UREDNITVO ZIVOT" ZAGREB l/t47

Papinstvo i Moskva

MADA je cijelom svijetu dobro poznato, da boljeviki bez-boni pokret intenzivno radi na istrebljivanju vjere u Boga i da ba zato vise nego pravoslavnu rusku crkvu napada rimskoga papu, ipak se u literaturi o bezbonom pokretu razmjerno veoma malo ita o dranju Sv. Stolice prema sovjet-skim bezbonicima ili openito prema Moskvi, Moda je tomu razlog, to se smatra, da se papa ve po samoj prirodi svojega poslanja mora naelno protiviti boljevizmu, a jo vie njegovu otvorenom bezbotvu. Svakako je to u jednu ruku istina, ali bi bilo nepravedno, ako bi tko htio ovako formulirati stav sv. Oca prema k o n k r e t n o m boljevizmu! Jer iva stvarnost uvijek je neto kompliciranija nego suha naela.

Vatikan i Moskva! Doista, ko bi mogao izmjeriti i ocijeniti svu vanost borbe izmeu ova dva mona stoera? Tu se ne radi o isto ljudskim djelima, nego su na poslu sinovi tmine: opetovanje Luciferove tragedije. Pri tom se moe sigurno rei, da Vatikan ne stoji u jednostavnoj defenzivi. Jer on radi i pozi-tivno, ali ne silom i orujem ili klevetama niti varanjem i zava-danjem. On rauna sa silama obeanim mu od samoga Krista,

U dranju papinstva prema Moskvi moramo razlikovati tri stvari: boljeviku ideologiju, boljeviko gospodarstvo i bolje-viku kulturu, te napokon same boljevike.

U pogledu boljevike ideologije jasno je, da ne moe biti govora o odobravanju sovjetskih naela. Jer to je isti materija-lizam, koji kulminira u bezuvjetnom bezvjerstvu. Boljevizam pro-glasuje naturalizam i ateizam najviim mjerilom ovjeanstva i svih kulturnih tekovina. Dakle isto i nedvoumno nijekanje svega kranstva. Tu se Vatikan i Moskva susreu kao pozitivni i nega-tivni predznak. Samo jedan e pobijediti. Kompromisa nema, A mi znamo, da je uz papinstvo Onaj, koji je mogao rei: Ja sam pobijedio svijet!

to se tie boljevikoga gospodarstva ili uope praktinog ivota u dananjoj sovjetskoj Rusiji, to moramo opet razlikovati. Sigurno ima i na ovom podruju mnogo toga, to se nikako ne moe sloiti s kranskim naelima. To su svi elementi dosljednog komunizma. Okrutna nasilja, ugnjetavanje ljudske slobode, pri-moravanje na komunistiku propagandu i mnoga slina nepotena sredstva, sve to najodlunije zabacuje kransko papinstvo, a s njim i svaki ovjek, koji jo ljudski misli i osjea. No priznat e se, da u Rusiji ima ivotne volje i energije, iako su skroz na skroz u krivoj koloteini , da se svom silom radi, i da se barem u nekim pravcima postizavaju veliki uspjesi. Ako se pusti 9 vida sva nepravda u primjenjivanju nasilnih sredstava, rado

62 PAPINSTVO I MOSKVA

emo priznati, da e ostati iskra dobroga. Ali ivot nije apstrak cija! Zato i ovo dobro iezava u konkretnom kompleksu bolje-vike stvarnosti'. to znai monumentalni Dnjeprostroj s obzirom na trajne ljudske vrijednosti? Stvoriti velika poduzea bez obzira na faktike ivotne zahtjeve naroda i upravljati eljeznom dikta-turom moe svaki okrutan ovjek. U dananje vrijeme je to samo u Rusiji mogue barem u tako velikom opsegu, jer druge drave nemaju vie one prirodne preduvjete. Neko se u Americi svaki mogao obogatiti, i moglo se iz dana u dan uti novih rekorda, dok se naime moglo crpsti prirodno blago svake ruke; danas je sve to prestalo, ta u Americi ima ve puno nezaposlenih: kriza. Rusija naprotiv nije jo nikad bila dobro iskoriena. Ona raspo-lae prirodnim blagom, koje si mi i predstaviti ne moemo. Sjeti-mo se samo onih golemih dimenzija, prirodne razlinosti i plod-nosti, Preanja itnica Evrope, goleme ume, Ural i Kavkaz, Azija sa Sibirijom itd. Jasno je, da u ovom poglavlju ima mnogo toga, to se naelno ne kosi sa kranstvom. Stoga bi bilo krivo, ako bi ko Sv. Stolicu jednostavno smatrao protivnicom itavog sovjetskoga gospodarstva.

Najzad to se tie samih boljevika, to je stav papinstva sasvim drukiji. Papa ne osuuje i ne zabacuje nikoga. On vri i ovdje samo svoju natpastirsku slubu prema uputama sv. Pa via: insta opportune, importune: argue, obsecra, increpa in omni pa-tientia. {2. Tim. 4, 2} Kao otac svih ljudi brine se za sve, a ne samo za svoje podanike. On apelira na sve i ujedno svima upravo s a m a r i t a n s k i s l u i . 1

Akcija Benedikta XV za Rusija.

