Pčelarenje uz L.R.košnice.pdf

DŽEMAL POPAJA

PČELARENJE UZ L.R.

KOŠNICE

Sarajevo, 2010.

Autor i izdavač: Džemal Popaja dipl.

inž. mašinstva

PČELARENJE UZ L.R. KOŠNICE

Recenzent : Prof. dr. Tarik Bajrović Lektor: Đulsema Šaljić

Adresa autora: Trg nezavisnosti 26/4 Sarajevo 033451142 061 257 288

Pčelarenje uz L.R. košnice 2010

Ovu knjigu posvečjem Mojoj supruzi Suadi koja je

svojom nesebićnom energijom davala podršku u mom radu.

Autor



5

U V O D ................................................................................................. 13

PČELINJA ZAJEDNICA ................................................................. 14

Matica ....................................................................... 15

Pčele radilice ............................................................. 16

Trutovi ....................................................................... 19

PČELINJE GNIJEZDO .................................................................... 20

Saće ........................................................................... 21

Leglo ......................................................................... 22

Hrana ......................................................................... 23

Cvjetni prah - polen ............................................. 25

Nektar i med ......................................................... 27

Voda ...................................................................... 30

TOPLOTA ......................................................................................... 31

PČELINJI UBOD ............................................................................. 32

RASE PČELA ................................................................................... 33

Kranjska pčela ........................................................... 34

Italijanska pčela ........................................................ 35

ANATOMIJA PČELE ....................................................................... 36

Glava pčele ................................................................ 37

Grudi pčele ................................................................ 38

Krila pčele ................................................................. 39

Zadak pčele .............................................................. 39

PČELINJAK ..................................................................................... 40

Stanište pčela - košnice ............................................. 40

Langstroth-Root „LR.“ košnica ................................ 41

Šta je dobra košnica .................................................. 45

Šta je pčelinjak .......................................................... 46

Vrste pčelinjaka ......................................................... 47

Stacionarni pčelinjak ............................................ 48

Seleći pčelinjak .................................................... 49

Ekološki pčelinjak ................................................ 50

Prostorija za potrebe pčelara ................................ 51

PRIBOR I ALAT ............................................................................... 52

ŠTETOČINE PČELA ....................................................................... 55


6

Voskov moljac ........................................................... 55

Mravi ......................................................................... 59

Ose i stršljenovi ......................................................... 60

Miševi i rovčice ......................................................... 61

Ptice ........................................................................... 63

Medvjedi ................................................................... 64

BOLESTI PČELA ............................................................................ 64

Nezarazne bolesti ...................................................... 65

Prehlađeno leglo ................................................... 65

Majska bolest ........................................................ 66

Zarazne bolesti .......................................................... 67

Varoza ................................................................... 67

PROCIJENA STANJA U ZAJEDNICI BEZ OTVARANJA

KOŠNICE ......................................................................................... 72

Zajednica bez matice ................................................. 72

Grabež ....................................................................... 72

Pročisni izlet .............................................................. 73

Rano proljeće ............................................................ 73

Proljeće ..................................................................... 73

UVJETI OD KOJIH ZAVISI UNOS MEDA .................................... 74

ŽIVOT ZAJEDNICE KROZ ČETIRI GODIŠNJA DOBA ........ 77

ŽIVOT PČELINJE ZAJEDNICE U PRIRODI ................................. 78

ZIMA ..................................................................................................... 82

POILO ............................................................................................... 83

PRVI ZIMSKI PREGLED ................................................................ 84

ČIŠĆENJE PODNICE ...................................................................... 85

SANIRANJE PČELINJIH ZAJEDNICA ......................................... 85

SPAJANJE PČELINJIH ZAJEDNICA ............................................ 86

UGRADNJA SATNIH OSNOVA ..................................................... 87

Armiranje satnih osnova van okvira ......................... 87

Armiranje satnih osnova u okviru ............................. 88

Električno utanje satnih osnova ................................ 89

Bušenje okvira .......................................................... 89

STIMULATIVNO PRIHRANJIVANJE ........................................... 90

SAKUPLJANJE CVJETNOG PRAHA ........................................... 92


7PROLJEČE ........................................................................................... 93

PROLJETNI PREGLED ZAJEDNICA ............................................ 94

PROŠIRENJE ZAJEDNICA ............................................................ 95

GRADNJA SAČA ............................................................................ 96

NADOPUNA HRANE U PROLJEĆE .............................................. 98

SAVIJETI PČELARU ....................................................................... 98

ROJENJE .......................................................................................... 99

SPRIJEĆAVANJE ROJENJA ......................................................... 101

Vještačko razrojavanje ............................................ 102

Sprečavanja rojenja, zajednica bez započetih matičnjaka ............................................................... 103

Sprečavanja rojenja, zajednica sa započetim matičnjacima ........................................................... 106

ZAŠTO VRŠIMO ZAMIJENU MATICE ....................................... 109

PRONALAŽENJE MATICE U ZAJEDNICI ................................. 110

DODAVANJE OPLOĐENE MATICE ........................................... 111

GODIŠNJI RASPORED BOJA ZA OBILJEŽAVANJE MATICA . 114

NEZGODE NA PČELINJAKU ...................................................... 115

Zajednica sa maticom trutušom .............................. 115

Zajednica sa lažnom maticom ................................. 116

Zajednica - bezmatak ............................................. 116

Grabež na pčelinjaku ............................................... 117

Tiha grabež ......................................................... 118

Vidljivi grabež .................................................... 118

MED ............................................................................................... 121

Vađenje okvira za vrcanje ...................................... 121

Vrcanje meda .......................................................... 123

Vrcaljka ................................................................... 124

Kristalizacija meda .................................................. 125

Kvalitet meda .......................................................... 125

Preporuke EU za med ............................................. 127

LJETO ................................................................................................. 129

PREGLED PČELINJE ZAJEDNICE ............................................. 129

PRIPREMA ZAJEDNICA ZA ZIMU ............................................. 130

OCIJENA RADA MATICE ............................................................ 133

JAČINA ZAJEDNICE .................................................................... 134


8 PRIHRANJIVANJE PČELA .......................................................... 134

KAKO PRIPREMITI INVERTOVANI SIRUP .............................. 135

PRIPREMA POGAČA ................................................................... 137

Hladnim postupkom ........................................... 137

Topli postupak .................................................... 138

KAKO RASPOREDITI HRANU ZA ZIMU .................................. 139

NADOPUNA ZIMSKE HRANE .................................................... 140

JESEN .................................................................................................. 142

UZIMLJAVANJE ZAJEDNICA ..................................................... 143


9

OSNOVNI BIOGRAFSKI PODACI Džemal Popaja (Alija) Rođen sam u Sarajevu, 8. avgusta 1938. godine gdije sam završio osnovno i srednje obrazovanje a na Mašinskom fakultetu u Sarajevu sam diplomirao 1965. godine. Tragajući za nekim hobijem izabrao sam pčele, odnosno bavljenje pčelarstvom a prve košnice sam nabavio 1975. godine i od tada nisam prekidao. Bavljenjem ovim veoma interesantnim ali i za cijelu društvenu zajednicu korisnim zanimanjem ispunjavalo je moje svo slobodno vrijeme. Iako učesnik brojnih predavanja poseban uticaj na moje buduće opredjeljenje bila su predavanja pčelara Venera Ivana o dvomatičnom pčelarenju koje sam usvojio za svoj budući rad kao i nabavku L.R. košnica. Danas svoja iskustva rado prenosim mladim ljudima a posebno onima kojima je potrebno profesionalno opredjeljenje. Autor sam brošure „Pčelarenje uz varou“ koju sam publikovao 2002. godine. Oženjen sam i imam dvije kćeri

A u t o r


10

R E C E N Z I J A za knjigu „Pčelarenje uz L.R. košnice“ Recezent prof. dr. T. Bajrović, Veterinarski fakultet, Sarajevo. Gosp. Popaja Džemal je nakon više od 30. godina bavljenja pčelarstvom uspio svoje znanje i iskustvo pretočiti u veoma interesantnu i korisnu knjigu i tako se pridružiti autorima pisane riječi iz ovog domena na ovom području. Brojni seminari u svrhu edukacije ili doedukacije pčelara te brojna poznanstva i razmijene iskustva pomogla su mu da napiše vrlo prihvatljivo štivo koje će pčelaru pomoći da ono što radi bude i ekonomski vrijednovano. S obzirom da i sam pčelari L.R. košnicama dugi niz godina odlučio je da upravo košnicu ovog tipa „ponudi“ a pored osnovnih tehničkih karakteristika u knjizi su opisani brojni zahvati i zakonitosti koje se moraju poštovati u tehnologiji pčelarenja L.R.- om košnicom kroz sva četiri godišnja doba u uvijetima kontinentalne klime. Važnije zarazne bolesti pčela uistinu nisu detaljno opisane u ovoj knjizi, izuzev varoze, preko koje se obijektivno mogu kontrolisati i sve druge bakterijske i virusne bolesti, i za koju je autor u više navrata preporučio mijere preventive i terapije.


11

Na kraju, smatram da će ova knjiga obogaćena brojnim fotografijama dobro poslužiti đacima i studentima da upotpune svoja znanja postignuta iz ove veoma važne grane stočarstva. Prof. dr. Tarik Bajrović


12

Glavni uvijet u borbi za veće prinose je da su

zajednice razvijene, o tome Đerzon kaže

„Najtežeje u pčelarenju dobro spremiti sve

zajenice za zimu“, a grof Ehrenfals navodi: „Ko zna valjano da

spremi svoje zajednice za zimu taj je vješt pčelar“.


13

U V O D

Pčelarstvo je grana poljoprivrede u kojoj se uzgaja i iskorištava medonosna pčela, (lat. Apis mellifera). Direktna korist od pčelarenja je od prinosa meda, cvjetnog praha, voska, matične mliječi, pčelinjeg otrova, propolisa a indirektna od oprašivanja poljoprivrednog i drugog bilja i smatra se znatno većom od direktne koristi. Svaki pčelar pristupa pčelarenju prema svojoj ličnosti, mogućnostima, znanju i uvijetima piše. Ne postoje opća pravila kako se pristupa pčelarenju i kako treba pčelariti ali se određene zakonitosti razvoja pčelinje zajednice svakako moraju poštovati. Osim toga pčelar mora stalno svoje znanje proširivati i teoretski jer je teorija temelj prakse. Uz nabavljene pčelinje zajednice a najbolje jednog tipa košnica pčelar treba da nabavi i nešto vlastitog pčelarskog pribora. Ako pčelar želi da iskoristi veći broj paša, i time ostvari veće prinose, on treba da svoj pčelinjak seli na mjesta intenzivne paše, a ne kaže se badava u narodu „nema meda bez točkova“. Prije odabira mjesta za postavljanje pčelinjaka mora se svestrano razmotriti lokacija. Pčelinjak mora biti zaklonjen od jakih vjetrova, naročito


14

sjevernog, a košnice okrenute jugoistoku, i odmaknute od javnih puteva. Dobro bi bilo da nisu smještene ispod dalekovoda i da ne ugrožavaju ljude i stoku u neposrednoj okolini. Pčelar koji nema dovoljno teoretskog a ni praktičnog znanja najbolje je da u početku nabavi dvije do tri košnice i da ih postavi što bliže mjestu stanovanja.

PČELINJA ZAJEDNICA

U normalnoj pčelinjoj zajednici živi i radi tri vrste pčela koje razlikujemo prema spolu, izgledu, obliku, veličini i radnim zadacima.

To su jedna matica, nekoliko desetina hiljada radilica, dvije do tri hiljade trutova, saće i hrana. Na (sl.1) prikazani su šematski članovi pčelinje zajednice.

Matica Trut Radilica Sl. 1 Članovi pčelinje zajednice


15

Matica

Maticu zovu i kraljicom pčelinjaka (sl. 2), ali se i ona sama za taj naziv mora izboriti. Njen prvi zadatak nakon što se izleže 16-tog dana je da nađe sve ostale matice u matičnjaku i ubije ih prije nego se izlegu. Nakon toga ona mora na izlete iz košnice na oplodnju sa trutom. Matica sama određuje da li su zajednici potrebne radilice (neplodne ženke) ili trutovi (mužjaci), i da u zavisnosti od toga odabere kako će jaje položiti. Nakon što je matica položila jaja u ćelije saća, pčele radilice (kućne pčele) odabirom vrste i količinom hrane određuju iz kojih će se jaja izleći radilice, trutovi ili matice. Prije samog polaganja jaja, matica se uvuče u ćelije saća da bi se uvjerila da je u njima sve u redu, njen rad prate radilice, koje joj dodaju hranu, miluju je pipcima i poklanjaju joj pažnju. Matica luči feromone koji na pčele djeluju kao hemijska poruka a prenoseći ih međusobno uspostavlja se uticaj matice na zajednicu. Matica se izleže iz oplođenog jajeta a pčele je hrane cijelo vrijeme matičnom mliječi u posebno proširenoj ćeliji saća - matičnjaku. (sl. 3).

Sl. 2 Matica Kranjske rase


16

Pčele uzgoje novu maticu u situacijama:

kada hoće da se roje tzv. „rojevi matičnjaci“,

kada nisu zadovoljne starom maticom što nazivamo „tihom zamjenom matice“

kada pčelar nepažnjom rignječi maticu ili je pčele uklupče i ubiju nazivamo „prisilni matičnjaci“.

Matica izlazi na parenje više puta (sl.4) a kad počne da polaže jaja više ne izlazi iz košnice, osim sa prirodnim rojem.

Matica nesleđuje genetske osobine od truta 75%.

Pčele radilice

Radilica je također ženka, ali sa zakržljalim jajnicima. Ona u nedostatku matice može također zalijegati jajašca ali iz njih s obzirom da su neoplođena izlježu samo trutovi. Pčele radilice (sl. 5) su najbrojniji članovi pčelinje

zajednice a broje od oko 12.000 u zimskom

Sl. 3 Zreli matičnjaci

Sl. 4 Parenje matice


17

periodu, do oko 48.000 na vrhuncu razvoja u proljeće. One iz prirode donose u košnicu nektar, cvjetni prah i vodu da bi od toga spravljale hranu. Smisao rada pčelinje zajednice je u sakupljanju i skladištenju hrane za period kada je u prirodi neće biti. Najveće skladištenje se ostvari za vrijeme jakih paša. Na osnovu radova koje obavljaju možemo pčele podijeliti na kućne pčele i izletnice. Podjela rada u košnici je sljedeća:

čistačice - čiste svoje i ostale ćelije saća (pčele u dobi do 3 dana)

hraniteljice - hrane larve mješavinom medam i polena a matice matičnom mlijeći (pčele u dobi od 3 do 11 dana)

graditeljice - grade saće, spremaju nektar i ventilišu košnicu (pčele u dobi od 12 do 18 dana )

stražarice - čuvaju košnicu od neprijatelja (pčele u dobi od 19 do 21 dana)

Sl. 5 Pčela radilica


18

radilice - donose u košnicu nektar, polen, propolis i vodu (pčele u dobi od 22 dana pa do smrti)

Navedena podjela rada kućnih pčela nije kruto vezana za vremenske rokove, tako da pojedina vrsta rada postepeno prelazi iz jedne u drugu, a prema potrebi mogu se pojedini rokovi i skratiti ili produžiti. Pčele, još dok obavljaju kućne radove, izlaze nekoliko minuta u toku dana na tzv. orijentacione letove pri čemu biraju najtopliji dio dana kada masovno izlaze praveći krugove ispred i oko košnice što pčelari nazivaju i igrom mladih pčela. Broj pčela izletnica koje prikupljaju hranu, vodu, propolis te ostalo potrebno za razvoj i održanje zajednice razlikuje se i ovisi o ukupnom broju pčela u zajednici (jedan kg pčela broji oko 10.000 jedinki).

Kada zajednica broji oko 15.000 pčela broj izletnica je oko 2.300 ili oko 15%





19



Prema novijim saznanjima pčelnja zajednica dostigne prosiječan broj od 32 a rijeđe je to 48 hiljada pčela. Do početka ljeta pčela radilica živi prosiječno oko 21 dan dok u zimskom periodu živi znatno duže, kako bi održale vrstu te odgojile nove generacije pčela. Zimi se pčele nalaze u neaktivnom stanju koje nazivamo i period relativnog mirovanja.

Trutovi

Trutovi (sl. 6) su muški članovi zajednice a znatno

su krupniji od pčela radilica i na njih su oslonjeni po pitanju ishrane. Njihov razvoj traje najduže a kad dostignu spolnu zrelost (14-ti dan po izlijeganju) izlaze na parenje, koje ne prežive jer ostavljaju cijele spolne

Sl. 6 Trut


20

organe u tijelu matice. Obično se svi trutovi okupe na jednom mjestu u zraku gdje dođe i matica a samo najbrži trut je oplodi. U pčelinjoj zajednici trutovi žive uglavnom tokom ljeta, od marta do septembra što se poklapa sa periodom u kojem pčelinja zajednica očekuje sparivanje matice. Ponekad, ako nema dovoljno hrane za cijelu zajednicu, radilice izbacuju trutove van košnice jer njihove larve za razvoj troše pet puta više hrane nego larve radilica. Pčele, spremajući se za zimu izbacuju trutove iz košnice ukoliko je matica zdrava i oplođena. Prvo ih tjeraju sa mjesta u košnici gdje se nalazi hrana a zatim iznose iz košnice. Proizvodnjom trutova pčele kvare radiličko saće. Najbolji način borbe protiv trutova je držanje mladih i kvalitetnih matica koje odgajaju znatno manje trutova.

PČELINJE GNIJEZDO

Pčele žive u svom gnijezdu u košnici koje se sastoji od većeg broja sača na kojima se nalaze pčele i hrana. Tu one donose polen, nektar i vodu odlažući ih u ćelije saća. Broj saća nije stalan a zavisi od veličine ili jakosti zajednice, od starosti


21

zajednice i o veličini i obliku prostora u kojem se nalaze. Da bi smjestile viškove meda, pčele gnijezdo proširuju i to u većini slučajeva vertikalno.

Saće

Saće (sl. 7 i 8) je izgrađeno od voska kojeg luče pčele radilice u starosti od 12-tog do 18-tog dana života svojim žlijezdama koje se nalaze na zatku. Na jednom saću se nalazi najveći broj radiličkih ćelija, jedan broj (većih) trutovskih i poneki početak matičnjaka koji se obično nalazi na ivici saća ili u nekom ulegnuću.

Radiličke ćelije služe za izvođenje pčela radilica i za smještaj meda i polena. Ove ćelije su duboke od 10-12 mm a široke od 5,2 do 5,3 mm. Na jednom kvadratnom cm su 4 takve ćelije.

Sl. 7 Izgrađeno saće

Sl. 8 Radilice na novom saću


22

Trutovske ćelije su dublje i šire od radiličkih i služe za izvođenje trutova i smještaj meda.

Leglo

Kada matica položi jaja ona se zalijepe svojim manje razvijenim krajem za dno ćelije i to pod pravim uglom u odnosu na satnu osnovu (sl. 9) Poslije tri dana jaje se spusti na dno ćelije i iz njega se izleže larva sedefastobijele boje koju pčele najprije okruže matičnom mliječi a potom mješavinom meda i polena (sl.10).

Larva ostane savijena na dnu ćelije dok sasvim ne poraste tada ćeliju zatvore pčele voštanim poklopcem. Larva pčele isprede svoj kokon pri kraju devetog dana od polaganja jajeta a desetog dana se ispravi. Ovim se označava početak predlutkinog razvojnog stadija. Odrasla pčela

Sl. 9 Položeno jaje

Sl. 10 Larva u mliječi


23

progrize čeljustima voštani poklopčić na ćeliji i izlazi van. Razvojni stadijumi matice, pčele radilice i truta su slični, što je prikazano u tabeli br. 1.

