OSNOVE USTAVNOG PRAVO

OSNOVE USTAVNOG PRAVOnastavni materijal Dr.sc.Milorad upurdija

OSNOVNA LITERATURA: B.Smerdel, S.Sokol: Ustavno pravo, PFZ,Zagreb, 2006.,2007.,2008.; 4. neizmijenjeno izdanje, Narodne novine, Zagreb, 2009. Ustav Republike Hrvatske, NN 41/2001 (proieni tekst) i NN 55/2001 (u udbeniku), promjena Ustava RH iz NN 76/2010. od 16.06.2010. Ustavni zakon o ustavnom sudu, NN 49/2002-proieni tekst (u udbeniku) Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske, NN 22/1992, 42/1992 i 71/1997. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, NN 69/2003-proieni tekst Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, NN 105/2000. Zakon o izborima opinskih naelnika, gradonaelnika, upana i gradonaelnika Grada Zagreba, NN 109/07 i 125/08. Zakon o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi, NN 33/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09. DODATNA LITERATURA: Rodin Sinia: Europska integracija i ustavno pravo, Institut za meunarodne odnose, Zagreb, 1997. Nikola Filipovi,Milan Jurina, Dragomir Doi: Ustavno pravo Republike Hrvatske, MUP RH, Zagreb, 1994.

1.

TEMELJNI POJMOVIPojam o pravu- pravo je normativni poredak koji se za razliku od ostalih poredaka u drutvu (moralni, obiajni, religijski) pojavljuje relativno kasno, te koji u svojoj sutini (biu) sadri neke zajednike elemente (obiljeja), drutvenog poretka uope (drutveni odnos, vrijednost i prisila, uoblieni u normi). Ono po emu se pravo, kao drutvene pojava razlikuje od drutvenih pojava morala, obiaja, religije, jest njegova ovisnost o dominantnoj drutvenoj grupi, vladajuim grupama. Stoga, pravo u tradicionalnom odreenju svog pojma odreujemo kao normativni poredak zatien mogunou primjene dravne prinude. Pravo se sastoji iz dva osnovna elementa: pravila i odnosa, koji nastaju na osnovi pravila, te na taj nain pravo predstavlja poredak tj. sistem odnosa u drutvu reguliranih pravilima. 1.1. Pravo i obiaji

Norma se sastoji od dva bitna elementa: 1) od zahtjeva za odreenim ponaanjem i 2) od prijetnje kaznom (sankcijom) ako subjekti ne postupaju u skladu sa takvim zahtjevom. Prva vrsta drutvenih normi bili su obiaji. Obiaji su pribavljali legitimitet dugotrajnim ponavljanjem u poetku stvaranjem instiktivne predstave, a kasnije racionalne predstave o obveznosti njihove primjene. Normativno obiljeje (egzistencija) obiaja ogleda se u stvaranju poretka obiajnih normi, to se ogleda u izvjesnosti njihovog sadraja i vjerojatnosti njihovog praktinog provoenja. Kao osnovno normativno obiljeje obiaja pojavljuje se kohezivnost kolektivne svijesti o ispravnosti usvojenih obiajnih normi koje prati uinkovita sankcija: reakcija itave grupe ili nekog njenog dijela, kao npr. izolacija pojedinca, ignoriranje iz zajednice, prezir, podsmjeh, izrugivanje, iskljuivanje, izgon ili ak i fizika likvidacija. Izmeu pojmova obiaja i prava postoji normativna i sadrajna razlika. Normativna se ogleda u vanjskom (dravnom) nainu regulacije pravne norme, za razliku od obiajne norme koja se regulira konsenzusom (opim pristankom). Sadrajna razlika ogleda se po sutini procesa na koje se ona odnosi. Naime, pojava drave i prava zahtijevali su drugaiji normativni poredak od obiajnog. Obiaj i pravo mogu regulirati iste drutvene sadraje. To se dogaa onda kada tvorci prava neku obiajnu normu pretvore u pravnu na nain da obiajnoj normi dodaju dravnu sankciju. U tom sluaju obiaj postaje izvor prava.

1.2.

Pravo i moral

Moral je normativni poredak koji datira jo iz prvobitne zajednice a koji u sadrajnom smislu predstavlja sistem predstava o dobru i zlu. Moral je skup pravila ponaanja koje dobrovoljno i intimno prihvaaju pojedinci, grupa ljudi ili zajednica kao norme svog ponaanja. Moralne norme, za razliku od pravnih, nemaju vanjski (dravni) prinudni, represivni karakter. Osnovno obiljeje moralnih normi su autonomnost i uinkovitost jer djeluju unutarnjom snagom, budui da ih ljudi dobrovoljno prihvaaju.

Prema prekriteljima moralnih normi primjenjuju se psiholoko-socijalne sankcije koje vri javno mnijenje a sastoji se od prezira, prijekora, bojkota i sl. Moralne norme razlikuju se od pravnih normi prema njihovom izvoru i prema sankciji. Moralne norme drutvo prihvata (uglavnom-najee) spontano o emu postoji veliki broj teorija o izvoru unutranjeg moralnog uvjerenja (teoloke, racionalistike, metafizike, prirodnopravne, obiajne i dr.) sa zajednikim obiljejem da postoji jedan vii uzronik morala, izvan ili iznad ljudske svijesti. Poznat je Kantov aforizam po kome nema nieg tajanstvenijeg od zvjezdanog neba nad nama i moralnog zakona u nama. Za prekritelje moralnih normi nije toliko bitna vanjska sankcija koja se bitno ne razlikuje od obiajne sankcije ve ona unutranja sankcija, koja je neovisna od racionalne kontrole individue i koja dolazi sama po sebi. Stoga se i kae, da ovjek moe izbjei dravnu sankciju, ali ne moe pobjei od samog sebe od tzv. grinje savjesti.

1.3.

Pravni sistem

Pod sistemom prava podrazumijevamo skup svih pravnih normi, koje postoje u nekoj dravnoj zajednici. Sistemske jedinice su dijelovi (elementi) sistema prava, koji su formirani na temelju izvjesnih kriterija. Svrstane po kriteriju sadrajne slinosti one (sistemske jedinice) slau se u logiki neproturjenu cjelinu koju nazivamo sistemom prava. Najvea sistemska jedinica je sam sistem pozitivnog prava, a najmanji dio (element) u sistemu prava jest jedna pravna norma. Strukturu pozitivnog prava putem sistemskih jedinica ini: pravno pravilo ili norma, pravni institut ili ustanova, pravna grana, pravna grupa i pravni sistem. skup pravnih normi koje reguliraju isti drutveni odnos ine pravni institut ili pravnu ustanovu (npr. norme o kupoprodaji, norme o vlasnitvu, norme o sklapanju braka, itd). skup pravnih instituta (ustanova) kojima se reguliraju srodni drutveni odnosi nazivamo pravnom granom (npr. imovinsko prav, radno pravo, ustavno pravo, kazneno pravo,graansko pravo, sudsko pravo idt.) pravna grupa obuhvaa nekoliko grana prava. Npr. objektivno i subjektivno pravo, materijalno i procesno pravo, javno i privatno pravo, interno i meunarodno pravo.

1.4.

Drutveni sukobi i pojava prava

Povijesno gledajui pravo kao drutvena pojava nastaje u periodu kada se integritet i stabilnost drutva vie nije mogao odravati obiajnim i moralnim normama, te kada na scenu, umjesto ope volje i konsenzusa, nastupa parcijalna volja i organizirana prinuda za njenu regulaciju. Socijalna kohezija, solidarnost i zajednitvo iz prvobitne zajednice zamijenjeni su sve eim konfliktima i socijalnim sukobima koji su zahtijevali stalnu i organiziranu

prinudu. Kao njen politiki izraz pojavljuje se drava sa monopolom fizikog nasilja, a kao pravni izraz pojavljuje se normativni poredak kao instrumentarij primjene tog nasilja. U tom smislu govorimo o postojanju sadrajnog jedinstva izmeu drave i prava a koje se aplicira kao strukturalna i funkcionalna povezanost.

Drugo je pitanje, kakve je prirode poredak prava te kakve je prirode vlast u dravi. Osim toga, drava je kao organizacija i djelatnost vrijednost-sredstvo i u odnosu na samo pravo kao servis stvarnom tvorcu prava-autoritetu vlasti u dravi, itd.(Vjekoslav Milii: Opa teorija prava i drave, PFZ, Zagreb, 1994.,str. 31) Dr.Nikola Viskovi u pojmovnu definiciju prava ukljuuje tri elementa: socijalnokonfliktni (represivnu regulaciju drutvenih sukoba) ideoloki (vrijednosni sistemi kojima se socijalna funkcija prava pravda odreenom ideolokom formulom) normativni (pretvaranje drutvenih normi u pravne i stvaranje specifine strukture prava) (vidi Dr.Nikola Viskovi: Pojam prava, Split, 1976., str.53.)

1.5.

Pravni poredak

Pravni poredak je drutveni poredak koji je ureen pravom, odnosno skupom pravnih normi. Pravni poredak sastoji se od dva osnovna elementa: normativni (sastoji se od normi), faktini (sastoji se iz ponaanja po normi). U strukturi pravnog poretka pravnost u njenom istom formalnom znaenju zavrava se ustavom.

1.6.

Predmet ustavnog prava

Ustavno pravo prouava bitne politike institucije drutva (pravnog, politikog, dravnog i ekonomskog karaktera) koje egzistiraju u cjelokupnoj politikoj sferi ivota i koje, u materijalnom smislu, ine ustav svake dravne zajednice. Ustavno pravo obuhvaa, pored pozitivnopravnih (ustavnih) normi i politiku i drutvenu sferu odnosa te drutvenu praksu u kojoj nastaju i ostvaruju se pravne norme i drutveni odnosi. Prema tome, predmet ustavnog prava kao znanosti znatno je iri od grane prava, koja je samo jedan i to najvaniji dio te discipline, ali nije cjelokupni njegov predmet. Predmet ustavnog prava jesu osnovni politiki odnosi kao posebna sfera i izraz institucionaliziranih i dinamiziranih drutvenih odnosa. (J.orevi:Ustavno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1986.str.22.)

Politike institucije koje ine predmet ustavnog prava su svi oni dravni i nedravni politiki subjekti (tijela dravne vlasti-zakonodavne, izvrne, upravne i sudske, nacije, politike stranke, interesne skupine, vodee politike osobe i dr,) i sloen sustav njihovih povratnih , meusobnih odnosa kroz koje se kao kontinuirani proces u sklopu

podruja odreene drave oblikuje i ostvaruje dravna politika, odnosno, dravna politika vlast.(B.Smerdel,S.Sokol: Ustavno pravo,Narodne novine, Zagreb, 2002., str. 7)

2.

POJAM USTAVNOG PRAVA

Ustavno pravo je osnovna grana prava koja obuhvaa pravna pravila o dravnom, drutvenom, politikom i ukupnom pravnom redu drave. Pod sintagmom osnovna grana prava podrazumijevamo sistem pravnih normi koje imaju ustavni znaaj ili vrijednost. Pojmom ustavno pravo nazivaju se dvije pojave koje su meusobno povezane, ali ipak razliite po svom sadraju. Pod tim pojmom razumijeva se, najprije, posebna grana prava, te posebna znanstvena disciplina. Ustavno pravo je dijelom grana pozitivnog, a dijelom komparativnog prava. Iz ovoga proizlazi da je ustavno pravo pravno-politika znanstvena disciplina koja na osnovu objektivnih principa i pravila prouava vitalne odnose izmeu drutva i ovjeka, politikih institucija ureenih pravom i ovjeka, ovjeka i ovjeka i uzroke tih odnosa. Podloga za te principe, pravila, odnose i procese je ustav u materijalnom smislu konkretne drave.

2.1.

Sadraj ustavnog prava

Ustavno pravo je prestina znanstvena disciplina kojoj pripada osnovno mjesto u pravnom sustavu globalne drutvene zajednice , a koje proizlazi iz njenog predmeta i sadraja , te koja obuhvaa iroko, ali ne i difuzno i nepregledno podruje. Ono to odreuje i ini sutinu njegovog sadraja je pravo i politika. Ustavno pravo obuhvaa sve pravne norme bez obzira u kojim se opim pravnim aktima nalaze (ustavu, zakonu, uredbi) kojima se ureuju politike institucije. Sve tako odreene norme ustavnog prava mogu se podijeliti u tri vee skupine i to: norme kojima se ureuju slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina, norme kojima se ureuje organizacija dravne vlasti norme kojima se ureuje vrlo sloen splet odnosa izmeu nedravnih politikih subjekata i drave.

