PLATNI BILANS CRNE GORE - TEORIJA I PRAKSA · 68 PLATNI BILANS CRNE GORE - TEORIJA I PRAKSA alja koje su uspjele održavati i finansirati veći deficit od navedenog tokom više godina

66

PLATNI BILANS CRNE GORE - TEORIJA I PRAKSA

Tekući račun i •Kapitalni i finansijski račun. •

Sve transakcije (osim onih u finansijskim stavkama) koje se odnose na ekonom-ske vrijednosti i koje se odvijaju između rezidentnih i nerezidentnih tijela su obuhvaćene u tekućem računu. Radi se o transakcijama poslovnih subjekata kojima se stvaraju vrijednosti i kao takve ulaze u obračun bruto domaćeg proiz-voda. Za razliku od njih, transakcije koje se bilježe na kapitalno-finansijskom računu predstavljaju prenos dijela već stvorenog dohotka u obliku štednje iz jedne zemlje u drugu. Tekuće transakcije povećavaju obim svjetskog dohotka, dok kapitalno-finansijske transakcije samo evidentiraju preraspodjelu njego-vog dijela. U platnom bilansu, kao tekuće transakcije evidentiraju se sve tran-sakcije robom, uslugama, faktorski dohoci, kao i jednostrani transferi.

3.7.1. Tekući račun – osnovne karakteristike i problem deficita

Zadnjih nekoliko godina sa otvaranjem privrede Crne Gore, liberalizacijom tokova sa inostranstvom, brzim rastom ekonomske aktivnosti, sve češće se u javnosti pominje pojam tekući račun, odnosno deficit tekućeg računa i zabri-nutost po pitanju njegove održivosti.

Saldo tekućeg računa platnog bilansa ne predstavlja varijablu ekonomske poli-tike kao što je npr. količina novca u opticaju, već predstavlja cilj ekonomske politike poput stope inflacije ili nivoa BDP-a, odnosno pokazatelj koji oslikava rezultate vođenja ekonomske politike. Kretanja na tekućem računu platnog bi-lansa predstavljaju značajan izvor informacija kreatorima ekonomske politike. On nam govori o prilivima, odnosno odlivima po osnovu razmjene roba, us-luga, dohotka i tekućih transfera između rezidenata i nerezidenata, ali takođe i o nastajanju obaveza prema inostranstvu ili potraživanja od inostranstva po osnovu navedenih transakcija. Mankiw42 ističe da „trgovinski deficit sam po sebi ne predstavlja problem, ali ponekad može da bude simptom problema“ – isto bi se moglo reći i za deficit tekućeg računa..

42 Mankiw, G, „Principi ekonomije“, Centar za izdavačku djelatnost Ekonomskog fakulteta, Beo-grad.

67

ANALIZA STATISTIKE PLATNOG BILANSA CRNE GORE

Grafik br. 2 - Tekući račun platnog bilansa Crne Gore, % BDP-a

Izvor: CBCG, Bilteni CBCG i kalkulacija autora

Deficiti tekućeg računa kumulirani tokom dužeg niza godina zahtijevaju konstantne izvore finansiranja kroz neto prilive stranih direktnih investicija, portfolio investicija, zatim kroz kreditne transakcije ili na račun smanjivanja deviznih rezervi zemlje. Zaduživanje u inostranstvu ima svoje granice, odnos-no stvaranje neto inostranog duga stvara obavezu njegove otplate. Dragaš i Nicović43 podsjećaju da se u principu deficit tekućeg računa može ponavljati samo do momenta kada kreditori prestaju da ga dalje finansiraju. Otuda i sve češće pitanje održivosti deficita tekućeg računa i načina njegovog finansiranja. Smisao priliva kapitala iz inostranstva nije samo u pokrivanju deficita tekućeg računa, već u stvaranju dobre klime za produktivna ulaganja i za rast domaće štednje i investicija.

Osnovno pitanje jeste šta se u stvari podrazumijeva pod terminom održivosti. Mišljenja raznih ekonomista i kreatora ekonomskih politika o spoljnoj neravnoteži zemlje dosta su se mijenjala poslednjih decenija. Danas ne postoji zajedničko mišljenje o tome koji je to nivo deficita tekućeg računa koji se može tretirati neodrživim, kao ni o uticaju visokog deficita na ostale makroekonom-ske indikatore. MMF i druge međunarodne finansijske institucije su dugi niz godina koristile kriterijum po kome deficit tekućeg računa nije održiv ukoliko prelazi nivo od 5% BDP-a44. Međutim, sa jedne strane, primjeri mnogih zem-

43 Dragaš, B, Nicović Đ. „Trgovanje devizama i devizni kurs“, Jugoart, Zagreb, 1986.44 Galinec, D. „Financiranje i granice održivosti deficita tekućeg računa platne bilance Republike

Hrvatske“, Doktorska disertacija, Zagreb, 2007.

68


alja koje su uspjele održavati i finansirati veći deficit od navedenog tokom više godina i iz toga preći u suficit i, sa druge strane, zemalja koje su imale niske def-icite tekućeg računa, a opet nisu uspjele izbjeći platnobilansnu krizu (Meksiko, Čile), rezultirali su odustajanjem od tako striktno postavljenog kriterijuma. Iz tabele se može primijetiti da zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država, Španije, Turske, Estonije, Slovačke, Rumunije, Bugarske itd, godinama im-aju deficit tekućeg računa iznad 5% BDP-a, ali teško da bi se moglo iz toga zaključiti da su neke od njih na pragu platnobilansne krize. Zagovornici teze da je „platnobilansna kriza u velikoj mjeri politička fraza“ upravo ističu kao primjer za to zemlje kao što su SAD, Španija, Slovačka itd. Oni tvrde da zemlje mogu imati godinama deficite tekućeg računa, a da privreda zbog toga ne trpi ako se deficit koristi za privatno finansiranje investicija.45 Za razliku od toga, budžetski deficit može dovesti do nemogućnosti izmirivanja obaveza države prema inostranstvu, odnosno do pravih platnobilansnih kriza. Kao primjer za to neki analitičari navode slučaj Rusije iz 1998. godine kada ruska vlada nije imala sredstava da plati dospjela dugovanja prema inostranstvu. Međutim, mišljenje da deficit tekućeg računa nije bitan ako je rezultat deficita privatnog sektora (Lawsonova doktrina)46 pokazalo se pogrešnim kod Azijske finansi-jske krize koja se desila tokom 1997. i 1998. godine. Tada je i pored budžetske ravnoteže došlo do krize zbog visoke spoljnje zaduženosti privatnog sektora.

45 Poznata je izjava Ronalda Regana za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata: „Ne brinem se za deficit. On je dovoljno velik da se brine sam o sebi.”

46 Mihaljek, D. „Izazovi makroekonomske stabilnosti: kojom brzinom u Evropsku Uniju?“, Finansi-jska teorija i praksa 28, 2004.

69


Tabela br. 6 - Deficit tekućeg računa, % BDP-a

1992

1993

1994

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

2006

2007

2008

Armenija

-46.

3

-6.0

3,80

-17.

0

-18.

2

-18.

7

-22.

1

-16.

6

-14.

6

-9.5

-6.2

-6.8

-4.5

-3.9

-1.4

-4.0

-4.2

Australija

-3.5

-3.1

-4.8

-5.2

-3.7

-2.9

-4.8

-5.3

-3.8

-2.0

-3.8

-5.4

-6.0

-5.8

-5.5

-5.7

-5.6

Azerbejdžan

-16.

6

-12.

2

-5.5

-13.

2

-25.

9

-23.

1

-31.

9

-13.

1

-3.5

-0.9

-12.

3

-27.

8

-29.

8

1,30

15,7

0

31.4

39.9

Bugarska

-4.4

-24.

7

-0.4

-0.2

0.2

4,1

-0.5

-5.0

-5.6

-5.6

-2.4

-5.5

-6.6

-12.

0

-15.

8

-20.

3

-19.

0

Estonija

n/a

1,2

-6.8

-4.2

-8.6

-11.

4

-8.7

-4.4

-5.4

-5.2

-10.

6

-11.

3

-12.

3

-10.

0

-15.

5

-16.

9

-15.

9

Gruzija

n/a

n/a

-33.

8

-18.

3

-12.

6

-12.

8

-12.

8

-10.

0

-7.9

-6.4

-8.4

-9.3

-12.

2

-9.8

-13.

8

-15.

7

-15.

2

K azakhstan

-51.

6

-8.6

-7.8

-1.3

-3.6

-3.5

-5.5

-0.2

3.0

-5.4

-4.2

-0.9

0.8

-1.8

-2.2

-2.2

-1.1

Malaezija

-3.7

-4.6

-7.6

-9.7

-4.4

-5.9

13,2

15,9

9,4

8,3

8,4

13 13 15 17 14 1,3

Maldivi

-6.9

-16.

7

-3.1

-4.6

-1.7

-6.2

-4.1

-13.

4

-8.2

-9.4

-5.6

-4.6

-16.

5

-35.

8

-40.

7

-40.

5

-36.

6

Malta

n/a

n/a

n/a

-11.

9

-12.

6

-6.7

-6.5

-3.7

-12.

5

-3.8

-2.7

-2.8

-6.3

-8.0

-6.1

-9.4

-8.2

Portugal

-0.2

0.3

-2.3

-0.1

-3.5

-5.8

-7.1

-8.5

-10.

2

-9.9

-8.1

-6.1

-7.7

-9.7

-9.4

-9.2

-9.2

Rumunija

-7.8

-4.7

-1.7

-4.5

-6.7

-5.4

-7.1

-4.1

-3.7

-5.5

-3.3

-5.8

-8.4

-8.7

-10.

3

-13.

8

-13.

2

Srbija

n/a

n/a

n/a

n/a

n/a

n/a

n/a

n/a

-1.7

-2.4

-7.9

-7.0

-11.

7

-8.5

-11.

5

-14.

7

-15.

0

Slovačka n/a

-6.3

4,3

1,9

-9.8

-9.1

-9.5

-4.8

-3.3

-8.3

-8.0

-6.0

-7.8

-8.6

-8.3

-5.3

-4.5

Španija

-3.5

-1.1

-1.3

-0.3

-0.2

-0.1

-1.2

-2.9

-4.0

-3.9

-3.3

-3.5

-5.3

-7.4

-8.6

-9.8

-10.