Tab. br 1 Faze razvoja članova pčelinje zajednice

u danima

Hrana

Pčele se hrane mješavinom koju čine: cvjetni prah, nektar, medljika i voda. Mlade pčele radilice koje još nisu postale izletnice pripremaju hranu od cvjetnog praha koji u ishrani pčelinje zajednice ima posebnu namjenu.

Faze razvoja pčele Matica dana

Radilica dana

Trut dana

Larva 3 3 3

larva se zatvori 8 8 10

Izliježe se 16 21 24

Spolno zrelo 21 - 38

Oplodnja 22-24 - nakon 14

dana


24

Od mješavine meda, cvjetnog praha, mlječi i sekreta podjezičnih žlijezda, spravljaju posebnu vrstu hrane kojom hrane larve pčela radilica i trutova. Da bi pčele radilice mogle da luče sekret iz podjezičnih žlijezda, lučiti mliječ, spravljati hranu za ishranu matice i lučiti vosak moraju koristiti znatne količine cvjetnog praha u ishrani. Kada u pčelinjoj zajednici nestane cvjetnog praha smanjuje se proizvodnja matične mliječi a time i razvoj zajednice. Bez matične mlijeći ne mogu se odgajati niti izvoditi nove generacije pčela. Pčele se u tom slučaju brzo iscrpe, postaju nesposobne za rad i ranije uginu. Tamo gdje postoje uvjeti mogu se pomoću hvatača (sl.11) prikupiti dovoljne količine cvjetnog praha, konzervirati i ostaviti za zimske potrebe. Važno je spomenuti da je cvjetni prah prenosilac raznih bolesti pa stoga treba povesti računa da se pčelama daje cvjetni prah od zdravih pčelinjih zajednica. Okvire sa cvjetnim prahom prilikom uzimljavanja zajednice, treba obavezno približiti centru legla. Tako će se sačuvati cvjetni prah tokom zime (od plijesni) i biće lakše dostupan pčelama.

Sl. 11 Skidač cvijtnog

praha


25

Cvjetni prah - polen

Cvjetni prah ima veoma značajnu ulogu u ishrani pčela i ima više funkcija a svaka od njih je toliko važna da uvijetuje opstanak pčelinje zajednice (sl. 12). Cvjetni prah biljaka cvjetonoša je sadržan u cvjetnim prašnicima. Polenova zrnca iste biljke imaju nepromjenjivu veličinu, oblik, boju i površinu. Na osnovu ovih karakteristika u laboratoriji se može odrediti ne samo porijeklo već i procenat biljaka koje je posjećivala pčela, odnosno porijeklo nektara - meda. Poslije nektara cvjetni prah je najvažnija pčelinja hrana pa ga pčelari nazivaju i pčelinji hljeb. Pčele cvjetni prah donose u košnicu na zadnjim nožicama a pčelar ga može sakupljati prije nego što ga pčele unesu u košnicu. Cvjetni prah u košnici pčele deponuju u ćelije saća. Kvaseći pljuvačkom doneseni cvjetni prah pčele stvaraju grudvicu koje glavom sabijaju u ćelije sača puneći ih malo više od polovice a zatim to zaliju medom. Prikupljeni cvjetni prah je kvalitetniji što je u njemu veči broj različitih boja zrnaca a suši se na temperaturi do 400C u struji zraka i strogo vodeći

Sl. 12 Pčela na cvijetu


26

računa da ne dođe u kontakt sa sunčevim zrakama. Osušeni cvjetni prah ne smije imati više od 8% vlage. Orijentaciono možemo provjeriti dali je cvjetni prah dobro osušen ako iz ruke ispustimo osušen cvjetni prah na tvrdu podlogu tada treba da se odbija od nju stvarajući oštar zvuk a stiskanjem u ruci cvjetni prah ne smije se lijepiti. Tokom godine pčelinja zajednica potroši oko 30 kg cvjetnog praha.

Kako pčele sakupljaju cvjetni prah Pčele radilice cvijetnim prahom pune prazne ćelije saća najčešće iznad i oko legla (sl. 13) u obliku vijenca kako bi bio pristupačan prilikom ishrane legla. Kad u prirodi ima dosta cvjetnog praha i kad su uvijeti za njegovo sakupljanje povoljni pčele radilice pune i ostale dijelove saća pa i one okvire na čijem saću nema legla. Da bi pčele izletnice masovnije unosile cvjetni prah neophodno je da u prirodi ima nektara i obratno. U proljeće a i kasnije, kad pčelinja zajednica počne ubrzanije da se razvija, potrebno je više polenovog praha pa ga pčele izletnice ubrzanije unose. Imajući u vidu da

Sl. 13 Cvjetni prah - perga


27

pčele cvjetni prah kao i med ostavljaju u rezervi za period kad ga u prirodi neće biti proizilazi da izletnice unose cvjetni prah cijelog pašnog perioda. Cvjetni prah i perga praktično nemaju zamjenu, tim prije što se cvjetni prah može veoma lahko sakupiti i uspješno čuvati do upotrebe.

Nektar i med

U prirodi postoje dva izvora slatkih sokova iz kojih pčele proizvode med: nektar i mediljka (medena rosa). Nektar je slatki sok koji izlučuju medonosne biljke iz posebnih žlijezda - nektarija. One se obično nalaze u cvijetu biljke. Hemijski sastav nektara kao i koncentracija šećera u njemu, različit je i ovisi o vrsti medonosnog bilja. Pčele sakupljaju slatke sokove u prirodi i donose ih u košnicu u svom medenom mjehuru. U medenom mjehuru nektar se miješa s tvarima koje pčela luči iz svojih žlijezda. Po dolasku u košnicu pčela predaje sakupljeni nektar mladim pčelama hraniteljicama, čije žlijezde imaju veću sposobnost da pretvaraju složene u jednostavne šećere (sl. 14). Daljnji postupak sastoji se u tome da pčele odlažu nektar u ćelije saća, ali samo do

Sl. 14 Rad pčela na

medu


28

polovice ćelije kako bi suvišna voda iz nektara što prije isparila a pod djelovanje mfermentacije povećava se istovremeno dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovog pretvaranja u med. Medljika (medna rosa) je slatki sok koji izlučuju razne vrste lisnih uši. Med proizveden od mediljke naziva se med medljikovac. Pojavljuju se periodično, uodređenim vremenskim intervalima, na lišću pojedinog zimzelenog i listopadnog drveća, najčešće na listu: bora, jele, smreke, vrbe, hrasta, pitomog kestena i dr. Med medljikovac sadrži znatno više mineralnih materija nego drugi medovi a razlikuje se i po boji, ukusu, vremenu kristalizacije itd, što opet zavisi u prvom redu od vrste drveća sa kojeg se skuplja medljika (sl.15) i od vrste insekata koji je proizvode.

Za ljudsku ishranu medljikovac je odličan, cijenjen je i ima dobru cijenu na inostranom tržištu. Jedina mu je mana što nije pogodan kao hrana pčelama za prezimljavanje. Sadrži

znatne količine nesvarljivih materija a pošto pčele zimi ne mogu redovno da izlijeću na pročišćavanje te se nesvarljive materije gomilaju u probavnim organima pčela radilica pa dolazi do oboljenja i

Sl. 15 Medljika na jeli


29

proliva. U težim slučajevima može uginuti izvjestan broj pčela radilica pa čak i cijela zajednica. Med je najbolja hrana za pčele. Kada je riječ o prihranjivanju pčelinjih zajednica treba znati da su med i cvjetni prah najbolja hrana i da za njih praktično ne postoji potpuna zamjena. Međutim, pčele se u velikoj mjeri prihranjuju konzumnim šećerom u raznovrsnim oblicima: šećerno-medno tijesto, šećerne pogače, šečerni sirupi a ponekad i šećerom u kristalu. To se čini skoro isključivo iz ekonomskih razloga jer je šećer znatno jeftiniji od meda. Ukoliko je ta razlika u cijeni veća utoliko se šećer više upotrebljava za prihranjivanje pčela. Čist prirodni pčelinji med je najbolja hrana za pčele zato što u njemu ima preko 70 raznovrsnih sastojaka veoma značajnih za pčelinji pa i čovječiji organizam. Konzumni šećer ima samo saharozu pa i nju pčele treba da prerade u niže oblike šećera (g1ukozu i fruktozu) da bi ga mogle koristiti kao hranu. Na kraju, u medu uvijek ima i polenovih zrnaca kao i drugih sastojaka, u prvom redu bjelančevina i vitamina koji blagotvorno djeluju pri ishrani pčela. Svi sastojci koji se nalaze u medu čine da pčele odgojene na medu žive 10 do 15 dana duže od onih odgojenih na šećeru. Pčele hranjene medom su krupnije, vitalnije i sa razvijenijim pojedinim organima, otpornije su na bolesti a ono što je


30

najvažnije sposobne su da prikupe znatno veće količine meda. No i pored svega toga, pčele se u znatnom obimu prihranjuju šećerom.

Voda

U životu i razvoju pčelinjih zajednica voda ima veoma značajnu ulogu, naročito u pojedinim periodima u toku godine. Šteta je što veliki broj pčelara ne posvećuje skoro nikakvu pažnju ovome a to se najbolje vidi i po tome što mnogi pčelinjaci uopće nemaju pojilica. Veoma je važno da se zna koliko pčele troše vode, i kada su im potrebne manje a kada veće količine vode. U periodu zimovanja pčelnje zajednice troše male količine vode. Računa se da jedna pčelinja zajednica prosječne jačine troši zimi od 4 do 10 grama vode dnevno. Zato su im dovoljne količine vode koje se nalaze u medu, voda koju iz zraka upija med u otvorenim ćelijama saća i voda stvorena kondenzovanjem vodene pare u košnici. U normalnim klimatskim uvijetima u periodu unosa većih količina nektara, pčelama, također, nije potrebno donositi vodu sa strane. U velikom broju medonosnih biljaka nektar ima dosta vode, ponekad i do 70% pa pčele ulažu veliki napor da odstrane suvišne količine vode iz nektara prilikom njegove prerade u zreli med.


31

Pčelama su potrebne veće količine vode:

rano u proljeće kada počne intenzivan razvoj zajednice

u vrijeme kada se pčele počnu prihranjivati šećernim i šećerno-mednim - pogačama ili sirupom veće koncentracije.

Svi navedeni razlozi upućuju na pojilice a postupak je sljedeći :

pojilice treba postaviti što ranije s proljeća, na osunčano mjesto kako se pčele ne bi navikle da donose vodu iz drugih izvora jer se od toga veoma teško odvikavaju,

najbolje je koristiti higijenska poila, kao što je na sl.16.

TOPLOTA

Pčele gube pokretljivost pri temperaturi od 10 do 120C, a kod 90C se ukoče. Stoga se zimi pri temperaturama od 10 do 120C skupljaju u klupko u ulicama između okvira i tako prezimljavaju. Pčele unose hranu kada je temperatura vani oko 120C i veća pa se ne preporučuje davanje sirupa u

Sl. 16 Higijensko

poilo


32

rano proljeće sve dok noćna temperatura ne pređe +10OC. Prvog lijepog dana zimi, kada temperatura bude oko 150C, pčele izlijeću iz košnice i oslobađaju se izmeta koji se je nakupio u njihovom zadnjem crijevu što nazivamo pročisnim izletom.

PČELINJI UBOD

Pčela radilica za svoju odbranu koristi žaoku ili žalac (sl.17). Žalac je šupalj a na oštrom kraju obrnuto pravcu uboda nazubljen poput pile. Kada radilica ubode, šupljinom žalca poteče pčelinji otrov u ranu a zbog nazubljenosti ne može da ga vrati što znači da ga nepovratno gubi. Uz žalac zaostane i kompletan aparat za ubadanje pa pčela uskoro ugine. Pčele bodu samo onda kada osjete opasnost za svoju zajednicu. Ako se čovjek ili životinja nađu na njenom putu ili udaraju po košnici one će prvo da oblijeću oko onog ko ih uznemirava spremajući se da ubodu a ujedno pozivaju i druge pčele na napad. Tad je najbolje ostati miran i ne činiti nikakve nagle pokrete.

SL. 17 Žaoka


33

Galama u blizini pčelinjaka, neugodan miris životinja, znoja i dr. može takođe razdražiti pčele na napad i ubod. Ako je dobra paša i dobar unos nektara tada su pčele zauzete sakupljanjem i neće da bodu. Ima takvih trenutaka da se može vrcati na otvorenom prostoru u neposrednoj blizini košnica a da pčele ne napadaju. Najljuće su pčele na sparini i vjetrovitom vremenu a najmirnije u vrijeme obilne paše jer su tada teške i pune nektara. Ima ljudi koji su alergični na ubod pčele o čemu bi trebalo voditi računa prije počinjanja bavljenja ovim poslom.

RASE PČELA

Pčele pripadaju kolu člankonožaca, redu insekata i rodu opnokrilci. U Rod medonosnih pčela (Apis), u koju spada i domaća pčela, spadaju četiri vrste:

Istočna medonosna pčela (Indijska) lat. Apis cerana

Džinovska medonosna pčela lat. Apis dorsata

Patuljasta pčela lat. Apis florea i

Zapadna medonosna pčela lat. Apis mellifera


34

Zapadna medonosna pčela Apis mellifera ima četiri rase:

Kranjska, lat. Apis mellifica carnica Italijanska,lat. Apis mellifica ligustica Kavkaska,lat. Apis mellifica caucasica

Tamna, lat. Apis mellifica mellifica Za nas su najinteresantnije prve dvije rase koje su i najrasprostranjenije na svijetu.

Kranjska pčela

Ova pčela (sl.18) dobila je ime po kranjskom području u Sloveniji, u kojoj je i najprije proučavana. Tijelo joj je crne boje prstenovi pokrivemi sivkastosrebrnastim dlačicama. Pčelinja zajednica je dosta mirna, burnog razvoja u proljeće a sklone su i rojenju, koje zavisi od

Sl. 18 Pčela radilica Kranjske rase


35

lokalnih uvijeta i načina pčelarenja. Zajednice su produktivne i daju visoke prinose meda kada vladaju povoljni uvijeti paše. Med poklapaju bijelim poklopcima, što je značajno kod proizvodnje meda u saću. Dobro zimuju i ekonomične su u potrošnji hrane.

Italijanska pčela

Italijanska pčela je porijeklom sa Apeninskog poluotoka, žućkaste je boje a adaptirana je na dugotrajne paše i blagu klimu.

Ima vrlo blagu ćud, slabije izražen nagon za rojenjem, snažan razvoj tokom ljeta i jeseni te vrlo visoku plodnost matice. Loša osobina ove pčele je zalijetanje u tuđe košnice zbog čega nije omiljena kod nekih pčelara.

SL. 19 Pčela radilica Italijanske

rase


36

Leglo održava sve do u kasne jeseni i zimuje u jakim zajednicama koje troše mnogo hrane preko zime. Odlikuju je slabiji instinkt za sakupljanjem propolisa i nektara ali odlično eksploatiše slabiju pašu (sl.19)

ANATOMIJA PČELE

Pčela je sitna ali anatomski vrlo složene građe. Tijelo pčele se dijeli na: glavu, grudi i zadak (sl. 20) a neki opisuju vanjske i unutarnje organe u pčela. Vanjski organi sastoje se od: kožnog dijela, krila i nogu a unutarnji od različitih sistema kao što su: živčani, dišni, krvožilni, spolni, probavni, osjetilni i žljezdani.

Sl. 20 Tijelo pčele

Krila pčele

Grudi pčele

Glava pčele

Zadak pčele


37

Tijelo pčele obavijenо jе čvrstom hitinskоm opnоm, kojа se nazivа оklop ili kоžni skеlet. Njimе su obavijеni svi mеhki dijеlоvi, odnоsnо cijеlо tijеlо. Оpnа sе sastоji iz dvа slоjа: spоljаšnjеg - čvrstоg i vrlо оtpоrnоg, i unutrаšnjеg - mеhkоg slоjа, sаstаvljеnоg оd ćеlijа kоjе prоizvоdе hitin. Zа tаj оklоp pričvršćеni su mišići kоji služе zа pоkrеtаnjе pоjеdinih, hitinskih plоčа. Spоljаšnji diо tijеlа оbrаstао jе gustim mаljаmа i dlаčicаmа.

Glava pčele

Glava pčele je trouglasta, gotovo srcastog oblika i ima više dijelova od kojih se ističu: tačkaste oči, složene očni, ticala, prednja čeljust, zadnja čeljust, usni aparat, jezik i ticala.(sl. 21). Složene oči su građene od velikog broja oćih jedinica sličnih saću s kojima pčele vide na sve strane. Pipcima ili ticalima pčele osjećaju a osobito čuju. U usnama imaju vilice i

Sl. 21 Glava pčele


38

to u gornjoj usnici zadnju čeljust kojom sakupljaju cvjetni prah i obrađuju voštane listiće za gradnju saća. Prednja čeljust s usnicama načini cijev u kojoj je pomično rilce za skupljanje slatkog soka - nektara i prenose ga u medeni mjehur.

Grudi pčele

Grudi su sastavljene od tri prstena koji čine gotovo okruglu čahuru na kojoj se nalaze krila i tri para nogu koje joj služe za hodanje, čišćenje tijela i sakupljanje cvjetnog praha. Na svakom prstenu je par nogu koje su sastavljene od više članaka (sl. 22). Prvi par nogu je tako udešen da pčela može ići po glatkim predmetima i za čišćenje tijela. Na srednjim nogama nalaze se dlačice za sakupljanje cvjetnog praha i skidanje cvjetnog praha sa stražnjih nogu. Stražnji par nogu je najrazvijeniji i za pčelu najvažniji. U donjem dijelu ima udubljenje u kojem pčele prenose cvjetni prah u košnicu.

Sl. 22 Noge pčele


39

Krila pčele

Pčela ima četiri opnasta krila od kojih su dva prednja na srednjem, a dva stražnja na posljednjem grudnom prstenu. Krila su ispresijecana žilama koje ukrućuju krila. Pčela prilikom leta spoji prednja i stražnja krila kukicama za vezu i tako brže leti. Kada pčela miruje prikupi krila uz tijelo. U jednom minutu krila pčele izvrše oko 200 pokreta a može da leti brzinom od 20 do 40 km/sat.

Kubitalni indeks govori o čistoći rase, odnosno utjecaju drugih rasa pčela u uzgoju. Kubitalni indeks (sl. 23) je odnos stranica na

prednjem krilu pčele radilice.

Zadak pčele

Zadak pčele radilice ima šest segmenata. Svaki segment sastoji se od dva dijela: gornjeg (leđnog) i donjeg (trbušnog) segmenta. Segmenti su međusobno povezani mehkom

Sl. 23 Kubitalni indeks


40

kožicom i pomični su, što omogućuje da se zadak pčele produži i proširi.

Radilica izlučuje vosak pomoću 4 para voskovnih žljezda. Na donjem - trbušnom segmentu nalaze se hitinske pločice sa sitnim rupicama na koje izlaze sitni listići voska (sl. 24) kojeg izlučuju žlijezda. Matica i trut

nemaju voskovih žljezda.

PČELINJAK

Stanište pčela - košnice

Pčele mogu da žive bez zaklona ali ne dugo iz prostog razloga jer bi bile izložene kiši, vjetru i mnogim neprijateljima (sl. 25 i 26). Pčele se u prirodi nađu na raznim mjestima, kao npr. u zemlji, kamenu a najčešće u šupljini drveta.