Ve se B e n e d i k t XV., kad je bio doznao za jadno sta-nje boljevike Rusije, gdje su ljudi na hiljade i hiljade umirali od gladi i bolesti, pobrinuo u svojoj oinskoj brizi, da se spremi velika karitativna organizirana pomo za narode boljevike Rusije.

' Najvaniji dokumenti o dranju Sv. Stolice prema ugnjetavanom ni-skom narodu jesu ovi; Le notizie, pismo kardinalu P. Gasparri-ju od 5. ka-1ovoza 1921. (Acta Apostolicae Sedis XIII, 1921, str. 428-29). II vivissimo desiderio

PAPINSTVO I MOSKVA

Evo njegova lista, to ga je upravio kardinalu Gasparri-ju u toj stvari:

Kako dobro znate, gospodine kardinale, neobino su teke vijesti, to lam ovih dana stiu o prilikama ruskoga naroda. Koliko je mogue prosuditi iz lakonske zbitosti prvih izvjetaja, stojimo suelice s jednom od najstranijih katastrofa u povijesti. Nepregledno mnotvo ljudskih glava, pogoenih od gla-di, koenih poalinom i kolerom, oajno se talasa osuenom zemljom i baca se na napueni ja sredita, u kojima se nada hljebu, a odanle ih gone silom i oru-jem, Tamo od Volge mnogi milijuni ljudi trae pomo ovjenosti pred naj-stranijom smrti.

Taj bolni vapaj, gospodine kardinale, duboko nas je ranio. Ta radi se o narodu ve preteko iskuanu ratnim biem; o narodu, na kojem se sja Kri-stov karakter, i koji je vazda ivo elio pripadati velikoj kranskoj porodici, iako ga rastavlja s Nama ograda, to je podigoe dugi vjekovi, ipak je Na-em oinskom srcu to blii, to ga je snala vea nesrea.

Gospodine kardinale, osjeamo se dunima, uiniti sve u svojoj siroma-tini, da priteemo u pomo dalekoj djeci. Ali veliina propasti je tolika, da se moraju svi narodi sloiti na pomo, i nema toga nastojanja, ma kako ono veliko bilo, da bi ga ilo u tetu kraj tako neizmjerne nesree. Stoga Vas po-zivljemo, gospodine kardinale, da upotrijebite sredstva, koja moete, te uvje-rite vlade pojedinih naroda, kako je potrebna brza i uspjena zajednika akcija.

Na se poziv obraa prije svega kranskim narodima, koji znaju za neizmjernu ljubav boanskoga Otkupitelja, koji je krv dao, eda nas sve po-brati; a onda se obraa svim civilizovanim narodima, jer svaki ovjek, vrijedan tako se zvati, mora se osjeati dunim pritei u pomo, kad drugi umire.

Apostolska je Stolica ovih nesrenih godina, to ih provodimo, nejednom digla svoj glas meu narodima, drei na pameti uzvieno i slatko poslanje, to joj ga dao Bog. Ako se Naa rije danas opet die, da moli ljubav, a jo se nije ni posve izgubila jeka Naih zadnjih poticaja i Naih molba, to je sa-mo stoga, to su nove nevolje jednake, a moda i vee od prolih nesrea.

Meutim neka svi sinovi Crkve Kristove irom svijeta, bogati i siro-mani, sa svojim prilogom za brau, to skapavaju od gladi, dignu k Bogu glas pouzdane molitve, da se udostoji svojom neizmjernom Providnosti pritei nam u pomo i pospjeiti kraj tako stranoga bia.

15, kolovoza 1929. (Acta Apostolicae Sedis XXI, 1929, str. 577-81). Quin-quagesimo ante anno, enciklika od 23. prosinca 1929. (Acta Apostolicae Sedis XXI, 1929, str. 711-12). Rappresentanti in terra, enciklika od 31. prosinca 1929. (Acta Apostolicae Sedis XXI, 1929, str. 749 i dalje). - Ci commuo-vtno, pismo kardinalu Pompilju (de divinis juribus in ditione russica dire laesis reparandis) od 2. veljae 1930. (Acta Apostolicae Sedis XXII, 1930, str. 89-93). Indictam ante, govor u konzistoriju od 30. lipnja 1930. (Acta A-postolicae Sedis XXII, 1930, str. 300 i dalje). Por. takoer Acta Apostolicae Sedis XXII, 1930, str. 366. Benedetto il Natale, govor kardinalima i pre-latima rimske kurije na badnjak 1930. (Acta Apostolicae Sedis XXII, 1930, str. 532),

64 PAPINSTVO I MOSKVA

S tom eljom, gospodine kardinale, podjeljujem Vama drage volje apa stolski blagoslov.

Vatikan, 5. kolovoza 1921. BENEDICTUS PP. XV.

Doista, sv. Otac je s pravom mogao rei: stojimo suelice s jednom od najstranijih katastrofa u povijesti; tamo od Volge ujemo vapaj umiruih, koji mole nau pomo. I odmah je kao Otac svih ljudi, otkupljenih krvlju Spasiteljevom pozvao cijeli svijet, da pomogne jadnoj Rusiji. Sada, kad se radilo o ljubavi prema blinjemu, sv. se Otac nije vie obazirao ma politike ili vjerske nazore: h t i o j e p o m o i s v i m a .