2

Turska

0.1

-3.1

3,1

-0.3

-1.2

-1.1

1.0

-0.7

-5.0

2,4

-0.8

-3.3

-5.2

-6.2

-7.9

-7.5

-7.0

Ukrajina -3.0

-2.9

-3.2

-3.1

-2.7

-2.7

-3.1

5,3

4,7

3,7

7,5

5,8

11 2,9

-1.5

-3.5

-6.2

SAD -0.8

-1.3

-1.7

-1.5

-1.6

-1.7

-2.4

-3.2

-4.3

-3.8

-4.4

-4.8

-5.5

-6.1

-6.2

-5.7

-5.5

Izvor: IMF, „World Economics Outlook Database For Octobar“, 2007.

70


Ako se pođe od činjenice da se svaki deficit mora finansirati, odnosno trebaju postojati izvori finansiranja, onda se može reći da je deficit tekućeg računa održiv u onoj mjeri i u onim rokovima za koje povjerioci vjeruju da je održiv. Kao takav, pojam održivosti obuhvata očekivanja budućih kretanja koja imaju implikacije na tekući račun (ekonomska politika zemlje u narednom periodu, ponašanje privatnog sektora i ostali faktori koji direktno i indirektno utiču na međunarodne odnose zemlje sa inostranstvom). Znači, deficit tekućeg računa platnog bilansa je održiv ukoliko nastavak sprovođenja trenutne ekonomske politike vlade i/ili ponašanja privatnog sektora u sadašnjosti, te eventualni ek-sterni šokovi neće zahtijevati sprovođenje značajnijih promjena u ekonomskoj politici zemlje ili prouzrokovati nastanak platnobilansne krize. Dokle god fin-ansijska tržišta imaju povjerenja da će zemlja dužnik moći i željeti da redovno servisira svoje obaveze, dužnička kriza neće nastupiti.

Kovač47 konstatuje da teorijski ravnotežu platnog bilansa možemo posma-trati kao stanje koje se može održavati automatski, bez intervencija mjerama ekonomske politike, pri datim karakteristikama makroekonomskih varijabli.

Sličnog je mišljenja i Zanghieri48 koji je utvrdio:

(1) Da je deficit tekućeg računa održiv onoliko dugo koliko jak ekonomski rast osigurava solventnost,

(2) Da prilivi po osnovi stranih direktnih ulaganja imaju važan uticaj na kre-tanja na tekućem računu,

3) Da je nužno vođenje vjerodostojne fiskalne politike za održavanje obave-za prema inostranstvu na odgovarajućem nivou i

(4) Da izbor trenutka priključenja Eurozoni i upravljanje valutnim kursom u prelaznom periodu treba sprovesti uzimajući u obzir nivo spoljnjeg defi-cita, pri čemu treba prednost dati valutnim režimima koji će omogućiti potpuno realno prilagođavanje kursa valute.

I pored svega, na dugi rok, Kovač49 opominje, svaka nacionalna privreda mora ostvariti uravnotežen bilans tekućih transakcija, odnosno treba trošiti onoliko

47 Kovač, O. „Međunarodne finansije’’, Ekonomski fakultet, Beograd, 2004.48 Galinec, D. „Financiranje i granice održivosti deficita tekućeg računa platne bilance Republike

Hrvatske“, Doktorska disertacija, Zagreb, 2007.49 Kovač, B, „Ekonomija u 12 lekcija”, Izdavački centar “Cetinje”, 1995.

71


koliko proizvede, investirati u granicama svoje akumulacije i uzimati onoliko koliko daje kredita.

Zadnjih nekoliko godina, osnovni izvor finansiranja deficita tekućeg računa Crne Gore bile su strane direktne investicije.

Grafik br. 3 - Struktura finansiranja deficita tekućeg računa, 2006–2008. godina

Izvor: CBCG, Bilteni CBCG i kalkulacija autora

Crna Gora koristi euro kao zvanično sredstvo plaćanja. Polazeći od toga, Fabris i Kilibarda50 ističu da „deficit tekućeg računa platnog bilansa Crne Gore nosi manje rizike, nego u slučajevima zemalja koje imaju svoju valutu, ali i opcije za njegovo elimisanje su sužene, jer se ne može koristiti politika deviznog kursa.“ Pri tome, on upozorava da deficit tekućeg računa u dužem vremenskom pe-riodu, kada presahnu izvori finansiranja i dođe vrijeme za otplatu kredita, može dovesti i do smanjenja novčane mase, koje može imati recesioni efekat na privredu.

Na osnovu svega do sada navedenoga može se konstatovati da ne postoji je-dinstveni kriterijum za procjenu održivosti deficita tekućeg računa koji bi se mogao primijeniti na sve zemlje. Pri procjeni se vodi računa o specifičnim karakteristikama zemlje, uzima se u obzir kretanje ostalih makroekonomskih indikatora (stopa inflacije, stopa rasta BDP-a itd), prati se tendencija kretanja

50 Fabris, N, Kilibarda, B, „Analiza održivosti deficita tekućeg računa Crne Gore“, Centralna banka Crne Gore, radna studija br. 14, 2008.

72


salda tekućeg računa, struktura uvezene robe (uvoz robe široke potrošnje ili investiciona dobra), dešavanja na kapitalno-finansijskom računu (strane direk-tne investicije, portfolio, krediti - ročna struktura i namjena).

3.7.1.1. Roba

Statistika robne razmjene sa inostranstvom ima za osnovni cilj prikupljanje, obradu, analizu i publikovanje podataka o robnoj razmjeni zemlje sa inostr-anstvom, radi analiziranja obima, dinamike i strukture spoljnotrgovinskog prometa. Pri tome, radi uporedivosti ovih tokova na globalnom nivou, statis-tika treba biti bazirana na određenim međunarodno priznatim standardima i definicijama kojih se pridržavaju sve zemlje.

Kao takva, spoljnotrgovinska statistika predstavlja važan izvor podataka za ekonomske analize, projekcije ekonomskog rasta i razvoja, kao i donošenje od-luka na nivou države i pojedinih subjekata. Takođe, statistika robne razmjene sa inostranstvom predstavlja važan izvor podataka za nacionalne račune i statis-tiku platnog bilansa, posebno danas kada su aktuelne evropske i evroatlanske integracije i kada ovi podaci služe za ocjenu otvorenosti i integrisanosti zemlje u međunarodnu trgovinu. Rastući trend globalizacije, odnosno liberalizacije trgovinskih tokova omogućili su zapažen rast trgovine robama, što se može vidjeti i na grafiku koji slijedi. U periodu od 1992. do 2001. godine prosječni izvoz je iznosio 5.123 milijardi dolara, a procjena je da će za period od 2002. do 2011. godine taj prosjek iznositi 11.688 milijardi dolara51, što znači više nego duplo. Sve ovo potvrđuje potrebu za što efikasnijim praćenjem ovih tokova i proizvodnjom međunarodno uporedivih podataka.

Statistika spoljne trgovine čini važan dio statistike platnog bilansa pogotovo za ekonomiju kao što je crnogorska, u kojoj je obim robne razmjene tokom 2008, odnosno 2009. godine činio 66%, odnosno 57% od ukupnih transakcija tekućeg računa platnog bilansa. Ovo tim prije iz razloga što je, prema zvaničnim po-dacima, spoljnotrgovinski deficit Crne Gore ogroman. Ovo je pogotovo bilo izraženo tokom 2007. i 2008. godine kada je iznosio 58,7% BDP-a, odnosno 67,5% BDP-a i svrstavao nas u sam vrh zemalja po veličini spoljnotrgovinskog deficita.

51 IMF, „World Economics Outlook, April 2010“, USA, 2010.

73


Grafik br. 4 - Izvoz roba na nivou svijeta, 2003–2009, milijarde USD

Izvor: IMF, „World Economic Outlook, April 2010”

Tabela br. 7 - Zemlje sa najvećim učešćem spoljnotrgovinskog deficita u BDP-u

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.BiH -48,38 -49,42 -50,15 -49,59 -45,54 -45,44 -35,01 -37,61 -38,40Sveti Kits i Nevis -36,84 -32,62 -32,63 -32,69 -25,57 -27,72 -32,99 -35,89 -39,08Sveta Lucija -36,67 -31,70 -28,74 -37,79 -31,46 -37,47 -45,48 -45,88 -39,71Zelenortska Ostrva -35,02 -34,77 -38,29 -38,14 -41,17 -34,99 -38,91 -43,88 -41,00Tadžikistan -10,21 -7,69 -6,54 -13,97 -15,75 -41,98 -41,37Sveti Vinsent i Grena-dini -27,64 -31,66 -31,93 -35,79 -38,57 -38,16 -39,46 -43,33 -41,51Dominika -27,91 -26,81 -23,04 -27,22 -29,77 -34,46 -32,37 -39,09 -44,24Lesoto -65,96 -56,25 -60,52 -52,25 -46,10 -47,70 -44,01 -47,81 -45,49Grenada -32,09 -31,57 -32,04 -38,11 -39,38 -48,46 -41,57 -47,08 -46,10Antigva i Barbuda -42,78 -38,43 -37,51 -40,79 -42,15 -42,71 -48,28 -49,64 -47,89Džibuti -31,46 -28,43 -27,09 -32,00 -33,54 -33,54 -36,48 -48,96 -51,46Moldavija -22,77 -21,29 -22,73 -31,45 -29,03 -39,88 -46,47 -52,40 -53,26Crna Gora -37,91 -31,85 -23,80 -24,94 -28,30 -39,52 -58,73 -67,49Maldivi -37,39 -39,47 -33,11 -37,90 -49,46 -65,85 -64,49 -69,90 -70,64Liberija -37,93 -32,98 -46,81 -40,58 -82,29

Izvor: IMF, „World Economic Outlook, October 2009” i CBCG, Bilteni CBCG

Statistika platnog bilansa (BPM5) je u dijelu koji se tiče praćenja tokova roba u velikom procentu kompatibilna sa Statistikom spoljne trgovine, čija je met-odologija definisana Priručnikom o međunarodnoj trgovini robama od Ujed-

74


injenih Nacija (eng. International Merchandise Trade Statistics (IMTR): Con-cepts and Definitions). Više je razloga postojanja razlika između ove dvije statistike. U osnovi ove dvije metodologije postoji razlika u definisanju robe koju treba pratiti. Dok se kod statistike platnog bilansa i statistike nacional-nih računa sve transakcije vezuje za „promjenu vlasništva“, dotle je statistika spoljne trgovine bazirana na „kretanju robe“. U preksi postoje brojne situacije pri kojima se javlja promjena vlasništva nad robama, a da se pri tome roba „ne kreće“, odnosno ne prelazi granicu, ili pak obrnuti slučaj da roba prelazi granicu ali nema promjene vlasništva.52 Drugi razlog postojanja razlika je definisanje vrednovanja transakcije. Kod platnog bilansa u paragrafu Priručnika o plat-nom bilansu 219 stoji: „Vrijednost po kojoj bi roba trebala biti bilježena u platni bilans je tržišna vrijednost robe na tački gdje se odvija uniformno vrednovanje - carinska granica ekonomije iz koje se izvozi roba. To jest, roba je vrednovana free on na toj granici.“53

Odnosno, paragraf 220 Priručnika o platnom bilansu preciznije pojašnjava da se: „...izvoz i uvoz robe vrednuju kao F. O.B na carinskoj granici ekonomije iz koje se izvozi.“54

Sa druge strane, kod Statistike spoljne trgovine se preporučuje:

1. Statističko vrednovanje uvezene robe na C. I.F. paritetu i2. Statističko vrednovanje uvezene robe na F. O.B. paritetu.

