POGREBNI GOVOR PERIKLOV PALIM ATENJANIMA (Winter 431/30 v. Chr.)

34. Iste zime prirede Atenjani po prastarom obiaju na dravni troak pogreb onih koji su prvi poginuli u ovom ratu, na ovaj nain: Izlau najprije kroz tri dana kosti poginulih sagradivi ator i svatko prinosi svome to

god hoe. A kad se vri sahranjivanje, kola voze sanduke od empresa, za

svaku opinu po jedan. Unutra su kosti iz koje je tko opine bio. A i nosi se jedan prazan pokriven odar za nestale koje ne nau, da bi ih sahranili. Sudjeluje kod pogreba tko hoe i od graana i od stranaca, i ene roakinje sudjeluju i nariu na grobu. Polau ih napokon na dravnom groblju koje je u najljepem gradskom predgrau. Na tom groblju uvijek pokapaju poginule u ratu, osim palih na Maratonu. Budui da su drali njihovu hrabrost izvanrednom, priredie im pogreb na mjestu bitke. Kad ih pokriju zemljom, ovjek kojega izabere grad i za kojega se ini da je vrlo razborita suda te se istie ugledom, govori nad njima dolian pohvalni govor. Poslije toga odlaze s groblja. Tako ih pokapaju. I za itavoga rata, kad bi se to dogodilo, potovali su taj obiaj. Nad ovima, dakle, prvima izaberu Perikla Ksantipova da govori. Kad je bio pravi as, otiavi od groba na visoko podignutu govornicu, da bi ga mnotvo to dalje ulo, govorio je ovako:

35. Zaista veina onih koji su ovdje ve govorili hvale onoga koji je ovakav govor zakonom uredio, kako je lijepo da se govori nad onima koji se sahranjuju pali u ratu. Meni se ini da i bilo dovoljno ljudima koji su bili djelom valjani, djelom i iskazivati poasti, kao to i sad vidite kod ovoga pogreba prireenoga na dravni troak, i da vjera u vrline mnogih ne ovisi o jednom ovjeku koji odri govor bilo dobro ili slabije. Teko je, naime, govoriti primjereno o stvarima u kojima se jedva dade uvrstiti i uvjerenje o istinitosti ina. Sluatelj upuen i dobrohotan doskora moe pomisliti da se neto u dosta slabom svjetlu iznosi o onom to on eli i zna, a neupueni e iz zavisti misliti da ima stvari koje se i pretjeruju ako bi sluao neto to nadilazi njegove naravne sposobnosti. Sve dotle su pohvale izreene o drugima snoljive dok tko i sam misli

da je vrstan uiniti neto od onoga to je uo. A ako ih to nadvisuje,

tomu ve zavide i ne vjeruju. Ali budui da su nai stari tako odredili da je to lijepo, treba da i ja, drei se toga obiaja, kuam to vie zadovoljiti oekivanje i miljenje svakoga od vas.

36. Poet u najprije s naim preima jer je pravedno i dolino kod ovakve zgode iskazivati im tu ast da ih se sjeamo. Nastavali su uvijek bez promjene ovu zemlju iz koljena u koljeno sve dosada i predali je nama slobodnu svojom hrabrou. I oni su vrijedni pohvale i jo vie nai oci. Stekli su, osim onoga to

su batinili uz velike napore, mo koliku danas imamo i ostavili je nama,

sadanjem narataju. A vei dio moi proirili smo evo mi sami koji smo jo sad u najljepoj muevnoj dobi i opremili smo grad svim i

svaim, da je posve nezavisan i za rat i za mir. Ne elim vam, jer

znate, nadugo govoriti o ratnim djelima po kojima smo sve to stekli, ako smo kad ili mi sami ili nai oci spremno odbili barbarina ili Helena kad je kao neprijatelj napadao, nego u preko toga prijei. A kakvim smo radom do toga doli i uz kakav ustav i obiaje, po emu je ta mo postala velika, to u najprije razjasniti, a zatim u prijei na pohvalu ovih pokojnika, jer drim da u sadanjem asu nije nezgodno to spomenuti i da je to sasluati od koristi itavu mnotvu, kako graana tako i stranaca.