I naskoro je Benedikt XV. poslao prvi milijun lira u etievu i doao u pomo svim organizacijama, koje su bile odreene za pomaganje ruskoga naroda. Pa i poslije ovoga materijalnog dokaza svoje djelotvorne ljubavi upravio je predsjedniku Lige Naroda depeu, kojom poziva sve narode na djelo karitativne pomoi.

Jo 1921. poslao je Benedikt XV. cijeli vlak u Rusiju sa ivotnim namirnicama, koje su bile razdijeljene meu gladne bez ikakvog obzira na njihovu vjeru. Odgovor boljevike vlade na ovaj dokaz ljubavi bio je ve onda karakteristian: nije dugo trajalo, i uapsili su katolikog nadbiskupa Ivana Cieplaka, pod ijim je vodstvom katolika karitativna akcija radila u Rusiji, i osudili ga na smrt iz isto vjerskih razloga.3

Meutim papa je nastavio svoje djelo milosra, iako mu je boljevika vlada od svega poetka pravila najneoekivanije po-tekoe. Ali je Benedikt XV., papa mira, ve 23. sijenja 1922-umro i tako nije morao doivjeti kasnijih krvavih progonstava ruskih krana.

Pije XI. i Rusija.

Njegov nasljednik Pije XI. poznao je dobro prilike u Rusiji. Jer 1918. bio je imenovan apostolskim vizitatorom svih pokrajina predratne Rusije. Ali boljevici nisu mu dopustili ulaz u Sovjetsku Uniju. Htio je svakako da posjeti barem Lenjingrad i Moskvu pa se stoga obratio direktno sovjetskoj vladi. Odgovora nije dobio i tako je samo posredno mogao da izvri svoju misiju. Ipak mu je jedno uspjelo da doe u direktan dodir s boljevicima. U travnju naime 1919. uapsili su sovjeti mohilevskoga katolikog nadbisku-pa Eduarda von der Ropp-a i osudili ga u Moskvi na smrt. Msgr. je Ratti, sadanji Pije XI,, nakon mnogih pokuaja na ruskoj

* Le notizie, pismo kardinalu P. Gasparriju od 5. kolovoza 1921. (Ac-ia apostolicae Sedis, XIII, 1921, str. 428-29).

s Vie pojedinosti o ondanjim prilikama mogu se nai u Orientaiia cliristiana IV, 1925: Michele D' Herbigny S. J., L' aiuto pontificio ai bambini affamati della Russia, ili u francuskom prijevodu isto tamo: L' aide pontificale aux enfants affams de Russie.

PAPINSTVO I MOSKVA

granici dobio veze s jednim zastupnikom sovjetske vlade i prek ajega traio osloboenje nadbiskupa. Stvar je uspjela.

Iz tih okolnosti je lako razumljivo, da je Pije XI. odmak aakon svoga izbora za papu mislio na jadnu Rusiju. K r v a v i su p r o g o n i ve bili otpoeli, a narod jo uvijek gladovao. Zato je traio tone informacije i dao nove upute za daljni rad. Papinska komisija imala je neprestano da se bori s najveim po-tekoama. Sovjetska je vlada ila za tim, da se ova komisija pretvori u diplomatsko poslanstvo, dosljedno da Sv. Stolica pri-zna boljeviki reim zakonitim auktoritetom na teritoriju pre-anje Rusije, Papa je naprotiv sve to unaprijed iskljuio. On je htio, da se jedino radi o djelu kranske ljubavi prema blinjem. Stoga je ponovno pozivao sve narode na djelo i sam je dao iz svoje privatne blagajne jo dva i po milijuna lira. Prije svega je pak obeao svoju molitvu za umirue mnotvo Rusa, koji su mu uvijek bili dragi.4

Stvar je dobro napredovala. No ujedno su se sve vema irile k l e v e t e p r o t i v Sv. S t o l i c e . Ipak je sv. Otac dobio puno zahvala od pravoslavnih sveenika, roditelja i djece,5 Samo komunistiki boljevizam nije pokazao nikakve zahvalnosti. tovie: zabranio je katolikim sveenicima papinske komisije svaki apostolat, tako da nisu smjeli javno vriti svoje sveenike slube. Naskoro je slijedila poznata parnica protiv 15 katolikih prelata i sveenika. Parnica, koja se odigrala u samoj Moskvi, svrila se smrtnom osudom nadbiskupa Cieplaka (kako smo ve

ore spomenuli) i prelata Budkiewicza, dok su ostali sveenici ili osueni na viegodinju kaznionu ili zatvor."

Kako je sv. Otac o svemu tom mislio, vidi se iz njegove izjave u tajnom konzistoriju od 23. svibnja 1923.: Sve, to se dogodilo, ne e zaustaviti dobrotvornoga djela, koje smo pred toliko mjeseci poeli i nastavili. Nastavit emo ga sve dotle, dokle to smatramo potrebnim, i dok nam se za to daje mogunost.7 A ova mogunost prestala je potpuno u drugoj polovici 1924. Bijede i gladi bilo je dodue preko cijele zime 1924.25., ali papi nije vie bilo mogue da pomogne umiruim masama. Ipak Pije XI. nije zaboravio ruskoga naroda. U konzistoriju od 18. prosinca

4 Sed ante omnia humili pree ac supplici instabimus, ut paena iniinitae Rassorum raultituini, inedia ciaorientium, quos quidcn tanto cariores hal.eratts quan'o calamilosiores cernimus, divinarr< benignitaiem ctmciliemus. (Acta Apo-stclicae Sedis XIV, 1922, str. 419).

