R O M A N T I Z A M 1830 – 1865

I l i r i z a m (1830 – 1843)

Ilirski pokret – Hrvatski narodni preporod (HNP) – vremenski se poklapa s europskim romantizmom. S njim ga povezuje i javljanje skrbi za jezik, buđenje literature te jačanje nacionalne svijesti i prikupljanje narodnoga blaga. Hrvatski jezik je nekodificiran pa su u svezi s tim pokrenute odgovarajuće akcije. Romantizam njeguje snagu emocija, individualizam i kult prirode. 1835. počinju izlaziti Novine horvatske, 1843. je zabranjeno ilirsko ime, a 1865. Šenoa u bečkom Glasonoši objavljuje programatski članak Naša književnost.

U književnom razdoblju romantizma pišu se pjesme i drame. Glavne teme su: povjesne, nacionalne i domoljubne. U Hrvatskoj književnosti pokretač Ilira je Ljudevit Gaj a uz njega su još i: Ivan Mažuranić, Petar Preradović, Stanko Vraz. August Šenoa se smatra prethodnikom ilirizma u Hrvatskoj.

Maksimilijan Vrhovac((Karlovac,Karlovac, 1752. – 1752. – ZagrebZagreb,,

1827.)1827.)

hrvatski biskup;hrvatski biskup;

jedan je od idejnih začetnika hrvatskog narodnog preporoda

(ilirizma)

- 1808. predlaže Hrvatskom saboru da se njegova knjižnica otvori javnosti

- ne možemo govoriti o književnom radu u užem smislu jer je on bio samo vjerski, kulturni i politički radnik. Ipak, zanimao se za pitanja jezika i književnosti.

- bio pristaša toga da na Slavenskome Jugu treba biti jedan književni jezik i to «ilirski.

POZIV NA SVE DUHOVNE PASTIRE SVOJE BISKUPIJE (1813.) [pisan na latinskom; poziv na prikupljanje hrv. narodnog blaga]

Janko Drašković(Zagreb, 1770. – Radgoni,

1856.)

najstariji preporoditelj (prethodnik Ilirizma) i jedini feudalac među njima

- osnivač Čitaonice ilirske u Zagrebu (1838.) čiji je zadatak okupljanje ilirskih intelektualnih snaga, prikupljanje knjiga..Iz njezina okrilja ponikli su građansko društvo, kazalište, narodni muzej, narodna čitaonica, Narodni dom i Matica (= njezin 1. predsjednik 1842.–1850.)

DISERTACIJA ILITI RAZGOVOR ...(Karlovac, 1832.) [1. politički spis na hrv, jeziku; naputak poklisarima za hrvatski sabor gdje su se borili za ravnopravnost hrvatskog jezika s ostalim jezicima monarhije; predlaže štok. kao standard]

EIN WORT AN ILLYRIENS HOCHHERZEIGE TÖCHTER...(Zagreb, 1838.) [poziv ženama da prihvate ilirski pokret]

Šime Starčević(Žitnik, Lika, 1784. –

Karlobag, 1859.)

NOVA RIČOSLOVNICA ILIRSKA (Trst, 1812.)

- sudjelovao u «Zori dalmatinskoj» kao protivnik gajici

1

prethodnik ilirizma

Juraj Matija Šporer(Karlovac, 1794. – Rijeka,

1884.)

prethodnik ilirizma

ALMANAH ILIRSKI (1823.)

drame:KASTRIOT SKENDERBEG (1849.);LIJEK ZA OBIJESNU ŽENU (1857.); EDIPOS (1858.);PROPAST REPUBLIKE DUBROVAČKE (1867.); DIMITRIJA (1881.)

roman: STRAST I BLUDNJA (1884.)

Antun Mihanović(Zagreb, 1796. – Zagorje,

1861.)

preporoditelj; predhodnik ilirizma

brošura: REČ DOMOVINI OB HASNOSTI PISANJA VU DOMORODNEM JEZIKU (Beč, 1815.) [predstavio se kao prosvjetitelj];

proglas:ZNANOSTIH I NARODNOGA JEZIKA PRIJATELJEM (Padova, 1818.) [nastojao zainteresirati javnost za Gundulićeva «Osmana», predviđajući izdavačku politiku koju će kreirati ilirci]

HORVATSKA DOMOVINA (Danica,1835.) [hrvatska himna; 1. tekst objavljen novim pravopisom u desetom broju Danice; sadržan program hrvatskih iliraca koji su nastojali okupiti sve hrvatske krajeve. ]

- imao smisla za pejzaž, muziku, boju, znao je uhvatiti značajke hrvatskih ljudi i zemlje; pisao je i ljubavnu poeziju (inspiriranu s pjesnikinjom Ankom Obrenovićevom)

Ignac Kristijanović(Zagreb, 1796. – 1884.)

kajkavski pjesnik;prethodnik ilirizma

- posljednji izdanak stare kajkavske tradicije u preporodu

kalendar: DANICA ZAGREBAČKA (1834. – 1850.) [počeo ga izdavati prije Gaja]

zbirka basni:EZOPUŠOVE BASNE (1843.);

zbirka kajkavskih pjesama:PESME ZA HORVATSKI PUK (1874.)

STOLETNI KALENDAR (1847.);

- autor je i nabožnih spisa

Romuald Kvaternik(Ravnagora,1799. – Zagreb,

1851.)

kajkavski pjesnik;prethodnik ilirizma

pjesme:PLESOPESEM (1826.);

IZVOD SVEOPĆE DOGODOVŠTINE [ostala u rukopisu; predgovor posvećen Ljudevitu Gaju]

Ana Vidović(Šibenik, 1800. – Zadar,

1879.)

epska pjesma (ljubavna): ANKA I STANKO ILI DUBRAVA MOJANKA BLIZU SPLITA (1841.)

lirske pjesme:PJESME (1844.) [romantično-sentimentalne pjesme]

pjesnička pripovijest: BEZMIŠLJENJA U LJUBAVI (1856.)

Josip Jelačić zbirka pjesama:PJESME (1861.) [pjesme koje su izlazile u Danici ilirskoj,a zapravo su

2

(Petrovaradin, 1801. – Zagreb, 1859.)

djelovao izvan preporodne književnosti

prijevodi s njemačkog]drama:RODRIGO I ELVIRA (izvedena u Zg 1894.)

Stjepan Ivičević(Drvenik, 1801. – Makarska,

1871.)

tragedija (u rukopisu): VLADIMIR I KOSARA (1851.) [prema Kačićevu i Dukljaninovu ljetopisu]

časopis: GLAS DALMATINSKI (1861. – 1864.)

Antun Mažuranić(N. Vinodolski, 1805. –

1888.)

1. jezični stručnjak

- član Čitaonice i Matice Ilirske;

- začetnik proučavanja i izdavanja starih tekstova;

- prvi urednik i suradnik Danice (1835.-1836.)

TEMELJI ILIRSKOGA I LATINSKOGA JEZIKA (1893.); ZAKON VINODOLSKI OD LJETA 1280. (1843.);PREGLED STARE LITERATURE HRVATSKE (1855.); ILIRSKA ČITANKA (1856. i 1860.);SLOVNICA HRVATSKA (1859.) [nauk o naglasku]

Pavao Štoos(Dubravica kod Klanjca,

1806. – Pokupsko, 1862.)

ilirac

alegorijska pjesma: KIP DOMOVINE VU POČETKU LETA 1831. (1831.); [izrazio duhovno i političko mrtvilo suvremene Hrvatske]

budnica: POZIV U ILIRSKO KOLO (Danica, 1840.) [omiljena u vrijeme ilirizma; pjevala se. Progovorio kao bard južnoslav. sloge i zagovornik političke i kulturne misije ilirizma. Stihovani ilirski nacionalni program]O POBOLJŠAVANJU ĆUDOREDNOSTI SVEĆENSTVA (1848.)

Ante Kuzmanić(Split, 1807. – Zadar, 1879.)

Zadranin; odbijao Gajevu reformu,

nije pristaša ilirskog pokreta

časopisi: ZORA DALMATINSKA (1844. – 1849.); SMOTRITELJ DALMATINSKI (1849.); GLASNIK DALMATINSKI (1849. – 1854., 1865. – 1866.); PRAVDONOŠA (1851. – 1852.) [1. pravni časopis];OBJAVITELJ DALMATINSKI (1867.)

djela:DOBROČINCI (1871.);SALE (1871.)

Ivan Derkos(1808. – 1834.)(1808. – 1834.)

Gajev sljedbenik; Gajev sljedbenik; izložio teorijsku koncepcijuizložio teorijsku koncepciju

ilirizmailirizma

GENIUS PATRIAE ...(Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju) (1832.) [tvrdio da je trojedna kraljevina nekad bila jedno te da Hrvati trebaju njegujući svoj jezik opet postati jedno. Zato bi trebalo spojiti sva tri načina izražavanja: uže hrvatsko s onim iz Dalmacije i Slavonije]

Ljudevit Gaj(Krapina, 1809. – Zagreb,

1872.)

KRATKA OSNOVA HORVATSKO SLAVENSKOG PRAVOPISNJA (Budim, 1830.) [izlaže svoju reformu pravopisa (jedan znak - jedno slovo) → gajica]

3

reformator našeg pravopisa- kao književnik nije bio plodan, glavni mu je rad na prosvijetiteljskom planu (bio je vođa mlade hrvatske građanske inteligencije).

- reforma pravopisa: svaki glas ima svoj znak; dijakritički zankovi po ugledu na češki pravopis → gajica

- kajkavac koji se zalaže za štokavsko narječje kao osnovu jedinstvenoga hrvatskoga književnoga jezika

- u knjiž. je počeo njem. poezijom

- zaslužan za stvaranje ilirske budnice (pjesmi je bila svrha buditi usnule domorodne duhove)

- u Beču, s Demetrom i Baltićem, osnovao ilirski klub

- 1838. počela je djelovati i njegova tiskara, a zatim i Ilirska čitaonica 1848.

HORVATOV SLOGA I ZAJEDNICA (1835.) [«Još Hrvatska ni propala dok mi živimo...»; ovom pjesmom se proslavio i ona je postala prototip čitave obnovljene hrvatske patriotske zajednice.]

knjige stihova:GLOGOVKONJE HORVATSKE (1835.);KOSENKE ILIRSKE (1835.)

časopis: NOVINE HORVATSKE (od 6.1.1835.)+ knjiž. prilog DANICA HORVATSKA, SLAVONSKA I DALMATINSKA (od 10.1.1835.) [počinju izlaziti na kajkavskom narječju,a već od sljedeće godine tiskaju se na štokavskom dijalektu i po novom pravopisu, čime se sve južnoslavenske pokrajine stapaju pod ilirskim imenom te tim činom počinje uvođenje štokavštine kao službenog standarda svih Hrvata.]

Stanko Vraz (Jakob Frass)

(Cerov, Štajerska, 1810. – 1851.)

(Ilir iz Štajera)

jedini Slovenac u ilirskom pokretu;

1. naš pisac kojemu je knjiž. bilo glavno i jedino zanimanje;

u našu knjiž. unosi poljske krakovjake;

pokretač hrvatske književne kritke

- nakom što Prešern nije objavio njegove pjesme na štajerskom dijalektu, okrenuo se ZG i Hrvatskoj koji su objavili njegove pjesme. U ZG je našao mješovitu situaciju:1.) ljudi koji su željeli stvarati pravu kjniž. i otud njegova veza s Rakovcem i Vukotinovićem,2.) ilirci koji knjiž. gledaju kroz politiku

- preporod je doživljavao kao pravi umjetnički preporod

balada:STANA I MARKO (Danica, 1935.) – [1. stvar koju je objavio; pod utjecajem narodne pjesme]

zbirke pjesama: NARODNE PJESNI ILIRSKE (1839.) [zbirka slovenskih narodnih pjesama] ĐULABIJE (Vijenac popijevaka dragoj domovini) (1840.) [1. knjiga izrazito ljubavne poezije u hrv. lirici; jedini ilirski kanconijer intimne lirike posvećen Ljubici Cantilly, tipičan romantičarski pjesnički dnevnik. Sastoje se od 4 dijela; u početku tiskana 2 dijela (duševno stanje mladog zaljubljenika koji je nestašan i pun neutažive čežnje), a poslije druga 2 (pjesnikova ljubav ostala je neuzvraćena, a zatim ju je ugrabila nemila smrt); u formi krakovjaka (4+4 stiha)]; GLASI IZ DUBRAVE ŽERAVINSKE (1841.); [pripovijesti u stihu, ljubavne ili s primjesom patriotizma. Neke od njih su Fridrik i Veronika, Zora i Bogdan]GUSLE I TAMBURA (Prag, 1845.)

antologijske pjesme: LIJEPA ANKA,OTKUD MODRE OČI?,BORBA, GAZELA, MORNARNADRIKNJIŠTVO

zbirka soneta: SANAK I ISTINA (almanah Iskra, 1846.) [48 soneta; najuspjeliji dio Vrazova pjesničkog stvaranja. Iznio svoju ljubavi prema Zagrepčanki Hildegardi Kavančićevoj]

časopis: KOLO (1842.) [Vraz (pokrenuo)– Vukotinović – Rakovac; 1. hrv. književni časopis]

- glavni program slavenstvo (svoje prve pjesme posvetio Janu Kollaru- u jednom sonetu ga nazvao slavenskim prorokom; cijeli život je

4

djelovao u duhu njegove ideje)

Dimitrija Demeter((ZagrebZagreb, 1811. – , 1811. – ZagrebZagreb,,

1872.)1872.)

prvi organizator, utemeljitelj dobrovoljačkih družina i artistički

ravnatelj hrv. kazališta

uvodi 10-erac u hrv. dramu

- u hrvatsku dramu uvodi deseterac po uzoru na našu junačku epiku, koji će kasnije obilježiti i njegovu Teutu

DRAMATIČKA POKUŠENJA – DIO PERVI (1838.) [programatski Predgovor – 1. hrv. cjeloviti dramaturgijski spis; postavlja temeljne principe koje ilirski pokret nameće teatru i dramskoj književnosti]

KRVNA OSVETA [u hrv. dramu uvodi 10-erac po uzoru na našu junačku epiku]

ep (povijesni): GROBNIČKO POLJE (Kolo, 1842.) [bajronovska poema, 1. veliko djelo romantizma- Mažuranićev prethodnik; miješanje žanrova – žanrovski hibrid; pojavio se na šestotu obljetnicu slobodne općine na Griču i bitke na Grobniku]

MISLI O ILIRSKOM KNJIŽEVNOM JEZIKU (1843.) [poziva na dubrov. jez. tradiciju]

libreta: LJUBAV I ZLOBA (1845) [1. hrv. opera Lisinskog];PORIN ILI OSLOBOĐENJE HRVATA OD FRANAČKOG JARMA (1897.)

drama (romantičarska): TEUTA (Beč, 1844.) [pov. drama u 5 činova; najbolja drama ilirizma; povijesni izvor Demeter je pronašao u II. knjizi Historija grčkog povjesničara Polibija; zasnovana kao tragedija šekspirske inspiracije ]

pripovijetke:IVO I NEDA (1844.);VIJAVICA (1844.);OTAC I SIN (1846.);JEDNU NOĆ (1846.)

almanah:ISKRA

članci: NARODNO KAZALIŠTE KAO ZEMALJSKI ZAVOD (Domobran, 1864.) [članak kojim upozorava na važnost kazališta u hrv. kulturi]

budnica:PJESMA HRVATA (Prosto zrakom ptica leti...)

Fran Kurelac(Bruvno kod Gračaca, 1811. –

Zagreb, 1874.)

glavna je osoba narodnog preporoda u Hrvatskom primorju

- predstavnik i osnivač riječke filološke škole (Fiamin, Dežman, Budisavljević)

- proučavao je život, običaje i jezik gradišćanskih Hrvata i skupljao narodne pjesme

teoretska i programatska djela iz jezika i knjiž.: KAKO DA SKLANJAMO IMENA (1852.);O PREPORODU KNJIGE SLOVINSKE NA JUGU (1853.);RECIMO KOJU (1860.)

zbirke pjesama:FLUMINENSIA (1862.);RUNJE I PAHULJICE (1866.,1868.) [satirične, pastirske dubrovačke pjesme]JAČKE (1871.) [narodne pjesme Gradišćanskih Hrvata]

Vjekoslav Babukić(Požega, 1812. – Zagreb,

1875.)

1. filolog ilirskog doba;

OSNOVNA SLOVNICE SLAVJENSKE NARODA ILIRSKOGA (1836.)

