IGRA

TERAPIJA IGROM

OPCENITO O PSIHOTERAPIJI I PSIHOLOKOM SAVJETOVANJU

Veina oblika psihoterapije koristi razgovor kao osnovni metod rada.

Drugi oblici komunikacije poput igre, pisane rijei, likovnog izraza, drame, pripovjetke, glazbe ili terapijskog dodira se takode koriste u psihoterapijskom radu.

Psihoterapija se odvija unutar strukturiranog susreta izmeu kolovanog psihoterapeuta i klijenta (klijenata).

Pomoc u rjesavanju svakodnevnih problema esto se naziva psiholoko savjetovanje (distinkcija koju je prvi prihvatio Carl Rogers).

Postoje razliciti modeli I pristupi u psihoterapiji I savjetovanju koji uglavnom praterazvoj teorija psihoterapije I psiholoskog savjetovanja

Kod djece psihoterapija se koristi sa ciljem da se zaustave regresivni psihopatoloski procesi i omogui djetetu da krene ka putevima razvoja i dostizanja normalne zrelosti.

Uvod

PSIHOTERAPIJE I PSIHOLOKOG SAVJETOVANJA

Eticki kodeks I zakonska regulativa

Povjerljivost je sastavni dio terapijskog odnosa i psihoterapije.

Uestalost terapijskih susreta

Preporuuje se etiri do pet susreta sedmino.Kako je to u mnogim ustanovama teko postii , kao psihoterapijsku osnovu preporuuju se sedmini susretiIndividualni planovi rada

Psihoterapijske tehnike igrom

- Razgovor o problemima, osjeajima i stavovima ini vaan dio terapije.- to je dijete mlae i uznemirenije manje e biti sposobno saraivati i psihoterapeut e se morati osloniti vie na intuiciju donosei sudove na osnovu djetetovog sudjelovanja u igri, slikanju itd.

- Tehnike igrom imaju svrhu pruiti djetetu priliku da prikae svoje potekoe, i one koje nije svjestan ili ih se ne usudi izraziti.

- Sve dok dijete ne izrazi svoj osjeaj i ne prizna interpretacijski komentar, njegov otpor nije prevladan.

- Sve to dijete ini ima smisla u odnosu na njegov duevni ivot bez obzira radi li se o pristupu terapeutu, ponaanju s igrakama, stupnju inhibiranosti ili slobode,stvarne ili prividne, osobnom izrazu - sve to mnogo otkriva o djetetu.

Primjena igre u terapiji u odnosu na emocionalni razvoj djeteta: falusna fazaVaan faktor u tretmanu djeteta je djetetova dob, odnosno stepen njegovog emocionalnog razvoja.U falusnoj kao I svakoj drugoj fazi djeca izraavaju emocije igrama.Igra oslobaa inhibicije(plaljivost) i suzbijene impulse i predstavlja djetetovo osnovno sredstvo komunikacije osim verbalnog.

Slike povezane sa samozadovoljavanjem i strah da e biti kanjeno zbog toga, nesvjesni su faktori u toku psihoterapije.

Ulazei u okruenje djetetove igre, sluajui ga i prijatno sa razumijevanjem komentirajui njegove potrebe za spolnom ljubavlju te njegove agresivne tenje, psihoterapeut mu moe pomoi da izrazi to osjea i zamilja. Na taj nain e se smanjiti njegova tjeskoba od opasnosti da e zbog toga biti povrijeeno.

Psihoterapijski tretman se sastoji u tome da dijete uinimo sretnim na nacin da mu pomognemo da razumije i izrazi svoja osjecanja .

Terapija igrom se moe zapoeti pjeanikom, nuenjem razliitih igraaka, lutaka, ploe i kreda itd.

Svrha je uspjeti potaknuti razgovor ili igru koja dijete zanima ili zabavlja.Svrha ostajanja psihoterapeuta nasamo sa djetetom je stvoriti s njime odnos koji e mu omoguiti da neto kae ili uini.

Prisustvo majke ili neke druge osobe u tome bi ga sprjeavalo ili inhibiralo.Posebno u inicijalnoj fazi tretmana treba pokazati uvaavanje djetetovih osjeaja te razumijevanje okolnosti u kojima se dijete nalazi skupljajui podatke o problemu zbog kojeg je dijete upueno na tretman.