37. Mi imamo ustav koji se ne ugleda u zakone susjeda, nego smo vie mi sami uzorom nekome nego to oponaamo druge. I nazvan je imenom puka vlada jer se ne oslanja na malo njih, nego na mnotvo, a svi imaju jednakost pred zakonima u privatnim razmiricama. to se pak tie javnoga ivota, svatko se potuje kako je u emu na dobru glasu, ne po

pripadnosti jaoj dravnoj stranci, nego po vrsnoi; nitko opet nije

zbog siromatva sprijeen neznatnim ugledom, ako samo moe, uiniti dravi to dobro. Slobodno upravljamo dravnom zajednicom i to se tie meusobnog sumnjienja u svakodnevnim poslovima ne ljutimo se na blinjega ako

to radi po svom veselju i pritom ne pokazujemo znakove ljutine,

koji, dodue, ne kode, ali ipak vrijeaju oko. Iako ne postupamo nasilno u

privatnim poslovima, ne ogrjeujemo se o dravne zakone najvie iz strahopotovanja i u poslunosti prema slubenim glavarima i

zakonima, a prije svega prema onim zakonima koji su izdani na korist onih

kojima se ine nepravde i koji, iako nepisani 62, donose openito priznatu sramotu.

62 To su prirodni zakoni koji vrijede jednako za sve ljude.

38. Doista, i najvie smo odmora nakon napora pruili duhu prireujui brojne igre i rtvene svetkovine kroz itavu godinu te koristei se krasno ureenim svojim kuama, kojih svakodnevno uivanje

razgoni tugu. Zbog veliine grada sve se u nj stjee iz itava svijeta i tako se dogaa da plodove dobara koja se ovdje raaju ubiremo s jednako velikim uitkom kao i dobra ostalih ljudi.

39. A razlikujemo se i u ratnim pripremama od protivnika ovim:Grad drimo otvorenim za svakoga i nikada tjeranjem stranaca nikoga ne odbijamo ili od pouke ili od gledanja onoga to bi tko od neprijatelja, budui da nije sakriveno, mogao vidjeti i time se okoristiti, jer se ne pouzdajemo vie u pripreme i lukavtine nego u junako srce nas samih u boju. I u odgoju protivnici munom vjebom jo kao djeaci prelaze odmah u muevnost, dok mi ivei udobno isto tako sremo u jednake borbene opasnosti. A dokazom je ovo: Lakedemonjani ne ratuju sami, nego sa svim saveznicima protiv nae zemlje, a mi sami, navalivi na zemlju svojih susjeda i borei se u tuoj zemlji, svladavamo ponajvie vrlo lako one koji se bore za svoje ognjite. S cjelokupnom naom silom nikad se nijedan neprijatelj nije ogledao, jer se mi istodobno brinemo i za mornaricu i na kopnu smo razasuti na mnogo mjesta. Ako se kad pobiju s jednim dijelom pa svladaju neke od nas, die se da su nas suzbili sve, a ako budu pobijeeni, vele da ih je potukla itava naa vojska. Ipak, ako smo voljni boriti se ivei radije bezbrino nego vjebajui se u naporima, i ne toliko za volju zakona koliko po svojoj hrabroj udi, to je prednost to se mi, iako se ne volimo unaprijed teko muiti, pokazujemo, ako do napora doe, isto tako smionima kao

oni koji se vjeno mue. Na je grad vrijedan divljenja i u tom pogledu i jo u drugim stvarima.

40. Mi ljubimo lijepo bez rasipnosti i bavimo se znanou bez

mekoputnosti. Sluimo se bogatstvom radije za djelatnost u

zgodan as nego radi hvalisanja. Nikome nije sramota priznavati

siromatvo, nego je sramotnije ne izbjegavati ga radom. Isti ljudi

brinu se jednako za domae poslove kao i za dravne, a i oni koji se posvetie drugim poslovima nisu nevjeti dravnoj upravi. Mi jedini drimo onoga koji ne sudjeluje u dravnim poslovima, ne dokolnim, nego beskorisnim lanom. Mi isto tako ili prosuujemo ili razmiljamo pravo o tim stvarima i ne drimo rasprave tetne djelima, nego radije mislimo da je tetno ne dati se govorom pouiti prije nego se djelotvorno poe na ono to treba. I ovo je doista naa osobina da se ponajvie smiono laamo posla isto tako kao to i razmiljamo