5 Vidi M. D' Herbigny, S. J,, navedeno djelo Por. ivot 931., str. 297. - 8.

6 Tone pojedinosti o cijeloj parnici te o atmosferi onih dana daje Fran-cis Mc Cullagh, The bolshevik persecution of Christianity, London .1924, Djelo je takoer izalo neto kasnije u njemakom prijevodu: Die Verfolgung des Christentums durch die Bolschewiken, Paderborn.

7 Acta Aposlolicae Sedis XV, 1923, str. 250.

66 PAPINSTVO I MOSKVA

1924. govorio je opet o alosnim prilikama u Rusiji. Meu ostalim je rekao, da je odluio da nastavi svoju karitativnu akciju u korist ruskog naroda bilo u samoj Rusiji bilo u drugim dravama.8

Karakteristian je osobito jedan dogaaj u preanjim godi-nama, koji je sasvim jasno pokazao, kako boljevika vlada hoe sustavno da se bori protiv vjere i Crkve. Jo u svibnju 1922., kad je bijeda bila osobito velika, boljevici su poeli plijeniti svetita. Odnijeli su sve skupocjenije predmete, da ih pretvore u novac. Sv. Stolica predloila je sovjetskoj vladi, da bi prodala Vatikanu rekvirirane kalee i druge premete svetoga obreda iz katolikih crkava u Petrogradu.

Evo odnosnoga teksta iz pisma Dravnog Sekretarijata Nje-gove Svetosti od 14. svibnja 1922. ruskom delegatu ierinu:

. . . U vezi s ovim imam ast izvijestiti Vas, da prema jednom brzoja-vu od Msgr.-a Cieplaka sv. Ocu dravne vlasti petrogradske zahtijevaju, da im se predaju sveti i dragocjeni predmeti obreda, da bi se novac, koji se stee od njihove prodaje, upotrijebio za ublaivanje gladi.

to se toga tie, hitno izvjeujem Vau Preuzvienost, da je sv. Otac spreman da kupi ove svete predmete i da ih deponira kod nadbiskupa Cie-plaka. Ugovorena cijena bit e isplaena neposredno Vaoj Ekscelenciji ili ko-me drugome, koga vlada bude imenovala.

Molim Vau Preuzvienost, da mi izvoli to skorije o ovoj stvari odgo-voriti i da izvoli poslati potrebne upute u Petrograd . .. 9

Sama sovjetska vlada na ovaj prijedlog nije reagirala nego je nastavila da plijeni crkve. Svakako se ve u tom postupanju moglo vidjeti, da joj nije bilo samo do toga, da doe no novca, ego da je ujedno htjela da vodi boj protiv Crkve.

Konkretne prilike bile su najbolji dokaz, da je boljevizam sasvim ozbiljno shvatio Lenjinovu izjavu, naime da je vjera du-hovna rakija, i da je sa svom odlunou elio da porui monu-mentalnu zgradu ruske religije,10

* Acta Apostolicae Sedis XVI, 1924, str. 494. Vidi takoer Friedrich Ritter von Lama, Papst Pius XI. Sein Leben und Wirken. A-Ugshmg 19:i'i, str. 147.

" Francis Mc Cullagh, navedeno djelo, str. 368-69. Na poetku spomenu-tog lista zauzela se Sv. Stolica za osloboenje patrijarhe Tihona i drugih pre-lata pravoslavne crkve,

i0 Vrijedno je u tom pogledu proitati ove spise; Michel D' Herbigny S. J., La tyrannie sovitique et le malheure Russe, Paris 1923. Vidi str, 193: slu-beni cirkular, kojim se zabranjuje vjeronauk u koli i u crkvi. Michel D' Herbigny S. J., L' aspect religieux de Moscou en octobre 1925. {Orientalia shri-stiana, V, 1926) ili u njemakom prijevodu pod naslovom Das Kreuz unter dem Sowjetstern, Illertissen (Bayern) 1927, Orientalia christiana, V, 1925: La lgislation sovitique contre la religion. Traduction des documents officiels du commissariat du peuple la justice. M. D' Herbigny S. J,, Seelsorgerfahrten in Sowjet-Russland, Illertissen (Bayern) 1929.