Psihoterapija u toku latencijeU ovoj fazi snani su otpori izrazavanju djetetovih emocija.

Osjeaji i spolne reakcije su potisnute, imaginacija ograniena, a dijete postaje rezervisano i nepovjerljivo.

Ego jo nije potpuno razvijen a dijete ne zna da ima problem i ne pokazuje elju za poboljsanjem.

IGRA je jae strukturirana, na razini simbolikog s razraenim emama meusobnih odnosa i tee ju je interpretirati, te slui kao povod kontakta djeteta i psihoterapeuta i vrata je razgovora.

Igra i terapeutovo ponaanje puno razumijevanja i suosjeanja osnova su odnosa koji omoguava razgovor o razliitim problemima.

Psihoterapija u toku latencije

PSIHOTERAPIJA kojom se nastoji ojaati osobnost a ne lomiti otpore ide u smjeru razvoja djeteta i lake ga je provesti te su mogunosti za uspjeh vee.

U fazi latencije dijete rijetko spominje teme koje su nedoputene i rijetko rijeima izraava svoje osjeaje.

Glavna zadaa psihoterapeuta je ostvariti razumjevanje izmeu djeteta i njegove porodice.

Roditeljima treba omoguiti da bolje razumiju svoje dijete i da postanu svijesni njegovih reakcija prema njima.

Psihoterapija adolescenata

Adolescent kombinira potrebu eksterioriziranja svojih spolnih instikata (pomanjkanje inhibicije kod malog djeteta) s rezerviranou koja je karakteristina za fazu latencije.

Snaan faktor inhibicije jest nesvjesna spolna krivica; sukob sa spolnim eljama stvara snaan emocionalni stres i u adolescenata koji nema poremeaja u tom podruju.Problemi adolescencije proizlaze iz osvjeivanja spolnosti i spolnih potreba, iz poremeenih odnosa s roditeljima te iz potekoa uspostavljanja odnosa s drugim osobama istog ili suprotnog spola.

-Winnicott sugerira da se psihoterapija adolescenata odvija na njihov zahtjevdajui im na volju da izaberu kada i koliko esto ele dolaziti na psihoterapiju.

Psihoterapija adolescenata

Spol terapeuta moe biti otezavajuci faktor kod rada sa adolescentima jer oni ponekad ne ele razgovarati sa suprotnim spolom. Adolescenti su obino spremni razgovarati o problemima, surauju.

Terapeut bi morao biti spreman slijediti adolescenta, shvatiti da su njegovi pogledi, iako drutveno neprihvatljivo, u njegovim oima razumni.Odnosi trebaju biti takvi da adolescent osjeti da su njegove ideje prihvaene i da je nemogue da terapeut proglasi smijenim bilo to adolescent kae ili uini.Adolescent bi trebalo da se osjeati sigurnim, tako to e terapeut pun razumijevanja prihvatiti interese mlade osobe te uvaavati njegovo miljenje.

Psihoterapija adolescenata

Psihoterapija pomae adolescentima da u potpunosti doive sebe kao osobu sa sopstvenim mogunostima i ogranienjima,da razviju, sauvaju i odre osjeanje prisnosti, razumjevanje i povjerenje u druge,da se podstakne proces njihove individualizacije i separacije, da se otklone zastojiu uenju i profesionalnom razvoju.

Cak I u adolescetskom periodu moguce je koristiti razne vrste igara u terapiji. Pjescanik, crtez, vajanje, pisanje su samo neke od tehnika koje se mogu koristit da bi se adolescntu pomoglo da izrazi svoje probleme

Terapijske tehnike igrom

Pjeanik

Ulogu pjeanika u psihoterapiji prikazala Margaret Loewenfeld.Pjeanik je dragocjena projekcijska tehnika od djetinjstva do kasne adolescencije. Pjesak sam po sebi ima relaksirajucu uloguKutija napravljena od drveta cija je dubina I visina odredena standardima je napunjena pjeskom I data djetetu kao djetetov univerzum- prostor u kojem ono moe stvoriti vlastiti svijet.Da bi dijete shvatilo njegovo znaenje dovoljno ga je uputiti I podstaknuti mastovito koristenje prostora

Uz pjescanik se djetetu ponude razlicite figure kojima on gradi raylicite prizore.

