor. Uglavnom to radimo nesvjesno ali izbor je tu i mi zapravo vagamo između dvije ili više stvari. Kako smo uvijek ograničeni našim budžetom ili vremenom moramo odabrati ono što je za nas najbolje. Obično samo gledamo šta dobijamo tom odlukom odnosno izborom ali ne i koji je njen trošak. U svim ekonomskim školama i na fakultetima ovo je jedna od prvih i osnovnih stvari koje se uče na osnovima ekonomije. Po definiciji, oportunitetni trošak predstavlja vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge u onim situacijama kada izbor jedne alternative u isto vrijeme znači napuštanje neke druge alternative. Prosto rečeno, oportunitetni trošak je ono čega treba da se odreknemo da bismo nešto dobili. Ekonomisti tvrde da trošak jednog dobra predstavlja ono čega smo se odrekli da bismo to dobro sebi priuštili. Oportunitetni trošak mora da se snosi uvijek kada se između rijetkih resursa i roba mora praviti odgovarajući alternativni izbor. Oportunitetni trošak ne mora biti izražen u monetarnim terminima jer trošak ne predstavlja uvijek novac koji smo potrošili u jednu svrhu umjesto u neku drugu. On zapravo uvijek predstavlja neku korist, neki propušteni prihod, zaradu nastalu usljed donijete odluke o korištenju jedne robe umjesto neke druge, jednog resursa umjesto drugog na alternativni način. To znači da uvijek kada izvršimo izbor da neki resurs upotrijebimo na jedan način mi žrtvujemo mogućnost da taj isti resurs upotrijebimo na drugi način. Sa svim ovim često se susrećemo u vlastitim životima kada stalno moramo odlučivati šta učiniti s našim ograničenim vremenom i dohotkom. Često postavljamo pitanja da li trebamo ići u kino ili učiti za ispit koji je sljedeće sedmice, da li ćemo gledati film ili čitati knjigu, da li trebamo ići na poslijediplomski studij ili se zaposliti odmah nakon završenog fakulteta. U svakom od ovih slučajeva izbor nas u biti košta oportunitet da učinimo nešto drugo. Ta alternativna žrtva je zapravo oportunitetni trošak. Neposredni dolarski trošak odlaska u kino umjesto učenje cijena je ulaznice za kino. Međutim, oportunitetni trošak također uključuje mogućnost dobivanja niže ocjene na ispitu. Oportunitetni trošak neke odluke uključuje sve njene posljedice. Odluke imaju oportunitetne troškove jer izbor jedne stvari u svijetu oskudnosti znači žrtvovanje neke druge. Važan primjer oportunitetnog troška je trošak odlaska na koledž. Npr. Troškovi studija u Americi su 1993. godine iznosili 12000 $ godišnje uključujući troškove na školarinu, knjige i putovanja. U ovaj iznos nisu uključeni oportunitetni troškovi jer je student radeći neke poslove umjesto studiranja mogao zaraditi 16000 $. Prema tome ta propuštena zarada od 16000 $ i vrijeme potrošeno na učenje i odlaske na predavanja predstavljaju oportunitetne troškove studiranja. Kada saberemo i stvarne troškove i žrtvovane zarade vidimo da je oportunitetni trošak studiranja 28000 $. I poslovne odluke imaju oportunitetne troškove. Računi poslovanja uključuju samo transakcije u kojima novac zapravo mjenja ruke. Računovođa poduzeća želi uključiti sve transakcije. Za razliku od njega ekonomist uvijek pokušava razotkriti stvarne posljedice koje leže iza dolarskih tokova i izmjeriti stvarne troškove resursa neke djelatnosti. Stoga ekonomisti uključuju sve troškove bez obzira na to odražavaju li oni novčane transakcije ili ne. Ima više važnih oportunitetnih troškova koji se ne prikazuju bilancama uspijeha. Npr. u mnogim malim poduzećima porodica može uložiti mnogo neplaćenih sati rada koji se ne uključuju kao troškovi. Računovođe poduzeća ne uključuju ni trošak kapitala vlasnikovih financijskih doprinosa niti trošak štete na okolišu koja se javlja kada poduzeće ispušta toksične otpatke u obližnju rijeku. Najvažnija primjena oportunitetnih troškova javlja se kod netržišnih dobara, onih poput čistog zraka, zdravlja i rekreacije, gdje usluge mogu biti vrlo vrijedne jer se ne kupuju niti prodaju na tržištu. Međutim s ekonomskog stajališta sve su to troškovi ekonomije.

Na tržištu koje valjano funkcionira cijena je jednaka oportunitetnom trošku. Kad tržište teži savršenoj konkurenciji ponude postaju sve bliskije dok u graničnom slučaju druga najviša ponuda tj. oportunitetni trošak ne bude potpuno jednaka najvišoj ponudi koja je u ovom slučaju cijena. Kod analiziranja transakcija koje se odigravaju izvan tržišta pojam oportunitetnog troška je odsutan. Danas se mnogo toga može objasniti pojmom oportunitetnog troška. Npr. pojam oportunitetnog troška objašnjava zašto studneti više gledaju TV sedmicu poslije ispita nego sedmicu prije ispita. Gledanja TV-a neposredno prije ispita ima visok oportunitetni trošak jer bi alternativna upotreba vremena npr. na učenje imala visoku vrijednost za poboljšanje ocjena. Nakon ispita vrijeme ima niži oportnuitetni trošak. Ili npr. ako bi savezna vlada željela bušiti za naftu nedaleko od Kalifornijske obale čuli bi se prigovori. Branitelj programa kaže kako se tu nalazi dragocjena nafta a okolo nje obilje morske vode i to bi za državu bila vrlo jeftina nafta. Međutim u ovom slučaju oportunitetni trošak može biti vrlo visok jer bušenje dovodi do izlijevanja nafte koja zagađuje plaže. To može smanjiti rekreacijsku vrijednost okeana. Dakle, oportunitetni trošak je mjera onoga što je žrtvovano kada donesemo odluku.

Zakon opadajućih prinosa prvi je definisao David Ricardo na primjeru poljoprivredne proizvodnje u Engleskoj u XIX stoljeću. On kaže da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne kolčine proizvodnje kada upotrijebimo dodatne količine nekog utroška dok su drugi utrošci fiksni, odnosno nepromijenjeni. Npr. ako za obradu fiksne količine zemlje, recimo 100 ha uopće ne koristimo rad ti neće biti ni prinosa. Ako dodamo samo jednu jednicu rada na tu površinu proizvest će se 9kg nekog proizvoda, za sljedeću jedinicu količina će se povećati na 13kg. Kako dalje dodajemo po jednu jedinicu rada dodatno proizvedena količina se smanjuje. Zakon opadajućih prinosa ne vrijedi za tehnologije.