Osnovna Škola Hvar, Kroz Burak 81 21450 Hvar Europski ... · Europski razvojni plan 4 Pokazalo se da ako učitelji nemaju mogućnost izbora teme i/ili oblika svog stručnog usavršavanja,

Osnovna Škola Hvar, Kroz Burak 81 21450 Hvar

Europski razvojni plan

1

Europski razvojni plan je dokument u kojem je predstavljen opći pregled potreba ustanove i

dugoročna strategija razvoja i modernizacije ustanove u smislu razvoja kvalitete i

internacionalizacije.

Sadržaj:

I. OPIS POSTOJEĆE SITUACIJE

II. POTREBE I CILJEVI

III. PLAN AKTIVNOSTI

IV. PREDVIĐENI UTJECAJ NA KVALITETU OBRAZOVANJA

I. OPIS POSTOJEĆE SITUACIJE

Naša ustanova nalazi se u gradu Hvaru, na otoku Hvaru. Školu pohađa 321 učenik. Imamo 37

zaposlenika, od toga 26 učitelja, 3 stručna suradnika ( pedagoginja, logopedinja i

knjižničarka). Učitelja razredne nastave je 8, 18 učitelja predmetne nastave i 1 učitelj-

rehabilitator koji radi u PRO. Imamo 17 razrednih odjeljenja; 8 razredne, 8 predmetne

nastave i 1 posebni razredni odjel za djecu s posebnim potrebama.

Uključili smo se u Erasmus+ program (KA2 Strateška partnerstva u području odgoja i općeg

obrazovanja i K1 mobilnost učitelja). Projekte provodimo sukladno planiranim aktivnostima,

no na tom putu naišli smo na prepreke u smislu nedovoljnog poznavanja digitalne

tehnologije i korištenja digitalnih alata kao i nedovoljno dobrog funkcioniranja timskog i

suradničkog rada. Realizacijom trenutnih projekta već su primjetni određeni pozitivni pomaci

u smislu navedenih kompetencija, ali nužno nam je potrebna dodatna edukacija kako bismo

bolje surađivali i funkcionirali i postigli konkretnije kvalitativne pomake u radu s učenicima.



2

Nadalje, školu smo opremili s pametnim pločama u svim učionicama, no uporaba tog

vrijednog tehnološkog proizvoda nije u cijelosti i u pravom smislu zastupljena upravo radi još

uvijek nedovoljne razine digitalnih kompetencija učitelja i bojazni od primjene novih modela

poučavanja. No, novi modeli poučavanja uz primjenu IKT tehnologije su nužni. Njima bi se

napravio odmak od tradicionalne nastave te u interaktivan odnos stavilo učenika čime bi

nastava postala suvremenije organizirana, a samom učeniku zanimljivija, svrsishodnija i lakša

za svladavanje nastavnog gradiva.

I na kraju, nalazimo se u provedbi kurikuralne reforme koja od nas zahtijeva nužne pomake

upravo na navedenim područjima. U tijeku su stručna usavršavanja, no ona nisu dovoljna da

bi naši učitelji stekli potrebna znanja i smjelije krenuli u promjene. Obzirom da smo otočka

škola, nalazimo se u nepovoljnijem položaju od škola na kopnu koji dodatno mogu pohađati

druge oblike usavršavanja. Imamo dobar tim učitelja, ali moramo usavršavati ključne

kompetencije kako osoblja tako i učenika kako bismo napravili metodološki zaokret u načinu

podučavanja i korištenja novih, suvremenih alata u nastavi.

U tu svrhu nam je potrebno još ojačati mogućnosti po pitanju razvoja dijaloga na

međunarodnoj razini koji se u dosadašnjem početničkom iskustvu provedbe Erasmus

projekata pokazalo vrlo korisnim i potrebitim kako bismo mogli napraviti usporedbu s

europskim školskim sustavima, upoznati se s primjerima dobre prakse, ali i steći

samopouzdanje i sigurnost u vlastite snage i mogućnosti, moramo otvoriti školu prema

održivoj međunarodnoj suradnji kojom ćemo povećavati i ohrabrivati kompetencije svih

djelatnika i polaznika naše škole.

Iz tih je razloga potrebno unaprijediti međunarodnu dimenziju obrazovanja i

osposobljavanja. Sve navedeno nužno je kao mehanizam kojim se potiče motiviranost i veće

zadovoljstvo poslom za djelatnike i učenjem za učenike.

II. POTREBE I CILJEVI



3

Potrebe:

1. PROFESIONALNI RAZVOJ POJEDINACA

2. PRISTUPI U UČENJU I PODUČAVANJU

3. RAZVOJ JEZIČNIH I IKT KOMPETENCIJA UČITELJA I UČENIKA

4. UČINKOVITO VODSTVO I UPRAVLJANJE USTANOVOM TE JAČANJE EUROPSKE

DIMENZIJE ŠKOLE

1. PROFESIONALNI RAZVOJ POJEDINACA

U suvremenom društvu, profesionalna edukacija potrebna je svakom pojedincu, jer

omogućava osobni napredak te napredak u profesionalnom životu. Napuštanje

tradicionalnog shvaćanja obrazovanja pomiče granice te otvara vrata napretku društva

općenito. Kvalitetan odgoj i obrazovanje moguće je postići jedino formiranjem kvalitetnog

odgojno-obrazovnog sustava te visokoobrazovanog stručnog kadra. Osim inicijalnog

obrazovanja učitelja, veoma je važno kontinuirano stručno usavršavanje, obnavljanje i

dopunjavanje znanja i vještina jer na taj način se, osim postizanja vlastitog napretka,

osigurava učenicima stjecanje kompetencija. O učitelju se danas promišlja kao o nositelju

promjena, koji je spreman na kontinuirano učenje i rad na sebi te samim time on postaje

pokretač za učenje i pomaže u razvoju svakog pojedinog učenika.