Oblik scene nas moze upucivati na djetetove glavne osobiname, njegovu potrebu za ljubavlju ili agresivnosti.

Struktura njegovog djela moze govoriti o djetetovom problemu.

Neka iskustva u koristenju pjescanika

Prosjeno dijete prilazi gradnji svog djela u pijesku promiljeno a figure bira i postavlja sa odreenom sigurnou.Inhibirano dijete je oprezno i radi polagano, treba ga ohrabriti da pokae samostalnost, treba mu razumijevanje i potpora od okoline prije nego to se posveti zadai.Inteligentno ali inhibirano dijete naizgled je nesposobno pokazati osjeaje , kompozicija je srednje kvalitete.Manje inteligentna djeca postavljaju likove nasumce, u ravnim crtama i svi su okrenuti na jednu stranu ili ih postavljaju bez ikakva plana ili cilja.Introvertirano dijete moe izraziti mnogo pomou malo: jedan vojnik e predstavljati vojsku, jedna divlja zvijer mnotvo zlih sila.Ekstrovertirano dijete e izraziti bogatstvo svojih emocija obiljem predmeta.

Anksiozno dijete I pjeanik

Anksiozno dijete u pjescanku otkriva da je npr. izvor straha odvajanje od majke, boravak u nepoznatom okruenju.

Aktivnosti u pjeaniku se zasnivaju na teoriji da dijete projicira svoje emocije i one koje ne puta u polje svjesnog.

Osobine terapeuta i potrebe djeteta odluuju o primjeni pjeanika kao glavnog ili pomonog oblika terapije.

Umjesto postavljanja pitanja pogotovo onih vezano za emocije , primjenom pescanika, terapeut pokuava da razumije djetetovsvijet I da o njemu razgovara ili pomogne djetetu da u pjescaniku kreira svijet kakav bi on zelio

Terapeut cesto postaje jedan od objekata djetetove ljubavi.

Strukturne igrake, konstruktivne igre , igre s pravilima kao i one koje zahtijevaju odreene pokrete mogu biti smetnja jer potiu dijete da pobjegne u svijet igre u kojem je odgovor ve dat, to sublimira izraavanje njegovih osobnih instikata.

Uloga terapeuta u igri je uloga zainteresiranog promatraa koji i ohrabruje I pokuava razumjeti ta igra znai.

Dijete kroz igru oivljava osobne elje i emocionalne potrebe, te na osnovu oponaanja i ponaanja u igri izraava nesvjesnu mrnju prema introjiciranim figurama npr, oca i majke i njihovim zabranama.

Raznolikost igraaka i opremljenost prostorije za igru imaju vanu ulogu

Drugi oblici tehnika igrom :

modeliranje plastelinom ili glinom, u kojima terapeut usmjeriti panju na djetetovu igru i zanima se za nju, dijete gradi likove ili stvari I podstice mastovita rjesenja .

Crtanje je vrsta djeije igre koja se u razliitom obliku pojavljuje tokom odrastanja i u skladu je sa hronolokom dobi djece, sposobnostima , kreativnostu i intetresovanjima djece

Crte u terapiji djece se koristi kao medijator za uspostavljanje komunikacije sa djetetomKao simblika projekcija djetetovih problema i simbolikog govoraKao simbolika uloga koju dijete sebi dodjeljuje

Drugi oblici tehnika igrom :

aranje je tehnika koja se koristi sa djecom u predadolescentskom perioduKontraverze o koritenju ove tehnike i bojaznost da je tehnika opasna Dijete cijelim tijelom ritminim pokretima crta po zraku a zatim zatvorenih oiju iste pokrete ponovi na velikom papiru, zatim ispitivanje arotina sa svih strana i pravljenje pravih crtea

Slika ljutnjeCrtanje osjeanja ljutnje najee bjesno aranje crnom ili crvenom bojom

Slikanje prstima raznim sredstvima- prahom, bojom

Slikanje stopalima

Crte kao osnova za razgovor o djetetovom osjeanju

Drugi oblici tehnika igrom :