Sl. 24 Lističi voska

Sl. 26

Gnijezdo na grani

Sl. 25

Roj na grani


41

Ako tu bude više otvora pčele će sve zatvoriti propolisom a ostaviti samo jedan koji nazivamo leto. Kada je čovjek osjetio slast meda a velikom mukom došao do njega, počeo je da razmišlja kako da pčele donese bliže kući pa tako počinje razvoj košnice. Prve košnice su bile bez okvira i njih nazivamo košnice sa nepokretnim okvirima. Probleme u vezi sa prostornim razmakom između zida košnice i okvira, razriješio je čuveni američki pčelar Langstroth a svoj pronalazak patentirao je davne 1851 godine.

Langstroth-Root „LR.“ košnica

Lorenz Lorain Langstroth (1810-1895) začetnik američkog pčelarstva je patentirao a Root (1838-1924) nešto modificirao košnicu koja je nazvana zajedničkim imenom Langstroth-Root-ova košnica tj. skraćeno „L.R.“ Svi njeni dijelovi su zamjenjivi i koristimo ih prema potrebi zavisno od paše i godišnjeg doba. Pred zimovanje košnica ima jedan do dva nastavka, a za obilnih paša proširujemo zajednicu dodajući joj veći broj nastavaka. Jedan do dva nastavka se koriste za plodište i mogu im se mijenjati mjesta što utiče poticajno na razvoj legla. Kada je zajednica jaka, uzimljena sa puno


42

pčela i hrane u gornjem nastavku, dobra matica već na početku proljeća ispuni leglom gornji nastavak i spusti se u donji. To je vrijeme da se zamijene mjesta nastavcima. Zavisno od razvoja zajednice dodaje se jedan ili dva medišna nastavka. Prilikom pripreme zajednice za zimu u dva nastavka, u gornjem nastavku treba da je posljednje leglo i da ima od 18 do 20 kg meda a u donjem ostanu prazni okviri ili sa malo meda. Slabije zajednice se uzime u jednom nastavku. Neki pčelari, stavljaju polunastavak iznad plodišta. Taj polunastavak služi kao rezerva hrane jer se iz njega ne vrca med. Ovaj tip košnice se smatra najraširenijim. Njeni okviri su jednaki i mogu se premještati iz jednog nastavka u drugi a posebno se može manipulirati čitavim nastavcima što je kod naprednog pčelarstva odlučujuće. Nastavak L.R. košnice ima 10 okvira određene veličine o čemu se mora voditi računa pri njihovoj izgradnji. Na sl. 27 je prikazana kompletna L.R. košnica a ona sadrži :

1. Podnicu sa letvicom za regulaciju

otvora - leta

2,3 i 4. Nastavke s okvirima i ugrađenim satnim osnovama.

5. Poklopac


43

6. Krov presvučen limom.

7. Matičnu rešetku (sl. 28)

8. Skidać cvjetnog – polenovog praha postavljen na leto košnice (sl. 29)

Dimenzije nastavka, okvira, polunastavka i poluokvira date su u tabeli 2 i 3 a presjek bočne stranice dat je na sl. 30. Mišljenje većine pčelara je da dijelove košnice treba izgrađivati od jelovog drveta i obojiti „eko“ bojama.

Sl. 28

Matična rešetka

Sl. 27

Komplet L.R. košnica

Sl. 29 Skidać polena

7

2

3

4

5

6

8


44

Sl. 30

presijek stranice (mijere u mm)

Tabela 2 Dimenzije nastavka i okvira u mm

Sastavni dijelovi

Dužina

Širina

Debljina

kom

Nastavak vanjske dimen.

412 242 20 2

504 242 20 2

Satonoša 480 26 20 1

Bočna letvica 232 36 9 2

Donja letvica 450 20 10 1


45

Tab.3 Dimenzije polunastavka i poluokvira u mm

Hvatač polena se može ugraditi u podnicu (ne skida se) kao i na leto iz vana (skida se). Matična rešetka (sl.27) je žičana ili plastična perforirana pregrada koja prekriva cijeli nastavak i kroz koju mogu da prolaze pčele ali matica ne može.

Šta je dobra košnica

U našoj zemlji nema standardizirane industrijske proizvodnje pčelarske opreme što poskupljuje pčelarsku proizvodnju a večina košnica nije napravljena po originalnim mjerama što opet otežava rad na pčelinjaku. Ukoliko ste izabrali L.R. košnice i želite pčelariti samo tom košnicom obratite pažnju i na sljedeće:

Sastavni dijelovi

Dužina

Širina

Debljina

kom

Polunastavak vanjske dimen.

412 147 20 2

504 147 20 2

Satonoša 480 26 20 1

Bočna letvica 137 36 9 2

Donja letvica 450 20 10 1


46

Na pćelinjaku treba imati samo jedan odabrani tip košnica i mijere moraju odgovarati tom tipu košnica.

Mišljena većine pčelara je da dijelove košnice trtba izrađivasti od jelovog drveta i ofarbati ih „eko“ bojom a obraditi dasku na optimalnu debljinu od 20 mm

Podnicu ne prikivati za nastavak

Šta je pčelinjak

Pčelinjak je skup košnica sa pčelama koje su smještene na slobodnom prostoru, ili u posebnoj stabilnoj ili montažnoj kućici, a mogu biti ugrađene i u vozilo. Pčelar je osoba koja se bavi uzgojem pčela, a pčelinja paša su biljke koje pčele posjećuju zbog sakupljanja nektara, medene rose, cvjetnog praha i propolisa.

Prije osnivanja pčelinjaka (Sl. 31) pčelar bi trebao da pročita koju pčelarsku knjigu i da jedno vrijeme pomaže nekom iskusnijem pčelaru u radu oko pčela. Najvažnije je da se oslobodi straha od uboda pčela i da istrajno radi sa voljom.

Sl. 31 Pčelinjak na otvorenom


47

Osnivanje pčelinjaka najbolje je započeti nabavkom dvije do tri košnice sa pčelama a najbolji period za nabavku pčela je proljeće i to mjesec april pošto je tada opasnost od uginuća pčela najmanja i relativno lahko se može utvrditi jačina zajednice, stanje matice i stanje rezervi meda. U slučaju neuspjeha početnik sa većim brojem košnica može izgubiti ne samo uloženi novac već i volju za daljim radom. Po nabavci, pčelar se mora početi brinuti da mu zajednice uvijek budu jake i zdrave, jer je to neophodan uvijet za uspjeh u budućem radu. Kad su košnice postavljene a javi se potreba premještanja na neko novo mjesto pčelinjak se mora dislocirati na veće udaljenosti (preko 3 km). Na kraća odstojanja vrši se premještanje samo preko zime kad pčele ne izlaze iz košnice duže od mjesec dana.

Vrste pčelinjaka

Pčelinjake prema načinu pčelarenja dijelimo na:

Stacionarne, Pokretne i Ekološke.


48

Stacionarni pčelinjak

Najbolje je pčelinjak postaviti uz pčelarovu kuću, po mogućnosti u sopstvenom dvorištu ili vočnjaku zaklonjenom od jakih vjetrova, na ocjeditom i osunčanom mjestu. Nije preporučljivo pčelinjak postaviti pored fabrika koje koriste šećer u svojoj proizvodnji, pored velikih puteva, željeznica, velikih rijeka i jezera. Mora se voditi računa da se pčelinjak ne postavi ispod dalekovoda a ma gdje da se nalazi mora biti zaštićen od uznemiravanja ljudi i životinja. Postolja za košnice moraju biti lahko upotrebljiva i dugotrajna. Oblik postolja će zavisiti i od terena. Postolje treba da je toliko odignuto od zemlje da podnica ne dodiruje tlo a ne smiju biti previsoka, jer tada pčelar ne može da pregleda košnicu. Razmak između košnica treba da je oko 30 cm a bolje je i veće da se ne bi pčele i matica zalijetali u tuđe košnice. Ispred pčelinjaka treba da je pokošena trava a neki preporučuju ispred košnica postaviti ter (ljepenka) papir koji će spriječiti rast trave, pčele će lakše ići prema košnici a lahko se može održavati higijena ispred košnica (sl.32 pčelinjak autora).

Sl. 32 Ljepenka ispred

košnica


49

Seleći pčelinjak

Idealno bi bilo kada pčele nebi trebale prelaziti više od 500-1000 metara u potrazi za hranom, što im omogućavamo seljenjem košnica u blizinu određene paše i to je uz iskorištenje gotovo svih paša - glavna prednost selećeg pčelinjaka. Nerijetko se događa da se nakon dužeg puta, pčele već nakon prvog dana ne vrate u svoju košnicu. To je osobito vidljivo kod slabijih i iscrpljenih zajednica. Događa se to doduše i u stacioniranim pčelinjacima, ali mnogo rjeđe i u daleko manjem broju. Ako se prilikom seljenja izgubi cca 0,5 kg pčela, jasno je da ćemo nakon 2 - 3 selidbe ostati gotovo bez svih starijih pčela. U toku selidbe pčelama se mora obezbijediti dobra ventilacija postavljanjem ventilacionih mreža ili na drugi način. U košnici za vrijeme kad su pčele zatvorene prilikom seljenja, treskanjem nastaje uznemirenost pčela u košnici a time i veća temperatura. Zatvorimo li pčele uz dobru ventilaciju, one će biti mirnije. Kod selećeg pčelarenja veći su troškovi naročito kada nemate vlastiti prijevoz, veća su uginuća ali i mogućnosti zatrovanja pčela ako odlazimo na kontaminirani teren. Većina pčelara koji se bavi selečim pčelarenjem kupe kamion ili prikolicu i uz male preinake koriste to vozilo.


50

Vrlo malo se posvećuje pažnje opremi kojom se pčelari što je veoma važno zbog sigurnosnih mjera pri seljenju (sl. 33). Prije lociranja zajednica potrebno je dobiti saglasnost vlasnika zemljišta što je uglavnom zakonom regulirano.

Ekološki pčelinjak

Kako se vidi na sl. 34 ovaj pčelinjak mora biti žičanom ogradom odvojen od ostalih sadržaja na terenu. Košnice moraju biti izgrađene od prirodnih materijala i obojene „eko“ bojama, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg zagađenja biljaka (blizine tvornica, ceste, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Satne osnove koje se upotrebljava u „eko“ pčelarstvu mora imati certifikat, zatim voditi evidenciju o prehrani pčela umjetnim sredstvima i njihovoj vrsti te količini.

Sl. 33 Pripreme za

seljenje

Sl. 34 Ekološki pčelinjak


51

Također se vodi evidencija o dijagnostici, ljekovima, liječenju, načinu primjene lijekova, dužini tretmana i sl. Bolesne pčelinje zajednice potrebno je odmah lječiti i izdvojiti u izolirani pčelinjak. U svrhu prevencije i liječenja Varoze preporučuju se organske kiselina koje su i inače sastavni dio meda. Pravilno rukovanje pčelinjim proizvodima, vađenje meda, pakiranje, distribucija, prodaja i skladištenje dati su u priručniku za dobru pčelarsku praksu - Federalno Ministarstvo PIU. Prema pregledu glavnih karakteristika ekološkog pčelinjaka možemo zaključiti da se on ne razlikuje mnogo od modernog konvencionlnog pčelinjaka kojeg vodi savjestan i educiran pčelar, osim što za ekološki treba strogo paziti na osiguranje zakonski uvjeta.

Prostorija za potrebe pčelara

Prostorija koju pčelar koristi za svoje potrebe treba da je prozračna, bez neugodnih mirisa koji bi mogli uticati na uskladišten med i jednim otvorom za izlaz pčela (sl. 35) ako se nađu u prostoriji i da je ravnog poda. Odložena rezervna oprema mora biti zaštićena. U posebnom ormaru gdje će se odlagati i čuvati hemijska sredstva i lijekovi. Relativna vlažnost bi trebala biti ispod 55% i bez kondenza.


52

Med se skladišti, u zatvorenim posudama, suhim, tamnim i provijetrenim prostorijama na temperaturi od 18 OC do 22 OC. Oprema koja je u dodiru sa medom mora biti od materijala koji je prihvatljiv za prehrambene proizvode (drvo je prihvatljivo), od antikorozivnog materijala i jednostavno za čišćenje. U toj prostoriji mora se zabraniti pušenje.

PRIBOR I ALAT

Da bi mogao normalno da radi oko pčela, pčelar treba da ima i potreban vlastiti pribor. Pozajmljivanje pčelarskog pribora, treba apsolutno izbjeći, u prvom redu zbog širenja opasnih pčelinjih zaraznih bolesti

Zaštitna sredstva i oprema kod rada sa pčelama (Sl. 36).

Sl. 35 Otvor za izlazak pčela


53

Pčelarska kapa i

kombinezon. Zaštitna oprema kod pregleda

pčela

Pčelarske zaštitne

rukavice

Američki nož

Dimilica služi za smirivanje pčela

Pčelarska četka

Viljuška za otklapanje

voštanih poklopaca

Elektrićni nož za otklapanje voštanih

poklopaca


54

Tepsija sa žičanom pregradom odignutom

od dna (za cijeđenje meda) i sa naslonom za

ram

Vrcaljka (za vrcanje

meda iz pripremljenih okvira), ima ih više

vrsta, manjih i većih na ručni i električni pogon,

radijalnih i tangencijalnih

Sanduk za alat.

U njega se spremi sitni alat koji treba ponijeti

na pčelinjak

Sl. 36 Oprema i pribor za pčelara


55

ŠTETOČINE PČELA

Kao i sva druga bića tako i medonosne pčele, pored bolesti i parazita, imaju i mnogo različitih neprijatelja koji im mogu nanijeti manje ili veće štete. To se nekada događa kao redovna pojava, a najčešće kao povremena nelagodnost za pčelinju zajednicu. Od štetočina su ugrožene kako pčele tako i njihovi proizvodi: med, vosak i polen. To važi i za pčelinja staništa (košnice) i okvire u njima. Najčešći su : Voskov moljac, mravi, ose, stršljeni, miševi, rovčica, ptice i medvjedi.

Voskov moljac

Najveće štetočine pčelinjeg saća su veliki voskov moljac (lat. Galleria mellonella) i mali voskov moljac (lat. Achroea grisella Fabr). Odrasli leptirići ne nanose štete već njihovi razvojni stadijumi kao što su larva i lutka koji kokonima oštećuju drvene dijelove okvira i košnice. Pored ove dvije vrste moljaca postoji i niz drugih štetočina koji se pojavljuju na saću i pčelinjim proizvodima, ali nisu toliko destruktivni, kao što je to slučaj sa voskovim moljcem. Čim pčelinja zajednica previše oslabi ili ugine, moljac je tu da sve razori po kratkom postupku, jer je za njegov optimalni razvoj i enormno


56

umnožavanje najbolja i jedina hrana saće u kojem su se legle pčele. Pošto se izlegu, larve moljca se hrane medom, voskom ili polenom ukoliko ih ima u okvirima. U košnici sa pčelama, larva buši tunel do središta osnove sata i tu se razvija zaštićena, a ako je to ispod poklopljenog legla, nanosi štetu samom leglu. Larve veoma brzo rastu i ako nema odbrane pčela, u stanju su za 10 do 15 dana da unište svo saće u košnici. Na mlađem saću i satnim osnovama voskov moljac

se teško održava i ne razmnožava, ali je zato starije saće, koje sadrži dosta keratinoze koja ostaje poslije presvlačenja lutki pčele, idealna hrana za voskovog moljca (sl. 37). Okviri sa medom i izvrcani okviri, ako nisu zaštićeni, postaju brzo plijen voskovog

moljca. To isto važi i za pergu u saću i cvjetni prah koji je dobijen iz hvatača polena. Metode suzbijanja voskovog moljca mogu biti:

u načinu rada sa pčelama (korištenje prirodnih mogućnosti za suzbijanje štetočina u košnici, i van košnice)

u primjeni hemijskih sredstava.

Sl. 37 Štete od voskova

moljca


57

Prvi način uključuje sljedeće elemente pčelarske prakse:

Održavanje jakih zajednica sa uvijek odgovarajućom rezervom hrane u košnici

Suzbijanje pčelinjih bolesti ili stanja koja mogu značajnije uticati na vitalnost zajednice

Uklanjanje otpada sa podnjače jedanput godišnje. Najbolje uraditi pri prvom pregledu i ne ostavljati okvire sa saćem nezaštićene

Zamjena matica čije pčele pokazuju nizak stepen higijenskog ponašanja jer je takva zajednica obično i najosjetljivija na napade voskovog moljca

Sprečavanje trovanja pčela pesticidima, pošto tada zajednica obično ostane bez velikog broja pčela.

Najnoviji način u borbi protiv moljca i svih njegovih stadija, je izlaganje okvira niskim teperaturama i to : od - 6 do - 7OC tokom 4,5 sata ili na -12OC tokom 3 sata . Na -15OC 2 sata svi stadiji moljac će biti uništen.


58

Rezervno saće može se izložiti temperaturi između +48 i +49OC pri kojoj će u toku 24 sata biti uništen moljac. Među hemijskim sredstvima korisna je primjena sumpornog dioksida (SO2) koji se zapali na žaru u prostoriji gde se čuva rezervno saće. Prostorija mora biti dobro zatvorena tako da pare sumpora ne mogu izlaziti van. Koristi se oko 50 gr sumpora na 1m3 prostora. Ukoliko se saće drži u nastavcima, njih treba naslagati jedan na drugi, pa u praznom nastavku na vrhu upaliti sumpor i prostoriju dobro zatvoriti. Mora se biti pažljiv i osigurati se od izbijanja požara. Sumporni dioksid ne uništava jaja moljca pa postupak treba ponavljati svakih dvadesetak dana, dok vrijeme ne zahladi i ne prestane razvoj larvi moljca. Prema preporukama Europske unije dezinfekcija okvira i tijela košnice zbog nozemoze i voskova moljca vrši se pomoču 90% sirćetne kiseline. Postupak je identićan onom sa sumporom. I ovdje se nastavci slože jedan na drugi u prostoriju ili u jednu veliku najlonsku kesu a na posljednji se stavi ohlađena kiselina (držana u frižideru prije upotrebe) a prostorija ili kesa se zatvore. Valja napomenuti kada se radi sa kiselinama da sve metalne predmete treba zaštititi masnoćom (mast za podmazivanje ležaja ili rastopljenim voskom), u suprotnom će zahrđati.


59

Ovo je razlog zašto se za ožičavanje okvira predlaže žica od nehrđajućeg čelika (prokma). Za 8 do 10 nastavaka punih okvira potrebno je 2 dl 90 % sirćetne kiseline. Nakon upotrebe hemikalija za zaštitu od voskova moljca ili nozemoze potrebno je saće dobro proventilirati prije nego što se stavi u košnicu.

Mravi

Ima mnogo vrsta mrava koji se vide oko košnica i na košnicama, a ponekad se nađu i u pčelinjem gnijezdu. Ako se košnice češće ne otvaraju, može se i čitav mravinjak formirati ispod poklopca ili u utopljavajućem materijalu. Neke vrste mrava mogu postati pravi problem za pčelinje zajednice, jer rado uzimaju med iz košnice, a da bi do meda došli napadnu i same pčele. Većina mrava se zadovoljava mrtvim pčelama i otpacima ispred košnice, ali je činjenica da prisustvo mrava na pčelinjaku iritira pčele. Na lokacijama gdje nema mnogo mrava obično se ne preduzimaju neke posebne mjere ali u šumskim područjima i zapuštenim pčelinjacima, postolja na kojima se nalaze košnice treba u vidu uske trake premazati mašću za podmazivanje ležaja. Još je bolje nogare od metala i drveta staviti u konzerve napunjene do pola starim motornim uljem.


60

Da bi se mravi odvratili od pčelinjaka, putanje kojima se kreću treba posuti petroleumom, a mravinjake rasturiti. Ukoliko problem sa mravima potraje, mravinjaci se sigurno uništavaju ugljendisulfidom. Da bi se to postiglo, u sredini mravinjaka treba napraviti dublju rupu i u nju sasuti kašiku ugljendisufida (sumpor dioksida ) i potom rupu zatvoriti. Mravi se mogu uništavati i drugim insekticidima koji se nalaze u prodaji i to često u vidu spreja. Samo ni u kom slučaju ne treba upotrebljavati sprej na košnici ili u njenoj blizini, jer se mogu teško oštetiti i uništiti pčelinje zajednice.