Tijekom adolescencije i rane odrasle dobi osobe često su u intenzivnom razdoblju učenja,

stjecanja novih znanja i vještina. Po završetku formalnog školovanja može se dogoditi da

osoba “uđe u zonu komfora”. “Zona komfora” mjesto je gdje se osoba osjeća sigurno, bez

izazova. Razlogom zadržavanju u zoni komfora može biti strah od nepoznatog, strah od

neuspjeha, a u podlozi tih strahova često je strah od gubitka kontrole. Posljedica može biti

zaostajanje u osobnom i profesionalnom razvoju, savladavanju novih vještina te

procesu cjeloživotnog učenja.



4

Pokazalo se da ako učitelji nemaju mogućnost izbora teme i/ili oblika svog stručnog

usavršavanja, i/ili nisu sudjelovali u njegovu kreiranju, nemaju razvijen niti osjećaj predanosti

za promjene koje se od njih očekuju da će provesti u svojim razredima. Dio učitelja smatra

kako se od njih očekuje da ono što su čuli na seminarima ili predavanjima upravo u tom

obliku primjene u svojim razredima i žale se kako tema i savjeti koji se tamo nude nemaju

puno veze s uvjetima u kojima oni rade. Ova zamjerka najviše dolazi do izražaja kad se

odluke o stručnom usavršavanju donose 'odozgo prema dolje', odnosno kad ih donose

kreatori obrazovne politike, savjetnici, voditelji stručnih aktiva, stručni suradnici i sl.

Druga zamjerka odnosi se na pristup 'za sve isto', kad se od svih učitelja očekuje da ono što

su čuli na stručnim usavršavanjima na isti način primjene u svim razredima i u svim školama

bez obzira na specifičnosti škola, razreda i potreba pojedinih učenika te iskustva učitelja u

poučavanju. Kao primjer možemo spomenuti uvođenje 'kozmetičkih' promjena u neke škole

u vrijeme uvođenja HNOS-a, kad su se na panoe stavljali integrirani mjesečni planovi o

kojima učitelji često nisu ni razgovarali i ustvari nisu provodili integriranu nastavu.

Treći problem je što u učiteljskoj struci još uvijek ne postoji svijest, a pogotovo ne rutina, u

planiranju vlastita profesionalnog razvoja. Rijetki su učitelji koji na temelju vidljivih podataka,

smisleno i strukturirano, procjenjuju kvalitetu svoje prakse i o tome vode pisane zabilješke. Iz

tog razloga većina još uvijek odluke o odlasku na seminare donosi ad hoc (npr. zato što se

ništa drugo ne nudi) ne procjenjujući vlastite profesionalno jake strane i one koje žele

unaprijediti s ciljevima predavanja, radionica ili seminara koje pohađaju. Ne čude onda oni

koji sa seminara i predavanja odlaze nezadovoljni jer 'nisu čuli ništa novo'.

Profesionalni razvoj učitelja kao pojedinca, širi je pojam od stručnog usavršavanja koje je

organizirano u okviru obrazovnog sustava. Učitelji su odgovorni za svoj profesionalni razvoj

kojeg usmjeravaju u skladu sa svojim interesima, ali i potrebama sustava i škole u kojoj rade.

Profesionalni razvoj učitelja povezan je s uspjehom i razvojem škola u kojima učitelji rade.

Profesionalni razvoj učitelja ponajprije potreban nam je kao usmjerenje prema promjenama

pedagoške prakse i unapređenju nastave. Da bi bio uspješan, učitelj treba promišljati o

svojim kompetencijama te utjecati na njihov razvoj. Prema istraživanju EU postoje određene

kompetencije koje bi učitelji trebali usvojiti i tijekom cjeloživotnog učenja i sustavno ih



5

razvijati. Neke od tih kompetencija su: preuzimanje odgovornosti za osobni i profesionalni

razvoj, rad s izvorima učenja i poučavanje, poznavanje kurikuluma predmeta, razumijevanje

procesa učenja, primjena inkluzivnih praksa, integracija IKT, vrednovanje učenja i razvoj

vještina za 21. stoljeće. Smatra se da učitelj danas djeluje u sedam područja pedagoške

prakse, ona su jednako važna i utječu na sam proces poučavanja te čine nedjeljivu cjelinu:

Profesionalni razvoj

Učitelj treba biti kontinuirano uključen u proces profesionalnoga i osobnog razvoja vlastitih

kompetencija u skladu s promjenjivim zahtjevima suvremenog svijeta. Razvoj se odvija na

različitim razinama potaknut različitim izvorima. Jedan od procesa koji se podrazumijeva kao

najvažniji u tom razvoju jest i cjeloživotno učenje (formalno, neformalno i informalno). Ono

uključuje različite oblike poput neorganiziranog učenja, spontanog stjecanja znanja i vještina,

ali tu se podrazumijeva i organizirano učenje kao što je provođenje Erasmus + K1 i K2

projekata.