5

1. profesor hrvatskoga jezika na Akademiji u Zagreb

Dragojla Jarnević(Karlovac, 1812. – 1875.)

jedan od začetnika novelistike u Hrvatskoj

- pisala na njemačkom; u knjiž. ju je uveo I.Trnski, njezina velika ljubav;

ŽELJA ZA DOMOVINOM (1839.) [1. njezina hrvatska pjesma]

novele (pripovijesti): OBA PRIJATELJA, ŽRTVA IZ LJUBAVI I VJERNOSTI ZA DOMOVINU,POVOTKINJA POD GRADOM OZLJOM

drame (igrokazi): VERONIKA DESINIĆEVA (1831.); MARIJA KRALJICA UGARSKA;DUVNA [ostale u rukopisu]

roman:DVA PIRA (1863.) [jedan od naših prvih romana]

Antun Nemčić(A. N. Gostovinski)

((MađarskaMađarska, 1813. – , 1813. – KriževciKriževci,, 1849.)1849.)

unio putopis u književnost ilirizma

- on ne putuje samo da čitatelju pruži objektivan opis putovanja te ga upozna s geografijom i etnografijom već svoje putovanje opravdava ponajviše upoznavanjem novih ljudi, traganjem za smislom pejzaža kroz koje prolazi i nastoji da mu sve to bude dobar povod da izrazi svoj stav i nazor o ljudima, krajevima i običajima s kojima se na putovanju upoznao. Zato često iz objektivnog stava počinje beletrizirati pa njegov putopis postaje imaginativna proza.

putopis:PUTOSITNICE (1845) [najzrelije prozno djelo prepordne književnosti; subjektivni putopis; nastala tako što je, nesretno zaljubljen išao u Italiju da traži zaborav, unio zapadnoeuropsku knjiž. školu]

drama: KVAS BEZ KRUHA ILI TKO ĆE BITI VELIKI SUDAC (1846., tiskana u Nevenu 1854.) [1. hrv. izvorna komedija pisana novim knjiž. jezikom i jedina komedija preporodnog doba]

kritika: ŽIVOT TOME BLAŽEKA [jedan od najranijih pokušaja hrv. biograf. kritike]

roman:UDES LJUDSKI (Neven, 1854.)[nedovršen; 1. put u hrvatsku književnost uveo građanske krugove]

poezija:PJESME ANTUNA NEMČIĆA (1851.) [izdao M. Bogović; pjesma: Kaluđerov grob]

Dragutin Rakovac(Biškupec kod Varaždina, 1813. – Zagreb, 1854.)

DNEVNIK (1922.);

dramska alegorija: DUH (1832.)

rasprava: MALI KATEKIZAM ZA VELIKE LJUDE (1842.) + DODATAK MALOM KATEKIZMU ZA VELIKE LJUDE [1. svima pokazao što je ilirski pokret, 2. kritizira domaće izrode]

PĚSMARICA I ili PJESME DOMORODNE (1842.) [s Vukotinovićem; 1. antologija novije hrvatske poezije; uvrštene sve bolje patriotske pjesme od početka ilirskog preporoda do 1842]

Ljudevit Farkaš Vukotinović

(Zagreb, 1813. – Zagreb, 1893.)

osnivač feljtona u novijoj hrv.

almanah: LEPTIR (1859. – 1861.)

drame (igrokazi u 4 čina):GOLUB (1832.);PRVI I ZADNJI KIP (Požun, 1833.)

zbirke:PJESME I PRIPOVIJETKE (1838.) [posvećena «milim gospojam i

6

knjiž., u «Narodnim novinama», 1841.;

začetnik eseja;

1. u hrv. knjiž. unio novelu

- Pisao je kajkavske drame, pjesme, pripovijetke, razne kulturno-političke spise, znanstvene radove s područja prirodnih znnosti

djevojkam ilirskim» da bi žene osvojile za narodnu stvar];PĚSMARICA (1842.) [s Rakovcem]; RUŽE I TRNJE (1842.); [pripovijetke posvećene Draškoviću];TRNULE (1842.) novele (povijesne): PROŠASTNOST UGARSKO-HORVATSKA (I-II,1844.);ŠTITONOŠA

časopis: KOLO (1842. – 1853.) [s Vrazom i Rakovcem]

feljtoni:ILIRIZAM I KROATIZAM; [Ilirizam žele zbog književnosti]ZIMSKE MISLI

eseji:TRI STVARI KNJIŽENSTVA (Kolo, 1843.)

Ivan Mažuranić (N. Vinodolski, 1814. –

Zagreb, 1890.)

"ban pučanin" i 1. hrvatski kancelar;

od Hrvatske stvorio modernu državu;

ilirac

- upoznavši se s Gajem došao u doticaj s preporodnim idejama. Uskoro počinje objavljivati u Danici i za tu suradnju Gaj mu je dao novčanu naknadu –1.honorar u novijoj hrvatskoj književnosti.

- osnovne značajke Mažuranićeve umjetnosti: pregnantnost, sažetost, lapidarnost, zaziranje od narativnosti i neprestana težnja prema gnomičnosti

- uzori su mu klasični i dubrovački pisci

PRIMORAC DANICI (Danica, 1835.) [ 1. njegova tiskana pjesma na hrvatskome jeziku]

ep (povijesni):SMRT SMAIL- AGE ČENGIĆA (almanah Iskra, 1846.) [najveće djelo hrv. književnosti XIX. st.; Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob; virtuozan spoj narodnog i umjetnog, deseteračkog i osmeračkog, drugim riječima – Kačića i Gundulića. U njemu je Mažuranić opjevao stvaran historijski događaj (iako gotovo beznačajan, koji se odigrao 1840.); u cijelini to je scenska tvorevina u kojoj je osnovni oblik monolog kao razmišljanje ili raspoloženje; glavni junak je narod. Smail-aga označava čitavi narod, on je kolektivni junak- specifičnost hrv. romantizma za razliku od europskog]

pjesme:PRIMORAC DANICI (1835.);DANICI ILIRSKOJ (1836.);VJEKOVI ILIRIJE (1838.);JAVOR (1839.-1840.);

OSMAN (1842.) [dopunio 14. i 15. pjevanje na poziv Matice ilirske; od Gundulića se razlikuje što je on iznosio svoje misli i otkrivao svoj svijet ( strofe o slovinstvu, o egzistenciji na Zemlji, o svemiru..)]

brošura:HRVATI MAĐAROM (Karlovac, 1848) [iznosi potrebu da se odnosi između Hrvata i Mađara urede tako da Ugarska postane zajednička domovina ravnopravnih naroda]

- pisao izvrsne izvorne sonete, 1. u novijoj hrv. knjiž.: Grofu Janku Draškoviću, Nedužnost...

- oženio se sestrom D. Demetra, Aleksandrom kojoj je ispjevao svoje najljepše ljubavne stihove koji su možda i najljepši njegovi stihovi: Njoj, Javor, Javor i tamjanika...

Paskoje Aatun Kazali(Dubrovnik, 1815. – 1894)

Javio se prijevodom prvog pjevanja «Ilijade»

epovi: ZLATKA (1856.)-romantični ep; GROBNIK ILI GROBARKA (1863.)-povijesni ep

spjev: TRISTA VICA UDOVICA (1857.)-romanrični spjev

pjesme (intimna lirika):NADA; GLAS IZ PUSTINJE (1861.)

7

časopisi:GLASNIK DALMATINSKI (1855. – 1859.)

Ivan Kukuljević Sakcinski

(Varaždin, 1816. – Puhakovec, Zagorje, 1889.)

utemeljitelj moderne hrvatske historiografije i osnivač hrvatske

bibliografije;

2.5.1843. održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru

osnivač Samostalne narodne stranke(1863.)

- pripada prvom naraštaju hrvatskih preporoditelja koji su već u ranoj mladosti počeli djelovati pod Gajevim utjecajem

- književno se obrazovao na njemačkoj lektiri

- obrađivao povijesne teme u romantičnom ruhu

- zanimanje za Baščansku ploču

TUGA ZA LJUBOM (Danica, 1837.) [njegova 1. pjesma na hrv. jez.]

drame:JURAN I SOFIJA ILI TURCI KOD SISKA (1837.; izvedena 1839.);POTURICA (1867.)

zbirke pjesama: PĚSME (1847.);SLAVJANKE (1848.) [potpisane šifrom X; zbirka ga je predstavila kao izrazito politički opredijeljenog pjesnika. Sastoji se od dva ciklusa (16 + 12 pjesama) ; opjevava čuvene slavenske predjele: od Atosa do Moskve, od Triglava do bugarskih planina, od Krakova do hrvatskih pejzaža.]POVJESTNE PJESME (1874.)

putopisi: PUTOVANJE PO BOSNI (1858.);PUTNE USPOMENE (1873.)

IVAN ČESMIČKI NAZVAN JANUS PANNONIUS [biografija]

BIBLIOGRAFIA HRVATSKA (1860.)

- njegovo djelo na hrvatskom jeziku može se razvrstati u tri faze: 1.) od 1838. do 1848. = tri ciklusa intimne lirike, četiri pripovijetke i najvažnije drame

2.) od 1848. do 1860. = vrijeme bečkog apsolutizma, kada se Kukuljević bio povukao iz politike i do 1860. nastala su dva slabija i manje poznata dramska djela (Nenadani sastanak i Ženit se il ne ženit se) te novela Dva Slavena

3.) U posljednjoj fazi svoga rada, sasvim je bio zauzet multidisciplinarnim istraživanjem te brojnim izdavačkim pothvatima

Mato Vodopić(Dubrovnik, 1816. – Dubrovnik, 1893.)

jedan od naših najranijih tvoraca realističke novele;

jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i

stilski blizak realizmu

pripovijesti:TUŽNA JELA (1875.) [ velika prisutnost upravnog govora približava ovu pripovijest drami]MARIJA KONAVOKA (1863.)

ep (romantični):ROBINJICA (1875.)

roman (povijesni):NA DOBORSKIJEM RAZVALINAM (1881.)

sakupljač narodnih imena ptica i životinja

Mirko Bogović(Varaždin, 1816. – Zagreb,

1893.)

- nasljedovatelj klasične ruske romantike

časopis:NEVEN (1852. – 1858.); [glavni časopis apsolutizma]KOLO (1854.)

pjesn. zbirke:LJUBICE (1844.);SMILJE I KOVILJE (1847.);DOMORODNI GLASI (1848.);VINJAGE I-IV (1861./1878.);SLIKE I PRILIKE (1878.);

8

STRJELICE (1878.) [ironično-satirične pjesme]- davorije, prigodnice programatske pjesme i satire

drame:FRANKOPAN (1856.); [njegovo najbolje djelo]STJEPAN, KRALJ BOSANSKI (1857.); MATIJA GUBEC,KRALJ SELJAČKI (1859.)SILO ZA OGNJILO

pripovijesti: SLAVA I LJUBAV, HAJDUK GOJKO

Matija Mažuranić(Jedan domorodac)

(N. Vinodolski, 1817. – sanatorij u Feldhofu pokraj

Graza, 1881.)

unio putopis u književnost ilirizma

- nije bio knjiž. u pravom smislu riječi, već slučajni stvaralac

- tipičan primjer pisca koji je zabavljen isključivo potrebom da iskaže ono što je vidio i koji se brine samo oko toga da njegovo izviješće u svemu ostane vjerno prvotnom, iskonskom doživljaju.

putopis: POGLED U BOSNU ILI KRATAK PUT U ONU KRAJINU (1842.) [najznačajniji moment u njegovom životu je put u Bosnu, na koji je krenuo u zimu 1839.; pun podacima i scenama iz svakodnevnog života pod turskom vlašću, niz uzbudljivih epizoda; pisan u prezentu]

zbirka pjesama:ZBORNIK MATIJE MAŽURANIĆA (N.Sad, 1966.) [zbirka novaljskih pučkih pjesama, jedna od najljepših zbirki te vrste u hrv. knjiž.]

Petar Preradović((Grabrovnica kraj

Pitomače,1818. - Fahrafeld

kraj Beča, 1872.) 1872.)

najpopularniji domorodni pjesnik;

glavni kodifikator jezika hrv. poezije XIX. st.

propagira ilirske ideje u Dalmaciji

- u hrv. knjiž. ušao iz njem. poezije u kojoj se već bio formirao kao pjesnik (u drugoj fazi ilirskog pokreta)

- u životu je raspet između intimnih sklonosti i stvarnosti, a u poeziji između veličine zadatka koji je sebi postavio i vlastitih mogućnosti

- poslije smrti žene i djeteta piše samo refleksivnu poezije, a ne više ljubavnu

POSLANICA ŠPIRI DIMITROVIĆU (1843.) [1. Preradovićeva pjesma na hrv. jeziku koju nije objavio]

ZORA PUCA, BIT ĆE DANA (Z. dalmatinska,1844.) [1. Preradovićeva pjesma na hrv. jeziku koju je objavio ]

ep (religiozno-filozofski): PRVI LJUDI

zbirke pjesama:PRVENCI (Zadar, 1846.) [1. njegova zbirka pjesama posvećena prvoj ženi Pavici de Ponte ( o njihovoj ljubavi pisala je njegova unuka Paula Preradović u ljubavnom romanu «Pere i Pave»]; NOVE PJESME (1851.) [posvećene Zagrepčanki Karolini Schauff, opernoj pjevačici]CRTICE MOGA ŽIVOTA (1856.) [autobigoraf. zapis]

pjesme:RODU O JEZIKU;TO JE JEZIK RODA MOGA;LJUDSKO SRCE

drama u stihu:KRALJEVIĆ MARKO

- sam je svoju liriku podijelio na: 1.) pjesme ljubovke 2.) pjesme rodoljupke 3.) pjesme različne

- faze njegova stvaranja: 1.) od 1834. do 1843. - razdoblje pisanja na njemačkom jeziku (+ ciklus Lina Lieder)

9

2.) od 1843. do 1851. – od dolaska u ZD i suradnja u Zori dalmatinskoj do objavljivanja druge zbirke Nove pjesme 3.) od 1860. do 1872. (do smrti)

Ivan Trnski(Rača kod Bjelovara, 1819. –

Zagreb, 1910.)

ilirac;

jedan od začetnika novelistike u Hrvatskoj;

osnivač hrvatske metrike (riješio pitanje treba li se hrvatski stih

zasnivati na akcentu ili na kvaniteti, ali pitanje hrvatskog ritma nije

riješio)

- njegov rad obuhvaća nekoliko desetljeća – od početaka ilirskog pokreta do kraja hrvatske moderne.- najplodniji novelist u Vijencu, kao i prevodilac raznih pjesnika (Schillera, Goethea, Mickiewicza, Shakespearea, Puškina i drugih)

zbirke pjesama:PJESME (1842.)KRIJESNICE (1863./65.) [Glasonoša]JEZERKINJE (1896.)

pjesnički prijevodi:IZ SLAVENSKE RODBINE (1904.)

PRIPOVIJESTI (1910.)

satira:ZEVEKAN OPET NA SVIJETU (1844.)

spjev (romantično-ljubavni): ANA LOVIĆEVA

Medo Pucić(Dubrovnik, 1821. – 1882.)

Dubrovčanin;ilirac

- pobornik srpsko-hrvatskog jedinstva (pisao latinicom i ćirilicom)

pjesme: TALIJANKE (1849.); PJESME (1862.)

povijesna epska pjesma: KARAĐORĐEVKA; BOSANSKE DAVORIJE

roman u stihovima: CVIJETA (1865.)

časopis: SLOVINAC (1878.)

almanah: DUBROVNIK

Ante Zorčić(1822. – 1872.)

Zadranin; vatreni ilirac

zbirka: VILA DALMATINSKA ALITI PJESME RAZLIKE (1852.)

Šime Ljubić(Starigrad, 1822. – Starigrad

1896.)

Hvaranin

NARODNI OBIČAJI KOD MORLAKA U DALMACIJI (1846.); STARO-DALMATINSKO PJENEZOSLOVLJE (1852.); OGLEDALO KNJIŽEVNE POVIJESTI JUGOSLAVJANSKE I-II (1864. i 1869.); OPIS JUGOSLAVENSKIH NOVACA (1875.)

10

Miroslav Kraljević(1823. – 1887.)

pisac 1. romana u novijoj hrvatske književnosti

- osnivač tiskare u Požegi

roman:POŽEŠKI ĐAK (1863.) [1. hrvatski roman]

časopisi: POŽEŠKI PUČKI KALENDAR (1863.);SLAVONAC (1863.-1865.)

Ante Starčević(Žitnik kod Gospića, 1823. –

Zagreb, 1896).

danas se često naziva ocem domovine

- knjiž. rad isprepleće s političkim

- Ante Starčević i Eugen Kvaternik su osnivači HSP-a.Opredjelili su se za jednu hrv. opciju koja nije bila opterećena sunarodnjaštvom (priznali su samo personalnu uniju s Habsburgovcima /Austrijom/ ,veže ih samo kralj/car, a Hrvati i dalje imaju svoja državna prava:Sabor, upravu...). Potkraj Šenoina života pravaši su zadobili mladu generaciju i uspjeli su okupiti sve staleže hrv. društva.Jedina slabost bila je neodlučnost da preuzmu vlast. Razdjelili su se u dvije skupine: 1.) Frankovaška- na čelu je bio Josip Frank. Nije priznavala Srbe u Hrv.2.) Domovinaška- priznavali su slavenstvo.U knjiž. je ta politička koncepcija knjiž. prikazivala onakvu kakva je-nacionalna knjiž.

