Palanski.10 Z copy 2 · Treæa vrsta zakona, koji je takoðer izgubio valjanost, jest graðanski zakon, kojim su ure-ðeni odnosi u strozavjetnom Izraelu sve dok je on postojao kao

1

2

Knjiæni niz

PISANO JE...

Nakladnik

ESDEA d.o.o.

Oroslavje, Hrvatska

www.esdea.hr

Izvornik

Deset reËi ljubavi

Punta, Niπ, 2001.

Urednik

Velimir ©ubert

Prijevod i lektura

Ljerka Koren

Korektura

Branka VukmaniÊ

Oblikovanje i tisak

GENESIS, Zagreb, 2006.

3

ESDEA OROSLAVJE

Zvonimir KostiÊ Palanski

DESET RIJE»I

LJUBAVI

4

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 241.6

KOSTI∆ Palanski, Zvonimir

Deset rijeËi ljubavi / Zvonimir KostiÊ

Palanski. <prevela Ljerka Koren>. - Oroslavje

: Esdea, 2006. - (Knjiæni niz Pisano je)

Izv. stv. nasl.: Deset reËi ljubavi.

ISBN 953-6409-42-9

I. Deset zapovijedi -- TumaËenje

301027141

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

5

UVODNA RIJE»

Meu velikim i za spasenje sudbonosnim

temama kojima se Biblija bavi jedno od najistak-

nutijih mjesta zauzima Boæji zakon. Svih Ëetr-

deset autora Svetog pisma posvetili su toj temi

odreeni prostor i dali joj osobitu vaænost. Boæji

zakon nalazimo na uzviπenom mjestu i u govo-

rima Gospodina Isusa Krista, zapisanima u Evan-

eljima.

UnatoË tome, sa æaloπÊu moramo primijetiti

da je danas vrlo malo krπÊana koji poznaju bît

toga Moralnog zakona, a joπ je manje onih

kojima je poznato da Biblija ne govori samo o

tome jednom Zakonu, veÊ spominje Ëetiri, od-

nosno pet vrsta zakona, dajuÊi svakome od njih

i odreenu vaænost i odreeno mjesto.

Najpoznatiji meu njima je spomenuti Mo-ralni zakon, odnosno Deset zapovijedi, za

koje veliki Boæji prorok Mojsije u Svetom pi-

smu istiËe da ih je napisao sâm Gospodin Bog,

i to svojim prstom: “I dade mi Jahve dvije ka-

mene ploËe, ispisane prstom Boæjim, na kojima

bijahu sve rijeËi πto vam ih je Jahve isred ognja

na brdu rekao na dan zbora.” (Ponovljeni zakon

9,10)

6

Taj Zakon je izraz Boæjeg karaktera. Ureuje

naπ odnos prema Bogu i bliænjima, a to je do-

voljan razlog za njegovu vjeËnu i nepromjenji-

vu narav. Jer, dokle god je Boga i dokle god je

Ëovjeka, taj Zakon Êe biti pravovaljan. A buduÊi

da je Bog vjeËan i da je smrÊu svojega Sina

Isusa Krista omoguÊio da i Ëovjek æivi vjeËno,

vjeËan je i Zakon. Svaki napad na njega i svako

ograniËavanje njegove vaænosti napad je na sa-

moga Zakonodavca.

Druga vrsta zakona je takozvani obredni iliceremonijalni zakon. Njime je ureena sve-

ÊeniËka sluæba u Svetiπtu, odnosno u Hramu, i

svi propisi u vezi s prinoπenjem ærtava koje su

simbolizirale i najavljivale Kristovu posredniË-

ku sluæbu i Njegovu otkupiteljsku ærtvu. Budu-

Êi da je ta Ærtva prinesena na Golgoti, taj zakon

je Kristovom smrÊu prestao vrijediti.

TreÊa vrsta zakona, koji je takoer izgubio

valjanost, jest graanski zakon, kojim su ure-

eni odnosi u strozavjetnom Izraelu sve dok je

on postojao kao dræava i imao teokratsku vla-

davinu. Taj zakon odavno nije na snazi i danas

nikoga ne obvezuje.

U Ëetvrtoj skupini su svi oni propisi Ëija svr-

ha je oËuvanje Ëovjekova zdravlja pa bismo ih

stoga mogli nazvati zdravstvenim zakonima.

Njihova je vaænost neprolazna i oni Êe vrijediti

7

sve dok bude Ëovjeka s potrebama kakve su

danaπnje.

Petu vrstu zakona moramo uvjetno uzeti u

obzir. Taj zakon nije zapisan u Mojsijevim knji-

gama, ali se o njemu raspravlja na stranicama

Biblije. To je usmeni zakon, odnosno tumaËe-

nje Mojsijeva Zakona od knjiæevnika i farizeja,

Ëemu je i sâm Krist u svojemu Govoru na gori

posvetio dosta pozornosti.

Mi Êemo, meutim, u ovoj knjizi posvetiti

pozornost iskljuËivo Moralnom zakonu, odno-

sno zakonu Deset zapovijedi. VeÊ smo rekli da

je neprolazan, jer ureuje Ëovjekov odnos pre-

ma Bogu i bliænjima. Treba istaknuti da se taj

Zakon moæe ispuniti samo ljubavlju. Krist je to

najbolje iskazao u odgovoru na pitanje jednog

uËitelja Zakona koji je htio doznati koja je za-

povijed najveÊa u Zakonu. Svih deset zapovijedi

Isus je tada sveo na dvije: “Ljubi Gospodina

Boga svoga svim srcem svojim, svom duπom

svojom i svom pameti svojom! To je najveÊa i

prva zapovijed. Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bliæ-

njega svoga kao samoga sebe!’ O tim dvjema

zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.” (Matej

22,37-40)

Takva ljubav nam je potrebna da bismo razu-

mjeli bît Zakona. Bez takve ljubavi smo u opas-

nosti da Zakon promatramo povrπno, a to znaËi

8

da ostanemo samo na slovu Zakona, na zapisu,

a da nam duh Zakona, koji je nesumnjivo sud-

bonosno vaæan, ostane nepoznat. Ova knjiga na-

stoji prodrijeti upravo u duh Zakona da bi Ëita-

telj kroz Zakon upoznao ljepotu karaktera sa-

moga Zakonodavca.

9

OBJAVA ZAKONA NA SINAJU

Javljanje Boga na Sinajskoj gori i priprema

Boæjeg naroda za primanje Zakona opisani su u

Bibliji ovim rijeËima:

“Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipat-

ske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pu-

stinju. IduÊi od Refidima, dou u Sinajsku pus-

tinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci

tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bo-

gu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: ‘Ovako

kaæi domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:

Vi ste vidjeli πto sam uËinio EgipÊanima; kako

sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas

doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali

i dræali moj Savez, vi Êete mi biti predraga svo-

jina mimo sve narode — ta moj je sav svijet! —

vi Êete mi biti kraljevstvo sveÊenika, narod svet.

Tim rijeËima oslovi Izraelce.’ Mojsije se vrati i

sazva narodne starjeπine te im izloæi sve πto mu

je Jahve naredio. A sav narod uzvrati jednogla-

sno: ‘Vrπit Êemo sve πto je Jahve naredio.’ Onda

Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. Nato Jah-

ve reËe Mojsiju: ‘Ja Êu, evo, doÊi k tebi u gu-

stom oblaku, da narod Ëuje kad budem s to-

bom govorio, i da ti zauvijek vjeruje.’ Tako je

10

Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. ‘Poi k

narodu — reËe Jahve Mojsiju — i posveÊuj ga

danas i sutra. Neka opere svoju odjeÊu; neka

bude gotov prekosutra, jer Êe prekosutra siÊi

Jahve na brdo Sinaj naoËigled svega puka. Po-

stavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu:

Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni

podnoæja ne dotiËete! Tko se god brda dotakne,

smrt Êe ga snaÊi. Nikakva ruka neka ga se ne

dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili

strijelom ustrijeljen: bio Ëovjek ili æivinËe, neka

na æivotu ne ostane. Na otegnuti zvuk trube

neka se na brdo penju.’ Mojsije sie s brda k

narodu i poËe posveÊivati narod. Oni operu

svoju odjeÊu. ‘Budite gotovi za prekosutra! —

rekne Mojsije narodu. — Ne primiËite se æeni!’

A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmlja-

vina, munje zasijevaπe, a gust se oblak nadvi

nad brdo. Gromko zajeËa truba, zadrhta sav puk

koji bijaπe u taboru. Mojsije povede puk iz ta-

bora u susret Bogu. Stadoπe na podnoæju brda.

Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jahve u obliku

ognja siπao na nj. Dizao se dim kao dim iz peÊi.

Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve

jaËi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom

odgovarao. Jahve sie na Sinajsko brdo, na vr-

hunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda.

Mojsije se uspe. Sad Jahve reËe Mojsiju: ‘Sii i

11

opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi

da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. I sami sveÊe-

nici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oËistiti,

da ih Jahve ne uniπti.’ ‘Narod se ne moæe pope-

ti na brdo Sinaj — odgovori Mojsije Jahvi — jer

si nas sam ti opomenuo: Postavi granice naoko-

lo brda i proglasi ga svetim.’ ‘Sii pa se opet

popni zajedno s Aronom — odgovori mu Jahve.

— Ali neka sveÊenici i narod ne navaljuju da se

popnu prema Jahvi, da ne izginu.’ Mojsije sie

k narodu i sve mu kaza.” (Izlazak 19)

Sve je to bila priprema za primanje Boæjega

zakona i pokazatelj svetosti Gospodnje i sveto-

sti Zakona koji Êe im biti objavljen. Narod se

stoga i za tu prigodu morao oËistiti i posvetiti.

TreÊega dana su na znak trube priπli gori koju

je ubrzo prekrio gust i mraËan oblak. Prodoran

zvuk nevidljive nebeske trube, munje koje su

parale nebo i straπna grmljavina potresoπe goru

iz temelja. Narod je u strahu oËekivao πto Êe se

dogoditi. Onda se sve smirilo i zavladala je sve-

Ëana tiπina. Tada se zaËuo glas samoga Boga.

“Onda Bog izgovori sve ove rijeËi:

‘Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te iz-veo iz zemlje egipatske, iz kuÊe ropstva.Nemoj imati drugih bogova uz mene.

12

Ne pravi sebi lika ni obliËja bilo Ëegaπto je gore na nebu, ili dolje na zemlji, iliu vodama pod zemljom. Ne klanjaj im seniti im sluæi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bogsam ljubomoran. Kaænjavam grijeh otaca— onih koji me mrze — na djeci do treÊegi Ëetvrtog koljena, a iskazujem milosretisuÊama koji me ljube i vrπe moje zapovi-jedi.

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svo-ga, jer Jahve ne opraπta onome koji uzaludizgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©estdana radi i obavljaj sav svoj posao. A sed-moga je dana subota, poËinak posveÊenJahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva poslanemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja,ni sluga tvoj, ni sluπkinja tvoja, ni æivinatvoja, niti doπljak koji se nae unutar tvo-jih vrata. Ta i Jahve je πest dana stvaraonebo, zemlju i more i sve πto je u njima, asedmoga je dana poËinuo. Stoga je Jahveblagoslovio i posvetio dan subotni.

Poπtuj oca i majku svoju, da imadneπ dugæivot na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.

Ne ubij!

13

Ne uËini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoËi laæno na bliænjega svoga!

Ne poæeli kuÊe bliænjega svoga! Ne po-æeli æene bliænjega svoga; ni sluge njegova,ni sluπkinje njegove, ni vola njegova, nimagarca njegova, niti iπta πto je bliænjegatvoga!’” (Izlazak 20,1-17)

SveËano i dojmljivo objavljene su Boæje zapo-

vijedi. Deset zapovijedi iskazano u deset rijeËi.

Upravo tako kaæe i Mojsije: “Objavio vam je

svoj Savez i naloæio vam da ga vrπite — Deset

zapovijedi, πto ih ispisa na dvije kamene ploËe.”

(Ponovljeni zakon 4,13)

Deset rijeËi ljubavi, Boæje neizmjerne ljuba-

vi. Stoga Boæje zapovijedi ne treba shvatiti kao

skup strogih, suhoparnih pravila i propisa, a

joπ manje kao skup zabrana i ograniËenja, iako

su veÊinom iskazane rijeËima “nemoj” i “ne smi-

jeπ”. UnatoË tome πto su tako uobliËene, svrha

zapovijedi nije sputavati nas i ograniËavati u

naπemu æivljenju i radu, veÊ nas upozoriti na

ono, ili bolje reÊi na one prema kojima treba

biti usmjerena naπa ljubav. A oni prema kojima

treba biti usmjerena naπa ljubav jesu Bog i naπi

14

bliænji. Stoga moæemo joπ jednom navesti Kri-

stove rijeËi kojima On objaπnjava kako moæemo

ispuniti Boæji zakon:

“‘Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem

svojim, svom duπom svojom i svom pameti svo-

jom!’ To je najveÊa i prva zapovijed. Druga je

toj jednaka: ‘Ljubi bliænjega svoga kao samo-

ga sebe!’ O tim dvjema zapovijedima ovisi sav

Zakon i Proroci.” (Matej 22,37-40)

Apostol Pavao je imao smjelosti napisati da

je ta druga Kristova zapovijed dovoljna za iz-

vrπenje cjelokupnog Zakona: “... jer je sav Za-

kon ispunjen jednom jedinom zapovijedi: ‘Lju-

bi bliænjega svoga kao samoga sebe!’” (GalaÊa-

nima 5,14)

Naravno da to nije ni u kakvoj suprotnosti s

Kristovim nalogom, a joπ se manje time ukida

Njegova prva zapovijed da ljubimo Boga. Moæ-

da se tako Ëini samo na prvi pogled. Ali samo

na prvi pogled. Sjetimo li se rijeËi apostola Iva-

na, koji je pisao po Ëemu se najbolje vidi koliko

ljubimo Boga, lako moæemo rijeπiti tu prividnu

dvojbu. A Ivan je pisao: “Ako netko tvrdi: ‘Lju-

bim Boga’, a mrzi svoga brata, laæac je; jer tko

ne ljubi svoga brata koga vidi, ne moæe ljubiti

Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od

njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!”

(1. Ivanova 4,20.21)

15

Pavao je, dakle, htio kazati da ako ljubimo

bliænjega svojega kao sebe, to pokazuje da veÊ

ljubimo Boga svim srcem svojim, svom duπom

svojom i svom pameti svojom. Obratno nije si-

gurno. Nije sigurno da ljubimo Boga ako ne

ljubimo bliænjega. To nam potvruje i apostol

Ivan: “Ako netko tvrdi: ‘Ljubim Boga’, a mrzi

svoga brata, laæac je; jer tko ne ljubi svoga bra-

ta koga vidi, ne moæe ljubiti Boga koga ne vidi.”

(1. Ivanova 4,20)

Bog nije samo objavio svoj Zakon na Sinaju,

On ga je i napisao i predao Mojsiju: “Mojsije se

okrene i sie s brda. U rukama su mu bile dvije

ploËe SvjedoËanstva, ploËe ispisane na obje svo-

je plohe; ispisane i s jedne i s druge strane.

PloËe su bile djelo Boæje; pismo je bilo pismo

Boæje u ploËama urezano.” (Izlazak 32,15.16)

Na prvoj ploËi su bile prve Ëetiri zapovijedi

koje govore o naπoj ljubavi prema Bogu, a na

drugoj ostalih πest zapovijedi koje govore o na-

πoj ljubavi prema bliænjima.

Neki smatraju, Ëak i tvrde, da se do toga

trenutka nije znalo za Boæji zakon. Kakve li za-

blude, rekli bismo. Onda je Bog stvorio bezako-

nike! Meutim, nije posrijedi zabluda, veÊ smi-

πljena nakana da se opovrgne pravo podrijetlo

Ëetvrte zapovijedi i svrha njezinoga postojanja.

No o njoj Êemo poslije. Sad je vaæno naglasiti

16

da je Zakon na Sinaju dan samo kao podsjeÊa-

nje na ono πto je veÊ bilo izblijedjelo u ljud-

skim srcima i mislima. Bog ima plan da se to

iskustvo i taj doæivljaj oæive i onda viπe neÊe

biti potrebe za ovakvim pisanim podsjeÊanjem.

O tome nam svjedoËi i apostol Pavao navodeÊi

Knjigu proroka Jeremije (31,31-34): “Ovo je Sa-

vez koji Êu sklopiti s domom Izraelovim poslije

onog vremena. — veli Gospodin — Stavit Êu svoje

zakone u pamet njihovu, upisat Êu ih u srca

njihova. Ja Êu biti Bog njihov, a oni Êe biti na-

rod moj. Ne, nitko viπe neÊe pouËavati sudruga

svoga i nitko brata svoga — veleÊi mu: Poznaj

Gospodina — jer Êe me upoznati svi, od najma-

njega do najveÊega meu njima.” (Hebrejima

8,10.11)

Prije nego πto obradimo svaku zapovijed po-

jedinaËno, moramo biti svjesni naravi Boæjega

zakona. Dragocjeno je iskustvo apostola Pavla:

“Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i

sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12)

I to je dokaz da se Zakon ne smije promatra-

ti odvojeno od Boga. Zakon je svet i pravedan

i dobar upravo zato jer je izraz Boga koji je svet

i pravedan i dobar.

Joπ je davno prije toga psalmist pjevao o

Boæjemu zakonu i veliËao moÊ njegova djelo-

vanja na Ëovjekovu duπu, um, srce i oËi: “Savr-

17

πen je Zakon Jahvin — duπu krijepi; pouzdano

je svjedoËanstvo Jahvino — neuka uËi; prava je

naredba Jahvina — srce sladi; Ëista je zapovijed

Jahvina — oËi prosvjetljuje...” (Psalam 19,8.9)

Æelja je autora ove knjige da Ëitatelj zaista

okrijepi svoju duπu, primi mudrost, razveseli

srce i prosvijetli oËi dok bude Ëitao stranice

koje slijede.

18

1. zapovijed

JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ

“Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te iz-veo iz zemlje egipatske, iz kuÊe ropstva.Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izla-

zak 20,2.3)

Oduvijek je neskrivena teænja Ëovjekova sr-

ca bila vidjeti Boga i susresti se s Njim. Odakle

ta Ëeænja? Svakako otuda πto je Ëovjek odmah

nakon stvaranja imao prednost razgovarati li-

cem u lice sa svojim Stvoriteljem i svojim Ocem.

Ali tu je prednost izgubio padom u grijeh. Zato

je ta teænja peËat boæanske ljubavi u naπemu

srcu, neizblijedjelo sjeÊanje na doba kad je Ëo-

vjek bio okruæen Boæjom slavom i uæivao u Nje-

govoj nazoËnosti.

Sveto pismo je zabiljeæilo da je Mojsije, veli-

ki prorok i voa izabranog naroda, viπe puta

traæio da vidi Boga, ali je dobio odgovor s kojim

se i mi moramo sloæiti i pomiriti: “‘Pokaæi mi

svoju slavu’, zamoli Mojsije. ‘Dopustit Êu da is-

pred tebe proe sav moj sjaj — odgovori — i

pred tobom Êu izustiti svoje ime Jahve. Bit Êu

19

milostiv kome hoÊu da milostiv budem; smilo-

vat Êu se komu hoÊu da se smilujem. A ti —

doda — moga lica ne moæeπ vidjeti, jer ne moæe

Ëovjek mene vidjeti i na æivotu ostati.’” (Izlazak

33,18-20)

Ne moæemo vidjeti Boæju slavu i ostati æivi.

Sâm Gospodin najbolje zna zaπto: “Jer dobro

zna kako smo sazdani, spominje se da smo pra-

πina.” (Psalam 103,14) To je posljedica Adamo-

vog pada u grijeh. Sagrijeπivπi, Adam je izgubio

Boæju slavu. Grijeh se prenio na sve ljude: “...

jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave.” (Rim-

ljanima 3,23)

Mojsije je traæio da vidi Boga, ali Ga nije

mogao vidjeti, jer je i sâm, buduÊi da je Ëovjek,

bio bez Boæje slave.

Prah nije dostojan Boæje nazoËnosti. Ali nije

ni liπen Boæje ljubavi. Naprotiv! Bog u svojoj

ljubavi nalazi naËina da nam se otkrije i pribliæi.