Strategije poučavanja

Učitelj treba primjenjivati različite strategije poučavanja u odgojno-obrazovnom procesu sve

zbog poticanja i razvijanja znatiželje, istraživanja, kritičkog mišljenja i timskog rada.

Potrebno je razvijati preduvjete za cjeloživotno učenje. One su u konačnici usmjerene ka

promicanju demokratskih procesa.

Praćenje, procjenjivanje i planiranje

Prilikom planiranja treba obratiti pozornost na različite stilove učenja. U tom procesu važno

je i procijeniti mogućnosti svakog pojedinog učenika i modificirati ih prema potrebi.

Sustavno praćenje razvoja i napretka učenika odvija se u kontekstu mogućnosti učenika.

Procjenjuje se širina, ali i dubina znanja i razumijevanja. Potrebno je raditi na razvoju vještina

u samovrednovanju i usmjeravati učenika prema cjeloživotnom obrazovanju. Pri

osmišljavanju aktivnosti za učenike treba uzimati u obzir trenutna iskustva i kompetencije.



6

Okružje za učenje

Potrebno je osigurati sigurno okružje za učenje. Ono se modificira u skladu s potrebama da

bi se osiguralo zanimljivo i fizički inkluzivno okružje koje će učenike poticati na istraživanje,

učenje i razvijati samokontrolu i samostalnost. Osim zadovoljavanja individualnih potreba

treba razmišljati i o heterogenosti skupine te poticati osjećaj zajedništva.

Obitelj i zajednica

Bitno je postići partnerski odnos između škole, učitelja, obitelji te zajednice. Potrebno je

poštovati i uvažavati različitosti iz kojih dijete dolazi. Uz partnerski odnos provlači se i

zajednička odgovornost za odgoj i obrazovanje djeteta. Potrebno je obratiti pozornost na

protok informacija na tim relacijama. One utječu i pridonose kvaliteti razvoja djeteta kao

osobe u cjelini.

Inkluzija, različitosti i demokratske vrijednosti

Za vrijeme interakcije potrebno je uvažavati učenika kao ravnopravnoga i aktivnog sudionika

odgojno-obrazovnog procesa i člana zajednice. Učitelj je ključan u poticanju razumijevanja,

prihvaćanja i uvažavanja različitosti. Pri tome je učitelj pozitivan model u tom obliku

ponašanja. Svakodnevna praksa treba biti refleksija onih temeljnih vrijednosti sadržanih u

UN Konvenciji o pravima djeteta, poštujući okvire koji određuju postupanja spram djeteta

kroz međunarodne i nacionalne dokumente.

Interakcija se odvija na različitim relacijama: učitelj - učenik, učenik - učenik. Osim ovih važna

je sa svim osobama koje na bilo koji način mogu utjecati na razvoj djeteta. Zadaća je svakog

učitelja da kreira i omogućuje sudjelovanje djece u različitim interakcijama koje će poticajno

djelovati na stvaranje novih znanja. One trebaju djelovati poticajno i uvažavajuće na razvoj

djetetova identiteta, radi ostvarivanja potencijala.

Za kvalitetan profesionalan razvoj pojedinca potrebni su materijalna i stručna podrška te

relevantni izvori kojima treba odgovoriti na potrebe kako učitelja, tako i škole. Obzirom na



7

sve navedeno treba istaknuti potrebu naših učitelja za kvalitetnim educiranjem i

kvalitetnijim mogućnostima profesionalnog razvoja pojedinca kao i za strateškim

planiranjem profesionalnog razvoja osoblja ovisno o potrebama pojedinca.

2. PRISTUPI U UČENJU I PODUČAVANJU

Obzirom na kurikuralnu reformu koja je krenula u naše obrazovne ustanove te obzirom na

nužnost promjene klasičnih metoda poučavanja, javlja se potreba za drugačijim modelima

organiziranja nastavnog procesa. U prvom redu tu su potrebe za uvođenjem podučavanja

usmjerenog na učenike, interdisciplinarnog učenja, zatim uvođenje inovativnih pristupa u

učenju, podučavanju i vrednovanju te uopće razvoj novih metoda i pristupa za jačanje

obrazovnog procesa.

Kod nas je još uvijek u velikoj mjeri prisutan tradicionalan način podučavanja. Tradicionalna

nastava počiva na pretpostavci da je zadatak nastavnika jednosmjerni transfer znanja, a

sadržaj koji nastavnik izlaže je konačan i neupitan. Ovakva nastava ne osigurava dublje

razumijevanje i rješavanje problema i u većini slučajeva ne potiče stvaralaštvo, već je to

mehanička, verbalna nastava. Njen cilj je usvajanje programa, dominantna metoda rada je

verbalno predavanje, dok je motivacija za učenje ocjena. Zato u ovakvom tipu nastave

prevladavaju niži oblici učenja u kojem učenici pokušavaju pratiti i pamtiti, oni su pasivni

primatelji znanja, tj. aktivni su samo na nivou reprodukcije.