- stric mu je Šime Starčević – 1. točno obilježio sva četiri hrvatska naglaska

putopis:NEŠTO O PIRNIK OBIČAJI U LICI (1845.) [1. Tekst koji je objavio u Zori dalmatinskoj]

feljtoni:ZRCALO;KRITIKA REALNOSTI

drame:LJUBOMIR;PORIN;SELSKI PROROK [pučki igrokaz]

politička satira:PISMA MAGJAROLAC(A)H

Adolfo Veber Tkalčević(Bakar, 1825. – Zagreb,

1889.)

ideolog Zagrebačke slavističke škole;

1. počeo pisati djela s antiherojem

- vodio žestoke polemike oko jezika i pravopisa. Zagrebačka škola je imala zadatak da kajkavce i čakavce privede u kolo štokavaca, kako bi se raširilo književno polje

pripovijesti:ZAGREBKINJA, [dva prijatelja – bonvivan Vojko i književnik Vinko, idealist – govore o zadacima književnosti. Vojko izriče poglede samog Vebera: «Pisci motre narav da joj prave sliku»- u toj rečenici sadržana je na neki način teorija realizma, koju je Veber iznio već 1855..... Lijepa zagrebačka djevojka Milica prosječna je Zagrepčanka - ne zna dobro hrvatski, čita strane romane, mužu obećava sve što želi, iskreno nastoji da se zanosi svime čime se zanosi i on. Ipak, njegovi ushiti njoj su strani, a njezine želje takve, da on, ispunjavajući ih, postepeno pada u dugove i upropaštava se. Na kraju ga Milica napušta i odlazi s njegovim prijateljem. Njen muž, književnik Vinko, shrvan od bola i razočarenja umire, a ona propada u bijedi.]

NADALA BAKARKA [novela se pojavila na početku protorealizma. Fabula je linearna. Pripovijest obrađuje staru priču o vjernosti žene muža pomorca. Kritika joj zamjera nedovoljno motiviran završetak. Nadala je vjerna, vragolasta i koketna, a takvo ocrtavanje karakternih osobina likova znakovito je tek za kasniji realizam, a rijetkost u književnosti onoga vremena. Zanimljivo je da autor kao podlogu koristi novelu zbivanja, da bi na njoj izgradio novelu karaktera],

11

PASKVA,DOBROTVOR ĐAČKI, BOŽIĆNO ZVONCE,AVELINA BAKARANINA

putopis:PUT NA PLITVICE (1860.); LISTOVI O ITALIJI (1861.); PUT U CARIGRAD (1886.)

kritika:NAJNOVIJA POJAVA NAŠEGA PJESNIŠTVA (1865.)

Vladislav Vežić(1825. – 1894.)

almanah:OPĆI ZAGREBAČKI KOLEDAR (1848. – 1850.)

povijesni ep: SIGETSKI JUNAK NIKOLA ZRINSKI (1866./ 1867.); MILOVANKA (1896.)

Ivan Perkovac(Hramnica kod Brdovca,

1826. – Samobor, 1871.)

spada u prve hrvatske realiste

- pripada angažiranoj književnosti izrazito socijalne orijentacije

časopisi (urednik): NEVEN (1853.);POZOR (1860./64 i 1866./67.);VIJENAC (1870./71.)

zbirka memoara:CRTICE IZ BOJNOGA ODSJEKA (1869.)

novele (sa suvremenom seoskom tematikom):ŽUPNIKOVA SESTRA (1869.);STANKOVAČKA UČITELJICA (1871.) [epistolarni roman; uspoređivana sa Šenoinom Brankom]

PRIPOVIJESTI (1905.)

Josip Freudenreich(N. Gradiška, 1827. – Zagreb,

1881.)

- kazališni pisac, redatelj, glumac, animator kazališnog života u Hrvatskoj

igrokazi (pučki):GRANIČARI (1857.) [1. pravi pučki igrokaz kod Hrvata];CRNA KRALJICA (1858.) [romantično-patriotskog sadržaja s pjevanjem]

AUTOBIOGRAFIJA [pisana na Šenoin poticaj, nedovršena]

Janko Jurković(Požega, 1827. – Zagreb,(Požega, 1827. – Zagreb,

1889.)1889.)

1. hrvatski realista1. hrvatski realista

- nije obrađivao povijesne motive, već je građuđu crpio iz svekodnevnice

pripovijetke: PAVAO ČUTURIĆ (Ulomci iz bijedna i krševita života...) (Neven, 1855.) [pripovijetka kojom u hrv. lit. ulazi lik poluobrazovanog poluintelekta..... Zahvaljujući nekom dobroćudnom župniku kod kojega je radio, seoski učitelj Pavao Čuturić od sedlarskog je šegrta i kalfe preko noći postao školnik. Kao svi poluinteligenti, imao je visoko mišljenje o sebi i svojim sposobnostima, daleko precjenjujući svoje mogućnosti i svoje «izgubljene šanse». Upoznajemo ga jedne ljetne večeri nakon dvadeset godina njegova učiteljevanja, kada uz čašu vina, prijatelju Lovri priča o svome životu: svoje životne poraze i neuspjehe tumači zlim udesom, a ne svojom pretjeranom samouvjerenošću i nedovoljnom pripremljenošću za posao koji je obavljao. U cjelini, pripovijest je ipak više tužna negoli smiješna: smiješan je čovjek koji je svom uobraženju i samoveličanju toliko izgubio smisao za realnost da je postao bezgranično slijep za sve svoje nedostatke.];

TIMOTIJA PATKOV (1872.) [lik poluinteligenta koji sa seoskim bricom sasvim ozbiljno vodi učene prepirke o svemirskim problemima i putanjama nebeskih tijela]SEOSKI MECENATI (1880.) [pojavljuje se već školovana generacija učitelja kojima nedostaje prisnost prema narodu, karakteristična za

12

stare učitelje]

članci + eseji: MISLI O JEZIKU (1855.); MOJA O KAZALIŠTU (1855.) [ukazao na našu povijest kao bogat izvor dramske građe, osobito za tragediju]

feljtoni: TUSKULANIJADE (1860) [početak lit. feljtona i prethodnik Šenoinih Zagrebulja]OB ESTETIĆNIH POJMOVIH UZIVŠENJA (1870.) [raspravlja o tragediji te ističe narodnu poeziju kao vrlo prikladan izvor građe za domaću tragediju, iako je i dalje propagirao komediju kao najprikladniju za kazalište.]O NARODNOM KOMUSU (1869.) [nastoji uvjeriti da se izvori narodne šale prvenstveno nalaze u narodnom književnom blagu pa bi zato trebali postati primarni izvori prilikom traženja komičnih efekata]

časopisi: KATOLIČKI LIST (1849.);NARODNE NOVINE (1849./50.);DANICA (1853.)

Ilija Okrugić(S. Karlovci, 1827. – Petrovaradin, 1897.)

- stvaralac bez većeg dara, bliži etnologiji i folkloru no umjetnosti

zbirka pjesama:SRIJEMSKA VILA (1863.);GLASINKE SRČANICE (1874.)

drama:SUĆURICA I ŠUBARA (1864.);GRABANCIJAŠI (1874.);ŠOKICA (1884.)

ep (povijesni):SVETI IVAN KAPISTRAN (1892.)

Luka Botić(Split, 1830. – Đakovo,

1863.)

najveći hrv. pjesnik 50-ih i 60-ihgodina;

osnivač romantičnog narodnog epa u hrv. knjž.;

prvi pjesnik vjerske tolerancije: opozicija Turčin – kršćanin

romantične pripovijesti: POBRATIMSTVO (1854.);DILBER HASAN (Neven, 1854.) [jedino u prozi, ostale tri u stihovima – 10-erci];BIJEDNA MARA (1861.) [romantičarski ep sastavljen od 6 pjevanja u desetercima (2743 stiha) koji obrađuje nesretnu i zabranjenu ljubav dvoje mladih: lijepog muslimana Adela Seimovića i Splićanke Mare]; GOVOR U HRVATSKOM SABORU (1861.)PETAR BAČIĆ (1862.) [romatnični epovi]

- prvu fazu Botićeva rada karektirizira jaka tendencija ka nasljedovanju usmene književnosti (Pobratimstvo i Dilber Hasan)

- u djelima najčešće koristi motive sna, rodoljublja, pejzaža, mora, satanizma, pobune i suvišnosti

P R O T O R E A L I Z A M(1865 – 1881)

Književnost toga razdoblja romatnična je u intencijama, a realistička u detalju. Zbog iznimnog utjecaja koji je u tom razdoblju odigrao August Šenoa, naziva se još i Šenoinim dobrom. Svojim djelovanjem Šenoa ga i omeđuje: 1865. u Glasonoši objavljuje članak NAŠA KNJIŽEVNOST, a 1881. je godina njegove smrti.

Dragojla Jarnević(1812. – 1875.)Mato Vodopić(1816. – 1893.)Mirko Bogović(1816. – 1893.)

13

Ivan Trnski(1819. – 1910.)

Adolfo Veber Tkalčević(1825. – 1889.)Ivan Perkovac(1826. – 1871.)

Josip Freudenreich(1827. – 1881.)Janko Jurković

(1827. – 1889.)(1827. – 1889.)Luka Botić

(1830. – 1863.)Mihovil Pavlinović

(Podgora, 1831.- Podgora, 1887.)

- slovio je u svoje vrijeme kao izvorni pjesnik.

- postavio načelo: «Piši kako puk govori» i vrlo rano počeo proučavati narodni jezik, sakupljati poslovice, pojedine izraze i manje poznate riječi (za Rječnik Jugoslavenske akademije sakupio znamenitu zbirku riječi)

OGNJIŠAR (1864.) [pjesnička vizija Prometeja-pokazao da je jedna od glavnih figura hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji]

NARODNE PJESME (1865.) [pučka knjiga u punom smislu riječi, otimajući se o prvenstvo sa samim Kačićem]

HRVATSKI RAZGOVORI (1877.);MISAO HRVATSKA I MISAO SRPSKA U DALMACIJI (1882.);PUTI (1888.)

Pretvara hrvatsko glasili Il Nazionale u NARODNI LIST

August Šenoa(Zagreb, 1838. – Zagreb,

1881.)

središnja knjiž. ličnost hrv. 19. st., pisac građanske sredine u

19.st. ;

tvorac hrv. romana;

reformator kazališta (ravnatelj HNK);

odredio smjer hrvatske književnosti XIX. Stoljeća

- u knjiž. je ušao poezijom. Piše poučnu, ljubavnu poeziju. Imao je više govorničku snagu, nego pjesnički intezitet

- njegove kazališne kritike sastavni su dio gradiva za povijest hrvatskog kazališta. U njima je obraćao pažnju i na teškoće s kojima se uprava borila zbog nedostatnih financijskih sredstava, borio se protiv ukidanja opere, a u drami je pazio i na kvalitetu komada, i na jezik prijevoda, i na igru glumaca. Težio je

članci: DOPISI IZ PRAGA (1860.-1863.) [s njima je započeo svoje stvaralaštvo]NAŠA KNJIŽEVNOST (Glasonoša, Beč, 1865.) [članak kojim je ušao u knjiž.; upozorava na književno mrtvilo i zalaže se za prikazivanje prošlosti preko romana];O HRVATSKOM KAZALIŠTU (1866.) [Šenoa želi da od hrvatskog kazališta nastane hram umjetnosti, a ne vašorska komedija ili obično provincijsko kazalište. Također smatra da prednost treba dati slavenskim piscima (tu također do izražaja dolazi njegova sveslavenska težnja), a od neslavenskih se najviše zalaže za Molièrea i Shakespearea.]

feljtoni:VJEČNI ŽID U ZAGREBU (Pozor, 1862.); ZAGREBULJE [feljtoni iz suvremenog Zagrebačkog života koji daju bogate izvještaje o općim prilikama i o samom piscu]

drama: LJUBICA (1866.) [jedina Šenoina drama, komedija koja nije dobro prošla u kazalištu]

poezija (antologijske pjesme):NA POKLADE,GROB ZA ŽIVA,ČUDNI LJUDI,CARMEN

romani: ZLATAROVO ZLATO (Vijenac, 1871.) [1. moderni hrvatskipovijesni roman]; ČUVAJ SE SENJSKE RUKE (1876.) [oživjet će događaje iz 16.st.]; SELJAČKA BUNA (1877.) [njegovo najbolje pripovjedačko djelo;

14

svjetskom repertoaru kazališta, osobito Francuskom. One nam i danas daju dobar uvid u tadašnji život kazališta.

- u njegovim romanima glavna intriga vodi se oko izmišljenih lica koja povezuju istinitu historijsku građu u jednu zaokruženu cjelinu. Možda su Šenoini likovi postali čitaocima tako bliski baš zato što im se činilo da su ih negdje vidjeli, i da bi ih mogli, tako reći, prepoznati na ulici.Važan mu je rad na povijesnim romanima. Smatra da prikazivanjem prošlosti i sadašnjosti narod dovodimo u položaj da spoznaje samog sebe. Imamo 4 tipa likova u njegovim romanima: 1.) stvarne, povijesne ličnosti (heroine, heroje- romantičarsko), 2.) male ljude, pripadnike malograđanskog staleže (- realističko),3.) nosioci ljubavne fabule,4.) likovi intriga (zapleću fabulu)

- novelistika, prema Šenoi, poslije Begovića ne egzistira

- povjestice su specifične poetske forme koje je uveo u našu knjiž. Samo njemu karakteristična djela

- najteži udarac Šenoi je zadao teški potres koji je 9. studenog 1880. pogodio Zagreb. Svi problemi i briga oko obilaska razrušenog grada i pružanja pomoći unesrećenima pali su na njega. Šenoa je bio skršen i plakao je poput nejaka djeteta. Iz tog potresa proizašle su i neke njegove potresne Zagrebulje u kojima su opisani različiti prizori iz života Zagrepčana nakon potresa.

pokazuje izvanredan smisao za masovne scene- Stubička bitka u 19.st.];DIOGENES (1878.) ; KLETVA (1879.) [dovršio J.E. Tomić; prikazan pokret nastao nakon smrti kralja Ludovika I, ali je ubacio i borbe između biskupskog Kaptola i građanskog Griča. Naslov romana uzet je po kletvi koju je pred Božić 1396. na građane bacio biskup Čeh Smile.Kletva je bila skinuta 12. travnja 1397. Šenoa je u Kletvi svjesno proveo svoju temeljnu tezu, koju je nasljedovao još od Gaja: kako je najveća nesreća za Hrvate trajna nesloga između sebe, kako im je miliji i stranac, dalek od osjećanja za njihovu zemlju i narod, negoli domaći čovjek kojemu bi trebali priznati neko prvenstvo.]

pripovijesti: TUROPOLJSKI TOP (Glasonoša, 1865.);BLIJEDI MJESEC (Glasonoša, 1865.);PRIJAN LOVRO (1873.) [s njim se otvara jedan tematski krug koji će se protezati kroz čitavo razdoblje: problem neshvaćenog intelektualca u maloj sredini (intelektualci nakon studija u velikoj sredini imaju velike ideje, ali vrateći se u svoju sredinu bivaju neshvaćeni- Prijan Lovro je prototip takvog junaka ]; MLADI GOSPODIN (1875.); KARAMFIL SA PJESNIKOVA GROBA (1878.) [naljepša romantična novela hrv. knjiž.; grob je Prešernov]; PROSJAK LUKA (1879.) [1. socijalno-politička studija hrvatskoga sela; prije samog djela imamo Pripomenak štiocu u kojemu se upozorava da život sam piše najbolje romane te da je hrvatski seljak dovoljno zanimljiv da se o njemu piše. Pripovijest1 prati tri fabularne razine: 1). prosjak Luka, 2.) izbor gradskih assesora, 3.) ljubav Andre i Mare] ; VLADIMIR (1879.);BARUN IVICA;KANARINČEVA LJUBOVCA

povjestice:KAMENI SVATOVI;KUGINA KUĆA

časopisi:VIJENAC (od 1874. – 1881.) [bio ne samo njegov urednik, nego i glavni suradnik i inspirator; Vijenac je u Šenoinoj redakciji prokrčio put hrvatskoj knjizi u hrvatskoj obitelji.]; HUMORISTIČNI LIST (1879.) [pokrenuo ga kao pravi satiričar]

Đuro Deželić(Ivanić Grad, 1838. – Zagreb,

1909.)

1. urednik Vijenca

kalendar DRAGOLJUB (1867. – 1868.) [pretvorio ga u časopis]

romani:BURZIJANCI (1895.)PJESMARICA RADO PJEVANIH PJESAMA (1863.);POSTANAK VATROGASNOG DRUŠTVA (1875.);HRVATSKA NARODNOST (1879.);ZAŠTITA ŽIVOTINJA (1885.);

pseudofilozofska rasprava:DUŠA (1877.)

pseudopovijesni traktat:GRUBOBRAN KRALJEVINE HRVATSKE (1904.)

Lavoslav Vukelić(Gornji Kosinj, 1840.- Sveti

Križ Začretje, 1879.)

pjesma (elegija):KOD SOLFERINA (Vijenac, 1879.) KNJIŽEVNO CVIEĆE LAVOSLAVA VUKELIĆA (1882.) [posthum.]

novele:

1

15

- uz Palmovića, bio najsnažniji lirski talent, kao lirik jači i od Šenoe i od Markovića

- po jezikoslovnom opredjeljenju bio je pristaša Kurelčeve «riječke škole» te njegov prozni izraz ima značajke narodnog izražavanja.