Više o tome će biti riječi u poglavlju 3.7.1.1.2. C. I.F. i F. O.B.

Ovo su osnovni razlozi postojanja razlika između ove dvije statistike kada je u pitanju tretiranje roba i to iziskuje određena prilagođavanja koja su neophodna da bi se statistika spoljne trgovine adaptirala metodologiji koju je propisana za statistiku platnog bilansa55.

52 Jedna od većih razlika je u tretiranju popravki – po statistici spoljne trgovine ova operacija se smatra uslugom, a u platnobilansnoj statistici se svrstava u robni dio.

53 Balance of Payments Manual IMF „Balance of Payments Manual” 5th edition, USA, 1993.54 Isto55 Detaljnije o razlikama može se naći u radnoj studiji “Differences between Balance of Payments

and Foreign Trade Statistics”, Eurostat 2004.

75


Statistika platnog bilansa (BPM5) trgovinu robama dijeli na takozvanih pet standardnih komponenti:

1. Opšta roba, 2. Roba za procesiranje, 3. Popravke na robi, 4. Roba koja je nabavljena u lukama od strane prevoznika i 5. Nemonetarno zlato.

Osim ovih pet standardnih komponenti, dio podračuna roba čine i takozvana prilagođavanja koja su neophodna radi unaprijeđenja:

1. Obuhvatnosti,2. Klasifikacije,3. Vremenskog prilagođavanja i4. Vrednovanja.

Pod terminom Opšta roba (eng. General Merchandise) podrazumijeva se većina pokretne robe koju rezidenti izvoze ili uvoze od nerezidenata i koja pri tome, osim kod nekoliko određenih izuzetaka, mijenja vlasništvo.

Roba za procesiranje - oplemenjivanje (eng. Goods for Processing) obuhvata robu koja prelazi granicu kako bi bila procesirana u inostranstvu ili u domaćoj ekonomiji i posle toga ponovno uvezena, odnosno izvezena. Klasičan primjer ovakve robe jeste uvoz elemenata neophodnih da bi se cipela kompletirala, za-tim kompletiranje tih cipela i na kraju izvoz gotovog proizvoda. Sa metodološke strane ovaj postupak je interesantan, jer ovdje ne dolazi do stvarne promjene vlasništva.

Popravke robe (eng. Repairs on goods) obuhvataju radnje koje se tiču popravl-janja robe, te koje se pružaju ili dobijaju od rezidenata na brodovima, avionima itd. U Crnoj Gori u određenim lukama vrše se remonti brodova i to spada u ovaj dio roba. U nekim zemljama, poput Hrvatske, ova pozicija predstavlja značajnu stavku platnog bilansa.

U praksi je ponekad teško razlikovati da li se radi o oplemenjivanju ili po-pravci na robi. Osnovna razlika je ta da kod oplemenjivanja dolazi do promjene

76


namjene robe, a kod popravki namjena ostaje ista. Na primjer, ako se u luci vrše određeni radovi na putničkom brodu i po završetku tih radova brod i dalje ostaje putnički (namjena mu je ista) to je klasičan slučaj izvršenja popravki. Međutim, ako radovima na putničkom brodu promijenimo njegovu namjenu i po završetku dobijemo, na primjer, remorker - brod tegljač, u tom slučaju se radi o oplemenjivanju.

Roba koja je nabavljena u lukama od strane prevoznika (eng. Goods procured in ports by carriers) obuhvata svu robu (kao što je gorivo, nabavke i zalihe) koju rezidentni/nerezidentni prevoznici (vazdušni, pomorski, itd.) nabavljaju u inostranstvu ili u domaćoj ekonomiji. Klasifikacija ne obuhvata pomoćne usluge (vuča (vozila), održavanje, itd.) koje su obuhvaćene pod kategorijom transporta.

Nemonetarno zlato (eng. Nonmonetary gold) obuhvata izvoz i uvoz zlata koje nije dio rezervne aktive (monetarno zlato) vlasti. Nemonetarno zlato se tre-tira isto kao i svaki drugi proizvod. Ova pozicija je bila značajna za praćenje u vrijeme kada je postojala čvrsta veza između deviznih rezervi zemlje, odnosno određenih valuta i zlata, kada se pratilo kretanje cijene zlata na globalnom ni-vou. Ova pozicija čini značajnu stavku zemalja bogatih po nalazištima zlata (na primjer Katar). Za platnobilansnu statistiku Crne Gore ova pozicija je beznačajna.

Prilagođavanje se vrši u cilju usklađivanja izvornih podataka sa propisanom metodologijom za kompilaciju platnog bilansa. Na primjer, obično statistički zavodi prikazuju uvoz po jednom paritetu (c.i.f paritetu), a statistika plat-nog bilansa propisuje drugi paritet (f.o.b. paritet), te je neophodno vršiti prilagođavanje. To se naziva klasifikaciona korekcija (u nastavku će biti dati načini korekcije, odnosno prevođenja vrijednosti sa c. i.f. pariteta na f. o.b. paritet). Zatim, postoji određena roba koja se ne carini, a treba da se evidentira kao uvezena ili izvezena ili koja je obuhvaćena, a ne treba da uđe u obračun po metodologiji (uvoz/izvoz probnih uzoraka ne treba da se evidentira). U tim slučajevima primjenjujemo takozvano prilagođavanje obuhvata. Za robu za koju kasni carinska deklaracija vrši se vremensko prilagođavanje uvoza, odnosno izvoza, dok se vrijednosno prilagođavanje radi na primjer kod shuttle

77


trgovine56 ili kada prikazana vrijednost robe ne odgovara stvarnoj vrijednosti. Zanimljiv slučaj, iz ugla statistike platnog bilansa, se desio u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, tokom jedne godine azijska auto-kompanija je, u cilju osvajanja američkog tržišta, isporučila određenu količinu automobila po cijeni koja je bila na nivou od otprilike 20% stvarne tržišne vrijednosti. Znači, strana kompanija je išla sa prodajnom cijenom koja je pokrivala veoma mali dio cijene koštanja, sa osnovnim ciljem pozicioniranja na tržištu. U skladu sa tim, regularno su odrađene carinske deklaracije na kojima je kao vrijednost vozila upisana vrijednost po kojoj su i namjeravali da prodaju kola. Statističari su bili u dilemi šta da rade, da li da evidentiraju vrijednost uvoza automobila po vrijednosti koja je stajala u carinskim deklaracijama, odnosno po prodajnoj cijeni ili po stvarnoj tržišnoj vrijednosti tog automobila. Na kraju su odlučili da vrijednost automobile evidentiraju po procijenjenoj stvarnoj tržišnoj vrijed-nosti, koja je bila nekoliko puta veća od prodajne cijene.

3.7.1.1.1. Kratak pregled razvoja statistike robne trgovine u Crnoj Gori

Statistika robne trgovine ili spoljnotrgovinska statistika spada u red najvažnijih i najsloženijih područja statistike. Ova vrsta statistike pruža informacije o povećanju, odnosno smanjenju materijalnih resursa zemlje, otvorenosti privrede određene zemlje i njenoj uključenosti u međunarodnu podjelu rada. Osim toga, podaci koji se dobijaju na osnovu spoljnotrgovinske statistike čine bazu za izradu statistike platnog bilansa, kao i sistema nacionalnih računa zem-lje i nezaobilazan su dio informacija kojima se oslikavaju ekonomski trendovi određene zemlje. Sa druge strane, posmatrano iz ugla kompleksnosti obrade podataka robne razmjene sa inostranstvom, riječ je o jednoj od najsloženijih vrsta statistike. Složenost proističe, s jedne strane iz složene strukture carin-ske deklaracije. Carinska deklaracija sadrži ogroman broj polja u kojima se evidentira svaka pojedinačna robna transakcija sa inostranstvom. Takođe, s druge strane, složenost je uslovljena propisanom međunarodnom metod-

56 „Shuttle trgovina” – trgovina robama koja se nigdje ne registruje. Naročito je bila izražena u vrijeme zajednice SRJ kada nije postojala granica između Srbije i Crne Gore. U radnom materijalu o „shuttle trgovini” ovu vrstu transakcija robama nazivaju i „kofer trgovinom“ –„Shuttle trade“ - Eleventh Meeting of the IMF Committee on Balance of Payments Statistics Washington, D.C., October 21-23, 1998.

78


ologijom koja, osim sirove obrade carinskih deklaracija, iziskuje još niz drugih statističkih obilježja koja se ne nalaze na carinskoj deklaraciji, već se izvode složenim računskim postupcima prilikom obrade.