Za razliku od tradicionalne, cilj suvremene, aktivne nastave je konstruiranje znanja i razvoj

ličnosti kroz suradnju dok učenicima sama aktivnost predstavlja unutarnju motivaciju i

nagradu. Sadržaji se definiraju prema učeničkim interesima, a metode koje se koriste su

aktivne sa visokim udjelom sudjelovanja učenika, poput istraživanja, propitkivanja, kritičkog

razmišljanja te učenja kako učiti. Aktivna nastava izvodi se na smislen, praktičan način i često

uključuje učenje otkrivanjem i korištenje divergentnog načina mišljenja.

Suvremeni pristup učenju i poučavanju polazi od učenika kao središnje osobe u nastavnome

procesu. Učenik se priprema za učenje, usmjerava tijek učenja, provjerava uspješnost



8

svojega učenja u suradnji s učiteljem, drugim učenicima ili samostalno prema unaprijed

pripremljenim popisima za provjeru vještina i stavova, rubrikama s opisnicima i drugim

mjerilima, a učitelj pomaže i regulira tijek učenja prema pravilima postupnoga prepuštanja

odgovornosti. Okvirno je određen i uređen sustavom kurikulumskih dokumenata, a većim

dijelom se oslanja na profesionalnu autonomiju učitelja u izboru nastavnih sadržaja, metoda

i oblika poučavanja. Tijekom školovanja očekuje se da se razvijaju vještine koje će učenika

osposobiti za život u 21. stoljeću. Od učenika se očekuje da razvija vještine poput: globalne

osviještenosti, rješavanja problema, kritičkog promišljanja, komunikacije i suradnje s

drugima, upravljanja nad svojim učenjem. Smatra se kako on treba biti u mogućnosti da

upravlja svojim učenjem, financijski i ekonomski pismen, informacijski i medijski pismen,

sklon suradnji, inovator, globalno je osviješten i društveno angažiran. Da bi se ispunile

očekivanja stjecanja navedenih kompetencija učenika, nužno je promijeniti paradigmu

poučavanja. Neophodno su nam, dakle, potrebne metode poučavanja koje od učenika traži

da nauče misliti, rješavaju probleme, pripremaju sadržaj, praktično rade i podrazumijevaju

sve ostale načine rada koji zahtijevaju angažiranost učenika i smislene aktivnosti učenja. Za

vrijeme u kojem živimo treba nam podučavanje koje kod učenika potiče razumijevanje

glavnih ideja i principa što rezultira povezivanjem sa prethodno usvojenim znanjem i

životnim iskustvom.

3. RAZVOJ JEZIČNIH I IKT KOMPETENCIJA UČITELJA I UČENIKA

Digitalna kompetencija jedna je od osam ključnih kompetencija i odnosi se na pouzdanu i

ključnu uporabu cjelokupnog raspona digitalnih tehnologija za informacije, komunikaciju i za

rješavanje osnovnih problema u svim aspektima života. Digitalnom se kompetencijom

pomaže i svladati ostale ključne kompetencije kao što su komunikacija, jezične vještine ili

osnovne vještine u drugim područjima. Digitalna kompetencija ključna je za učenje, rad i

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:32006H0962



9

aktivno sudjelovanje u društvu. Za školsko obrazovanje nije važno samo razumjeti samu

kompetenciju već je važno i znati kako pomoći razvijati tu kompetenciju. Ubrzani razvoj

tehnologije nameće potrebu za novim načinima učenja i poučavanja. Jedan od njih svakako

je integracija informacijsko-komunikacijske tehnologije,kako u proces učenja i poučavanja,

tako i u proces poslovanja škole. Nove generacije djece navikle su na brzinu u izmjenjivanju

sadržaja, multimodalnost, neprestanu dostupnost, trenutačnost i izravnu razmjenu sadržaja,

što ih čini nestrpljivima za tradicionalnu sistematičnost u obradi gradiva. Stoga učitelji

moraju promijeniti metodologiju poučavanja osnovnih vještina i u isto vrijeme biti otvoreni

prema novim, uglavnom digitalnim sadržajima. No,informacijsko- komunikacijska

tehnologija ne smije biti samoj sebi svrha i jedino nastavno pomagalo, već jedno od

nastavnih pomagala koje će, uz ostala, doprinijeti podizanju razine kvalitete nastavnog

procesa. Cilj implementacije IKT-a u škole treba biti poticanje procesa usvajanja znanja,

motivacije i boljeg razumijevanja sadržaja. Kako bi proces usvajanja znanja i razumijevanja

sadržaja bio učinkovit, oblikovanje digitalnog obrazovnog materijala treba biti u skladu s

načinom na koji učenici obrađuju informacije. Integracija IKT-a u učionice u nacionalnim

sustavima obrazovanja širom svijeta pokazala je da ne postoji nužna uzročno-posljedična

veza između implementacije tehnologije i poboljšanja učeničkog obrazovnog uspjeha. Četiri

su glavne prepreke pozitivnim učincima integracija digitalne tehnologije u učionicama, a

uključuju: stavove i uvjerenja učitelja i nastavnika, školske resurse, računalne vještine i

znanja učitelja te institucionalne čimbenike. Spremnost učitelja za implementaciju

tehnologije odnosi se na njihovo znanje o korištenju tehnologije, percepciju i stavove o

vlastitim sposobnostima i vještinama za integraciju tehnologije, kao i stavove o stjecanju

iskustva u korištenju digitalne obrazovne tehnologije. Znanstvenici su identificirali dva

pokazatelja tehnološke spremnosti učitelja: tehničku i pedagošku spremnost. Ti su čimbenici

ključni za uspjeh bilo koje inovacije tehnologije u nastavi. Ono što je zajedničko svim

istraživanjima je da rezultati pokazuju da nastavnici posjeduju želju steći tehnološko i

pedagoško znanje kako bi mogli učinkovito integrirati digitalnu tehnologiju u nastavu.