HAJDUK RAĐE;KRVAVA DIOBA

- ljubavnu poeziju piše pod utjecajem poljske romantike i naše starije dubrovačko-dalmatinske lirike

Josip Eugen Tomić(Požega, 1843. – Zagreb,

1906.)

svojim romanima označava prekid antiturske novelistike u

hrvatskoj književnosti

- povijesna tematika stalno je prisutna u njegovu stvaralaštvu i tu on postiže svoje najveće domete. Tomić se dakle prilagođavao vremenu i išao već utabananim stazama pa je o njemu i ostalo mišljenje kao o piscu osrednje vrijednosti.

- motivi iz Vojne krajine i slavonsko-bosanske granice predstavljaju dobar uvod u njegove historijske romane po kojima je Tomić i ostao najviše poznat u hrvatskoj literaturi.

- na području dramskog stvaralaštva Tomić je nastavio započeti rad Demetra i Šenoe: od 1872. do pojave Stjepana Miletića, on je vršio funkciju savjetnika drame ili odbornika, a nekoliko godina i dramaturga.

- iako Tomić nije unio nikakve revolucionarne misli u našu književnost, od njegovih Leljinki do Melite vidljiv je veliki uspon, a svojim romanima dao je osnovno obilježje hrvatskoj književnosti 70-ih i 80-ih godina 19. st.

- u mnogo čemu sličan Šenoi. Onaj dio u kojemu se razdvaja od Šenoe jest pripovijetka (ponajprije u izrazitim humorističkim sklonostima)

poezija: LELJINKE (1865.) [patriotsko-ljubavni motivi; nemaju neke umj. vrijednosti]

drama: BRAČNE PONUDE;ZATEČENI ŽENIK;NOVI RED;BARUN FRANJO TRENK (1881.) [pučka drama];PASTORAK

crtice i pripovijetke: KRVNI PIR (1863.); POŠURICE (1887.) [zbirka humoristične proze]

romani: dovršio Šenoinu KLETVU (1882.); ZMAJ OD BOSNE (1879.) [obrađuje burno razdoblje života turske Bosne na početku 19. st. kada je došlo do oštrih previranja i sukoba između naprednih snaga pristalica reformi turskog cara Mahmuda II. i konzervativaca – bosanskih begova, koje je predvodio historijski junak Husein-beg Gradaščević;centralno mjesto daje ljubavnoj fabuli: romantičnom odnosu Husein-bega i lijepe Mejre, a poslije njene smrti opet odnosu begovom prema kršćanki Mariji]; KAPITANOVA KĆI (1884.) [više roman običaja nego povijesni roman, s radnjom smještenom u Požegu na kraj 17. st, u kojemu se također tematizira ljubav dvoje mladih, ali ona u ovom slučaju, za razliku od prethodnih tekstova, ne završi tragično nego trijumfira u sretnom završetku ] ; EMIN-AGINA LJUBA (1888.) [muslimanska tematika]; ZA KRALJA – ZA DOM (I – Pretorijanac; II – Žrtve zablude) (1895) [njegov najveći povijesni roman s tematikom iz 18. st., koristi se građom iz Krčelićevih Annuai, i tu je naviše uspio ostati u okvirima realističkog kazivanja] ; UDOVICA (1891.) [povijesni roman]; MELITA (1899.) [spada već u modernu; njegovo najbolje djelo: roman

iz suvremenog života; glavni je nosilac radnje ženski lik, a više pažnje posvećeno je oblikovanju i analizi pojedinih junaka; pravi društveni roman po realističkom poimanju: slika i panorama opće društvene situacije 19. st., plemstva koje neminovno propada i građanstva koje se uspinje, životopis glavnog junaka, sinteza individualnog i općeg u uzajamnom djelovanju. Melita je sociološki i psihološki motivirana, predstavljena kao tip vamp-žene koja ne može obuzdati svoje nagone i nezaustavljivo putuje u ludilo, upropašćujući sve oko sebe]

članak: KNJIŽEVNI NACIONALIZAM (1906.) [predst. njegov knjiž. credo]

Ferdo Becić(Galicija, 1844. – Zagreb,

1916.)

roman (feljtonski):KLETVA NEVJERE (Obzor, 1875.);VUKIĆEV MOST (1884.) [roman iz kordunaškog života];ZAVJET;PROKLETA KUĆA- u ova tri zadnja romana drži se domaćih, krajiških tema

Franjo Marković ANĐEO SLAVJANSKI [pjesma kojom ulazi u knjiž.;]

16

(1845. – 1914.)

naslanjao se na Herbartovu estetiku s naglašenom

formalističkom komponentom;

svojim dramama kultivira visoki stil u našoj tragediji

epovi: DOM I SVIJET (1865.) [idilični; ugledao se na Mickiewiczevog Gospodina Tadiju; pokazuje otklon od germanizma, prosvjed protiv ponjemčivanja i političkih prilika u Hrvatskoj];KOHAN I VLASTA (1868.) [romantički; opisuje život baltičkih i polapskih Slavena]

drama: KARLO DRAČKI (1872.) [tragedija; Karlo Drački je otvoreni borac protiv papinskog autokratstva i presizanja na svjetovnu vlast. Nastala je 1872., nakon Strossmayerova istupa na Vatikanskom koncilu];BENKO BOT (1872.) [tragedija]; ZVONIMIR (1877.)- tragedije su spjevane u jampskom kvinaru s klasičnim ritmom

časopisi:VJENAC (1872. – 1873.)

Andrija Palmović(Ludbreg, 1847. – Zagreb,

1882.)

1. među hrv. «prokletim pjesnicima»

- pisao i povjestice

- u prvim pjesmama nastavlja predromantičarsku ilirsku poeziju, a kasnije se javlja kao refleksivno-lirski pjesnik, po duhu romantik, s lirikom intimnih doživljaja i subjektivnih raspoloženja izraženih u elegijama, baladama , romancama i sonetima te ga mnogi kritičari karakteriziraju kao najlirskiju pojavu u razdoblju našeg romantizma.- erotičnost u poeziji- stvorio je vlastiti ritam, stil i kompoziciju

OSMO ČUDO (Vijenac, 1871) [elegična pjesma; pod maskom antičke inspiracije iznosi svoje ljubavne osjećaje];BOSANSKI KORABLJAR;UJAM;POKUPKINJI;SONETNI VIJENAC [po uzoru na Prešerna];ZORA VERONIKE ZRINJSKE [elegija; odrazuje demonska slika stanja naše prošlosti; spaja svoju osobnu tragediju, pravaško političko osvjedočenje i težnju za metričkim inovacijama]

Franjo Ciraki(Požega, 1847. – Zagreb,

1912.)

PRVE PJESME (1871.) [slijedio Vraza i Preradovića, čak je i jedan ciklus stihova nazvao Nove đulabije]

novele (u Vijencu ) :MALI GRIJESI;ANĐELINA;NINA;OLIMPIJA

pjesma:DOLAZAK HRVATA NA OBALI SINJEGA MORJA

FLORENTINSKE ELEGIJE (Vijenac, 1872.) [10 elegija pisanih elegijskim distihom]

Eugen Kumičić(Jenio Sisolski)

((Brseč,Istra,Brseč,Istra, 1850. – 1850. – ZagrebZagreb,, 1904.)1904.)

1. naturalist u

SLUČAJ (1874.) [njegov prvijenac]

članak: O ROMANU (Hrvatska vila, 1883.) [može se usporediti sa Šenoinim člankom Naša književnost staje u obranu tendenciozne knjiž. razmatra moderni roman kao plod znanstv. promatranja, pisac se ne smije zanositi maštom nego pažljivo promatrati život u svim njegovim

17

hrvatskoj književnosti (kojega je donio iz Pariza);

80-ih godina 19. st. već bio najplodniji i najpopularniji

hrvatski romanopisac;

pisac Istre

- zamjerali su mu da je htio biti naturalist, a zapravo je bio romantik; da je nastupio kao pionir nove struje, a uistinu samo nastavljao Šenoin rad

- najsličniji je bio Harambašiću – što je ovaj bio u stihu, to je Kumičić bio u prozi

- događaji njegovih istarskih pripovijesti i romana zbivaju se po istočnim obroncima Istre, ograničeno na njegov zavičaj (Berseč i okolica), a važno je i njegovo doživljavanje mora i primorja (poček romana Preko mora). More je ostalo jedan od najslavnijih elemenata u Kumičićevu duhovnom životu, prema tom elementu bio je mekan i lirski nastrojen

- veći dio života proboravio je u banskoj Hrvatskoj, gdje u vrijeme Khuenove vladavine jača pravaštvo, s radikalnim zahtjevima za hrvatskom samostalnošću te protunjemačkim i protumađarskim tendencijama, što se veoma snažno osjeća u Kumičićevim romanima. 70-ih godina, kada ulazi u javni život, u Hrvatskoj je glavni književnik Šenoa, sa svojim jasnim pokušajem za realističkim prikazivanjem života i unošenjem aktualnih pitanja u svoja djela.

- knjiž. kritika mu radove dijeli na: istarske i naturalističke

oblicima, a građa za umjetninu može biti sve – i lijepo i ružno]

POD PUŠKOM (1886.) [autobiografski tekst; reportaža iz bojeva oko bosanske okupacije 1878.]

romani (iz zagrebačkog života): OLGA I LINA (1881.) [naturalistički roman; Lina je inteligentna i pokvarena žena, koja iz tuđine dolazi u Hrvatsku te svjesno uništava naivnog i glupog hrvatskog aristokrata]; GOSPOĐA SABINA (1883.); SAVEZNICI;OTROVANA SRCA

romani (iz istarskog života):SIROTA;TEODORA

romani (povijesni):UROTA ZRINSKO FRANKOPANSKA (1892./3.) [stvorio je kult Zrinskoga i Frankopana, a time i uvjerenje da Austriju treba rušiti.; KRALJICA LEPA (1902.)

drama: SESTRE [dramski prvenac]PETAR ZRINSKI

pripovijesti: JELKIN BOSILJAK (1881.) [doživio svoj 1. spjeh];ZAČUĐENI SVATOVI;PREKO MORA

- njegovo djelo dijeli se u tri grupe: tzv. naturalistički romani (s građom iz Zagreba), istarske romane i historijske romane.

-u vrijeme pojave dvaju Kumičićevih povijesnih romana (Urota zrinjsko-frankopanska i Kraljica Lepa), hrvatski povijesni roman vidljivo silazi sa svog zenita te ustupa mjesto romanu s aktualnom društveno-političkom problematikomne prihvaća povijesne teme samo da oživi uspomene na slavnu prošlost te proširi time spoznaju o nacionalnom biću (kao što je to činio Šenoa) već umjetničkom obradom povijesne građe uporno dokazuje pravo Hrvata na vlastitu nacionalnost, dokazujući to primjerima iz prošlosti. On svjesno odabire upravo one teme u kojima je do izražaja došla isključivo nacionalna tragedija Hrvata- u fabuliranju primjenjuje izrazito kronološki postupak- iz svih tih karakteristika Kumičićevih povijesnih romana možemo izvući tri bitne činjenice:

totalna angažiranost pisca; pogrešno shvaćanje naturalističke, stilske formacije; opterećenost tradicijom predšenoinske proze.

Hugo Badalić(S.Brod, 1851. – Zagreb,

1900.)

NOĆ NA FORU [Badalićev prvenac]

HIMNA «ZVONIMIROVA»NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI (1876.) [libreto Zajčevoj operi]

Rikard Flieder Jorgovanić

(1853. – 1880.)

prvi hrvatski izraziti

pjesn. zbirke: SABRANE PJESME (1890)

roman:MLINARSKA DJECA (Vijenac, 1873)

Pripovijetke:ČOVJEK BEZ SRCA,

18

subjektivni ljubavni pjesnik

- u hrvatsku poeziju Jorgovanić ulazi u trenutku kada nastupa prva fazu intenzivnijeg književnog života i rada nakon zanosa HNP

- u 26. godini zbog sarkoma mu je amputirana noga, a uskoro je obolio i od sušice i ta strašna tragedija stvorila je u njegovim ljubavnim pothvatima osjećaj manje vrijednosti te mu u poeziji nametnula tužan, elegičan i sjetan ton.Iz takve duševne predispozicije proizlazi njegov osjećaj čiste ljubavi, platonizma, plahosti i neuspjeh u ostvarenju ljubavnih snova i čežnja (Na zabavi, Noćna šetnja, Tri djeve volim). U ljubavi je senzitivan, ali ne i erotičan.

LJUBAV NA ODRU, STELA RAÏVA

-u najintimnijim pjesmama razvio je kult ženske ljepote

- u prozi je žena tajna i nedostižni ideal pred kojim njegov junak stoji bojažljiv i stidljiv

R E A L I Z A M(1881 – 1895)

Počinje godinom Šenoine smrti (1881), a završava 1895, spaljivanjem mađarske zastave u Zagrebu prilikom otvorenja zgrade HNK.

Josip Eugen Tomić(Požega, 1843. – Zagreb,

1906.)

Đuro Arnold(Varaždin, 1854. – Zagreb,

1941.)

- formom i tematikom tipičan pjesnik posliješenoinskog vremena

zbirke pjesama:IZABRANE PJESME (1899.);ČEZNUĆA I MAŠTANJA (1908.);S VISINA I DUBINA (1918.);IZABRANE PJESME (1923.);NA PRAGU VJEČNOSTI (1935.)

pjesma (domoljubna):DOMOVINA [V. Novak je napisao interpretaciju ove pjesma u romanu Informator- 1. naša interpretacija jedne lirske pjesme]

Ante Kovačić((Hrv. zagorjeHrv. zagorje, 1854. – 1889), 1854. – 1889)

1. satiričar;

sklonost parodičnosti; svojim djelom dekanonizira dotadašnju

strukturu hrv. književnosti

- u književnost ga je uveo sam August Šenoa. U trenutku kada je Šenoa počeo s kritikama, Kovačić je, ne mogavši podnijeti nikakvu kritiku odmah napustio suradnju u Vijencu i prešao u Hrvatsku vilu, nastavivši voditi žestoke polemike sa Šenoom i svima koji su negativno kritizirali njegov rad

- Kovačić nije bio osobito naobražen, ali je taj nedostatak nadoknađivao dnevnim tiskom i vrlo bujnom maštom, osobinom

ELEGIJA [1. pjesma tiskana u Vijencu]

pjesn. zbirka: IZABRANE PJESME (1908.)

feljtoni: IZ BOMBAJA (1879.) [zamišljeni kao niz slika i događaja u Hrvatskoj u kojima se autor sukobljava s gotovo svim pojavama u javnom i društvenom životu onoga vremena koje su bile protivne pravaškoj ideologiji]SMRT BABE ČENGIČKINJE (1880.) [travestija; 1. satiričko djelo u

hrv. knjiž.; aludira na Mažuranića i njegov epski spjev te ironično-sarkastično izvrgavanje ruglu narodnjaka i njihove politike, u kojoj nije bio pošteđen ni sam biskup Strossmayer. ]

romani: BARUNIČINA LJUBAV (1878.) FIŠKAL (Senj, 1882.) [roman – kritika ilirizma]; MEĐU ŽABARI (1886.) [ironija i sarkazam; žestoko se obrušio na izrugivanje nekih Karlovčana ]; U REGISTRATURI (1888.) [najznamenitiji hrv. roman 19.st.; slika Kovačićeva seoskog djetinjstva s nizom autobiografskih podataka, ali i naturalistički i humoristično-tragični doživljaj galerije likova s njihovim karakternim deformacijama nastalim u složenim društvenim

19

koju je uočio Šenoa još u Kovačićevim prvijencima

- prilikom raspleta u njegovim djelima pozornica je puna lešina: u Miljenci pogiba gl. Junjakinja,a zatim Jovan i Marko; u Baruničinoj ljubavi ubija se Pavao Lanosović,a Sofija Grefštein diže ruku na sebe; u Ladanjskoj sekti utapa se Sofija Brančeva, a roditelji joj se smrzavaju u sniježnoj pustinji; u Fiškalu Podgorski poludi, mala Jelena je otrovana, Laca trune naočigled čitalaca,a Karolina umire; u U registraturi umiru manj-više svi

procesima fluktuiranja ljudi na relaciji selo-grad i obratno. Dnevnik glavnog junaka Ivice Kičmanovića. Laura je lik koji simbolizira fatalni usud koji vodi ljudske sudbine, nemoćne da se odupru sili koja ih vodi u propast; ona je tipičan lik intriganta s ciljem da povezuje događaje, daje im snagu akcije i dinamike, zapetljava i otpetljava radnju. Tri su glavne teme: 1.) djetinjstvo gl. Junaka, odlazak u grad na školovanje, susret s Laurom i izgon iz mecenina doma,2.) Ivičin povratak na selo, dolazak Laure i ponovni njegov povratak u grad,3.) junaci nisu više povezani kao nekad, Laura postaje hajdučica, poziva Ivicu da pođe snjom u svijet,a kadje on odbije, ona ubija sve njegovo pa na kraju strada i sama: Ivičin život je upropašten, postaje čudak, poludi i ubija se.]

pripovijetke: MILJENKA (1876.);LJUBLJANSKA KATASTROFA [socijalizam shvtio kao njemačku, po hrvatsko društvo opasnu ideju]

Ksaver Šandor Gjalski(Ljubo Babić)

((GrediceGredice, 1854. – , 1854. – GrediceGredice,, 1935.)1935.)