2.2.

Metode ustavnog prava

Dogmatsko - normativna metoda je pravno-logika i kree se u okviru pravnih normi i odvaja pravo od politike, drutvenih kretanja, ekonomskih zbivanja i sl. Povijesna metoda- svaka ustavna institucija ima svoju povijesnu genezu. Povijesna metoda je vana za ustavno pravo jer najee suvremene politike institucije moemo shvatiti tek ako upoznamo povijest njihova razvitka. Usporedna metoda - dok se povijesnom metodom razmatraju ustavne institucije u njihovom vremenskom ozraju, komparativna metoda promatra te institucije u odnosu

na druge drave i pouzdana je orijentacija za promatranje ustavnih institucija u prostoru. U suvremenom ustavnom pravu primjenjuje se na nain da se nastoji usporeivati politike institucije od njihovog zaetka, kao politike ideje preko pravnih propisa do ostvarivanja u politikoj zbilji i to povezano u njihovoj ukupnosti politikih sustava.

2.3.

Izvori ustavnog prava

Pravni oblici u kojima se donose norme ustavnog prava nazivaju se izvori ustavnog prava. Pravni izvori su: ustav drave, ustavni amandmani, ustavni zakoni i drugi pravni akti najviih dravnih organa o pitanjima koji su predmet ustavnog prava, ustavne konvencije i povelje, podzakonski opi akti (poslovnici najviih dravnih tijela, uredbe iz nude), pojedini meunarodni ugovori i sporazumi, obiaji iz podruja ustavnog prava (pisani i nepisani), politika i pravna teorija i sama praksa, tj. primjena ustava. 2.4. Drava i pravo

ivot u zajednicama trai od njihovih lanova odreeno ponaanje. Ta potreba uvjetovala je nastanak pravila ponaanja o zajednikom ivotu, a postojanje pravila trai njihovo potivanje. Dakle ivot u zajednici trai pravila ponaanja koja e se potivati, jer e u suprotnom zajednica prema onim lanovima koji ih ne potuju primijeniti sankcije. Stoga se pravo primjenjuje kao instrument reguliranja odnosa u zajednici-dravi. Pravo je u svojoj biti sinteza normi i drutvenih odnosa (pravo=norme +odnosi). Iz toga proizlazi da je cilj pravnih normi da reguliraju drutvene odnose.

2.5.

Utvrivanje naziva za ustavno pravo

Pojam ustava datira iz antikih vremena, posebno Starog Rima. Tada su se, pod tim pojmom, constitutio, razumijevali najvaniji politiki i pravni akti o ustroju drave. U teoriji i praksi javlja se, u razliitim vremenskim periodima, est razliitih naziva: Grki statuti-ustavi Rimske konstitucije Srednjovjekovne velike povelje Dravno pravo Ustavno pravo i politike institucije

2.6.

Nastanak ustava

Ustavna materija - prvo nepisana a zatim i pisana, stara je koliko i drava, odnosno koliko i pojava organiziranog drutva. Ustavna materija (ustav u materijalnom smislu) osobito se umnoava pojavom suvremenog politikog predstavnitva (parlamenta), posebno u Velikoj Britaniji. Evolucija naziva ustava - vrlo je stara i datira jo iz antikog vremena. Rimski filozof Ciceron (Marcus Tullius Cicero), prvi je izrekao i upotrijebio rije ustav, odnosno rije ustav koju je koristio Ciceron tretiralo je ustavnu materiju u suvremenom smislu. Ustav se pojavljuje kao izraz tenje za ogranienjem vlasti i borbe za slobodu. Prije samog ustava (kao pravnog akta) nastala je rije constitutio u rimskoj dravi koja je podrazumijevala edikte koje su imperatori izdavali radi reguliranja odreenih politikih i ekonomskih pitanja. Pojam ustava djelo je grke demokracije i polisa (osobito Platona i Aristotela). Prvi moderni pisani ustavi - u Americi u Viriniji (Virginia) 1776.g., Federalni ustav SAD-a 1787.g. U Europi prvi ustav donijet je u Francuskoj 1791.g. Nakon Bekog kongresa 1815.g.,na kome je zakljueno da sve zemlje svijeta trebaju imati ustav, poeli su se donositi ustavi u svim europskim, a zatim i ostalim zemljama.

2.7.

Pojmovno odreenje ustava

Materijalno - pravni pojam ustava - vezan je preteno za sadraj pravila kojima je ureena dravna vlast i omogueno njeno funkcioniranje i kontrola. Materijalni pojam ustava svodi se na sadraj,odnosno nabrajanje materije koju regulira ustav, ili se ona nalazi u nekoj drugoj formi, to u osnovi znai da je to empirijski pojam. Formalno - pravni pojam ustava - ustav promatra sa njegovog formalnog znaenja istiui, prije svega, nain (postupak) donoenja, postupak revizije, koji ga organ donosi, da ima najjau pravnu snagu, te da je to pisani akt. U formalnom smislu ustav je pravni akt sa najveom pravnom snagom, donesen od posebnog organa i po posebnom postupku. Pravno - politiki pojam ustava - odreuje se prema njegovom stvarnom utjecaju na politiki ivot u dravi. Ustav nije samo pravni nego pravno-politiki akt, a ustavno pravo pravno-politika znanstvena disciplina. Pravno - socioloki pojam ustava - obuhvaa dimenziju odnosa-odnos drutva i ovjeka, odnos ovjeka i pojedinih imbenika drutva, odnos ovjeka i ovjeka, te uzroke tih odnosa.

2.8.

Bitna obiljeja ustava

Ustav je odraz postojeeg tipa drutva Ustav je akt drave Ustav je najvii opi pravni akt Ustav je osnovni zakon Ustav je deklarativni akt Ustav je ideoloko-politiki dokument Ustav je akt stabilizacije i ogranienja vlasti Ustav je akt statike i akt dinamike Ustav je mjerilo nivoa demokracije

Ustav i praksa pokazuju raskorak Ustav je akt koji donosi poseban organ Ustav je akt koji se donosi po posebnom postupku Ustav je akt koji se mijenja po posebnom postupku

2.9.

Vrste ustava

Prema nainu donoenja razlikujemo tri tipa ustava: oktroirani ustav, ustavni pakt i narodni ustav. Kada ustave razlikujemo po drugim politikim i faktikim momentima, moemo govoriti o stabilnim i nestabilnim ustavima, realnim i fiktivnim ustavima, dugim i kratkim ustavima, integriranim ustavima (ustavi u jednom pisanom tekstu) i drugim momentima. Prema pravnim obiljejima razlikujemo krute i meke ustave. Kruti ustav ima nadzakonsku pravnu snagu i najvii je pravni propis u zemlji. U dravama koje imaju kruti ustav svi zakoni i svi drugi pravni propisi moraju u materijalnom i formalnom smislu biti u skladu s normama krutog ustava. Meki ustav po svojoj pravnoj snazi izjednaen je sa zakonom. To znai da se obinim zakonom moe mijenjati i dopunjavati takav ustav. Npr.V.Britanija nema formalni ustav ve samo ustav u materijalnom smislu, odnosno ima ustavno ureenje u mekom smislu. U praksi najee dominiraju kruti ustavi, jer ograniavaju olako mijenjanje ustava u interesu trenutne vladajue politike veine. Kruti ustav jaa odgovornost najviih dravnih tijela i preko njih cijelog sustava dravne vlasti te poveava pravnu sigurnost graana i jami temeljna prava graana koja se ne mogu ograniiti zakonom.

2.10. Znaaj ustava u politikom smislu Pravo u objektivnom smislu jest skup svih postojeih pravnih pravila u nekoj dravnoj zajednici. Taj je skup izraen i sreen u sistemu pozitivnog prava. Pravo u subjektivnom smislu je skup svih onih ovlatenja koja za pravne subjekte proizlaze iz objektivnog prava. Ovlatenja za pravne subjekte ne mogu nastati ako nisu proizala i ako nisu utemeljena na objektivnom pravu. U svom politikom smislu (ustavnost) je naziv za drutveno-politiku pojavu podinjavanja mehanizama i akcija vlasti i vladajue politike objektivnom pravu odnosno sistemu utvrenih pravila. U tom kontekstu ustav izraava ideju vladavine prava nad arbitrarnom vladavinom nad ljudima (samovoljom pojedinaca).

2.11. Pravne norme bez sankcije Postoje pravila koja donose dravni organi, a koja nemaju sankciju. Pri tome treba razlikovati dvije situacije: uvjete kada ustavne norme kri pravni subjekt (graanin, organizacija, dravni organ) i uvjete, kada ustavne norme kri najvii dravni organ, tj. onaj koji je suveren.

Prva situacija - Ustav je razraen i detaljiziran u niim pravnim propisima (zakonima, odlukama, uredbama, rjeenjima itd.), pa povreda ustava znai i povredu nieg propisa, gdje, redovito postoji i sankcija. U toj situaciji postoji organ koji moe naknadno odrediti sankciju i osigurati njezino izvrenje. Zbog toga se ne moe ustavnim normama, kad se upuuju toj kategoriji adresata, odrei pravni karakter. U drugoj situaciji takav organ ne postoji. U tom sluaju ustavne propise kri najvii organ u dravi, tj. suvereni organ. Suvereni organ ne moe imati iznad sebe vii organ. Prema tome, pravna sankcija i kazneno izvrenje ne moe se na njega pripremiti. U odnosu na suvereni organ ustavni propisi su politiki propisi, za ije krenje suvereni organ ne prima pravnu sankciju, ve politiku sankciju (nezadovoljstvo naroda, otpor, odricanje povjerenja takvoj vlasti, revoluciju). Ustavni propisi su dualistike naravi, pravne i politike, ve prema tome kojem se adresatu upuuju.

2.12. Struktura, bitna obiljeja sadraja i znaaj Ustava Svi suvremeni ustavi imaju priblino istu strukturu. Veina ima izmeu sto i dvjesto lanaka i sastoji se od dijelova: Preambula - tko donosi ustav i u ije ime u pravilu ne sadri nikakve norme Normativni dio ustava - obuhvaa sve temeljne norme ustavnog prava Prijelazne i zavrne odredbe 2.13. Pojam ustava Ustav je najvii i temeljni zakon u dravi. To je akt kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak, pa s njime moraju biti usuglaeni svi akti i postupanje javne vlasti i graana. Njegova nadzakonska snaga zasniva se na posebnom postupku donoenja i mijenjanja. Ustav je na prvom mjestu politiki, a tek onda pravni dokument.

3.

USTAVNO PRAVNI ASPEKTI FUNKCIONIRANJA PRAVNE DRAVE

3.1.

Ustavne odredbe o vladavini prava

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, potivanje prava ovjeka, nepovredivost prava vlasnitva, ouvanje prirode i ovjekova okolia, vladavina prava i demokratski viestranaki sustav najvie su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumaenje Ustava. lanak 3. Ustava RH. Pravna drava pojavljuje se krajem XIX st. i danas zajedno sa vladavinom prava predstavlja osnovni socioloko-politiki oblik naela zakonitosti u modernom smislu. Razlika izmeu pravne drave i vladavine prava ogleda se, prije svega u mjestu i

uvjetima njihovog nastanka. Pravna drava nastala je u europskoj kontinentalnoj pravnoj tradiciji i iskustvu koju je stvorila i posebno razvila njemaka pravna filozofija i teorija. Po toj teoriji (Rechtsstaat), naelo zakonitosti poistovjeuje se sa pravnom dravom. Vladavina prava nastala je u anglosaksonskom sustavu i tradiciji (the Rule of Law), te od njenog nastanka do danas predstavlja moderan pojam zakonitosti. Vladavina prava predstavlja osnovno znaenje naela zakonitosti.

3.2.

Pristup problemu

Pravna drava jedna je od najkonkurentnijih tema u suvremenim pravnim i uope drutvenim naukama, o kojoj nema jedinstvene ili dominantne teorije. Pravna drava je viedimenzionalna tvorevina i stalno aktualan predmet naunog i empirijskog prouavanja. Sve se vie afirmira spoznaja, da je pravna drava conditio sine qua non razvoja suvremenog i demokratskog drutva.

3.3.