PAPINSTVO I MOSKVA

Godine su minule, a prilike su krenule sve na gore. Samo neka trenutna neodlunost, koja je imala svoje prave

razloge u raznim gospodarskim potrebama, hranila je u nekim manje upuenim krugovima nadu, da e u skoro vrijeme iznova-doi do nekog barem donekle podnoljivog vjerskoga trpljenja. Spominjem ovdje samo u kratkim crtama ono kratko vrijeme poslije smrti Lenjinove, kad su Staljin i Trocki dva najvea suparnika u povijesti boljevizma zbog svojih suprotnih na-zora o daljnoj gospodarskoj politici neto zaustavili tok i razvitak: dogaaja.11 No im je bezobzirni Staljin pobijedio, pala je odmah kocka i u vjerskom pogledu. Gospodarska pjatiljetka nala je svoju dopunu u posebnom nacrtu, koji je predviao postepeno zatvaranje crkava i ruenje uvenijih svetita. Ovim je sustavna borba proti vjeri i crkvi tako rei dobila zakonsku snagu. Slije-dili su najcrniji dani u povijesti ruskoga naroda. Bezbonici su plijenili i ruili po tono odreenom rasporedu.12 Sveenici ili slubenici kulta morali su redom u Sibiriju, ukoliko naime nisu bili bez pravne presude ubijani po samim zatvorima. Vjernici su takoer bili izloeni istoj sudbini. Crkva se praktiki morala vratiti u katakombe modernoga stila. Od ljudi se izriito trailo otvoreno i iskreno priznanje ateizma.13

Nemogue je ovdje izbrajati sva ona bezbrojna zloinstva, koja su zauvijek neuvenom sramotom .okaljali boljeviki barjak. Progoni su bili isto tako strani i grozni kao u prakransko doba, U mnogom pogledu izumjeli su boljevici jo stranija sredstva za muenje vjernih svjedoka vjere i Crkve nego necivilizirane vlasti starog poganstva.

Razumljivo je, da sovjetska bezbona tampa nije zaboravila namjesnika Kristova na zemlji. Pisala je neprestano proti papi. Izrugivala je osobito podlim karikaturama katolike obrede, alt u prvom redu samoga Sv. Oca.14

11 Poredi moj lanak Boljevika pjatiljetka u Novoj Reviji, 1932., br. 2, str. 142-43, i Konkretna slika boljevike gospodarske politike u ivo-tu-, 1931., br. 8.

Vidi moj prikaz Boljeviki bezbonici u ivotu, 1932., br. 10. 13 Mnogo o tom pie Dr. K. Cramer, Das Notbuch der russischen Chri-

stenheit- Berlin-Steglitz 1930. Mgr Michel D' Herbigny, Le front antireli-gieux en Russie Sovitique, Paris 1930. Mgr Michel D' Herbigny, La guerre antireligieuse en Russie Sovitique (La Campagne de Nol), Paris 1930. Georges Goyau, Dieu chez les Soviets, Paris 1929.

14 Najkarakteristinije karikature ovog pravca mogu se nai u ovim dje-lima: Dr. K. Cramer, navedeno djelo; Jakob Niitges S. I., Katholizismus und Kommunismus, Kln 1931; Dr. Adolf Ziegler, Die russische Gottlosenbewegung, Mnchen 1932; Dr. Konrad Algermissen, Die Gottlosenbewegung der Gegen-wart und ihre Ueberwirdung, Hannover 1933.

PAPINSTVO I MOSKVA

List sv. Oca od 2. veljae 1930.

Znaajno je, kako je Pije XI. na ovo more neopravdanih napada, na ove neasne optube i bezobrazne lane tvrdnje reagi-rao. U tom pogledu je njegovo pismo, to ga je uputio kardinalu Baziliju Pompilju 2. veljae 1930., vanredno znamenit dokumenal Zbog njegove velike vanosti navodimo ovdje gotovo cijeli tekst.

Gospodine kardinale! Duboko nas diraju strana i svetogrdna zloinstva, koja se ponavljaju

i svaki dan sve vie rastu protiv Boga i protiv dua bezbrojnoga puanstva Rusije tako milih naem srcu ve i radi toga, to trpe, a kojima pripadaju to-liki poboni i plemeniti sinovi i slubenici ove svete katolike apostolske i rimske Crkve, poboni i plemeniti do heroizma i muenitva.

Po primjeru svojega predasnika svete uspomene Benedikta XV. Mi smo od poetka Svojega Pontifikata umnoili napore, da zaustavimo strani progon i da od onih naroda uklonimo teke tete. Pobrinuli smo se takoer, da zamolimo vlade zastupane na konferenciji u Genevi, neka se jednodune sloe u izjavi, koja bi bila mogla pritediti mnoge nevolje Rusiji i 'cijelom svijetu, t. j. da zajedniki proglase kao uvjet svakoga 'priznanja sovjetske vlade potivanje savjesti, slobodu bogotovlja i crkvenih dobara.

Naalost ove su tri toke koje bi najvie koristile onim crkv. hije-rarhijama, to su nesreom ocijepljene od katolikog jedinstva bile napu-tene zbog vremenitih interesa, koji bi jote bolje bili zatieni, kad bi razn vlade bile prije svega potovale prava Boja, Njegovo kraljevstvo i Njegovu pravdu. Isto je tako, naalost, bilo otklonjeno Nae izravno posredovanje, da se spasu od unitenja i sauvaju za svoju tradicijsku i vjersku upotrebu sve-te posude i ikone, koje su sainjavale poklad pobonosti i umjetnosti, drag

, srcima sviju Rusa. Ipak smo imali tu utjeha, da smo izbavili od kaznenog pro-cesa skopanoga sa smrtnom kaznom i uspjeno potpomogli glavu ruske hije-rarhije, patrijarhu Tihona, dok su plemeniti darovi katolikog svijeta spasa-va!i od gladi i strane smrti vie od 150.000 djece, koju su nai izaslanici dne-vice hranili sve dotle, dok nijesu bili prisiljeni napustiti svoj dobrotvorni rad, jer se radije rtvovalo smrti na hiljade nedunih nego gledalo, gdje ih hrani kranska ljubav.