o onom ega emo se prihvatiti. U ostalih ljudi neukost raa drzovitou,

a razmiljanje oklijevanjem. Duevno najjaima opravdano bismo prosudili one koji sasvim jasno spoznaju opasnosti i ugodnosti, ali se zbog njih ne daju odvratiti od pogibli. I plemenitim djelima stojimo u opreci prema veini jer stjeemo prijatelje ne primajui od njih dobro, nego im dobro inei. Stalniji je onaj prijatelj koji je uinio nekome ljubav tako da je uva kao dug iz dobrohotnosti prema onomu komu ju je iskazao; a onaj je nasuprot, koji je duguje, mlitaviji, jer zna da nee vraati uslugu kao ljubav nego kao dug. I mi jedini koristimo drugome ne toliko raunajui na svoju korist

koliko iz svijesti da smo slobodni ljudi.

41. Ukratko kaem da itava naa drava slui kao kola Heladi i pojedinano mi se ini da se kod nas isti ovjek moe pokazivati u vrlo mnogim poslovima uglaen i vrlo okretan kao osoba dovoljna sama sebi. A da to nije vie puko hvalisanje u sadanjoj prilici, nego da su to istinita djela, pokazuje sama dravna mo koju smo stekli ovakvim vladanjem. Jedino se naa drava od sadanjih izlae kunji i pokazuje se veom od svoga glasa; ona jedina ne pobuuje ni kod

neprijatelja napadaa zlovolju to od takvih ljudi trpi nevolje ni kod podanika prijekor da njima ne vladaju vrijedni ljudi. Pokazali smo svoju mo velikim dokazima i ne ba bez svjedoka, a divit e nam se sadanji svijet i kasniji narataji. Nita ne trebamo hvale Homerove ni koga drugoga koji e nas pjesmama naas razveseliti, dok e istina nakoditi stvorenom miljenju o djelima. Sve more i zemlju prisilili smo da budu pristupani naoj odvanosti i svuda smo postavili vjene spomenike i zla i dobra. Za takvu eto dravu ovi junaki poginue, plemenito sudei da im se ona ne smije oteti, a pravo je da i svaki od nas preivjelih bude spreman za nju trpjeti.

42. Zbog toga sam upravo i govorio opirno o dravi da vas pouim kako se naa borba i borba onih koji nita spomenuto nemaju ne vodi za jednaku nagradu i da ujedno potkrijepim oitim dokazima pohvalu ovih nad kojima sada govorim. Izrekao sam najvei dio njezin. To to sam, naime, uzveliao grad, okitilo je junatvo ovih i njima slinih i ne bi se mnogima od Helena mogla pokazati pohvala ravna djelima kao kod ovih. A ini mi se da sadanji konac ivota ovih pokazuje vrijednost ovjeju, bilo da je prvi put pokazae ili da je posljednji put potvrdie. Ako su ostalim svojim djelima bili gori, pravedno je vie od toga cijeniti njihovo junatvo u ratovima za domovinu. Junakim dranjem unitie zle ine te vie opem dobru koristie nego to privatnim djelima nakodie. Nitko od ovih nije vie cijenio uivanje bogatstva i zato bio kukavica, niti se u siromatvu nadao da e mu izbjei i jo se obogatiti, pa se uklonio opasnosti. Vie su od toga udjeli za osvetom protivnicima, a od pogibli su ujedno ovu drali najljepom te su se htjeli uz takvu opasnost osvetiti neprijateljima, a ono zanemariti. I povjerie nadi da

ona sretno izvri nejasnu budunost drei da je opravdano pouzdavati se u djelo u onom to je ve njima samima bilo vidljivo. I u toj obrani drali su da im treba radije i smrt pretrpjeti nego uzmaknuti i spasiti se. Izbjegoe sramotnom glasu, svoj in poduprijee ivotom i u najkraem asu ratne sree odijelie se od nas radije ovjenani slavom nego kao sinje kukavice.