Ustavno pravo i pravna drava

Ako se poe od premise da pravna drava nije samo puko provoenje zakonitosti, ve mnogo ire, ustavnosti i zahtjeva koji se tiu sadraja ustava, te da je pravna drava metapravna doktrina ili politiki ideal, nuno se namee pitanje i analiziranja ukljuenosti vrijednosne komponente. Stoga svako istraivanje praktinog funkcioniranja instituta i institucija na kojima poiva pravna drava nuno uvodi u pravni pristup i metapravne elemente. Svaki pravni poredak ima vrijednosnu dimenziju, tako da pravna drava mora poivati na osnovnoj pravnoj normi, vrijednosno odreenoj normi. Dakle, funkcioniranje pravne drave zasniva se na ustavnim i pravnim pretpostavkama koje su determinirane odreenim sistemom vrijednosti na kojima poiva neka zemlja. Pravna drava je emancipatorska ideja o: opoj pravnoj jednakosti, pravnoj sigurnosti i pravnoj predvidljivosti. Pravna drava moe se ostvariti samo postepeno i to s ostvarivanjem i funkcioniranjem njenih instituta i institucija, a naroito funkcioniranjem ustavnopravnih pretpostavki. Ne postoji pravni poredak niti jedne drave u svijetu koji je uspio pravno urediti sve drutvene odnose, nema apsolutnog pravnog pozitivizma. U cijelom poimanju nastanka pravne drave namee se pitanje to je uzrok, a to posljedica konstituiranja pravne drave. Ta pitanja primjenjuju se u dva vida. Prvo, ako je uzrok uspostavljanje jednakosti ljudi pred zakonom, onda ta posljedica generira pravnu sigurnost; drugo, ako je uzrok pravna sigurnost, a to jest, onda je posljedica pravna drava.

3.4.

Pojam i sutina pravne drave

Drava i pravo su dvije drutvene pojave koje se nalaze u jakom kauzalnom odnosu. Drava i pravo Sluei se historijsko komparativnom metodom o uzrocima nastanka drave i prava (prema Nikoli Viskoviu). To su: teoloka teorija, teorija sile,

teorija elite, teorija o vraevima, marksistika teorija. Ovim teorijama u radu pridodaje se liberalna teorija, koja je kljuna za temu ovog rada. Predstavnici liberalne teorije (Hume, Lock, Diceey, Laski, Hayek, Goodhart i dr.) isticali su stavove po kojima u liberalnim demokracijama ne vlada narod, nego ustav, te da je liberalna drava pravna drava, tj. drava vladavine prava.

3.5.

Pojam i korijeni nastanka pravne drave

Pod pojmom pravne drave najee podrazumijevamo dravu koja je podinjena pravu. Povijesno, pravna drava vue korijene jo od starih Grka, koji su koristili pojam izonomija (engl. isonomy), a oznaavao je jednakost zakona za sve vrste osoba. Kao okosnicu ideje i teorije pravne drave moemo uzeti Veliku povelju o slobodama (Magna Charta Libertatum) iz 1215 godine. Doktrina vladavine prava (rule of law) razvila se u Engleskoj tijekom 18. i 19. stoljea, a pripada sistemu prava common law-a. (predstavnici ove teorije: Montesquieu, Rousseau, Lock, Diceey, Laski, Hayek, Goodhart, Jennings, Smith, i dr)Pravna drava pojavljuje se nakon buroaske revolucije i to poetkom 19.st.nastankom koncepta Rechtsstaat, koji je nastao u njemakoj pravnoj filozofiji i teoriji. Predstavnici ove teorije (Kant, Bahr, Gneist, Mohl, Stahl, Kelsen i dr.) Pravna drava prvenstveno se svodi na proceduralne odrednice, dok vladavina prava prvenstveno predstavlja materijalno naelo. Radi se o univerzalnom teorijskom supstratu, koji se aplicira kao dijalektiko jedinstvo materije i forme.

3.6.

Vladavina prava

Vladavina prava predstavlja skup demokratskih naela: Jednakost pred zakonom; Izvjesnost prava; Minimum standarda pravde; Ograniena vlada koja podrazumijeva postojanje tea i protutea; Efektivna sudska sredstva (pravni lijekovi) i Neovisna pravnika profesija i neovisno sudstvo. 3.7. Pravna drava (Rechsstaat)

Najznaajnije osobine formalnog pojma Rechtsstaata su: Podjela vlasti; Formalna korektnost i legalnost u uem smislu (zakone na propisani nain donosi predstavniko tijelo, itd); Dravna se vlast ostvaruje u skladu s pravnim propisima; Izvjesnost zakona; Tee i protutee koje onemoguavaju ekscese dravne vlasti, to znai da drava treba da djeluje u proporciji s pitanjem kojeg treba rijeiti; i

Neovisno sudstvo ija je funkcija da zatiti temeljna prava pojedinca.

3.8.

Ustavno pravno odreenje pravne drave

Kao temeljna pretpostavka za funkcioniranje pravne drave pojavljuje se ustav. U okviru pravnog sistema postoji hijerarhija opih pravnih akata, koja podrazumijeva odnos po kojem nii opi pravni akti moraju biti u skladu s viim opim pravnim aktima. Zakone donosi predstavniko tijelo izraavajui na taj nain opu volju, i to prema unaprijed utvrenom postupku i proceduri koji trebaju da osiguraju njihovu racionalnost. Za pravnu dravu bitno je da ima ustav, da su ustavom ureena prava i dunosti svih subjekata u dravi, pa i same drave, da se drava shvaa kao pravna osoba, tj.kao subjekt prava i dunosti, te da je izvrena podjela vlasti.

3.9.

Teorijske, pravne i politike pretpostavke funkcioniranja pravne drave

Organizacija dravne vlasti kao pretpostavka funkcioniranja pravne drave Drava putem politike vlasti ureuje i usmjerava razliite vrste drutvenih odnosa. Osnovno obiljeje putem kojeg drava vri vlast jest suverenost. Za analizu funkcioniranja pravne drave od presudnog je znaaja pitanje kako je organizirana vlast u dravi, te kako i koliko je izraena volja naroda.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna drava. U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih dravljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluivanjem. - lanak 1. Ustava RH.

3.10. Postojanje prava i realizacija prava Postojanje prava prva je i najvanija pretpostavka funkcioniranja pravne drave. U razjanjavanju ovog problema, koji shvaamo kao vaenje prava, treba poi od premise da pravo kao sistem pravila i odnosa (poredak) ima praktini cilj. Meutim, za funkcioniranje pravne drave, osim postojanja prava nuno je da se ono i realizira, a pravo se realizira zakonitom primjenom vaeih pravnih normi u praksi ostvarenjem njihovih regulacijskih , zatitnih i odgojnih ciljeva. Primjena pravnih normi sastoji se od niza radnji koje se mogu okupiti u etiri tipa i ujedno etiri vremenske radnje i to: utvrivanje vaeih pravnih normi, tumaenje pravnih normi, popunjavanje pravnih praznina,

izvrenje pravne norme, sankcije za njihovo neizvravanje i poduzimanje drugih pravnih radnji. Sve navedene radnje posebno su obraene u radu.

3.11. Pravna sigurnost ovjek od pravne drave oekuje pravnu sigurnost. Temeljna odrednica pravne sigurnosti s gledita funkcioniranja pravne drave bila bi dosljedno ostvarivanje naela pravne jednakosti. Pravna sigurnost vezuje se uz ostvarivanje slobode i prava ovjeka. U Ustavu RH posebno su razraena ljudska prava. Uz pravnu sigurnost veemo i osnovni princip pravne drave nulla poena sine lege, kao i princip zabrane postojanja povratnih zakona.

3.12. Interno pravo drave Drava putem svog internog (unutranjeg) prava, koje ima dominantnu ulogu, nastoji realizirati svoje regulacijske ciljeve. Interno pravo je prvenstveno pisano pravo, ali i obiajno pravo, te pravo koje se stvara u sudskoj praksi. Interno pravo treba promatrati kao dio opeg prava , te da je interno pravo pozitivno pravo i da uz njega postoji i meunarodno pravo. Komparativnom metodom moemo analizirati osnovna obiljeja anglosaksonskog prava u odnosu na kontinentalno pravo. Uvaavajui postojee razlike izmeu ova dva pravna koncepta, moe se zakljuiti da se u oba sluaja radi o istom cilju, a koji se ogleda u stvaranju osjeaja vee pravne sigurnosti graana, to je jedno od temeljnih pretpostavki funkcioniranja pravne drave.

3.13. Meunarodno pravo Uloga meunarodnog prava je sve znaajnija i drave moraju njegove norme primjenjivati kao prioritetne. Za ustavno pravo od posebnog je interesa odnos integracijskih procesa i pravne drave, pri emu se polazi od teze da su integracijski procesi interesno odreeni i da oni (interesi) diktiraju dinamiku integracije. Da bi drava mogla pokrenuti proces integracije, potrebno je da ima legitimitet odluke o pristupanju lanstvu i to iz razloga to drava pristupanjem lanstvu gubi, odnosno odrie se dijela svog suvereniteta koji prenosi na nadnacionalne institucije. Kako e pribaviti taj legitimitet u pravnoj dravi, ureuje se ustavom i zakonom. Da bi neka drava (lanica) ula u neki od integracijskih oblika (saveza), ona mora prihvatiti odreene standarde koji vladaju u savezu kojem se pridruuje. Kao osnovni kriteriji za lanstvo u Europskoj uniji postavljeni su visoki standardi potivanja ljudskih prava i pravna drava.

3.14. Ustavne i pravne pretpostavke funkcioniranja pravne drave Za funkcioniranje pravne drave od presudnog su znaaja ustavne i pravne pretpostavke te se ustav u tom kontekstu pojavljuje kao akt koji objedinjuje pravne norme kojima se odreuju temelji drutvenog i pravnog poretka, dok ustavnost i zakonitost (naelo legaliteta) predstavlja sutinu pravne drave. Za pravnu dravu, bitno je kako i na koji nain je izbalansiran odnos izmeu individualnih interesa pojedinaca i interesa kolektiviteta. Ustav nema neutralan odnos prema drutvenom razvoju , ve je on istovremeno i putokaz za akcije pro futuro, a za funkcioniranje pravne drave od fundamentalnog je znaaja koliko je ustav odraz stvarnih potreba i interesa, jer od toga zavisi i njegova primjena.

3.15. Kontrola ustavnosti i zakonitosti Sistem kontrole postoji u svakoj zemlji, sa osnovnim ciljem zatite utvrenog drutvenog, politikog i pravnog poretka. Smisao dovoenja u neposrednu vezu kontrole i pravne drave ogleda se u njihovoj pravnoj i politikoj sutini, jer da bi drava i pravo egzistirali, moraju institucionalizirati takav sistem unutranje i vanjske kontrole preko koga e vladajua struktura kontrolirati drutvene procese. U demokratskim dravama narod je putem izbora dao povjerenje onoj drutvenoj strukturi koja e to initi u ime njih. Pravna drava pojavljuje se kao garant koja bi trebala da osigura da svi u obavljanju svojih poslova i dunosti to ine u skladu sa pozitivnim propisima, a ustavnost i zakonitost, kao temeljna pretpostavka funkcioniranja pravne drave , ujedno je i osnovno naelo kontrole rada organa i organizacija. Postoje razliiti oblici kontrole, a kao najvaniji oblik kontrole navodi se kontrola prema organu koji vri kontrolu ustavnosti. U tom kontekstu, pojavljuju se: sistem samokontrole zakonodavca, sistem kontrole od strane ustavno-politikih organa i sistem kontrole od strane ustavnih sudova. Za funkcioniranje p.d. osobito je vana institucija ustavnog suda. Radi se u osnovi o posebnoj dravnoj instituciji, s osnovnim zadatkom vrenja nadzora nad ustavnou zakona.

3.16. Civilno drutvo i pravna drava Odnos civilnog drutva i pravne drave izraava se kroz stalnu tenju graana za izgradnjom drutva bez privilegija vlasti. U tom kontekstu znaaj civilnog drutva ogleda se u aktivnostima brojnih organizacijskih oblika (udruga, saveza, klubova i dr.) u osnaivanju i podrci institutima i institucijama pravne drave. Za pravnu dravu i njeno funkcioniranje od izuzetnog je znaaja stalno jaanje ukupnog procesa demokratizacije civilnog drutva, kao i unapreivanje demokratske politike kulture na principima slobode, jednakosti, tolerancije, nenasilja, solidarnosti i dr.