Ose i stršljenovi

Od avgusta pa sve do u jesen dok su aktivne, ose se pokušavaju uvući u košnice da bi došle do meda a ubijene pčele im služe za ishranu legla. Veliki su sladokusci i ne prezaju ni od nasilnog ulaska u košnicu, ali se pčele stražarice najčešće uspješno suprotstavljaju tome. Ako su zajednice iz nekog razloga oslabile, ta odbrana može biti nedovoljna tako da ose, ako se pojave u većem broju, mogu uništiti pčelinj zajednice. Zbog toga osinja i stršljenova gnijezda, bilo da su u zemlji, ili na nekom drugom mjestu, treba uništavati čim se otkriju rano u sezoni, najbolje


61

sprejom. Svi poslovi oko uništavanja moraju se obavljati noću kada su ose i stršljeni u gnijezdu. Za hvatanje osa mogu se koristiti i razni mamci, između ostalih do pola ispunjena flaša piva u koju se može kapnuti malo sirćeta i dodati jedna kašičica šećera. Ubrzo, čim dođe do vrenja, ose privučene mirisom ulaze u bocu i utapaju se. Pčele ne privlači sadržina boce, pa nema opasnosti za njih. Posebno treba naglasiti opasnost od stršljena u avgustu i septembru kad ih ima mnogo. Pored hemikalija protiv stršljena se predveče i u toku noći može primijeniti plamen u koji uznemireni stršljeni ulijeću i ugibaju.

Miševi i rovčice

Miševi su potencijalne štetočine koje mogu nanijeti velike štete pčelinjim zajednicama a najopasniji su zimi. Oni se najčešće uvlače u košnice u jesen kada vrijeme zahladni i mogu provesti cijelu zimu u košnici. Tu izgrade gnijezdo, jedu med i pčele, grickaju saće a što je najgore uznemiravaju pčelinje klupko. Takva zajednica loše zimuje i slaba izađe iz zime. Sem toga, veći broj okvira bude oštećen i zaprljan mišijom aktivnošću. Da bi se otklonila opasnost od miševa, najbolje je da pčelinjak bude čist, bez otpadaka, truhlog lišća i raznog krša.


62

Lasice i neotrovne zmije se hrane miševima, pa ih ne treba ubijati ili progoniti sa pčelinjaka. Mačke, mišolovke i otrovne mamce treba koristiti za suzbijanje ovog nezgodnog glodara. Miševi, a još više pacovi, mogu napraviti velike štete na mjestima gde se lageruje rezervno saće i ostali materijal. Da bi se miševima spriječio ulazak u košnice, tamo gdje ih ima, treba u oktobru postaviti „češalj“ na leta ali u toku zime paziti da se otvori na „češljevima“ ne zablokiraju mrtvim pčelama i tako onemogući izlet pčela. Ako se rovčica nađe na pčelinjaku, može zajednicu oštetiti više nego miševi jer se hrani pčelama a pošto je njeno tijelo veoma elastično, u stanju je da se provuče kroz otvore kroz koje miš ne može. Njeno prisustvo lahko se primijeti na letu košnica po izgrickanim pčelama. I zbog rovčice se mogu postaviti „češalj“. Najbolje je gredicu ispod košnice ili parče daske namazati plastičnim lijepkom na koji se rovčice lahko uhvate. Ako pčele ubiju miša ili rovčicu i ne mogu da ih izbace iz košnice, oblijepe ih propolisom pa ih pčelar nađe mumificirane ili raspadnute dijelove pčele iznesu a na podnjači ostane samo kostur.


63

Ptice

Ptice koje se hrane insektima sklone su da hvataju i pčele. Neke vrste ptica to ćine redovno a druge kada je malo drugih izvora hrane. Od svih ptica, najopasnija je pčelarica (lat. Nerops apiasler). To je lijepa ptica koja na leđima ima perje zagasito smeđe boje, glava, trbuh i rep su joj plavozeleni a pod vratom je zlatnožuta. Ona nadlijeće pčelinjak i hvata pčele koje se vraćaju sa paše a nekad u jatima se rasporede po liniji leta pčela i masovno ih uništavaju. Jedna ptica je u stanju za kratko vrijeme da utamani i do 200 pčela. Pčelarica je posebno opasna kada odgaja mlade. Da bi spriječili veće štete od pčelarica, one se mogu plašiti pucnjima iz lovačke puške. Krpa natopljena ugljendisulfidom, ako se ugura u rupu gdje se gnijezdi, pa se zatim nabije zemljom, sigurno će dovesti do uništenja ove štetočine. U toku zime djetlić može nanijeti velike štete pčelinjim društvima zato što može svojim jakim kljunom probiti zid košnice i uzrokovati ne samo oštećenje košnice već i jako uznemiriti pčelinje društvo. Sjenica, omanja ptica, također je veoma aktivna u toku zime na letu košnice, gdje hvata pčele koje pokušavaju da izlete napolje.


64

Medvjedi

U nekim našim planinskim krajevima, medvjedi predstavljaju veliku opasnost za pčelinjake. Zaštita visokim ogradama od bodljikave žice mnogo ne pomaže, jedino na šta se pčelar može osloniti to je električna ograda.

BOLESTI PČELA

Pčele radilice, matice i trutovi mogu biti prenosioci bolesti i u leglu i među odraslim pčelama u istoj košnici, širti bolest na druga područja a često i sam pčelar može širiti bolest kontaktom preko pčelarske opreme i okvira. Bolesti pčela mogu se podijeliti na:

nezarazne bolesti

zarazne bolesti i to: - odraslih pčela i

- bolesti pčelnjeg legla Za uspiješno liječenje bolesti prema uputstvu potrebno je odmjeriti i dati preporučenu količinu - dozu lijeka. Manja količina ne djeluje uspješno i može izazvati rezistenciju a veća može uzrokovati trovanje pčela.


65

Nezarazne bolesti

Nezarazne bolesti pojavljuju se uglavnom zbog pogoršanih uvijeta sredine a one nisu prenosive sa jedne pčele na drugu ili iz jedne ćelije saća u drugu. I kod ovih bolesti, može doći do slabljenja i na kraju do uginuća pčelinje zajednice. U nezarazne bolesti spadaju:

- prehlađeno leglo i - trovanje cvjetnim prahom (majska bolest )

Prehlađeno leglo

Prehlada dolazi kao posljedica većeg pada temperature u pčelinjem gnijezdu pa ugibaju i larve i lutke. Bolest se najčešće javlja u proljeće kada su moguća nagla zahlađenja a usljed zahlađenja pčele radilice ponovo se stisnu u klupko i jedan dio legla ostaje nepokriven pčelama te je izložen djelovanju niskih temperatura. Zato su promjene veće na krajnjim okvirima dok je u sredini stanje normalno. Uginule larve gube bijelu boju i sedefasti sjaj a poprimaju žućkastu boju koja kasnije prelazi u crnosmeđu pa crnu boju bez mirisa. Pčele radilice


66

izbacuju ispred košnice uginule larve ili lutke a zatim očiste ćelije. Kada se primijeti bolest potrebno je suziti pčelinje gnijezdo kako bi pčele mogle da pokriju cijeli okvir i da griju leglo (to se postiže koncentriranjem legla) a sa strana legla se stave okviri sa dosta meda i polena. Mogu se izvaditi okviri koji su bez meda ili ga imaju malo a taj prostor se popuni zgužvanim papirom. Zatim je potrebno košnicu dobro utopliti stavljanjem većeg broja novinskog papira na poklopnu dasku.

Majska bolest

Od trovanja cvjetnim prahom najviše ugibaju mlade pčele - domaćice koje se hrane cvjetnim prahom a u rijetkim prilikama i larve pčela. Bolest se najčešće javlja u mjesecu maju za vlažna vremena. Kod oboljelih pčela trbuh je naduven i kada se pritisne iz njega izlazi gusta žućkasta masa sa ostacima cvjetnog praha. Bolest je kratkotrajna (2 - 3 dana) i sama od sebe prestane. Kada se primijeti dobro je da se pčelinje zajednice prihrane rijetkim sirupom (jedan dio šećera a i dva dijela vode).


67

Zarazne bolesti

Zarazne bolesti pčela izazivaju živi uzročnici, patogeni mikroorganizmi (virusi, bakterije i plijesni) ili sitne životinje (amebe, nozema, grinje i krpelji). U važne zarazne bolesti legla spadaju :

Američka trulež, Evropska trulež i

krečno leglo

a od bolesti pčela:

Nozemoza i Varoza

Varoza

Pod varozom se podrazumijeva nalaz krpelja, Varoa destructor u pčelinjoj zajednici. Ženke su sitni, okom vidljivi paraziti crvenkasto-smeđe boje a mužjaci koji uginu nakon parenja u poklopljenoj ćeliji saća su još sitniji, bijelosive do žućkaste boje. I jedan i drugi su ovalnih tijela i spljošteni. Varoe pričvršćene na zatku pčele ne samo da slabe pčelu sišući hemolimfu nego svojim ubadanjem mogu unijeti neke viruse u tijelo pčele te dovesti do oboljenja a nekada i do uništenja čitave zajednice. Saznanja da radije opsjedaju trutovske od radiličkih


68

ćelija mnogi koriste kao biološki metod borbe sa ovim nametnikom. Naime, žrtvovanjem trutovskog legla uništi se i veliki broj varoa. U posljednjih nekoliko godina se preporučuju i koriste organske kiseline, naročito oksalna ali bez obzira na izvor lijeka varou treba pratiti na osnovu njenog nalaza na raznim podmetačima i od prirodnog otpadanja (bez upotrebe lijekova) sa pčela i na osnovu toga planirati terapiju. Jasno je da se ovaj nametnik ne može u potpunosti eradicirati ali se može držati na nivou koji neće značajnije ometati rad pčelinje zajednice, njen razvoj i prinose.

Proljetna borba sa Varoom Ako je prolječe pravi trenutak za izgradnju novih satnih osnova i proizvodnju voska, pravi trenutak je i za borbu sa Varoom. Saznanje da se varoa leže u pčelinjem leglu i to 5 do 10 puta radije u trutovskom nego u radiličkom, neki pčelari koriste kako bi se forsiranjem trutovskog legla i njegovim povremenim isijecanjem oslobodili varoe. Poluokvir sa ugrađenom satnom osnovom se stavlja u plodište na mjesto gdje želimo da se borimo protiv Varoe. Pčele će u poluokviru sa satnom osnovom izgraditi radiličko leglo a u slobodnom prostoru će dograditi satnu osnovu i tu izgraditi trutovsko leglo.


69

Kada je do 2/3 trutovskog legla zatvoreno izvadi se okvir, isiječe trutovsko leglo i ponovo se vrati. Ukoliko tokom sezone ovako uradimo 3 puta tada smo uništili varou i do 60%.

Moramo voditi računa da na vrijeme izvadimo okvir sa

zatvorenim trutovskim leglom (sl.38). Ako smo ovo uradili valjano onda smo mirni do jeseni kada ćemo tretirati zajednicu oksalnom

kiselinom.

Jesenja borba sa Varoom U proljeće smo borbu protiv varoe vršili izgradnjom trutovskog legla. U jesen, kada matica prestane nositi to je pravi trenutak u borbi sa Varoom a najbolje je da to bude s oksalnom kiselinom. Za liječenje oko 50 pčelinjih zajednica pripremimo:

75 grama oksalne kiseline 1 l. destilirane vode i 1,5 kg šećera u kristalu

Sl. 38 Na poluokviru dograđeno

trutovsko leglo


70

Vodu zagrijemo, pomiješamo sa šećerom i izmiješamo dok se šećer ne istopi. Kada se sirup malo ohladi (37OC), tada dodajemo pripremljenu količinu oksalne kiseline koju smo u malo vode rastvorili. Ova smjesa se mora dobro izmiješati i to je pripremljen lijek. Kada se špricom uvuče određena količina smijese- lijeka tada je cilindar šprice iznad rupe (promjera od 3 do 5 mm) koju začepimo prstom. Kada hoćemo da ukapavamo lijek tada prst skidamo sa rupe i tanki mlaz kapa po pčelama (sl. 39). Ako je vanjska temperatura od 0 do 5OC tada se može tretirati pčelinja zajednica oksalnom kiselinom. Za tretman treba izabrati period visoke relativne vlažnosti vazduha, jer je efikasnost kiseline tada znatno veća. Količina lijeka koja je potrebna određuje se na osnovu broja ulica koje su pčele zauzele a preporučena doza je 4 ml lijeka po ulici bez rasipanja po satonošama.

Sl. 39 Preuređerna šprica za oksalnu

kiselinu


71

Na sl. 40 možemo vidjeti kad i kakve radnje traba

da poduzmemo u toku pčelarske sezone u borbi s VAROOM.


72

PROCIJENA STANJA U ZAJEDNICI BEZ OTVARANJA KOŠNICE

Za takvu procjenu potrebno je pratiti događanja na letu i pažljivo osluškivati šumove koji dolaze iz košnice. Na osnovu toga moguće je procijeniti da li je u pitanju grabež, da li je zajednica ostala bez matice ili se radi o pročisnim letovima u proljeće.

Zajednica bez matice

Pčele koje su ostale bez matice besciljno trče po letu i prednjoj dasci košnice, malo unose polena a kada ga i donesu grudvice su uočljivo malene. Stavljajući uho na košnicu i blagim kucanjem po košnici čuje se otegnuto zujanje pčela zajednica je naravno ostala bez matice.

Grabež

Tokom grabeži uoči se veći broj pčela stražarica na letu. Pčele grabežljivci u niskom letu izlijeću iz košnice, podignutih prednjih nogu i spuštenog zatka a uhvaćene i presavijene ove pčele ispuste kap meda.


73

Pročisni izlet

Za vrijeme toplih dana u proljeće pčele izlijeću na pročisni izlet ostavljajući iza sebe mrlje tamne boje po krovu košnica što je znak da je sve u redu. Mrlje tamne boje na poletaljci i prednjoj strani košnice ukazuju na pojavu proljeva a oboljele pčele se ne vraćaju sa pročistnih izleta. Ako su pčele uznemirene i vrte se po letu i prednjoj strani košnice to može ukazivati i na gubitak matice. Nekada se zapazi padanje pčela oko košnice ili da idu „pješice“ uzdignutih i raširenih krila a ne mogu da polete, u tom slučaju treba posumnjati na bolest i poslati uzorke pčela u laboratorij.

Rano proljeće

Nekada se u rano proljeće zapazi da pčele puze po letu, raširenih zadnjih nogu, skupljenih krila, rilca ispruženog i izduženog trbuha. Svi ovi znaci upućuju na nedostatak hrane u košnici.

Proljeće

Ako se oko 10 sati prije podne na letu košnice primijeti rosa to je dobar znak za zajednicu a ako izbacuju kristale šećera ili meda, u tom slučaju


74

med je kristalisan a nema dovoljno vode da ga pčele razgrade.

Izbačeni djelići polena znače da pčele čiste ćelije od pokvarenog polena.

Izbačene mrtve pčele, bijele i crne kuglice (izmet), znak su da je rovčica u košnici.

Izbacivanje krupnih mrvica voska i mrkih kuglica (izmet), znak su da je u košnici miš.

Izbacivanje trutovskog legla, znak je da nema dovoljno hrane.

Izbacivanje larvi, lutki i poklopaca, znak je da je leglo ozeblo preko noći.

Ako se na letu primijete mlade pčele deformisanih krila, znak je velikog napada varoe.

UVJETI OD KOJIH ZAVISI UNOS MEDA

Količina prinosa meda zavisi od bogatstva medonosnog bilja, vremenskih prilika i pčelareve umješnosti da na vrijeme obezbijedi jake pčelinje zajednice. Mnogi pčelari su zapazili da neke pčelinje zajednice i u slabijim pčelinjim pašama napune medišta medom, druga to postignu manje a kod nekih medišta ostaju prazna. Ovakva pojava


75

nije rijetka u svim krajevima i na svakom pčelinjaku. Velike prinose u medu mogu da ostvare zdrave, jake i razvijene zajednice, ali sa pravilnom starosnom strukturom pčela. Nekad „na oko“ razvijena zajednica i sa puna pčela nema prinose meda koji se od nje očekuju. Najviše meda po jedinici mase pčele ne ostvare veoma jake zajednice, već optimalno razvijene zajednice, sa prirodnom strukturom starosnih grupa pčela. Poznato je i to da se sve zajednice ne razvijaju podjednakom brzinom zbog čega neke i ne dostignu brojčanu snagu za glavnu pašu. Pčelari često postavljaju pitanje zašto se neke zajednice razvijaju sporije a neke brže. To zavisi uglavnom od: vremenskih i pašnih uvijeta, kraja u kom se pčelari, porijekla i vrjednosti matice, od količine i kvaliteta rezervne hrane, kvaliteta voska u okvirima, starosne strukture pčela i na kraju od tipa košnice. Svi ovi faktori su važni, pa ako neki od njih ne zadovolje, zajednice neće u potpunosti iskoristiti glavnu pašu. Prema tome, prinos u medu ne zavisi samo od godine i mjesnih prilika, već u najvećoj meri od pčelarevog umješnog uticanja na život i rad pčela. Pčelar koji zbog nedovoljnog iskustva ostavi preko zime pčele bez dovoljno hrane, bez kvalitetne matice, istrošenih mladih pčela, prvoklasnog saća i dobre košnice, a kod slabijih zajednica medište


76

ostane prazno, ne mogu ni očekivati dobre prinose. Ovakvi propusti nisu rjietkost i mogu se zapaziti svake godine, na pčelinjacima. Oni će doprinjeti da se pčelinje zajednice u proljeće, ni pod najpovoljnijim vremenskim i pašnim uvijetima nemogu dovoljno i na vrijeme razviti za nastupajuću glavnu pašu. U borbi za veći prinos, za sve krajeve i sve glavne paše osnovni je uvijet – DO MAKSIMUMA RAZVITI PČELINJE ZAJEDNICE ZA POČETAK GLAVNE PAŠE.

Razvoj pčelinje zajednice do cca 54. dana od početka zalijeganja matice, zavisi od broja prezimjelih pčela, a zatim kvaliteta matice, tj. od njene nosivosti. Pčelinja zajednica na početku paše treba da ispunjava bar 1/3 medišnog prostora pčelama. Osim toga, u maksimalno razvijenim zajednicama mora se održati radno raspoloženje i ne dozvoliti da do nastupanja glavne paše dođe do prirodnog nagona za rojenjem, jer kad paša nastupi, pčele će biti zauzete oko unošenja i prerade nektara i samo rijetko kad će se desiti da uđu u nagon za rojenjem.


77

ŽIVOT ZAJEDNICE KROZ ČETIRI GODIŠNJA DOBA

Život pčelinje zajednice se znatno mijenja u zavisnosti od godišnjeg doba, a pčele se u skladu s tim prilagođavaju za vršenje svojih aktivnosti. Pri povoljnim uvijetima aktivnost zajednica se brzo povećava, a s jeseni i zime (u nepovoljnim uvijtima) ona se brzo smanjuje i stišava. Vremenske prilike „odlučuju“ hoće li godina biti više ili manje povoljna za pčelarenje i hoće li pčele sabrati više ili manje meda. Iz naprijed iznijetog vidi se da se i pčelar mora prilagoditi vremenskm periodima. Za pčelara je veoma važno da zna koje radove treba i šta raditi u pojedinim godišnjim dobima. Neizvršenje poslova na vrijeme oko pčela može veoma nepovoljno da se odrazi na ekonomičnost pčelarenja a može da dovede i do velikih šteta.