Nama kao prahu. I to, naravno, kao Bog ljuba-

vi. Nema druge moguÊnosti za upoznavanje Bo-

ga osim kroz objavu. Tu istinu nije teπko shvatiti.

Zamislimo da je neko dijete odraslo bez ro-

ditelja. Jednoga dana Êe ipak saznati da je mo-

ralo imati roditelje. Meutim, o njima niπta ne-

Êe znati, ili Êe znati sasvim malo, ali neÊe ih

nikako moÊi upoznati ako mu se oni ne otkriju.

Tako je i s Bogom, odnosno s nama. ShvaÊamo

20

da mora postojati Bog, da mora postojati Onaj

koji nas je stvorio, ali o Njemu ne moæemo ni-

πta znati ako nam se sâm ne otkrije. O toj spo-

znaji ovisi naπ æivot, naπ vjeËni æivot: “A ovo je

vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga,

i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)

Bog se otkriva preko prirode

GovoreÊi o bezboænim ljudima, koji “istinu

prijeËe nepravednoπÊu” (Rimljanima 1,18), apo-

stol Pavao piπe: “Jer njima je oËito ono πto se

moæe doznati o Bogu: Bog im je to zapravo obja-

vio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, nje-

gova vjeËna moÊ i boæanstvo, promatrana po

njihovim djelima, opaæaju od postanka svijeta.

Tako nemaju isprike.” (Rimljanima 1,19.20)

Boga ne moæemo vidjeti, ali Njegovu vjeËnu

silu i boæanstvo moæemo vidjeti na Njegovim

stvorenjima. Svaki cvijet, svaka biljka, svako dr-

vo, svaki kukac, svaka ptica, svaka æivotinja svje-

doËi o Stvoriteljevoj vjeËnoj sili i o Njegovu bo-

æanstvu.

“Ali, pitaj zvijeri, i pouËit Êe te; ptice nebe-

ske pitaj, i razjasnit Êe ti. Guπteri zemlje to Êe

ti protumaËit, ribe u moru ispripovjedit Êe ti.

Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to

Boæja ruka uËinila.” (Job 12,7-9)

21

A πto tek reÊi o Ëovjeku kojega je Bog stvo-

rio na svoju sliku da odraæava Njegovu slavu

(Postanak 1,26)?! U svojoj ljubavi Bog ga je stvo-

rio, kako to piπe u hebrejskom izvorniku, malo

manjega od sebe i “slavom i sjajem njega okru-

ni” (Psalam 8,6). Te slave i Ëasti nestalo je, naæa-

lost, padom u grijeh, ali sklad tijela, ljepota pro-

svijetljenog duha i Ëovjekova uma joπ uvijek upu-

Êuju na Izvor boæanske svjetlosti.

Boæju slavu, silu i mudrost otkriva i nebeski

svod: “Nebesa slavu Boæju kazuju, navijeπta svod

nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to ob-

javljuje, a noÊ noÊi glas predaje. Nije to rijeË, a

ni govor nije, nije ni glas πto se moæe Ëuti, al’

po zemlji razlijeæe se jeka, rijeËi sve do nakraj

svijeta seæu.” (Psalam 19,2-5)

Ta nebeska vojska, koja se ne moæe izbrojiti

(Jeremija 33,22), kazuje kolika je Boæja sila, mu-

drost i razum: “On stvori zemlju snagom svo-

jom, mudroπÊu svojom uspostavi krug zemalj-

ski, i umom svojim razape nebesa.” (Jeremija

10,12)

Pogled u veliËanstveno nebo otkriva veliËan-

stvenog Stvoritelja. To je navelo psalmista Davi-

da da zapita: “Gledam ti nebesa, djelo prstiju

tvojih, mjesec i zvijezde πto ih uËvrsti — pa πto

je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te ga

pohodiπ?” (Psalam 8,4.5)

22

Zaista, πto je Ëovjek? »ovjek je prah. Smrtno

i prolazno biÊe. Ali Bog, koji je besmrtan i ne-

prolazan, vjeËan i silan, svet i pravedan, u svojoj

ljubavi nije nas zaboravio.

Njegove rijeËi o nezaboravu nalazimo zabi-

ljeæene u Knjizi proroka Izaije: “Moæe li æena

zaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo

utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe

ja zaboraviti neÊu. Gle, u dlanove sam te svoje

urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.”

(Izaija 49,15.16)

Dogaa se, i svjedoci smo toga da majka mo-

æe zaboraviti svoje dijete. Ali ne i Bog! To potvr-

uju Njegovi izranjeni dlanovi, odnosno dlano-

vi Gospodina Isusa Krista, koji su probodeni na

kriæu Golgote. Oæiljci od klinova na Njegovim

dlanovima, to su naπa imena.

VeliËina te boæanske ljubavi bila je otkrivena

proroku Izaiji osam stoljeÊa prije nego πto se

odigrala drama na golgotskom kriæu, na kojemu

su zacijeljene rane naπih duπa: “Za naπe grijehe

probodoπe njega, za opaËine naπe njega satrije-

πe. Na njega pade kazna — radi naπeg mira, nje-

gove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5)

Bog nas se sjeÊa. I Ëini nam dobro. »ineÊi

nam dobro, posvjedoËuje sebe: “... ipak nije

nikad prestajao davati svjedoËanstvo za samo-

ga sebe svojim dobroËinstvima, dajuÊi vam s

23

neba kiπna i plodonosna vremena, i zasiÊujuÊi

srca vaπa jelom i veseljem.” (Djela 14,17)

Boæji glas u Ëovjeku

Glas savjesti je drugi naËin na koji se Bog

otkriva Ëovjeku: “Jer kad pogani koji nemaju

Zakona vrπe, voeni naravlju, propise Zakona,

onda su oni, nemajuÊi Zakona, sami sebi zako-

nom. Oni Ëinom dokazuju da ono πto propisuje

Zakon stoji upisano u njihovim srcima, o Ëemu

zajedno s tim daje svjedoËanstvo njihova savjest:

nutarnji sudovi koji ih meusobno optuæuju ili

brane...” (Rimljanima 2,14.15)

Drugim rijeËima, postoje ljudi koji nisu ima-

li prigodu upoznati Boga i Njegov zakon, ali

ipak postupaju i æive tako kao da znaju zapovi-

jedi. To je dokaz da imaju Zakon u svojim srci-

ma. Savjest im svjedoËi kako Êe postupati i oni

su posluπni njezinu glasu. Taj glas savjesti za-

pravo je Boæji glas u Ëovjeku. Zato, ako su ne-

znaboπci spremni pokoravati se glasu savjesti,

koliko bi joj onda krπÊani trebali biti pokorni i

vjerni Boæjemu zakonu koji im nije nepoznat!

Kristove rijeËi, koje je zapisao apostol Ivan,

moæda najslikovitije opisuju kako djeluje glas

savjesti: “Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata,

uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.

24

Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na mo-

me prijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa

svojim Ocem na njegovu prijestolju.” (Otkrive-

nje 3,20.21)

Krist, pun ljubavi i strpljenja, stoji na vrati-

ma naπega srca i kuca. »eka da Mu otvorimo

svoje srce, da veËera s nama. VeËera najbolje

iskazuje zajednicu koju On æeli s nama kao sa

svojom djecom.

Sveto pismo svjedoËi za Boga

Sveto pismo je Knjiga ljubavi, koja otkriva

Boga ljubavi. I ta Knjiga se moæe iskazati jed-

nom reËenicom. Jedna Isusova misao otkriva

nam cjelokupan plan spasenja, koji se zaËeo u

Boæjemu srcu: “Da, Bog je tako ljubio svijet da

je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine

ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeË-

ni.” (Ivan 3,16)

Bog koji je stvorio naπ svijet, nije ga mogao

zaboraviti. On mu je omilio. Mi smo mu omilje-

li. Iako je Bog nedokuËiv i nespoznatljiv, veliËi-

na Njegove ljubavi prema nama ipak se moæe

izmjeriti. Ærtva je mjera svake ljubavi, pa i bo-

æanske. A Njegova Ærtva bio je Njegov jedinoro-

eni Sin, Isus Krist. Samo je Krist mogao obja-

viti Boæju ljubav, jer ona proæima i Oca i Sina.

25

Zato apostol Pavao, koji je uvijek bio spreman

na ærtvu, i nas poziva na ærtvu: “Zaklinjem vas,

braÊo, milosrem Boæjim da prinesete sebe kao

ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu — kao svoje

duhovno bogoπtovlje.” (Rimljanima 12,1)

PrivuËen i ispunjen Boæjom ljubavi, Pavao

kaæe: “Tko Êe nas rastaviti od ljubavi Kristove?

Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Goloti-

nja? Pogibao? MaË? Siguran sam da nas neÊe ni

smrt, ni æivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sada-

πnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni visina, ni dubina,

ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rastaviti od

ljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu

naπemu.” (Rimljanima 8,35.38.39)

Sveto pismo nam otkriva i druge Boæje oso-

bine: Bog je sveprisutan (Psalam 139,7-12); vje-

Ëan (Psalam 90,2; Otkrivenje 1,8); Bogu niπta

nije nemoguÊe (Daniel 4,17.25.35; Matej 19,26);

nepromjenjiv je (Malahija 3,6; Psalam 33,11; Ja-

kov 1,17); pun blagosti (Rimljanima 3,24); pun

milosra (Psalam 145,9); pun strpljivosti (2. Pet-

rova 3,15); svet (Psalam 99,9); pravedan (Otkri-

venje 22,12) i istinit (1. Ivanova 5,20).

Krist — æiva objava Boga

Sveto pismo, ili Biblija, podijeljeno je na Sta-

ri i Novi zavjet. Stari zavjet je najavljivao Krista,

26

Njegov dolazak, Njegovo utjelovljenje, Njegovo

djelo ljubavi, Njegovu ærtvu na kriæu za otkup-

ljenje ljudskog roda. Novi zavjet je sve to potvr-

dio. Apostol Pavao to izraæava ovako: “Bog koji

je nekoÊ u mnogo navrata i na mnogo naËina

govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest

u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je

postavio baπtinikom svega i po kome je stvorio

svijet.” (Hebrejima 1,1.2)

Bog nam govori preko Sina. Preko Isusa Kri-

sta. Apostol Pavao kao da æeli cijelo Evanelje

obuhvatiti jednom reËenicom: “Bez sumnje, uz-

viπena je tajna prave vjere: Onaj koji je tijelom

oËitovan Duhom je opravdan, anelima poka-

zan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan,

u slavu uznesen.” (1. Timoteju 3,16)

Zaista, velika je tajna poboænosti! Bog se ja-

vio u tijelu. A tko to moæe biti osim Isusa Kri-

sta, “roena od æene, roena pod Zakonom”

(GalaÊanima 4,4)? Bog se opravdao u Duhu. A

tko to moæe biti osim Isusa Krista, koji je za

sebe rekao: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me

pomazao” (Luka 4,18). Bog se pokazao aneli-

ma. A tko to moæe biti osim Isusa Krista, koje-

mu su aneli sluæili (Matej 4,11)? Bog se propo-

vijedao neznaboπcima. A tko to moæe biti osim

Isusa Krista, koji je obeÊao apostolima silu Sve-

toga Duha, da Mu budu “svjedoci u Jeruzale-

27

mu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zem-

lje” (Djela 1,8)? UnatoË svemu tome, neki, naæa-

lost, i dalje ostaju neznaboπci, jer odbacuju sva-

ku pomisao da je Krist Bog.

Krist je, dakle, æiva objava Boga. To je i sâm

potvrdio: “‘Kad biste mene poznavali, poznava-

li biste i Oca mog. Vi ga veÊ sada poznajete i

vidjeli ste ga!’ Filip mu reËe: ‘Gospodine, pokaæi

nam Oca, i dosta nam je!’ ‘Toliko sam vremena

s vama — odgovori mu Isus — i ti me, Filipe, nisi

upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa

kako veliπ: Pokaæi nam Oca? Zar ne vjerujeπ da

sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ja ne govo-

rim sam od sebe rijeËi koje vam kaæem: Otac

koji boravi u meni Ëini svoja djela. Vjerujte mi:

Ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inaËe,

vjerujte zbog samih djela.’” (Ivan 14,7-11)

Sveto pismo je zabiljeæilo dovoljno Isusovih

djela da moæemo vjerovati da je On jedno s

Ocem. I ne samo to, nego da je On izraz Boæje

ljubavi prema nama, kao πto je zapisao apostol

Pavao: “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema na-

ma time πto je Krist, dok smo joπ bili greπnici,

umro za nas.” (Rimljanima 5,8)

Za Gospodina Isusa Krista moæemo reÊi da

je najuzviπenija objava Boæje ljubavi i preko Nje-

ga moæemo upoznati Oca. Apostol Ivan to iska-

zuje rijeËima: “Znamo, takoer, da je Sin Boæji

28

doπao i da nam je dao razum, da upoznamo

Istinitoga.” (1. Ivanova 5,20)

Bog se otkriva preko Svetoga Duha

Objava Boga preko Svetoga Duha joπ je jedno

otkrivanje Boæje ljubavi. Kad govori o Svetome

Duhu, apostol Pavao govori o “ljubavi Duha”

(Rimljanima 15,30). Zato bît biÊa Svetoga Duha

nije samo svetost, nego je i ljubav. A te dvije

boæanske osobine Ëine ga Boæanskom Osobom.

Bît Njegova djelovanja u ljubavi ogleda se u

tome πto se On bori da u Ëovjeku nadvladaju

svetost i ljubav. »ovjek ispunjen Svetim Duhom

pokazuje u svojemu æivljenju najljepπi plod, plod

Duha: “... plod su Duha: ljubav, radost, mir, str-

pljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uz-

dræljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.” (Gala-

Êanima 5,22.23)

Plod Duha oslobaa Ëovjeka osude, ali ne i

dræanja Zakona.

Sveti Duh pouËava (Luka 12,12), priprema

za sud (Ivan 16,8), krsti (Matej 3,11), pomaæe i

“posreduje za nas neizrecivim uzdisajima” (Rim-

ljanima 8,26). On bira i nadahnjuje proroke (2.

Petrova 1,21).

»ovjek kao stvoreno biÊe moæe upoznati svo-

jega Stvoritelja samo onoliko koliko mu On ot-

29

krije i onako kako mu otkrije. Put do istine o

Bogu nije sumnja, veÊ vjera: “A bez vjere nemo-

guÊe mu je ugoditi, jer onaj koji æeli pristupiti

Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagra-

uje one koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6)

Put vjere je i put ljubavi: “Tko ne ljubi, nije

upoznao Boga, jer je Bog ljubav.” (1. Ivanova

4,8)

Bog se otkriva u povijesti

Biblija ne uËi, kako to neki misle, da je svijet

prepuπten samome sebi i da Bog nema udjela u

onome πto se dogaa u povijesti. Naprotiv, Bog

aktivno sudjeluje u njoj. Tako u Knjizi proroka

Daniela nalazimo misao da “Sveviπnji ima vlast

nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome ho-

Êe...” (Daniel 4,14) i da “ruπi i postavlja kralje-

ve” (Daniel 2,21).

Veliki proroËki lanci, zapisani u drugom, sed-

mom, osmom, devetom i jedanaestom poglav-

lju Danielove knjige, koji stoljeÊima unaprijed

najavljuju pojavu odreenih kraljevstava i kra-

ljeva, najbolje su svjedoËanstvo o tome da niπta

nije prepuπteno sluËaju.

“On je izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovje-

ka i nastanio ga po svoj povrπini zemaljskoj,

poπto je ljudima odredio ustaljena godiπnja do-

30

ba i mee postojbine njihove, s nakanom da

traæe Boga, ne bi li ga moæda napipali i naπli,

jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas.” (Djela

17,26.27)

Gospodin je, dakle, ljudskom rodu, a to znaËi

i pojedincima i narodima, unaprijed postavio

doba i granice njihova postojanja, ali s jednom

jedinom svrhom — da Ga traæe. Narodi koji nisu

znali iskoristiti svoju povijesnu prigodu da tra-

æe Gospodina, nego su, naprotiv, ratovali protiv

Njega, svoje voe proglaπavali bogovima i slu-

æili im kao bogovima, bili su osueni na pro-

past i zaborav.

To vrijedi i za pojedince, za svako ljudsko

biÊe. Posljednju rijeË uvijek ima Bog.

Bog se otkriva u proroπtvu

Posluπajmo πto nam Bog kaæe:

“S kime biste me usporedili i izjednaËili, s

kime prispodobili: komu da sam sliËan? Vade

zlato iz kese, i tezuljom mjere srebro, pa naim-

lju zlatara da od njeg boga naËini, te pred njim

padaju niËice i klanjaju se. Diæu ga na rame i

nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto;

on stoji i ne miËe se s njega. Prizivaju li ga, on

ne odgovara, i nikog ne spasava od nevolje njego-

ve. Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k

31

srcu, otpadnici, sjetite se proπlosti pradavne: ja

sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sliËan

nije! Onaj sam koji od poËetka svrπetak otkriva

i unaprijed javlja πto joπ se nije zbilo! Ja kaæem:

Odluka Êe se moja ispuniti, izvrπit Êu sve πto mi

je po volji.” (Izaija 46,5-10)

Bog od poËetka javlja kraj i ono πto joπ nije

bilo. On unaprijed zna πto Êe se sve dogoditi.

Pred Njim niπta nije skriveno. Vrijeme Mu nije

nikakva zapreka, jer je On Gospodar vremena.

On æivi u vjeËnosti, a istodobno je nazoËan

u svakom trenutku.

Bog se otkriva u ËovjeËnosti

Netko je mudro primijetio da je Ëovjek htio

biti Ëovjek bez Boga, a da Bog nije htio biti Bog

bez Ëovjeka — i zato je postao Ëovjek.

»ovjek bez Boga ne moæe otkrivati Boga. Sa-

mo Ëovjek s Bogom moæe u svojoj ËovjeËnosti

svojim bliænjima otkrivati Boga. Upravo to je

Krist i oËekivao od svojih sljedbenika kad im je

rekao: “Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguÊe sakri-

ti grad koji leæi na gori. Ne æeæe se svijeÊa da se

stavi pod variÊak, nego na svijeÊnjak da svijetli

svima u kuÊi. Vaπe svjetlo neka tako zasja pred

ljudima da vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg

Oca nebeskog.” (Matej 5,14-16)

32

Svjetlo svijetu su ljudi prosvijetljeni Svjetlom

istinitim, “koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka” i

koje “doe na ovaj svijet” (Ivan 1,9). A Svjetlo

istinito je sâm Gospodin Isus Krist.

Njihova ËovjeËnost je ËovjeËnost Sina »ovje-

Ëjega. Takvima apostol Petar upuÊuje posebnu

poruku: “Vi ste, naprotiv, ‘izabrani rod, kraljev-

sko sveÊenstvo, sveti puk, narod odreen za

Boæju svojinu, da razglasite slavna djela’ onoga

koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” (1.

Petrova 2,9)

Bog se otkriva preko djece

To je svakako najganutljivije i moæda najljep-

πe otkrivanje Boga i Njegove slave koje moæe

uËiniti da zamuknu Ëak i oni koji otvoreno ni-

jeËu Boga i Njegovo postojanje, jer je toliko

oËito da Mu se ne mogu suprotstaviti. Pogledaj-

mo kako o tome piπe psalmist David: “U ustima

djece i dojenËadi hvalu si spremio protiv nepri-

jatelja, da postidiπ mrzitelja, zlotvora.” (Psalam

8,3)

Djeca, dakle, Ëak i dojenËad, svojim postoja-

njem, bezazlenoπÊu i nevinoπÊu uzdiæu hvalu

svojemu Stvoritelju. Djeca potvruju da postoji

Bog, iz Ëijih ruku su iziπla bezazlena i nevina

stvorenja. Koliko je ta istina velika, mogli su se

33

uvjeriti i sami Kristovi uËenici koji su se jed-

nom prigodom prepirali oko toga tko je od njih

najveÊi. Prepirka je otkrila da meu njima po-

stoji suparniπtvo i neprijateljstvo. Izazvan time,

a znajuÊi da nijedan od njih nije dostojan —

upravo zbog toga — uÊi u kraljevstvo nebesko,

Isus je postupio ovako: “Nato Isus pozva k sebi

malo dijete, postavi ga pred njih te reËe: ‘Zaista,

kaæem vam, ako ponovno ne postanete kao ma-

la djeca, sigurno neÊete uÊi u kraljevstvo nebe-

sko. Dakle: najveÊi je u kraljevstvu nebeskom

onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tko

primi radi mene jedno malo dijete kao πto je

ovo, mene prima.’” (Matej 18,2-5)

Ne znamo kako se zvalo to dijete πto ga je

Isus pozvao, ali vidimo da nije oklijevalo doÊi.