Crtanje i slikanje su tehnike koje pomau djeci da postane svjesno sebe i svoje egzistencije unutar svog svijetaKreativnost terapeuta u primjeni tehnike crtanjaPrimjena crtea se vee za normalan rast i razvoj djeteta, njegov doivljaj sebe i okolineDijete se raa sa osjeajima i razvija doivljaj samog sebe, ima prirodni instinkt za odravanjem tih osjeajaKod neke djece vremenom dolazi do gubljenja tih osjeaja i svjesnostiCilj terapije je pomoi djetetu da ponovo vrati, obnovi ili stekne djetetov doivljaj sebe , osnai funkcije kontakta i obnovi kontakt sa vlastitim osjetima, tijelom , intelektom i osjeanjima Tehnike omoguavaju osjetilna, tjelesna , intelektualna i verbalna iskustva

Tokom terapije dijete usmjerava svoju svijet na zdrav smisao kontaktnih funkcija vlastitog organizma a samim tim i prihvatljive oblike ponaanja

Drugi oblici tehnika igrom : Marionete omoguavaju zanimljive tehnike za izraavanje osobnosti i projekciju emocija to djetetu daje priliku za abreakciju a terapeutu za inicijativu.

Kazalite u kojem dijete i terapeut mogu igrati po ulogu. Dijete bira svoju ulogu i marionetu kao i terapeutovu. Terapeut konstruira scenario prema onom to zna o djetetovoj prolosti.

Ova tehnika se pokazala kao dobra u tretmanu strahova I fobija

Dijete igrom i rijeima izraava ono to ne bi reklo u obinom razgovoru.Igranje prizora dovodi tjeskobu na povrinu ime se ona ublaava.

Zakljucni komentari Igra je nuan element zdravog razvoja. Igrom dijete na simbolian nain pokazuje svoje fantazije, svoje elje i doivljava iskustva. Kada dijete napusti ekspresiju pomou igre i zamijeni je verbalnom, kree ka putu svoje socijalizacije

Primjena igre u djeijoj psihoterapiji proizala je iz poznate pojave da verbalno izraavanje djece vezano za apstraktno miljenje se razvija relativno kasno, oko este godine ivota i dograuje se sve do kraja ranog kolskog uzrasta.

Navedeni razlog, odnosno karakteristika emocija i afekata da se pojmovnim putem teko mijenjaju, ine djecu teko pristupanom metodama verbalne terapije.

Djeca prije puberteta, koja bi bila sposobna, voljna da priaju o svojim konfliktima i strahovima, teko bi znala da ih formuliu zbog neizgraenosti interospekcije.

Zakljucni komentari Djeca od nerjeivih situacija, osjeanja, tekih napetosti i doivljaja oslobaaju se sa kreativnom snagom aktivnog ponavljanja doivljenog u igri.

Tako kreativna aktivnost, igra, postaje istinska mogunost.

Miljenje i verbalizacija nije svojstvena djetetu, one, kao i predmeti nadmauju djeije mogunosti.

Djeci nije potrebno identino ponavljanje situacije, njihova je potreba da se oslobode napetosti. Dovoljno im je da doivljeno prenesu u igru.

Zakljucna razmatranjaSvijet igre se moe prenijeti na stvarnost, ono to je dijete promjenilo i prenijelo u igru, mi moemo vratiti u stvarnost.

Da bi se oslobodilo napetosti dijete ne imitira i ne ponavlja samo konkretne dogaaje i akciju, nego tokom igre animira i svoje sopstvene emocije, raspoloenja, strahove, svjesne i nesvjesne tendencije, da bi ih putem igre prenijelo na,za njega savladivo polje konkretnog, na umanjeni svijet, a da pri tome se oslobodi napetosti. Zato je mogue da u toku spontane igre, preko ponaanja u igri upoznamo dete. A inverzijom igre postaje mogue da se mijenja i osnovna motivacija i ponaanje , da se razgrade pogrene forme i da se izgrade novi oblici ponaanja.

Dok se igramo sa djetetom pruamo mu oslonac i model ponaanja i otkrivamo njegove osnovne probleme.

Zakljucna razmatranjaDijete kroz igru prorauje sve svoje doivljaje - lijepe i rune (na sebi prihvatljiv nain). Kroz igru se izraava. Kroz igru se priprema za budue dogaaje.

Igra je potrebna svakom djetetu i potrebne su razliite igrake (i djevojicama i djeacima). Igra je " ogledalo " u kojem se odraava to dijete misli, doivljava, osjea, eli - sve ono to dijete ne moe izraziti rijeima