Osnovni izvor podataka o robnoj razmjeni Crne Gore sa ostatkom svijeta koji se koriste pri izradi platnog bilansa su carinske deklaracije57, tačnije Jedinst-vene carinske isprave (u daljem tekstu: JCI). Do aprila 2003. godine postojala je Savezna carina i sve deklaracije slale su se na obradu u Savezni zavod za statistiku, koji se nalazio u Beogradu. Po završenoj obradi podaci su, elektron-skim putem, dostavljani Centralnoj banci Crne Gore gdje se vršila vremenska korekcija podataka. U to vrijeme je postojala zakonska obaveza preduzeća iz-voznika, odnosno uvoznika da prije svakog spoljnotrgovinskog posla podnose prijavu o zaključenom spoljnotrgovinskom poslu Centralnoj banci Crne Gore - Odjeljenju devizno-dokumentarne kontrole (DDK). Prijava je, pored osnovnih podataka, sadržavala i vrijednost robe koja se namjerava uvesti. Pored ovoga, postojali su i podaci dobijeni na osnovu izvještaja poslovnih banaka o platnom prometu sa inostranstvom - PPI (ITRS). Upoređujući podatke iz sva tri izvora (carinske podatke, podatke sa Prijava i podatke iz PPI), podatke sa carinskih deklaracija sa Prijavama i podacima iz ITRS, moglo se odrediti tačno vrijeme kada je roba prešla granicu.

Za statistiku platnog bilansa ovo je bilo bitno jer se eliminisalo vremensko ne-slaganje podataka, a samim tim i mogući izvor grešaka i propusta (pozicija „Neto greške i omaške“). U to vrijeme se dešavalo da carinska deklaracija kasni čak i od jedne do dvije godine. Tako smo imali situaciju da carinske deklaracije za robu koja je uvezena npr. prošle i pretprošle godine stignu na obradu ove godine, što je statistički prikazivano kao ovogodišnji uvoz. Osnovni razlozi za ovakva dešavanja nalaze se u proceduri obrade carinskih deklaracija. Onog momenta kada se roba ocarini i naplati carina, carinska deklaracija se šalje u statistički zavod na obradu. U praksi, bilo je robe koja je uvezena, ali u tom momentu nije plaćena carina, te stoga i nije bilo statističke evidencije uvoza. Carinska deklaracija je pravljena ali sve dok se obaveze prema carini nisu izmirile deklaracija nije slata na obradu (slučaj sa uvozom električne energije, objašnjeno u dijelu 3.5). Postojao je podatak na osnovu toka novca (ITRS) da

57 Carinska deklaracija je isprava sa kojom lice u propisanom obliku i na propisan način zahtijeva da se roba stavi u neki od carinskih postupaka.

79


je roba plaćena, postojala je prijava da je roba uvezena, ali carinska deklaracija nije stigla na obradu. Tada se evidentirao uvoz robe na osnovu ova dva podatka, a carinska deklaracija koja bi stigla u nekom narednom periodu se brisala iz tog perioda i vezivala za period kada je stvarno nastala transakcija. Na ovaj način su se vremenski usklađivali tokovi novca i roba. Iz te prespektive gledano, DDK se pokazivala dobra za potrebe statistike platnog bilansa. Međutim, kasnije je preovladalo mišljenje da ova vrsta kontrole usporava obavljanje spoljnotrgov-inskog posla (vrijeme potrebno da se prijavi posao, kao i donošenje potvrde o realizaciji), a i dodatno je povećavala troškove spoljnotrgovinskim preduzećima (svaka prijava spoljnotrgovinskog posla se plaćala - uvozna prijava oko 150 njemačkih maraka, izvozna upola manji iznos). Donošenjem novog Zakona o spoljnoj trgovini58 ukinuta je obaveza prijavljivanja spoljnotrgovinskih poslo-va. Vremensko usklađivanje podataka koje je tada rađeno dovelo je do, na prvi pogled, nelogične situacije. Podaci o robnim transakcijama Crne Gore sa svije-tom koje je prezentirala javnosti CBCG su se razlikovali od podataka sa kojima su raspolagali Savezni zavod za statistiku i Narodna banka Srbije, što je izazvalo sumnju relevantnih međunarodnih institucija (MMF, Svjetska banka) u tačnost podataka. Ekspertima iz MMF-a nije bilo jasno kako se pojavljuju različiti po-daci kada se carinske deklaracije obrađuju na jednom mjestu (tada su se sve carinske deklaracije slale na obradu u Beograd u Savezni zavod za statistiku). Narodna banaka Srbije i Savezni zavod za statistiku su tvrdili da su njihovi podaci tačni, CBCG da su njeni tačniji. Na primjeru uvoza električne energije uspjelo se objasniti da je osnovna razlika u vremenskom usklađivanju poda-taka i ta pozicija je u tom periodu bila značajna stavka. U periodu kada je Crna Gora sa Srbijom činila državnu zajednicu, protok roba između članica SRJ se po podacima zvanične statistike Srbije i Crne Gore tretirao kao unutrašnji i nije se pratio preko carinskih deklaracija (carinske deklaracije nisu pratile ovu robu, osim robe koja je išla na Kosovo). Međutim, pošto se u Crnog Gori i u to vrijeme radio samostalno platni bilans, izvor podataka za ove transakcije bio je ITRS. Znatan dio transakcija sa Srbijom se plaćao u gotovini (mimo bankar-skih kanala) i taj dio se nije mogao pratiti.

58 „Službeni list RCG”, br. 28/04.

80


Takođe se pretpostavljalo da je značajan dio robe, koji nigdje nije bio eviden-tiran, transportovan između Srbije i Crne Gore. Takve transakcije se u statis-tici platnog bilansa nazivaju „shuttle trade“ i u to vrijeme vrijednost tih tran-sakcija nije bila zanemarljiva. Nažalost, bilo je gotovo nemoguće uraditi bilo kakvu procjenu vrijednosti robe koja na taj način uđe ili izađe iz Crne Gore. Pokušalo se doći do podataka o broju graničnih prelazaka, ali tada Ministar-stvo unutrašnjih poslova, čiji je posao bio kontrola ulazaka i izlazaka, nije bilo opremljeno računarima, a način evidentiranja ovih tokova koji su primjen-jivali nije davao korisne informacije za bilo kakvu procjenu ovih tokova. Sa donošenjem novih zakona, uspostavljanjem carine između Srbije i Crne Gore, jačanjem bankarskog sistema sve je manje bilo transakcija u gotovini. Uvoz, odnosno izvoz robe se počeo evidentirati na carinskim deklaracijama i ove transakcije je u praksi bilo lakše evidentirati.

Novi carinski zakon – koji je usvojila Skupština RCG 30. januara 2002. godine, a koji se počeo primjenjivati od aprila 2003. godine označio je početak rada dvije carinske službe – Uprave carina Republike Crne Gore i Uprave carina Republike Srbije. Novi carinski zakon59 rađen je po ugledu na Carinski zakon Evropske unije i u cilju potpunije usklađenosti sa Carinskim zakonom EU više puta je korigovan, zadnji put marta 2008. godine. Na osnovu ovoga zakona, doneseni su podzakonski akti: Uredba za sprovođenje carinskog zakona60 i Pravilnik o obliku, sadržaju, načinu podnošenja i popunjavanja carinske de-klaracije i zbirne prijave61. Uprava carina Crne Gore ovim zakonskim aktima definisana je kao institucija odgovorna za prikupljanje i kontrolu carinskih de-klaracija, ali, takođe, i za propisivanje sadržaja, oblika, načina ispunjavanja i načina podnošenja carinskih deklaracija u carinskom postupku.

Novim zakonom uvodi se u upotrebu nova Jedinstvena carinska isprava (u daljem tekstu: JCI) koja je zamijenila dotadašnji set carinskih deklaracija. Nova jedinstvena carinska isprava62 je identična izgledom i sadržinom sa je-

59 „Sl. list RCG“, br. 07/02, 38/02, 72/02, 21/03. 29/05. 66/06 i „Sl.list Crne Gore“, br. 21/08 od 27.03. 2008.

60 „Sl. List RCG“, br. 15/03, od 19.03.2003, 81/06 od 29.12.2006, i „Sl. list Crne Gore“, br. 38/08 od 20.06. 2008.

61 „Sl. list RCG“, br. 16/03, 43/04, 02/05, 14/05, 48/07).62 Jedinstvena carinska isprava za prijavljivanje roba i carinska deklaracija su ovim zakonskim ak-

tima označeni kao sinonimi, odnosno podrazumijevaju jednu te istu stvar.

81


dinstvenom carinskom deklaracijom koja je u upotrebi u zemljama Evropske unije. Za razliku od prethodne carinske deklaracije, kod koje je postojalo više vrsta obrazaca carinskih deklaracija zavisno od vrste izvoza ili uvoza, sada pos-toji jedna jedinstvena carinska deklaracija koja se koristi za sve vrste izvoza ili uvoza, odnosno carinskih postupaka. Od aprila 2003. godine, Uprava carina Crne Gore više nije slala podatke sa car-inskih deklaracija u Savezni zavod za statistiku (SZS) na obradu. To je dovelo i do prestanka njihove obrade. Vjerovatno bi bilo mnogo sretnije rješenje da su se i dalje slali podaci u SZS dok se u Crnoj Gori ne bi osposobila određena institucija za izradu spoljnotrgovinske statistike. U to vijeme, u Crnoj Gori ni jedna institucija nije bila osposobljena za obradu carinskih deklaracija koje su značajan izvor podataka o spoljnoj trgovini neophodnih kako za kompilaciju platnog bilansa, tako i za druge makroekonomske analize. CBCG je preuzela na sebe da privremeno vrši obradu tih podataka. Bilo je jasno da je to suviše oz-biljan projekat ali između „dva zla“ – da se nemaju podaci i drugog da postoje podaci lošijeg kvaliteta izabralo se drugo rješenje. Iz Uprave carina Crne Gore su se jednom mjesečno dostavljali podaci CBCG o robnim transakcijama elek-tronskim putem (putem e-mail-a). Podaci su se sastojali od niza slogova koji su činili kombinaciju brojeva i slova i svaki slog je opisivao jednu transakciju.

Izgled jednog sloga:

11029J120030008400010032002000042200301230107469748901890750000KDLB11DEDEDEEURCIP 75073 1285 12092003012872290004123310229311111111111107469748

Veliki projekat – izrada novog carinskog zakona, usavršavanje novog carinskog softvera, nedostatak iskustva i znanja, te nedovoljan broj ljudi na ovim poslo-vima zahtjevao je određeno vrijeme da bi se sve to uhodalo i da bi se počeli proizvoditi kvalitetni podaci. Rezultat svega toga su bili podaci neophodni za statističke svrhe slabijeg kvaliteta.