Nije se dvoumilo. Nije sumnjalo. Nije pitalo ni

zapitkivalo. Nije oklijevalo; jednostavno je pri-

πlo s puno povjerenja i kao takvo je posluæilo

kao dobar primjer uËenicima, a i nama danas,

da je uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko Ëi-

stoÊa djeËje duπe, bezuvjetno povjerenje, otvo-

renost, vjera bez trunke sumnje, nevinost. Sve

to djeca imaju, a odrasli nemaju. Doduπe, odra-

sli su sve to imali, ali su izgubili. Zato Isus kaæe

da moraju ponovno postati kao djeca ako æele

uÊi u kraljevstvo nebesko. Djeca oËito ispunja-

vaju taj uvjet samim time πto su djeca.

34

Drugom prigodom, kad su neki roditelji do-

veli djecu Isusu da ih blagoslovi i pomoli se za

njih, uËenici su se usprotivili. OËito nisu razu-

mjeli, a moæda i nisu htjeli prihvatiti pouku iz

prethodnog dogaaja. Meutim, sad su morali,

jer je to bio uvjet njihova spasenja: “Isus im

reËe: ‘Pustite djeËicu i nemojte im prijeËiti da

dou k meni, jer takvima pripada kraljevstvo

nebesko.’” (Matej 19,14)

Bog se, dakle, otkriva i preko djece. U ljud-

skom rodu joπ uvijek ima onih koji potvruju

da je i ËovjeËanstvo u svojemu djetinjstvu bilo

nevino i Ëisto. To su djeca. Zato je Isus rekao:

“Tko primi radi mene jedno malo dijete kao πto

je ovo, mene prima.” (Matej 18,5)

Bog ljubavi

Kao krπÊani vjerujemo u Oca, Sina i Svetoga

Duha. Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je

Bog. Oni su jednaki u svojemu samopostojanju.

To ni u kojemu sluËaju ne znaËi da u krπÊan-

stvu postoji panteon raznih bogova, niti se time

pobija vjera starog Izraela u postojanje jednoga

Boga (Ponovljeni zakon 4,35; 6,4; Izaija 45,5;

Zaharija 14,9), jer i Novi zavjet istiËe Boæje je-

dinstvo (Marko 12,29-32; Ivan 17,3; 1. KorinÊa-

nima 8,4-6; Efeæanima 4,4-6; 1. Timoteju 2,5).

35

Meutim, to jedinstvo ne poniπtava jasnu izdvo-

jenost boæanskih Osoba Oca, Sina i Svetoga Du-

ha.

Ljubav je najjaËa sila koja stapa tri boæanske

Osobe u jedno Boæanstvo. Zato je apostol Ivan

i poistovjetio Boga s ljubavlju rekavπi da je “Bog

ljubav”. (1. Ivanova 4,8) I za apostola Pavla Bog

je “Bog ljubavi” (2. KorinÊanima 13,11). Ta bo-

æanska ljubav ne djeluje samo u okviru Svetog

Trojstva. Ona se izlijeva na sve πto je Bog stvo-

rio, na sva Njegova stvorenja. I na Ëovjeka, iako

je Ëovjek jedino biÊe u svemiru koje je grije-

hom istrgnuto iz Boæjega naruËja.

Ali Bog se nije pomirio s time. Pokrenut

ljubavlju, uËinio je sve da Ëovjeka vrati u nebe-

sku obitelj ljubavi: “Da, Bog je tako ljubio svijet

da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogi-

ne ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot

vjeËni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet

da sudi svijet, nego da svijet spasi po njemu.”

(Ivan 3,16.17)

Shvativπi dubinu te ljubavi i osjetivπi njezinu

silu koja preporaa, apostol Pavao je mogao za-

pisati svoje duboko iskustvo s Kristom: “Æivim

— ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni; æivot

koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u

Sina Boæjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga

sebe za mene predao.” (GalaÊanima 2,20)

36

VjerujuÊi da su i drugi krπÊani stekli takvo

iskustvo s Kristom, iskustvo stapanja i poisto-

vjeÊivanja s Bogom ljubavi, Pavao je sa sigur-

noπÊu vjernog Boæjeg Ëovjeka mogao zapisati:

“A naπa je domovina na nebesima, odakle i Spa-

sitelja postojano oËekujemo, Gospodina Isusa

Krista, koji Êe, prema djelotvornosti kojom mo-

æe sve podloæiti sebi, preobraziti naπe bijedno

tijelo i uËiniti ga jednakim svome slavnom tije-

lu.” (Filipljanima 3,20.21)

Sila koja sve moæe sebi pokoriti jest sila lju-

bavi. ÆiveÊi vjerom na nebesima s Kristom, Pa-

vao je na sve kuπnje, koliko god bile straπne,

bolne, teπke i poniæavajuÊe, imao samo jedan

odgovor: “Ali u svemu ovom sjajno pobjeuje-

mo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da

nas neÊe ni smrt, ni æivot, ni aneli, ni poglavar-

stva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni visi-

na, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊi

rastaviti od ljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu,

Gospodinu naπemu.” (Rimljanima 8,37-39)

Samo ovako shvaÊena, prva zapovijed ima

svoj puni smisao. Bog se u njoj otkriva kao jedi-

ni Bog, kao Bog ljubavi, i joπ nam kaæe da ne

trebamo imati druge bogove uz Njega. To ne

znaËi da drugi bogovi postoje, veÊ znaËi da ih

ne smijemo stvarati i dopuπtati da nas bilo πto

otrgne iz naruËja Boæje ljubavi.

37

Bog nas ljubi i æeli da Mu uzvratimo ljubav.

Prva zapovijed je vapaj Boga za ljubavlju, vapaj

Boga koji je sve uËinio za Ëovjeka. Osobito isku-

stvo s Njim stekao je Izrael kao izabrani narod.

Bog ga je izbavio iz Egipta, iz ropstva. Zato ga

na to i podsjeÊa u svojoj prvoj zapovijedi. To

ne znaËi da se Zakon odnosi samo na Æidove.

Egipat je jednostavno druga rijeË za grijeh. Bog

je i nas izbavio iz Egipta, odnosno od grijeha:

“On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljev-

stvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkup-

ljenje, oproπtenje grijeha.” (Koloπanima 1,13.14)

Velika cijena je plaÊena za naπe izbavljenje.

Sin Boæji, Isus Krist, dao je svoj æivot da bismo

mi mogli æivjeti. Zato je Ivan, apostol ljubavi,

zapisao: “Tko ima Sina, ima æivot; tko nema

Sina Boæjega, nema æivota.” (1. Ivanova 5,12)

38

2. zapovijed

NE PRAVI SEBI LIKANI OBLI»JA BILO »EGA...

“Ne pravi sebi lika ni obliËja bilo Ëegaπto je gore na nebu, ili dolje na zemlji, iliu vodama pod zemljom. Ne klanjaj im seniti im sluæi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bogsam ljubomoran. Kaænjavam grijeh otaca— onih koji me mrze — na djeci do treÊegi Ëetvrtog koljena, a iskazujem milosre ti-suÊama koji me ljube i vrπe moje zapovije-di.” (Izlazak 20,4-6)

Nepoπtivanje ove zapovijedi, kao πto vidimo,

ima straπne posljedice za Ëovjeka i njegovo po-

tomstvo. Poπtivanje, naprotiv, otvara vrata Boæ-

joj milosti. Zaπto je ta zapovijed tako stroga? I

gdje je tu Boæja ljubav?

“Isred ognja Jahve je govorio vama; Ëuli ste

zvuk rijeËi, ali lika niste nazreli — niπta osim

glasa. ... Pazite dobro! Onoga dana kad vam je

Jahve, Bog vaπ, govorio isred ognja na Horebu,

niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokva-

rili te da ne biste pravili sebi kakva klesana

39

lika, kipa muπkoga ili æenskoga obliËja...” (Po-

novljeni zakon 4,12.15.16)

Kad se Bog objavio svojemu narodu na Si-

naju, Ëuli su samo Njegov glas i Njegove rijeËi,

ali nitko nije vidio Njegov lik. Zato nas Sveto

pismo upozorava da dobro Ëuvamo svoje duπe

da se ne bismo pokvarili i naËinili lik, kip, ili

kakvu sliku i klanjali se njima. To znaËi da je

nepoπtivanje te Boæje zapovijedi pogubno za

naπu duπu i za naπ æivot. U tome je Boæja ljubav

prema nama. Bog nas opominje, a Njegova opo-

mena je preozbiljna da bismo se njome igrali.

»ujmo joπ jednom: “... da se ne biste pokvarili

te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika,

kipa muπkoga ili æenskoga obliËja.” (Ponovljeni

zakon 4,16)

Prema tome, klesanje likova i klanjanje nji-

ma nije rezultat viπe duhovnosti, kako neki mi-

sle, nego je posljedica kvarenja. Samo duπa koja

se veÊ pokvarila moæe uËiniti takvo grdno zlo

pred Gospodinom. A grdno zlo ima i grdne po-

sljedice. Kvarenje se nuæno prenosi s koljena

na koljeno. Bog mora reagirati na to — na po-

kvarenost, na stanje koje je jednako truljenju,

odnosno istrunulosti. Zato je Isus rekao: “Ljubi

Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom

duπom svojom i svom pameti svojom!” (Matej

22,37)

40

Tko god ne Ëini tako, znaËi da je dio njegova

srca, dio njegove duπe i dio njegove misli veÊ

zahvaÊen kvarenjem. A to kvarenje se brzo πiri.

Vrlo brzo zahvati cijelo srce, cijelu duπu i cijeli

um. I tu se ne zaustavlja. Prenosi se dalje. Na

tuu duπu, na tue srce i na tuu misao. Tko je

u najveÊoj opasnosti da bude zahvaÊen tim kva-

renjem? Svakako oni najbliæi, a to su djeca. To

su sinovi. Sinovi onih koji su se veÊ pokvarili.

GledajuÊi roditelje, i oni Êe Ëiniti isto. »init Êe

zlo pred Gospodinom. Izazivat Êe Ga. Truljenje

tako zahvati mlado srce, mladu duπu i mladu

misao. Poslije se prenosi dalje. Na sljedeÊi na-

raπtaj. Na unuke. A s njih na sljedeÊe koljeno.

Zato Bog kaænjava grijehe otaca na sinovima do

treÊega i do Ëetvrtoga koljena onih koji Ga mr-

ze.

Pogledajmo kako je Bog oπtro opomenuo svoj

narod kad ga je izveo iz Egipta, iz ropstva, da

saËuva sebe, svoje sinove i svoje unuke: “Kad

budete izrodili djecu i unuËad i budete dulje u

onoj zemlji proboravili, a pokvarite se praveÊi

sebi bilo kakve klesane likove i ËineÊi zlo u

oËima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdæ-

bu izazovete, znajte — uzimam za svjedoke pro-

tiv vas nebesa i zemlju — da Êe vas brzo nestati

sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zapo-

sjednete: neÊete dugo u njoj æivjeti, nego Êete

41

biti iskorijenjeni. Jahve Êe vas rasprπiti po naro-

dima, i ostat Êe vas samo malen broj meu na-

rodima meu koje vas Jahve odvede.” (Ponov-

ljeni zakon 4,25-27)

I ovdje nailazimo na istu misao i na isti redo-

slijed:

1) ako se pokvarite

2) praveÊi bilo kakve klesane likove,

3) brzo Êe vas nestati.

Pokvarene jabuke se odvajaju i bacaju da ne

bi pokvarile one zdrave. Tako Ëini svatko razu-

man. I Bog tako postupa s pokvarenim pojedin-

cima i s pokvarenim narodima. U tome je Nje-

gova ljubav i milost.

Da bi opravdao svoje vjerovanje i ponaπanje,

netko Êe moæda reÊi da je to navod iz Staroga

zavjeta i da su te rijeËi upuÊene Izraelcima. Ako

je tako, znaËi li to onda da se neæidovi mogu

kvariti? Da mogu praviti klesane likove i slike i

da im se mogu klanjati? Da mogu Ëiniti ono πto

nije ugodno Gospodinu Bogu? Da Ga mogu iza-

zivati? Ne govore li sudbine drugih naroda, nji-

hov raspad, ili pak njihov nestanak s povijesne

scene, da se Bog ne mijenja i da sa svima jed-

nako postupa?

Bog se ne moæe tesati od drveta ni klesati

od metala, makar to bilo zlato i srebro. Ne mo-

æe se ni slikati, niti na dasci, platnu niti na zidu.

42

Sâm Isus je rekao: “Bog je Duh, i koji mu se

klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.”

(Ivan 4,24)

A taj isti Duh kaæe: “Jao onom tko komadu

drva kaæe: ‘Probudi se!’ Kamenu nijemom: ‘Pre-

ni se!’ On da prorokuje? OptoËen moæe biti i

zlatom i srebrom, ali nikakva daha æivotnog ne-

ma u njemu. »emu koristi tesan lik, da ga um-

jetnik teπe? »emu lijevan lik, laæno proroπtvo,

da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuÊ

nijeme kipove?” (Habakuk 2,18.19)

Tesani i lijevani likovi, dakle, ne mogu niπta

pomoÊi. Oni su nijemi idoli. Gluhi i nijemi, jer

u njima nema duha.

Apostol Pavao nam savjetuje kakav odnos

trebamo imati prema Bogu: “BuduÊi da potje-

Ëemo od Boga, ne smijemo dræati da je Boæan-

stvo sliËno zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari —

tvorevini ljudskog umijeÊa i maπte.” (Djela 17,

29)

Zagovornici ovog nauka suprotnog biblij-

skom opravdavaju svoje postupke nekom Ëovje-

kovom potrebom koja proizlazi, kako kaæu, iz

konkretnosti religijskog osjeÊaja, koja se ne za-

dovoljava samo duhovnom kontemplacijom, ne-

go traæi i neposrednu, opipljivu blizinu. ©to ti-

me zapravo æele? Æele opipati Boga. Napraviti

Ga, a onda Ga opipati.

43

Ne podsjeÊa li nas to donekle na apostola

Tomu? Ali samo donekle. Kad su mu drugi Kri-

stovi uËenici rekli da su vidjeli uskrsloga Kri-

sta, Toma je odgovorio: “Dok ne vidim na ruka-

ma njegovim znak od Ëavala i ne stavim prst

svoj u mjesto od Ëavala i ne stavim ruke svoje

u njegov bok, neÊu vjerovati.” (Ivan 20,25)

Krist mu je to omoguÊio, ali ga je i ukorio:

“Pruæi prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruæi

ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi viπe

nevjernik, veÊ vjernik!” (Ivan 20,27)

Toma je na te rijeËi samo izustio: “Gospodin

moj i Bog moj!” (Ivan 20,28)

Toma je bio nevjeran, i zato mu je ostao

nadimak Nevjerni Toma. Htio je opipati æivoga

Krista, Boga u ljudskom tijelu. Kako li su tek

nevjerni u Boæjim oËima oni koji æele opipati

Boga u drvetu, u kamenu, u bronci?!

Bog potpuno razumije naπu potrebu za Nje-

govom blizinom. Ima i odgovor na tu potrebu,

ali sasvim drukËiji od onoga πto ga nude nepo-

sveÊeni ljudi: “Ali tko god vrπi njegovu rijeË,

uistinu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav

Boæja. Po tome znamo da smo u njemu.” (1.

Ivanova 2,5)

Boæja blizina se ne ostvaruje kroz opipava-

nje, nego kroz ljubav i dræanje Boæje rijeËi. Sli-

ka ili kip ne mogu biti umjesto mistiËnog susre-

44

ta Ëovjeka s Bogom, veÊ ta zajednica duha mora

biti ostvarena vjerom. U to nas uvjerava i apo-

stol Pavao: “KreÊemo se, naime, u podruËju

vjere, a ne u podruËju gledanja.” (2. KorinÊani-

ma 5,7)

Klesanje kipova i pravljenje slika za oboæa-

vanje vrijeaju Boga. Njegova reakcija to poka-

zuje: “S kime biste me usporedili i izjednaËili,

s kime prispodobili: komu da sam sliËan? Vade

zlato iz kese, i tezuljom mjere srebro, pa naim-

lju zlatara da od njeg boga naËini, te pred nji-

ma padaju niËice i klanjaju se. Diæu ga na rame

i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto;

on stoji i ne miËe se s njega. Prizivaju li ga, on

ne odgovara, i nikog ne spasava od nevolje njego-

ve. Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k

srcu, otpadnici, sjetite se proπlosti pradavne: ja

sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sliËan

nije! Onaj sam koji od poËetka svrπetak otkriva

i unaprijed javlja πto joπ se nije zbilo! Ja kaæem:

Odluka Êe se moja ispuniti, izvrπit Êu sve πto mi

je po volji.” (Izaija 46,5-10)

Oni koji ne poπtuju drugu zapovijed prije-

stupnici su u Boæjim oËima. I ne samo to: “Tko

god pravi kipove, niπtavan je, i dragocjenosti

njegove ne koriste niËemu. Svjedoci njihovi ni-

πta ne vide i niπta ne znaju, da im budu na

sramotu.” (Izaija 44,9)

45

Apostol Pavao kaæe: “... idol nije niπta...” (1.

KorinÊanima 8,4)

Dakle, ni idol ni idolopoklonici nisu niπta.

Najbolji primjer vrijednosti takvih bogova i nji-

hovih poklonika jest sluËaj babilonskoga kralja

Baltazara, koji je opisan u Knjizi proroka Dani-

ela.

Baltazar je priredio veliku gozbu na kojoj je,

napivπi se vina, naredio da se donese zlatno i

srebrno posue koje je iz jeruzalemskog Sveti-

πta opljaËkao njegov otac, osnivaË Babilonskog

Carstva, car Nabukodonozor. Zajedno sa svojim

knezovima, æenama i suloænicama pio je vino iz

posveÊenog posua i hvalio svoje bogove od

zlata i srebra, mjedi i æeljeza, drva i kamena. U

taj Ëas pojavili su se prsti ljudske ruke, koji su

ispisali na zidu presudu kralju i njegovu kraljev-

stvu. Tu presudu mogao je proËitati samo pro-

rok Daniel, a ona je glasila da je Bog izmjerio

Baltazarovo kraljevsto i uËinio mu kraj, da je

Baltazar vagnut na vagi i naen prelagan te da

je njegovo kraljevstvo podijeljeno Medijcima i

Perzijancima.

U Ëemu je bila kraljeva krivnja? U oholosti.

Kako se ta oholost oËitovala? Evo kako to objaπ-

njava prorok Daniel:

“No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio

srce svoje iako si znao sve ovo: ti si se podigao

46

protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu

sue iz njegova Doma, i pili ste vino iz njega ti,

tvoji velikaπi, tvoje æene i tvoje suloænice, hva-

leÊi bogove od zlata i srebra, od mjedi i æeljeza,

od drva i kamena, koji ne vide, ne Ëuju niti

razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj

ruci dræi dah tvoj i sve tvoje putove. I zato on

posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.” (Daniel

5,22-24)

Iz ovoga izvjeπtaja je jasno da se onaj tko se

klanja gluhim i slijepim bogovima podiæe na

samoga Gospodina Nebeskoga. Kazna je neiz-

bjeæiva, bez obzira na to kad dolazi. U ovome

sluËaju doπla je odmah: “Iste te noÊi kaldejski

kralj Baltazar bî ubijen.” (Daniel 5,30)

U Boæjim oËima Baltazar je bio prelagan. Bog

ga je stavio na jednu pliticu vage, a na drugu

nije stavio niπta — i plitice su ostale u ravnoteæi.

ZnaËi, Baltazar je bio — niπta.

“Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist

ne oËekuje? ... KovaË ga izrauje na æivu ugljev-

lju, ËekiÊem ga oblikuje, snaænom ga rukom

obrauje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode,

iscrpljuje se. Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom

lik ocrta, ostruæe ga dlijetom, πestarom ga zao-

kruæi i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao

lijepo ljudsko obliËje, da stoji u hramu. Bijaπe

sebi nasjekao cedre, uzeo Ëempres ili hrast koje

47

je za se njegovao meu πumskim drveÊem; ili

je posadio bor koji raste od kiπe. »ovjeku su

dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da

ispeËe kruh. Ali od njih djelja i boga pred ko-

jim pada niËice, pravi kip i klanja mu se. Polo-

vinom od toga naloæi dakle oganj, peËe meso

na æeravi, jede peËenku i siti se: grije se i govo-

ri: ‘Ah, grijem se i uæivam uz vatru.’ Ali od

onoga πto preostane pravi sebi boga, svog ku-

mira, pada pred njim niËice i klanja mu se i

moli: ‘Spasi me, jer si ti moj bog!’ Ne znaju oni

i ne razumiju: zaslijepljene su im oËi, pa ne

vide, i srce, pa ne shvaÊaju. Takav ne razmiπlja,

nema u njega znanja ni razbora da sebi kaæe:

‘Polovinom od ovoga naloæio sam oganj, na æe-

ravici ispekao kruh, ispræio meso koje sam po-

jeo, pa zar Êu od ostatka naËiniti gnusobu? Zar

Êu se komadu drveta klanjati?’ On voli pepeo,

zavodi ga prevareno srce. NeÊe spasiti svog æi-

vota i nikad neÊe reÊi: ‘Nije li varka ovo u mojoj

desnici?’” (Izaija 44,10.12-20)

Bog nije predvidio da se hranimo pepelom.

U svojoj ljubavi dao nam je jedinoroenog Sina

Isusa Krista, koji je rekao: “Ja sam kruh æivota.

Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko

vjeruje u me, sigurno neÊe nikada oæednjeti.”

(Ivan 6,35) Bog nije predvidio da se uzdamo u

panj i u laæ. Isus takvima upuÊuje oπtar prije-

48

kor: “Vi imate avla za oca i hoÊete da vrπite

æelju oca svoga. On bijaπe ubojica ljudi od po-

Ëetka i nije stajao Ëvrsto u istini, jer u njemu

nema istine. Kad god govori laæ, govori svoje

vlastito, jer je laæac i otac laæi.” (Ivan 8,44)

A nama nije potrebna laæ. Potrebna nam je

istina, potreban nam je Onaj koji je za sebe

rekao: “Ja sam put, istina i æivot.” (Ivan 14,6)

Potreban nam je Gospodin Isus Krist, Sin Boæji.

“Tko ima Sina, ima æivot; tko nema Sina Boæ-

jega, nema æivota.” (1. Ivanova 5,12)

Nije samo oboæavanje klesanih likova i slika

predmet druge zapovijedi. Njome je obuhvaÊe-

no i sve drugo Ëemu u æivotu poklanjamo veÊu

ljubav nego Bogu. Isus je rekao: “Tko viπe ljubi

oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko

viπe ljubi sina ili kÊer nego mene, nije me do-

stojan.” (Matej 10,37)

Ako se viπe uzdamo u bilo πto na ovoj Zemlji

nego u Boga, i tada krπimo ovu zapovijed: “Ova-

ko govori Jahve: Proklet Ëovjek koji se uzdaje u

Ëovjeka, i slabo tijelo smatra svojom miπicom,

i Ëije se srce od Jahve odvraÊa. Jer on je kao

draË u pustinji: ne osjeÊa kad je sreÊa na doma-

ku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji sla-

noj, nenastanjenoj.” (Jeremija 17,5.6)

Ali u svojoj ljubavi Gospodin dodaje: “Blago-

slovljen Ëovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je

49

Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasaeno uz

vodu πto korijenje puπta k potoku: ne mora se

niËeg bojati kada doe æega, na njemu uvijek

zelenilo ostaje. U suπnoj godini brigu ne brine,

ne prestaje donositi plod.” (Jeremija 17,7.8)

Na kraju posluπajmo oËinski savjet apostola

Ivana: “DjeËice, Ëuvajte se idola!” (1. Ivanova

5,21)

I zapamtimo πto Bog kaæe: “Ja, Jahve mi je

ime, svoje slave drugom ne dam, niti Ëasti svoje

kipovima.” (Izaija 42,8)

50

3. zapovijed

NE UZIMAJ UZALUD IMENAJAHVE, BOGA SVOGA...

“Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Bogasvoga, jer Jahve ne opraπta onome koji uza-lud izgovara ime njegovo.” (Izlazak 20,7)

Ime je simbol ili znak prepoznatljivosti. Upu-

Êuje na unutarnju bît osobe koju oznaËava. I

Bog ima svoje ime. Ali ne samo jedno, jer se

jednim imenom ne moæe obuhvatiti i oznaËiti

sveukupnost Njegove Osobe.

Jahve je svakako najvaænije od svih Boæjih

imena u Starom zavjetu, za Æidove i najsvetije

ime. Pojavljuje se viπe od 6800 puta. To svoje

ime otkrio je sâm Bog u razgovoru s Mojsijem,

kad ga je pozvao da izvede svoj narod iz Egipta:

“Nato Mojsije reËe Bogu: ‘Ako doem k Izrael-

cima pa im kaæem: Bog otaca vaπih poslao me

k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime? —

πto Êu im odgovoriti?’ ‘Ja sam koji jesam’, reËe

Bog Mojsiju. Onda nastavi: ‘Ovako kaæi Izrael-

cima: Ja jesam posla me k vama.’” (Izlazak

3,13.14)

51

Bog je onaj koji jest. JuËer, danas, sutra. U

svako doba. Bez poËetka i bez kraja. VjeËan.

Posvuda nazoËan.

U navedenom tekstu ime Jahve sastoji se od

Ëetiriju suglasnika JHVH, i nije sa sigurnoπÊu

poznato kako se ono izgovara, jer su ga Æidovi,

iz strahopoπtovanja da ga ne obeπËaste, pri Ëi-

tanju zamjenjivali rijeËju Adonaj. PrepisivaËi he-

brejskih biblijskih rukopisa poslije su, u 7. i 8.

stoljeÊu poslije Krista, dodavanjem samoglasni-

ka iz rijeËi Adonaj stvorili od Ëetveroslovlja

JHVH rijeË Jahve, odnosno Jehova. Ime Jahve,

prevedeno kao Gospodin, naglaπava Boæju vjer-

nost zavjetu i Njegovu milost (Izlazak 15,2.3;

Hoπea 12,5.6).

Boæja izjava koja povezuje prve tri zapovije-

di zapisana je u Knjizi proroka Izaije: “Ja, Jahve

mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti Ëasti

svoje kipovima.” (Izaija 42,8)

Drugo, ne manje vaæno Boæje ime u Starom

zavjetu jest Elohim. Poavljuje se 2570 puta. Kao

ime koje oznaËava boæansko biÊe, ali sluæi i kao

osobno ime, rijeË Elohim otkriva Boæju moÊ i

silu (Postanak 1,1; Izlazak 20,2; Daniel 9,4).

Imena Elion, πto znaËi Sveviπnji, i El Elion,

Sveviπnji Bog, upuÊuju na Boæji poloæaj (Posta-

nak 14,18-20; Izaija 14,14).

52

Kao neprijeporni Vladar Bog je prikazan ime-

nom Adonaj, πto znaËi Gospodin (Izaija 6,1; Psa-

lam 35,23).

Kao izvor svakog blagoslova i utjehe (Izlazak

6,3; Psalam 91,1) SvemoguÊi Bog je prikazan

imenima ©adaj (SvemoguÊi) i El ©adaj (Bog Sve-

moguÊi).

Bog se otkriva i mnogo prisnije, kao Otac

(Ponovljeni zakon 32,6; Izaija 63,16; Jeremija

31,9; Malahija 2,10), obraÊajuÊi se Izraelu rije-

Ëima “moj prvoroenac” (Izlazak 4,22; Ponov-

ljeni zakon 32,19). Ali On nije samo Otac naro-

da, On je ponajprije Otac svakog ljudskog biÊa,

svakog Ëovjeka.

Isus nas poziva da Mu se tako i obraÊamo, a

prvo na πto trebamo obratiti pozornost jest Boæ-

je ime: “Stoga vi molite ovako: OËe naπ, koji

jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Doi kra-

ljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu

tako i na zemlji! Kruh naπ svagdanji daj nam

danas! I otpusti nam duge naπe kako i mi otpu-

πtamo duænicima svojim! I ne uvedi nas u na-

past, nego izbavi nas od zla!” (Matej 6,9-13)

Bog se otkrio, rekli smo, i u Kristu. To je i

najavio: “©aljem, evo, svog anela pred tobom,

da te Ëuva na putu i dovede te u mjesto koje

sam priredio. Poπtuj ga i sluπaj! Ne buni se pro-

53

tiv njega, jer vam neÊe opraπtati prekrπaje: ta

moje je ime u njemu.” (Izlazak 23,20.21)

Nema sumnje da taj aneo ima boæanske oso-

bine Ëim ima pravo opraπtati grijehe i nositi

ime samoga Gospodina. Zato nije teπko zakljuËiti

da je to druga boæanska Osoba, Gospodin Isus

Krist. Krist je æiva objava Boga. I najdojmljivija.

Tko je vidio Krista, vidio je i Boga (Ivan 14,9).

Oni koji primaju Krista i vjeruju u Boæje ime,

postaju sinovi Boæji: “A svima koji ga primiπe

dade vlast da postanu djeca Boæja: onima koji

vjeruju u njegovo ime: koji nisu roeni ni od

krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muæevlje,

nego — od Boga.” (Ivan 1,12.13)

Gospodin Isus Krist u Bibliji ima desetke ime-

na koja otkrivaju Njegovu bît, biÊe, karakter,

sluæbu, djelo, plan spasenja, boæansku ljubav.

Samo u jednom proroËanstvu prorok Izaija na-

javljuje nekoliko imena: “Jer, dijete nam se ro-

dilo, sina dobismo; na pleÊima mu je vlast. Ime

mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni,

Knez mironosni.” (Izaija 9,5)

Sámo ime Isus, aramejski Jeπua, a hebrejski

Jehoπua, znaËi “Jahve je spasenje”.

Pogledajmo i neka od ostalih imena:

54

Alfa i Omega — PoËetak i Svrπetak;

Aneo Saveza — koji Êe doÊi u svoju Crkvu (Mala-

hija 3,1);

Apostol — poslanik Boga æivoga (Hebrejima 3,1);

Bog — iznad svega (Rimljanima 9,5);

Bog silni — koji sve uzdræava svojom silnom rijeËi

(Hebrejima 1,3);

Bog u tijelu — roen od æene i roen pod Zakonom

(GalaÊanima 4,4);

Bolnik — ponio je naπe bolesti (Izaija 53,4);

Boæji Sin — da mi postanemo djeca Boæja (Ivan 1,12);

Emanuel — Bog je s nama (Izaija 7,14; Matej 1,22.23);

Glava — nad svim u Crkvi (Efeæanima 1,22.23);

Istina — koja oslobaa (Ivan 14,6; 8,32);

Jaganjac Boæji — koji uzima grijeh svijeta (Ivan 1,29);

Kamen ugaoni — tvrdi temelj Crkve (Izaija 28,16;

Matej 21,42);

Kruh æivota — koji daje æivot svijetu (Ivan 6,35);

Lav — koji je pobijedio (Otkrivenje 5,5);

Otac vjeËni — da mi budemo djeca vjeËna (Izaija

9,6; Mihej 5,2);

Pashalno janje — ærtvovano za nas (1. KorinÊanima

5,7);

Pastir dobri — koji svakoga od nas zna po imenu

(Ivan 10,14)

55

Posrednik — izmeu Boga i ljudi (1. Timoteju 2,5);

Pravda naπa — da æivimo u pravednosti (Jeremija

23,6; 1. Petrova 2,24);

Slika Boæja (2. KorinÊanima 4,4);

Spasitelj — jer je naπa domovina na nebesima (Filip-

ljanima 3,20);

Svjetlo istinito — koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka

(Ivan 1,4.9);

Trs — da mi budemo rodne loze (Ivan 15,4.5);

UskrsnuÊe — nada ËovjeËanstva (Ivan 11, 25);

Veliki sveÊenik — posreduje za nas (Hebrejima 3,1;

7,24.25);

VjeËni Æivot — za sve koji vjeruju (1. Ivanova 5,20).

TreÊa zapovijed nas poziva da ne uzimamo

uzalud ime Gospodina Boga svojega. Kako se to

moæe Ëiniti?

Evo primjera koji je istaknuo sâm Isus: “Ne-

Êe svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’

uÊi u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrπi

volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe mi u onaj

dan reÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo po-

moÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga

imena izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga ime-

na Ëudesa Ëinili?’ Tada Êu im kazati: ‘Nikad vas

nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’”

(Matej 7,21-23)

56

To je pravi primjer zloporabe Boæjeg imena,

jer oni πto Ëine bezakonje, odnosno krπe i gaze

Boæji zakon, a tvrde da u Boæje ime prorokuju,

izgone zle duhove i Ëine Ëudesa, to svakako ne

Ëine u Boæjoj sili. Bog nije s njima, zato oni

neÊe ni biti s Bogom. NeÊe biti spaπeni. Bit Êe

odbaËeni.

Prema tome, obraÊati se Bogu i traæiti usliπe-

nje molitava, a istodobno gajiti grijeh u srcu,

vrhunac je licemjerja. Bog ne usliπava takve mo-

litve. Usliπava ih Boæji suparnik, Sotona. To znaËi

da Ëudesa, kakva god bila, istjerivanje zlih du-

hova i proricanje nisu dokaz neËije pravovjer-

nosti. Sjetimo se Kristovih upozorenja u Njego-

vu oproπtajnom govoru: da Êe u posljednje da-

ne doÊi laæni mesije i laæni proroci (Matej 24,5.

11.24). Obvezatan uvjet za usliπenje molitava

jest Boæji zakon u srcu. Zato je psalmist i zapi-

sao: “Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usliπio

Gospod.” (Psalam 66,18)

Zloporaba Boæjeg imena svakako je i onda

kad se netko kune Njegovim imenom krivo:

“Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako

oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve!” (Le-

vitski zakonik 19,12)

Uzimanje Boæjeg imena nije uzalud, odno-

sno nije grijeh u molitvi Ëistoga srca, ali i pri

slavljenju Boga: “Jahve, Gospode naπ, divno je

57

ime tvoje po svoj zemlji, veliËanstvom nebo nat-

kriljujeπ!” (Psalam 8,1)

Oni koji se uzdaju u Njegovo ime mogu biti

sigurni u Njegovu nazoËnost u kakvim god okol-

nostima se nalazili: “Jahve je tvrava tlaËenom,

tvrava spasa u danima tjeskobe.” (Psalam 9,10)

Boæje ime je vjeËno, jer je i Bog vjeËan i

slava Njegova imena sve viπe Êe rasti: “Bilo ime

njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca,

æivjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva ple-

mena zemlje, svi narodi nazivali blaæenima!”

(Psalam 72,17)

SljedeÊi redci imaju proroËko znaËenje, jer

se odnose na posljednje dane. Radi svojega ime-

na Bog Êe uËiniti Ëudo oËiπÊenja na ljudima:

“Dat Êu narodima Ëiste usne, da svi mogu zazi-

vati ime Jahvino i sluæiti mu jednoduπno.” (Se-

fanija 3,9)

“Svi narodi πto ih stvori doÊi Êe i klanjat se

tebi, o Jahve, i slavit Êe ime tvoje.” (Psalam 86,9)

Zato nas psalmist poziva: “VeliËajte sa mnom

Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno!” (Psa-

lam 34,4)

“On posla spasenje svom narodu, Savez svoj

postavi zauvijek: sveto je i Ëasno ime njegovo!”

(Psalam 111,9)

Prizivanjem Gospodnjeg imena moæemo biti

sigurni u svoje spasenje:

58

“Svi πto prizivaju ime Jahvino spaπeni Êe bi-

ti.” (Joel 2,32)

U Novom zavjetu apostol Petar kaæe: “Tko

god tada zazove ime Gospodnje, bit Êe spaπen.”

(Djela 2,21)

I apostol Pavao kaæe: “Tko god zazove ime

Gospodnje, spasit Êe se.” (Rimljanima 10,13)

59

4. zapovijed

SJETI SE DA SVETKUJE©DAN SUBOTNJI

“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©estdana radi i obavljaj sav svoj posao. A sed-moga je dana subota, poËinak posveÊenJahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva poslanemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja,ni sluga tvoj, ni sluπkinja tvoja, ni æivinatvoja, niti doπljak koji se nae unutar tvojihvrata. Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo,zemlju i more i sve πto je u njima, a sed-moga je dana poËinuo. Stoga je Jahve bla-goslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak

20,8-11)

KrπÊanstvo je, na nesreÊu, odavno podijelje-

no glede ove zapovijedi. VeÊina govori o nedje-

lji, iako se u hebrejskom izvorniku spominje

rijeË “πabat”, od koje potjeËe i naπa rijeË subo-

ta. U DaniËiÊevom prijevodu Ëetvrte Boæje za-

povijedi πabat je preveden izrazom “dan od od-

mora”, πto je i pravo znaËenje te rijeËi. ©abat,

dakle, nije nedjelja. ©abat je subota.

60

Naæalost, samo mali dio krπÊana prihvaÊa tu

zapovijed u njezinu izvornom obliku, iako bi

valjalo da svi krπÊani u svemu slijede Krista, pa

i u svezi s tom zapovijedi. Svima je poznato da

je Krist dræao i poπtivao subotu. OdbacujuÊi

subotu, zagovornici nedjelje opravdavaju svoje

glediπte, meu ostalim, i time da je Krist æivio

meu Æidovima, pa je time bio prinuen poπti-

vati njihove obiËaje.

Ali ako Ëetvrta zapovijed pripada æidovskim

obiËajima, onda su i sve druge zapovijedi æidov-

ski obiËaji. Bi li trebalo, dakle, i njih odbaciti,

odnosno izmijeniti? Æidovi moraju πtovati Boga,

jer ih na to obvezuje prva zapovijed, ali mi on-

da ne moramo. Æidovi se ne smiju klanjati kipo-

vima i slikama, ali mi smijemo. Æidovi ne smiju

uzimati ime Boæje uzalud, ali mi smijemo kad

god nam se prohtije. Æidovi moraju poπtivati

roditelje, ali mi ne moramo. Æidovi ne smiju

ubijati, ali ta zapovijed nas ne obvezuje. Æidovi

ne smiju Ëiniti preljub, ali mi smo onda i tu

slobodni. I tako dalje. Dakle, kad bismo se tako

odnosili prema Zakonu, bili bismo gori od ne-

znaboæaca!

Drugi, navodno “jaËi” dokaz protiv subote,

a, naravno, u prilog nedjelji, jest taj πto je Isus

uskrsnuo u nedjelju. Time je svetost subote pre-

πla na nedjelju i nedjelja je, kaæu protivnici su-

61

bote, postala “dan Gospodnji”. Koliko je to toË-

no?

1. Da je Isus kanio uËiniti nedjelju svetom,

sasvim sigurno bi rekao neπto o tome. A takve

izjave nema. Niti je ima u Evaneljima, niti u

poslanicama apostola.

Isusovo uskrsnuÊe nije pobjeda nad subo-

tom, nego pobjeda nad smrÊu. Prema tome, da

je Gospodin htio ukinuti subotu, mogao je to i

rijeËima, nije morao umrijeti.

2. Nijedan dogaaj se ne slavi prema danu

kad se zbio, veÊ se slavi prema datumu. Jer u

godini su 52 nedjeljna dana (toliko je i tjedana),

a datum je samo jedan. Ako se, primjerice, ne-

tko rodio u petak, 15. travnja, on ne slavi roen-

dan svakog petka, 52 puta godiπnje, veÊ svakog

15. travnja, a to znaËi jednom godiπnje. Tako je

i s uskrsnuÊem. Ne moæe svaka nedjelja biti us-

pomena na uskrsnuÊe. To moæe biti samo da-

tum kad se uskrsnuÊe dogodilo. Ali ako moæe,

ne bi li onda Uskrs trebalo slaviti svake nedje-

lje, a ne samo jednom godiπnje?

A kako se onda toËno slavi Uskrs? Ako je on

uspomena na uskrsnuÊe kao na dogaaj, trebao

bi biti vezan uz datum, a ne uz dan.

Uskrs je povezan sa starozavjetnim blagda-

nom Pashom, koji je imao dvostruko znaËenje.