78

ŽIVOT PČELINJE ZAJEDNICE U PRIRODI

Poznato je da na našoj planeti postoji ogromna raznovrsnost insekata, obuhvaćenih u preko milion vrsta. Od te velike raznovrsnosti insekata čovjek eksploatiše samo nekoliko vrsta, među kojima i medonosne pčele koje su se pojavile na zemlji prije više od 140 miliona godina. Život pčela tokom godine se znatno mijenja u zavisnosti od godišnjeg doba, a pčele u skladu s tim prilagođavaju se vršenju svoje aktivnosti. Osnovne promjene u životu pčelinje zajednice u toku godine su povezane sa vremenskim promjenama. Život zajednice u toku godine može se podijeliti u dva perioda:

period aktivnosti i period relativnog mirovanja.

Period pčelinje aktivnosti otpočinje krajem januara i početkom februara i tada se aktivnost matice povećava. Hranjenjem larvi povećava se aktivnost pčela a time i temperatura u klupku. Povečavanjem spoljne temperature pčele su sve aktivnije a na temperaturi od 12 -15OC one čine svoj pročisni izlet poslije zimovanja.


79

Povećanjem spoljnje temperature i u pčelinjoj zajednici brzo se povećava aktivnost pčela i matica započinje da zaliježe jaja. Cvjetanjem medonosnih biljaka, i pristizanjem svježe hrane u gnijezdo pčele počinju da intenzivno hrane maticu a broj položenih jaja se naglo povećava i dostiže maksimum sredinom juna kada matica za 24 sata snese od 1500 do 2000 jaja. Povećanjem površine sa leglom, vrši se postepena zamjena starih - mladim pčelama i tad uslijedi intenzivan razvoj pčelinje zajednice. Kada glavne medonosne biljke počnu da cvjetaju, počinje i veliki dotok nektara a uzbuđenje i aktivnost zajednice dostiže vrhunac. To je vrijeme sakupljanja i gomilanja zaliha hrane, koja će obezbijediti život zajednice u toku čitave godine. Zbog zauzetosti ćelija koje su prenatrpane nektarom i medom, matica gubi dosta vremena tražeći slobodne ćelije uslijed čega smanjuje količinu novog legla. Pčele izletnice rade od 12 do 14 sati prikupljajući nektar a noću ga prerađuju u med i ventilišu gnijezdo što im skraćuje životni vijek. Količina zaliha hrane se naglo povećava u gnijezdu, ali se poslije toga brzo smanjuje ukupan broj pčela, odlažući nektar u ćelije saća, samo do polovice ćelije kako bi suvišna voda iz njega što prije isparila. Leglo se osjetno ponovo povećava a kasnije i broj pčela što može dovesti neke zajednice do prirodnog rojenja.


80

Poslije ovako velike aktivnosti zajednice nastupa period smanjene aktivnosti i pčele počinju da se spremaju za zimu. Zbog slobodnog prostora u saću matica još jednom povećava svoju aktivnost na polaganju jaja, da bi mogle odgojiti dovoljno mladih pčela za zimu. Druga značajna promjena koja se javlja uslijed izmijenjenih vremenskih uvijeta je nestajanje nagona za razmnožavanjem. Pčele tjeraju trutove van košnice i počinju da sređuju hranu unutar gnjezda, prenoseći med sa krajnjih satova u sredinu gnjezda. Usljed smanjenja polaganja jaja brzo se smanjuje i broj pčela koje će prezimiti. Tako nastaje period u životu pčelinje zajednice koji nazivamo period relativnog mirovanja. Pčele zbijene u klupko se uzajamno griju. Gornjim dijelom klupka zahvataju dio meda kojim se hrane. Pošto utroše med koji im je na dohvatu, klupko se postepeno pomjera naviše i naniže, ulijevo ili udesno ali ukoliko ima dovoljno hrane po visini u sačima nema potrebe da se pomjera. To pomjeranje je teško za pčele. Da bi prešle na drugi sać one moraju da pređu preko gornjeg dijela saća (satonoše), jer je gore toplije. Ako nisu našle prostor kuda mogu proći one ostanu tu i uginu iako je meda bilo na sljedećim saćevima. U klupku pčele održavaju temperaturu od 14 do


81

28 OC. Temperatura iznad klupka je znatno niža jer taj prostor se ne grije radi štednje hrane - energije. Da bi pčele održale temperaturu u klupku one se gusto poredaju jedna uz drugu na njegovoj površini, stvarajući nešto slično omotaču. Te pčele su skoro nepokretne i njihov je zadatak da ne dozvole ispuštanje toplote iz klupka. One na vrhu stoje neko vrijeme, a zatim ulaze u unutrašnjost klupka a na njihovo mjesto dolaze druge pčele. Krajem zime temperatura počinje da raste a pčele počinju da zuje i sve su nemirnije, jer im je zadnje crijevo puno ostataka hrane koju su uzimali preko zime pa čim temperatura dozvoli izlaze na pročisni izlet.


82

ZIMA

Početak zime može da bude veoma hladan, što može uticati nepovoljno na pčelinju zajednicu ako nije pravilno pripremljena. U drugom dijelu zime kada dani postaju duži a noći kraće temperaturne razlike mogu biti velike, kako između dana, tako i između dana i noći. Dani postaju sve topliji i često zna da bude i više toplih dana. Ovaj period je veoma važan u razvoju pčelinje zajednice. Djelovanjem klimatskih faktora u ovom periodu, kao i instiktivnim osjećanjem da se bliži proljeće, životni procesi u gnjezdu se naglo počinju mijenjati u odnosu na početak zime, što pčelari moraju obavezno da znaju kako bi mogli da preduzmu odgovarajuće mjere kao što su: zimski pregled, čišćenje podnice, postavljanje pojila i sl. Pred kraj zime vrijeme je sve toplije a to bitno utiče na razvoj pčelinje paše, time i na razvoj pčelinje zajednice.


83

Aktivnost pčelara u ovom periodu uglavnom se svodi na upravljanje prostorom u košnici: količinama hrane, utopljavanjem i dobrom ventilacijom te eliminacijom varoe i eventualnih bolesti pčela. Upravljanje prostorom i količinama hrane u košnici povezano je sa poznavanjem pašnih prilika. Pčelinja zajednica koja početkom marta ima više od sedam ulica odnosno više od 12.000 do 14.000 pčela, može, ukoliko ima i dobre zalihe hrane i prostora razviti do početka glavne paše od 32.000 do 48.000 pčela koje će maksimalno iskoristiti nadolazeću pašu. Ona zajednica koja u pomenutom periodu ima manje od pet ulica pčela neće imati značajnijih unosa u glavnoj paši jer uprkos svim naporima koje pčelar uloži neće stići da se razvije do početka glavne paše. Prinos će biti nešto slabiji i kod srednje jakih zajednica koje izlaze iz zime.

POILO

Ovdje je važno napomenuti da se pojila postave u proljeće čim to vremenske prilike dozvole, opširnije u naslovu „voda“


84

PRVI ZIMSKI PREGLED

Potrebno je izvršiti detaljan pregled zajednice kako bismo mogli odrediti njeno stanje sa rezervom hrane i cvjetni prah koji je sad najpotrebniji jer je velika potrošnja a u prirodi ga još nema u dovoljnim količinama. Također moramo provjeriti kako matica zanosi i da li je uopče ima. Pregled pčelinje zajednice vrši se po finom, toplom i mirnom vremenu a vanjska temperatura ne bi trebala biti ispod 16OC, ovo možemo procijeniti i po tome što pčele radilice masovno izlijeću. Prvo se kroz leto dune nekoliko dimova u košnicu i odozgo po okvirima i tad možemo početi sa pregledom. Ako smo primijetili kod pregleda da su okviri uprskani (sl. 41) od pčelinjeg proliva, okvire i nastavak treba odmah zamijeniti čistim. Ukoliko se primijeti da ima okvira koji su nepravilno izgrađeni ili su mladi treba ih zamijeniti ispravnim. Sav prikupljeni otpad od svih pregledanih zajednica treba skupiti i obavezno spaliti.

Sl. 41 Tragovi nozemoze


85

ČIŠĆENJE PODNICE

Zna se na podnici skupiti i veći broj mrtvih pčela a i trunja od voska pa je dobro pčelama pomoći da očiste podnicu. Na osnovu pregleda sadržaja otpada sa podnice može se dosta toga i zakljućiti o stanju zimovanja zajednice. U normalnim uvijetima pčele same očiste svoju podnicu. Trebali bi imati koju podnicu u rezervi pa izvršiti zamjenu. Normalno je da se ovaj posao obavlja po lijepom i sunčanom danu a može i pri nešto nižim temperaturama od 16OC. Sav prikupljeni otpad potrebno je skupiti i zapaliti, jer može biti zaražen. Dobro je uzeti mrtve pčele a naročito iz zajednice koje su imale proliv i poslati na analizu u labaratorij.

SANIRANJE PČELINJIH ZAJEDNICA

Zajednica koja je jaka a bez matice može se sanirati dodavanjem iz rezerve male zajednice, (rezervni rojići). Sasvim slabe zajednice ne treb ni spašavati nego ih treb spojiti sa srednje jakim zajednicama. Slabići se nikada ne spajaju jedan sa drugim.


86

SPAJANJE PČELINJIH ZAJEDNICA

Često se dogodi da se na pčelinjaku u proljeće nađe neka zajednica koja je ostala bez matice pa se preporučuje spojiti je sa nekom drugom zajednicom. Tokom sezone također naiđemo i na suviše slabe zajednice koje treba pripojiti jačim zajednicama pa ukoliko imamo veći broj slabih zajednica nije ih uputno odmah u proljeće spajati nego to treba uraditi pred glavnu pašu da bi ojačali medonosne zajednice. Prije spajanja treba preduzeti neke mjere da ne bi došlo do međusobne borbe i stradanja većeg broja pčela. Ukoliko je neka zajednica zbog bolesti slaba (utvrdit ćemo slanjem uzoraka u labaratorij) nju ne smijemo spajati sa zdravom zajednicom. U praksi ima više načina spajanja zajednica kako bi se miris izjednačio i tako spriječila međusobna tuča pčela. Najsigurniji i najjednostavniji način spajanja zajednica je preko novinskog papira. Slabiju zajednicu obezmatičimo (slaba se dodaje jačoj), zatim jaču zajednicu prekrijemo papirom preko cijelog nastavka i olovkom napravimo nekoliko rupa na papiru gdje će pčele početi da šire otvor radi spajanja. Kad smo to uradili donosimo slabu zajednicu i postavljamo je na papir koji smo postavili. Za nekoliko dana pčele će se ujediniti a


87

pčelar treba samo da ukloni ostatak novinskog papira i sortira leglo. Spajanje zajednica je dosta rizičan posao te radi toga moramo uzeti u obzir i vremenske prilike. Ako u prirodi nema paše a i vrijeme je vjetrovito i suho moramo sa pažnjom vršiti spajanja zajednica. Da bi se vršilo spajanje u lošim vremenskim uvijetima radi mjera sigurnosti mora se matica zatvoriti u kafez koji na otvoru ima šećernu pogaču i objesiti između okvira. Leta se tada moraju suziti. Preporučuje se da se matica zatvori u kafez i onda kad je matica iz slabe bolja od one u jačoj zajednici.

UGRADNJA SATNIH OSNOVA

Armiranje satnih osnova van okvira

Armirana satna osnova u odnosu na uvlačenje žica u ramove je korak naprijed u savremenom pčelarenju. Da bi ugradili već armiranu satnu osnovu (sl.43) okvir mora biti nešto drugačije izvedbe a to je Hofmanov okvir (sl.42). On ima donju letvicu izgrađenu od dvije tanke letvice između kojih prolazi satna osnova a na satonoši je žljeb gdje se produžeci žice zajedno sa voskom prikucaju letvicom za satonošu.


88

„Armiranje“ satnih osnova pred ugradnju u okvir vrši se postavljanje žica koje se zatim stegom nategnu a grijanjem (strujom) utope u ispod postavljenu satnu osnovu.

Armiranje satnih osnova u okviru

Da bi se satna osnova armirala u okvir potrebno nam je prethodno izbušiti na bočnim letvicama okvira rupice gdje će se provlačiti žica za armiranje. Razmak između satonoše i prve žice iznosi 2 cm drugi razmak između prve žice i druge je 3 cm razmak između druge i treće žice je 5 cm a posljednja je udaljena od donje letvice 2 cm. Poslije bušenja rupa na bočnim letvicama uvlači se žica od nehrđajućeg čelika vežući prvi kraj

SL. 42 Hofmanov okvir

SL. 43 Armirana osnova

SL. 44 Užičan okvir


89

ekserom a po zatezanju žica učvrstimo i završetak ekserom. (sl. 44).

Električno utanje satnih osnova

Okvir u koji je uvučena i zategnuta žica postavi se na drvenu podlogu koja je malo manja od unutarnje

mjere okvira i povremeno se kvasi da se ne lijepi satna osnova koja je prethodno stavljena na dasku. Pomoću struje (sl. 45) malog napona griju se žice koje se utapaju u satnu osnovu i ta veza

između žice i voska je najbolja. Umjesto električnog uređaja za utapanje voska može se koristiti i Njemački točak (žvek - mamuza) koji se grije električnom strujom.

Bušenje okvira

Bušilica je naprava kojom prethodno izbušimo bočne letvice na određenom mjestu kroz koje će se kasnije provlačiti žica za armiranje voska (sl. 46). Uposljednje vrijeme koriste se metalne

čahure koje se stavljaju u izbušene rupice gdje prolaze žice za armiranje. U ovom slučaju žica se

Sl. 45 Električno utapanje voska

Sl. 46 Bušilica


90

provlači kroz metalnu čahuru tako da zatezanjem ne ošteti bočne letvice.

STIMULATIVNO PRIHRANJIVANJE

Pčelinja zajednica se skladno razvija bez pomoći pčelara ako je zdrava, ima dobru maticu, dovoljan broj pčela, znatne zalihe hrane i vode, dovoljno kvalitetnog saća i prostora. Krajem zime neophodno je da svaka zajednica ima od 10 - 12 kg meda u košnici. Ostavljanjem veće količine zimske hrane ona se odražava na više odnjegovanih larvi, bolju ishranu za njih i dobro odnjegovane pčele radilice koje su spremne da donesu i više meda.

Tab. 4 Utjecaj količine zimske hrane

Grupe pčelinjaka

Broj pčelinjaka

Zalihe hrane u košnici

Kg

Vrcano meda

Kg

Procent vrcanog

meda %

I 3 Do 15 14,4 45,8

II 34 15 do 20 23,3 73,2

III 98 20 do 25 31,4 100,0

IV 39 25 do 30 34,9 111,4

V 14 Više od 30 36,2 115,3


91

Iz tabele (tab. 4) jasno se vidi da veće količne meda ostavljene u jesen za zimsku hranu povoljno djeluju na prinose meda. Ukoliko nismo zajednicu dobro pripremili za zimu to moramo popraviti sljedećim mjerama: Kod slabijih zajednica:

Jedan ili dva okvira zaokrenuti za 180O.

Otklapati manji broj voštanih poklopaca na okvirima sa medom veličine podlanice (10 x 10 cm uz leglo) svakih sedam dana.

Staviti prazan dobro izgrađeni okvir do legla i uvijek držati zbijeno leglo.

Kod jačih zajednica:

Kod jačih zajednica zakretati plodišne nastavke za 180O svakih deset do petnaest dana.

Ukoliko na terenu nema dobre rane paše dobro bi bilo preseliti zajednice na lokaciju gdje ima razvojne paše.

Radi bržeg razvoja zajednica preporučuje se dodati medeno - polensku pogaću koja će veoma dobro doći, ako su loše vremenske prilike. Pogaču treba staviti oko sredine februara i to na satonoše. Preko pogače dobro je staviti 2-3 lista novinskog


92

papira. Ovakvu pogaču treba dati još 2-3 puta, do konca zime odnosno do kraja marta. Ukoliko moramo nadopuniti nedostajuću hranu potrebno je dodat šećerni sirup i to dva dijela šećera i jedan dio vode. U proključalu vodu sipa se šećer uz stalno miješanje da se rastopi kada ga skidamo sa vatre. Nije preporučljivo ponovo zagrijavanje sirupa. Sirup se daje u velikim obrocima (2 – 4 litra) i to odjednom, da se pčele često ne bi uznemiravale a pri tome noćna temperatura ne smije biti niža od 10 OC. Nova ispitivanja govore da stimulaciju treba vršiti samo kvalitetnim medeno - polenskim pogačama što daje bolje rezultate od stimulacije sirupom. Ako smo sve preduzeli a zajednica se i dalje razvija pa je prostor sve ispunjeniji pčelama, to može biti jedan od osnovnih razloga za prirodno rojenje protiv kojeg se borimo dodavanjem satnih osnova i dodavanjem novih nastavaka.

SAKUPLJANJE CVJETNOG PRAHA

U martu i aprilu najčešće se javljaju velike količine cvjetnog praha u prirodi pa bi pčelar trebao taj period da iskoristi da bi sakupio rezervne količine. Cvjetni prah je nezamjenjiv u ishrani pčela pa ako ga nema u dovoljnim količina zajednica zaostaje u razvoju.


93

Prikupljanje cvjetnog praha za skladištenje vrši se putem hvatača koji se postave na poletaljku kroz koji pčele moraju po povratku da prođu. Pčele prolazeći kroz rešetku hvatača skidaju grudvice cvjetnog praha koje padaju u fioku, odakle ih pčelar uzima. Ima raličitih hvatača od onih vanjskih do onih koji su ugrađeni u podnicu. Okvir sa cvjetnim prahom, vadimo i ostavljamo u spremište za rezervu koristeći pri tome prozračno mjesto da ga ne bi napali moljci ili da se ne bi ubuđao.

PROLJEČE

Početkom proljeća pri toplom vremenu pčele masovno izlijeću na već rascvjetalo voće i unose veće količine nektara i cvjetnog praha koji je neophodan za buran razvoj pčelinje zajednice. Pri malom unosu nektara potrošnja hrane u zajednici je veoma velika. Ako nastupi kišovito vrijeme i slab


94

unos nektara, moramo intervernisati, medeno - polenskim pogačama koje će maticu stimulisati da nastavi sa leženjem jaja. Možemo slobodno reći da je sredina proljeća jedan od najvažnijih perioda kad sagledavamo rezultate našeg prethodnog rada. Pčelinje zajednice koje imaju više od sedam ulica pčela odnosno više od 12.000 pčela, mogu se, ukoliko imaju dobre zalihe hrane i dovoljno prostora razviti u produktivnu zajednicu do početka glavne paše.

PROLJETNI PREGLED ZAJEDNICA

Po finom i stabilnom vremenu pristupit ćemo pregledu pčelinjih zajednica. Tom prilikom treba ustanoviti: da li zajednica ima maticu, kolike su zalihe hrane, ima li pljesnivog saća, kakvo je zdravstveno stanje zajednice a zatim očistiti ili zamijeniti podnicu novom ukoliko to nismo do tad uradili. Također ćemo ustanoviti kako je otpočeo proljetni razvoj te koje ćemo zajednice uvrstiti u proizvodne a koje treba rasformirati. Zajednice bez matice ili sa lažnom maticom treba rasformirati i njenim pčelama pojačati srednje jake zajednice. Po lijepom i sunčanom vremenu treba okrenuti gornji plodišni nastavak za 180O čime se med sa prednje strane košnice pomjeri na zadnju stranu.