Organizacije civilnog drutva treba da slijede naelo dobre vladavine, ukljuujui odgovornost i otvorenost. One se u svom radu zalau za socijalnu pravdu, ekologiju, mir, za globalnu vladavinu prava. Svojom organizacijom i metodama rada civilno drutvo danas vri znaajan utjecaj na funkcioniranje pravne drave.

3.17. Preventivni i represivni mehanizmi funkcioniranja pravne drave Od pravne drave oekuje se da funkcionira, odnosno da zatiti ustavnu demokraciju od svih oblika ugroavanja. Uloga zatitnika pripada dravnim organima, a metode koje primjenjuju u svom radu mogu biti preventivne i represivne. Sudstvo naglaava se da sudovima pripada posebno mjesto u pravnoj dravi. Dravnopravni ustav zajednice poiva prije svega na institucionalnoj neovisnosti sudstva. U njegovu odnosu prema drugim vlastima, u sudstvu mora vladati najrigoroznija podjela vlasti. Egzekutivi kao i legislativi mora biti zabranjeno zadirati u djelatnost sudaca ili pak na njih djelovati pritiscima. Za suca osobna neovisnost znai da ga protiv njegove volje nije mogue udaljiti ili pomjeriti iz njegove slube. Meutim, potrebno je naglasiti da se iza sudake neovisnosti ne smije kriti lo rad, koji se u pravnoj dravi mora sankcionirati. Graani u pravnoj dravi ele pravosue u koje imaju povjerenja, te se uz neovisnost sudaca zahtijeva i odgovornost sudaca za posao koji rade. U pravnoj dravi sudac treba sluiti jedino zakonu i pravu, a njega je iz njegove slube mogue udaljiti samo specijalnim postupkom ako postoji oita zloupotreba zakona ili osobna korupcija.

3.18. Uprava Uprava ili dravna administracija u pravnoj dravi izvrava norme i vri kontrolu (nadzor) da li graani izvravaju odluke, odnosno norme zakonodavne, izvrnopolitike i sudske vlasti. Za funkcioniranje pravne drave bitno je da dravna uprava bude visokostruna, efikasna i profesionalna u radu. Za pravnu dravu djelatnost dravne uprave osobito je znaajna jer je ona u neposrednom i svakodnevnom odnosu sa graanima. Ustavno pravo razrauje upravna djelatnost prema podrujima i to: obrana, policija, obrazovanje, komunalni poslovi, promet i dr. Takoer u.d. obrauje se i prema organizacionim oblicima: sekretarijati, komiteti, inspektorati, zavodi, direkcije, uredi i najvii oblici ministarstva. Naelo zakonitosti uprave kazuje da uprava smije djelovati samo u okviru kojeg joj je dala parlamentarna veina. To ne znai da pravna drava iskljuuje stvarateljsku samoodgovornost uprave, ve da u sluaju kolizije prednost imaju zakoni, a ne individualna angairanost.

4.

POJAM I RAZVITAK USTAVNE VLADAVINE

U formalnom smislu ustav je pravni akt s najviom pravnom snagom, u materijalnom smislu pravni akt kojim se ureuju osnove drutvenog i politikog ureenja zemlje. Na tim osnovama gradi se dalje i razrauje pravni sustav, a pravni propisi, koji ine dio tog sustava, poblie razrauju naelne ustavne postavke u skladu s osnovama koje je utvrdio sam ustav. Ustav daje okvire u kojima se mogu kretati ovlatenja donosioca drugih pravnih propisa (donosioca zakona i podzakonskih openormativnih akata). Svi subjekti u drutvu, a posebno tijela dravne vlasti, moraju u potpunosti respektirati ustavna rjeenje i u svom radu, dakle i pri donoenju pravnih propisa, razvijati i oivotvoriti ustavne koncepcije. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s ustavom, a ostali propisi moraju biti u suglasnosti i s ustavom i sa zakonom.

4.1.

Zakoni

Na hijerarhijskoj ljestvici pravnih propisa, u veini pravnih poredaka zemalja, zakoni dolaze odmah poslije ustava. Ta injenica izraava se na slijedei nain: Zakon je akt to ga donosi predstavniko tijelo (skuptina, parlament) koje ima karakter najvieg organa vlasti; Zakon je vrsta pravnog propisa to ga predstavniko tijelo donosi u posebnoj proceduri koju za donoenje zakona esto u pojedinim pitanjima propisuje sam ustav. Zakoni normativno ureuju po svojoj vanosti najznaajnije drutvene oblasti (npr. obrambeno ustrojstvo, hrvatsko dravljanstvo, opis povijesnog hrvatskog grba i zastave i tekst himne itd.) Zakon sadri odredbe koje ine najeu pravnu podlogu kako za donoenje podzakonskih akata tako i za donoenje pojedinanih akata radi aplikacije apstraktne zakonske norme na konkretan drutveni odnos.

4.2.

Ustavna vladavina

Ustavna vladavina oznaava oblik ureenja politike zajednice u kojoj je vlast, pa i najvia, ograniena ustavom i pravom. Konstitucionalizam- je izraz koji obuhvaa skup politikih teorija kojima je zajedniko to to zahtijevaju da javna vlast u obavljanju svojih funkcija mora potivati ogranienja i pravne postupke to ih ureuje ustav i zakon. Postojanje ustava nuno je za ostvarivanje ustavne vladavine. U veini drava to je pisani ustav, donesen u sveanom obliku kao najvii akt drave. Podjela ustava prema njihovom ostvarivanju je: Normativni ustav- ostvaruje se u ivotu i usmjerava demokratske procese Nominalni ustav- zadovoljava sve normativne zahtjeve, eli ga se provesti ali iz odreenih razloga nije u cijelosti ostvaren.

Semantiki ustav- ustav prema znaenju te rijei, nije uope primijenjen u ivotu, iskljuivo slui za prikrivanje postojeih, najee nedemokratskih odnosa.

4.3.

Donoenje ustava u razliitim okolnostima

Postojanje drave, barem kao politike injenice, uvjet je za donoenje ustava, ali i obrnuto, postojanje ustava je znak da postoji drava i da se legalizira njena organizacija i njen poredak. Iz takvog kauzalnog odnosa moemo zakljuiti da je ustav akt drave kojim se regulira upravo njena organizacija i funkcije. Ustav se donosi u razliitim okolnostima s obzirom na postojanje drave: Donoenje ustava u postojeim dravama koje nisu imale ustavUstavi su se poeli donositi krajem 18.stoljea. U Francuskoj, Rusiji, Kini i dr. ustavi su doneseni nakon revolucionarnih previranja i nakon sazrijevanja drutva za jedno novo stanje i nove odnose u dravi. Ustave u tim zemljama donosile su redovne ili revolucionarne i od naroda izabrane skuptine. Donoenje ustava u postojeim dravama koje su imale ustav-Neke drave donose ustave ee, a neke rjee, to ovisi od tempa drutvenih promjena i promjena nositelja politike vlasti. Ako se u dravama koje ee mijenjaju ustav primjenjuje postupak za donoenje novog ustava prema odredbama prethodnog, tu je ostvaren ustavni kontinuitet. Ako se pri promjeni ustava, tj. pri donoenju novog, ne primjenjuje postupak koji je propisao prethodni ustav, to je znak da su nastupile nove okolnosti u zemlji, da se promjenila ustavna platforma i da su se promijenile ak i osnovne drutvene snage koje su bile nositelj postojeeg ureenja. Tada, ne postoji ustavni kontinuitet, ve samo vremenski kontinuitet. Donoenje ustava u novoformiranim dravama-Kada se stvara nova drava, najee se formiraju dravni organi (neka vrsta narodnog predstavnitva) koji donose osnovna pravila (vrlo esto zakone) na temelju kojih se bira ustavotvorna skuptina, koja donosi ustav.

4.4.

Postupak za promjenu Ustava RH

Postupak promjene Ustava RH utvren je u samom Ustavu i to u njegovom posebnom dijelu (dio IX, lanci 147. do 150.) Pravo da predloi promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna petina zastupnika u hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. (l.147. Ustava RH). Hrvatski sabor odluuje da li e pristupiti promjeni Ustava veinom glasova svih zastupnika. Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvruje veinom glasova svih zastupnika. (l.148. Ustava RH) O promjeni Ustava odluuje Hrvatski sabor dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. (l.149. Ustava RH) Promjenu Ustava proglaava Hrvatski sabor. (l.150. Ustava RH)

5.

RAZVITAK USTAVNOSTI U SVIJETU

5.1.

Ustav SAD-a

Ustav SAD-a donesen je 1787. godine i smatra se prvim pisanim suvremenim ustavom u povijesti. Ovom ustavu prethodili su Deklaracija o nezavisnosti iz 1776.godine i ustavi drava koje su se kasnije udruile u ameriku konfederaciju. Do udruivanja u SAD bilo je formirano 13 drava koje su bile pod engleskom dominacijom. Konfederacija je zapoela funkcionirati temeljem ustava usvojenog 1778.godine. lanci o konfederaciji stupili su na snagu 1781.g. kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih drava. Kao zajedniki organ saveza uspostavljen je Kongres kojeg su inili delegati iz svake drave i svaka je imala po jedan glas bez obzira na veliinu svog teritorija i broj stanovnika. Delegacije su bile vezane imperativnim mandatom i mogle su odluivati iskljuivo prema naputcima svoje drave. O najvanijim pitanjima Kongres je odluivao dvotreinskom veinom glasova svih drava lanica (konsenzusom). Odluke Kongresa obavezivale su drave ali ne i njihove graane. U meunarodnim odnosima, drave su imale pravo samostalnog istupanja jednako kao i Savez.

5.1.1. Ustavna konvencija u Philadelphiji U poslijeratnoj krizi i tekim prilikama koje su nastale, pojavljuju se tenje ka izgradnji jednog vreg saveza meu dravama koji bi omoguio bri gospodarski razvoj i blagostanje. U tu svrhu formirana je Ustavotvorna skuptina (Convention). Ustavotvorna skuptina 1787.usvojila je Ustav SAD-a kojim je ustanovljena federacija. Ustav je kratak ( svega sedam lanaka), a po svom karakteru je demokratski, ali i kruti. Do danas je donijeto 27 amandmana. Ustavom je ureen predsjedniki sustav kojeg karakterizira stabilnost, to je razvidno i iz injenice da su za tako dugo vremensko razdoblje bile male promjene Ustava i svega dvije jae dravne krize. Prva kriza, u vremenu od 1860.do 1865. uzrokovana je poznatim ratom izmeu federalistikog Sjevera i secesionistikog Juga. Druga kriza u vremenu od 1930.do 1933.godine, kada je vladala svjetska ekonomska kriza. U SAD-u kriza je prevladana poznatim New deal (novim planom) predsjednika Roosvelta.

5.1.2. Organizacija vlasti u SAD-u U Sjedinjenim Amerikim Dravama organizacija vlasti temelji se na principu diobe vlasti. Dravne funkcije, prema Ustavu SAD, podijeljene su na zakonodavnu, koju vri Kongres; izvrnu, koju vri predsjednik i sudsku, koju vri Vrhovni sud. Kongres je dvodomni i ima Predstavniki dom i Senat, preko kojih vri zakonodavnu vlast. Kongres je jedini organ koji moe donositi zakone. Domovi su o osnovi ravnopravni, ali je predstavniki dom u podjeli nadlenosti stekao neto vie ovlasti i utjecaja u Kongresu.

Metoda rada je precizirana: prvo Predstavniki dom razmatra zakone pa onda Senat. Predstavniki dom pokree (eventualno) postupak protiv predsjednika SAD (postupak impeachment). Senat ima 100 senatora jer je Ustav utvrdio da e Senat sainjavati po dva senatora iz svake drave, koje izabere zakonodavno tijelo drave, na est godina, a svaki senator ima jedan glas (lan 1.odsjek 2. Ustava SAD) Senator moe biti onaj graanin SAD koji ima najmanje 30 godina ivota i koji je najmanje 9 godina dravljanin SAD.