«Homer Hrv. zagorja»

- starčevićanac- u knjiž. ga uveo Klaić

pripovijesti i novele: ILLUSTRISSIMUS BATTORYCH i MARIČON (Vijenac, 1884.) [programatska crtica]; LJUBAV LAJTNANTA MILIĆA (1915.) [njegova najljepša ljubavna novela]; SAN DOKTORA MIŠIĆA (1890.) [];

POD STARIMI KROVI (1886.) [zbirka; uokvirene novele; osnovni motiv ciklusa je sukob novog i starog vremena, odnosno nestajanje plemenitaškog svijeta]

romani:MARIČON (1884.);U NOVOM DVORU (1885.); U NOĆI (1887.) [društveni roman]; JANKO BORISLAVIĆ (1887.) [1. intelektualac junak hrv. romana; tematizira ideju o Faustu]; NA ROĐENOJ GRUDI (1890.); RADMILOVIĆ (1893.) [društveni roman]; PRONEVJERENI IDEALI (1925.)

povijesni romani: DOLAZAK HRVATA (1924.); OSVIT (1892.); ZA MATERINSKU RIJEČ

Ivo Vojnović(Dubrovnik ,1857. – Beograd,

1929.)

hrvatsku dramu uveo u europsku književnost

- njegov književni izraz profilirao je u drami, koja mu je i donijela najveći ugled.Povezuje ih tema propasti Dubrovačke republike

pripovijetke:GERANIUM (Vijenac, 1880.) [«crtice iz dalmatinskog života; naglašava psihološke i simbolističke elemente, potiskujući realističku fabulu teksta];PEROM I OLOVKOM (1884.) [novele: Batthorycha-bliskost sa sjeverohrvatskom tematikom koja je možda i zasjenila ovu knjigu, U magli, Sirane,Rose Mary]

nedovršeni roman: KSANTA (1887.)

drame: PSYCHE (1889.) [dramski prvijenac, komedija u 3 čina];EKVINOCIJO (1895.) [označava početak moderne u drami, praizvedena u HNK; spajaju se verizam i simbolizam, odnosno verizam i artizam, što hrvatsku dramu otvara modernističkim tokovima];DUBROVAČKA TRILOGIJA (1903.) [Allons, enfants; Suton; Na taraci; obuhvaća period od pada Republike do Vojnovićeva vremena];MAŠKARATE ISPOD KUPLJA ; PROLOG NENAPISANE DRAME (1929.); IMPERATRIX (1918.);SMRT MAJKE JUGOVIĆA (1907.);

20

LAZAREVO VASKRSENJE

poezija:LAPADSKI SONETI (1892.) [pjeva svojevrsni lament starom Dubrovniku u nestajanju, izjednačujući Ljepotu i Slobodu («Nema slobode bez ljepote»), nestanak Ljepote vidi kao smrt Slobode]

Nikola Tordinac(Đakovo, 1858. – 1888.)

pripovijetke:NARODNE PJESME I PRIPOVIJETKE IZ BOSNE (1883.) [plod boravka u Bosni];SEOSKE BAJKE I BAJALICE (1885.);ĐAKOVAČKI SPASOVDAN;BRAT ADAM

Josip Kozarac(Vinkovci, 1858. – Vinkovci,

1906.)

začetnik psihološke pripovijesti (Tri ljubavi, Mira Kodolićeva,

Oprava)i pjesnik potisnute žene

- studirao šumarstvo te je postao jedan od najboljih hrvatskih šumarskih stručnjaka, objavljivao znanstvene rasprave te uređivao Šumarski list- u knjiž. ga uveo Klaić- utjecaj Turgenjeva (ljubav prema šumi i prirodi), Gjalskog, Darwina u Mrtvim kapitalima i Adama Smitha- potiskivanje fabule u drugi plan, a postavljanje karaktera u središte

ZMIJA (1887.) [1. pjesma tiskana u Hrvatskoj vili]

drama: TARTUFOV UNUK [nema knjiž. značaj, ali je jedina komedija karaktera u hrv. dramskoj knjiž. XIX. st.]

crtice:PRIČE DJEDA NIKE (1880.)

pripovijetke: BISER-KATA;PROLETARCI;NAŠ PILIP; KRČELIĆI NEĆE LJEPOTE; LJUDI KOJI SVAŠTA TREBAJU;TENA (1894.) [vješto vodi karakter mlade seoske ljepotice od prve, najljepše ljubavi u postepeni pad: u pustolovine s Leonom, Ciganinom Đorđem i oženjenim seljakom Matijevićem, sve do teške kazne – boginja koje joj za sva vremena unakažuju lice, a onda se na rubu života opet susreće sa svojom prvom ljubavi – kljastim vojnikom Beranekom koji se duševno pročistio i s vjerom u smisao rada uputio u novi život s Tenom.];SLAVONSKA ŠUMA (1888.) [spoj ilirizma i objektivnosti];RODU U POHODU;TRI DANA KOD SINA;MIRA KODOLIĆEVA (1895.) [raskinuo je brak u kojem je žena robinja pokvarenog muža i odveo je u novi brak sa duševno srodnim partnerom];OPRAVA (1899.) [jezgra njegove problematike (pod Darwinovim utjecajem) postaje bračni trokut]

romani: MRTVI KAPITALI (Vijenac, 1889.) [govori o «mrtvom kapitalu» - slavonskoj zemlji koji leži neiskorištena jer se nitko neće da bavi poljoprivredom, a svi odlaze u činovnike, možda ipak previše podcijenio činovništvo u korist poljoprivrede. On ističe potrebu da ljudi ostanu na zemlji;]; MEĐU SVJETLOM I TMINOM (1891.) [donosi kritiku režima u luku načelnika Klarića i kritiku frazerske pravaške opozicije u liku Ratkovićs]; ŽIVI KAPITALI (1903.) [nedovršen]

Vjenceslav Novak((SenjSenj, 1859. – , 1859. – ZagrebZagreb,,

1905.)1905.)

hrvatski Balzac

MACA (1881.)[1. njegova novela]

romani: PAVAO ŠEGOTA (1888.); POD NEHAJEM (1892.); PODGORKA (1894.); NIKOLA BARETIĆ (1896.); POSLJEDNJI STIPANČIĆI (1899.) [najuspjelije djelo hrvatskog realizma]; DVA SVIJETA (1901.); ZAPREKE (1905.); TITO DORČIĆ (1906.)

21

novele: NEZASITOST I BIJEDA,CRTICA O BOŽIĆU, IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA, PRIPOVIJEST O MARCELU REMENIĆU, U GLIB,POD SVIJETLOM

-u djelima je slikao slijedeće sredine: 1.) Senj i njegovi problemi (Pod Nehajem, Posljednji Stipančići, Pavao Šegota, Tito Dorčić) 2.) Podgorje, odnosno šira okolica Senja (Podgorka), 3.) hrvatski građanski i malograđanski svijet rodnoga Senja i metropole Zagreba , 4) svijet gtradske, radničke i studentske sirotinje

Julije Rorauer(Senj, 1859. – Beč, 1912.)

- kao student zavolio je kazalište

drame:MAJA (1883.);OLYNTA (1884.);NAŠI LJUDI (1889.);SIRENA (1896.)- opisana kozmopolitska sredina (osim Naših ljudi)

Fran (Vladimir) Mažuranić

(Novi Vinodolski, 1859. – Berlin, 1928.)

crtičar

- sin Matije Mažuranića- lutalica; neko vrijeme nije se uopće znalo da je živ

crtice:LIŠĆE , CRTICE FRANA MAŽURANIĆA (1887.) [utjecaj Turgenjeva i neegovih Senilija]OD ZORE DO MRAKA (1927.) [autobiografska proza]STRIJELE I STRELICE [političko-satrički prozni epigrami]

August Harambašić(Donji Miholjac, 1861. –

1911)

bard stranke prava; starčevićevski pjesnik

- veći dio svoje poezije stvara prema zahtjevima svoje stranačke pripadnosti i raspoloženju naroda, a ne prema diktatu vlastitog nadahnuća- kao i Kranjčević, i on nacionalnu energiju nalazi u prošlosti

- uz veliku ljubav prema domovini, izrazio je svoja intimna lirska ljubavna osjećanja prema ženi. To spajanje politike i ljubavi ipak prevaže u korist rodoljubnih refleksija. Ljubavni osjećaj često prelazi u simbol, a nedostatak senzibilnosti često tu poeziju čini beskrvnom,

1.put se javio 1879. kada mu je Šenoa u «Vijencu» objavio GLOSU

pjesn. zbirke: RUŽMARINKE (1883.); SLOBODARKE (1883.); SITNE PJESME (1884.);TUGOMILKE (1887.); NEVENKE (1892.); PJESNIČKE PRIPOVIJESTI (1895. MH) [knjiga epskih pjesama];IZABRANE PJESME (1895. MH)

časopisi: HRVATSKA VILA (1882.); BALKAN (1886.); PROSVJETA (1893.)

četiri momenta određuju njegovo pjesništvo: veliko rodoljublje (pravaška poezija), često zaljubljivanje u žene, lakoća građenja stihova i površnost

- socijalni motivi «U nevolji»

22

impersonalnom i suviše hladnom

Josip Milaković(Samobor, 1861. – Samobor,

1921.)

- zaslužan za popularizaciju Kranjčevićeve poezije

BIBLIOGRAFIJA HRVATSKE I SRPSKE NARODNE PJESME (1918.)

SPOMEN-SPISA S.S. KRANJČEVIĆU (1908.) [sudjelovao u izdanju]ODABRANE PJESME OMLADINI (1909.) [sastavio antologiju Kranjčevićeve poezije]

Josip Draženović(Stajnice u Lici, 1863. –

Zagreb, 1942.)

naturalist; crtičar

- nadovezuje se na hajdučko-tursku novelu koja je cvala sredinom stoljeća (M.Bogović, J.Tombor, I.Filipović),a poslije se pretvara u krajišku novelu i realističku crticu (J.E.Tomić, I.Devčić...) i izravni je nastavljač Veberovih bakarskih novela

-

CRTICEISKRICE (1887.) [pjesme u prozi; kritika ih je često uspoređivala s Mažuranićevim Lišćem koje je objavljeno iste godine]CRTICE IZ PRIMORSKOG ŽIVOTA (1884.); CRTICE IZ PRIMORSKOG MALOGRAĐANSKOGA ŽIVOTA (Senj, 1893.) [jedna od najvrijednijih knjiga hrv. realizma; Po buri, Tijesno je]

- u djelima je slikao slijedeće sredine:1.) gorovita Lika2.) zbijeni Senj

- faze razvoja: 1.) do 1884. - pod utjecajem Šenoe, Turgenjeva i Vebera, imamo dosta romantike: Crtice,Ruža- najljepša novela prvog razdoblja

Jure Turić(Smiljan, Gospić, 1861. –

Zagrab, 1944.)

- sve je u djelu podređeno brzini i ekonomici iznošenja sadržaja- najbolje u hrv. knjiž. naslikao klasnu borbu koja se u to doba razmahala razvojačenom Krajinom

pripovijesti:NA SELU [1.tiskani rad];U MRAKU (1884.);DAROVI SVIJETA [usporedba s Kozarčevim Mrtvim kapitalima];JESENSKA VEČER

Silvije Strahimir Kranjčević

(Deli-Kosmaj Durmitorov)(Senj, 1865. – Sarajevo,

1908.)

- najsnažnija poetska ličnost iz doba realizma- bio je đak kleričkog kolegija Germanicuma u Rimu i taj boravak je ostavio najdublji trag u njegovoj poeziji- u rodoljubnoj lirici preteča mu je Šenoa i Harambašić, u socijalnoj Kovačić, u refleksivnoj Preradović, lirsku ljupkost naslijedio je od Vraza, a svijest o ulozi svoga naroda od Mažuranića- bio među prvima u hrv. knjiž. koji su upozorili na masovnu emigraciju seljaštva (Iseljenik) i koji u radniku vidi jamca bolje budućnosti čovječanstva

ZAVJET [1. pjesma tiskana u Hrvatskoj vili]

časopis: NADA (1895. – 1903.)

pjesn. zbirke:BUGARKINJE (1885.) [zbirka koja naviješta obnovu ondašnje hrv. lirike; posvetio ih je Šenoi; socijalne teme; što su Harambašićeve Slobodarke to su Kranjčevićeve Bugarkinje]; IZABRANE PJESME (1908.);TRZAJI (Tuzla, 1902.)

pjesme: MOJSIJE NOĆI NA FORUMOJ DOMGOSPODSKOM KASTORUU ŽELJI LJUBAVI

- pjesme vrve slikama iz biblijske i rimske, ali i nacionalne prošlosti- jedan od osnovnih poticaja njegove inspiracije bila je patnja

KRITIČARI REALIZMA

23

Dinko Politeo(1854. – 1903.)

Jovan Hranilović(1855. – 1924.)

poezija: ŽUMBERAČKE ELEGIJE (1886.)

članci: O TEORIJI NOVELE (Hrvatska vila, 1883.)

Josip Pasarić(1860. – 1937.)

članak: HOĆEMO LI K NATURALIZMU? (Vijenac, 1883.) [programatski manifest u kojem se suproststavlja Kumičiću i naturalizam smatra pogubnim za hrv. lijepu knjigu]

Janko Ibler(Desiderius)

(1862. – 1926.)

Janko Ibler Desiderius kritika: LITERARNA PISMA (Sloboda, 1881.) [Šenoino pisanje ocjenjuje kao idealizatorsko, fantazijsko, bez povezanost sa užarenom nacionalnom zbiljom. Međutim, u kasnijim se radovim ipak vraća Šenoi]

Milivoj Šrepel(1862. – 1905.)

Jakša Čedomil(Jakov Čuka)

(1868. – 1928.)

osnivač hrv. moderne knjiž. kritike

PRIKAZI I RASPRAVE (1943.); O KNJIŽEVNOSTI (1944.);NAŠE KNJIŽEVNE NEVOLJE I KRITIKE (Iskra, Zadar, 1891.);

- nepovoljna ocjena Kovačićeve Registrature

M O D E R N A(1895 – 1914)

1895. spaljivanje mađarske zastave u Zagrebu; studenti protjerani u Beč, Prag i München – formiraju bečku (antiutilitaristička, pruža otpor tradiciji, sklonost ka secesiji, simbolizmu i dekadenciji i prašku (provodi tendencioznost u knjievnosti) grupu. Moderna se javlja se iz potrebe da se hrvatska književost izvuče iz slijepe ulice u koju je zapala krajem realizma. Kraj toga razdoblja simbolično označava Matoševa smrt, 1914. Iste godine umiru Fran Galović i Franjo Marković te započinje I svjetski rat.

Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. – Zagreb,

1914.)

1. hrv. impresionosta;1. pisac u hrv. knjiž. koji pejzaž

obrađuje kao samostalnu literarnu temu

- tražeći potpuno predavanje ljepoti i od kritike traži da bude umjetnost; kritičar treba biti impresionist umjetnosti

- u Parizu je ostao pet godina i taj je

MOĆ SAVJESTI (Vijenac, 1892; 1. objavljeno Matoševo djelo; novela; time je otvoreno novo poglavlje hrvatske književnosti poznato pod imenom moderna.)

knjige pripovijedaka:IVERJE (Mostar, 1899.); NOVO IVERJE (1900.); [fikcionalna proza]UMORNE PRIČE (1909.)[najveće literarne domete je ostvario pripovjetkama u kojima dominira motiv ljubavne čežnje]

pripovjetke:b) simbolističkeBALKAN [jedno od najboljih Matoševih proznih djela]CVIJET SA RASKRŠĆA [cvijet se javlja kao simbol harmonije i idealne ljubavi];LIJEPA JELENA;PUT U NIŠTA

24

period bio presudan u formiranju njegovih estetičkih načela; temeljito se upoznao s poezijom Baudelairea, francuskih parnasovaca i simbolista te proznim djelom E. A. Poea, Mériméa i de Maupassanta

-

- živio je boemski, preživljavajući kao profesionalni pisac i novinar, neprestano u oskudici, sve do smrti prouzrokovane

rakom grla 1914.