95

Ovim zakretanjem pčele med smješten na prednjoj strani okvira prenose na zadnju stranu okvira. Donji nastavak ne treba dirati. Prije zatvaranja košnice treba staviti jednu pogaču koja će nam za duži vremenski period stimulirati maticu na povećano zalijeganje. Prije nego je potpuno pojedu treba dodati novu pogaču i tako činiti sve dok je potrebno. Zajednice uzimljene u jednom nastavku treba podsticati na ubrzani razvoj tako što ćemo svake sedmice okrenuti po jedan okvir ili dva sa leglom za 180O a zatvoreni med sa jednog okvira koji se nalazi do legla otvoriti za veličinu podlanice (10 x 10 cm). Prenošenjem meda sa prednje na zadnju stranu okvira povećava se aktivnost pčela i stvara prostor za zalijeganje matice.

PROŠIRENJE ZAJEDNICA

Pri pravilnom uzimljavanju proljetni razvoj teče normalno i bez intervencije pčelara. Ukoliko pčelar ocijeni da je ipak potrebna njegova intervencija zbog burnog razvoja on će poduzeti neke mijere. Pri jakoj paši pčelar najprije interveniše proširenjem gnijezda postavljanjem između legla i okvira sa polenom jedan okvir sa satnom osnovom (sl.47).


96

Ako novostavljeni okviri za 8 do 10 dana budu zaleženi, ponovo se vrši proširenje na isti način.

Kada nastupi stabilizacija vremena a pčele ventilišu na letu a matica prešla u donji nastavak to je trenutak kada treba proširiti zajednicu, što je ujedno i stimulacija zajednice. Proširenje se sastoji u tome što zamijenimo mjesta nastavcima tako da gornji ide na podnicu a onaj sa podnice na onaj što je dosad bio na podnici.

GRADNJA SAČA

Kada je temperatura optimalna i počinje značajniji unos nektara, u košnici je sve veća potrošnja hrane i pojava praznih okvira a nije se naglo razvilo leglo, to je pravo vrijeme za detaljan pregled zajednica.

Sl. 47 Proširenje gnijezda zajednice


97

Vađenje starih crnih i deformisanh okvira (na njihovo mjesto stavljanje okvira izgrađenog saća), a leglo se stisne da nije razvučeno (svi okviri sa leglom se stave jedan do drugog a sa strana okviri sa puno meda i polena). Ukoliko su vremenske prilike povoljne i ima dovoljno cvjetnog praha a dnevni unos nektara je preko 600 grama (tada zabijeli vosak po satonošama), to je pravi trenutak da se umjesto izvađenih loših okvira postave okviri i sa novim satnim osnovama. Okvire koji su tek izgrađeni ne treba odmah stavljati u medište, jer su oni slabi da bi držali med (oni se koriste za zalijeganje matice a matice vole nove okvire i rado ih zaliježu). Izgradnju saća pčele rade u gornjem, plodišnjem nastavku (matica je najčešće u gornjem nastavku zbog veće temperature), kada se izvade dva okvira sa vijencima meda ili zatvorenog legla i premjeste se u sredinu nastavaka na podnici a umjesto ta dva izvađena okvira, stavljaju se jedan ili dva okvira sa satnom osnovom kod jakih zajednica i to sa jedne ili sa obje strane legla. Stimulaciju pogačom, treba nastaviti ukoliko je to potrebno. Uz intenzivnu pašu unos nektara i cvjetnog praha pčele će za 3 - 4 dana potpuno izgraditi okvire. Kada su jake paše a zajednica jako razvijena tada se može dodati i nastavak u kome se naizmijenično nalaze satne osnove i izgrađeno saće. Ovako


98

pripremljeni nastavak stavimo iznad matične rešetke a na njega ide medište.

NADOPUNA HRANE U PROLJEĆE

Preporučuje se dati gusti šećerni sirup ( 1 l. vode + 2 kg šećera). Gusta hrana daje se u velikim obrocima (2 do 4 lit.), da ne bi više puta pčele uznemiravali a nočna temperatura mora biti iznad 10OC. Kada se vrši prihranjivanje obavezno treba suziti leta. U ovom periodu ako su vremenske prili loše mogu se dodati pogače .

SAVIJETI PČELARU

Ako po završetku paše nastupi bespašni period potrebno je zajednice stimulativno prihranjivati (da matica nebi prestala zalijegati ) a najbolje je to činiti šećerno - medenim pogačama ili pčele preseliti na mjesto gdje ima paše. Maticu treba mijenjati svake druge godine. Utvrđeno je da su ćelije starog saća više od četiri puta napadnutije varoom nego u mladom saću. Radi naprijed iznijetog preporučuje se svake godine zamijeniti polovinu najlošijih okvira.


99

Ovom operacijom ujedno ćemo zadovoljiti potrebe pčela za lučenjem voska, povećati prinose voska, umanjiti brojčanost varoe a smanjiti nagon za rojenjem. Medišne nastavke odmah poslije jesenje paše treba skinuti i sklanjanjem zaštititi od moljaca i drugih štetočina.

ROJENJE

Rojenje je prirodni nagon pčela u njihovoj borbi za održanjem vrste. Rojenje je ustvari dijeljenje jedne u dvije ili više novih i međusobno potpuno neovisnih zajednica. Priprema zajednice za rojenjem je oko 24 dana od dana zalijeganja trutova. Ako podignemo plodišni nastavak pa sa strane i na donjim rubovima okvira primijetimo matičnjake, sigurno je da se zajednica sprema za rojenje. Kada se pčele „brade“ na letu i to je znak brzog rojenja. Poznato je da pčele koje se spremaju za rojenje uzimaju hranu (puneći svoju voljku) radi napuštanja košnice i spremanja na put. Pčelinja zajednica nakon rojenja ostaje bez velikog broja pčela a smanjuje se i količina prikupljenog meda a veliko je pitanje da li će pčelar uhvatiti roj koji mu je pobjegao (sl. 48 i 49).


100

Ako pčelar u toku pripreme zajednice za glavnu pašu ne preduzme nikakve preventivne mjere protiv rojenja zajednica će se izrojiti. Uzroci koji doprinose da se zajednica sprema za rijenje su:

Stješnjeno leglo

Blokada matice u zalijeganju

Prevelik broj mladih pčela u zajednici

Nemogućnost izlučivanja voska i gradnje saća

Nedostatna ventilacija

Višak matične mliječi

Nasljedna osobina matice

Stara matica

Radilice se počinju hraniti matičnom mliječi.

Sl. 48 Roj na grani

Sl. 49 Roj na košnici


101

Navedeni uzroci izbacuje zajednicu iz ravnoteže i ona počinje da gradi matičnjake. Ako i pored svih mjera koje pčelar poduzme dođe do rojenja ni to nije nikakvo čudo i svaki pčelar to doživi. Uhvaćen u rojnicu (sl.50) roj po smirivanju treba pretresti u košnicu u kojoj treba da bude od 4 do 6 okvira sa satnim osnovama a narednih dana treba ga tretirati oksalnom kiselinom protiv varoe (prije poklapanja prvog legla). Dobro je roju dodati i jedan okvir zatvorenog legla bez pčela, smanjiti leto, i staviti pogaču.

SPRIJEĆAVANJE ROJENJA

Savremeni pčelar treba da izbjegava prirodno rojenje a pribjegava vještačkom rojenju ili drugim mjerama da se zajednica ne izroji. Zajednica je pripremljena za vještačko rojenje ako u plodištu ima 8 ili više okvira velikih krugova legla gusto zaposjednutih pčelama i snabdjevenih dovoljnim zalihama hrane. To obično biva u drugoj polovici maja ili juna poslije proljetne paše. Postoji više načina vještačkog razrojavanja a ja ču ovdje spomenuti tri:

Sl. 50 Rojnica


102

vještačko razrojavanje,

sprečavanje rojenja - bez započetih matičnjaka i

sprečavanje rojenja - sa započetim matičnjacima.

Vještačko razrojavanje

Prednsti viještačkog razrojavanja su da pčelar vrši ravnomjerno rasterećenje pčela na svim zajednicama pritom ne gubeći bitno na prinosu meda. Roj formiramo tako što praznu košnicu naselimo sa dva do tri okvira sa leglom različite starosti i pripadajućim pčelama, najvećim dijelom zatvorenog legla. Najprije se pronađe matica i odvoji sa okvirom u pomoćni sanduk, a zatim pristupamo vađenju okvira sa:

leglom, pčelama i medom. Svi uzeti okviri moraju biti gusto zaposjednuti pčelama a ako nisu, tada se pčele dodaju sa jednog ili sa dva okvira nezatvorenog legla iz iste ili druge zajednice. Novi roj se formira tako da okvire u novoj košnici postavljamo do zida nastavka i to jedan okvir sa medom i polenom, dva do tri okvira sa leglom i


103

na kraju okvir sa medom i polenom. Jednom od okvira u kome ima malo meda, ćelije napuniti vodom koja je potrebna dok pčele ne postanu vodonoše. Novi roj je najbolje prenijeti na drugu lokaciju udaljenu 3 do 5 km od pčelinjaka da se pčele ne bi vraćale na mjesto odakle su uzete. Košnici treba odmah suziti leto. Novoformiranoj zajednici treba isto veče ili najkasnije sutradan dodati oplođenu maticu u kafezu zatvorenom šećerno - mednom pogačom. Ukoliko nemamo oplođenu maticu a imamo zrele matičnjake onda ih dodajemo ili ako smo na okviru prenijeli dobar zatvoren matičnjak, tada će pčele izvesti novu maticu. Prije nego počne zatvaranje legla od nove matice treba zajednicu tretirati oksalnom kiselinom protiv varoe. Zajednici iz koje smo uzeli okvire za formiranje novog roja nadoknađujemo novim satnim osnovama koje će pčele vrlo brzo izgraditi. Oslobađajući osnovnu zajednicu jednog dijela pčela borimo se protiv rojenja

Sprečavanja rojenja, zajednica bez započetih matičnjaka

Ova metoda se može primijeniti samo onda ako se zajednica sprema za rojenje (nema započetih matičnjaka) i ako ima paše a to je početak ili kraj maja. Okvir sa pronađemo maticu u zajednici koju


104

sređujemo (sl.51) prenesemo u pripremljeni nastavak (4) koji je postavljen na podnicu (3). Preostali prostor se popuni izgrađenim okvirima, može i kojim okvirom sa satnom osnovom. Zajednica koja se sređuje Sređena zajednica

Sl. 51 Sprečavanja rojenja, zajednica bez

započetih matičnjaka 1. plodište 2. nastavak 3. podnica 4. dodati nastavak 5. matična rešetka

Iznad plodišta (4) stavi se matična rešetka (5), zatim nastavak (2) sa praznim i okvirima sa medom a na njega se stavi staro plodište (1) sa cijelim sadržajem uz dopunu jednog okvira koji je prethodno izvađen sa maticom. Na tom gornjem plodištu otvori se leto.

1

1

2

2

3

4

5

3


105

Nakon 6 sati ili naveče se doda oplođena matica da je pčele polahko oslobode iz kafeza. Ukoliko nemamo oplođenu maticu nakon 24 sata dodamo dva dobra matičnjaka iz kojih će izaći matica izlazeći na novo leto koje smo otvorili i oplodit će se. Kad se matica oplodi i zapoćne sopstvelo leglo da zatvara zamijenimo mjesta gornje zajednice sa donjom zajednicom smještenom ispod matične rešetke mlada matica će se naći na podnici, sposobna da proširi leglo do maksimuma. Sada smo dobili zajednicu koja je izuzetno jaka i spremna za medobranje. Stara matica će nositi sve dok ima paše. Kada paša stane a mi nismo sklonili gornju - pomoćnu zajednicu tada će nestati lošija matica i zajednica se počne pripremati za zimovanje. Novoformirana zajednica se može premjestiti na novu lokaciju, najbolje na udaljenost od 3 do 5 km. a ukoliko ostavimo obje matice mladu na podnici a staru u gornjoj - pomoćnoj zajednici, dobili bi zajednicu sa dvije matice i tako uvećali prinose meda za 60% i više. U ovako jakoj zajednici treba strogo voditi računa o uvećanom prostoru medišta.


106

Sprečavanja rojenja, zajednica sa započetim matičnjacima

Ovaj postupak zasnovan je na teoriji da veliki broj nezaposlenih mladih pčela unutar košnice priprema zajednicu za rojenje. Dabi spriječili zajednicu koja ima već zapoćete matičnjake da se ne izroji uradit čemo prvo sređivanje (sl. 52) Skinu se postojeći nastavci i smjeste na krov u neposrednoj blizini. Na postojeću podnicu postavljamo pripremljeni nastavak (4) i u njega prenesemo iz osnovne zajednice jedan okvir na kome je matica. Preostali prostor se popuni izgrađenim okvirima saća i ponekom satnom osnovom. Na ovaj dodati nastavak (4) postavi se matična rešetka (5) a na nju nastavak koji je dosad bio na podnici (2) pa plodišni nastavak (1) sa kompletnim leglom i pčelama uz dodatak jednog (prethodno izvađen sa maticom) okvira. Poslije tri dana, (prolazeći kroz matičnu rešetku pčele će se izmiješati), pristupamo drugom sređivanju.


107

SL. 52 Zajednica sa započetim matičnjacima


108

Drugo sređivanje zajednice. Između nastavka (2) i onog posljednjeg nastavka (1) stavi se pomoćna podnica (6). Pomoćna podnica koja (sl.53) ima izrez na sredini veličine 10x10 cm pokriven žičanom mrežom otvora 2 x 2 mm i treba imat leto. Za ovu namjenu može poslužiti podnica za dvomatično pčelarenje. Prije postavljanja pomoćne podnice moramo pregledati nastavak na matičnoj rešetki koji sada predstavlja medišni nastavak (2) (ako je kojim slučajem ostao neki matičnjak njega treba uništiti) a postaviti nastavak (1) sa matičnjacima na pomoćnu podnicu sad je to pomoćna zajednica. Kasnije se može pregledati kvalitet matičnjaka, eventualno srediti i iskoristiti. U pomoćnoj zajednici iznad pomoćne podnice ostat će samo mlade pčele. Zajednica formirana od mladih pčela primit će bez problema mladu maticu koju smo dodali u kafezu a ako je nemamo odaberemo dva najbolja matičnjaka, a ostale porušimo i pčele će izvesti sopstvenu maticu koja će izaći na otvor koji smo pripremili i oplodit će se. Prije nego započne zatvaranje legla u pomoćnoj zajednici od nove matice treba izvršiti tretiranje protiv Varoe.

Sl. 53 Pomočna

podnica


109

U osnovnoj zajednici, koja nije prekidala svoj rad, matica ima na raspolaganju novo tijelo, gdje intenzivno nosi i proširuje svoje leglo a najčešće izgubi volju za rojenjem. Kada mlada matica otpočne sa leženjem i budu dva okvira zatvorenog legla ukloni se nastavak sa starom maticom a na njeno mjesto postavi gornji sa mladom maticom. Po želji odvajamo tijelo sa starom maticom i postavljamo na novo mjesto? Ukoliko želimo osnovnu zajednicu pojačati da nam donese puno više meda tada vadimo pomoćnu podnicu (a napredniji pčelari nastave rad sa dvije matice) ostavljajući da stara matica nosi još izvjesno vrijeme dok je same pčele ne uklone.

ZAŠTO VRŠIMO ZAMIJENU MATICE

Zna se često dogoditi da nam na pčelinjaku izvjestan broj zajednica zaostaje u razvoju a najčešće jedan od osnovnih razloga je starost i iscrpljenost matice. Njena produktivnost je oslabila. Pčelarska praksa je nebrojeno puta pokazala da se te i takve matice moraju što prije zamijeniti mladom i plodnom maticom. Ovo je jedno od osnovnih pravila savremenog pčelarstva. Savremeni pčelari moraju da mijenjaju matice svake druge godine ako misle da rentabilno


110

pčelare. O ovoj zakonitosti ne treba puno trošiti riječi. Matica koja je navršila dvije godine može još intenzivno da nosi i u trećoj godini života ali se može uočiti razlika u nošenju mladih jednogodišnjih od onih starijih matica. Matice koje su proizvedene u junu intenzivno nose jaja tokom cijelog ljeta i jeseni a intenzitet se smanjuje idućeg proljeća, ljeta i jeseni. Ukoliko neka matica u proljeće ili početkom ljeta smanji intenzitet zalijeganja (a tada treba da je najaktivnija) pčele to osjete i izgrade dva do tri prvoklasna matičnjaka koje nazivamo matičnjaci tihe izmjene. Matičnjaka tihe izmjene imamo vrlo malo. S ovim matičnjacima moramo dobro postupati i iskoristiti ih za izvođenje mladih matica.

PRONALAŽENJE MATICE U ZAJEDNICI

Traženje matice u pčelinjoj zajednici iz bilo kog razloga veliki je posao za svakog pčelara, pogotovu kada su zajednice jake. Da bismo što prije pronašli maticu potrebno je predvidjeti gdje se ona nalazi u trenutku otvaranja košnice. U jutarnjim časovima skoro redovno se nalazi na ramovima na istočnoj strani okvira sa leglom, oko podneva nalazi se u srednini legla a kasnije na okvirima na jugoistočnoj strani.


111

Ako tražimo maticu ne treba da dimimo pčele odozgo po ramovima jer će ona da se sakrije i teško ćemo je pronaći. Kad otvorimo košnicu vadimo jedan dva okvir i odlažemo ih u sanduk sa poklopcem ili okačimo na žicu (sl.54) koju stavimo sa boka nastavka i nastavljamo pregled okvira sa mladim leglom jer se ona obićno nalazi na njima, ukoliko je nismo pronašli onda će mo pregledati i ostale okvire. Ukoliko pored detaljnog pregleda nismo pronašli maticu, najbolje je ostaviti se tog posla, pa sutradan ponovo pogledati.

DODAVANJE OPLOĐENE MATICE

Ovo je jedan od najozbiljnijih i najkritičnijih poslova na pčelinjaku. Uspjeh zavisi od vremenskih prilika, paše, godišnjeg doba, doba dana, starosti pčela i dr. Dodavanje matice može biti uspješno samo ako ga primijenimo u potpunosti i na vrijeme. Najbolje je dodavati maticu kada je dobra paša a pčele su zauzete radom na skupljanju nektara.

Sl. 54 Žica za

viješanje okvira


112

Starije matice su mirnije i staloženije pa ih pčele radije primaju i njihov prijem je sigurniji nego kod sasvim mladih matica. Zajednice moraju biti obezmatičene najmanje 24 sata prije dodavanja mlade matice. Prije dodavanja matice može se prateča hrana u matičnom kaveziču probuši na 1 do 2 mm i malo orosi sa vodom ( to je ovisno o tvrdoči šecerne pogače) naročito ako čeka jedan ili dva dana prije dodavanja, jer matica i pratilje su za vrijeme putovanja bez vlage. Matični kafezić prije dodavanja u košnicu treba čuvati na tamnom mjestu i svježem zraku. Prije samog dodavanje poželjno je da se pčele pratilje ispuste iz kafezćiča kroz komadić matične rtešetke. Prijem matice proizvedene na istom području je povoljniji nego matice nabavljene sa drugih područja. Kada su pčele mirne tada bolje primaju maticu a to je onda kada je vrijeme tiho, temperatura umjerena i ima unosa nektara. Ako je bespašan period, nedostatak hrane u košnici, hladne noći ili je pretjerano toplo a pčelar neiskusan, pčele su tada ljute i treba odustati od dodavanja matice i sačekati povoljnije uvijete . Ako u zajednici duže vremena nema matice tada su stare pčele nemilosrdne prema dodatoj matici. U zajednici u kojoj se nalazi neoplođena matica ili je sparena ali nije još pronijela dodatu maticu će pčele uklupčati i ubiti.