Ministarstva obrazovanja je omogućilo učiteljima važnu predispoziciju a to je veća

fleksibilnost u planiranju nastave i provedbi kako bi se poboljšala spremnost učitelja da



10

implementiraju digitalni kurikulum. Istraživanja su također pokazala da većina učitelja i

nastavnika nije dovoljno educirana za kvalitetno iskorištavanje svih prednosti koje IKT nudi.

To svakako podrazumijeva razvoj digitalnih kompetencija ravnatelja, učitelja,

administrativnog osoblja kao i njihovo kontinuirano usavršavanje. Zahvaljujući posjedovanju

ovih kompetencija, učitelji i mogu prilagoditi nastavne resurse preferencijama učenika i

iskoristiti potencijal individualiziranog učenja u digitalnom okruženju u odnosu na

tradicionalno frontalno učenje. Važnost implementacije tehnologije u obrazovanju djece s

teškoćama je veća nego u obrazovanju ostale djece,jer omogućava da se složeno gradivo

prikaže na jednostavan način i da se zadovolje individualne potrebe učenika

Poslovanje škole i poučavanje trebali bi artikulirati željene rezultate učenika i učitelja, kako bi

se osiguralo da se implementacijom tehnologije svaki učenik dodatno motivira i angažira te

istovremeno uklone postojeći problemi u savladavanju gradiva. Da bi se postigli ti ciljevi,

treba usmjeriti uporabu tehnologije kao potpore učenju da bi se stvorilo motivirajuće,

personalizirano, digitalno obogaćeno okruženje za učenje. Zajednički cilj svih dionika

obrazovanja jest – danas učenik ,a sutra osoba koja će se uspješno snalaziti u novim

okruženjima i spremna je na cjeloživotno učenje. Da bi učenik to postao, treba usvojiti sva

potrebna znanja i vještine koje prethodno treba steći i sam učitelj.

Stoga je nama nužno potrebna dodatna edukacija iz zemalja sa većim znanjem i iskustvom u

primjeni digitalnih alata. Također nam je potrebno ojačati jezične kompetencije kako bismo

mogli sudjelovati na različitim dostupnim oblicima online edukacija (npr. Online Courses –

eTwinning) preko kojih možemo dodatno unaprijediti vlastita znanja i vještine kao i

kvalitetnije komunicirati na aktivnostima mobilnosti u sljedećim Erasmus+ projektima na

koje se namjeravamo javljati. Jezične i IKT kompetencije učitelja čine dakle povezanu cjelinu

čijim razvojem bi učitelji učinili znatan pomak i pri jačanju istih tih kompetencija i kod

učenika.



11

4. UČINKOVITO VODSTVO I UPRAVLJANJE USTANOVOM RAZVOJ EUROPSKE DIMENZIJE

ŠKOLE, MEĐUKULTURNA OSVIJEŠTENOST UČITELJA I UČENIKA, VEĆA MOTIVACIJA I

ZADOVOLJSTVO POSLOM I UČENJEM

Potreba za novom školskom kulturom i novim modelom upravljanja ustanovom potreba je

većeg dijela škola u RH, pa tako i u našoj. Pri tome treba razmotriti određene izazove

povezane s upravljanjem ljudskim resursima. Među tim su izazovima, primjerice, uvjeravanje

školskog osoblja u prednosti suradnje, stvaranje raznolikih timova sastavljenih od

nastavničkog i nenastavničkog osoblja te osiguravanje održivosti suradničkog rada. Potrebe

naše škole u prvom redu temelje se na uvođenju modela upravljanja putem kojeg se mogu

rasporediti ovlasti na način da raspodijele vodeće uloge unutar škole. Modelom

„raspoređenog vodstva” rukovodeće se, nastavno i nenastavno osoblje, učenike te roditelje i

obitelji potiče na preuzimanje vodećih uloga u određenim područjima stručnosti, kao i na

preuzimanje odgovornosti te inicijative, bilo pojedinačno ili kao dio skupine. Na taj način

stvaraju se prilike za uspostavljanje fleksibilnijih radnih odnosa. U tu svrhu bilo bi potrebno

razviti institucijske strukture: osmisliti nove procedure i načine rada (poput formalnih i

neformalnih odbora, timova, radnih skupina itd.); organizirati vrijeme i raspodijeliti resurse u

cilju suradničkog rada i ispitivanja inovativnih ideja. Ono što je glavna potreba naše škole jest

da zaposlenici shvate prednosti ovakvog upravljanja, prihvate ga odgovorno i ozbiljno. Za to

nam je neophodno upoznati se sa dobrim funkcioniranjem timskog rada kako bismo te

primjere dobre prakse umjeli primijeniti i u svojem radnom okruženju.