Ovo svetogrdno bezbotvo bjesni nesamo protiv sveenika i odraslih vjernika, meu kojima uz druge rtve, vjerne potovanju Boga, na poseban nain pozdravljamo nae predrage sinove, katolike sveenike i redovnice, u-tamniene, prognane i osuene na robiju sa dva svoja biskupa, Naa asna brata, Boleslavom Sloskanom i Aleksandrom Frisonom te naim zastupnikom za slavenski obred, katolikim egzarhom Leonidom Fjodorovom. No organiza-tori ateistikih borbi i protivuvjerskoga fronta hoe prije svega da izopae mlade, da iskoriste njezinu prostodunost i njezino neznanje te mjesto da joj prue pouku, znanje i uljudnost, koja uostalom kao i potenje, pravda pa i samo blagostanje ne moe napredovati i cvasti bez vjere, oni je orga-niziraju u Savez boraca-bezbonika prekrivajui nazadak moralni, kulturni, a jednako i ekonomski, agitacijom kako neplodnom tako i neovjenom, u kojoj se djeca potiu, da denunciraju roditelje, da unitavaju i blate vjerska

PAPINSTVO I MOSKVA

zgrade i znakove, a povrh svega da kaljaju svoje due svim porocima i naj-sramotnijim materijalistikim zabludama, kojih pokretai htijui pogoditi vje-ru i samoga Boga prouzrouju propast umova i same ljudske naravi.

Zbog ovih ekscesa, koje smo Mi vie puta s bolju igosali u svojim konzistorijalnim alokucijama te nedavno i u svojoj enciklici ob odgoji mlade-i, nijesmo ni sami prestali moliti svakog dana ni odreivati, da se moli za ovg milijune dua otkupljenih krvlju Isusa Krista, koje podbadaju i gotovo fiie, da obeaste svoje krtenje, tradicijsku pobonost svojih obitelji prema presv. Djevici i napokon posljednje ostatke asti i dunog potovanja kunog svetita. A da naemo suradnju za svoje napore protiv tolikih zala, ustanovili smo posebnu komisiju za Rusiju povjerivi njezino predsjednitvo, kako Vi to dobro znate, Naem ljubljenom sinu kardinalu Luigiju Sinceru. Istotako smo od prvih sedmica Svojega Pontifikata odobrili i oprostima obogatili uzdah: Spasitelju svijeta, spasi Rusiju, a ponovno tokoai zadnjih mjeseci dvije mo-litve, kojima se ruski narod preporuuje slatkoj udotvorki od Lisieuxa, sr'. Tereziji od Djeteta Isusa. Odobrili smo i inicijativu, koju je od prologa stu-denoga poduzeo Na Institut za istone narode, da se dre konferencije uistinu dokumentarne i znanstvene, koje bi iroku javnost upozorile na neke sveto-grdne atentate, to ih Savez boraca-bezbonika organizira na golemom so-vjetskom podruju idui ak preko i protiv ve po sebi dosta proti- uvjerskog teksta prevratnog ustava. Ustanovili smo doista sa zadovoljstvom, da su ovaj primjer iz Rima slijedile mjesec dana kasnije sline konferencije i sastanci u Londonu, Parizu, Genevi, Pragu i drugim gradovima.

Ali ovo kvarenje te slubeni, javni znaaj tolikih psovki i bezvjerstv trai openitije i sveanije zadovoljtine. Zadnjih boinih blagdana nije bii samo zatvoreno vie stotina crkava, nisu samo spaljene mnogobrojne ikone, nametnut rad svim radnicima i kolskim polaznicima te ukinute nedjelje, ne-go je jo dolo do toga, da su bili prisiljeni tvorniki radnici mukarci i eae da potpiu oitovanje formalnog otpada od vjere i mrnje protiv Boga pod prijetnjom, da e biti lieni svojih iskaznica za kruh, odijelo i stan. bez kojih svaki stanovnik one nesretne zemlje mora umrijeti od gladi, bijede i zime. Osim toga su u svim gradovima i po mnogobrojnim selima bili organizi-rani sramotni pokladni prizori, kao n. pr, oni, to su ih gledali strani diplo-mate u samoj Moskvi, u sreditu grada prigodom boinih sveanosti. Vidjelo se naime prolaziti kola, na kojima se je nalazila brojna djeurlija odjevena u sveta odjela, koja se izrugavala Kriu i na nj pljuvala. Na drugim automo-bilskim kolima bila su podignuta velika boina drvca, na kojima su bile za vrat objeene brojne lutke, to su predstavljale katolike i pravoslavne bisku-pe. U sreditu pak grada druga mlaarija vrila je svakojake svetogrdne ine protiv Kria.