Nije bio samo uspomena, nego i simbol, uspo-

62

mena na Ëudesno izbavljenje izraelskog naroda

iz Egipta i simbol izbavljenja od grijeha preko

Isusa Krista, pashalnog Janjeta. Pasha je najav-

ljivala Isusa kao janje, kao Ærtvu. I zaista, Isus je

ærtvovan na dan Pashe. Bilo je to 31. godine n.

e., u proljeÊe, 14. dana mjeseca abiba, poslije

nazvanoga nisan (oæujak/travanj). Apostol Pa-

vao kaæe: “OËistite se od staroga kvasca da bu-

dete novo tijesto: ta veÊ ste beskvasni, jer je

ærtvovano naπe pashalno janje — Krist.” (1. Korin-

Êanima 5,7) Taj dan, kad je Isus ærtvovan, bio je

petak. Sutradan, u subotu, Isus je ostao u gro-

bu. TreÊega dana je uskrsnuo.

Pasha je bila pomiËan blagdan i svake godi-

ne je padao u neki drugi dan u tjednu. Prema

tome, ako treba slaviti Uskrs kao uspomenu na

uskrsnuÊe, a uskrsnuÊe se dogodilo treÊega da-

na od Pashe, onda bi i Uskrs trebao biti pomi-

Ëan blagdan. Svake godine trebalo bi ga slaviti

drugoga dana. Katkad i nedjeljom, naravno, kad

padne u nedjelju. A zaπto nije tako? Evo πto o

tome piπe struËnjak za vrijeme Gerald James

Witrow:

“Za razliku od naπega svjetovnog kalendara,

Ëisto solarnog, i islamskog, Ëisto lunarnog, krπ-

Êanski crkveni kalendar ovisi i o Suncu i o Mje-

secu. U poËetku su problem oteæavale razlike

izmeu raznih krπÊanskih Crkava glede stupnja

63

u kojemu treba slijeediti æidovsku praksu. Æidov-

ski zakon je odreivao da pashalno janje mora

biti zaklano Ëetrnaestog dana (koji poËinje u

suton) nisana, prvoga mjeseca crkvene godine

koja je poËinjala u proljeÊe (...) Daljnja poteπko-

Êa bila je to πto je æidovski blagdan mogao pasti

u bilo koji dan u tjednu, dok je veÊina krπÊana

na kraju æeljela da dan uskrsnuÊa (dva dana na-

kon raspeÊa na kriæ) bude nedjelja. Jedino su se

krπÊani u Maloj Aziji pridræavali odreenog datu-

ma po æidovskom kalendaru i zbog toga su na-

zvani kvatrodecimani. Taj prijepor oko Pashe

prvi put je postao predmet opÊe brige u drugom

stoljeÊu i naveo je Polikarpa, episkopa smiran-

skog, da 158. godine posjeti rimskog papu Ani-

ceta. Sporazumjeli su se da se svaki pridræava

vlastite prakse. »etrdeset godina nakon toga do-

πlo je do mnogo æeπÊeg spora izmeu rimskog

pape Viktora i Polikrata, episkopa efeπkog, ali

je konaËni mir uspostavio Irenej, biskup lionski.

OstavljajuÊi u sjeni te doktrinalne razlike, od-

reivanje datuma je oteæavala primjena razliËi-

tih metoda izraËunavanja pa su poËetkom Ëe-

tvrtog stoljeÊa vaæna srediπta krπÊanstva, pri-

mjerice Rim i Aleksandrija, slavila Uskrs u vrlo

razliËito vrijeme. Na zahtjev cara Konstantina

pitanje je 325. godine razmotrio Nicejski sabor.

Naæalost, dokumenti o tome saboru koje posje-

64

dujemo uglavnom πute o tome vaænom pitanju,

ali je poslije, u istom stoljeÊu, Ambrozije, nad-

biskup milanski, pisao, u pismu koje je saËu-

vano, da je sabor odredio da treba prevladati

zapadna praksa, tako da se Uskrs mora slaviti u

nedjelju koja slijedi nakon prvog punog Mjese-

ca nakon proljetne ravnodnevnice. Nedjelja je

izabrana kako bi se osiguralo da se Uskrs nikad

ne slavi istoga dana kao i æidovska Pasha. Kva-

trodecimani su odbili prihvatiti tu odluku i nji-

hova praksa se nastavila u Maloj Aziji do πestog

stoljeÊa.” (G. J. Witrow, Vreme kroz istoriju,

SKZ, Beograd 1993., 237—238)

Sabor je odredio da treba prevladati papin-

ska praksa. I prevladala je. Od πestog stoljeÊa.

Tako se od πestog stoljeÊa i na Istoku provodi

zapadna praksa te se Uskrs slavi u nedjelju na-

kon prvog punog Mjeseca poslije proljetne rav-

nodnevnice.

Kako vidimo, svetost nedjelje ne moæe se

dokazati ni uskrsnuÊem ni Uskrsom. ©toviπe, Us-

krs je, po svemu sudeÊi, manje uspomena na

uskrsnuÊe, a viπe na pun Mjesec i proljetnu rav-

nodnevnicu!

Pogledajmo kako je sâm Krist objasnio svrhu

subote: “Subota je stvorena radi Ëovjeka, a ne

Ëovjek radi subote. Stoga je Sin »ovjeËji gospo-

dar i subote.” (Marko 2,27.28)

65

Zapazimo: subota je stvorena radi Ëovjeka, a

ne radi Æidova. BuduÊi da je tako, onda je subota

morala biti stvorena odmah nakon stvaranja pr-

vog Ëovjeka da bi odgovorila i njegovim potre-

bama. Ne bi imalo nikakvog smisla da je Bog

radi Ëovjeka stoljeÊima nakon stvaranja prvog

Ëovjeka stvorio subotu radi Ëovjeka. Njezina svr-

ha ima smisla samo ako je pruæena svakom Ëo-

vjeku, pa svakako i prvom Ëovjeku. Je li zaista

bilo tako? Pogledajmo biblijski izvjeπtaj o stva-

ranju:

“Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka, na sliku

Boæju on ga stvori, muπko i æensko stvori ih. I

blagoslovi ih Bog i reËe im: ‘Plodite se i mnoæi-

te i napunite zemlju, i sebi je podloæite! Vladaj-

te ribama u moru i pticama u zraku i svim æi-

vim stvorovima πto puze po zemlji!’ ... I sedmo-

ga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uËini. I po-

Ëinu u sedmi dan od svega djela koje uËini. I

blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan

poËinu od svega djela svoga koje uËini.” (Posta-

nak 1,27.28; 2,2.3)

Vidjeli smo da je Gospodar subote Sin »o-

vjeËji. A Sin »ovjeËji je Krist. Zato, ako je Krist

Gospodar subote, onda je On i Stvoritelj subo-

te. A ako je Gospodar i Stvoritelj, onda jedino

On ima vlast nad subotom. Tko je onda smije

mijenjati? Naravno, samo On. A je li je promije-

66

nio? Evo πto sâm kaæe: “Nemojte misliti da sam

doπao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih

ukinem, veÊ da ih ostvarim. Jer, zaista, kaæem

vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni

jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe ne-

stati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,17.18)

Krist, dakle, nije promijenio Zakon, Ëak niti

jednu kovrËicu iz Zakona, a kamoli Ëitavu jed-

nu zapovijed, niti je to kanio.

Je li to moæda uËinio apostol Pavao?

Nije ni on. A i da jest, to ne bi promijenilo

vaænost i svrhu subote, jer Pavao nije ni Stvori-

telj ni Gospodar subote. Neki protivnici subote

zakljuËuju ipak da je i apostol Pavao ustao pro-

tiv subote i pritom se pozivaju na ono πto je

zapisao u svojoj Poslanici Koloπanima. Zato po-

gledajmo πto je to Pavao zapisao:

“Prema tome, neka vas nitko ne osuuje zbog

jela ili piÊa, ili zbog godiπnjih blagdana, ili mla-

aka, ili subotâ!” (Koloπanima 2,16)

Oho! Protivnici subote kao da su u pravu.

Zaista, ima tu neËega! Pavao oslobaa krπÊane

i od jela i od piÊa, i od blagdana, i od mlaaka,

pa i od subotâ. To se ne moæe poreÊi. Samo da

je joπ spomenuo nedjelju kao zamjenu za subo-

tu, sve bi bilo Ëisto i jasno. Ali ne bi bilo i

prihvatljivo. A joπ manje obvezujuÊe. Jer Zakon

nije u vlasti sluge, a joπ manje roba, nego Gospo-

67

dara. Ne zaboravimo, Pavao je bio sluga Isusa

Krista (Rimljanima 1,1), odnosno rob Kristov

(1. KorinÊanima 7,22). Ili barem da je ovdje

zavrπio svoju misao o suboti, zagovornici nedje-

lje bili bi potpuno u pravu. Ali ni to nije. Pavao

je uz sve to samo dodao:

“To je samo sjena stvarnosti koja je imala

doÊi, a stvarnost je Krist.” (Koloπanima 2,17)

Dakle, sve πto je Pavao spomenuo, bilo je

sjena i tijelo Kristovo i upuÊivalo je na ono πto

je trebalo doÊi. ©to je apostol time htio kazati?

Sve πto je navedeno u ovome retku, pa i subote

koje se spominju, upuÊivalo je na ono πto je

trebalo doÊi. A pogledajmo na πto upuÊuje su-

bota iz Ëetvrte zapovijedi:

“A sedmoga je dana subota, poËinak posve-

Êen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla

nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja, ni

sluga tvoj, ni sluπkinja tvoja, ni æivina tvoja, niti

doπljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i

Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju i more

i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo.

Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subo-

tni.” (Izlazak 20,10.11)

RijeËi “stoga je ...” pokazuju da subota iz

Moralnog zakona ne upuÊuje naπ pogled na ono

πto Êe doÊi, nego na ono πto je veÊ bilo. Subota

iz Zakona je uspomena na stvaranje, a ne na

68

sjenu niti na tijelo Kristovo. Da jest, Krist bi

onda rekao: “Subota je stvorena radi mene.”

Prema tome, jasno je da su osim subote iz

Moralnog zakona, koja upuÊuje na proπlost, po-

stojale i subote (zapazimo: subote) koje su upu-

Êivale na buduÊnost. O kakvim je to subotama

rijeË? O obrednim. O subotama iz obrednog

zakona. A bilo ih je sedam. Obredne subote su

bile prvi i posljednji dan Blagdana beskvasnih

kruhova (Levitski zakonik 23,6-8), Pedesetnica

(Levitski zakonik 23,15-21), Dan trubâ (Levit-

ski zakonik 23,24.25), Dan pomirenja (Levitski

zakonik 23,27-32) i prvi i posljednji dan Blag-

dana sjenicâ (Levitski zakonik 23,35. 36).

To su bili pomiËni blagdani i svake godine

su padali u neki drugi dan u tjednu te je, pri-

mjerice, i srijeda mogla biti πabat, odnosno su-

bota. I svaki drugi dan. RaËunanje tih subota

ovisilo je o poËetku svete godine, koja se zasni-

vala na lunarnom kalendaru. Kad god su se te

subote poklapale s tjednom subotom, odnosno

sa subotom iz Ëetvrte zapovijedi, onda se taj

dan zvao “velikim danom”, primjerice ona subo-

ta kad je Krist bio u grobu (Ivan 19,31).

Kao sjena, predslika ili svojevrsno obredno

proroËanstvo svi ti blagdani, odnosno sve te go-

diπnje subote su ukinute smrÊu Gospodina Isu-

sa Krista na kriæu. Zato je apostol Pavao i napi-

69

sao: “Prema tome, neka vas nitko ne osuuje

zbog jela ili piÊa, ili zbog godiπnjih blagdana, ili

mlaakâ, ili subota!” (Koloπanima 2,16)

Dakle, sve dok nije doπla buduÊnost na koju

su te obredne subote upuÊivale, one su postoja-

le zajedno sa svim obredima. Kad je ta buduÊ-

nost doπla, kad je doπao Krist, Ëije su one bile

sjena, te subote su izgubile svaku vaænost.

A πto se tiËe subote iz Moralnog zakona, iz

Ëetvrte zapovijedi, buduÊi da ona upuÊuje na

proπlost, na stvaranje, jasno je da Êe je biti sve

dok bude te proπlosti. Ona se moæe poniπtiti

tek ako se poniπti stvaranje, Ëija je ona uspome-

na. Zato je Krist i rekao: “Jer, zaista, kaæem

vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni

jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe ne-

stati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,18)

BuduÊi da Bog ne kani uniπtiti nebo i Zem-

lju, nego ih kani obnoviti, to je oËito i iz rijeËi

“ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova sigurno

neÊe nestati”. Sasvim je prirodno da Êe se subo-

ta svetkovati i na novoj Zemlji.

I za taj logiËni zakljuËak nalazimo potvrdu u

Boæjoj rijeËi:

“Jer, kao πto Êe nova nebesa i zemlja nova,

koju Êu stvoriti, trajati preda mnom — rijeË je

Jahvina — tako Êe vam ime i potomstvo trajati.

Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote,

70

dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licem

mojim — govori Jahve.” (Izaija 66,22.23)

Koja je svrha te tako prijeporne zapovijedi,

odnosno subote?

ReËeno je da je subota stvorena radi Ëovje-

ka. Ali u Ëetvrtoj zapovijedi nije rijeË samo o

suboti, nego o cijelom tjednu, a subota je samo

kruna stvaranja. Na temelju cjelokupnog biblij-

skog izvjeπtaja moæe se slobodno reÊi da su svi

dani stvaranja, zajedno sa subotom, stvoreni ra-

di Ëovjeka. Stvaranje je, dakle, bilo podreeno

onome koji je bio kruna stvaranja, odnosno Ëo-

vjeku. I u tome je Boæja ljubav. Zato i zapovijed

poËinje rijeËima: “Sjeti se da svetkujeπ dan su-

botni. ©est dana radi i obavljaj sav svoj posao.”

Jednostavan dokaz za to je Ëinjenica πto se tjedan

kao ciklus ne uklapa toËno niti u solarnu godi-

nu od 365 1/4 dana, niti u mjesec od 29 dana,

razdoblje izmeu uzastopnog ponavljanja iste

MjeseËeve faze.

BuduÊi da je Ëovjek stvoren na sliku Boæju

(Postanak 1,27), i to “malo manji od Boga”, kako

kaæe Psalam 8,6 u izvorniku, trebao je i u radu

i u odmoru odraæavati svojega Stvoritelja. Da-

kle, dræanje te zapovijedi omoguÊuje Ëovjeku

da se pribliæi svojemu Stvoritelju, a Stvoritelj Êe

ga u tim trenucima, izdvojenima za odmor, bla-

goslov i posveÊenje, okrijepiti, blagosloviti i po-

71

svetiti. I to je ljubav. O toj Gospodinovoj sprem-

nosti Ëitamo u Knjizi proroka Izaije:

“Zadræiπ li nogu da ne pogaziπ subotu, i u

sveti dan ne obavljaπ poslove; nazoveπ li subotu

milinom a Ëasnim dan Jahvi posveÊen; Ëastiπ li

ga odustajuÊ od puta, bavljenja poslom i prego-

varanja — tad Êeπ u Jahvi svoju milinu naÊi, i ja

Êu te provesti po zemaljskim visovima, dat Êu

ti da uæivaπ u baπtini oca tvog Jakova, jer Jahvi-

na su usta govorila.” (Izaija 58,13.14)

Veliki blagoslovi Ëekaju, dakle, svakoga ono-

ga tko ne Ëini πto je njemu drago na Boæji sveti

dan, a subotu naziva milinom. Sâm Gospodar

subote stoji iza svih tih obeÊanja i ona Êe se

ispuniti u punini, jer Gospodnja usta su govorila.

I na kraju, dokaz viπe da je subota (πabat)

zaista sedmi dan, da se u njezinu nazivu krije

rijeË “odmor” i da je vrlo starog podrijetla, moæe

se naÊi u najraznovrsnijim jezicima πirom svi-

jeta. Pogledajmo samo neke od njih:

hebrejski (stari i suvremeni): πabbat (πabat)

stari sirijski: πab-ba-tho (πabat)

kaldejski sirijski (Kurdistan i Urumija, Perzija): πap-tu (πabat)

babilonski (3800 g. pr. Kr.): sa-ba-tu (πabat)

arapski (Zapadna Azija, Sjeverna i Zapadna Afrika):

as-sabat (πabat)

72

staroarapski: πi-jar (‘dan radosti’)

malteπki (Malta): is-sibt (πabat)

etiopski: san-bat (πabat)

koptski (Egipat): pi sabbaton (πabat)

tamaπek (planinsko podruËje Atlas, Afrika): a-hales-sabt (πabat)

kabile (Sjeverna Afrika, staronumijski): ghas as-sebt(πabat)

hausa (Srednja Afrika): assebatu (πabat)

hindustanski (Pakistan i Indija): πamba (πabat)

paπto (Afganistan): πamba (πabat)

pahlavi (staroperzijski): πambid (‘najugodniji dan

tjedna’)

perzijski: πambah (πabat)

armenski: πapat (πabat)

kurdski (Kurdistan): πamba (πabat)

brduiki (Beludæistan): πembe (πabat)

gruzijski (Kavkaz): πabati (πabat)

suanijski (Kavkaz): sammtin (πabat)

inguπetski (Kavkaz): πatt (πabat)

malajski (Malaja, Sumatra): hari sabtu (dan πabat)

javanski (Java): saptoe ili saptu (πabat)

dajak (Borneo): sabtu (πabat)

makasar (juæni Celebes): sattu (πabat)

malagasi (Madagaskar): al-sabotsi (πabat)

73

svahili (IstoËna ekvatorska Afrika): as-sabt (πabat)

mandingo (Zapadna Afrika): sibiti (πabat)

teda (Srednja Afrika): es-sebdu (πabat)

bornu (Srednja Afrika): sibda (πabat)

fulfulde (Srednja Afrika): as-sebdu (πabat)

logone (Srednja Afrika): se-sibde (πabat)

bagrima (Srednja Afrika): sibbedi (πabat)

maba (Srednja Afrika): sab (πabat)

turski (Turska): jom-es-sabt (dan πabat)

kazanjski tatarski (IstoËna Rusija): subbota (πa-

bat)

orma (Juæna Etiopija): zam-ba-da (πabat)

kikongo (Zair): sabbado ili kian-sbula (πabat)

normanski francuski (10. i 11. st.): sabbedi (dan

πabata)

latinski: sabbatum (πabat)

talijanski: sabato (πabat)

πpanjolski: sábado (πabat)

portugalski: sabbado (πabat)

francuski: samedi (πabat)

romanski (©panjolska, Katalonija): dis-sapte (dan

πabat)

ukrajinski: subota (πabat)

ruski: subbota (πabat).

74

5. zapovijed

PO©TUJ OCA SVOGA I MAJKUSVOJU...

“Poπtuj oca svoga i majku svoju, da ima-dneπ dug æivot na zemlji koju ti dâ Jahve,Bog tvoj.” (Izlazak 20,12)

NeÊemo reÊi niπta novo ustvrdimo li da je

obitelj temeljna jedinica druπtva, njegov najjaËi

temelj i najpovoljnija okolina za razvoj ljudskog

biÊa. Ugroæena obitelj je ugroæeno druπtvo. Ra-

spad obitelji je prijetnja i opasnost druπtvu kao

cjelini. Upravo zato je Bog i dao petu zapovi-

jed. Njezinim dræanjem se osigurava jedinstvo

Ëlanova obitelji i omoguÊuje se skladan razvoj

svakog Ëlana pojedinaËno. Time jaËaju i sve usta-

nove u druπtvu koje su iz nje neposredno pro-

iziπle.

Djeca, po naravi stvari, kad-tad moraju otiÊi

iz obiteljskog gnijezda. To treba razumjeti i pri-

hvatiti kao neizbjeæivost, ali to ne smije razoriti

obiteljsko gnijezdo.

Dræanje pete zapovijedi povezano je s veli-

kim blagoslovom. To je jedan od najboljih rece-

75

pata za dug æivot. Kao nagrada za poπtivanje

roditelja nudi nam se i moguÊnost da nam se

produæe dani na Zemlji.

S puno oËinske ljubavi o tome nam piπe i

apostol Pavao: “Djeco, pokoravajte se svojim

roditeljima u Gospodinu, jer je to pravedno.