Cilj je svake organizacije postizanje uspjeha u poslovanju. Taj se uspjeh iskazuje u kvaliteti, a

ona je subjektivna kategorija i podložna je promjenama. Unaprjeđenje kvalitete škole je

zadaća svake škole jer je to sustavna i trajna djelatnost kojoj je cilj promjena uvjeta učenja i

drugih unutarnjih uvjeta. Instrument za unaprjeđenje kvalitete škole je strateški

menadžment koji u našim školama nije postigao željenu razinu nužnosti. Strateški

menadžment je tehnika kojom omogućujemo napredak škole radi ostvarenja zamišljene

buduće škole visoke kakvoće učenja u kojoj će učenici postizati visoko postavljene obrazovne

ishode. Timski rad i suradničko učenje su preduvjeti kod strateškoga menadžmenta.



12

Stoga nam je kvalitetna edukacija na navedenim područjima od velike važnosti kako bi

implementacija u rad naše škole bila moguća.

Među potrebe se svakako ubrajaju i mogućnosti po pitanju razvoja dijaloga na

međunarodnoj razini koji se u dosadašnjem početničkom iskustvu provedbe Erasmus

projekata pokazalo vrlo korisnim i potrebitim kako bismo mogli napraviti usporedbu s

europskim školskim sustavima, upoznati se s primjerima dobre prakse, ali i steći

samopouzdanje i sigurnost u vlastite snage i mogućnosti. Moramo otvoriti školu prema

održivoj međunarodnoj suradnji kojom ćemo povećavati i ohrabrivati kompetencije svih

djelatnika i polaznika naše škole.

Iz tih je razloga potrebno unaprijediti međunarodnu dimenziju obrazovanja i

osposobljavanja. Sve navedeno nužno je kao mehanizam kojim se potiče motiviranost i veće

zadovoljstvo poslom za djelatnike i učenjem za učenike.

Ciljevi:

1. OSNAŽITI PROFESIONALNI RAZVOJ POJEDINACA

2. UNAPRIJEDITI KVALITETU OBRAZOVANJA KROZ UVOĐENJE NOVIH PRISTUPA U

UČENJU I PODUČAVANJU

3. RAZVITI I POBOLJŠATI JEZIČNE I DIGITALNE KOMPETENCIJE NASTAVNIKA I

UČENIKA

4. UVESTI MODELE UČINKOVITOG VODSTVA, RAZVITI EUROPSKU DIMENZIJU

ŠKOLE, POTICATI MEĐUKULTURNU OSVIJEŠTENOST UČITELJA I UČENIKA,

PODIZATI MOTIVACIJU I ZADOVOLJSTVO POSLOM I UČENJEM

1. OSNAŽITI PROFESIONALNI RAZVOJ POJEDINACA



13

Profesionalni razvoj širi pojam od stručnog usavršavanja koje je organizirano u okviru

obrazovnog sustava te da je učitelj sam odgovoran za svoj profesionalni razvoj, a da ga

usmjerava u skladu sa svojim interesima, ali i potrebama sustava i škole u kojoj radi.

Profesionalni razvoj učitelja ponajprije treba biti usmjeren promjenama pedagoške prakse i

unaprjeđenju nastave. Razvojem tehnologije i znanosti razvijaju se i spoznaje o novijim i

učinkovitijim metodama poučavanja. Zbog toga je stalno stručno osposobljavanje i

usavršavanje zakonska obveza svakog odgojno-obrazovnog djelatnika. Usavršavanje učitelja

u području metoda poučavanja te u odabranom predmetnom području potrebno je kako bi

se u konačnici postigli bolji rezultati učenika. Zbog toga treba raditi na jačanju razvijanju

novih kompetencija za postizanje kvalitetnih odgojno-obrazovnih rezultata, na

unaprjeđivanju i razvoju profesije kroz neprestano stručno usavršavanje. Stručna

usavršavanja koja omogućuju Erasmus + projekti u okviru K1/mobilnosti za učitelje mogu

osnažiti profesionalni razvoj naših učitelja.

Mjerljivi pokazatelji ostvarenja navedenih ciljeva sastoje se u promjeni paradigme učenja,

poučavanja i vrednovanja koja će zaživjeti onda kada s se osnaže kompetencije učitelja za što

je nužno učiteljima ponuditi što više kvalitetnih edukacija poglavito onih omogućenih

projektima Erasmus+/K1/strukturirani tečajevi i job shadowing.

2. UNAPRIJEDITI KVALITETU OBRAZOVANJA KROZ UVOĐENJE NOVIH PRISTUPA U

UČENJU I PODUČAVANJU

Ukoliko se ne mijenja proces poučavanja, nema niti promjene kvalitete obrazovanja niti

promjena u postignućima učenika. Za to je nužan svrsishodan profesionalni razvoj.

U našoj ustanovi želimo pomoći učiteljima da se profesionalno razvijaju, usvoje nove

pristupe i modele učenja i poučavanja, poboljšaju djelotvornost svog rada i tako omoguće

učenicima postizanje boljih odgojno-obrazovnih rezultata.



14

Ovaj cilj mjerljiv je izlaznim indikatorima: uspjesima učenika kao mjerljivom posljedicom

njihovih iskustava u školi, odnosno kvalitete odgoja i obrazovanja, stečenim kompetencijama

kao što su komunikacija na materinskom i stranom jeziku, matematička kompetencija i

temeljne kompetencije u prirodnim znanostima i tehnologiji, digitalna kompetencija,

kompetencija učenja, društvene i građanske kompetencije, smisao za inicijativu i

poduzetništvo te kulturalna senzibilizacija i izražavanje. Mjerljivi pokazatelji ovih

kompetencija su: dobro razvijene vještine komuniciranja (čitanje, pisanje, usmeno

izražavanje, slušanje), sposobnost za samostalno učenje, društvenost (etičnost, pozitivni

stavovi, odgovornost), sposobnost rada u timu, sposobnost prilagodbe novim okolnostima,

sposobnost promišljanja (rješavanje problema; kritičke, logičke, numeričke vještine),

sposobnost pretraživanja i vrednovanja informacija (znanje o tome gdje pronaći i kako

obraditi informacije).