43. I ovi su dostojno grada bili takvi. Treba eljeti da preivjeli budu pouzdaniji u svom miljenju o neprijateljima, a nipoto ne smijemo drati opravdanim da budu plaljiviji i da se obaziru na dravnu korist samo rijeju. O njoj bi netko mogao opirno razlagati vama koji to isto tako dobro znate, govorei vam kolika dobra ovise o obrani od neprijatelja, koji, tovie, dravnu mo danomice uistinu gledate i oduevljavate se za nju. A kad god vam se uini da je velika, pomiljate da su to stekli odvani ljudi koji su znali to treba i pazili na ast u djelima, te koji, kad bi se prevarili u kojem pokuaju, nisu odmah drali dostojnim da i grad lie svoga junatva, nego su mu prikazali najljepu rtvu. rtvujui za zajednicu svoj ivot stjecali su napose neprolaznu slavu i najslavniji grob, ne onaj u kojem poivaju, nego onakav u kojem ostaje njihova slava i vjeno se spominje svagda kad god se prui zgoda bilo za govor bilo za djelo. itava je zemlja grob slavnih ljudi i ne oznauje to samo natpis na stecima u vlastitoj zemlji, nego i u stranoj zemlji ivi nepisana uspomena vie u pameti svakoga nego na spomeniku. U njih se vi sad ugledajte i, shvativi da je srea u slobodi, a sloboda u hrabrosti, ne plaite se ratnih pogibli! Ne bi, naime, oni koji ive u bijedi i koji nemaju nade u dobro svoj ivot rtvovali pravednije od onih koje u ivotu jo eka protivna promjena i kod kojih je upravo velika razlika ako u emu stradaju. Za ovjeka koji ima ponosa bolnije je ponienje zbog kukaviluka nego neosjetna smrt koja nastupa zajedno s hrabrou i s nadom

u ope dobro.

44. Zbog toga sad i vas, roditelje ovih pokojnika, koji ste nazoni, ne saalijevam, nego u vas, tovie, utjeiti. Roditelji poginulih dobro znaju kako su proveli ivot u raznovrsnim nedaama. Sretan je onaj koga zapadne najdinija smrt kao ove sada, i onaj koga zapadne najdinija alost kao sada vas. Njima je bilo dosueno da jednako sretno proive i dovre ivot. Teko je dakako, znam, tjeiti vas u onom ega ete se i esto sjeati videi sreu drugih kojom ste se neko i sami diili. I nema alosti za dobrom kojega je netko lien prije nego ga okusi, nego za onim na to se netko navikne pa mu se oduzme. Treba da budete jaki i da

se nadate drugoj djeci, vi koji ste jo u dobi da djecu raate.

Posebice e nekima kasnija djeca donijeti zaborav na onu djecu koje vie nema, a dravi e biti dvostruka korist to nee biti liena puanstva i to e biti sigurnija. Nije mogue da o neem nepristrano ili pravedno vijeaju oni koji se ne izlau opasnosti stavljajui na kocku na jednaki nain i sinove. A vi, koji ste opet prekoraili dob, smatrajte da vam je dobitak vei dio ivota koji ste sretno ivjeli i da e preostali dio biti kratak, pa ga olakajte sebi slavom ovih! Tenja za slavom jedina ne stari, i u klonuloj dobi, kako neki kau, ne veseli ovjeka vie dobivati nego biti aen.

45. A vas opet koji ste nazoni, sinove ili brau ovih, vidim da eka veliko natjecanje (jer svaki obino hvali onoga koga vie nema) i ma koliko se vi isticali u vrlini, jedva e vas drati, ne njima jednakima, nego malo loijima. Takmaci zavide ivima, a onoga koji im nije na putu aste sklonou bez protuslovlja. A ako treba da se malo sjetim i enske vrline onih koje e sad biti udovice, sve u izrei kratkom preporukom. Velika e vam biti ast ako ne zaostanete za prirodom svoga spola te ako se meu mukarcima bude to manje govorilo o vaoj vrlini ili prijekoru.

46. Rekao sam u govoru to je po zakonu bilo potrebno i ove smo ve, koje sahranjujemo, doista poastili, a grad e njihovu djecu odgajati na dravni troak odsada sve do mladenake dobi odreujui

koristan vijenac nakon ovakvih borbi i ovima i njihovoj siroadi. Gdje su, naime, za hrabrost ustanovljene najvee nagrade, tamo su dravljani i najbolji ljudi. A sad, nakon to je svatko oplakao svoga kako mu je bila dunost, otiite!