‘Poπtuj svoga oca i majku’ — to je prva zapovi-

jed popraÊena obeÊanjem: ‘da ti dobro bude i

da dugo æiviπ na zemlji!’” (Efeæanima 6,1-3)

U Poslanici Koloπanima Pavao ponavlja tu

misao: “Djeco, pokoravajte se u svemu svojim

roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu!” (Ko-

loπanima 3,20)

Bog je utemeljio obitelj i odredio je da ostva-

ruje Njegove nakane na Zemlji. Zato, kad apo-

stol Pavao prenosi Boæju volju i traæi da djeca u

svemu sluπaju svoje roditelje, podrazumijeva se

da su i sami roditelji u svemu veÊ posluπni Bo-

gu. Djeca mogu odreÊi posluπnost ocu i majci

ako su odrasla i dovoljno svjesna da je ono πto

roditelji od njih zahtijevaju u suprotnosti s Boæ-

jom voljom. Sjetimo se samog Isusovog primje-

ra:

“Dok je on joπ govorio narodu, stajahu vani

njegova majka i njegova braÊa. Æeljeli su s njim

govoriti. Netko mu reËe: ‘Evo, vani stoje tvoja

majka i tvoja braÊa i æele s tobom govoriti.’ A

on onome koji mu to javi odgovori: ‘Tko je mo-

76

ja majka, i tko su moja braÊa?’ I pruæi ruku

prema svojim uËenicima te reËe: ‘Evo moje maj-

ke i moje braÊe! Tko god, naime, vrπi volju mo-

ga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i

majka.’” (Matej 12,46-49)

Kazali smo da je Isus svih deset zapovijedi

sveo na dvije, koje se mogu izraziti rijeËima:

Ljubi Gospodina i ljubi bliænjega. Od bliæ-

njih su nam, svakako, najbliæi roditelji. Njih mo-

ramo ponajprije ljubiti. Ne smijemo ih prestati

ljubiti niti ako nisu “u Gospodinu”. Ljubav pre-

ma njima ne smije biti nimalo umanjena ako ih

ne posluπamo u onome Ëime nas æele odvojiti

od Gospodina. Tada moramo stati uz Gospodi-

na.

I sâm Isus je to rekao: “Da, doπao sam da

rastavim sina od njegova oca, kÊerku od njezi-

ne majke i snahu od njezine svekrve. »ovjeku

Êe biti neprijatelji njegovi ukuÊani. — Tko viπe

ljubi oca ili majku nego mene, nije me dosto-

jan. Tko viπe ljubi sina ili kÊer nego mene, nije

me dostojan.” (Matej 10,35-37)

Kad roditelji, koji nisu “u Gospodinu”, posta-

nu neprijatelji svoje djece koja su “u Gospodi-

nu”, ni tada ih djeca ne smiju prestati ljubiti.

Sjetimo se da je Isus rekao: “Ljubite svoje nepri-

jatelje i molite za one koji vas progone.” (Matej

5,44)

77

»ak i u takvim okolnostima, rastavljeni od

svojih roditelja zbog vjere u Boga, moramo mi-

sliti na njih, jer bi u suprotnom naπa vjera bila

u opasnosti. To nam najbolje potvruje apostol

Pavao: “Ako se tko za svoje, osobito za ukuÊa-

ne, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjer-

nika.” (1. Timoteju 5,8)

Kao i sve druge zapovijedi iz Zakona, i ta je

zapovijed u Isusovo doba bila dovedena u pita-

nje od onih koji nisu mnogo marili za svoje

roditelje, a istodobno su htjeli saËuvati ugled u

druπtvu, posebice u crkvenim krugovima. Dok

su svoje ostarjele i nemoÊne roditelje prepuπta-

li gladi i neimaπtini, istodobno su izdvajali pri-

log za crkvu, koji, navodno, zbog svetosti nisu

smjeli dati roditeljima. Takvo ponaπanje, koje je

veÊ preraslo u obiËaj, Isus je æestoko osudio:

“On im odgovori: ‘A zaπto vi krπite Boæju

zapovijed zbog svoje predaje? Jer Bog je rekao:

Ispuni svoje duænosti prema ocu i majci! i Tko

prokune oca ili majku, neka se smrÊu kazni! A

vi kaæete: Tko god rekne ocu ili majci: Ono

Ëime bih ti mogao pomoÊi posvetni je dar, taj

je sigurno slobodan od duænosti prema ocu ili

majci. Tako ukidoste zapovijed Boæju zbog svo-

je predaje. Licemjeri! Lijepo je o vama proroko-

vao Izaija rekavπi: Ovaj me narod πtuje usnama,

a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da

78

me πtuje dok nauËava kao moju nauku zapovi-

jedi ljudske.’” (Matej 15,3-9)

Nijedna ljudska zapovijed i nijedan obiËaj ne

smiju ukinuti ovu zapovijed.

79

6. zapovijed

NE UBIJ

“Ne ubij!” (Izlazak 20,13)

Bît ove zapovijedi vezana je uz vrijednost

ljudskog biÊa i njegova æivota, a to se najbolje

moæe razumjeti u svjetlosti stvaranja. Pogledaj-

mo stoga biblijski izvjeπtaj o stvaranju Ëovjeka:

“I reËe Bog: ‘NaËinimo Ëovjeka na svoju sli-

ku, sebi sliËna, da bude gospodar ribama mor-

skim, pticama nebeskim i stoci — svoj zemlji —

i svim gmizavcima πto puze po zemlji!’ Na svoju

sliku stvori Bog Ëovjeka, na sliku Boæju on ga

stvori, muπko i æensko stvori ih. I blagoslovi ih

Bog i reËe im: ‘Plodite se i mnoæite i napunite

zemlju, i sebi je podloæite! Vladajte ribama u

moru i pticama u zraku i svim æivim stvorovi-

ma πto puze po zemlji!’” (Postanak 1,26-28)

©to bi to znaËilo: “Na svoju sliku stvori Bog

Ëovjeka”? Ima raznih tumaËenja ovoga retka. Me-

utim, Ëovjek je stvoren potpuno drukËije od

dotadaπnjeg stvaranja. Do toga je trenutka Krist,

kao stvaralaËka RijeË, samo izgovarao nazive sve-

ga onoga πto je æelio stvoriti i tako stvorenja

80

dovodio u postojanje. A tad se dogodilo neπto

veliËanstveno, od Ëega je stanovnicima ostalih

svjetova, koji su usklicima i pjesmom pozdrav-

ljali raanje novoga planeta, zacijelo zastao dah.

RijeË je postala tijelo. Prvi put u povijesti Zem-

lje. Krist se spustio na stvorenu Zemlju u obliË-

ju Ëovjeka da bi stvorio Ëovjeka. To nam potvr-

uju rijeËi: “Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka,

na sliku Boæju on ga stvori, muπko i æensko

stvori ih.” (Postanak 1,27)

Drugim rijeËima, Bog je uzeo onakvo obliË-

je kakvo je u tome trenutku htio stvoriti. A i

tijelo kakvo je htio stvoriti i kakvo je stvorio

pokazuje da je Bog Osoba i da ima osobni ob-

lik. Sjetimo se da je o Isusu reËeno da je “savr-

πena slika Boga nevidljivoga” (Koloπanima 1,15)

i da je On “odsjev njegova sjaja i otisak njegove

bîti” (Hebrejima 1,3).

Velika je razlika izmeu stvaranja æivotinja i

stvaranja Ëovjeka. Kad je stvarao æivotinje, Bog

je zapovjedio zemlji da “izvede æiva biÊa” (Posta-

nak 1,24).

StvarajuÊi Ëovjeka, Bog πuti. Saginje se. Pruæa

ruke. Uzima zemaljski prah. Prikuplja zemlju.

Daje joj obliËje. Svoje obliËje. ObliËje koje je u

tome trenutku imao.

“I u nosnice mu udahne dah æivota. Tako

postane Ëovjek æiva duπa.” (Postanak 2,7)

81

U tome trenutku zakucalo je Ëovjekovo srce.

Prostrujio je æivot kroz njegovo tijelo. Otvorile

su mu se oËi i on je nad sobom mogao vidjeti

svojega Stvoritelja. A mogao Ga je vidjeti, jer je

Stvoritelj bio u ljudskom obliËju. Da je bio u

boæanskom obliËju, okruæen svojom nebeskom

slavom, ne bi Ga mogao vidjeti, jer Ga ni aneli

nikada takvog nisu vidjeli. “Boga nitko nikada

nije vidio...” (Ivan 1,18)

StoljeÊima poslije, imajuÊi na umu trenutak

stvaranja, psalmist Êe nadahnuto zapisati: “Pa

πto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te

ga pohodiπ? Ti ga uËini malo manjim od Boga,

slavom i sjajem njega okruni.” (Psalam 8,5.6)

U hebrejskom izvorniku Staroga zavjeta sto-

ji: malo manjega od Boga. I mnogim prijevodi-

ma koji su iziπli iz grËkog prijevoda Staroga za-

vjeta, Septuaginte, stoji da smo naËinjeni malo

manji od anela. David je svakako bio pod na-

dahnuÊem Svetoga Duha kad je pisao te stiho-

ve. On nije obiËan pjesnik koji se prepuπta ma-

πti. Prevoditelji Septuaginte nisu bili pod tak-

vim nadahnuÊem pa su vjerojatno htjeli ublaæiti

tu straπnu usporedbu Ëovjeka s Bogom, jer ona

po njihovom miπljenju donekle poniæava Boga,

a Ëovjeka previsoko uzdiæe.

Trenutak stvaranja bio je trenutak kad je Ëo-

vjek bio malo manji od Boga, odnosno kad je

82

Bog bio malo veÊi od Ëovjeka. Tada su imali

isto obliËje. Ljudsko obliËje. Samo πto je Ëovjek

bio stvorenje, a Bog — Stvoritelj.

Sad moæemo potpuno razumjeti vrijednost

Ëovjeka. Ali i znaËenje zapovijedi “Ne ubij!” Ubi-

ti Ëovjeka znaËilo bi ubiti Boga!

Prvo ubojstvo dogodilo se na samom poËet-

ku povijesti ËovjeËanstva. Pogledajmo i taj izvje-

πtaj:

“Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel po-

stane stoËar, a Kajin zemljoradnik. I jednog da-

na Kajin prinese Jahvi ærtvu od zemaljskih plo-

dova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke,

sve poizbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda

na Abela i njegovu ærtvu, a na Kajina i ærtvu

njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin

veoma razljuti, i lice mu se namrgodi. I Jahve

reËe Kajinu: ‘Zaπto si ljut? Zaπto ti je lice namr-

goeno? Jer ako pravo radiπ, vedrinom odsije-

vaπ. A ne radiπ li pravo, grijeh ti je kao zvijer na

pragu πto na te vreba; joπ mu se moæeπ odupri-

jeti.’ Kajin pak reËe svome bratu Abelu: ‘Hajde-

mo van!’ I naπavπi se na polju, Kajin skoËi na

brata Abela te ga ubi.” (Postanak 4,2-8)

Brat je ubio brata! Kajin Abela. U Ëemu je

bila Abelova krivnja? Ni u Ëemu. Abel je bio

nevin. Zaπto ga je onda Kajin ubio? Zato πto

“Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu ær-

83

tvu, a na Kajina i ærtvu njegovu ni pogleda ne

svrati.” Prema tome, ruka ubojice, koja je bila

podignuta na Abela, bila je zapravo podignuta

na Gospodina. Ubojstvo Abela bio je pokuπaj

ubojstva Boga. Tako je sa svakim ubojstvom. U

svim vremenima. Upravo zbog toga je ta zapo-

vijed tako stroga. Jer su posljedice straπne.

Netko Êe moæda pomisliti da je Ëovjek pa-

dom u grijeh izgubio Boæju sliku i sve vrijedno-

sti koje je to podrazumijevalo te da takvo shva-

Êanje πeste zapovijedi nema temelja. Meutim,

koliko Ëovjek zaista vrijedi, najbolje je pokazao

golgotski kriæ. Sin Boæji na kriæu Golgote. Sâm

Krist je najavio svoju smrt: “Bog je tako ljubio

svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne

pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima

æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

»ovjek je, dakle, biÊe za Ëiji je æivot Bog dao

æivot svojega Sina, Gospodina Isusa Krista. Zato

je Ëovjekov æivot tako dragocjen. Jer je izjedna-

Ëen sa æivotom Gospodina Isusa Krista. I zato

ga je Bog zaπtitio tom zapovijedi.

Meutim, ta zapovijed ne πtiti Ëovjeka samo

od fiziËkog uniπtenja. Sjetimo se da je Isus re-

kao da je samo ljubav izvrπenje Zakona. Prema

tome, sve πto nije ljubav, povreda je Zakona. I

povreda samoga Boga Stvoritelja. Napad na

samoga Boga. To se svakako odnosi i na tu za-

84

povijed. I moæda ponajprije na nju. To najbolje

potvruju Isusove rijeËi izreËene u Govoru na

gori:

“»uli ste da je reËeno starima: ‘Ne ubij! Tko

ubije, bit Êe odgovoran sudu.’ A ja vam kaæem:

Svatko tko se ljuti na svog brata bit Êe odgovo-

ran sudu. A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit

Êe odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove

‘luakom’, odgovarat Êe za to u ognju pakle-

nom. Dakle: ako doneseπ dar svoj na ærtvenik i

tu se sjetiπ da ti brat ima neπto protiv tebe,

ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i najprije

se izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi dar

svoj!” (Matej 5,21-24)

Sve πto nije ljubav prema Bogu i prema bliæ-

njima, ruka je podignuta na Boga i na bliænjega.

85

7. zapovijed

NE U»INI PRELJUBA

“Ne uËini preljuba!” (Izlazak 20,14)

U nekim drugim prijevodima Biblije, u Lu-

therovom, primjerice, ova zapovijed je preve-

dena rijeËima: “Nemoj krπiti brak.” I to je zaista

njezino pravo znaËenje.

I ona je stroga, ali istodobno puna ljubavi.

To je zato πto je brak svetinja. A zaπto je sveti-

nja? Zato πto ga je uspostavio Onaj tko je svet.

Kao i subotu, Bog je uspostavio brak joπ u Ra-

ju. Koliko je ta zajednica sveta, pokazuje i to

πto se o njoj u svetom Boæjem zakonu ne govori

samo u sedmoj, veÊ i u desetoj zapovijedi, u

kojoj se, meu ostalim, kaæe: “Ne poæeli æene

bliænjega svoga.” (Izlazak 20,17)

Biblijski izvjeπtaj kaæe da i muπkarac i æena

nose boæanski lik iako nisu stvoreni odjednom

i na isti naËin: “Na svoju sliku stvori Bog Ëovje-

ka, na sliku Boæju on ga stvori, muπko i æensko

stvori ih.” (Postanak 1,27)

Najprije je stvoren muπkarac, Adam, a onda

je stvorena æena. S malim vremenskim razma-

86

kom. Dano je vrijeme da Adam poæeli druga.

Stvoritelj je gledao i vidio da je Adam, kad su

sva stvorenja kojima je nadjenuo ime u parovi-

ma proπla kraj njega, ostao sâm. Vjerojatno i

pomalo æalostan. »ovjek nije imao nikoga sliË-

nog sebi kome bi nadjenuo ime. Stoga je Bog

rekao: “Nije dobro da Ëovjek bude sam: naËinit

Êu mu pomoÊ kao πto je on.” (Postanak 2,18)

Toga trenutka stvaranje je nastavljeno: “Tada

Jahve, Bog, pusti tvrd san na Ëovjeka te on za-

spa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori

mesom. Od rebra πto ga je uzeo Ëovjeku napra-

vi Jahve, Bog, æenu pa je dovede Ëovjeku.” (Po-

stanak 2,21.22)

Zapazimo rijeËi: “pa je dovede Ëovjeku”. U

tome trenutku izmeu muπkarca i æene uspo-

stavljena je dvostruka veza. Najprije je to bila

genetska srodnost, jer je Eva stvorena od dijela

Adamova tijela, a sad je to i duhovna veza, jer

je sâm Bog doveo Evu Adamu. “Nato Ëovjek

reËe: ‘Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od

mesa mojega! Æenom neka se zove, od Ëovjeka

kad je uzeta!’” (Postanak 2,23)

Uslijedio je Stvoriteljev blagoslov: “I blago-

slovi ih Bog i reËe im: ‘Plodite se i mnoæite i

napunite zemlju, i sebi je podloæite!’” (Postanak

1,28) OËito, bio je to blagoslov vjenËanja. Prvi

brak. Sveta veza.

87

Stvoreni prema Boæjoj promisli, Adam i Eva

su bili “jedno tijelo” (Postanak 2,24; Matej 19,5).

Ne samo jedno tijelo, oni su bili i jedna Crkva,

jer je Krist bio s njima. Na taj zakljuËak upuÊu-

ju rijeËi samoga Krista, koje Êe On stoljeÊima

nakon toga, opet u ljudskom liku, reÊi svojim

sluπateljima: “Jer gdje su dvojica ili trojica sa-

brana radi mene, tu sam ja meu njima.” (Matej

18,20)

Eva je bila spremna sluπati muæa kao Gospo-

dina, zato πto je Adam bio glava svojoj æeni ti-

me πto je bio malo manji od Boga. Adam je,

pak, kao muæ svim srcem ljubio svoju æenu kao

samoga sebe, jer je ona bila dio njega. “Tko

svoju æenu ljubi, ljubi samoga sebe.” (Efeæani-

ma 5,28) A oboma zajedno glava je bio Krist,

jer je On glava Crkve. Tu misao, koja je u raju

naπla svoju punu, pravu i najËiπÊu utjelovlje-

nost, nalazimo kod apostola Pavla:

“Æene neka se pokoravaju svojim muæevima

kao Gospodinu, jer je muæ glava æene kao πto je

i Krist glava Crkve — on, Spasitelj svoga Tijela!

©toviπe, kao πto je Crkva pokorna Kristu, tako

neka budu i æene u svemu svojim muæevima!

Muæevi, ljubite svoje æene kao πto je i Krist lju-

bio Crkvu, i sam sebe predao za nju, da je po-

sveti ËisteÊi je u kupelji vode uz pratnju rije-

Ëi...” (Efeæanima 5,22-26)

88

Krist je, dakle, vjenËao Adama i Evu, ali u

duhovnom smislu i On se vjenËao njima kao

svojom Crkvom. Bila je to prava svadbena sve-

Ëanost. Tako je bilo na poËetku ljudske povije-

sti, tako Êe biti i na kraju. Biblija upravo poËi-

nje i zavrπava svadbenom sveËanoπÊu. O po-

sljednjem, vjeËnom sjedinjenju Krista sa svo-

jom ZaruËnicom piπe prorok Ivan s Patmosa:

“Veselimo se, kliËimo od veselja i zahvalimo

Bogu, jer doe Janjetova svadba! Njegova se za-

ruËnica opremila; dano joj je da se obuËe u

blistav, Ëist lan! Lan, zapravo, oznaËuje praved-

na djela svetih. Tada mi aneo reËe: ‘Piπi: Blago

onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu

gozbu!’ I nadoda: ‘Ove su rijeËi istinite rijeËi

Boæje.’” (Otkrivenje 19,7-9)

Sve πto izlazi iz toga svetog okvira, prekrπaj

je ove zapovijedi. »ak i pogled sa æeljom. Zato

je ova zapovijed naπla mjesta i u Isusovom Go-

voru na gori: “»uli ste da je reËeno starima: ‘Ne

Ëini preljuba!’ A ja vam kaæem da je svaki koji

s poæudom pogleda æenu veÊ — u svom srcu —

s njom uËinio preljub.” (Matej 5,27.28)

Raj je bio dom naπih praroditelja jer je s

njima bio Bog. Da bi naπ dom danas bio raj, u

njemu mora biti Bog. “Ako Jahve kuÊu ne gradi,

uzalud se muËe graditelji. Ako Jahve grad ne

Ëuva, uzalud straæar bdi.” (Psalam 127,1)

89

8. zapovijed

NE UKRADI

“Ne ukradi!” (Izlazak 20,15)

I ova zapovijed je kratka i jasna. Gotovo da

joj ne treba nikakvo tumaËenje. Svatko zna da

se ono πto je tue ne smije uzimati ni prisvajati

bez vlasnikova dopuπtenja. I lopov to zna. Da

ne zna, ne bi se skrivao, ne bi se maskirao, ne

bi Ëak ni planirao krau. Jednostavno bi uπao

tamo gdje kani neπto uzeti, i Ëudio bi se ako bi

ga netko u tome sprjeËavao. A to πto lopov zna

da je neËasno to πto Ëini, samo je dokaz — i to

vrlo jak — da je pri stvaranju Ëovjeka Boæji za-

kon upisan u njegov um. Tragovi toga zapisa,

dakle, joπ uvijek postoje. Grijeh ga joπ uvijek

nije uspio u potpunosti izbrisati.