CAMAOa) impresionističke:KIP DOMOVINE LETA 188*;NEKAD BILO – SAD SE SPOMINJALO;

putopisi: VIDICI I PUTOVI ( OKO LOBORA) (1907.) [opisuje svoje dojmove s puta po Hrv. zagorju. ]ZA KRANJČEVIĆA (1908.)NAŠI LJUDI I KRAJEVI (1910.)PEČALBA (1913.)SABRANA DJELA (1935.-1940.)

poezija: (zbirka objavljena posthumno: PJESME, 1923.)HRASTOVAČKI NOKTURNO (1900.) [kajkavska pjesma koja obilježava početak hrv. dijalektalne poezije 20. st.; nije je objavio kao samostalni pjesnički tekst, nego u okviru pripovjetke NEKAD BILO – SAD SE SPOMINJALO];SAMOTNA LJUBAV;DJEVOJČICI UMJESTO IGRAČKE;UTJEHA KOSE;JESENJE VEČE;NOKTURNO;MAĆUHICA;MORA [poema][smatraju se ponajboljim ostvarenjima hrvatske moderne]

knjige kritika:OGLEDI (1905.);VIDICI I PUTOVI (1907.);NAŠI LJUDI I KRAJEVI (1910.)

- poezijom se kontinuirano počeo javljati u časopisima dosta kasnije (oko 1906.) i do kraja života napisao je oko 80-ak pjesama. Velik je raspon njegovih lirskih tema i motiva: od izrazito intimne ljubavne poezije, preko karakrerističnih pejzaža i motiva ugođaja i raspoloženja do patriotsko- socijalne poezije. 1. faza – nadovezuje se na motive iz pripovjedačkog opusa u kojima je rješavao neka općeljudska i osobna pitanja i dileme te se doticao problema „tajne“ života. ( ljubav i cvijet → Balkan, Cvijet sa raskršća) 2. faza - satirički ili humoristični pogledi na moralne kvalitete suvremenika (Stara pjesma, Mora) ili političke okolnosti (Grički dijalog, Basna), a u najpoznatijim patriotskim pjesmama (1909., Pri svetom kralju, Gospa Marija, Iseljenik) satira uzmiče pred domoljubnom tužaljkom ili alegorijskim prikazima tragičnog položaja domovine.

- podjela Matoševog pripovjedačkog opusa na dva tematska kruga: 1.) domaća, zagorsko-zagrebačka sredina i stvarni junaci što ih je u životu sretao. Ova tema je ili naglašeno impresionistička ( NEKAD BILO – SAD SE SPOMINJALO) pa je težište novele više na vizualnoj slici ili posebno doživljenom pejzažu, nego na oblikovanju likova i fiksiranju sredina. Ili nosi u sebi elemente simbolike (PERECI, FRIŠKI PERECI) gdje folkloristički moment prerasta u

25

simbol. 2.) novele bizarnog sadržaja u kojima dominiraju čudaci, tipovi posve individualnog karaktera povezuje ih naglašena lirska nota i prisutnost ljubavne tematike. Nastajale su paralelno.

- Matoševu ripovjedačku prozu promatramo s dva aspekta: 1.) njegov vlastiti doživljaj svijeta i života, 2.) literarni postupci kojima je umjetnički kreirao svoje opsesije

- ljubav kao primarna ljudska manifestacija osnovna i najdublja Matoševa opsesija- zanimljiva je i Matoševa tema pejzaža koja je dominantna i u prozi i poeziji. 1. pisac u hrv. knjiž. koji pejzaž obrađuje kao samostalnu literarnu temu. Određuje mu smisao i udahnjuje svoj život; humanizira ga.

Rikard Katalinić Jeretov(Volosko, Istra, 1869. –

Split, 1954.)Vladimir Vidrić

(Zagreb, 1875. – umobolnica Vrapče, 1909.)

secesionistički pjesnik

- stihovima se 1. put javio 1889. u Lovoru

- sudjeluje u paljenju mađarske zastave 1895.

POMONA (Vijenac, 1898.) [1. objavljena pjesma]zbirka pjesama:PJESME (1907) [sadrži samo 25 pjesama; najmanji opus u hrv. pjesništvu]

pjesme:U OBLACIMA [prva pjesma u zbirci jer ima smisao Vidrićevog poetskog programa];ADIEU[zadnja pjesma u zbirci; epiliog]SILEN;KIPOVI;DVA PEJZAŽA;MRTVAC;NOTTURNO

motivi: 1.) pejzaž → dan u kontrastu svjetlo-sjena, bijelo-crno (Silen, Kipovi, Dva Pejzaža); 2.) klasična (grčko-rimski) i slavenska mitologija

- Vidrićev je poetski svijet, bez obzira o kojem se motivu radilo, uvijek primarno slika

Vladimir Nazor(Vladimir primorski)

(Postire, Brač, 1876. -

poezija:SLAVENSKE LEGENDE (Zadar, 1900.)ŽIVANA (Zadar, 1902.);LIRIKA (1910.)HRVATSKI KRALJEVI (1912.)NOVE PJESME (1913.)INTIMA (1915.)PJESNI LJUVENE (1915.)NIZA OD KORALJA (1922.)PJESME O ČETIRI ARHANĐELA (1927.); HRVATSKE PJESME PARTIZNAKE (1943.); PJESME PARTIZANKE (1944.)

proza: ZAGREBAČKE NOVELE (1942) feljtonistička proza:MINJI (1913)ISTARSKE PRIČE (1913) [VELI JOŽE (Ljubljana, 1908)]MEDVJED BRUNDO (1915)PRIČE IZ DJETINJSTVA (1924)

26

PRIČE SA OSTRVA, IZ GRADA I S PLANINE (1927)

roman: KRVAVI DANI (1908.) [povijesni roman]PASTIR LODA (I, 1938; II, 1939)S PARTIZANIMA 1943 – 1945 [ratni dnevnik]

putopisi: OD SPLITA DO PIRAMIDA (1942)

govornička proza:GOVORI I ČLANCI (1945)NA VRHU JEZIKA I PERA (19242)ESEJI I ČLANCI I, II (1942)

Nazor sam periodizira svoje stvaralaštvo: 1.) od 1916. → značajnija literarna faza; borba sa samim sobom

Dragutin Domjanić pjesn. zbirke: PJESME (1909); KIPCI I POPEVKE (1917) [1. objavljena zbirka kajakavskih pjesama]; IZABRANE PJESME (1924); V SUNCU I SENCI (1927); PO DRAGOMU KRAJU (1933)

Fran Galović ZAČARANO OGLEDALOZ MOJIH BREGOV (1925) [posthumno objavio Krleža]

Ante Tresić Pavičić(Mosorski guslar)

[pjesnik visoke književne kulture, ali bez vlastite pjesničke dikcije!]

poezija:GLASOVI S MORA JADRANSKOGA (1891); NOVE PJESME (1894); GJULI I SUMBULI (1900); VALOVI MISLI I ČUVSTAVA (1903); SUTONSKI SONETI (1904); PLAVO CVIEĆE (1928)drame: LJUTOVID POSAVSKI, SIMEON VELIKI, KATARINJA ZRINJSKA, FINIS REIPUBLICAE, CICERONOVO PROGONSTVO, KATON UTIČKI, ŽIVOT KRALJA HIRUDAromani: IZGUBLJENI LJUDI, POBJEDA KREPOSTIputopisi: PO LICI I KRBAVI, BOSNA I HERCEGOVINA, PO MORU, PO RAVNIM KOTARIMA, PREKO ATLANTIKA DO PACIFIKA (1907)

Vladimir Čerina kritika: JANKO POLIĆ KAMOV (1913)zastupljen u HRVATSKOJ MLADOJ LIRICI (1914)esej LAŽI U UMJETNOSTIpoezija: RASPEĆE (1912)

Janko Leskovar[u realističnu formu

pripovijedanja unosi moderno psihologiziranje!]

novele: MISAO NA VJEČNOST (1891)KATASTROFA, POSLIJE NESREĆE, JESNESKI CVIETCI, U BIŠĆU, PRIČA O LJUBAVI, PATNIK, BEZ DOMA, IZGUBLJENI SIN, KITA CVIJEĆA, KRALJICA ZEMLJEromani: PROPALI DVORI (1896); SJENE LJUBAVI (1898)

Ivan Kozarac(Ivan K. Kerepov, Vanja

Kosan, I. K. Olgin)

knjiga crtica: SLAVONSKA KRV (Vinkovci, 1906)IZABRANE PRIPOVIJETKE (1911)roman: ĐUKA BEGOVIĆ (1911)

Janko Polić Kamov[anticipator avangarde u hrvatskoj književnosti!]

poezija: PSOVKA (1907), IŠTIPANA HARTIJA (1907)novele: ŽALOST, BITANGA, SLOBODAroman: ISUŠENA KALJUŽAdrame: TRAGEDIJA MOZGOVA (1907), NA ROĐENOJ GRUDI (1907), SAMOSTANSKE DRAME (Orgije monaha, Djevica) (1907), ČOVJEČANSTVO, MAMINO SRCE (1910)ČASKANJA, NOVELE I ESEJI

Milutin Cihlar Nehajev(Milutin, M. Borišev, -šev,

Hajev, M.H-v, Alpha, Sincerus, Nehajev, Nv)

[jedan od najpoznatijih kritičara moderne; autor poznate

rečenice: Gjalski, eto to je moj program!]

studije: STUDIJA O HAMLETU (1917)DRAMA I GLUMA (1921), SVETINJA UMJETNOSTI (1923)novele: VELIKI GRAD (1919) [zbirka novela]; DOKTOROVA NOĆ, IZ NEZNANOG KRAJAromani: BIJEG (1909), VUCI (1928)drama: KLUPA NA MJESEČINI (1928)

Dinko Šimunović izbori proze: MRKODOL (1909), GJERDAN (1914), SA KRKE I SA CETINE (1930), POSMRTNE NOVELE (1936), ISPOD DINARE (1946) [Muljika,

27

Duga, Alkar, Rudica]romani: TUĐINAC (1911), PORODICA VINČIĆ (1923)autobiorafski zapisi: MLADI DANI (1919), MLADOST (1921)drame: ČUDO, ROMILDO, STOJANA, MOMAK-DJEVOJKA

Marija Jurić Zagorka[prva žena novinar u Hrvatskoj& prva hrvatska feministica]

urednica Obzora (1896-1910)Romani: GRIČKA VJEŠTICA, REVOLUCIONARCI, KĆI LOTRŠČAKA, TAJNA KRVAVOG MOSTA, ZAGREBAČKA KNEGINJA, KAMEN NA CESTI

Srđan Tucić drame: POVRATAK (Nada, 1898) [jednočinka; najznačajniji dramski tekst hrv. moderne]KROZ ŽIVOT, GOLGOTA, OSLOBODITELJ, BARUN KORILOV, KOZACI

Ivo Vojnović pripovijetke GERANIUM (Vijenac, 1880); PEROM I OLOVKOM (1884)nedovršeni roman: KSANTA (1887)drame: PSYCHE (1889), EKVINOCIJO (1895) [označava početak moderne u drami, praizvedena u HNK]DUBROVAČKA TRILOGIJA (1903) [Allons, enfants; Suton; Na taraci]MAŠKARATE ISPOD KUPLJA ; PROLOG NENAPISANE DRAME (Beograd, 1929); IMPERATRIX (1918), SMRT MAJKE JUGOVIĆA (1907), LAZAREVO VASKRSENJEpoezija: LAPADSKI SONETI (1892)

Andrija Milčinović & Milan Ogrizović

drama: PROKLETSTVO (1906) [histor. drama, XIII. st., antiklerikal. ideja]roman: STARI PLAMEN (1907)Ogrizović: drame: DAH, GODINA LJUBAVI, LJETNO POPODNE, JESENJE VEČE, ZIMSKA NOĆ, PROPAST KRALJEVA HRVARATKE KRVI (s Marijom Kumičić), HASANAGINICA (1909), BANOVIĆ STRAHINJA (1913), OBJAVLJENJE, UROTA ZRINJSKOG I FRANKOPANA, VUČINAmonografija: PEDESET GODINA HRV. KAZALIŠTA (1910)TRGOVINA IDEJA [sa Z. Vukelićem] (1901)

Josip Kosor[zbog pisanja o likovima s "dna života", dobio naslov hrvatskog

Maksima Gorkog]

drame: POŽAR STRASTI (1912)POMIRENJE (1926), ŽENA, NEPOBJEDIVA LAĐA (1921), ROTONDA (1925)romani: RASAP, RADNICI, CUPALO, RAZVRATpjesn. zbirka: BELI PLAMENOVI (1919)

Milan Marjanović[slijedi šenoinski ideal; artizam mu je "prazna forma"; opreka

Matošu!]

kritika: IZA ŠENOE (1906); IVAN MEŠTROVIĆ, PROROK I SLAVA JUGOSLAVENSTVA (1915); VLADIMIR NAZOR KAO NACIONALNI PJESNIK (1923); STJEPAN RADIĆ (1937); HRVATSKA MODERNA 1,2 (1951); HRVATSKA KNJIŽEVNOST, NJEZIN PUT I NJEZINO OBILJEŽJE

Milivoj Dežman Ivanov kritičar, pripadnik bečke grupe; smatra da književnost mora imati socijalnu misiju; ne biti samo l'art pour l'art nego imati i odgojnu funkciju!KNEGINJA JELENA (1901); PROTIV STRUJE (1903)

Branimir Livadić kritikanovele: SITNI PROBITCI, MATER GENETRIX

1 9 1 4 – 1 9 5 2 Modernizam poslije moderne!

Antun Branko Šimić ZIMSKA PJESMA (Luč, 1913) [1. objavljena pjesma]časopisi: VIJAVICA (1917); JURIŠ (1919) [s Krklecom i Miličevićem]; KNJIŽEVNIKpoezija: PREOBRAŽENJA (1920)

Tin Ujević 1914. 1. stihovi u HRATSKOJ MLADOJ LIRICI

zbirke:LELEK SEBRA (Beograd,1920); KOLAJNA (Beograd, 1926); AUTO NA KORZU (Nikšić, 1932); OJAĐENO ZVONO (Sarajevo, 1933); RUKOVET (1950); ŽEDAN KAMEN NA STUDENCU (1954) [posljednja zbirka]; MUDRE LUDE DJEVICE (Sarajevo, 1957) [pjesničke proze]

eseji: sakupljeni u knjigama SKALPEL KAOSA (1938); LJUDI ZA VRATIMA GOSTIONICE (1938)

Ljubo Wiesner programatski uvod u HRVATSKU MLADU LIRIKU (1914): PJESME (1926)

28

Gustav Krklec(Martin Lipnjak)

časopis JURIŠ [pokreće s A.B. Šimićem]pjesn. zbirke: LIRIKA (1919); SREBRNA CESTA (1921); NOVE PJESME (1923); LJUBAV PTICA (1926); IZLET U NEBO (1928); SAN POD BREZOM (1940); DAROVI ZA BEZIMENU (1942); TAMNICA VREMENA (1944); IZABRANE PJESME (1947); TRI POEME (1949)drama: GROBNICA (1919) [dramska rapsodija]roman: BESKUĆNICI (1921)PISMA MARTINA LIPNJAKA IZ PROVINCIJE (1956)

Dobriša Cesarić I JA LJUBIM... (Pobratim, 1916) [prva pjesma]časopis: OZON (1931) [pokreće sa Majerom; izašao samo jedan broj]pjesn. zbirke: LIRIKA (1931); SPASENA SVJETLA (1938); IZABRANI STIHOVI (1938); PJESME (1951); KNJIGA PREPJEVA (1951); OSVIJETLJENI PUT (1953); MOJ PRIJATELJU (1966); SLAP (1970); IZABRANE PJESME (1973); SVJETLA ZA DALJINOM (1975); VOĆKA POSLIJE KIŠE (1980)

Dragutin Tadijanović pjesn. zbirke: LIRIKA ŠESTORICE [Delorko, Frol, V. Kovačić, Matijašević, Perović] (1931); LIRIKA (1931.); SUNCE NAD ORANICAMA (1933.); PEPEO SRCA (1936.); DANI DJETINJSTVA (1937.); TUGA ZEMLJE (1942.); PJESME (1951.); INTIMNA IZLOŽBA CRTEŽA IZ RABA (1955.); BLAGDAN ŽETVE (1956.); SREBRNE SVIRALE (1960.); PRSTEN (1963.); POEZIJA (1973.); VEZAN ZA ZEMLJU (1974.); SABRANE PJESME (1975.); SAM (1976.); PRIJATELJSTVO RIJEČI (1981.); SVJETILJKA LJUBAVI (1984.); MOJE DJETINJSTVO (1985.); KRUH SVAGDAŠNJI (1986., 1987.); MORE U MENI (1987.); SABRANA DJELA I-V: 1920.-1989.; GOZBA (2000.); SREBRNE SVIRALE, (19. izdanje, 2003.)