CBCG je tokom novembra 2004. godine obezbijedila eksperta iz ove oblasti u okviru tehničke pomoći CEF-a (koji radi pod okriljem MMF-a). Na osnovu pregledanih podataka koje je Carina slala CBCG, evidentirano je da dobijeni podaci ne pružaju dovoljno informacija za identifikaciju transakcija i korek-tnu metodološku klasifikaciju. Tehnička misija je uočila da carinska deklaracija

82


nije usklađena sa međunarodnim standardima za praćenje robne trgovine po pitanju obuhvata, vrednovanja i klasifikacije. Prisutan je bio čitav niz grešaka. Neka polja od ključnog značaja za spoljnotrgovinsku statistiku uopšte nisu bila značajna za Carinu i ta polja nisu kontrolisana. Odnosno, kod softvera Car-ine (koji je spočetka bio samo djelimično implementiran jer su za kompletnu instalaciju i razvoj programa nedostajala finansijska sredstva, kao i obučenost kadra) postoji više nivoa kontrole – što je veći nivo kontrole to se manje grešaka dopušta, ali i manje je deklaracija koje stignu do završne obrade tj. više ih se vraća na doradu. Pošto je Carinu interesovala prvenstveno kontrola robe, te na-plata carinskih dažbina i PDV, vršila se kontrola koja je zadovoljavala njihove potrebe. To je omogućavalo da su carinske deklaracije sa neispravno popun-jenim poljima značajnim za statistiku prolazile na dalju obradu. Da bi se do-bila osnova za kvalitetnu statistiku spoljne trgovine neophodno je, prije svega, tačno popuniti polja 46, 24 i 37 carinske deklaracije.

Polje 46 je STATISTIČKA VRIJEDNOST gdje se upisuje vrijednost robe koja se izvozi, odnosno uvozi uz paritet ‚‚nabavljeno na granici Crne Gore“. Drugim rječima rečeno, to je fakturna vrijednost robe, odnosno vrijednost robe bazira-na na cijenama prilikom zaključivanja ugovora između kupca i prodavca, sve-dena na paritet granice. Svođenje vrijednosti na paritet granice je bitno zbog uporedivosti podataka na međunarodnom nivou. Naime, fakturne vrijednosti se razlikuju zavisno od obaveza učesnika transakcije, vezano za razgraničenje ko će snositi troškove transporta, osiguranja, manipulacije robom, poslovnog rizika i tako dalje. U tom pravcu je Svjetska trgovinska organizacija dala pre-poruku u obliku sporazuma o vrijednosti - da se vrijednost robne transakcije obračunava na bazi pariteta franco granica, tj. izvoz se obračunava na bazi F. O.B. (eng: Free on board) pariteta, a uvoz na bazi C. I.F (eng: Cost, Insurance, Feright) pariteta.

U praksi, pogotovo na početku implementacije novog carinskog zakona, popunjavanje polja 46 carinske deklaracije nije bilo obavezujuće63, iako je to predviđeno Uputstvom o popunjavanju carinskih deklaracija64. Osim toga, u skladu sa Pravilnikom o izmjenama pravilnika o obliku, sadržaju, načinu

63 Pod terminom nije obavezujuće se podrazumjeva da carinska deklaracija koja sadrži neispravno popunjeno ovo polje ili uopšte nepopunjeno prolazi kontrolu i tretira se kao važeća.

64 „Sl. list RCG”, br. 16/2003.

83


podnošenja i popunjavanja carinske deklaracije i zbirne prijave65 u polju 46 za uvoz umjesto statističke vrijednosti, špediteri su trebali unijeti vrijednost robe koja je upisana u polju 42. Jednostavno prepisati.

Sa većinom JCD je bio takav slučaj, dok je kod manjeg broja JCD kod kojih je bilo popunjeno polje 46 iznos bio često puta logički neispravan. Takođe, u većini slučajeva polje 46 je bilo popunjavano samo kod roba kojima fakturna vrijednost nije bila izražena u eurima. O kolikom broju takvih deklaracija se radilo može se zaključiti na osnovu grafika broj 5 u kojem je prikazana valutna struktura uvoza i izvoza tokom 2004. godine (slična valutna struktura bila je i u 2003. godini, kao i u godinama poslije).

Grafik br. 5 - Valutna struktura izvoza i uvoza u 2004. godini

Izvor: CBCG, baza platnog prometa sa inostranstvom

Jedino ispravno bilo je upisivati u polje 46 vrijednost robe u domaćoj valuti koja se dobija preračunavanjem svote u stranoj valuti, upisane u drugo pod-polje polja 22, odnosno polja poslije polja 41, prema srednjem kursu. Odnos-no, bitno je da se koristi paritet „nabavljeno na granici Crne Gore“. U prvoj verziji Pravilnika bilo je pravilno dato uputstvo ali je Pravilnikom o izmjenama to izmijenjeno i pogrešno dato novo uputstvo (što ide u prilog konstataciji o nedovoljnoj obuci kadra koji je pisao Pravilnik).

65 „Sl. list RCG”, br. 43/2004.

84


Polje 46 je osnovno polje na kome počiva kompletna statistika spoljne trgovine i omogućava uporedivost sa statistikama drugih zemalja. Osim toga, na osno-vu ovog polja se, između ostalog, određuje vrijednost izvršenih radova tokom oplemenjivanja, popravki. Zatim, svode se sve vrijednosti na f. o.b. paritet koji se zahtijeva Priručnikom o platnom bilansu. Interesantan je bio i slučaj sa bro-dovima koji su dolazili u naša brodogradilišta na popravku. Analizom strukture uvoza primijećen je veliki iznos kod sektora 7 SMTK klasifikacije – „Mašine i transportni uređaji“, a u okviru koje je najznačajniju stavku činila grupa 793 – „Brodovi, čamci i plovne konstrukcije“. U okviru te grupe registrovali su se svi brodovi koji su ulazili u teritorijalne vode Crne Gore. Na ulaznoj carinskoj deklaraciji u okviru fakturne vrijednosti upisivana je ukupna vrijednost broda, a kada bi se izvršila popravka broda, u izlaznoj carinskoj deklaraciji upisivala se samo vrijednost popravke. Tako se prikazivao mnogo veći deficit nego što je stvarno bio. Jedno od rješenja ovakve situacije je bila primjena registracije na bruto osnovi – na ulaznoj strani imali bi tada vrijednost broda, a na izlaznoj bi se upisivala vrijednost broda uvećana za vrijednost popravke. Nakon niza sas-tanaka sa predstavnicima Carine i Zavoda za statistiku uspjelo se tačno defini-sati način popune polja 46, što je dovelo do poboljšanja kako popunjenosti tako i tačnost statističke vrijednosti.

Sljedeće polje carinske deklaracije, koje je bitno za statistiku spoljne trgovine i statistiku platnog bilansa jeste polje 24 – VRSTA SPOLJNOTRGOVINSKOG POSLA. Sastoji se od dva potpolja i u njega se upisuje šifre koje označavaju vrstu spoljnotrgovinskog posla. Prvo potpolje nam govori o vrsti komercijalnog posla: da li je u pitanje posao sa stvarnim, odnosno predviđenim promjenom vlasništva, da li se radi o povraćaju robe, robi koja mijenja vlasništvo, ali bez na-doknade (pokloni, humanitarne pomoći itd), privremenom uvozu itd. Drugo potpolje već daje detaljniji opis. Na primjer, prvo polje nam govori da je kod uvoza robe nastupila promjena vlasništva, dok nam drugo potpolje objašnjava da je ta promjena nastala po osnovu konačne kupoprodaje robe, ili kompen-zacije, ili neke treće vrste spoljnotrgovinskog posla. Kombinacijom ova dva potpolja se dolazi do saznanja o kakvoj se vrsti posla radi – da li je u pitanju direktna investicija ili obična kupoprodaja, da li se radi o odloženom plaćanju (komercijalnim kreditima) ili pak o finansijskom lizingu, te da li je riječ o kompenzaciji (roba za robu). Za statistiku platnog bilansa ovo polje je izuzetno značajno. Pošto se u statistici platnog bilansa koristi princip dvojnog knjiženja, na osnovu podataka iz polja 24 formira se kontrastavka. Na primjer, ako se radi

85


o direktnoj investiciji u robi ili pak besplatnoj pošiljci, tada nećemo imati kre-tanje novca sa druge strane i na osnovu spoljnotrgovinskog posla odrađujemo kontrastavku kod knjiženja – priliv direktnih investicija.

CREDIT DEBIT Uvoz robe 100.000 Direktna investicija 100.000

Ali ako se u ovom slučaju u polje 24 ne upiše tačna vrsta spoljnotrgovinskog posla (umjesto direktne investicije upišu konačan uvoz) tada će se za vrijednost uvezene robe povećati neto greške i omaške. U praksi, zbog ogromnog broja transakcija je nemoguće upoređivati svaki uvoz (podatak sa deklaracije) sa nje-govim finansijskim tokom. Tada imamo slučaj:

CREDIT DEBIT Uvoz robe 100.000

Neto greške i omaške 100.000

U Crnoj Gori se u par zadnjih godina desio pravi investicioni bum koji se ogledao, sa jedne strane, u visokom prilivu stranih direktnih investicija i kredita iz inostranstva i, sa druge strane, značajnom porastu uvoza robe koji je rezulti-rao visokim spoljnotrgovinskim deficitom. Vrlo vjerovatno je da je značajan dio uvezene robe u stvari strana direktna investicija u robi, što bi povećalo iznos ukupno registrovanih investicija. Međutim, do vrijednosti te robe se nije moglo doći.

Takođe, zadnjih nekoliko godina u Crnoj Gori je došlo do značajnog razvoja fi-nansijskog lizinga, pogotovo kupovine vozila na lizing. Kod finansijskog lizinga imamo slučaj uvoza robe u punoj vrijednosti, bez prenosa vlasništva i otplatu robe u ratama. Pravilnim knjiženjem na računu roba i na finansijskom računu sprečava se pojava neslaganja. Isti je slučaj sa robom koja se kupuje na kredit, gdje se roba uvozi/izvozi u jednom trenutku u punoj svojoj vrijednosti, a plaća se u ratama. Problem koji se javlja kod knjiženja opisan je u dijelu 3.5.1. Princip tajminga – vremena evidencije transakcije, a pri analiziranju takvih podataka teško je dovesti u sklad robne i novčane tokove.