113

Poželjno je izvršiti jutarnje dodavanje matice u košnicu, i to kad ima unosa nektara i peluda. Kad je zajednica obezmatičena i proteklo je 24 sata poslije obezmatičenja zajednice uzimamo kafez u kome je matica, oslobodimo prostor gdje treba matica da izađe i objesimo ga između dva okvira sa leglom na jedan komadić žice (da kasnije možemo izvaditi kafeščić) a to je za 12 do 15 dana poslije kada vršimo kontrolu prijema matice. Ukoliko imamo kvalitetnu maticu i želimo da je dodamo na sigurniji način postupiti čemo ovako. Na podnicu postavljamo pripremljeni nastavak u koji prenesemo dva okvira sa leglom a na jednom je starom maticom a preostali prostor popunimo sa urađenim saćem i ponekom satnom osnovom. Na ovaj dodati nastavak postavi se pomoćna podnica a na pomoćnu podnicu postavi se preostalo tijelo sa svim sadržajem uz dodatak nedostajuća dva okvira koja smo prethodno oduzeli. Pošto je pomoćnom podnicom prekinuta komunikacija između gornje i donje zajednice, sve stare pčele će iz gornje zajednice preći dolje u novo postavljeno tijelo. Gore će ostati samo mlade pčele. Ovako formirana zajednica od samo mladih pčela će bez sumnje primiti dodatu maticu u kafezu. Kad mlada matica otpočne sa leženjem (prije nego se počne zatvarati leglo treba je tretirati protiv Varoe oksalnom kiselinom) i ima već zatvorenog legla izvršiti ćemo zamjenu gornjeg i donjeg tijela i


114

slobodno ukloniti pomoćnu podnicu. Pošto pomoćna podnica ima na sebi otvor sa mrežom promjera kroz koju pčele mogu prenositi mirise kod skidanja ove podnice pčele se neće međusobno tući. Ukoliko je stara matica loša ne treba je tražiti jer će mlada matica nadjačati staru i ona će na kraju ostati sama.

GODIŠNJI RASPORED BOJA ZA OBILJEŽAVANJE MATICA

Da bi se lakše pronašla matica ona se farba na leđnoj grbi bojom kojom je određena godina oplodnje matice (sl.55). Usvojen je medunarodni sistem boja i njihov godišnji redoslijed za obilježavanje matica. Tako na primjer bijelom bojom obilježavamo matice oplođene 1996. i 2001. godine, žutom - matice oplođene 1997. i 2002. godine itd. Godine se završavaju brojevima,

1 ili 6 2 ili 7 3 ili 8 4 ili 9 5 ili 0

Sl. 55 Redosljed boja prema godini oplodnje matice


115

NEZGODE NA PČELINJAKU

Tokom pčelarske sezone na pčelinjaku se često javljaju problemi. Ukoliko pčelar na vrijeme ne interveniše nastaće još veći problemi a najčešće se može pojaviti zajednica:

sa maticom trutušom -„trutuša“,

sa - „lažnom maticom“,

bez matice - „bezmatak“ te

napadnuta od drugih pčela „grabež“.

Zajednica sa maticom trutušom

To je zajednica u kojoj je primijećeno razbacano leglo, i ćelije ispupčenih poklopaca (sl. 56) a maticu smo vidjeli. Ovo nam govori da se je matica iznijela i nosi samo trutovska jaja. Ukoliko je zajednica još uvijek jaka možemo je

spasiti dodavanjem 2 – 3 okvira zatvorenog legla, prethodno odstraniti staru maticu a sutradan dodati oplođenu maticu.

Sl. 56 Izgled legla matice

trutušetrutuše


116

Zajednica sa lažnom maticom

Lažne matice mogu da se jave tokom cijele godine i to u zajednici koja je duže vrijeme bez matice (a nismo primijetili) i gdje pčele nisu u stanju proizvesti novu maticu iz bilo kojih razloga. Pčele izaberu jedan broj radilica koje hrane matičnom mliječi pa se

kod ovih pčela razviju organi za nošenje jaja ali iz kojih se legu samo trutovi. Ove pčele neovisno jedna o drugoj nose jaja i razbacuju ih u više okvira. Nekad snesu po dva ili tri jajeta u jednoj ćeliji ali najčešće po zidovima i sa strane ćelija. Pošto su jaja zanesena u radiličke ćelije javljaju se izrazita proširenja ćelija da bi mogao trut da se u njima razvije (sl. 57). Na saću se mogu uočiti započeti ili zatvoreni matičnjaci koji se jasno razlikuju od matičnjaka koje je zanijela matica. Takve zajednice je najbolje odmah rasformirati.

Zajednica - bezmatak

Bezmatična zajednica se javlja poslije rojenja i u kasnu jesen. Ponekad do bezmatka dolazi ujesen kad se sprema zajednica za zimovanje tako što

SL. 57 Izgled legla

lažne matice


117

pčelar nepažnjom prignječi maticu ili ona jednostavno nestane. Zajednicu koja je još jaka a bezmatak (nema svježe zanesenih jaja) možemo spasiti (ako se nisu javile lažne matice) dodajući rezervnu maticu. Matica koja je eventualno izašla iz matičnjaka (mi je nismo vidijeli a niti zaliježena jaja) nije se oplodila pa ako toj zajednici dodajemo novu maticu pčele će je odmah ubiti. Radi kontrole zajednice, da li ima neoplođenu maticu, možemo provjeriti tako što joj damo okvir mladog legla na kojem mora biti jaja i larvi sa pčelama. Ako se za sedam dana na dodatom okviru uoče započeti matičnjaci tu nema matice. Ako na tom okviru nema započetih matičnjaka znak je da ima maticu ali koja nije počela da nosi i treba sačekati još koji dan. Kada smo primijetili da je nova matica započela da nosi jaja zajednicu ćemo pojačati dodavanjem zrelog legla. U slučaju da je zajednica slaba nema potrebe ni razmišljati o spašavanju nego je odmah rasformirati i pčele spojiti sa srednje jakim zajednicama.

Grabež na pčelinjaku

Grabež je pojava kada pčele iz jačih zajednica napadaju slabije ili bezmatke a ispoljava se u obliku:


118

tihe i

vidljive grabeži

Tiha grabež

Javlja se najčešće u rano proljeće i kasnu jesen kada u prirodi nema paše ili kada je vrijeme hladno. Grabež se obično javlja rano ujutro ili uveče, pojava se može lahko uočiti jer iz nekoliko košnica izliječu pčele. Izgleda, kao da su pčele pronašle pašu ali to nije paša nego započeta pljačka između zajednica. Da bismo odredili odakle nam pčele dolaze u grabež treba poletaljke posuti brašnom i pratiti let pčela. Po tome gdje idu brašnjave pčele lahko utvrdimo ko vrši napad. Da bismo zaustavili grabež treba odmah zamijeniti mjesta napadnute i košnice koja se brani.

Vidljivi grabež

Kod vidljivog grabeža uočava se tuča pčela na poletaljci. Poletaljka, a i prednja daska košnice zna biti poprskana sitnim sivim lepljivim zrncima a na letu je gužva jer se stražarice bore protiv pčela koje žele da uđu u košnicu i kradu med.


119

Ukoliko je neka zajednica bez matice ili slabija, njene stražarice ne mogu da se izbore a pogotovo ukoliko je leto sa velikim otvorom. Pčele iz susjednih košnica uznemirene specifičnim zujanjem tuđica također otpočinju pljačku, razvija se prava borba a pred košnicama nalazimo mnoštvo ubijenih pčela (sl. 58).

Preventivne mjere koje treba preduzeti u cilju sprečavanja grabeži su:

suziti leta u toku bespašnog perioda;

suziti leta na košnicama slabijih zajednica;

ne rasipati med, sirup, okvir i vosak na pčelinjaku;

zatvarati nepotrebne otvore na košnicama;

držati samo jake zajednice ;

kratko vršiti preglede košnica;

koristiti prekrivke kada se pregleda košnica a slab je unos;

što manje uznemiravati pčele;

držati rastojanja od susjednih pčelinjaka. Najčešće preporučene metode odbrane od grabeži su:

SL. 58 vidljivi grabež


120

Suziti leta na najmanju širinu

Nabacati travu, granje, sijeno ili slamu preko leta

Raseljavanje košnica

Otkrivanje košnice koja je započela grabež, pomoću praha ili brašna na poletaljci i njeno udaljavanje sa pčelinjaka.

Sve ove metode ne garantuju da se nezgoda neće ponoviti.

Pčelari praktičari su isprobali i „tunel za sprečavanje grabeži“ i dobili dobre rezultate. Tunel je jednostavan, jeftin, lako se koristi, ne ometa pčele u radu a može se jednostavno napraviti (sl.59 i 60). Tunel se sastoji od uobičajene drvene letvice za leto, i lima u obliku „U“ profila napravljenog od tankog lima dužine 150, širine 55 а visine 7 mm Štamparski lim je vrlo pogodan za izradu „U“ profila. Bitno je da ukupna dužina tunela ne bude manja od 120 mm

Sl. 59 Tunel za ugradnju

Sl. 60 Tunel pogled

odozdo


121

MED

Poslije svake paše potrebno je vrcati med ukoliko ga ima viška. Sa oduzimanjem meda ne treba kasniti ali se ne smije ni preuraniti. Pravo vrijeme je kada su dvije do tri trećine okvira sa medom zatvorene. Tada je med zreo i spreman za skladištenje. Ovom prilikom pčelama moramo ostaviti najmanje 10 kg meda neophodnog za dalji njihov razvoj i život. Svaki pčelar treba da zna da u našim uvijetima poslije proljetne paše nastupa bespašan period. Zbog tog savjet pčelarima da uzimaju samo višak meda a nikako rezervu da ne bi ugrozili razvoj ili čak opstanak pčelinje zajednice.

Vađenje okvira za vrcanje

Da bi mogli početi sa oduzimanjem okvira sa medom moramo izvršiti temeljite pripreme kako bi posao išao bez problema. Treba pripremiti dimilicu sa dosta materijala za gorenje, toplu vodu za viljušku i nož za otklapanje, pčelarsku četku, sanduk za prenošenje okvira od pčelinjaka do vrcaljke, vrcaljku, sito za cijeđenje meda i dr. Ako za vrijeme oduzimanja okvira sa medom u prirodi ima paše okviri se sa lahkoćom oduzimaju. Tada pčele ne napadaju ni pčelara niti košnicu. Ako


122

je paša slaba ili čak naglo prestala mora se vađenje okvira obaviti vrlo pažljivo. U lošim uvijetima moraju se izvađeni okviri odmah odlagati u sanduk sa poklopcem a košnica pokriti krpom pokvašenom u sirće ili razblaženu sirćetnu kiselinu. Prije vađenja okvira treba prvo odabrati nekoliko košnica u koje su pčele donijele najmanje meda (ima okvira sa malo meda ili potpuno praznih). Sa ovih košnica skinut ćemo sve medišne nastavke sa okvirima i skloniti ih na stranu pa ćemo sa njima popunjavati košnice iz kojih budemo vadili pune okvire za vrcanje. Poslije vrcanja, u nastavke ćemo vratiti izvrcane okvire a nastavke vraćamo onim zajednicama od kojih su i uzeti. Ukoliko ima paše okviri se mogu vraćati u košnice preko dana, a ukoliko je loše vrijeme i paša je stala, a pogotovo ako primijetimo grabež vraćanje okvira moramo odgoditi za navečer. Oni pčelari koji se koriste matičnom rešetkom imaju lahak posao oko vađenja okvira sa medom. Plodište se nalazi u jednom nastavku i odvojeno je od medišta matičnom rešetkom. U plodištu koje se nalazi na podnici u jednom nastavku, smještena je matica i odvojena je matičnom rešetkom od medišnog nastavka. Ostaje samo da skinemo medište te postavimo prazan nastavak na matičnu rešetku u kojeg stavljamo okvire


123

koji nisu za vrcanje, a ostali prostor popunimo okvirima koje smo u početku uzeli od slabih zajednica.

Vrcanje meda

Med se po mogućnosti vrca po lijepom i toplom vremenu i kada ima podražajne paše. Ako je vrijeme hladno med se brzo hladi pa ga je teško izvrcati iz okvira. Prije svega mora se imati prostorija gdje će da se raditi sa otvorom za izlaz pčela koje se nađu u prostoriji. Prostorija treba da je ćista, suha, po mogučnosti ravnog poda prozračna i bez neugodnih mirisa koji bi mogli da utiču na izvađeni med. Kod vrcanja meda koristan je stalak za ram kako bi lahko mogli da otklapamo medene poklopce. Da bi se med cijedio iz poklopaca ima postavljeno sito koje zadržava vosak a med propada u tepsiju (sl. 61). Po završetku rada med koji se je skupio u posudi od poklopaca istresa se a vosak se pretapa.

Sl. 61 Posuda


124

Vrcaljka

Služi za vrcanje - istresanje meda iz otklopljenih ćelija saća. Vrcaljki ima različitih (radijalnih i tangencijalnih) sa mogućnostima centrifugiranja manjeg ili većeg broja okvira. Nakon otklapanja okvire stavljamo u vrcaljku vodeći računa pritom da rasporedimo okvire po težini, tako da dva teža idu suprotno jedan prema drugom i tada se vrcaljka neće puno tresti. Pravilno postavljanje okvira u vrcaljku je veoma važno, može se vrtiti a da med ne ispada iz okvira. Donja letvica okvira ide prva (sl.62). Tokom centrifugiranja najprije se sa jedne strane iscijedi polovina meda (proces okretanja je nešto kraći i sporiji), a zatim se okviri vade i okrenu za 180O i vrte se nešto duže (da se istresa sa ove strane sav med). Poslije ovoga ponovo se izvade okviri i okrenu se za 180Oda se istrese i preostala polovina meda iz rama. Iz vrcaljke med procijedimo kroz sito u kante. Ukoliko imamo više vrcanja a sito nam stvara probleme (ne može brzo da ističe med) tad ne cijedimo med nego ga direktno sipamo u kante. Za

Sl. 62 Pravilan

položaj okvira u vrcaljki


125

desetak dana, kada se med slegne, pokupimo sa površine eventualnu pjenu i ostatke voska. Ukoliko smo izvrcali med koji nije dovoljno zreo tada kante sa medom ne poklapamo nego pokrijemo čistom krpom i smjestimo u suhu i toplu prostoriju bez neugodnih mirisa koje bi med mogao poprimiti. Tu treba da ostane desetak dana kako bi ispario višak vode i tada možemo kante zatvoriti poklopcem.

Kristalizacija meda

Kristalizacija je prirodni proces kod meda kojeg mnogi ljudi ne razumiju pa bi bilo dobro da se na etiketi napiše „kristalizacija je prirodna osobina meda.“ Kristalisani med zagrijan do 45OC prelazi u tečno stanje.

Kvalitet meda

Analiza meda podrazumijeva svestrano ispitivanje a postignute rezultate treba da procijeni stručnjak i da izda odgovarajući certifikat o kvalitetu. Ispitivanja mogu biti:

Organoleptička, na osnovu koje se određuju boja, miris i ukus, dakle ona svojstva koja se mogu odrediti našim čulima.


126

Fizička, kojima se određuje sadržaj vode, suhe materije, uglavnom šećera te ugao skretanja svjetlosti koja prolazi kroz rastvor meda (polarimetrijski)

Hemijska, na osnovu sadržaja raznih materija, dodat šečerni sirup, skrobni sirup (u cilju falsifikovanja) sadržaja grožđanog i voćnog šećera, saharoze, koja prema našim zakonskim propisima ne smije da prelazi 5%. Nalaz većeg procenta saharoze dokaz je da je šećer neposredno dodat ili su pčle hranjene šečernim sirupom radi veće proizvodnje meda.

Mikroskopska, radi određivanja procenta i vrste polenovih zrnaca na osnovu kojih se određuje sortnost meda. Ukoliko se med deklariše prema određenoj vrsti cvijeta (bagrem, kadulja itd. sortni ili monoflorni med) u tom slučaju mora da sadrži najmanje nektara, odnosno meda od tog cvijeta:

bagrem 20% lipu 25 % suncokret 40 % lucerku 30 % žalfiju 15 % pitomi kesten 85 % vrijes 20% ruzmarin 30% lavandu 20%


127

draču 20% i takav med naziva se sortnim ili monoflornim medom.

Preporuke EU za med

Posude u kojima se drži med trebalo bi da su od materijala koji se upotrebljavaju u prehrambenoj industriji. Prije skladištenja med treba profiltrirati na 3 sita (veliko, srednje i fino). Rupice na finom situ bi trebalo da budu promjera od 0,2 do 0,5 mm Med koji nije dozreo u košnici može pčelar obraditi u termo komori, prostoru gdje temperatura ne prelazi više od 45 oC. Kada je vlaga od 18 do 20% u medu tada je zreo za pakovanje. Kontrola meda na vlažnost se vrši refraktometrom. Med se pakuje u staklene tegle prethodno oprane i osušene. Tegle moraju biti hermetički zatvorene a bolje je koristiti metalne nego plastične poklopce. Svaku teglu treba etiketirati a sljedeće informacije se moraju nalaziti na etiketi:

Naziv proizvoda:

1. cvjetni med ili poliflorni med.

2. sortni med ili monoflorni med.


128

Upotreba do - datum (maks. 2 godine) i uvjeti skladištenja;

Neto težina,

Ime i adresa pčelara (pakirera ili prodavca),

Zemlja u kojoj je med sakupljen,

Broj serije ili drugi broj (tj. „analize“) kako bi se omogućilo praćenje,

U slučaju da je med pomiješan sa drugim medom koji je sakupljen u drugoj zemlji, na etiketi se mora navesti zemlja porijekla.

Može se navesti geografsko porijeklo ako je sav med proizveden u istoj zemlji.

Botaničko porijeklo se može koristiti (monoflora, miješano cvijeće ili detalji o cvijeću sa kojeg je sakupljen med). U tom slučaju su neophodne posebne laboratorijske analize.

Kriteriji kvaliteta mogu se pomenuti ako se mogu provjeriti i da li je nešto dodato osnovnom proizvodu.

Natpisi kao što su „prirodni“, „čisti“ ili „od pčela“ su zabranjeni.


129

LJETO

Ljeto je najtoplije godišnje doba, tada paša jenjava, izuzev gdje se gaje industrijske biljke pa pčelari sele svoje pčele na ta područja. U zajednicama se smanjuje nagon za razmnožavanjem a pčele tjeraju trutove iz košnica sijekući im krila i gurajući ih sa polijetaljke. Usljed smanjenog zalijeganja i leglo se smanjuje, pa je potrebno podsticajno prihranjivanje pčela šećerno - mednim pogačama.

PREGLED PČELINJE ZAJEDNICE

Detaljnim pregledom pčelinje zajednice treba utvrditi njenu jačinu, zdravstveno stanje, stanje matice, rezerve hrane, kvalitet saća i ispravnost košnice.