3. RAZVITI I POBOLJŠATI JEZIČNE I DIGITALNE KOMPETENCIJE UČITELJA I UČENIKA

Za kvalitetno izvođenje nastave potrebna je nastavna tehnika, a za korištenje tehnike

neophodno je jačanje digitalnih kompetencija učitelja. Tradicionalne metode učenja kao što

je učenje iz knjiga ne smiju se u potpunosti zanemariti i izbaciti iz upotrebe nego ih

obrazovanje pomoću IKT-a mora nadopunjavati i poboljšavati. Neki učenici se ne uklapaju u

načine na koje se u školi uči te su zbog toga odbačeni, tj. postižu lošije rezultate. IKT-om se

pokušava doprijeti jednako do svih učenika kako bi svi učenici imali priliku postići jednake

rezultate bez obzira na različitosti.

Mjerljivi ciljevi razvoja i poboljšanja jezične i digitalne kompetencije učitelja i učenika jesu:

- Učitelji će više koristiti tehnologiju, jer će edukacijom nedvojbeno spoznati da svoje

poučavanje trebaju prilagoditi vremenu u kojem žive; tehnologija je neizostavan dio

današnjeg vremena te bi samim time trebala biti i neizostavan dio pripremanja za

nastavu, ali i same nastave.



15

- Učitelji će upoznati čitav niz mogućnosti koje mogu iskoristiti u svojem pripremanju,

ali i u svojem izvođenju nastavnog procesa.

- Učitelj će postati osoba koja je ključna u razvoju digitalne pismenosti kod učenika, jer

će svoja stečena znanja o tehnologiji kao izvoru znanja primjenjivati u nastavi i tako

prenositi znanja uključivanjem učenika u aktivno sudjelovanje i služenje tehnologijom

- Kvaliteta izvedbe nastave, učenja i poučavanja bit će mjerljiva uspjehom učenika,

njihovim većim angažmanom kao aktivnim čimbenicima nastavnog procesa

- IKT će omogućiti učenicima nove načine vježbanja njihovih vještina i stjecanja

digitalnih kompetencija.

- Pomoću IKT svi tradicionalni elementi koji su u tradicionalnoj nastavi bili odvojeni

mogu se ugraditi u cjelinu, a učenici mogu učiti bez obzira na vrijeme i mjesto, a da

im je nastavni materijal uvijek dostupan.

- Jezične kompetencije: učenici pomoću tehnologije mogu programirati, slušati i

razgovarati sa izvornim govornikom jezika kojeg uče, pripremati tekst, prezentaciju ili

neki drugi rad u paru ili timu preko mrežnih alata.

- Razvojem jezičnih kompetencija učiteljima će biti olakšano sudjelovati na različitim

dostupnim oblicima online edukacija (npr. Online Courses – eTwinning)

4. UVESTI MODELE UČINKOVITOG VODSTVA, RAZVITI EUROPSKU DIMENZIJU ŠKOLE,

POTICATI MEĐUKULTURNU OSVIJEŠTENOST UČITELJA I UČENIKA, PODIZATI

MOTIVACIJU I ZADOVOLJSTVO POSLOM I UČENJEM

Škola kao odgojno-obrazovna ustanova nužno mora težiti ka uklapanju u europski referentni

okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje, među kojima se nalazi i građanska

kompetencija povezana s interpersonalnom i interkulturnom kompetencijom o važnosti

razvoja aktivnoga europskoga građanstva koje je otvoreno prema svijetu, koje uvažava

kulturnu raznolikost i koje je utemeljeno na zajedničkim vrijednostima.



16

Stoga se škola mora sustavno brinuti o osiguranju kvalitete u odgoju i obrazovanju za

demokratsko građanstvo. U zajedničkim europskim načelima za učiteljske kompetencije i

kvalifikacije stoji pak da je jedna od ključnih kompetencija učitelja „rad sa zajednicom i u

zajednici“. Od učitelja se očekuje da pridonesu pripremi učenika za osviješteno, informirano,

aktivno i odgovorno europsko građanstvo. Svemu navedenom doprinose realizacije Erasmus

+ projekata preko kojih se razvija svijest o aktivnom, osviještenom i odgovornom europskom

dimenzijom građanstva kojem Hrvatska pripada. Također se potiče razvoj europske

dimenzije škole i međukulturna osviještenost učitelja i učenika kao važne komponente

odgovorne građanske kompetencije.

Jedan od ciljeva razvojnog plana škole svakako je i europska dodana vrijednost koja će se

osim profesionalnih znanja, neposredno osjetiti kroz korist upotrebe engleskog jezika u

komunikaciji s drugim sudionicima, kroz iskustveno učenje o drugim sustavima i praksama

Europe, jer se najviše iskustvenim učenjem ostvaruje bolje razumijevanje Europske prakse,

sustava i politike odgoja i obrazovanja. Sva znanja i iskustva dobrih praksi potom se

implementiraju na područjima koja u našoj školi treba ojačati.