Stoga, da sami na najbolji mogui nain uinimo djelo naknade za sve or.s svetogrdne napade, a istotako da na zadovoljtinu pozovemo vjernika svega svijeta, odredili snio, gospodine kardinale, e na blagdan sv, Josipa, dne 19. najbliega mjeseca oujka poemo u Nau Baziliku sv. Petra i da ondje na grobu apostolskog prvaka odsluimo jednu Misu okajavanja, pomirenja i nak-nade za tolike i tako strane uvrede boanskog Srca i za spasenje tolikih dua slavljenih na tako otre i teke kunje, te za olakicu Naega predragog ruskog aroda, eda konano prestane ova velika nevolja, te da se pojedinci i narodi

70 PAPINSTVO I MOSKVA

Sto prije vrate u jedini ovinjak jedinog Spasitelja i Osloboditelja, Gospodina naega Isusa Krista. Poto zamolimo od Njegovoga Presvetog Srca oprotenje i milost za rtve pa i za same krvnike, zazvat emo presvetu i neokaljanu Djevicu Mariju Majku Boju, njezinoga preistog zarunika sv. Josipa, za-titnika ukupne Crkve, posebne zatitnike Rusa i to sv. Anele, sv. Ivana Krstitelja, sv. Nikolu, sv. Bazilija, sv. Ivana Zlatoustoga, sv. irila i Metodija i sve druge svece, a posebice sv. Tereziju od Djeteta Isusa, kojoj smo Mi na osobiti nain povjerili budunost onih dua.

Dok Vas meutim pozivamo, gospodine kardinale, da izdate zgodne odredbe za ovu sveanu otpronju, sigurno se nadamo, da se ne e samo kler i puk Naeg Rima, nego i sva Naa asna braa katolikog episkopata i sav kranski svijet sjediniti s Naim molitvama bilo istog dana bilo u koji drugi za to oznaeni blagdan.

Sigurni, da e Boja Providnost u odreenom po njoj asu pripremiti i dati potrebita sredstva, e se poprave moralne i materijalne ruevine onih ne-preglednih krajeva, koji ine esti dio zemalja itavog svijeta, Mi emo me-utim sa svim zanosom due ustrajati u ovoj molitvi zadovoljtine i pomirbe, koja e, kako se nadamo, privui Boju samilost nad ruski narod.

U toj nadi podjeljujemo od srca Vama, gospodine kardinale, i svim o-nima, koji e se pridruiti nama u ovoj kriarskoj vojni molitava, apostolski blagoslov, zalog nebeskih milosti.15

Ako se ovo pismo poredi s gore navedenim pape Benedikta XV., onda se vidi sasvim jasno i razgovijetno, kako je dranje papinstva prema Moskvi od prvog poetka nemira do najstranijih trenutaka bure ostalo uvijek jedno te isto. Uvijek oinska zabri-nutost i bezuvjetna konzekvencija, a osobito oaloena i zabri-nuta ljubav. Kompromisa nema i ne moe biti, zato zahtjevi ostaju uvijek jedni te isti, ali se u svemu oituje najivlja spremnost i enja za mirom. Konano je to i sustavna nota nae Majke Crkve.

I tako e ova dva papinska lista zacijelo nositi obiljeje epohalnih dokumenata, ne to bi moda pokazala jedan novi put nego to su vanredno vana. Jer u ove dane nedvolinog sveto-gra i obeaenja ukupne kranske kulture nijedna druga nad-lena sila nije protestirala, nego su naprotiv iz kratkovidnih inte-resa redom rtvovale veliki dio svoje naslijeene batine. Samo je Sv. Stolica podigla svoj glas i to sa irokogrudnosti, koja ne poznaje granice. Pozvala je c i j e l o o v j e a n s t v o na po-mo i to s v i m narodima bijedne Rusije bez obzira na vjerske razlike!

Privatno su se dakako svi bez razlike zgraali, kad su uli o zapravo divljakoj krvolonosti crvenih demona i o ne-pregledno velikom broju nevinih etava. Ali prave samilosti i volje za pomo nije niko pokazao tako puno kao Sv. Stolica. Papinstvo se zacijelo u ovom satu neviene nude opet poka-zalo svjetionikom istine i pravde, vjernim uvarom neotuivih

15 Acta Apostolicae Sedis XXII, 1930, str. 89-93. Hrvatski prijevod u -Katolikom Listu, 1930., br. 8 (str. 88-89).

PAPINSTVO I MOSKVA

ljudskih prava i kulturnih tekovina, zatitnikom slabih i potite-nih. Jednom rijeju: papa se pokazao pravim ocem svega ovje-anstva.

Odgovori boljevika.

Odgovori boljevika ma papinski protest bali su to gori, to su nastavili sustavno nogama gaziti najosnovnija neotuiva ljudska prava. Papa je Pije XI. sad kod boljevikih bezbonika najomrznutija linost. Njegova je slika izvjeena u raznim karika-turama, a njegovo protestno pismo izdaju za poziv na kransku kriarsku vojnu i na oruanu intervenciju kapitalistikih drava.18

Sovjetski bezbonici s velikom panjom prate sve dogaaje po zapadnoj Evropi. U antireligioznoj tampi jako se uvaava rad katolike Crkve, u prvom redu dakako samog Vatikana. List Antireligioznik17 donio je meu ostalim komentar ili glose k papinskoj enciklici o svjetskoj krizi,18 Sadraj se moe ve una-prijed pogoditi: u svakoj reenici sv. Oca vide kapitalistike zamke i vladoljubive enje. Dok papa pri nabrajanju uzroka svjet-ske krize spominje na prvom mjestu istoni grijeh ili alosnu batinu grijeha, dotle boljeviki komentar veli: kapital je kriv, a ne istoni grijeh; istoni je grijeh samo lukavo sredstvo, kojim se mrnja naroda na kapital hoe navrnuti u drugu koloteinu.