5.1.3. Kongres u SAD-u Zastupnici Kongresa biraju se sustavom relativne veine u jednomandatnim izbornim okruzima. Kongres SAD-a sastoji se od 535 lanova, pri emu 100 konstituira Senat, a 435 Predstavniki dom. Kongres je organiziran kao radni parlament odnosno kao odborski parlament. O svakom prijedlogu zakona koji doe u jedan dom najprije se mora raspraviti u odboru. Prijedlog propada ako odbor ili pododbor kojeg je on odredio utvrdi da on ne zasluuje daljnju raspravu. Ako odbor proslijedi prijedlog plenumu dotinog doma, dom moe odluivati o tome hoe li ga prihvatiti ili odbaciti. Svi odbori imaju velike aparate kvalificiranih suradnika te se, osim toga, oslanjaju i na skupe pomone slube Kongresa. U osnovi zakonodavna procedura u Kongresu ima slijedee faze: Zakonodavnu inicijativu imaju kongresmeni u oba doma (ali u poreznim stvarima inicijativu ima samo Predstavniki dom), Tekst zakona obrauje specijalizirani odbor doma u kojem je inicijativa pokrenuta, odbor moe istraiti odreeno pitanje u kojem e se zainteresirani oitovati o inicijativi. Nakon obavljenog posla odbor se izjanjava o projektu jednim izvjetajem domu. Ovaj projekt dolazi na raspravu u dom tek ukoliko ga prihvati tzv. Rules Commitee (Odbor za poslovnik), odnosno odbor koji se iskljuivo bavi organizacijom parlamentarnog rada. Nakon eventualnog izjanjavanja i izglasavanja prima se onaj oblik koji je najblii tekstu odbora. Tekst se alje drugom domu-ako taj dom prihvati tekst bez amandmana on se podnosi na potpis predsjedniku- ako drugi dom izmijeni tekst, on opet mora doi ispred prvog doma Ukoliko je rije o vanoj izmjeni moe doi do stvaranja zajednike komisije oba doma koja e traiti kompromis, Tekst mora biti izglasan u identinom obliku nakon ega se on podnosi na potpis predsjedniku.

5.1.4. Predsjednik SAD-a Predsjednik SAD-a kao nositelj izvrne vlasti, bira se na razdoblje od etiri godine i moe biti biran na jo jedan uzastopni mandat. Predsjednik objedinjuje dunost efa vlade i poglavara drave. Predsjednik se bira posrednim putem, preko elektora (izbornika). Meutim, elektori se biraju neposrednim putem, to u osnovi znai da se predsjednik SAD bira neposredno.

Predsjednik SAD, a brine se za provedbu zakona i vrhovni je zapovjednik oruanih snaga. Predsjednik imenuje savezne inovnike i suce Vrhovnog suda uz uvjet suglasnosti Senata. Svakom zakonu to ga usvoji Kongres potrebna je formalna (pisana) suglasnost predsjednika. Ako se predsjednik pisano usprotivi zakonskoj odluci Kongresa, ta odluka ne moe stupiti na snagu. Veto se moe staviti izvan snage samo ako dvotreinska veina u oba doma Kongresa formalno potvrdi dotine zakonske odluke. Predsjednik ima rok od deset dana (bez nedjelje i blagdana) za veto. Odgodi li se Kongres unutar tog roka, kao adresat veta on nije vie dostian, pa se veto prihvaa i bez pisanog odbijanja (pocket veto). Predsjednik nije politiki odgovoran, ali je krivino. (l.2. odj. 4.Ustava SAD). Poini li kazneno djelo ili zlorabi svoj mandat, s dunosti moe biti udaljen putem slubene tube (impeachmenta). Ustav SAD ne omoguava predsjedniku da participira u zakonodavnoj inicijativi. Meutim, predsjednik moe godinjom porukom o stanju nacije koja dozvoljava efu egzekutive da naznai perspektivu za sutra, odnosno tom porukom on preporua Kongresu usvajanje jednog ili vie zakona. Predsjednik se obvezno obraa naciji i prilikom predlaganja dravnog prorauna, kao i prilikom iznoenja ekonomskog i socijalnog programa svoje vlade. Predsjednik se moe obraati Kongresu i za vrijeme trajanja legislature, i to porukama kojima je cilj da inspiriraju legislativni i financijski rad dvaju domova predstavnikog tijela. Predsjednik moe djelovati i na indirektan nain, sugerirajui kongresmenima iz njegove stranke da uzmu inicijativu po pitanju legislativnih mjera koje bi predsjednik elio realizirati. Predsjednike poruke usmjerene su kako amerikoj naciji tako i meunarodnoj javnosti. One su i zahtjevi adresirani prema lanovima Kongresa, oekivanja i opravdanje predsjednikove politike.

5.1.5. Sudbena vlast Vrhovni sud SAD je u sustavu diobe vlasti trei imbenik koji je nositelj vlasti. Savezni Vrhovni sud SAD (Supreme Court),kombinira zadatke prizivnog suda SAD-a i najviega ustavnog suda. Vrhovni sud SAD-a ine devet sudaca koje doivotno postavlja predsjednik SAD-a. Svaki prijedlog za suca mora potvrditi Senat apsolutnom veinom, a potom predsjednik imenuje suce. Vrhovni sud veinom glasova odluuje u vijeu. Najvaniji rad suda je kontrola ustavnosti. U SAD svaki sud, na bilo kojoj razini (instanci), jednako odluuje o civilnim, kaznenopravnim, upravnim i ustavnim sporovima. Svaki savezni okruni sud moe, kao ustavni sud, ponititi kongresni ili dravni zakon tako to e proglasiti da je nespojiv sa Ustavom, ali to ne moe uiniti konano jer je mogu priziv na vioj sudskoj instanciji ili postupak provjere na Vrhovnom sudu. Ameriko ustavno sudovanje poznaje samo kontrolu konkretnih normi. Na protuustavnost se moe aliti samo onda kada graanin ili zastupnik vlade u procesu ustvrdi da se neki zakon ne smije primijeniti jer naruava prava koja titi Ustav. Zakon za kojega se tvrdi da je nezakonit uvijek mora pogaati djelovanje ili zapostavljati stranu koja to tvrdi.

Ako je sluaj uspjean za tuitelje , savezni Vrhovni sud potvruje da se zakon ne smije primijeniti jer protuslovi Ustavu. Kao izraz volje zakonodavne veine, zakon ostaje, samo to vie ne djeluje.

5.2.

Ustav i ustavnost u Velikoj Britaniji

Velika Britanija nema pisani ustav, ali ima cijeli niz pisanih akata, koji ga sainjavaju, zbog ega se britanski ustav smatra nekodificiranim. To u biti znai da Velika Britanija nema ustav u formalnom smislu, ali ima pisane dokumente ustavnopravnog karaktera. Sutina engleske ustavnosti izraava se u specifinom drutvenom i politikom razvoju itavog sustava u kojem su se, povijesno gledajui, formirali takvi drutveni odnosi i politiki sustav koji u cjelini odgovaraju ustavnoj vladavini. Britanski ustav, kao sustav pravila, izvodi se iz etiri izvora: Zakoni Parlamenta (Statute Law)- obuhvaa veliki broj akata Parlamenta koji reguliraju ustavnu materiju. To su, prije svega: Bill of Rights iz 1689; Zakon o nepovredivosti ovjekove osobnosti (Habeas Corpus Act), Zakon o nasljeivanju prijestolja ( Act of Settlment), zakon o ujedinjenju (Act of Union), Zakon o predstavnitvu naroda (Representation of the People Act), Zakon o parlamentu (Parliament Act), Zakon o autonomiji (Government of Irleand Act) i dr. Sudske odluke (case law)- kojima se utvrivalo da li su neke odluke, zakoni ili povelje ustavna materija. Obiajno pravo (Common Law)- imaju izvor u obiajima , ali koja su potvrena od strane sudova. Suci koje su to pravilo stvorili (na osnovi njima poznatih obiaja te vlastitog pravnog shvaanja i razuma) mogli su se u novim, istim takvim i slinim sluajevima, pridravati ranije presude suda, tzv.precedenta. Ustavne konvencije (Conventions of the Constution) i tumaenja znanstvenih autoriteta na podruju ustavnog prava- Osnovu ustavnih konvencija ine tradicija, obiaji i praksa, ali ne uivaju sudsku zatitu, niti zatitu dunosnika u domovima Parlamenta. Ta pravila (konvencije) nigdje nisu zapisana, ali ih se svi pridravaju. Sankcija za krenje konvencije je politike prirode. Radovi priznatih autoriteta za ustavno pravo znaajni su za tumaenje ustava i od pomoi su prilikom nesuglasica o tumaenju ustavnih konvencija. Prema obliku vladavine Velika Britanija je demokratska konstitucionalna parlamentarna nasljedna monarhija, s kabinetskim vladinim sustavom, na elu s jakim premijerom. Organizacija vlasti temelji se na tri osnovne ustavne institucije : na Parlamentu. kruni i vladi. U V.Britaniji je Parlament suveren u smislu da nema ogranienja njegovu autoritetu. Vladina politika moe se krojiti u vladi, ali ministri su za svoj rad odgovorni Parlamentu. Odgovornost Parlamenta osigurana je s dva ustavna pravila: pravili da su ministri kolektivno odgovorni Parlamentu za politiku Vlade kao cijeline, te pravilo da je svaki ministar pojedinano odgovoran Parlamentu za rad njegova ministarstva. Parlament se sastoji od dva doma : Doma lordova (Hause of Lords) ili Gornjeg doma i Doma komuna (Hause of Commons) ili Donjeg doma.

Gornji dom sastavljen je od zastupnika sa doivotnim mandatom. ine ga pripadnici aristokracije-svjetovni lordovi, duhovni lordovi, pravni lordovi i ostali dostojanstvenici. Funkcije Doma lordova danas se uglavnom svode na slijedee: a) propituje ministre o glavnim temama nacionalne politike; b) sluaju prijedloge zakona Donjeg doma; c) raspravlja o prijedlozima zakona koje dostavlja Donji dom; d) privremeno odbija zakone koje dostavlja Donji dom. Donji dom- formira se na osnovu rezultata izbora. Mandat zastupnika traje pet godina a biraju se iz reda graana po opem i jednakom birakom pravu. Zastupnika mjesta u parlamentu podijeljena su po regionalnom naelu (659 izbornih okruga). Sustav relativne veine pogoduje predstavnicima najjae stranke u Parlamentu. Pobjedom na izborima stranka dobiva mogunost da formira vladu. Predsjednika vlade, Kruna bira iz redova stranke koja ima veinu u Donjem domu, a uobiajeno je da to bude formalni voa vladajue stranke. Britanski sustav vlade esto se naziva kabinetskim sustavom s premijerom na elu. Parlament vri nadzornu funkciju, a vlada vri upravnu (izvrnu) funkciju. Vladu sainjavaju ministri a najvanije odluke donosi najui krug ministra (kabinet). Kruna monarh ima znaajnu ulogu u politikom i javnom ivotu zemlje iako su njena ovlatenja bitno smanjena. Na prijedlog premijera ona rasputa parlament i utvruje termin izbora. Prava krune (monarha) svedena su na tri fluidna: da bude konzultirana, da ohrabruje naciju i da opominje.

5.3.

Razvoj ustavnosti u Francuskoj

Od 16 ustava koliko ih je donijeto u Francuskoj istiu se etiri najznaajnija: 1) Ustav Francuske iz 1791. znaajan je zbog toga to je prvi u povijesti francuske ustavnosti. Nastao je kao kompromisni ili ustavni pakt voljom i suglasnou naroda i monarha. Iako je ustavom zadrana monarhija, ipak je dolo do velikog ogranienja vlasti monarha i izvrena je podjela vlasti. 2) Ustav Francuske iz 1793. g. tzv montanjarski ustav u osnovi je revolucionarni i njime je uspostavljen konventski (skuptinski) sustav i narodna suverenost. Ustav propisuje pravo na rad, na obrazovanje, pravo na pomo od drave, pravo na ustanak u sluaju krenja slobode i zakonitosti, uvodi ope pravo glasa bez cenzusa, uvodi skuptinski sustav vladavine koji koncentrira svu zakonodavnu i izvrnu vlast u jednom tijelu izabranom na neposrednim izborima, skuptina je jednodomna, a izvrna vlast je povjerena Izvrnom odboru koji imenuje ministre. 3) Ustav Francuske iz 1875.g. donijet je nakon uspostavljanja tree republike 1873.g. Ustav je imao samo 34 lanka i regulirao je uglavnom organizaciju, nadlenost i funkcije centralnih organa vlasti. Ovaj ustav bio je rezultat kompromisa izmeu monarhista i republikanaca. Monarhisti su pristali na uvoenje republike, pod uvjetom da parlament umjesto jednodomnog bude dvodomni. 4) Ustav Francuske iz 1958. godine utemeljio je petu republiku koji je kombinacija predsjednikog i parlamentarnog sustava. Prema ovom ustavu, Francuska je unitarna i dobro organizirana dravna zajednica. Ustav ima 92 lanka i spada u red krutih ustava. Ustav ima preambulu , gdje se poziva na Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina iz 1789.godine i petnaest glava normativnog dijela teksta. Centralni organi vlasti Francuske su: predsjednik Republike, Vlada i Parlament. Predsjednika Francuske Republike biraju graani neposredno i tajnim glasovanjem na mandat od pet godina.