Navedeno je par primjera koji govore o neophodnosti upotrebe polja 24. I pored činjenice da je u zemljama Evropske unije, kao i zemljama iz okruženja

86


ovo polje jedno od osnovnih polja kod izrade spoljnotrgovinske statistike, kod nas se još uvijek ne može dobiti pouzdan podatak iz ovog polja.

Polje 37 – POSTUPAK sastoji se od dva potpolja sa po dva mjesta. U prva dva mjesta se upisuje šifra zahtijevanog postupka, dok se u druga dva mjesta up-isuje šifra prethodnog postupka. Na primjer, ako se radi o klasičnom izvozu, prethodni postupak će biti 00 (oznaka da nema prethodnog postupka), dok je zahtijevani postupak npr. 10 – konačni izvoz. U praksi, pogotovo na početku bili su prisutni nelogični postupci (na primjer ponovni izvoz robe kojoj u pre-thodnom postupku stoji oznaka 00). Za ovu vrstu kontrole bilo je neophodno napraviti ili nabaviti Konsultacijsku tabelu koja sadrži sve moguće kombinacije zahtijevanog i prethodnog postup-ka (polje 34). Druga konsultacijska tabela tzv. Tabela obuhvata je datoteka koja se koristi za određivanje obuhvata statistike robne razmjene sa inostranstvom s obzirom na moguće kombinacije zahtijevanog i prethodnog postupka i na vrstu trgovinskog posla (kombinacije polja 37 i 24). Zadnja konsultacijska ta-bela – procedure je korelaciona tabela koja povezuje statističke procedure sa carinskim postupkom66. Kao posljedica nedostatka ove kontrole dešavalo se da ponekad polja uopšte nisu popunjena ili su popunjena šiframa koje ne postoje u šifarniku. A ako su i postojala u šifarniku onda nije postojala nikakva logička kombinacija između tih polja.

Jedna od prvih kontrola jeste kontrola između polja 1 – DEKLARACIJA i pol-ja 37 – POSTUPAK. Prvi broj šifre zahtijevanog postupka i šifra u drugome potpolju polja 1 (deklaracija) moraju biti jednaki. Za statistiku platnog bilan-sa kombinacija polja 24 i 37 je izuzetno značajna jer se na taj način dolazilo do pojedinačnih informacija o pet standardnih komponenti (preporučenih Priručnikom o platnom bilansu): oplemenjivanje robe, popravke na robi, roba prodata u lukama i nemonetarno zlato i generalna roba. Sve ovo je učinilo nemogućim upotrebu kombinacija polja deklaracije za opis transakcija. Zbog toga se, uz konsultaciju sa nadležnim službenicima iz Uprave

66 Tokom januara 2005. godine, CEF je organizovao seminar o načinu praćenja i izrade statistike spoljne trgovine, na kome su se predstvanici carine CG prvi put upoznali sa postojanjem korelaci-jskih tabela i njihovim značajem za samu statistiku.

87


carina donijela odluka da se klasifikacija potrebnih podataka izvrši na osnovu polja 1 – deklaracija, dok se ne uhoda čitav sistem i ne iščiste podaci.

Od 2005. godine obradu spoljnotrgovinske statistike počeo je da radi Monstat. Kupljen je softver od Zavoda za statistiku Srbije i obezbijeđena je obuka za radnike Monstata. Uz stalnu saradnju sa Upravom carina i CBCG, Monstat je radio na podizanju kvaliteta statistike spoljne trgovine. Pored dobre volje, pot-pune primjene međunarodno priznate metodologije i dobrog programa (soft-vera), za kvalitetne i međunarodno uporedive podatke neophodno je da ulazni podaci budu korektni. Odnosno, neophodno je kvalitetno popuniti carinske deklaracije, pogotovo polja koja koristi statistika.

Od januara 2009. godine, Monstat objavljuje podatke o spoljnoj trgovini po opštem i specijalnom sistemu trgovine, sa tim da su zbog uporedivosti poda-taka konačni podaci za 2007. i 2008. godinu revidirani i obrađeni po istom principu.

U nastavku je data tabela spoljnotrgovinske razmjene Crne Gore za 2009. godinu po oba sistema.

Tabela br. 8 – Robna razmjena Crne Gore u 2009. godini, hiljade eura

Opšti sistem Specijalni sistem Razlika

Izvoz 312.914,25 287.876,91 -25.037,34Uvoz 1.314.621,51 1.652.169,84 337.548,33

Saldo -1.001.707,26 -1.364.292,93 362.585,67Pokrivenost uvoza izvozom (%) 23,8 17,4

Izvor: Centralna banka Crne Gore, „Analiza statistike spoljne trgovine Crne Gore po opštem i specijalnom sistemu trgovine“, radna studija br. 18, 2010.

Odmah po objavi podataka uočene su neke nelogičnosti. Naime, kod korektne evidencije tokova roba, uvoz i izvoz roba prikazan po opštem sistemu trgovine treba da ima istu vrijednost ili neznatno veću od uvoza, odnosno izvoza prika-zanog po specijalnom sistemu trgovine. Ovo je sasvim razumljivo, jer je obuh-vat opšteg sistema unekoliko veći od obuhvata specijalnog sistema trgovine. Međutim, podaci o crnogorskom uvozu značajno odstupaju od ovoga.

88


Analiza podataka po opštem i specijalnom sistemu trgovine pokazala je da su podaci o uvozu robe po opštem sistemu trgovine značajno podcijenjeni zbog nepravilnog popunjavanja, odnosno nepopunjavanja carinskih deklaracija pri-likom ulaska robe u carinsko skladište. Naime, prema preliminarnim podacima Monstat-a za 2009. godinu, dobijenih na osnovu carinskih deklaracija, uvoz robe po opštem sistemu trgovine iznosio je 1.314,6 miliona eura, što je za 337,5 miliona eura manje u poređenju sa uvozom po specijalnom sistemu trgovine koji je iznosio 1.652,2 miliona eura, što je prikazano u sljedećoj tabeli.

Tabela br. 9 - Robna razmjena Crne Gore po opštem i specijalnom sistemu trgovine, 2007 - 2009. godina, hiljade eura

Izvoz Uvoz Saldo

1. Opšti sistem trgovine 2007. 514.715 1.685.218 -1.170.503

2. Specijalni sistem trgovine 2007. 487.119 2.072.481 -1.585.361

Razlika (1–2) 27.595 -387.263 414.858

1. Opšti sistem trgovine 2008. 484.686 1.986.641 -1.501.955


Razlika (1–2) 51.528 -540.510 592.038

1. Opšti sistem trgovine 2009.67 312.914 1.314.622 -1.001.707


Razlika (1–2) 25.037 -337.548 362.586

Izvor: CBCG, „Analiza statistike spoljne trgovine Crne Gore po opštem i specijalnom sistemu trgovine“, radna studija br. 18, 2010.67

Uvoz robe po opšem sistemu u 2008. godini je za 540,5 miliona eura manji od uvoza prikazanog po specijalnom sistemu trgovine, a u 2007. godini razlika je iznosila 387,3 miliona eura. Ova razlika je evidentna i kod spoljnotrgovinskog deficita između ova dva sistema trgovine. Tako je spoljnotrgovinski deficit u 2009. godini po opštem sistemu trgovine bio za 362,6 miliona eura manji od deficita po specijalnom sistemu. Ova razlika je značajno veća u 2007. i 2008. godini zbog većeg uvoza roba. Vrijednosti uvoza prikazane po opštem sistemu trgovine trebalo bi da su približno iste ili neznatno veće od vrijednosti prika-

67 Preliminarni podaci za 2009. godinu.

89


zanih po specijalnom sistemu trgovine. Međutim, značajna razlika između vri-jednosti uvoza robe prikazane po oba sistema ukazuje na ozbiljnu narušenost kvaliteta podataka.

Prema međunarodnim standardima moguće je da vrijednosti uvoza po speci-jalnom sistemu trgovine budu veće od vrijednosti po opštem sistemu trgovine, ali samo u kratkom periodu (npr. na mjesečnom nivou). Međutim, u podaci-ma prikazanim u tabeli br. 9, vrijednosti uvoza po opštem sistemu trgovine za 2007, 2008. i 2009. godinu su značajno veće od vrijednosti po specijalnom sistemu trgovine, što ukazuje na sistematsku grešku u kompiliranju podata-ka. Kao osnovni razlog tome analitičari MONSTAT-a, zajedno sa ekspertom iz oblasti statistike spoljne trgovine, koja radi kao tehnička pomoć MMF-a, navode veliki broj carinskih deklaracija sa nepopunjenim poljem „Statistička vrijednost“. Tačnije rečeno, radi se o carinskim deklaracijama koje „prate“ ula-zak, odnosno izlazak robe iz carinskog skladišta – dakle podacima koji ulaze u obuhvat opšteg sistema trgovine.

Uprava carina nema zakonsku obavezu da se polje „statistička vrijednost“ popunjava kod ulaska robe u carinska skladišta, što je rezultiralo nelogičnostima kod poređenja ulazne i izlazne vrijednosti robe. Vrijednost ulazne robe je neko-liko puta manja od vrijednosti robe koja se izvozi iz skladišta. To je ukazivalo na to da su podaci prikazani po opštem sistemu trgovine podcijenjeni i njihovo korišćenje za bilo kakvu analizu daje pogrešne zaključke. Međutim, ako pret-postavimo da su podaci dati prema specijalnom sistemu trgovine tačni, to bi trebalo da znači da je spoljnotrgovinski deficit, prikazan po opštem sistemu trgovine koji MMF preporučuje za platni bilans, jednak ili pak još veći od prikazanog po specijalnom sistemu. Opet logično pitanje – da li ekonomija Crne Gore može generisati ovoliki deficit (67,5% BDP-a u 2008)?