Nikola Šop[prevodio hrvatske latiniste; na

njegovu poeziju utjecao franc. pjesnik Francis Jammes]

pjesn. zbirke: PJESME SIROMAŠNOG SINA (Beograd, 1927); ISUS I MOJA SJENA (1934); OD RANIH DO KASNIH PIJETLOVA (Beograd, 1939); KUĆICE U SVEMIRU (1957); SVEMIRSKI POHODI (1957); ASTRALIJE (1961); OSVAJANJE KOCKE (1973) [metafizičko-geometrijska poema]; BOŽANSKI CIRKUS (1980)drame: BOSANSKA TRILOGIJA (1960) [dramska poema]; TRAGEDIJA PRAZNINE (1974)studije: KNJIGA O HORACIJU (1935)

Vladimir Kovačić(Vladimir Marinko)

pjesn. zbirke: LIRIKA ŠESTORICE [Delorko, Frol, V. Kovačić, Matijašević, Perović, Tadijanović] (1931); OTROVANO PROLJEĆE (1938); CESTE I JABLANI (1952); JANTAR NA SUNCU (1959)

Nikola Pavić pjesn. zbirke: LIRIKA (Čakovec, 1922); POZABLENO CVETJE (Čakovec, 1923); POPEVKE (1940); PRSTEN ZVENKNUL (1968)

Mate Balota(pravo ime: Mijo Mirković)

pjesn. zbirke: DRAGI KAMEN (1938); PROZA I POEZIJA (1959)roman: TIJESNA ZEMLJA (1946)kronike: STARA PAZINSKA GIMNAZIJA (1950); PUNA JE PULA (1954)studije: FLACIUS (1938); MATIJA VLAČIĆ (1957); MATIJA VLAČIČ ILIRIK (1960) [ista studija, samo proširivana]

Pere Ljubić pjesn. zbirke: BODULSKE PISME (1927); NA POJIH I PUTIH (1939) [s M. Franičevićem]; IZABRANI STIHOVI (1957)

Drago Gervais pjesn. zbirka: ČAKAVSKI STIHOVI (Crikvenica, 1929) [uz Nazorovo zalaganje]; drame: REAKCIONERI (1950), RADI SE O STANU, KARORLINA RIJEČKA (1951), DUHI,. ČUDO DJEVICE IVANE, PALMIN LIST, UJAK IZ AMERIKEroman: MLADIĆ [neobjavljen]KOZERIJE I HUMORESKE (1957)

Miroslav Krleža

drame mu se dijele na tri ciklusa:

I Legenda, Michelangelo Buonarotti, Kristofor Kolumbo, Maskerata, Kraljevo, Adam i Eva, Saloma

II U logoru, Vučjak, Golgota

drame: LEGENDA (1914) [1. objavljeno djelo]; MASKERATA (1914) [obje u Književnim novostima]; U LOGORU; VUČJAK; GOLGOTA; GOSPODA GLEMBAJEVI, U AGONIJI; LEDA; ARETEJ; PUT U RAJLEGENDE (1933) [Legenda, Michelangelo Buonarotti, Kristofor Kolumbo, Maskerarata, Kraljevo, Adam i Eva, Saloma]

novele: HILJADU I JEDNA SMRT (1933) +NOVELE (1948) [Mlada misa Alojza Tičeka; Cvrčak pod vodopadom] HRVATSKI BOG MARS (1933) [zbirka: Bitka kod Bistrice Lesne, Kraljevska ugarska domobranska novela, Tri domobrana, Barak Pet Be, Domobran Jambrek, Smrt Franje Kadavera]

romani: TRI KAVALIRA GOSPOĐICE MELANIJE (1922); POVRARAK FILIPA LATINOVCZA (1932); BANKET U BLITVI (1938); NA RUBU PAMETI (1938); ZASTAVE (1962. i dalje) [pet knjiga, nedovršen]

29

III Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda

[drama Galicija (U logoru) bila zabranjena neposredno

prije premijere!]

časopisi: PLAMEN (1919) [polumjesečnik; pokreće s A. Cesarcom]; KNJIŽEVNA REPUBLIKA (1923); DANAS (1934) [s M. Bogdanovićem]; PEČAT (1939); REPUBLIKA (1945); FORUM (1962)

eseji: HRVATSKA KNJIŽEVNA LAŽ (1919) [osuda hrv. knjiž i njegova vizija iste]; PREDGOVOR PODRAVSKIM MOTIVIMA KRSTE HEGEDUŠIĆA (1933); DIJALEKTIČKI ANTIBARBARUS (1939)IZLET U RUSIJU (1926)pjesn. zbirke: PAN [1. Krležina tiskana knjiga], TRI SIMFONIJE, PJESME I, PJESME II, PJESME III, LIRIKA, BALADE PETRICE KEREMPUHA (1936)

Ulderiko Donadini pripovijetke: LUDE PRIČE (1915)romani: SABLASTI (1917); VIJAVICE (1917); KROZ ŠIBE (1921) [autobiograf. roman]feljtoni: KAMENA S RAMENA (1917)drame: BEZDAN (1919); IGRAČKA OLUJE (1921)

Ivo Andrić poezija: 1914. zastupljen u HRVATSKOJ MLADOJ LIRICI; EX PONTO (1918); NEMIRI (1920)pripovijetke: PUT ALIJE ĐERZELEZA, MUSTAFA MADŽAR, MOST NA ŽEPI, ANIKINA VREMENA, ASKA I VUK, PRIČA O VEZIROVOM SLONU, JELENA, ŽENA KOJE NEMA, ...romani: NA DRINI ĆUPRIJA; TRAVNIČKA HRONIKA; GOSPOĐICA (svi 1945); PROKLETA AVLIJA (1954); OMER-PAŠA LATAS (1976) [posthum.] ; eseji: GOJA (1929); RAZGOVORI S GOJOM (1935)

August Cesarec(Budislav Mirković)

[naslanjao se na Adlerovu individualnu psihologiju!]

časopis PLAMEN (1919) [pokreće s Krležom]

pjesn. zbirke: STIHOVI (1919)

novele: TONKINA JEDINA LJUBAV (1931); HOBOTNICA (1932)

romani: BIJELI LUTALAC [poznat tek od 1982]; KRIST I JUDA; CAREVA KRALJEVINA (1925); ZLATNI MLADIĆ I NJEGOVE ŽRTVE (1928); BJEGUNCI (1933)

žanrovski teško odredive proze: ĆUK U NJENOME DUPLJU (1926); MAJKA BOŽJA BISTRIČKA [obj. tek 1955]

drame: OTKRIĆE; KRČMA "ŠIROKO GRLO"; SIN DOMOVINE (1940)

putopisi: DANAŠNJA RUSIJA (1937); ŠPANJOLSKI SUSRETI (1938); PUTOVANJE PO SOVJETSKOM SAVEZU (1940)

Slavko Kolar NASMIJANE PRIPOVIJESTI (1917)novele: ILI JESMO ILI NISMO (1933), MI SMO ZA PRAVICU (1936), ŽENIDBA IMBRE FUTAČA, SVOGA TIJELA GOSPODAR (1942), BREZA (1942), KRIZANATRAG U NAFTALIN (1946); GLAVNO DA JE KAPA NA GLAVI (1956) [satirične pripovijesti]

Ivana Brlić Mažuranić[1937. postala prva žena član JAZU, predložena za Nobelovu nagradu; dobila naziv "hrvatski

Andersen"!]

VALJANI I NEVALJANI (1902); ŠKOLA I PRAZNICI (1905); ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA (1913); PRIČE IZ DAVNINE (1916); JAŠA DALMATIN, POTKRALJ GUDŽERATA (1937); SRCE OD LICITARA (1939)

Milan Begović(Tugomir Cetinski, Xeres de

la Maraja, Stanko Dušić)

poezija: NAD SPOMENIKOM VIŠIH JUNAKA (1891) [1. pjesma; ps. T. Cetinski]; KNJIGA BOCCADORO (1900) [ps. Xeres de la Maraja]drame: MYRRHA (Prag, 1902) [ps. Stanko Dušić]; GOSPOĐA WALEVSKA (1906); BOŽJI ČOVJEK (1924); PUSTOLOV PRED VRATIMA (1926); HRVATSKI DIOGENES (1928); AMERIKANSKA JAHTA U SPLITSKOJ LUCI (1930); epilog romana GIGA BARIĆEVA u dramskoj formi BEZ TREĆEGA (1933)romani: GIGA BARIĆEVA I NJEZINIH SEDAM PROSACA (1940); SABLASTI U DVORCU (1952)novele: KVARTET (1936), DVA BIJELA HLJEBA, DUNJA U KOVČEGU [lirski roman]

30

Ivo Kozarčanin[u romanu Sam čovjek naslanja se na Machovu Analizu osjeta]

pjesn. zbirke: SVIRAM U SVIRALU (1935); MRTVE OČI (1938) + ciklus TUGA LJETA [obj. u skupnoj zbirci LIRIKA, 1935]knjige novela: MATI ČEKA (1934); TIHI PUTOVI (1939)romani: TUĐA ŽENA (1937); SAM ČOVJEK (1937)MRLJE NA SUNCU (1971) [posthumno]

Đuro Sudeta SUTON (Luč, 1919) [1. pjesma]pjesn. zbirka: OSAMLJENIM STAZAMA (Virje, 1924) MOR (1930) [fantastična pripovijest; poetska proza]

Ivan Goran Kovačić proza: ŠEVINA TUŽALJKA (Omladina, 1929) [1. obj. crtica]; DANI GNJEVA (1936) [zbirka novela: Probuđeni djedovi, Sedam zvonara majke Marije, Smrt u čizmama i dr.]poezija JAMA (1944) [poema]; LIRIKA (1932) [zajedn. zbirka]; OGNJI I ROŽE (1945) [posthumno]

Mile Budak romani: OGNJIŠTE (1938); MUSINKA; KRESOJIĆA SOJ [nedovršeni "roman-grozd": Kresina, Gospodin Tome, Hajduk, Bazala (nije tiskan)]; RASCVJETANA TREŠNJA; DIREKTOR KRIŽANIĆ; NA VULKANIMA; SAN O SREĆI; RATNO ROBLJE [dnevničko-memoarska proza]knjige pripovijedaka: POD GOROM; OPANCI DIDA VIDURINE; VUČJA SMRT; NA VELIKI PETAK

Vjekoslav Majer časopisi: OZON (1923); LITERATURA; ANTENApjesn. zbirke: LIRIKA (1924); PJESME ZABRINUTOG EVROPEJCA (1934); SVIRAČ I SVIJET (1938); PJESME (1953); BREZE, KANARINCI, KIŠA (1954); OTVARAM PROZOR (1957)romani: PEPIĆ U VREMENU I PROSTORU (1935, I; 1938, II); ŽIVOT PUŽA (1938); DNEVNIK OČENAŠEKA (1938)DNEVNIK MALOG PERICE (1942)ZAGREBAČKI FELJTON (1956)U UTROBI ZAGREBAČKE GORE (1959) [pripovijest]

Josip Horvat(književni i kazališni kritičar,

memoarist i esejist)

POLITIČKA POVIJEST HRVATSKE (1936); KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA (1939)monografije: SUPILO (1938); ANTE STARČEVIĆ (1940); LJUDEVIT GAJ (1960; 1975)memoari: ZAPISCI IZ NEPOVRATA (1983); ŽIVJETI U HRVATSKOJ (1984)knjiga eseja HRVATSKI PANOPTIKUM (1965)POVIJEST NOVINARSTVA HRVATSKE

Ljubomir Maraković(uvodi pojam modernog

objektivizma; njegovo ime vezuje se uz postanak i razvoj hrv. katoličkog knjiž. pokreta!)

studije: NOV ŽIVOT (1910) [piše ju sa 23 godine!]; KNJIŽEVNA SMOTRA (1911); EKSPRESIONIZAM U HRVATSKOJ; IZA EKSPRESIONIZMA; HRVATSKA KNJIŽEVNOST 1860-1935; SMJEROVI DRAME (1921/22)NOVI PRIPOVIJEDAČI (1929)MODERNA HRVATSKA PRIPOVIJETKA (1934)antologija: HRVATSKA KNJIŽEVNA KRITIKA (1935)

Josip Bogner(J.S. Ivanov)

eseji: ZADACI KNJIŽEVNE KRITIKE disertacija: PRAVCI I STUDIJE U HRVATSKOJ I SPRSKOJ KNJIŽEVNOSTI OD MODERNE DO NADREALIZMASUBJEKTIVIZAM U MODERNOJ HRVATSKOJ KNJIŽEVOSTI (1930) [simbolizam postavlja kao ideju, a ne školu]studije: POČECI EKSPRESIONIZMA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI; ČAKAVSKA LIRIKA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI; TEATAR MIROSLAVA FELDMANA

O D 1 9 5 2 . D O D A N A S

1952. Krležin govor na kongresu književnika u Ljubljani. Od tada piscima zajamčeno sloboda pisanja. Iste godine prvi broj časopisa KRUGOVI (do 1958.) s programatskim Pavletićevim tekstom NEKA BUDE ŽIVOST!

Petar Šegedin[autor prvog poslijeratnog

romana u hrvatskoj književnosti!]

romani: DJECA BOŽJA (1946) [1. poslijeratni hrvatski roman]; OSAMLJENICI (1947); CRNI SMIJEŠAK (1969); GETSEMANSKI VRTOVI (1981); VJETAR (1986)novele i pripovijesti: MRTVO MORE (1954); NA ISTOM PUTU (1963); ORFEJ U MALOJ BAŠTI (1964); SVETI VRAG (1966); IZVJEŠTAJ IZ POKRAJINE (1969); TIŠINA (1983); LICEM U LICE (1987); SVIJETLE NOĆI (1993)eseji: ESJI (1955); RIJEČ O RIJEČI (1971); SVI SMO MI ODGVORNI? (1971)putopisi: NA PUTU (1953); SUSRETI (1962)dnevnički zapisi: FRANKFURTSKI DNEVNIK (1993)

31

Ranko Marinković časopisi: DANI I LJUDI (1935) [pokreće s I. Dončevićem)zbirke novela: RUKE (1953); KARNEVAL I DRUGE PRIPOVIJESTI (1964)drame: ALBATROS (1937) [groteska]; GLORIJA (1956) [mirakul u 6 slika]; POLITEIA ILI INSPEKTOROVE SPLETKE [vodvilj]; PUSTINJAromani: KIKLOP (1965); ZAJEDNIČKA KUPKA (1980) [antiroman] s podnaslovom "Što da se priča"]; NEVER MORE (1993) [roman fuga]kritike i eseji: NEVESELE OČI KLAUNA; GESTE I GRIMASE (1951)

Vladan Desnica ŽIVOTNA STAZA JANDRIJE KUTLAČE (1935) [1. novela]knjige novela: OLUPINE NA SUNCU (1952); PROLJEĆE U BADROVCU (1955); TU, ODMAH PORED VAS (1956); FRATAR SA ZELENOM BRADOM (1959)romani: ZIMSKO LJETOVANJE (1950): PROLJEĆA IVANA GALEBA (1957) [roman-esej; podnaslov: Igre proljeća i smrti]; PRONALAZAK ATHANATIKA [nedovršen]pjesn. zbirke: SLIJEPAC NA ŽALU (1956)drama: LJESTVE JAKOVLJEVE (1961)

Mirko Božić drame: MOST (1947); DEVET GOMOLJA (1949);POVLAČENJE (1949); SKRETNICA (1950); LJULJAČKA U TUŽNOJ VRBI (1957); SVILENE PAPUČE (1959); BUBNJEVI (1963) [radio-drama]zbirke novela: NOVELE (1953); DJEVOJKA I HRAST I DRUGE PRIČE (1975)romani: KURLANI GORNJI I DONJI (1952) [3 dijela: Karneval, Procesija, Legenda]; NEISPLAKANI (1955); TIJELA I DUHOVI (1981) [čine trilogiju]; COLONNELLO (1975); BOMBA (1976);

Vjekoslav Kaleb zbirke novela: NA KAMENJU (1940); IZVAN STVARI (1942); NOVELE (1946); BRIGADA (1947); NOVELE (1947)romani: PONIŽENE ULICE (1950); BIJELI KAMEN (1954); DIVOTA PRAŠINE (1954)publicistika: LUK I STRIJELA (1963)

Ivan Raos drame: DVIJE KRISTALNE ČAŠE (1953)knjige novela: GAUDAMADA (1956); IZABRAT ĆEŠ GORE (1964); PARTIJA PREFERANSA (1965); 60 PRIPOVIJEDAKA (1980); GASTARBAJTERI (1982)romani: VOLIO SAM KIŠE I KONJANIKE (1956); KORAK U STRANU (1956); VJEČNO ŽALOSNI SMIJEH (1965) [trilogija koje je dio i VJEČNO NASMIJANO NEBO]; NA POČETKU KRAJ (1969); PROSJACI & SINOVI (1971)zaplijenjena djela: GROLD TAQUART; PJESAN NIKODEMOVA (1943)

Slobodan Novak pjesn. zbirke: GLASNICE U OLUJI (1950); PJESME [s N. Miličevićem i V. Pavletićem; Novak zastupljen ciklusom IZA LUKOBRANA]romani: IZGUBLJENI ZAVIČAJ (1955); MIRISI, ZLATO I TAMJAN (1968); IZVANBRODSKI DNEVNIK (1977)zbirke novela: TVRDI GRAD (1961) [zbirci priključen kratki roman DOLUTALI METAK]; BADESSA MADRE ANTONIA [najpoznatija novela; postoji nekoliko verzija]DIGRESIJE (2001) [knjiga razgovora s J. Hekman]