Predsjednik je vrhovni zapovjednik oruanih snaga, ef izvrne vlasti, predsjedava sjednicama Vlade, imenuje mandatara Vlade i daje suglasnost na izbor ministara, ima pravo suspenzivnog veta, politiki nije odgovoran, osim to odgovara za veleizdaju. Vlada Francuske je najvii izvrni organ Republike. Postupak formiranja vlade polazi od predsjednika Republike na nain da on imeneju prvog ministra-mandatara, a zatim mandatar predlae ostale ministre. Ako se predsjednik Republike sloi sa listom ministara Nacionalna skuptina potvruje izbor Vlade. V Vlada se bira na mandat od pet godina. Rad odgovara za svoj rad predsjedniku Republike i Parlamentu (Nacionalnoj skuptini). Parlament je zakonodavna vlast. Sastavljen je od dva doma: Nacionalne skuptine i Senata. Zastupnici Nacionalne skuptine biraju se opim i neposrednim izborima prema naelu izbornog sustava apsolutne veine. Senat se bira posrednim izborima. On jami predstavljenost teritorijalnih tijela Republike. Senat je predstavniko tijelo departmana i opina. Birako pravo imaju samo gradonaelnici, predsjednici opih vijea i ostali nositelji opinskih funkcija.

5.4.

Ustavnost u socijalistikim zemljama

Ustav Ruske Sovjetske Federativne Socijalistike Republike (RSFSR) donesen je 10. srpnja 1918.g. u Moskvi na Petoj sjednici Sveruskog kongresa sovjeta. Ustav je imao 90 lanaka u est poglavlja: Prava radnog naroda, Opa naela ustava, Ureenje sovjetske vlasti, Birako pravo, Buetsko pravo, O grbu i zastavi. U ustavu su posebno naglaena tri pitanja: Prava i slobode graana od l.1. do l.8.. Rusi su u svoj ustav ugradili Deklaraciju o pravima radnog i eksploatiranog naroda. Ekonomsko-socijalna prava graana Rusije. Ovim odredbama ukinuto je privatno vlasnitvo (bez ikakve naknade) na zemlji i sav zemljini fond proglaen je openarodnom imovinom. Isti princip odnosio se i na ume, rude, tvornice i dr.; Pitanja vlasti- ureena su na nain da sva vlast pripada radnom narodu grada i sela ujedinjenom u sovjetima. Organizacija centralne vlasti RSFSR prema Ustavu je: Sveruski kongres sovjeta, Sveruski centralni izvrni komitet i Sovjet narodnih komesara. Ustav SSSR iz 1924. U sastav SSSR ulo je 15 saveznih republika. Ustav ima dva dijela: deklarativni i normativni. U deklarativnom sijelu (preambuli) jame se prava saveznim republikama na samoopredjeljenje i odcjepljenje. U normativnom dijelu (72 lanka), razrauju se vrste i funkcije glavnih saveznih organa i njihov odnos prema republikama. Glavni savezni organi su: Kongres sovjeta SSSR, Centralni izvrni komitet, Sovjet narodnih komesara i Prezidijum. Ustav SSSR iz 1936. g. Ovaj ustav ima 142 lanka rasporeena u 13 poglavlja, Ustavom je utvreno da je SSSR drava radnika i seljaka i da sva vlast pripada trudbenicima grada i sela. Centralni organi vlasti su :Vrhovni sovjet SSSR sa dva doma: Savezni sovjet i Sovjet nacionalnosti; zatim prezidijum Vrhovnog sovjeta SSSR i Ministarski sovjet..

Ustavom su utvrena 34 prava i slobode ukljuujui klasina i nova prava i slobode, istaknut je princip narodnog suvereniteta putem neposrednih izbora, referenduma, prava republika na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Naputa se izrastanje organa vlasti iz sovjeta i prelazi na sustav izbora za parlament neposredno od strane graana. Iako je ustav u osnovi propisivao progresivne i demokratske elemente , on se izraavao kao klasian primjer nesklada izmeu normativnog i stvarnog. Na jednoj strani jamena su prava i slobode, a u stvarnosti ta su prava sustavno krena. Ustav je mijenjan deset puta sve do 1977. godine kada je donesen novi Ustav.

5.5.

Nastanak ustavnosti i ustava zemalja u tranziciji

Sovjetski savez krajem 80-tih godina 20. st. raspao se na 15 novih drava. Novi Ustav Ruske Federacije donesen je narodnim referendumom 1993. godine. Ustavom je utvreno da je Ruska federacija-Rusija demokratska federativna pravna drava republikanskog ureenja (lanak 1.stavak 1.Ustava). Rusija se definira kao pravna i socijalna drava u kojoj se organizacija vlasti temelji na naelu diobi vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu. Dravnu vlast predstavljaju i ostvaruju: predsjednik Ruske federacije; Federalna skuptina koja se sastoji od dva doma: Sovjeta Federacije i Dravne dume; Vlada Rusije i sudovi. Predsjednik Ruske Federacije je ef drave, zapovjednik OS, ef obavjetajne slube, vodi unutarnju i vanjsku politiku, imenuje predsjednika vlade i ministre, predsjedava Vladi kada je prisutan, predlae kandidate Sovjetu federacije za predsjednika i lanove Ustavnog suda i Vrhovnog suda, raspisuje izbore za Dravnu dumu , potpisuje i proglaava zakone i dr. Predsjednika biraju graani, na osnovu opeg i jednakog birakog prava, tajnim glasovanjem na period od 4 godine. Kandidat za predsjednika mora imati najmanje 35 godina ivota i najmanje 10 godina provedenih u Rusiji. Federalna skuptina vri zakonodavnu vlast. Sovjet Federacije ine po dva predstavnika svakog subjekta Ruske Federacije i po jednog predstavnika izvrnih organa dravne vlasti, ukupno oko 200 predstavnika (deputata). Dravna duma ima 450 zastupnika koje bira narod neposredno na mandat od 4 godine. Izvrna vlast (Vlada) sastoji se od predsjednika Vlade, odgovarajueg broja potpredsjednika i ministara. Predsjednik Vlade za svoj rad i rad Vlade odgovara predsjedniku Rusije, a samo u nekim pitanjima i dravnoj dumi. Sudbena vlast- vre ju redovni sudovi: Vrhovni sud Rusije, Visoki arbitrani sud te dravni tuitelj. Utemeljen je i Ustavni sud sa 19 sudaca. Sve suce imenuje Sovjet Federacije na prijedlog predsjednika Ruske Federacije.

5.6.

Ustavnost u novim demokracijama

Sve zemlje biveg socijalistikog bloka Istone Europe doivjele su u vremenu od 1988. do 1992. godine burne promjene. Jedna za drugom naputale su socijalistiko drutveno ureenje i uspostavljale novi oblik dravnog i drutvenog ureenja. Kada je osamdesetih godina 20.st. Dolo do poputanja totalitarizma, val promjena zahvatio je ekonomsku i politiku sferu u svim dravama Istone Europe, to je neposredno utjecalo na promjene ustavnog ureenja i ustava. Bugarska, Makedonija, Rumunjska, Slovenija donijele su svoje ustave 1991.godine, Estonija, Poljska, Slovaka, eka, Latvija 1992. g. Rusija 1993. itd.

Svi novi ustavi posebnu pozornost posveuju pravima i slobodama ovjeka i graanina, posebice skupini socijalnih prava, diobi vlasti, nadzoru od strane ustavnih sudova, neovisnosti sudbene vlasti i dr.

5.7.

Hrvatska u Jugoslaviji

Ustavotvorna skuptina Kraljevine SHS, prihvatila je 28.lipnja 1921.godine tzv.Vidovdanski Ustav Kraljevine SHS. Po tom Ustavu, nova drava ureena je kao unitarna i visoko centralizirana drava pod monarhijom Karaorevia. 1931.g. kralj Aleksandar jednostranim aktom oktroirao je novi Ustav Kraljevine Jugoslavije, ime je ojaao svoj poloaj. Uveden je drugi skuptinski dom Senat u kojem je kralj sam imenovao polovicu senatora. Uoi rata 1939. godine postignut je sporazum izmeu hrvatskih i srpskih vladajuih elita (Sporazum Cvetkovi-Maek) o davanju autonomije Hrvatskoj, to je provedeno Uredbom o Banovini Hrvatskoj (aktom ustavnog znaaja). Zajednika drava obnovljena je odlukama II zasjedanja AVNOJA od 29.studenog 1943.godine, kao socijalistika federacija. ZAVNOH je na svojem III zasjedanju 9.svibnja 1944. godine prihvatio odluke AVNOJ-a. U sijenju 1946.godine donesen je prvi Ustav FNRJ. Ustav je napisan po sovjetskom uzoru i deklarirao je novi DE sustav utemeljen na dravnom vlasnitvu i centraliziranom upravljanju. Ustavni zakon iz 1953.godine i ranijim Zakonom o radnikim savjetima iz 1950.g. jugoslavensko komunistiko vodstvo pokualo je uspostaviti novi socijalistiki poredak. Ustavom iz 1963.godine dolo je do slabljenja poloaja republika u jugoslavenskoj federaciji. Ustav iz 1974.godine odredio je republike kao drave, te zajamio status autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova. Dravnost se izraavala u Vijeu republika i pokrajina kao domu Savezne skuptine.

5.8.

Uspostava demokratske vlasti u Hrvatskoj i donoenje Ustava RH od 22. prosinca 1990.

U Hrvatskoj krajem 80-tih godina sazrijeva svijest da transformacija prema trinoj ekonomiji i politikoj demokraciji u okvirima Jugoslavije nije mogua. Tijekom 1989.godine u Hrvatskoj se osnivaju prve politike udruge, kao temelj razvitka politikih stranaka. Reformski orijentirane snage zahtijevale su jaanje i obranu suvereniteta Republike Hrvatske, uvoenje viestranaja, putanje na slobodu svih politikih zatvorenika, prijevremene izbore i dr. Odluka o odravanju slobodnih viestranakih izbora u roku koji predvia Ustav, donesena je krajem prosinca 1989.godine. Nakon hitnog postupka u saborskim odborima , Sabor je 15.veljae 1990.usvojio izborni zakon i pratee zakonodavstvo. Na prvim viestranakim izborima pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica te je vlast mirno prenesena na ovu pobjedniku stranku. Nakon prijenosa vlasti, Sabor je u srpnju 1990. godine donio amandmane na Ustav SRH iz 1974.godine. Tim izmjenama izbaen je naziv Socijalistika iz naziva RH; promijenjen je grb i zastava, predsjednik Predsjednitva postao je Predsjednikom

Republike, te omogueno Vladi poduzimanje potrebnih mjera u cilju ostvarivanja jedinstvenosti pravnog sustava u Republici. Novi Ustav Republike Hrvatske Sabor je usvojio na svojoj sjednici 21.prosinca a sveano ga proglasio 22. prosinca 1990. godine.

5.9.