©to sve moæe obuhvatiti ova zapovijed? Teπko

da bismo ikada doπli do kraja ako bismo poËeli

sve nabrajati. Zato je i tako kratka. Ne kradi! I

time je pokriveno sve ono πto je tue. Njome

su obuhvaÊeni Ëak i prekrπaji drugih zapovije-

di, jer bi se i oni mogli nazvati kraom. Ako,

primjerice, prema prvoj zapovijedi nedovoljno

90

odajemo Ëast, slavu i hvalu jedinome Bogu, onda

taj dio Ëasti, slave i hvale prisvajamo ili sebi ili

nekom drugom “bogu” kojega smo izmislili i

kakav god oblik da smo mu dali. Tako bi se

mogle shvatiti i rijeËi apostola Pavla, koje se

odnose na one koji su upoznali Boga i Njegovu

dobrotu, ali Ga nisu proslavili u svojemu srcu

niti su Mu zahvalili:

“Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali

ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, po-

stali su isprazni u mislima svojim i njihovo je

nerazumno srce potamnjelo. UmiπljajuÊi da su

mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu bes-

mrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrt-

nog Ëovjeka, ptica, Ëetveronoæaca i gmazova.”

(Rimljanima 1,21.23)

SliËno se moæe reÊi i za prekrπaj druge i

treÊe zapovijedi. Ako se ne klanjamo samo Bo-

gu, nego se klanjamo slikama i kipovima, ako

uzalud uzimamo Njegovo ime, i to je svojevrsna

kraa. To je zakidanje Boga za dio slave, hvale,

zahvalnosti i Ëasti koje smo odali drugome, a

ne Njemu.

Nemaran, nehajan i sebiËan odnos prema su-

boti, kao danu koji je Bog posvetio i rekao: “Za-

dræiπ li nogu da ne pogaziπ subotu, i u sveti dan

ne obavljaπ poslove...” (Izaija 58,13), takoer je

prisvajanje onoga πto nije naπe. Tu bi moæda

91

najbolje pristajale rijeËi iz naroda da tako “kra-

demo Bogu dane”.

U opisu pete zapovijedi vidjeli smo, iz Kri-

stovih rijeËi, kako su ljudi potkradali svoje stare

i nemoÊne roditelje time πto su im uskraÊivali

materijalnu pomoÊ opravdavajuÊi se da su up-

ravo taj dio veÊ namijenili Bogu.

Krπenje πeste zapovijedi “Ne ubij” prisvaja-

nje je prava na neËiji æivot. A nitko nema to

pravo. Ni naπ æivot nije u naπoj vlasti, a kamoli

tui.

Gaæenje sedme zapovijedi, koja Ëuva i naπ i

tui brak, upravo je obostrana kraa. S jedne

strane pokraden je tui brak za braËnog druga

i njegovu ljubav, a s druge strane naπ brak, jer

smo sebe oteli naπemu braËnom drugu i uskra-

tili mu ljubav.

“Ne svjedoËi laæno na bliænjega svoga!” (Iz-

lazak 20,16) deveta je zapovijed. I laæno svjedo-

Ëenje ima dvostruke posljedice. Ono ruπi tui i

naπ ugled. I to je kraa.

Deseta zapovijed je dana da bi se kraa suz-

bila u korijenu, jer kaæe: “Ne poæeli ... iπta πto

je bliænjega tvoga!” (Izlazak 20,17)

©to bismo onda mogli zakljuËiti o ovoj zapo-

vijedi? Ono isto πto i na poËetku: Ne kradi!

Ili: “Ljubi bliænjega svoga kao samoga sebe.”

(Marko 12,31)

92

9. zapovijed

NE SVJEDO»I LAÆNO...

“Ne svjedoËi laæno na bliænjega svoga!”(Izlazak 20,16)

Rekli smo da je Bog treÊom zapovijedi u

Zakonu zaπtitio svoje ime, a time i svoj ugled,

Ëast i dostojanstvo. Osmom zapovijedi Bog æeli

zaπtititi ime naπega bliænjeg, a time i njegov

ugled, Ëast i dostojanstvo. PoπtujuÊi tu zapovi-

jed, istodobno πtitimo svoje ime, svoj ugled, svo-

ju Ëast i svoje dostojanstvo. Jer svako laæno svje-

doËenje na bliænjega laæno je svjedoËenje na

nas same. Ne moæemo laæuÊi krnjiti ugled bliæ-

njega, a istodobno ne krnjiti svoj ugled. Ne mo-

æemo blatiti druge, a da nam ruke, ili barem

rukavice (Ëinimo li to u rukavicama) ostanu Ëi-

ste. Netko je dobro rekao da kad na nekoga

upiremo prstom optuæujuÊi ga, tri prsta u isto-

me trenutku pokazuju na nas.

Da bismo mogli znati svu teæinu ove zapovi-

jedi, moramo najprije znati tko je otac laæi. Ako

to znamo, znat Êemo Ëija su djeca oni kojima

istina nije sveta i Ëijim su duhom nadahnuti.

93

OsuujuÊi jednom prigodom svoje nevjerne

i nepokorne sluπatelje, Isus im je otkrio tko je

njihov otac: “Vi imate avla za oca i hoÊete da

vrπite æelju oca svoga. On bijaπe ubojica ljudi

od poËetka i nije stajao Ëvrsto u istini, jer u

njemu nema istine. Kad god govori laæ, govori

svoje vlastito, jer je laæac i otac laæi.” (Ivan 8,44)

Prema tome, onaj tko laæe, izravno krπi ovu

i prvu zapovijed, jer mu Bog nije viπe Otac.

ZnajuÊi to, moæemo samo zamisliti kako Bog

gleda na laæ. Ali ne trebamo zamiπljati. I tu ima-

mo biblijsku objavu:

“©est je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih

je gnusoba njegovu biÊu: ohole oËi, laæljiv je-

zik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje

smiπlja greπne misli, noge koje hitaju na zlo,

laæan svjedok koji πiri laæi, i Ëovjek koji zameÊe

svae meu braÊom.” (Izreke 6,16-19)

Boæji gnjev kad-tad sustiæe laænog svjedoka.

Jer u laæi su kratke noge. Ne mogu uteÊi. Tako

kaæe narod. SliËno kaæe i Boæja rijeË: “Laæljiv

svjedok ne ostaje bez kazne, i tko πiri laæi, neÊe

uteÊi.” (Izreke 19,5)

Mnogi se sluæe laæima zbog nepravednog do-

bitka, nesvjesni da je i to jedan od smrtnih gri-

jeha: “Blago steËeno jezikom laæljivim nestal-

na je ispraznost onih koji traæe smrt.” (Izreke

21,6)

94

Takvi neÊe uÊi u grad spasenja, u nebeski

Jeruzalem, jer stoji zapisano: “‘Niπta neËisto ni-

kada neÊe u nj uÊi’: nijedan koji Ëini πto je odur-

no i laæno, veÊ samo oni ‘koji stoje upisani’ u

Janjetovoj ‘knjizi æivota.’” (Otkrivenje 21,27)

Stoga smo pozvani odbaciti laæ: “Zato odba-

cite laæ i ‘govorite istinu svaki sa svojim bliæ-

njim’, jer smo udovi jedni drugih!” (Efeæanima

4,25)

Isus je rekao da je On put, istina i æivot (Ivan

14,6). Prema tome, onaj tko krπi ovu zapovijed,

ide putom laæi koji vodi u smrt.

95

10. zapovijed

NE POÆELI...

“Ne poæeli kuÊe bliænjega svoga! Ne po-æeli æene bliænjega svoga; ni sluge njegova,ni sluπkinje njegove, ni vola njegova, nimagarca njegova, niti iπta πto je bliænjegatvoga!” (Izlazak 20,17)

Na prvi pogled moæda izgleda da je ova za-

povijed manje vaæna u odnosu na druge. Ili Ëak

da uopÊe nije vaæna. Malo se o njoj govori. Ri-

jetko se navodi. Ali nije tako. Ona je vrlo vaæna.

Prekrπaj te zapovijedi slobodno moæemo nazva-

ti “startnom pozicijom za smrt”. Od nje se polazi

u smrt. Jer evo πto kaæe apostol Jakov: “... sva-

koga napastuje njegova vlastita poæuda. Ona ga

izvlaËi i mami. Zatim poæuda, poπto zaËne, ra-

a grijeh, a grijeh, kad je gotov, raa smrt.”

(Jakov 1,14.15)

Æelja — grijeh — smrt.

Sve poËinje æeljom, a zavrπava smrÊu. Ono

izmeu zove se grijeh. Zato zapovijed kaæe: Ne

poæeli! Ali zapazimo neπto vrlo zanimljivo. Ta

zapovijed nas ne ograniËava u potpunosti. Ona

96

samo kaæe: “Ne poæeli ... iπta πto je bliænjega

tvoga!” Dakle, samo bliænjega. Prema tome, ono

πto ne pripada bliænjemu, moæemo poæeljeti. A

to πto ne pripada bliænjemu, pripada Bogu. Ono

πto je Boæje, dakle, moæemo poæeljeti. I treba-

mo poæeljeti. I na naπu sreÊu ono nam se joπ i

nudi da ga poæelimo. Sjetimo se Isusovih rijeËi:

“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njego-

vu pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Matej

6,33)

Zatim kaæe: “Molite, i dat Êe vam se! Traæite,

i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit Êe vam se!” (Matej

7,7)

I Ëudi se: “A tko bi od vas, koji je otac, ako

bi ga sin zamolio kruha, pruæio mu kamen? Ili

ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu mjesto ribe

zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pruæio mu

πtipavca? Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete

davati svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe

Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga

mole!” (Luka 11,11-13)

Dakle, kao πto od zemaljskog oca smijemo

traæiti i moæemo oËekivati ono πto nam treba,

tako i od nebeskog Oca smijemo traæiti i mo-

æemo oËekivati dobre darove. I to joπ veÊe.

Kao krπÊani svjesni smo da nam je Bog dao

ono πto Mu je najmilije: “Da, Bog je tako ljubio

svijet da je dao svoga jedinoroenoga Sina da

97

ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima

æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

BuduÊi da nam je Bog dao ono πto Mu je

najmilije, spreman je sve nam darovati: “On koji

Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao

za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s

njime?” (Rimljanima 8,32)

U davanju se pokazala spasonosna milost Boæ-

ja. Ne u uzimanju. I ona ima odreeni cilj: “Baπ

se tim oËitova milost Boæja u svoj spasiteljskoj

snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odreËe-

mo bezboænosti i svjetskih poæuda te æivimo

umjereno, pravedno i poboæno u ovom svijetu

kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade,

naime, pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spa-

sitelja, Isusa Krista.” (Titu 2,11-13)

Samo onaj tko je podignuo pogled prema

Nebu, ËekajuÊi blaæenu nadu i pojavu sjaja veli-

koga Boga i Spasitelja naπega Isusa Krista, moæe

se odreÊi bezboænosti i æelja ovoga svijeta. Sa-

mo takav neÊe poæeljeti niπta πto je bliænjega

njegova!

98

DESET ZAPOVIJEDIU NOVOM ZAVJETU

UnatoË Isusovoj izriËitoj izjavi da nije doπao

ukinuti Zapovijedi, nego ih ispuniti, neki sma-

traju da su one samo dio Staroga zavjeta i da se

ne mogu naÊi u Novom zavjetu. Pogledamo li

pomnjivije, vidjet Êemo da veÊinu zapovijedi

Isus navodi. One koje On ne navodi, moæemo

naÊi kod Njegovih sljedbenika, πto je vrlo vaæno,

jer i to pobija tvrdnju bezakonika da su apostoli

nakon kriæa odbacili Zakon kao nepotreban te-

ret. Tako pada u vodu njihova tvrdnja da je Isus

na kriæu ukinuo Zapovijedi.

Prva zapovijed

“Isus odgovori: ‘Prva glasi: »uj, Izraele: Go-

spodin Bog naπ jest jedini Bog. Ljubi Gospodina


svojom, svom pameti svojom i svom snagom

svojom!’” (Marko 12,29.30)

Kao πto vidimo, prvu zapovijed Isus tako i

naziva — prvom. ToËnije, prvom od svih. To

znaËi da i dalje postoji prva te da i dalje postoje

99

sve ostale zapovijedi. Prema tome, niti je On

ukinuo prvu, niti je ukinuo sve ostale zapovijedi.

Da je kojim sluËajem ukinuo sve ostale, a samo

prvu ostavio, onda bi prvu zapovijed vjerojat-

no nazvao “jedinom preostalom”.

Druga zapovijed

“BuduÊi da potjeËemo od Boga, ne smijemo

dræati da je Boæanstvo sliËno zlatnoj, srebrnoj

ili kamenoj stvari — tvorevini ljudskog umijeÊa

i maπte.” (Djela 17,29)

To su rijeËi apostola Pavla. Obratimo pozor-

nost na njih. Mi smo rod Boæji. To znaËi da smo

podignuti na razinu odakle bi svako naπe po-

greπno miπljenje o Bogu znaËilo naπ duhovni

pad. Neizbjeæiv pad. Jer ako imamo pogreπno

miπljenje o Bogu, nismo u rodu s Njim. Zato ne

smijemo dræati da je Boæanstvo sliËno zlatnoj,

srebrnoj ili kamenoj stvari. Nismo u rodu sa zla-

tom, srebrom ili kamenom. Rod smo Boæji.

TreÊa zapovijed

“Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim

DesettisuÊama da sudi svima i da kazni sve bez-

boænike za sva njihova bezboæna djela koja bez-

boæno poËiniπe i za sve uvredljive rijeËi koje

100

oni, bezboæni greπnici, izgovoriπe protiv njega!”

(Juda 14.15)

Tako je, prema rijeËima apostola Jude, govo-

rio Henok, sedmi patrijarh poslije Adama, gleda-

juÊi u viziji Kristov drugi dolazak. To znaËi da

je ta zapovijed bila poznata znatno prije Sinaja,

od samoga poËetka povijesti ËovjeËanstva, i da

Êe vrijediti do Kristova drugog dolaska. Da je

ukinuta, kako bi to æeljeli protivnici Zakona,

onda bi svakako bilo reËeno dokle je vrijedila.

Ako je vrijedila do kriæa, a na kriæu je ukinuta,

onda su od kriæa pa do Kristovog drugog dola-

ska osloboeni suda svi oni koji su govorili pro-

tiv Njega. ©toviπe, ne mogu se smatrati ni “bez-

boænim greπnicima”. »udne li filozofije! Joπ Êe

se smatrati pravednima za ruæne rijeËi protiv

Boga!

»etvrta zapovijed

“Tada im nastavi: ‘Subota je stvorena radi

Ëovjeka, a ne Ëovjek radi subote. Stoga je Sin

»ovjeËji gospodar i subote.’” (Marko 2,27.28)

To su rijeËi Gospodina Isusa Krista, Gospo-

dara subote: subota je stvorena radi Ëovjeka!

Prema tome, napad na subotu ima dvostruki

karakter — to je napad na Gospodara subote i

napad na Ëovjeka zbog kojega je subota stvore-

101

na. Niti se æeli dobro Gospodaru, niti se æeli

dobro Ëovjeku. A buduÊi da napad dolazi od

Ëovjeka, znaËi da ni napadaË sâm sebi ne æeli

dobro. Koji um moæe shvatiti to bezumlje?!

Peta zapovijed

“Poπtuj oca i majku!” (Matej 19,19)

©esta zapovijed

“Ne ubij!” (Matej 19,18)

Sedma zapovijed

“Ne Ëini preljuba!” (Matej 19,18)

Osma zapovijed

“Ne ukradi!” (Matej 19,18)

Deveta zapovijed

“Ne svjedoËi laæno!” (Matej 19,18)

Deseta zapovijed

“Ne poæeli!” (Rimljanima 7,7)

102

Petu, πestu, sedmu, osmu i devetu zapovijed

naπli smo i kod Krista, desetu kod apostola Pa-

vla. Doduπe, moæemo i desetu naÊi kod Krista

u Njegovu Govoru na gori: “»uli ste da je reËeno

starima: ‘Ne Ëini preljuba!’ A ja vam kaæem da

je svaki koji s poæudom pogleda æenu veÊ — u

svom srcu — s njom uËinio preljub.” (Matej

5,27.28) Ali naveli smo Pavla, jer je on izravno

navodi.

Sve to nam pokazuje da Zakonodavac nikad

nije dvojio o svojemu Zakonu. Niti o jednoj kovr-

Ëici iz Zakona. »itali smo: “Zakon je bez sumnje

svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.”

(Rimljanima 7,12) Zakon odraæava Zakonodav-

Ëevu svetost, pravednost i dobrotu. Bezakonici

ne mare za to. DvojeÊi o postojanju Zakona,

nisu ni svjesni da dvoje o postojanju samoga

Zakonodavca i Njegove svetosti, i pravednosti i

dobrote. Naæalost, na svoju πtetu i na svoju po-

gibelj.

103

KRISTOV ODNOS PREMAZAKONU

Kakav je bio Kristov odnos prema Zakonu,

najbolje se moæe zakljuËiti na temelju Njegovih

izjava danih u razliËitim povodima i u razliËi-

tim prigodama. Svima onima koji su pogreπno

shvatili Njegovu misiju, sâm Krist kaæe:

“Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Za-

kon i Proroke! Ne dooh da ih ukinem, veÊ da

ih ostvarim. Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji

nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica

slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se sve

ne ostvari. Stoga, tko god prekrπi i jednu od

ovih i najmanjih zapovijedi i nauËi druge da

tako rade, bit Êe najmanji u kraljevstvu nebes-

kom; dok Êe onaj koji ih bude vrπio i nauËavao

biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 5,17-

19)

Ni pitanje koja je zapovijed najveÊa u Zako-

nu nije ostalo bez odgovora:

“Tada se pribliæi neki knjiæevnik koji je Ëuo

njihovu prepirku. VideÊi da im je dobro odgo-

vorio, upita ga: ‘Koja je prva od svih zapovije-

di?’ Isus odgovori: ‘Prva glasi: »uj, Izraele: Gos-

104

podin Bog naπ jest jedini Bog. Ljubi Gospodina


svojom, svom pameti svojom i svom snagom

svojom! Druga je ova: Ljubi bliænjega svoga kao

samoga sebe! Druge zapovijedi veÊe od ovih

nema.’” (Marko 12,28-31)

Prema Kristovim rijeËima, vaænost tih zapo-

vijedi je velika: “O tim dvjema zapovijedima

ovisi sav Zakon i Proroci.” (Matej 22,40)

Nikakva kuπnja nije mogla zbuniti Isusa. I

tada je isticao vaænost Zakona: “Tada, najedan-

put, ustade neki uËitelj Zakona te ga zapita, u

nakani da ga kuπa: ‘UËitelju, πto moram Ëiniti

da baπtinim æivot vjeËni?’ ‘©to stoji — odgovori

mu — pisano u Zakonu? ©to tamo Ëitaπ?’ ‘Ljubi

Gospodina Boga svoga — odgovori — svim srcem

svojim, svom duπom svojom, svom snagom svo-

jom i svom pameÊu svojom a svoga bliænjega

kao samoga sebe!’ ReËe mu Isus: ‘Pravo si od-

govorio! To vrπi pa Êeπ æivjeti!’” (Luka 10,25-

28)

Dræanje zapovijedi je prijeko potrebno za

ulazak u vjeËni æivot, jer samo ono pokazuje da

je vjera æiva. Tako moæemo zakljuËiti da je po-

sluπnost, odnosno dræanje Boæjeg zakona, uvjet

spasenja. Znam da se neki krπÊani neÊe sloæiti

s time i da Êe ga opisati kao puki legalizam, ali

oni vjerojatno nisu Ëitali Kristove rijeËi πto ih je

105

uputio nekom mladom Ëovjeku, ili ih barem

nisu razumjeli:

“‘Zaπto me pitaπ o onome πto je dobro? —

odgovori mu. — Samo je jedan Dobri. Ako hoÊeπ

uÊi u æivot, vrπi zapovijedi!’ ‘Koje?’ upita ga.