130

PRIPREMA ZAJEDNICA ZA ZIMU

Jaka zajednica i dobra matica su osnova uspješnog pčelarenja ne samo što se tiče visokih prinosa, već i što se tiče borbe protiv bolesti. Da bi zajednice bile snažne, prvi uvijeta koji pčelar mora da obezbijedi jeste prirodna hrana. Svaka vještačka hrana skraćuje život pčeli i remeti fiziološke procese u njenom organizmu. Veoma je bitno kakve čemo zajednice zazimiti i sa koliko ramova pćela. Količina utrošene hrane tokom zime značajno zavisi od jačine zajednice. To nam slikovito pokazuje tab. 6.

tabela br. 6

Pored kvaliteta hrane, veoma je bitna i njena količina u košnici. Bezbroj puta se potvrdilo da veoma jake, kao i zajednice srednje snage, iz zime mogu da izađu sa jednakim brojem pčela a minimalno od 10 do 12

Rezultati zimovanjaBroj ramova sa pčelamma

4-5 6-7 8-9

Potrošnja meda po ramu pčela

1,9 1,3 1.0

Gubitak pčela po ramu u gr

32,9 19,2 9,4

Zaraženost nozemozom u %

18,5 1,8 0


131

hiljada pčela bi moralo biti u februaru kako bi se optimalno razvile. Pčele bolje zimuju na dubljim okvirima a da bismo zadovoljili taj uvijet u L.R. košnicama zajednice treba uzimiti sa dva nastavka ili na podnici sa polunastavkom a iznad njega plodišnim nastavkom. Zato visina medne kape na centralnim okvirima ne bi trebala da bude ispod 7 cm s tim što zadnji dijelovi rama treba da budu dobro popunjeni poklopljenim medom. Površina pod leglom će se u narednom periodu postepeno smanjivati a pčele će mjesta izlaska mladih pčela popunjavati medom. Lijevo i desno od centralnih ramova treba da stoje okviri kompletno popunjeni poklopljenim medom i pergom koja je u ovo doba teško uočljiva pošto je pokrivena medom i voštanim poklopcima. Kada ćemo započeti uzimljavati zajednicu zavisi uglavnom od vremenske situacije. Po pravilu priprema započinje završetkom vrcanja meda, a to je polovica jula. Snažne zajednice treba zazimiti u dva nastavka ili polunastavak i nastavak a slabije u jednom nastavku. Predlaže se da se iz svakog nastavka izvadi po jedan okvir a preostali okviri primaknu sredini. Ovim bi dobili na ventilaciji košnice jer smo omogućili strujanje zraka oko preostalih okvira uz same zidove košnice. To je korisno i kad zajednice nisu dovoljno


132

jake i kad je nešto manja rezerva hrane kada se mogu izvaditi i oba krajnja okvira. Krajnji okviri u tom slučaju ne moraju da budu sa mnogo hrane jer neće ni biti dostupni pčelama dok su u klupku. Smatra se da je za zimu potrebno obezbijediti od 18 do 20 kg (a bolje do 30 kg) meda koji će doprinjeti odličnom zimovanju i izvanrednom razvoju zajednice u proljeće. Treba ostaviti i praznog saća u sredini gnijezda na kojem će pčele radije zimovati a tu će matica krajem zime započeti zalijeganje. Ako se neka zajednica pred uzimljavanje smjestila sa leglom i hranom u donji nastavak koji je na podnici, treba izvršiti sređivanje zajednice i to tako da se u gornji nastavak prebaci 2-3 okvira sa leglom i vijencima meda a uz njih staviti okvir sa polenom ukoliko ga ima. Preostali prostor se popuni okvirima sa medom iz donjeg nastavka ako ga ima. U donjem nastavku ostavljamo okvir sa preostalim leglom u sredini nastavka a sa strane su okviri sa manje meda pa prazni okviri. Poželjno je da okviri koji ostaju u gornjem nastavku budu na mladom i kvalitetnom saću. Sirup se dodaje radi nadopune nedostajuće hrane u ljetnim mjesecima. Nadopunu nedostajuće hrane sirupom najbolje je izvršiti dok ima unosa cvjetnog praha kojeg pčele mješaju sa sirupom, prerađuju i zaklope. Ovo je važno i zato što svu preradu sirupa treba da urade stare, ljetne pčele. Preporučljivo je u te svrhe davati veće obroke sirupa za kratko


133

vrijeme (od 2 do 4 lit.). Ukupna količina potrebnog šećera je oko 6 kg a sirup se spravlja tako što se na 1 litar vode dodat 1,5 kg šećera. Treba imati u vidu da jedan kilogram šećera obezbjeđuje približno jedan kg prerađene hrane za pčele.

OCIJENA RADA MATICE

Većina naših pčelara iz godine u godinu trpi velike gubitke zbog ostavljanja slabih (iscrpljenih) matica preko zime koje obično i uginu a one koje prežive u proljeće daju slabo leglo, pa se broj košnica stalno smanjuje. Prvi znaci iscrpljenosti matice upravo se prepoznaje po leglu koje je šareno a čine ga ćelije sa zatvorenim i ćelije sa otvorenim leglom, medom i cvjetnim prahom. Takvu maticu treba bez razmišljanja likvidirati i dodati mladu maticu. Ako ovakvu maticu ipak ostavimo treba pristupiti nadražajnom prihranjivanju pčela i to u nekoliko navrata. Ako i poslije prihranjivanja (1 do 2 litra sirupa svakih dva do tri dana) matica ne zaleže jaja u koncentričnim krugovima bez preskakanja ćelija treba je likvidirati.


134

JAČINA ZAJEDNICE

Napredni pčelar uzimljuje samo jake zajednice a slabe zajednice su one koje za vrijeme hladnih noći pokrivaju manje od 5 ulica pčela. Zajednice koje ćemo pripremiti i ostaviti za zimu moraju imati u prvoj polovici avgusta najmanje 4 okvira zatvorenog legla a u septembru najmanje 8 ulica pčela. U toku zime uginut će izvjestan broj pčela. Svaka zajednica uzimljena pod optimalnim uvijetima, oslabi do ranog proljeća za 1 do 2 ulice pčela. Slabe zajednice treba spajati sa srednje jakim zajednicama jer samo tada možemo imati koristi. Ukoliko u tim zajednicama imamo dobre - mlade matice možemo ih uzimiti na jačim zajednicama. Oni će u narednoj pčelarskoj sezoni dobro doći radi pojačavanja srednje jakih zajednica ili ćemo iskoristiti maticu.

PRIHRANJIVANJE PČELA

Jedan od osnovnih razloga koji utiču na povećanje količine odgojenog legla je unos nektara i cvjetnog praha.

Prihrana se vrši uglavnom zbog:

dopune nedostajuće zalihe hrane, i zamjene nekvalitetnog meda (medljikovca).


135

Vrši se sa gustim sirupom u večim količinama da se pčele nebi često uznemiravale i da u prolječe nebi sirup ukisnuo. Leta su tada smanjena.

stimulativnog prihranjivanja.

Kad su vremenske prilike loše i prijete da matica prestane sa zalijeganjem u zimskom i ljetnjom bespašnom periodu to se čini samo šečerno - medenim pogaćama. Uobičajeni način prihranjivanja malim količinama šećernog sirupa nije dao dobre rezultate pa to treba napustiti i umjesto toga davati šečerno - medene pogače.

KAKO PRIPREMITI INVERTOVANI SIRUP

Za pripremu invertovanog sirupa (viještački med) za pravljenje pogaća potreban je: šečer u kristalu, sopstveni med po mogučnosti livadski i voda. Ovi sastojci se stave u plastični sud širokog otvora zapremine 50 L

šećera u kristalu .........................33 kg livadskog meda ............................. 5 kg vode ....................................8,5 L


136

Upoterbljeni med mora biti od zdravih pčela da nebismo prenijeli zarazne bolesti. U pripremljeni plastični sud sipamo šećer a zatim med sa toplom vodom i dobro izmiješamo.

Ovu plastičnu posudu sa pripremljenim sadržajem stavimo u termo komoru a to je kutija napravljena od stiropora debljine 3 cm (sl.63) a ispod plastičnog suda su postavljene dvije sijalice jačine 80 W (sl.64) sa termostatom koji održava temperaturu na 36 OC. Poslije desetak dana uz povremeno miješanje i pri temperaturi od 36 OC, dobijemo izvanredan invertovani sirup. Ivertovani sirup može se napraviti bez prirodnog meda, uz dodatak vinske kiseline. U veči lonac, nalijemo 2 (dva) litra vode i lagano zagrijevamo. Kad počne da vrije lagano se doda 5 (pet) grama vinske kiseline (po jedan gram na jedan

Sl. 63 Termo

komora

Sl. 64 Postolje sa

sijalicama


137

kilogram šećera), i 5 (pet) kilograma šećera u kristalu. Dobijena smjesa zagrijava se, uz povremeno mješanje, treba da ključa 30 minuta (računajući od početka vrenja dodate količine šečera). Provjeru možemo učiniti tako da smjese zahvatimo kašikom pa stavimo u frižider. Kad se ohladi a ne stvaraju se kristali u otopini ona je završena a ukoliko ima kristala ostavi se još koji minut da vrije na relativno tihoj vatri. Poslije toga, smjesa se lagano ohladi i ostavi da odstoji najbolje desetak dana. Tad je invertovani sirup pripremljen za upotrebu.

PRIPREMA POGAČA

Hladnim postupkom, za pripremu pogača potreban nam je samljeveni šečer, voda, pekarski kvasac i med. Za pripremu pogača po ovom receptu potrebno nam je 20 kg samljevenog šečera, odavde uzmemo 1 kg i dodamo pekarski kvasac i to:

pekarski kavasca..................... 1 kg

vode ......................................0,50 L samljevenog šećera .............. 1 kg Ovu smjesu stavimo u lonac i izmiješamo da bude u tečnom stanju, (slično jogurtu). Tako pripremljenu smjesu kuhamo, (vrije 5 min. uz miješanje i oprez


138

da ne iskipi). U malo ohlađenu masu dodamo 5,50 kg meda ili invertovanog sirupa, i sve dobro izmješamo. U miješalicu sipamo 19 kg samljevenog šećera i dodamo prethodno prokuhanu smjesu (pekarski kvasac i med) te miješamo. Pogače pakujemo u plastične kese od po 1 (jedan) kg. Ukoliko nemamo mješalicu pogaču možemo zamjesiti i rukama. U ovu smjesu možemo dodati neka stimulativna sredstva ili lijekove. Topli postupak. Za ovo je potrebna voda, šečer u kristalu i med ili invertovani sirup. U veči lonac naspemo 1 (jedan) litar vode i ona se zagrije. U zagrijanoj vodi rastopimo 5 (pet) kilograma šećera u kristalu, i smjesa se nastavi zagrijevat na jačoj vatri. Rastopljeni šećer – smjesa se zagrjeva, do + 118 OC. Sve se to kuha povremeno mješa i prati rast temperature termometrom. Čim se smjesa zagrije na + 118 OC, doda se 0,25 kg prethodno pripremljenog kvasca. Tada se doda i 1,250 kg invertovanog sirupa ili meda. Sve se to dobro promješa i pusti da vrije još 1-2 minuta. Zatim se skida sa vatre i odmah stavlja u neki pogodan veći sud, u kome se pusti da cirkuliše hladna voda, (čime se postiže brzina hlađenja mase), uz stalno miješanje iste, da se prohladi na +40 do +50°C. U tako rashlađenu masu


139

dodaju se prethodno pripremljeni stimulansi ili lijekovi i pakujemo pogaće.

KAKO RASPOREDITI HRANU ZA ZIMU

Pčele najbolje rasporede zalihe hrane prema svojim potrebama. Zna se desiti da se nekada to ne dogodi zbog premještanja nastavaka ili iz drugih razloga, kada se mora umiješati i pčelar u taj posao. Da bi zajednicu pripremili za zimovanje moramo je pregledati i ako ima potrebe srediti je: U gornji nastavak prebacit ćemo 2-3 okvira sa leglom i većim vijencima meda. Poželjno je da okviri koji se stave u gornji nastavak ili koji su se već našli tau da su na mlađem i kvalitetnom saću. Uz njih treba staviti po jedan okvir sa polenom a tu su okviri sa cvjetnim prahom zaštićeni od plijesni. Do okvira sa polenom treba staviti okvire sa puno meda a idući prema kraju sa sve manje meda. Krajnji okviri u tom slučaju ne moraju da budu sa mnogo hrane jer neće ni biti dostupni pčelama dok su u klupku. U donji nastavak koji je na podnici stavit će se preostali okviri sa leglom a sa njihovih strana okviri sa preostalim medom i oni koji su prazni. Prilikom raspoređivanja okvira veoma je važno da iz nastavka uklonimo sve okvire sa mladim saćem a


140

posebno one iz kojih nije izlazilo leglo. Mlado saće je pčelama hladno i pčele ga izbjegavaju, naročito u proljeće kod razvoja legla. Po završetku rasporeda hrane košnicu treba pokriti poklopnom daskom na koju ćemo staviti nekoliko slojeva papira ili 2 cm debeo stiropor i na to krov. Rupu na sredini gornjeg nastavka otvorimo i ona nam služi kao leto i ventilacioni otvor koje treba da ima svaki Langstrutov nastavak, prečnika 25 ili 30 mm a donje leto suziti ili upotpunosti zatvoriti pogotovu kod košnica sa podnicom koja ima žičanu mrežu.

NADOPUNA ZIMSKE HRANE

Količina, kvalitet i raspored zimske zalihe hrane imaju veliki uticaj na pravilno zimovanje zajednica. I nauka i praksa su definitivno pokazale da zalihe meda moraju biti prirodne, obilne i dobro raspoređene, sa dovoljno perge na 2–3 okvira. Apsolutni minimum zaliha početkom novembra ne smije biti ispod 18 kg a najsigurnije je da se kreće od 20–30 kg meda, kada ne treba razmišljati ni o kakvom proljećnom stimulativnom prihranjivanju i dodavanju pogača. Pri nadopuni hrane za zimu i zamjeni meda na kome pčele loše zimuju (medljikovac i dr) veliki značaj ima vrijeme, količina i koncentracija sirupa.


141

Za zimsku nadopunu nedostajuće hrane potrebno je davati gusti sirup i to 1,5 kg šećera rastopljenog na 1 l. vode. U prirodi je izvršena podjela rada pčela na:

ljetne pčele koje pripremaju i prerađuju hranu i

zimske pčele koje se hrane već pripremljenom hranom.

Najbolje je davati sirup za nadopunu nedostajuće hrane dok su pčele još aktivne i ima unosa cvjetnog praha. Ljetne pčele su svojim aktivnostima sposobne da prerade sirup i zajedno sa prikupljenim cvjetnim prahom ga poklope. Ako se zakasni sa prihranjivanjem tada će zimske pčele biti prisiljene da prenose sirup iz hranilice i prerađuju složene šećere u jednostavne. Za naše uvijete najbolje je otpočeti prihranu polovicom jula a završiti polovicom avgusta.


142

JESEN

Ovo je period kada matica smanjuje nošenje pa se brzo smanjuje i leglo. Pčele propolisom lijepe eventualne pukotine u košnici i prenose med sa krajnjih okvira u gnijezdo. Čim zahladni, one se sve više skupljaju između okvira ka sredini gnijezda. Pčele koje čuvaju leto se sklanjaju u košnicu. Matica je već prestala da nosi jaja, pčele su u neaktivnom stanju i zbijene u klupko gdje se uzajamno griju. Gornjim dijelom klupka pčele zahvataju dio meda a pošto utroše sav med, pčelinje klupko se pomjera naviše i unazad. Zatim, ako je moguće kreće se ulijevo i udesno. Ukoliko su veliki vijenci onda i


143

nema potrebe da se u stranu kreću. Ako je med u malim količinama, pčele ga brzo potroše i moraju da se pomjeraju ka bočnim stranama. To premještanje je teško za pčele jer moraju da prođu iznad satonoša gdje je toplije. Ako nema mjesta da prođu do sljedećih okvira najčešće uginu od gladi mada u susjednim satovima ima meda.

UZIMLJAVANJE ZAJEDNICA

Ako uznemiravamo pčela zimi one će reagirati uzimanjem dodatne hrane, opterećujući nepotrebno probavne organe, pa nerijetko od toga i mnoga zajednice stradaju. Ukoliko ste dobro i ispravno uzimili pčelinje zajednice nema potrebe za uznemiravanjem pčela. Pravilno uzimljenoj zajednici i kada dolazi do većih oscilacija dnevnih i noćnih temperatura neće trebati noću sužavati a danju širiti klupko što može izazvati prehlađivanje legla. Zdrave i pravilno uzimljene zajednice trošit će manje energije za zagrijavanje klupka a time i manje hrane. Vadeći iz svakog nastavka po jedan okvir a preostale okvire primičući sredini dobili smo na ventilaciji košnice jer smo omogućili strujanje zraka oko preostalih okvira uz same zidove košnica a smanjili plijesan na okvirima.


144

Stavljanjem nastavka, polunastavka ili duboke podnice pčele su udaljuju od leta odnosno direktnog udara hladnog zraka. Slabe zajednice troše previše hrane i energije za proizvodnju topline pa ih prije zime treba spojiti sa zdravim i jakim pčelinjim zajednicama ili sa srednje jakim kako bi dobili jednu jaku zajednicu ili ih staviti na jaku zajednicu da ima grijanje od nje kako bi lakše prezimila.

Sad je potrebno na pčelinjaku obezbijediti mir

Potrebno je staviti nekoliko slojeva papira (novina) ili komad stiropora debljine 2 cm iznad hranilice, odnosno ispod krova košnice, i otvoriti rupu na sredini plodišnog nastavka a donje leto suziti ili u potpunosti zatvoriti,

zaštititi pčelinjak od udara vjetrova pomoću ograde sa letvama razmaknutim od 2 do 3 cm

prostor gdje se nalazi pčelinjak potrebno je očistiti a stalke na kojima se nalaze košnice treba učvrstiti i eventualno zamijeniti,

Premještati zajednice na manja rastojanja.


145

"Ako su zajednice jake, imaju dovoljne količine hrane, lako prelaze sa rama na ram, vode u slučaju potrebe i ako su im leta zaštićena

od vjetra, takve zajednice imaju sve uslove da uspješno

prezime" piše Langstroth sredinom devetnaestog vjeka.

Ukoliko smo obezbjedili uslove o kojima govori veliki američki pčelar, završili smo

najmanje 80% posla u pripremi pčelinjih

zajednica za nadolazeću pašu.


146

Literatura:

Belčić J., Katalinić J., Loc D. Lončarević S.,Peradin L., Šimić F. i Tomašec I. „PČELARSTVO“ Nakladni zavod „Znanje“ Zagreb 1977. god.

Peradin L. „NOVE METODE PČELARENJA“ Poljoprivredni nakladni zavod Zagreb 1955. god.

Božidar V. „PRAKTIČNO PČELARSTVO“ sa radovima po mjesecima treće izdanje. Privredni pregled - Beograd 1990. g. Vecković dipl.inž.poljoprivrede

Sijka Račeva i dr. „PRAKTIČNO PČELARSTVO“ Nolit Beograd 1986. god.

Todorović V. i Todorović D. „PRAKTIČNO PČELARSTVO“ sedmo dopunjeno izdanje, Nolit, Beograd 1990. godine.

Dr. Kulinčević J. i Gačić R. „PČELARSTVO III izdanje, BIGZ, Beograd 1991. godine.

Miroslav K. Kezić N. „ UDRUGA UZGAJIVAČA SELEKCIONIRANIH MATICA PČELA HRVATSKE“ Zagreb 2005 god.


147

„PRIRUČNIK ZA PČELARSKU DOBRU PRAKSU“ Federalno Ministarstvo Poljoprivrede, Vodoprivrede i Šumarstva, Sarajevo, 2006. god.

„SLUŽBENI GLASNIK B i H“ stranica 333 od 12.5.2009 god.

Ćerimagić H. „PČELARSTVO“ Nip Zadrugar, Sarajevo, 1977. god.

„U PČELINJAKU TOKOM GODINE“ Mala poljoprivredna biblioteka Beograd, 1983. god.

„PČELAR „ Mart 2006. god.

Popaja Dž. „PČELARENJE UZ VAROU“ Sarajevo, 2002. god.

Branko R. Prevod „HRANA I ISHRANA PČELA „ 1986. god. G.F. Taranov.

Umelić V. „U SVIJETU PČELA“ Kragujevac 1990. god.

Vener I. Pčelarska Farma „VENER“ Beograd 2004. god.


148

SPONZORI OVOG IZDANJA KNJIGE

IPSA – INSTITUT SARAJEVO

TRACEST D.OO. SARAJEVO

POLIKLINIKA ORL DR. GEŽO SARAJEVO

TZI INŽENJERING SARAJEVO

SARAJ INŽENJERING SARAJEVO


149


Documents

Pčelarenje uz L.R.košnice.pdf