Pokušalo se doći do realne slike robnih tokova upoređivanjem podataka opšteg i specijalnog sistema trgovine sa novčanim tokovima. Naime, tokove roba, u principu, prati tok novca. Svaka uvezena roba znači odliv novčanih sredstava i suprotno kod izvoza. Jedino kod poklona u robi, stranih direktnih investicija u robi i slično ovo nije slučaj. U Centralnoj banci Crne Gore se svi tokovi sa inostranstvom prate pomoću ITRS-a68.

68 Neke zemlje članice MMF-a koriste ITRS kao osnovni izvor podataka o robnim tran-

90


Tabela br. 10 - Tokovi roba i novca, 2007 -2009, hiljade eura

Opšti sistem Specijalni sistem ITRS

Izvoz 2007 514.715 487.119 535.382 Uvoz 2007 1.685.218 2.072.481 2.095.865 Saldo - 1.170.503 - 1.585.361 - 1.560.483 Izvoz 2008 484.686 433.158 564.774 Uvoz 2008 1.986.641 2.527.151 2.480.229 Saldo - 1.501.955 - 2.093.993 - 1.915.455 Izvoz 2009 312.914 287.877 348.115 Uvoz 2009 1.314.622 1.652.170 1.616.040 Saldo - 1.001.707 - 1.364.293 - 1.267.925

Izvor: Centralna banka Crne Gore, „Analiza statistike spoljne trgovine Crne Gore po opštem i specijalnom sistemu trgovine, radna studija br. 18, 2010.

Kao što se može vidjeti u tabeli, u sve tri godine priliv novca po osnovu izvoza robe bio je veći nego što je bila vrijednost izvoza roba prikazana u carinskim deklaracijama po oba sistema. Kod uvoza roba imamo situaciju da je visina priliva novca slična podatku datom po specijalnom sistemu trgovine.

Razlozi za veći priliv novca po osnovu izvoza roba od vrijednosti izvezene robe prema carinskim deklaracijama mogu biti:

1. Plaćanje robe unaprijed – avansiranje, odnosno korišćenje akreditiva,2. Plaćanje robe u ratama – trgovinski krediti (roba izvezena u ranijim go-

dinama, a novac stiže kasnije, mada ovaj razlog na duži vremenski period nije prihvatljiv),

3. Informacioni jaz – sporije dolaze podaci na obradu sa carinskih deklaraci-ja od bankarskih podataka o toku novca,

4. Prikazana podcijenjena vrijednost izvezene robe na carinskoj deklaraciji i 5. Razlozi koji se tiču vezanih spoljnotrgovinskih poslova.

Sa druge strane, domaćim kompanijama je omogućeno da imaju račune u inostranstvu, i za očekivati je da kod nekih transakcija naplate vrše direktno sa tih računa. Tada bi imali obrnut slučaj - vrijednost izvezene robe prikazana

sakcijama sa inostranstvom.

91


u carinskim deklaracijama trebala bi biti veća od priliva novca po tom osnovu (novac ne ulazi u Crnu Goru). To su slučajevi kada se na primjer novac za izvoz direktno uplati na račun domaće firme u inostranstvu, na račun „ma-jke kompanije“ ili se pak iz inostranstva direktno plati neka uvezena roba. Prosto rečeno, ako imamo rezidentnu firmu „kćerku“ koja pošto proda robu u inostranstvu da nalog inokupcu da sredstva uplati direktno na račun „majke kompanije“ ili pak na račun nekog drugog preduzeća, inopartnera rezidentne kompanije. Treći slučaj kod ove transakcije kada „ne vidimo“ tok novca bio bi ako rezidentna kompanija ima račun u inostranstvu sa kojeg vrši novčane transakcije.

Na strani uvoza, ako se uzme u obzir da su posmatrane godine bile godine velikih priliva stranih direktnih investicija i da je tih godina bilo investicija i u robi (u 2007. mnogo više nego u 2008. i 2009. godini), odliv novca bi trebao da bude manji nego vrijednost uvezene robe. Ovo iz prostog razloga jer se roba koja se uvozi kao direktna investicija pretežno finansira izvana, od strane „ma-jke kompanije“. Nažalost, do podatka koliko je takve robe nije moguće doći zbog nepreciznog popunjanja carinskih deklaracija. Osim toga, i u slučaju da se roba u inostranstvu kupuje na kredit, vrijednost uvoza prikazana na carin-skih deklaracijama treba da je veća od evidentiranog odliva novca po tom os-novu. Ovo je slučaj kod lizinga, kao i kod trgovinskih kredita. Mada, što se tiče trgovinskih kredita, polazeći od ekonomske jačine domaćih preduzeća možda se možemo zapitati koliko je preduzeća iz Crne Gore koja imaju mogućnost trgovanja robe u inostranstvu sa odloženim plaćanjem (osim lizing kompani-ja). Sa druge strane, razlog za veći odliv novca od carinski prikazanog uvoza može biti avansiranje - sasvim logično zvuči da nerezident proizvođač robe traži određeni avans. Zatim, u kraćem periodu posmatrano, kod trgovinskih kredita kad se plaća za robu uvezenu u prethodnom periodu, tok novca će biti evidentiran kasnije.

Osim navedenog, direktno vezano za snažan razvoj trgovine robama ili i za mogući gubitak statističkih podataka koji opisuju spoljnotrgovinske poslove jeste takozvani vezani spoljnotrgovinski poslovi69. Ovi poslovi predstav-ljaju trgovinske transakcije u kojima se u okviru jednog ili više ugovora

69 Perović, V. „Poslovne transakcije u međunarodnoj trgovini”, Predavanja na Fakultetu tehničkih nauka, Novi sad 2006.

92


u međunarodnoj trgovini plaćanje isporuka roba i usluga vrši u cjelini ili djelimičn, isporukama neke druge robe ili usluga. Krize u međunarodnim ekonomskim odnosima, koje su se javljale krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, uticale su na snažan porast ovih vrsta poslova. Danas se procjenjuje da vrijednost razmijenjene robe pomoću vezanih poslova čini preko 30% vrijed-nosti ukupne svjetske trgovine.

Postoje četiri vrste vezanih spoljnotrgovinskih poslova:

1. Kompenzacioni poslovi,2. Vezane kupovine,3. Barter poslovi,4. Buy-back poslovi.

Kod kompenzacionih poslova radi se ili o poslovima jednake vrijednosti uvoza i izvoza, gdje poslovni partneri vrše međusobno prebijanje dugovanja i potraživanja i gdje ne postoji tok finansijskih sredstava između njih - pot-puna kompenzacija. U slučaju da ove dvije vrijednosti nisu iste govorimo o djelimičnoj kompenzaciji kada, imamo djelimičan finansijski tok. Sa stanovišta statistike platnog bilansa ovo dovodi do potpunog evidentiranja tokova roba (pomoću carinskih deklaracija) ali ne i tokova novca, što rezultira većom vrijednošću robnih transakcija evidentiranih pomoću carinskih deklaracija od podataka dobijenih iz bankarskih izvora. Kod potpune kompenzacije, pošto su vrijednosti uvoza i izvoza iste, to ne utiče na saldo spoljne trgovine kao ni na saldo tekućeg računa ali je vrijednost do koje se dolazi na osnovu deklaracija veća od vrijednosti koju prikazuju podaci banaka. Kod djelimične kompen-zacije, prva razlika je manja.

Vezana kupovina podrazumijeva dva ugovora gdje se jednim definiše izvoz robe, a drugim obaveza da izvoznik kupi određenu robu iz zemlje u koji iz-vozi.

Barter poslovi idu uz sporazum kojim se dva partnera ili dvije zemlje spoljnotrgovinski partneri obavezuju na kupovinu određenih roba, definisanih određenom listom, do određenog iznosa. Kod klasičnog barter posla vrijed-nost međusobne razmjene je ista.

93


Bay-back poslovi su poslovi gdje jedna strana izvozi kompletnu proizvodnu opremu, pristajući da vrijednost izvezene robe bude naplaćena djelimično ili potpuno u proizvodima koji su proizvedeni tom opremom. Ovdje dolazi do vremenskog neslaganja podataka – kod izvoza odnosno uvoza se odmah evi-dentira cjelokupna vrijednost robe, dok se protivrijednost evidentira tek kas-nije i to u etapama.

Posebno interesantni i sve više prisutni poslovi se odnose na takozvanu trian-gularnu trgovinu. Kod ove vrste transakcija trgovac iz jedne zemlje (na primjer zemlje A) kupuje robu u drugoj zemlji (zemlja B) i prodaje je trećoj zemlji (zemlja C). Roba se kreće direktno iz zemlje B u zemlju C, a novac, odnosno fakture idu od zemlje A prema zemlji B i od zemlje B prema zemlji C. U ovom slučaju, tok robe se ne može vidjeti na osnovu carinskih deklaracija zemlje A, ali postoji tok novca koji se u većini slučajeva označava kao rezultat uvoza i izvoza roba, a ne kao posrednički posao. Ovo je još jedan primjer izvora dis-balansa između tokova roba i novca.

Znači, postoji dosta razloga koji dovode do toga da se tokovi novca i roba ne poklapaju. Međutim pravo je pitanje koliko neslaganje je u praksi dozvoljeno. Kod izvoza to neslaganje je manje u slučaju opšteg sistema, mada je pravac neslaganja manje logičan – više je naplaćeno robe od vrijednosti izvezene robe. Da li se stvarno toliko unaprijed plaća crnogorskim kompanijama koje se bave izvozom? Kod uvoza imamo bolje slaganje toka novca sa specijalnim sistemom, a i pravac neslaganja je logičniji, bar za zadnje dvije godine. Plaćeno je manje nego što je vrijednost uvezene robe (pri tome se misli na trgovinske kredite, zatim robe kao strane direktne investicije i slično).

U suštini, dosta je teško donijeti konačan sud o svemu ovome, ali neki gener-alni zaključak bi bio da se radi o podcijenjenom izvozu.

Galinec70 ističe spoljnu trgovinu kao jednu od važnijih kanala sive ekonomije. Naime, u cilju pranja novca, odliva kapitala, izbjegavanja podmirenja fiska-lnih obaveza i naplata subvencija, plaćanja manjih carinskih obaveza i tako dalje, nerijetko imamo situaciju iskrivljavanja podataka vezanih za vrijednost,

70 Galinec, D. „Neslužbeno gospodarstvo u vanjskoj trgovini“, Financijska teorija i praksa 26 (1) str. 197-212, Hrvatska, 2002.