‘Ne ubij! — odgovori mu Isus. — Ne Ëini prelju-

ba! Ne ukradi! Ne svjedoËi laæno! Poπtuj oca i

majku!’ i ‘Ljubi svoga bliænjega kao samoga se-

be!’” (Matej 19,17-19)

Oni koji ne shvaÊaju vaænost dræanja zapovi-

jedi i oslanjaju se samo na vjeru bez posluπno-

sti, ne shvaÊaju nemoÊ svoje vjere. Za njihovu

sudbinu zabrinut je i apostol Jakov: “©to koristi,

braÊo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ

nema? Zar ga vjera moæe spasiti? ... Kao πto je

tijelo mrtvo bez duπe, tako je i vjera mrtva bez

djela.” (Jakov 2,14.26)

Oni, dakle, Ëija je vjera zbog neposluπnosti

Boæjem zakonu bez djela, dakle i mrtva, trebali

bi se trgnuti kad proËitaju Kristove rijeËi koje

smo veÊ naveli, a Ëija se vaænost ne moæe do-

voljno naglasiti:

“NeÊe svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Go-

spodine!’ uÊi u kraljevstvo nebesko, nego onaj

koji vrπi volju moga nebeskog Oca. Mnogi Êe

mi u onaj dan reÊi: ‘Gospodine, Gospodine, zar

nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, po-

moÊu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoÊu

106

tvoga imena Ëudesa Ëinili?’ Tada Êu im kazati:

‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene,

zlotvori!’” (Matej 7,21-23)

©to uoËavamo? Moæemo se neprestano mo-

liti i govoriti “Gospodine! Gospodine!”, ali to

nije dovoljno za spasenje. To nije jedini uvjet.

Moæemo prorokovati, izgoniti zle duhove i Ëi-

niti Ëudesa, ali to nije dovoljno za spasenje. Mno-

gi Êe se na to pozivati u onaj dan, u posljednji

dan, kad budu stajali pred Gospodarom sve-

mira, i govorit Êe da su sve to Ëinili u Njegovo

ime, ali Êe im On odgovoriti: “Nikad vas nisam

poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej

7,23)

Mnoge Crkve danas istiËu da se u njihovim

redovima prorokuje, da se izgone zli duhovi i

Ëine razna Ëudesa. I to u Kristovo ime. Ali to

nije dokaz niti je mjerilo je li neka Crkva prava

ili nije. Sve se to moæe Ëiniti u Kristovo ime, ali

ne i u Kristovoj sili. Pravo mjerilo je poπtuje li

se u njoj Boæji zakon. Kristova sila se ne daje

onima koji Ëine bezakonje!

Protivljenje Boæjemu zakonu apostol Pavao

naziva “teænja tijela”: “Zato je teænja tijela nepri-

jateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Boæ-

jem zakonu niti to moæe.” (Rimljanima 8,7)

U trenucima najveÊe kuπnje Isus je istaknuo

vaænost dræanja prve zapovijedi: “Stoji pisano:

107

‘Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu

jedinom sluæi!’” (Luka 4,8)

Svoju vlast nad Zakonom, posebice nad Ëe-

tvrtom zapovijedi, Isus je istaknuo rijeËima: “Ta-

da im nastavi: ‘Subota je stvorena radi Ëovjeka,

a ne Ëovjek radi subote. Stoga je Sin »ovjeËji

gospodar i subote.’” (Marko 2,27.28)

U tome istom smislu mogli bismo kazati da

je subota bila stvorena i radi Krista onda kad je

bio Ëovjek. A da je to zaista tako, potvruje

nam evanelist Luka koji je zapisao da je Isus

redovito svetkovao subotu i dolazio u sinagogu

na bogosluæje: “Doe u Nazaret gdje je odra-

stao te po svom obiËaju u subotu ue u sinago-

gu.” (Luka 4,16)

Kao u Isusovo doba, tako je, naæalost, i danas

mnogima viπe stalo do tradicije, do obiËaja ota-

ca, nego do Boæjeg zakona: “On im odgovori:

‘A zaπto vi krπite Boæju zapovijed zbog svoje

predaje? Jer Bog je rekao: Ispuni svoje duænosti

prema ocu i majci! i Tko prokune oca ili majku,

neka se smrÊu kazni! A vi kaæete: Tko god rek-

ne ocu ili majci: Ono Ëime bih ti mogao pomo-

Êi posvetni je dar, taj je sigurno slobodan od

duænosti prema ocu i majci. Tako ukidoste za-

povijed Boæju zbog svoje predaje. Licemjeri! Li-

jepo je o vama prorokovao prorok Izaija rekav-

πi: Ovaj me narod πtuje usnama, a srce mu je

108

daleko od mene. Uzalud misli da me πtuje dok

nauËava kao moju nauku zapovijedi ljudske!’”

(Matej 15,3-9)

O nepropadljivosti i neprolaznosti Zakona

Isus kaæe: “Lakπe da prou nebo i zemlja nego

da propadne jedna kovrËica iz Zakona.” (Luka

16,17)

Zemaljski sud i nebeski Sud drukËije shva-

Êaju ubojstvo. To se moæe najbolje vidjeti iz

Isusovih rijeËi:

“»uli ste da je reËeno starima: ‘Ne ubij! Tko

ubije, bit Êe odgovoran sudu.’ A ja vam kaæem:

Svatko tko se ljuti na svog brata bit Êe odgovo-

ran sudu. A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’ bit

Êe odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove

‘luakom’, odgovarat Êe za to u ognju pakle-

nom. Dakle: ako doneseπ dar svoj na ærtvenik i

tu se sjetiπ da ti brat ima neπto protiv tebe,

ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i najprije

se izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi dar

svoj!” (Matej 5,21-24)

Sedma zapovijed je naπla mjesta i u Isuso-

vom Govoru na gori: “»uli ste da je reËeno sta-

rima: ‘Ne Ëini preljuba!’ A ja vam kaæem da je

svaki koji s poæudom pogleda æenu veÊ — u svo-

m srcu — s njom uËinio preljub.” (Matej 5,27.28)

Krist nam je dao i najbolji savjet kako ispu-

niti Zakon: “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama,

109

Ëinite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proro-

ci.” (Matej 7,12)

Koliko je ljubav vaæna za ispunjenje Zakona,

pokazuje to πto ju je Isus iskazao u obliku zapo-

vijedi: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite je-

dan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite

i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan

prema drugome, po tom Êe svi upoznati da ste

moji uËenici.” (Ivan 13,34.35)

Koliko ljubimo Gospodina, najbolje pokazu-

je to kako dræimo Njegove Zapovijedi: “Kao πto

je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio.

Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat Êete u mojoj

ljubavi ako budete vrπili moje zapovijedi, kao

πto sam i ja vrπio zapovijedi Oca svog te osta-

jem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da ra-

dost moja bude u vama te da radost vaπa bude

potpuna!” (Ivan 15,9-11)

Isus je kazao i ovo: “Ako me ljubite, vrπit

Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15)

I opet: “Tko pozna moje zapovijedi i vrπi ih,

taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega Êe ljubiti

Otac moj, i ja Êu ga ljubiti i objaviti mu samog

sebe!” (Ivan 14,21)

Zato je apostol Pavao napisao: “Dakle: lju-

bav je ispunjeni Zakon.” (Rimljanima 13,10)

110

KNJIGA KOJA LETI

Jedna od najuzbudljivijih vizija koja je zapi-

sana u Starom zavjetu nalazi se u Knjizi proroka

Zaharije. Ono πto je prorok vidio i Ëuo, trebalo

je potresti srca Izraelaca i natjerati ih na ozbilj-

no razmiπljanje o Bogu i o svojemu odnosu pre-

ma Njemu. Pogledajmo πto je to proroku Zaha-

riji bilo otkriveno:

“Podigoh opet oËi i vidjeh: leti svitak knjige.

Aneo me upita: ‘©to vidiπ?’ Odgovorih: ‘Vidim

svitak knjige gdje leti: duæina joj je dvadeset

lakata, a πirina deset.’ On mi tad reËe: ‘To je

prokletstvo koje Êe zahvatiti svu zemlju; odsad,

svaki koji krade bit Êe po njem izgnan odavde,

i svaki koji krivo priseæe bit Êe po njem odavde

protjeran. Ja Êu ga izvesti — rijeË je Jahve nad

vojskama — da ue u kuÊu lupeæu i u kuÊu

onome koji se krivo kune mojim imenom, te da

boravi usred njegove kuÊe i uniπti je skupa s

njenim drvljem i kamenjem.’” (Zaharija 5,1-4)

To je cijela vizija. Kratka, ali sadræajna i stra-

πna. Straπna u svojoj poruci. Dovoljno straπna

da natjera Boæji narod na razmiπljanje i samois-

pitivanje.

111

Proroku je bilo dano da vidi neobiËan prizor

— knjigu koja leti. U to doba, kao πto je poznato,

knjige nisu izgledale kao πto danas izgledaju.

Nisu se mogle listati, trebalo ih je razmatati.

Imale su oblik svitka, dakle samo dvije strane.

I ta je knjiga bila takva. Ali razmotana. Otvore-

na. I golema. Dvadeset lakata dugaËka i deset

lakata πiroka. Lakat je bio mjera za duæinu i

odreivao se prema veliËini vladareva lakta. Pro-

sjeËno je iznosio oko pola metra. Dakle, ta knji-

ga bila je dugaËka deset metara, a πiroka pet

metara. Ukupno pedeset kvadratnih metara. Dok

je prorok zaËueno promatrao kako ta knjiga

neobiËne veliËine leti, zaËuo je Boæji glas: “To

je prokletstvo koje Êe zahvatiti svu zemlju.” (Za-

harija 5,3)

Knjiga se, dakle, zvala Prokletstvo. Proklet-

stvo koje je siπlo na ovu Zemlju. Nastavak retka

otkriva sadræaj te knjige: “... odsad, svaki koji

krade bit Êe po njem izgnan odavde, i svaki koji

krivo priseæe bit Êe po njem odavde protjeran.”

(Zaharija 5,3)

Koja bi to knjiga mogla biti, u kojoj se na

jednoj strani zabranjuje kraa, a na drugoj kri-

vokletstvo? Biblija poznaje samo jednu koja je

istovjetna s njom. Nema druge knjige takvog

sadræaja osim Boæjega zakona. Jer Zakon kaæe:

“Ne kradi” i “Ne uzimaj uzalud imena Jahve,

112

Boga svoga, jer Jahve ne opraπta onome koji

uzalud izgovara ime njegovo.”

Prorok kaæe da je dovoljan prekrπaj jedne ili

druge zapovijedi pa da prokletstvo doe na ku-

Êu onoga tko prestupa Boæji zakon i da je satre.

Tko god, dakle, grijeπi u jednome, kriv je za

sve. Tu misao nalazimo i kod apostola Jakova:

“Uistinu, ako tko vrπi sav Zakon, a pogrijeπi

samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj

koji je rekao: ‘Ne Ëini preljuba!’ rekao je i: ‘Ne

ubij!’ Ako ne uËiniπ preljuba, a ubijeπ, postajeπ

prijestupnik Zakona.” (Jakov 2,10.11)

Godinama sam imao ruËni sat koji mi je bio

veoma drag. Odjednom je poËeo preskakati. I

to po Ëitav sat. Neko vrijeme sam ga vraÊao, ali

sam shvatio da tako ne moæe zauvijek. Odnio

sam ga uraru i on je ustvrdio da se na jednom

zupËaniku slomio jedan zubac. Samo jedan zu-

bac, pomislio sam, i sat pokazuje pogreπno vri-

jeme. Laæno vrijeme. Nije li tako i u naπemu

duhovnom æivotu? Zovemo se krπÊani, ali ako

krπimo samo jednu zapovijed, pokazujemo da

nismo u potpunosti krπÊani, odnosno da smo

laæni krπÊani.

Prema tome, svaki prekrπaj Boæjih zapovije-

di, bilo koje od njih, Ëini tu knjigu proklet-

stvom. Pogledajmo kako bi to bilo kod prve

zapovijedi. »itali smo: svime πto stavljamo iz-

113

nad Boga, krπimo Njegovu prvu zapovijed, a to,

naravno, donosi prokletstvo: “Ovako govori Jah-

ve: Proklet Ëovjek koji se uzdaje u Ëovjeka, i

slabo tijelo smatra svojom miπicom, i Ëije se

srce od Jahve odvraÊa. Jer on je kao draË u

pustinji: ne osjeÊa kad je sreÊa na domaku, ta-

vori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj,

nenastanjenoj.” (Jeremija 17,5.6)

Zaπto su proroku u viziji pokazane samo dvi-

je zapovijedi? Zar ostale nisu vaæne? Sve zapo-

vijedi su itekako vaæne! Ali te dvije su oËito u

to doba najviπe gaæene. A kakvo je naπe doba?

Nema sumnje, kao i Zaharijino. I danas lupeæi

i krivokletnici uzimaju sve viπe maha. A knjiga?

Gdje je ona danas? Leti li? Svakako da je i da-

nas, kao nekad, iziπla kao prokletstvo na svu

Zemlju i leti. Pogledajmo samo oko sebe. Zar

nije i u naπoj blizini pala na neËiju kuÊu i satrla

je? Ne u doslovnom smislu, da je sruπila zidove

i sravnila ih sa zemljom, ali zar nije sa sobom

na ponekoj kuÊi ostavila zapis u obliku smrtov-

nice i ugasila neËije potomstvo?

“Oni koje Jahve blagoslovi, baπtinit Êe zem-

lju, a koje prokune, bit Êe zatrti.” (Psalam 37,22)

Zato posluπajmo savjet vjernog Boæjeg svje-

doka:

“Nemoj se æestiti na opake, zavidjet nemoj

pakosnicima: kao trava brzo se osuπe, ko mlada

114

zelen brzo uvenu. U Jahvu se uzdaj i Ëini do-

bro, da smijeπ stanovati u zemlji i æivjeti u mi-

ru. Sva radost tvoja neka bude Jahve: on Êe

ispuniti æelje tvoga srca! Prepusti Jahvi putove

svoje, u njega se uzdaj, i on Êe sve voditi. Pravda

Êe tvoja zasjati ko svjetlost i tvoje pravo ko sun-

ce podnevno. Smiri se pred Jahvom i njemu se

nadaj, ne æesti se na onog koji ima sreÊe, na

Ëovjeka koji spletke kuje. Stiπaj svoj gnjev i ostavi

se srdæbe, ne æesti se da zlo ne uËiniπ. Jer Êe

biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baπ-

tinit Êe zemlju. Joπ malo i nestat Êe bezboænika:

mjesto Êeπ njegovo traæiti, a njega viπe nema.

Zemlju Êe posjedovati krotki, obilje mira oni

Êe uæivat.” (Psalam 37,1-11)

Knjiga i dalje leti. I dalje se zove Prokletstvo

za one koji bi je zgazili i koji je gaze. Zato je

mudro posluπati Propovjednikove rijeËi: “»ujmo

svemu zavrπnu rijeË: ‘Boj se Boga, izvrπuj nje-

gove zapovijedi, jer — to je sav Ëovjek.’ Jer sva

Êe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti

na sud.” (Propovjednik 12,13.14)

Niπta se ne moæe skriti pred nebeskim Su-

cem. Nijedno djelo, nijedna tajna. Proroku Dani-

elu u viziji je pokazano da je nebeski Sud veÊ

poËeo:

“Gledao sam: Prijestolja bijahu postavljena i

Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snije-

115

ga; vlasi na glavi kao Ëista vuna. Njegovo prije-

stolje kao plamenovi ognjeni i toËkovi kao æarki

oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred nje-

ga. TisuÊu tisuÊa sluæahu njemu, mirijade staja-

hu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriπe.”

(Daniel 7,9.10)

Knjige su se otvorile. A u njima je sve zapi-

sano. Svako djelo, svaka rijeË, svaka tajna. Meu

tim knjigama nalazi se i Knjiga koja leti. Po njoj

se sudi. Za one koji je krπe zove se Prokletstvo,

za one koji ju poπtuju zove se Zakon slobode.

Da bismo bili slobodni, apostol Jakov nam sa-

vjetuje: “Govorite i radite kao ljudi koji imaju

biti sueni po zakonu slobode!” (Jakov 2,12)

U posljednje doba povijesti ËovjeËanstva mali

dio krπÊanstva odlikovat Êe se upravo dræanjem

Boæjega zakona. Zbog toga Êe biti meta Sotoni-

nih napada: “Tada, obuzet gnjevom protiv Æe-

ne, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina

potomstva, protiv onih koji vrπe Boæje zapovije-

di i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.” (Otkrivenje

12,17)

Zmija u Bibliji ima negativno i zlo znaËenje.

Simbol je Sotone (Otkrivenje 12,9). Æena je sim-

bol Crkve, krπÊanske Crkve. Prema tome, Soto-

nin gnjev je usmjeren na Crkvu, na krπÊanstvo

u cjelini, ali mu je cilj pobiti se s ostatkom, s

onim malobrojnima koji u okviru krπÊanstva dr-

116

æe Boæje zapovijedi. Biblija ih naziva svetima:

“Na tome se temelji postojanost svetih koji Ëu-

vaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrive-

nje 14,12)

Sveti su meta napada, ali ne trebaju se bojati

Zmijina gnjeva, jer je Onaj u kojega nepokoleb-

ljivo vjeruju rekao: “Ja sam s vama u sve vrije-

me do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20)

Dræanje Zakona izvor je blagoslova i napret-

ka:

“Blago Ëovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu greπniËkom i ne sjeda u zbor

podrugljivaca, veÊ uæiva u Zakonu Jahvinu, o

Zakonu njegovu misli dan i noÊ. On je ko stablo

zasaeno pokraj vódâ tekuÊica πto u svoje vri-

jeme plod donosi; liπÊe mu nikad ne vene, sve

πto radi dobrim urodi.” (Psalam 1,1-3)

Onaj kome je omilio Boæji zakon, kao i drvo

kraj potoka donosi svoj rod: “Naprotiv, plod su

Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost,

dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. Protiv

ovih ne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,22.23)

Rod Duha oslobaa Ëovjeka osude Zakona, a

ne dræanja Zakona.

117

BILJE©KA O PISCU

Zvonimir KostiÊ Palanski roen je u Be-

loj Palanci, u Srbiji, 1948. godine. ©kolovao se

u Niπu i Beogradu, gdje je na Filoloπkom fakul-

tetu diplomirao germanistiku. Magistrirao je te-

ologiju.

Knjiæevnim i prevoditeljskim radom bavi se

skoro Ëetrdeset godina. Poznat je kao pjesnik iz

Ëitanke, a kao pjesnik za djecu zastupljen je u

desetak antologija. Mnoge pjesme su mu preve-

dene na viπe europskih jezika.

Dosad je objavio 46 knjiga, od Ëega 21 s

podruËja teologije. Neumoran je istraæivaË Bib-

lije ili Svetog pisma i predani pisac apologetskih

knjiga kojima Ëitatelje upozorava na izvorni kr-

πÊanski nauk.

Uspjeπno se bavi i kiparstvom. Skulpture iz-

laæe u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nagrade

za skulpturu Europske udruge za æidovsku kul-

turu, u Parizu 2006.

Status slobodnog umjetnika ima od 1995. go-

dine. Æivi i stvara u Niπu.

118

KAZALO

Uvodna rijeË ................................................... 5

Objava Zakona na Sinaju ................................ 9

1. zapovijed .................................................. 18

2. zapovijed .................................................. 38

3. zapovijed .................................................. 50

4. zapovijed .................................................. 58

5. zapovijed .................................................. 73

6. zapovijed .................................................. 78

7. zapovijed .................................................. 84

8. zapovijed .................................................. 89

9. zapovijed .................................................. 92

10. zapovijed ................................................ 95

Deset zapovijedi u Novom zavjetu .............. 98

Kristov odnos prema Zakonu .................... 103

Knjiga koja leti ........................................... 110

119

Documents

Palanski.10 Z copy 2 · Treæa vrsta zakona, koji je takoðer izgubio valjanost, jest graðanski zakon, kojim su ure-ðeni odnosi u strozavjetnom Izraelu sve dok je on postojao kao