Antun Šoljan pjesn. zbirke: NA RUBU SVIJETA (1956); IZVAN FOKUSA (1957);GARTLIC ZA ČAS KRATIT; GAZELE I DRUGE PJESME; ČITANJE OVIDIJEVIH METAMORFOZA / RUSTICHELLO (1976); BACAČ KAMENAdrame: GALILEJEVO UZAŠAŠĆE (1966); DIOKLECIJANOVA PALAČA (1969); KLOPKA (1970); BARD (1985); DEVET DRAMA (1970) [sakupljene ranije drame]romani: IZDAJICE (1961); KRATKI IZLET (1965); LUKA (1974); DRUGI LJUDI NA MJESECU (1978)HRVATSKI JOYCE I DRUGE IGRE (1989) [tekstovi u kojima se pseudoeruditski poigrava s tradicijom]eseji: UZ NOVO ČITANJE MARETIĆEVE ODISEJE (1979)

Matko Peić putopisi: JESEN U POLJSKOJ (1969); SKITNJE (1967); CRNO ZLATO (1974); LJUBAV NA PUTU (1984); EUROPSKE SKITNJE (1985); NIKOLA MAŠIĆ (1957); SLAVA RAŠKAJ (1957); VLADIMIR BECIĆ (1966); JOSIP RAČIĆ (1985)

Ivan Slamnig pjesn. zbirke: ALEJA POSLIJE SVEČANOSTI (1956); NARONSKA SIESTA (1963); ANALECTA (1971); SABRANE PJESME (1990)roman: BOLJA POLOVICA HRABROSTI (1972) [1. hrvatski posmodernistički roman]drame: CAREV URAR [u stihovima]

32

eseji: MEDITERANSKI POLOŽAJ I SJEVERNJAČKE VIZIJE HRVATAnovele: PRIČA O ZVJEZDANI, ZAFRKAVANJE FRANE, NOĆ NA BRODU, NEUSTANOVLJENO UMORSTVOknjiževna znanost: HRVATSKA VERSIFIKACIJA (1981)

Ivan Aralica SVEMU IMA VRIJEME (1967); A PRIMJER SE ZVAO LAUDINA (1969); FILIP (1970); IMA NETKO SIV I ZELEN (1977); OPSJENE PAKLENIH CRTEŽA (1977)

romani: KONJANIK (1971) [1. Araličin povijesni roman]; PSI U TRGOVIŠTU (1979); PUT BEZ SNA (1982); DUŠE ROBOVA (1984); GRADITELJ SVRATIŠTA (1986); OKVIR ZA MRŽNJU (1987); ASMODEJEV ŠAL (1988); TAJNA SAMARITANSKOG ORLA (1989); MAJKA MARIJA (1992); ČETVERORED; AMBRA

politički članci: ZADAH OCVALOG IMPERIJA, PIR IVANJSKIH KRIJESNICA, ŠTO SAM REKAO O BOSNI [zastupa konzervativ. gledišta]

Feđa Šehović(Raul Mitrovich)

drame: DRAME, DRAMOLETI, PUČKE KOMEDIJE DUBROVAČKE (1969); KURVE; KATARINA DRUGAromani: KAZIN; SAVRŠENO UMORSTVO; VEKJUN; DE BELLO RAGUSINO DOGON; KNJIGA POSTANKA; GORAK OKUS DUŠEVIDRA (1980) [romasnirana biografija M. Držića]

Zvonimir Majdak(Suzana Rog)

romani: KUŽIŠ STARI MOJ (1970)

Nedjeljko Fabrio drame: REFORMATORI; ADMIRAL KRISTOFOR KOLUMBO; ČUJETE LI SVINJE KAKO ROKĆU U LJETNIKOVCU NAŠIH GOSPARA?; MEŠTAR; KRALJ JE POSPAN; MAGNIFICANTknjige novela: PARTITE ZA PROZU; LABILNI POLOŽAJ; LAVLJA USTA; IZABRANE PRIPOVIJETKEromani: VJEŽBANJE ŽIVOTA (1985); BERENIKINA KOSA (1989) [ova dva romana čine tzv. "jadransku duologiju"]; SMRT VRONSKOG (1994); TRIEMERON

Dalibor Cvitan pjesn. zbirke: POSLJEDNJI KUPAČ (1957)romani: POLOVNJAK (1984); ERVIN I LUĐACI (1992)DEMOS I DEMON (1994); PRIVATNA STVAR (2000) [posthumno]knjiga eseja: IRONIČNI NARCIS; esej PRAVO NA NESREĆU (1978)

Irena Vrkljan pjesn. zbirke: U KOŽI MOJE SESTRE (1982)romani: SVILA, ŠKARE (1984); MARINA ILI O BIOGRAFIJI (1986); BERLINSKI RUKOPIS (1988); DORA, OVE JESENI (1991); PRED CRVENIM ZIDOM (1994);POSLJEDNJE PUTOVANJE U BEČ (2000); SMRT DOLAZI SA SUNCEM (2002); PISMA MLADOJ ŽENI (2003)

Pavao Pavličić zbirke kratkih priča: LAĐA OD VODE (1972); VILINSKI VATROGASCI (1975); DOBRI DUH ZAGREBA (1976)romani: PLAVA RUŽA; STROJ ZA MAGLU; UMJETNI ORAO; PRESS; PJESMA ZA RASTANAK; RAKOVA DJECA; KRASOPIS (1987); KORALJNA VRATA (1990); NEVIDLJIVO PISMO (1993); ŠKOLA PISANJA (1994); ZABORAV (1996); POKORA (1998)prozni zapisi: DUNAV (1983); ŠAPUDL (1995); KRUH I MAST (1995); KAKO PREŽIVJETI MLADOST; VODIČ PO VUKOVARU (1997)knjige feljtona: ZAGREBAČKI ODRZAK; INVENTURA; SVOJ SVOME; PROLAZNA SOBA; LEKSIKON UZLAUDNIH ZNANJARUKOLJUB (1995) [zbirka fiktivnih pisama upućenih ženama iz hrv. kulturnog života]

Goran Tribuson zbirke priča: ZAVJERA KARTOGRAFA (1972); PRAŠKA SMRT (1975); RAJ ZA PSE (1978); SPAVAĆA KOLA (1983); KLASICI NA EKRANU (1987); ZVIJEZDA KABAREA (1998) romani: SNIJEG U HEIDELBERGU (1980; prvi Tribusonov roman); ČUJEŠ LI NAS FRIDO ŠTERN (1981); RUSKI RULET I I II (1982); POLAGANA PREDAJA (1984); LEGIJA STRANACA (1985); ZAVIRIVANJE (1985); UZVRATNI SUSRET (1986); MADE IN U.S.A. (1986); POVIJEST PORNOGRAFIJE (1988); POTONULO GROBLJE (1990); DUBLJA STRANA ZALJEVA (1991); SANATORIJ (1993); NOĆNA SMJENA (1996)prozni zapisi: RANI DANI (1997)

Dubravka Ugrešić proza za djecu: MALI PLAMEN (1971); FILIP I SREĆICA (1976)knjige kratkih priča: POZA ZA PROZU (1978); ŽIVOT JE BAJKA (1983)

33

knjige eseja: AMERIČKI FIKCIONAR (1993); KULTURA LAŽI (1996); ZABRANJENO ČITANJE (2001)romani: ŠTEFICA CVEK U RALJAMA ŽIVOTA (1981); FORSIRANJE ROMANA REKE (1988); MUZEJ BEZUVJETNE PREDAJE [obj. samo u prijevodima]; MINISTARSTVO BOLI (2004)studije: NOVA RUSKA PROZA (1980)Uredila antologiju suvr. ruske proze PLJUSKA U RUCI (1988); kourednica POJMOVNIKA RUSKE AVANGARDE

Radovan Ivšić drame: DAH (1941); KRALJ GORDOGAN (1943); KAPETAN OLIVER (1944); VODNIK POBJEDNIK (1944); AKVARIJ (1956); AIXAIA ILI MOĆ RIJEČI (1980); TEATAR (1978) [sabrana djela]poezija: NARCIS [poema]; TANKE (1954); CRNO (1974)zbirka članaka i intervjua: U NEPOVRAT (1990)

Marijan Matković drame: IGRA OKO SMRTI (Slučaj maturanta Wagnera, Karmine, Rub zbilje, Smrt njegove ekselencije, Smrt u kući, Bezimena, Krizantema, Koraci, Trojica, na kraju puta) (1955); VAŠAR SNOVA (1959); I BOGOVI PATE [triptih: Prometej, Heraklo, Ahilova Baština] (1962); AMERIĆKI TRIPTIH (1974); IKAR BEZ KRILA (Vašar snova, premijera, Ranjena ptica, Na palubi, Tigar, Jationov san, Snjegović] (1977)ANTOLOGIJA HRV. DRAME OD M. DRŽIĆA DO M. KRLEŽE (1958)

Ivo Brešan drame: PROTEUS ANGIENEUS [neobjavljena i neizvedena]; ČETIRI PODZEMNE RIJEKE (1970); PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUŠA DONJA (1965, tiskana 1971) [groteskna tragedija]; knjige drama: GROTESKNE TRAGEDIJE (1979) [Nečastivi na filozofskom fakultetu; Anera; Svečana večera u pogrebnom poduzeću i dr.]; NOVE GROTESKNE TRAGEDIJE (1989); TRI DRAME (1993)romani: PTICE NEBESKE (1990); ISPOVIJEDI NEKARAKTERNOG ČOVJEKA; ASTAROTH (2001)novele: PUKOTINE (2000)eseji: OSNOVNA NAČELA MOJEG DRAMSKOG SUSTAVA (1996)

Ivan Supek romani: DVOJE MEĐU RATNIH LINIJA (1959); PROCES STOLJEĆA (1963); U PRVOM LICU (1965); HERETIK (1965); SVE POČINJE IZNOVA (1970); EXTRAORDNARIUS (1974) [roman o zrinsko-frankopanskoj uroti]; OTKRIĆE U IZGUBLJENOM VREMENU (1987); KRUNSKI SVJEDOK U HEBRAGOVU SLUČAJU (1990); BUNA JANUSA PANNONIUSA (1992)drame: MIRAKUL, HERETIK (1968), U KASARNI NA RUBU ŠUME, U PREDSOBLJU, OTPADNICI (1971)SF-proza: EPR – EFEKT (1995)

Slobodan Šnajder knjige drama: KAMOV (1978) [sadrži drame: Neki Jona, Juraj se bori protiv svetog zmaja, Protokol za Kamova, Thalijin bijes, Kamov smrtopis, Dijalektički Anticolumbus]

Miro Gavran drame: KREONTOVA ANTIGONA (1983); UROTNICI; LJUBAVI GEORGEA WASHINGTONA; NOĆ BOGOVA, ČUVAR JE TOLSTOJU REKAO ZBOGOM; MUŽ MOJE ŽENE (1991); PACIJENT DOKTORA FREUDA (1994); KAD UMIRE GLUMAC (1995); SVE O ŽENAMA (2000)knjige pripovijedaka: MALI NEOBIČNI LJUDI (1989)romani; ZABORAVLJENI SIN ILI ANĐEO IZ OMORINE (1989); KAKO SMO LOMILI NOGE; KLARA; MARGITA ILI PUTOVANJE U NOVI ŽIVOT; JUDITA (2001)

Lada Kaštelan pjesn. zbirka: HRANA ZA PTICE (1978)drame: PRED VRATIMA HADA – DRAMSKE PRERADBE EURIPIDA (1993) [prerade grčkih drama]; A TEK SE VJENČALI; ADAGIO; POSLJDENJA KARIKA; GIGA I NJEZINI (1995)

Drago Ivanišević(Cadenas, Albert Jordan)

pjesn. zbirke: ZEMLJA POD NOGAMA (1940); JUBAV (1960); GLASINE (1969); HISTORIJE (1974)zbirka novela: KARTE NA STOLU (1959)drama: LJUBAV U KOROTI (1957)

Olinko Delorko RAVNI (1926) [1. pjesma, uvodi ga u poeziju Barac]pjesn. zbirke: LIRIKA ŠESTORICE (s Frolom, Kovačićem, Matijaševićem, Perovićem i Tadijanovićem) (1931); PJESME (1934); RASTUŽENA EUTERPA (1937); RAZIGRANI VODOSKOCI (1940); SVIJETLI I TAMNI SATI (1961); LIRSKI EDEN (1965)proza: ZGODE POREMEĆENE SREĆE

Viktor Vida pjesn. zbirke: SVEMIR OSOBE (Buenos Aires, 1951); SUŽANJ VREMENA (Buenos Aires, 1957)

34

eseji: QUASIMODO ILI ODISEJA LIRIKE (1960) [esej o S. Quasimodu]novela: TAJNO POSLANJE (1951)

Jure Kaštelan[sljedbenik francuskih simbolista

u ritmičkoj strukturi!]

pjesn. zbirke: CRVENI KONJ (1940); PIJETAO NA KROVU (1950); BITI ILI NE (1955); MALO KAMENA I PUNO SNOVA (1957); SKOPJE U TVOJIM OČIMA (1964); OTVORENA PJESMA (1976.); DIVLJE OKO (1978); ZAVJET ZA EPETION (1984); SVE PLAVO, NEBESKI PLAVO (1989)poema: TIFUSARIeseji: LIRIKA A.G. MATOŠA (1957); PRIBLIŽAVANJE – PROLEGOMENA NA LIRIKU A.B. ŠIMIĆA (1970)

Vesna Parun pjesn. zbirke: ZORE I VIHORI (1947); PJESME (1948); CRNA MASLINA (1955); VIDRAMA VJERNA (1957); ROPSTVO (1957); PUSTI ME DA OTPOČINEM (1958); KORALJ VRAĆEN MORU (1959); GONG (1966); UKLETI DAŽD (1969); STO SONETA (1972); APOKALIPTIČKE BASNE (1976) [satirička poezija]

Slavko Mihalić[najlucidniji hrv. poslijeratni

pjesnik; s njm počinje egzistecijalistička sumnja!]

časopisi: KNJIŽEVNA TRIBINA (1959/60); THE BRIDGE; ZAGREBAČKI KNJIŽEVNI RAZGOVORIpjesn. zbirke: KOMORNA MUZIKA [sadrži svega 12 pjesama] (Lykos, 1954); SABRANE PJESME (1966); TIHE LOMAČE (1985)

Nikola Miličević časopisi: KRUGOVI (1952) [jedan od prvih njezinih urednika]pjesn. zbirke: OBEĆANJA ŽUTE ZORE (1956); SNIJEG I CRNA PTICA (1964); PRAH ZEMALJSKI (1974)

Josip Pupačić pjesn. zbirke: KIŠE PJEVAJU NA JABLNIMA (1955); MLADIĆI (1955); USTOLIČENJE (1965); MOJ KRIŽ SVEJEDNO GORI (1971)

Danijel Dragojević pjesn. zbirke: KORNJAČA I DRUGI PREDJELI (1961); U TVOM STVARNOM TIJELU (1964); SVJETILJKA I SPAVAČ (1965); NEVRIJEME I DRUGO (1968); BIJELI ZNAK CVIJETA (1969); O VERONICI, BELZEBUBU I KUCANJU NA NEIZVJESNA VRATA (1970); ČETVRTA ŽIVOTINJA (1972); PRIRODOPIS (1974); IZMIŠLJOTINE (1976); RAZDOBLJE KARBONA (1981); RASUTI TERET (1985); ZVJEZDARNICA (1994); HODANJE UZ PRUGU (1997)proza: CVJETNI TRG (1994)

Josip Sever pjesn. zbirke: DIKTATOR (1969); ANARHOKOR (1977); BOREALNI KONJ (1989)

Luko Paljetak pjesn. zbirke: NAJBLIŽI KONAC SVIJETA (1968); NEČASTIVI IZ RUŽE, LJUBIČASTE KIŠE, PJESNI NA DUBROVAČKU, NA RUBU TIJELA, ANĐELOVANJE, TVOJE POGLAVLJE, BIJELA TAMA (2000)drame: TRI FARSE, POSLIJE HAMLETA feljtoni: JANTARNA KOCKA, MALE TEZE O KAZALIŠTU LUTAKA književnost za djecu: MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE, PRIČE IZ MALE SOBE, SLON NA BALKONU i dr

Antun Barac[kombinira estetski i filološki

kriterij]

eseji: MATOŠEVA LIRIKA (1919); KNJIGA ESEJA (1924)članci: NAŠA KNJIŽEVNOST I NJEZINI HISTORICI (1923); ČLANCI O KNJIŽEVNOSTI (1935)monografije: VLADIMIR NAZOR (1918); AUGUST ŠENOA (1926); MIRKO BOGOVIĆ (1933); HRVATSKA KNJIŽEVNA KRITIKA (1938); VIDRIĆ (1940); MAŽURANIĆ (1945)KNJIŽEVNOST ILIRIZMA (1954); KNJIŽEVNOST PEDESETIH I ŠEZDESETIH GODINA (1960)VELIČINA MALENIH (1947)KNJIŽEVNOST I NAROD (1941)JUGOSLAVENSKA KNJIŽEVNOST (1954); BIJEG OD KNJIGE (1965)

35