No, budui da i ruski bezbonici znaju, e Crkva zabacuje sve izrode kapitalizma, stoga onda prikazuju to stanovite kao podmuklu neiskrenost i socijalnu demagogiju. Crkva ne bi po njima ustala proti kapitalizmu zbog naelne nepomirljivosti s dananjim oblicima kapitalizma nego jedino iz crkveno-politikih razloga, da bi naime sauvala svoj utjecaj na masu naroda i da bi revolucijskoj struji zaprijeila put. Crkva bi se veoma bojala komunizma, jer, kako Antireligioznik veli , ima na stotinu tisua i milijuna ljudi, koji ne e da umnu, koji hoe orujem da si izvojte svoja prava.

Onda se Antireligioznik poziva na priznanje sv. Oca o brzom irenju ateizma i nadodaje odmah razloge ove pobjede ateizma: ljudi toboe uviaju, da vjera i Bog kode materijalnom blagostanju. K navedenim rijeima sv. Pisma Hoc genus non eiicitur nisi per orationem et ieiunium Ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom (Mt. 17, 21) slijedi opet zanimljiv ko-mentar. Antireligioznik prosvjeuje masu! Zato trebaju ljudi da se mole? Jer molitvom ovjek postaje ponizan, a ugnjetavani puk treba da ostane ponizan; nadalje molitvom treba ovjek da

111 Poredi Dr. A. Ziegler, navedeno djelo, str. 168-71; Dr. K. Algermissen, r_i

72 PAPINSTVO I MOSKVA

zaboravi na svoju glad i da misli na nebeske radosti! emu po-kora i samozataja? To nije za sve, samo za siromani narod, a e za bogatae!

To je opet dobro zrcalo boljevikih metoda u borbi protiv vjere i Crkve tampom. Napadaji su tako smijeni, da ne treba ita pridodati kao odgovor. S v e je b e z t e m e l j a , a l i de -m a g o k i !

Kad je sv. Otac dao urediti vatikansku radio-stanicu, glo-sirali su to bezbonici na ovaj nain: Papa sasvim bezobrazno upotrebljava tehniku.10

Oe, oprosti im, jer ne znaju, to ine! P a k a k o j e Sv. S t o l i c a n a s v e t o o d g o v o r i l a ?

Na svetkovinu Krista Kralja prole godine konzekrirana je u Rimu blizu bazilike S. Maria Maggiore crkva posveena sv. Antunu pustinjaku i predana bogosluju svih katolikih slaven-skih obreda. Tom je zgodom Pije XI. izdao Motu proprio, u kojem se oituje njegvoa oinska briga i blagonaklonost prema ugnjetavanim narodima Rusije.20

Sv. Otac je naloio, da se svaki petak, a sveanije svaki prvi petak u mjesecu obavi prema propisima stare slavenske slube posebna molitva, koja nosi naslov Dulcissime Jesu; osim toga da se zazivaju nebeski zatitnici, kojima je on sam prepo-ruio ruski narod.21 A svake e se godine obaviti sveana molitva Kristu Spasitelju i Kralju svijeta. Napose je sv. Otac naloio, da upravitelji Apostolstva Molitve u ovom hramu osnuju posebnu zajednicu, koja e se predati naknadivanju i ispatanju zloinstva boraca bezbonika.28

E v o , t o j e o d g o v o r K r i s t o v a n a m j e s n i k a n a r u n e n a p a d e i k l e v e t e b e z b o n o g r e i m a , k o j i j e n e p r a v d u p r o g l a s i o s v o j i m i d o l o m . O d g o v o r u d u h u O n o g a , k o j i j e n a k r i u m o l i o : P a t e r , di-i n i t t e i 11 is, n o n e n i m s c i u n t q u i d f a c i u n t O e , p r o s t i im, j e r ne z n a j u , t o r a d e . (Luka 23, 24)

Dr. V. Keilbat h. 19 Dr. A. Ziegler, navedemo djelo, str. 136.

Poredi Acta Apostoiicae Sedis XXIV, 1932, str. 353-54. 21 Isto tamo: . . . invocationes addantur ad Beatissimam Dei Genitricem

Virginem Mariam et ad caelestes illos Patronos, quibus Russian populos speci -aliter commisimus et committimus, sanctum videlicet Nicoiaum thaumaturgum Myrensem et sanctam Theresiam a Jesu Infante.

22 Isto tamo: Ut vero omnes slavici ritus filii Nostri ad eaidem graiis impiorandas magis magisque excitentur, praecipimus ut qui Consociation! prae-sunt, quam Apostolatum Grationis vocant, peculiarem eiusdem generis coeiuta ia hoc tempio instituant, qui de reparations et expiatione pro nefandis athe-orum militantiam sceleribus maxime sit sollicitas.