Međukulturna osviještenost nastavnika i učenika jest kontinuiran proces kojem doprinose

ciljevi našeg razvojnog plana bazirani na boljem razumijevanju društvenih, jezičnih i

kulturoloških raznolikosti kroz jačanje multikulturalnih kompetencija.

Jedan od važnih ciljeva za našu ustanovu jest motivacija naših djelatnika i zadovoljstvo

poslom. Nalazimo se u vremenu promjena, reforma nam je pred vratima, ali djelatnici se ne

osjećaju dovoljno stručnima za njenu implementaciju i neovisno o svim organiziranim

stručnim usavršavanjima, prilično su nesigurni i prestrašeni što stvara nezadovoljstvo i nemir.

Stjecanjem dodatnih kompetencija, kvalitetnom edukacijom, kao i upoznavanjem s

drugačijim, inovativnijim modelima poučavanja koje bi onda primjenjivali u praksi, učitelji bi

bili znatno motiviraniji i zadovoljniji poslom kojeg obavljaju.

Učinkovito vodstvo i upravljanje ustanovom po modelu ojačane suradnje i timskog rada cilj

je kojeg je nužno ostvariti, a mjerljiv je upravo zaokretom u drugačijem pristupu institucijske

strukture kroz osmišljavanje nove procedure i načina rada poput formalnih i neformalnih



17

odbora, timova i radnih skupina. Suradnički rad i zajedničko uvođenje inovativnih ideja

stvara fleksibilniju radnu atmosferu i veću, bolju učinkovitost učitelja, samim tim i ustanove.

III. PLAN AKTIVNOSTI

Mobilnost sudionika je važan dio razvoja i modernizacije ustanove. Stoga se planira veći broj

međunarodnih aktivnosti .

Planirane aktivnosti:

mobilnost nastavnika u projektima Erasmus+ (KA1), strukturirani tečajevi

mobilnost sudionika prema modelu job shadowing kako bi promatrali na koji način

drugi poučavaju

strateška partnerstva u projektima Erasmus+ (KA2), za sada smo prvi put i to u ulozi

koordinatora, a namjeravamo aktivno nastaviti i sudjelovati u drugim K2 projektima,

ili kao parneri ili koordinatori

eTwinning projekti za učenike i nastavnike u svakoj školskoj godini;

sudjelovanje na stručnim seminarima i webinarima u svrhu informiranja učitelja i

uspješnog izvođenja svih projektnih aktivnosti

organizacija predavanja eTwinning ambasadora koji se nalazi u Srednjoj školi Hvaru

svrhu informiranja učitelja



18

Tijekom i nakon navedenih aktivnosti predviđena je učinkovita diseminacija rezultata i

stečenih znanja provođenjem radionica i prezentacija te objavljivanjem na web stranici škole

i društvenim mrežama.

IV. PREDVIĐENI UTJECAJ NA KVALITETU OBRAZOVANJA

Izvođenjem navedenih aktivnosti predviđa se sljedeći utjecaj na učenike:

atraktivniji programi za učenike;

interaktivna nastava

bolji obrazovni rezultati;

razvoj jezičnih i digitalnih kompetencija;

veća međukulturalna osviještenost;

aktivnije sudjelovanje u društvu;

veća svijest o vrijednostima EU-a;

motivacija za nastavak školovanja

Izvođenjem navedenih aktivnosti predviđa se sljedeći utjecaj na osoblje:

nove metodologije i pedagoški pristupi, s naglaskom na ključnim kompetencijama,

osnovnim vještinama, jezičnim vještinama, korištenju ICT‐a

šire razumijevanje praksi, sustava i politika obrazovanja

razmjena iskustava i dobre prakse

stvaranje poticajne radne klime i kulture suradnje i snošljivosti, partnerstvo u odgoju i

obrazovanju, timski rad, korištenje modela „raspoređenog vodstva” kojim se

rukovodeće , nastavno i nenastavno osoblje, učenike te roditelje i obitelji potiče na



19

preuzimanje vodećih uloga u određenim područjima stručnosti, kao i na preuzimanje

odgovornosti te inicijative

inovativnost i usklađivanje s EU standardima te jačanje nacionalne kulture i svijesti o

pripadnosti europskom kulturnom krugu.

Izvođenjem navedenih aktivnosti predviđaju se sljedeći ishodi za Školu :

suvremeno oblikovana nastava uz primjenu inovativnih metoda poučavanja

aktivno sudjelovanje učenika u procesu poučavanja

uporaba digitalne tehnologije

zadovoljstvo i bolji obrazovni rezultati učenika

bolje upravljačke vještine i strategije internacionalizacije

primjena strateškog menadžmenta u razvojnom planiranju kvalitete škole

povećani kapaciteti za vođenje projekata na međunarodnoj razini

veće mogućnosti za uvođenje promjena u smislu modernizacije škole i međunarodne

suradnje

Ravnateljica OŠ Hvar

Nada Jeličić

Documents

Osnovna Škola Hvar, Kroz Burak 81 21450 Hvar Europski ... · Europski razvojni plan 4 Pokazalo se da ako učitelji nemaju mogućnost izbora teme i/ili oblika svog stručnog usavršavanja,