Uspostava samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske

Sabor RH 21.veljae 1991.godine, pozivom na lanak 140.,stavak2.Ustava donio je Rezoluciju po kojoj se svi savezni zakoni oglaavaju nevaeim na teritoriju Republike Hrvatske, ako nisu u suglasnosti s Ustavom Republike. Istoga dana, Hrvatska se pridruila Sloveniji u zahtjevu da se pone postupak mirnog razdruivanja jugoslavenske federacije. Predsjednik Republike je 25. travnja 1991. godine, temeljem ustavne ovlasti iz lanka 98.Ustava, pozvao graane Republike Hrvatske na referendum na kojem su se graani izjanjavali za suverenu i nezavisnu Republiku Hrvatsku. Na referendumu odranom 19. svibnja 1991. godine glasovalo je 84,94 posto biraa od kojih se 93,94 posto izjasnilo za suverenu i nezavisnu Hrvatsku. Temeljem odluke donesene na referendumu, Sabor je 25. lipnja 1991. godine donio ove iznimno znaajne odluke: Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne Republike Hrvatske; Ustavnu odluku Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Posredovanjem misije od strane Komisije Europske zajednice, Hrvatska je tzv . Brijunskom deklaracijom 8. srpnja 1991. godine prihvatila moratorij ime su odluke i svi drugi akti glede razdruivanja odgoeni na rok od tri mjeseca. Budui da Srbija i Crna Gora nisu pristali na mirno razdruivanja tijekom moratorija stalno je jaala agresija na Republiku Hrvatsku. Istekom roka moratorija Sabor RH je 8. listopada 1991. godine usvojio Odluku o raskidanju svih dravno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadanju SFRJ. Meunarodno priznanje Republike hrvatske uslijedilo je 15. sijenja 1992. godine na temelju odluke zemalja Europske zajednice, koju su zatim slijedile druge drave. U rujnu 1991. godine u Den Haagu, temeljem suglasnosti svih sukobljenih strana zapoela je sa radom Konferencija o Jugoslaviji, koja je imenovala Arbitrano povjerenstvo, pod predsjedanjem francuskog pravnika Roberta Badintera. Ovo povjerenstvo konstatiralo je: da je SFRJ u procesu raspadanja; da republike trebaju rijeiti probleme dravne sukcesije, da republike koje to ele mogu stvarati nove asocijacije. Vijee ministara EZ objavilo je 16. prosinca 1991.g. dokument pod naslovom Smjernice za priznavanje novi drava u Istonoj Europi i Sovjetskom Savezu, kojim se utvruju kriteriji u vezi s potivanjem ljudskih prava, nepromjenjivosti granica i dr.

6.

LJUDSKA PRAVA I TEMELJNE SLOBODE

6.1.

Povijesni razvitak ljudskih prava

Ideja o ljudskim pravima ima korijene u grkoj filozofiji antike i u religiji (ideja o prirodnom pravu svi ljudi su pred Bogom jednaki) To su bila filozofska razmatranja bez prevelikog doticaja s politikom realnou John Locke nepromjenjiva uroena prava ovjeka (ivot, sloboda i privatno vlasnitvo) svrha drave je da titi ta prava Te zamisli prihvatili su ustavotvorci u Engleskoj i SAD-u te ih ugradili u svoje ustave Vodeu ulogu u razvoju ljudskih prava imala je Engleska: Magna Charta Libertatum, 1215. godina iznuena odreena prava od kralja Petition of Rights, 1628. godine - zajamena nepovredivost graanina Habeas Corpus Act, 1679. godine graanin zatien od bezrazlonog uhienja Dokumenti u SAD-u: Virginia Bill of Rights, 1776. godine Katalog ljudskih prava se ubraja u najvanije dokumente u povijesti ljudskih prava Deklaracija nezavisnosti, 1776. godine svi su ljudi stvoreni jednakima i obdareni od svojeg Stvoritelja neotuivim pravima Francuska: Francuska revolucija iz 1789. godine sa svojom parolom libert, galit, fraternit izvrila je izniman utjecaj Povelja o ljudskim i graanskim pravima, 1798. godine pokuaj naglaavanja univerzalne vanosti ljudskih prava

6.2.

Ujedinjeni narodi i ljudska prava

Drugi svjetski rat i strani zloini su bili povod za osiguranjem vaenja ljudskih prava diljem svijeta Povelja Ujedinjenih naroda, 1945. godine sve drave lanice se obvezuju da e zajedno i svaka posebno suraivati s Organizacijom u smislu provedbe ciljeva Organizacije, a u te ciljeve ubraja se zatita ljudskih prava Opa deklaracija o ljudskim pravima, 1948. godina sastavljena da bi bilo precizno utvreno to su ljudska prava Opa deklaracija o ljudskim pravima usvojena je na opoj skuptini UN-a 10. prosinca 1949. i taj se datum slavi kao Meunarodni dan prava ovjeka l.1 Sva se ljudska bia raaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savjeu i imaju se jedni prema drugima odnositi u duhu bratstva. Na temelju Deklaracije usvojena su 1966.: Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima

6.3.

Prvi narataj: klasina prava ovjeka i graanina (tzv. osobna prava)

Pravo na ivot i pravo na slobodan razvoj osobe Osobna prava su jezgra ljudskih prava i njih nalazimo u gotovo svim dokumentima i katalozima ljudskih prava

6.4.

Drugi narataj: gospodarska, socijalna i kulturna prava

Javljaju se u ustavima tek poetkom 20. stoljea Osim tzv.negativnih prava (usmjerenih na zatitu privatne sfere pojedinca od djelovanja dravnih vlasti), unose se i pozitivna prava (dunost drave da pojedincima osigura odreenu sigurnost ili ostvarivanje odreenih prava) Ta pozitivna prava su lex imperfecta, nepotpuni pravni propisi jer u cilju njihova ozbiljenja ne postoji pravna sankcija niti tijelo koje bi pruilo zatitu graaninu Npr. pravo na rad (to u sluaju neskrivljene nezaposlenosti?)

6.5.

Trei narataj: ekoloka i druga prava

Prava utemeljena na svijesti o potrebi zatite ovjekova prirodnog okolia, prava neroenih ljudi, prava drugih ivih bia, osim ovjeka (ivotinja i biljnih vrsta), pravo ovjeka na zatitu privatne sfere ponaanja (zatita osobnosti), sloboda izraavanja i prava na informiranost Na meunarodnoj razini se jo dodaju: pravo na mir, na razvitak, na zajedniko naslijee, na humanitarnu pomo to bi bio etvrti narataj

6.6.

Meunarodni standardi prava ovjeka

Franklin Delano Roosevelt Four Freedoms Address (naznaio je kao ciljeve naprednog ovjeanstva ozbiljenje 4 temeljne slobode: sloboda govora, sloboda vjerovanja, sloboda od straha i sloboda od oskudice) Povelja Organizacije ujedinjenih naroda Opa deklaracija o ljudskim pravima Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda usvojena je 1950. godine, stupila na snagu 1953. nadopunjena s trinaest protokola, najvaniji je 11. (uspostavljen stalni Europski sud za ljudska prava sa sjeditem u Strassbourgu) Hrvatska ju ratificirala 5. studenog 1997. godine Europska socijalna povelja usvojena je 1961. godine Europska konvencija o sprjeavanju muenja, neovjenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja, 1957. Europska okvirna konvencija o zatiti nacionalnih manjina Za zatitu ljudskih prava, pored UN-a i njegovih odbora, komisija i potkomisija, znaajne su i meunarodne nevladine organizacije (npr. Amnesty international, Human Rights Watch, OneWorld)

6.7.

Ljudska prava i temeljne slobode u Ustavu Republike Hrvatske

U Republici Hrvatskoj ljudska prava svakog pojedinca propisana su Ustavom RH, meunarodnim ugovorima kojih je RH stranka te zakonima Ustav RH naglaava vanost ustavnih jamstava sloboda i prava ovjeka i graanina samim mjestom u Ustavu te na nain da popis jamstava zauzima vie od treine ustavnoga teksta Popis jamstava je podijeljen u tri odjeljka: Zajednike odredbe odnose se na sva posebna jamstva sloboda i prava Osobne i politike slobode i prava Gospodarska, socijalna i kulturna prava Zakoni kojima se razrauju ljudska prava i temeljne slobode pripadaju u organske zakone. 6.7.1. Zajednike odredbe o slobodama i pravima

Ustav RH u l.3 utvruje najvie vrednote ustavnog poretka RH: Sloboda Jednakost Nacionalna ravnopravnost Ravnopravnost spolova Mirotvorstvo Socijalnu pravdu Potivanje prava ovjeka Nepovredivost vlasnitva Ouvanje prirode i ovjekova okolia Vladavinu prava Demokratski viestranaki poredak l.14. Ustava RH proklamira pravo svakog u RH na Ustavom zajamena prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju i drugim osobinama. Svi su jednaki pred zakonom. l.15. Ustava RH jami zatitu prava nacionalnih manjina Prava nacionalnih manjina su regulirana i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina RH Nacionalna manjina u smislu ovoga Ustavnog zakona je skupina hrvatskih dravljana iji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju RH, a njeni lanovi imaju etnika, jezina kulturna i/ili vjerska obiljeja Ravnopravnost spolova naelo ravnopravnosti spolova je ukljueno u popis temeljnih vrednota ustavnog poretka promjenama iz 2000. godine. Postoji i Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2003. godine prema kojem ravnopravnost spolova oznaava da su ene i mukarci jednako prisutni u svim podrujima javnog i privatnog ivota, da imaju jedak status, jednake mogunosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Prava pojedinca nisu apsolutna, ve su podvrgnuta ogranienjima koja nuno dolaze od injenice zajednikog ivota na odreenom podruju Sukladno Ustavu RH, slobode i prava se mogu ograniiti samo zakonom U cilju zatite sloboda i prava drugih ljudi Zatite pravnog poretka

Zatite javnog morala Zatite zdravlja Navodi i dodatne kriterije za mogunost zakonskog ograniavanja poduzetnike slobode i vlasnikih prava Zatita interesa i sigurnosti RH Zatita prirode i ljudskog okolia Zatita zdravlja ljudi Ogranienja sloboda i prava u situacijama nude Slobode i prava zajamena Ustavom mogu se ograniiti za vrijeme Ratnog stanja Neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Velike prirodne nepogode Neka se temeljna prava ne mogu ograniiti niti u sluaju neposredne opasnosti za opstanak drave Pravo na ivot Zabrana muenja, surovog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja Odredbe o pravnoj odreenosti kanjivih djela i kazni Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti Odreene mjere koje zahtjeva situacija nude mogu se poduzeti i bez ograniavanja ustavnih prava, predsjednikim uredbama sa zakonskom snagom (uredbe iz nude) Ustav RH razlikuje situacije: Ratnog stanja Neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave Tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju svoje ustavne dunosti Pravo albe i kontrola zakonitosti Zajameno je Ustavom pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom Podnoenje albe odgaa izvrenje prvostupanjske odluke i tek protekom roka na albu, odnosno odlukom o albi nastupa pravomonost i izvrnost pojedinog pojedinanog pravnog akta

6.7.2. Osobne slobode i prava u Ustavu RH Svako ljudsko bie ima pravo na ivot sukladno tome u RH nema smrtne kazne (l.21. i 22.) Nikomu se ne smije oduzeti ili ograniiti sloboda, osim kada je to odreeno zakonom, o emu odluuje sud Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, lijenikim ili znanstvenim pokusima Zabranjen je prisilni i obvezatni rad Prava uhienika, okrivljenika i osuenih osoba Presumpcija nedunosti svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrati krivim za kazneno djelo, dok mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja Postupak uhienja nitko ne moe biti uhien ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog nalog ovjeno postupanje i potivanje dostojanstva

Naelo zakonitosti u kaznenim stvarima nitko ne moe biti kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom ili meunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se moe izrei kazna koja nije bila odreena zakonom. Ako zakon odredi blau kaznu nakon poinjenja kaznenog djela, odredit e se ta blaa kazna. Utvruje se i naelo ne bis in idem. Osobna prava: Jamstvo osobnog ivota, ugleda i asti Sloboda kretanja Pravo utoita/azila Nepovredivost doma Tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka Sloboda miljenja i pravo na izraavanje sloboda misli obuhvaa slobodu tiska i drugih sredstava priopavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodu osnivanja svih ustanova javnog priopavanja Sloboda vjeroispovijedi sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od drave

6.7.3. Politika prava i slobode Sloboda udruivanja Pravo na slobodno udruivanje graana radi zatite interesa ili radi zauzimanja za socijalna, gospodarska, politika, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve Mogu slobodno osnivati stranke, sindikate i druge udruge Ogranieno zabranom nasilnog ugroavanja demokratskog ustavnog poretka te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Politike stranke Slobodno osnivanje Unutarnje ustrojstvo mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naelima Mora polagati raun o podrijetlu svojih sredstava i imovine Jednaka dostupnost javnih slubi Zabranjen nepotizam i klijentelizam Pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed Moe se zakonom zahtijevati prethodna prijava namjere odravanja skupa Birako pravo Ima svaki dravljanin RH s navrenih 18 godina Ostvaruje se na neposrednim izborima tajnim glasovanjem Pravo peticije Moe podnijeti pojedinac ili skupina graana Sastoji se u pravu obraanja dravnim tijelima Dunost obrane Republike

6.7.4. Gospodarska prava Pravo vlasnitva Jami se pravo vlasnitva, ono obvezuje, tj. nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su pridonositi opem dobru Zajameno je i pravo nasljeivanja Izvlatenje (eksproprijacija) zakonom mogue ograniiti ili oduzeti vlasnitvo, uz naknadu trine vrijednosti, ako je u interesu RH Poduzetnitvo i trite Poduzetnika i trina sloboda su temelj gospodarstva RH Mogu se iznimno ograniiti zakonom radi zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi Porezni sustav Svatko je duan sudjelovati u podmirenju javnih trokova, u skladu sa svojim gospodarskim mogunostima Dobra od interesa za RH More, morska obala i otoci, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva osobita zatita RH Mogu se zakonom staviti pod osobitu zatitu i zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja

6.7.5. Socijalna prava

Pravo na rad i sloboda rada Svatko ima pravo na rad i slobodu rada, odnosno svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dunost Ne znai jamstvo zaposlenja Zabranjen prisilni i obvezatni rad Pravedna naknada za rad i uvjeti rada Jamstvo prava na zaradu pod jednakim uvjetima s drugim radnicima, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi Najdue radno vrijeme odreuje zakon i svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaeni godinji odmor ne moe se toga odrei Socijalna sigurnost Prava zaposlenih i lanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje, ureuju se zakonom i kolektivnim ugovorom Prava u svezi s poroajem, majinstvom i njegom djece ureuju se zakonom Skrb o socijalnoj sigurnosti odreene kategorije ljudi drava preuzima na sebe slabi, nemoni, nezaposleni, nesposobni za rad, osobe s invaliditetom Sindikalno organiziranje i pravo na trajk Svi zaposleni i poslodavci imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati Ustavnopravna zatita obitelji Obitelj je pod osobitom zatitom RH

Osobitu skrb posveuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se roditelji ne brinu Dunost je svih da tite djecu i nemone osobe

6.7.6. Kulturna prava Pravo na kolovanje Obrazovanje je svakome dostupno Obvezno obrazovanje je besplatno (osnovno) Autonomija sveuilita Sveuilite samostalno odluuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom

6.7.7. Ekoloka prava Svatko ima pravo na zdrav ivot Drava osigurava pravo graana na zdrav okoli

6.8.

Ured za ljudska prava vlade RH

Osnovan 22. veljae 2001. godine Uredbom Vlade RH Struna sluba Vlade za obavljanje strunih i administrativnih poslova u ostvarivanju sustavnog pristupa Vlade RH zatiti, promicanju i potivanju ljudskih prava u RH Razmatra stanje ljudskih prava i sloboda u RH prema odredbama Ustava RH, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, izvjeima meunarodnih organizacija, pukog pravobranitelja i nevladinih udruga Predlae Vladi aktivnosti i mjere za djelotvornije ostvarivanje ljudskih prava

7.

NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

7.1.

Vladavina prava i pravna drava

U teoriji postoje razliita miljenja glede odreivanja pojma vladavine prava i pravne drave. Pojam vladavine prava je po postanku stariji od pojma pravna drava. Vladavina prava pojavljuje se u antikoj Grkoj i Rimu od ega se posebno istiu izreke iz Justinijanovih novela koje glase: Omnes oboediant legi (Neka se svi pokoravaju zakonu) i Lex non a rege est violanda (Ni vladar ne smije da povrijedi zakon). Pojam vladavine prava u suvremenom smislu utvrdili su engleski teoretiari. Ameriki teoretiari prihvatili su i dalje razradili teoriju vladavine prava, sa osnovnim postulatom da je pravda osnova svakog prava i ona mora biti cilj pravne drave (lustitia fundamentum regnorum).

Engleski teoretiar Albert Van Dajsi najpotpunije je uao u sutinu pojma i teorije vladavine prava. On izvodi tri fundamentalna naela koja ine sutinu vladavine prava: Vladavina objektivnog prava, a ne subjektivnog, odnosno prevlast zakona nad pojedinanom voljom. To naelo iskljuuje prinudu, arbitriranje vlasti i slobodne ocjene i ponaanja vlasti. podinjenost i jednakost svih i svakoga pred zakonom koje primjenjuju sudovi. Postojanje i primjena ustavnog prava. 7.2. Postojanje vladavine prava i pravne drave

Pravna drava i vladavina prava mogu se ostvariti i postojati samo onda ako se njihova sutina, materijalna strana, temelji na pravu i pravdi, moralnosti i zakonitosti, pravinosti i pravnoj sigurnosti, te cjelovitosti. Za postojanje pravne drave i vladavine prava potrebno je ostvariti i meusobno povezati tri bitna elementa (principa): minimum principa prirodnog prava, osnovne moralne principe i pravne principe. Prema objektivnoj etikopravnoj teoriji (ili vladavina pozitivnopravnog poretka sa odreenim obiljejima prirodnog prava, etikih i pravnih principa) pravna drava je drava potinjena pravu. Ono to je zajedniko za pravnu dravu i vladavinu prava jest zabrana svake arbitrarnosti (samovolje) pri odluivanju i postupanju svih dravnih tijela, koja mogu intervenirati u odnose meu ljudima jedino putem zakona, odnosno na temelju ovlasti dobivenih zakonom. 7.3. Ustavnost i zakonitost

Ustavnost i zakonitost su pravna naela ugraena u temelje pravne drave i ine sastavni dio pravnog poretka. Dakle, ustavnost i zakonitost su conditio sine qua non svakog pravnog poretka i ine u njegovoj strukturi vaan funkcionalni element. Od pojave prvih pisanih ustava do danas, ustavnost i zakonitost se izraava kao odnos ustava, zakona i drugih pravnih akata. Danas se sve vie ustavnost i zakonitost pojavljuju kao bitni instrumenti ostvarivanja vladavine prava. Ustavnost i zakonitost se promatraju i prihvaaju kao jedinstveno naelo zbog svoje povezanosti i meuovisnosti. Ustavnost i zakonitost znae (i trae) suglasnost niih pravnih akata i normi s viim, a u krajnjoj liniji sa zakonom, odnosno ustavom. Ustavnost je u biti vii oblik zakonitosti, to ukazuje na organsku povezanost ovih naela. 7.3.1. Naela ustavnosti i zakonitosti

Naelo ustavnosti je pravno i politiko naelo kao to je i ustav pravni i politiki akt. Naelo ustavnosti kao pravno naelo ostvaruje se suglasnou sa ustavom svih pravnih akata niih od njega. Formalna ustavnost kao pravni pojam izraava se u suglasnosti zakona i drugih akata sa ustavom u pogledu njegove forme, to podrazumijeva da ga je donio organ koji je

neposredno (ili posredno) odreen ustavom, po utvrenom postupku i u odreenoj formi. Materijalna ustavnost izraava se kao sadrajna usklaenost zakona i drugih pravnih akata sa ustavom. Naelo ustavnosti kao politiko naelo-znai da se uspostavljaju mehanizmi kojima se ograniava politika vlast, odnosno ograniavaju se dometi nositelja politike vlasti. Svaki politiki akt koji uspostavlja neke odnose u jednoj zemlji, a koji je u suprotnosti sa ustavom politiki je neustavan. Naelo zakonitosti- kao pravno naelo titi hijerarhijske odnose pravnih akata prema kojima svaki nii akt mora biti u skladu sa viim. Tako zakoni postaju temelj pravnog poretka i osnova pravne sigurnosti i garancija afirmacije objektivnog prava. Formalna zakonitost izraava se u zahtjevu da svi nii akti budu po formi u skladu sa zakonom. Materijalna zakonitost izraava se kao usklaenost sadraja i drutvenih odnosa nieg akta sa zakonom. Naelo zakonitosti kao politiko naelo je demokratski. On se stvarao, s povijesnog motrita, od nastanka moderne graanske drave do danas. to je drutveni poredak (i sustav) demokratiniji, i princip zakonitosti kao politiki princip potpunije se ostvaruje.

7.3.2. Funkcije ustavnosti i zakonitosti Kontrolna funkcija izraava se u stalnoj kontroli javne vlasti od strane ustavnih organa koji osiguravaju zatitu ustavnosti i zakonitosti i od strane naroda, te u obvezi javne vlasti da polae raun o svojoj djelatnosti. Ograniavajua funkcija naela ustavnosti i zakonitosti izraava se u ograniavanju svake, pa i najvie vlasti pravom. Zatitna funkcija izraava se u utvrivanju i garanciji objektivnog, ali i na zakonu i ustavu utemeljenog subjektivnog prava. Kohezijska funkcija naela ustavnosti i zakonitosti obuhvaa izgradnju pravnog sustava i pravnog poretka, a odnosi se preteno na utvrivanje i uspostavljanje preciznih odnosa unutar pravnog sustava. Funkcija ovog naela ogleda se u uspostavljanju strukturalnih odnosa u pravnom sustavu, to uvruje njegovu stabilnost.

7.3.3. Ustavne osnove ustavnosti i zakonitosti Ustavom Republike Hrvatske utvrene su naelne odredbe o ustavnosti i zakonitosti, ali i potrebna razrada (konkretizacija) kojom se osigurava ostvarivanje ove znaajne funkcije. Iz ope (naelne) odredbe da zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom (lanak 5.Ustava)- proizlaze i posebne, konkretne odredbe. Predsjednik Republike proglasit e zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u hrvatskom saboru. Ako Predsjednik Republike smatra da proglaeni zakon nije u skladu s Ustavom , moe pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. (lanak 89.Ustava)

Prije nego to stupe na snagu zakoni i drugi propisi dravnih tijela objavljuju se u Narodnim novinama , slubenom listu Republike Hrvatske. (lanak 90. Ustava). Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukije odreeno. (lanak 90.Ustava) Ustavom je izriito odreeno da zakoni i drugi propisi dravnih tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Ustav utvruje da se protiv pojedinanih akata sudova, upravnih i drugih dravnih organa koji vre javne ovlasti moe izjaviti alba nadlenom organu.

7.3.4. Zatita i kontrola ustavnosti i zakonitosti Prethodna kontrola- ogleda se u tome da odgovarajui organ (npr. organ zakonodavne ili izvrne vlasti) prije donoenja zakona od strane parlamenta , provjeri i uskladi odredbe zakonskog teksta sa ustavom, pa tek onda takav akt donosi parlament. Druga vrsta prethodne kontrole je kad odgovarajui organ vri kontrolu zakona nakon njegovog donoenja u parlamentu, ali prije njegovog proglaenja (Ustavno vijee u Francuskoj). Naknadna kontrola- ogleda se u kontroli od strane nadlenog organa ve donesenih zakona i drugih niih pravnih akata koji su se u primjeni pokazali kao nesuglasni sa ustavom. Vanjska kontrola je ona koju vre za to odreeni organi izvan zakonodavnog tijela, tj. izvan organa koji je donio pravni akt. Prema organu koji vri kontrolu, kontrola i zatita moe biti: sistem samokontrole zakonodavca; sistem politike kontrole-poseban organ; sistem kontrole od strane redovnih sudova; sistem kontrole od strane ustavnih sudova. Sistem samokontrole zakonodavca najstariji je nain kontrole suglasnosti zakona sa ustavom. Pojavljuje se u Francuskoj pod utjecajem ideologije francuske buroaske revolucije (1789.) Primijenjen je u Engleskoj (prema teoriji o suverenosti parlamenta), polazilo se od stava da je parlament donio zakon, on je njegovo djelo i samo ga on moe proglasiti neusklaenim, a zatim mijenjati ili ga ukidati. U Francuskoj dolaskom Napoleona na vlast naputen je skuptinski sustav kontrole ustavnosti i zakonitosti i prelo se na kontrolu od strane posebnog ustavnopolitikog organa. Engleska je napustila ovaj sustav i uvela sustav kontrole ustavnosti i zakonitosti od strane redovnih sudova. Sustav parlamentarne (skuptinske) kontrole preuzele su sve zemlje svijeta u kojima je organiziran sustav jedinstva vlasti (SSSR, SSR,DDR, NR Kina, FNRJ). Jugoslavija je napustila ovaj sustav kontrole 1963.godine. Ovaj sustav se pokazao neuinkovitim i danas je uglavnom naputen. Sustav redovne sudske kontrole nastao je u SAD-u nakon odbacivanj

Documents

OSNOVE USTAVNOG PRAVO