94


količinu, stanje i porijeklo robe. Takvi podaci dovode do razlike u robnim i finansijskim tokovima i bitno utiču na samu statistiku. Jedan od metoda koji se koristi u međunarodnoj statistici roba u cilju poboljšanja kvaliteta statistike, ali i otkrivanja nepravilnosti kod uvoza i izvoza robe jeste statistika ogledala, gdje dvije zemlje spoljnotrgovinski partneri upoređuju međusobno podatke. Međutim, upoređivanje podataka o spoljnoj trgovini često nije jednostavno, zbog različitih metodologija koje koriste zemlje i njiho-vi trgovinski partneri. Razlike se mogu javiti i zbog evidentiranja u različitim periodima (mjesecima) zbog vremena transporta, zbog različitih procedura koje zemlje koriste i sl. Sve ove razlike dovode do značajnih statističkih nesla-ganja u podacima.

Analizirajući podatke Crne Gore i najvažnijih spoljnotrgovinskih partnera Crne Gore u 2008. i 2009. godini na strani izvoza ustanovljena je najveća raz-lika kod izvoza u Srbiju, a u pogledu crnogorskog uvoza, odnosno izvoza zem-alja partnera u Crnu Goru najveća razlika je u robnoj razmjeni sa Grčkom. Za više detalja pogledati radnu studiju „Analiza statistike spoljne trgovine Crne Gore po opštem i specijalnom sistemu trgovine“.71

Uporedna (mirror) analiza predstavlja dobar način provjere unutrašnje statis-tike. Na ovaj način se može upoređivati robna razmjena ne samo na nivou ukupnog uvoza/izvoza, već i na nivou carinskih tarifa i postupaka i razjasniti uzroci nepodudaranja statističkih podataka. Prema Galinec72, ako se kod upor-edne analize robne razmjene između dvije zemlje pokažu razlike veće od 10–15% na nivou ukupnih pokazatelja ili pak ako se radi o pojedinačno uočenoj većoj razlici u pokazateljima na nivou proizvoda, to upućuje na postojanje sive ekonomije u ovoj oblasti.

Posmatrano sa teorijskog aspekta, nevedeno može izgledati nelogično. Međutim, u praksi se gotovo nikad ne dešava da se podaci spoljnotrgovinskih partnera „poklapaju“. Razloge za to treba tražiti u tehnici prikupljanja, vredno-vanja i obrade podataka, zatim u različitim metodologijama ili različitom ste-penu primjene iste metodologije. U Evropskoj uniji, gdje se primjenjuje gotovo

71 Fabris, N, Kilibarda, B, Radunović, M. „Analiza statistike spoljne trgovine Crne Gore po opštem i specijalnom sistemu trgovine“, Centralna banka Crne Gore, radna studija br. 18, 2010.

72 Galinec, D. „Neslužbeno gospodarstvo u vanjskoj trgovini“, Financijska teorija i praksa 26 (1) str. 197-212, Hrvatska, 2002.

95


u potpunosti ista metodologija kod praćenja kretanja roba, takođe su prisutne razlike kod podataka spoljnotrgovinskih partnera. Sjedinjene Američke Države i Kanada redovno koriste ovu vrstu provjere kod usklađivanja pozicija tekućeg računa platnog bilansa73.

Tabela br. 11 – Usklađivanje podataka između SAD i Kanade

Zvanična statistika UsklađivanjeRobe i usluge SAD Kanada SAD Kanada

2008.Robe i usluge –60,8 70,0 –75,8 75,8 Robe –80,4 83,0 –92,8 92,8 Usluge 19,6 –13,0 17,0 –17,0 Dohodak 34,0 –26,5 29,9 –29,9 Tekući transferi –1,8 3,8 –1,4 1,4 Tekući račun –28,6 47,3 –47,3 47,3

2009.Robe i usluge –2,8 17,8 –15,7 15,7 Robe –22,4 30,5 –33,5 33,5 Usluge 19,7 –12,7 17,8 –17,8 Dohodak 19,8 –24,3 22,5 –22,5 Tekući transferi –2,5 2,8 –1,8 1,8 Tekući račun 14,5 –3,6 5,0 –5,0

Izvor: Reconciliation of the United States-Canadian Current Account, 2008 and 2009, www.bea. gov

3.7.1.1.2. C. I.F. i F. O.B. pariteti

U platnom bilansu kategorija Robe obuhvata vrijednost robe i srodnih distrib-utivnih usluga u vrijeme kada roba stigne na carinsku granicu ekonomije iz koje se ta roba treba izvesti. Odnosno, izvoz i uvoz robe se vrednuje kao F. O.B. na carinskoj granici ekonomije iz koje se izvozi.

Međutim, kao što je ranije napomenuto, prema preporukama Svjetske trgov-inske organizacije iz sporazuma o vrijednosti, vrijednost robe koja se izvozi

73 Reconciliation of the United States-Canadian Current Account, 2008 and 2009, Barbara Berman, Edward Dozier, and Denis Caron

96


se obračunava na bazi franco granica F. O.B. pariteta, a uvoz na bazi C. I.F. pariteta. Po F. O.B. (eng. Free on board) paritetu cijena robe uključuje proizvodne troškove i izdatke vezane uz transport i osiguranje roba do državne granice zemlje izvoznika. Odnosno, u slučaju Crne Gore to znači:

Ako je kod izvoza ugovoreno da se isporuka robe obavlja u inostranstvu, fak-turna vrijednost se umanjuje za troškove prevoza, osiguranja i otpreme robe od granice Crne Gore do mjesta isporuke u inostranstvu iAko je kod izvoza ugovoreno da se isporuka robe obavlja u Crnoj Gori, faktur-na vrijednost robe se uvećava za troškove prevoza, osiguranja i otpreme robe od mjesta isporuke do granice Crne Gore.

Sa druge strane, C. I.F. (eng. Cost, Insurance and Freight) paritet podrazumijeva cijenu robe koja uključuje proizvodne troškove i izdatke povezane uz transport i osiguranje roba od državne granice zemlje izvoznika do ugovorenog mjesta isporuke u zemlji uvoznika. U našem slučaju to znači sljedeće:

Ako je kod uvoza ugovoreno da se isporuka robe obavlja u inostranstvu, fak-turna vrijednost se uvećava za troškove prevoza, osiguranja i otpreme robe od mjesta isporuke u inostranstvu do granice Crne Gore iAko je kod uvoza ugovoreno da se isporuka robe obavlja u Crnoj Gori, fak-turna vrijednost robe se umanjuje za troškove prevoza, osiguranja i dopreme robe od granice Crne Gore do mjesta isporuke.

Šema br. 4 - C. I.F. i F. O.B. faktor

UVOZNIK

cif fob

IZVOZNIK

97


Pošto se u platnom bilansu preporučuje evidentiranje uvoza i izvoza robe po F. O.B principu vrši se određivanje koeficijenta pomoću koga se vrijednost robe izražena u C. I.F. paritetu prevodi u F. O.B. paritet. Do C. I.F/F. O.B koeficijenta u praksi može se doći na više načina:

1. Koristeći carinske deklaracije,2. Istraživanjem i3. Nekim drugim putem.

Tabela br. 12 – C. I.F/F. O.B. koeficijenat u nekim zemljama Evropske unije

Naziv zemlje C. I.F/F. O.B. metodologija prilagođavanjaŠpanija Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 3,7% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Danska Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 4,5% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Irska Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 2% za zemlje EU ili 4,8% za ostale spoljnotrgovinske

partnere.Italija Koeficijenat C. I.F/F. O.B. je različit za različite zemlje, odnosno regione:

ukupno koriste 32 različita koeficijenta.Portugal Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 4,67% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Kipar Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 10% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Estonija U periodu od 1993–2002, koeficijenat CIF/FOB je iznosio 5% za sve

spoljnotrgovinske partnere. Od 2003. godine u upotrebi su različiti koeficijenti za različite spoljnotrgovinske pratnere.

Mađarska Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 2,66% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Poljska Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 2,5% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Rumunija Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 7,7% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Slovenija Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 3,93% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Bugarska Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 8% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Republika Češka

Statističari platnog bilansa podatke o uvozu dobijaju po FOB principu tako da ne postoji potreba za ovim koeficijentom.

Malta Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 10% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Litvanija Koeficijenat C. I.F/F. O.B. iznosi 5.6% i odnosi se na sve spoljnotrgovinske partnere.Letonija Koeficijenat C. I.F/F. O.B. je različit za različite spoljnotrgovinske partnere i različit

vid transporta.

Izvor: Difference between Balance of Payments and Foreign Trade Statistics, working papers and studies, Eurostat, 2004.

Da bi se moglo doći do C. I.F/F. O.B. koeficijenta na osnovu carinskih deklaraci-ja neophodno je što tačnije ih popunjavati. Pri tome je najbitnije da su tačno upisani podaci o vrsti transporta, uslovima isporuke robe, vrsti robe i zemlji iz-

98


voza. Sa uslovima isporuke robe definiše se prelazak prava raspolaganja robom sa prodavca na kupca i prelazak svih daljih troškova. Ovaj način se koristi u Sloveniji. Najčešće korišćeni metod jeste metod statističkog istraživanja koje se sprovodi na uzorcima najvećih i velikih uvoznika. Određivanje C. I.F/F. O.B. koeficijenta bitnije je kod velikih zemalja, kao i kod zemalja koje uvoze robu iz veoma udaljenih destinacija. U tim slučajevima u cijeni robe značajnu stavku čine troškovi osiguranja i prevoza, koje treba klasifikovati u usluge. U Srbiji C. I.F/F. O.B. koeficijenat iznosi 3,1, u Hrvatskoj 3,73 (do 2002. godine 7,1), a u Makedoniji 4,06. U slučaju da koeficijenat nije određen ili nije dobro određen ne mijenja se u totalu iznos tekućeg računa, već se samo pravi greška u klas-ifikaciji – dio usluga se bilježi u robama ili obratno. Crna Gora je najvećim dijelom (70–80%) uvozila robu iz zemalja bivše SFRJ, Italije, Albanije i Austrije, što je skoro sve F. O.B paritet ili iznos veoma blizak F. O.B. paritetu. Što se tiče uvoza sa udaljenijih destinacija, u kontaktima sa špediterima saznali smo da je učešće osiguranja u cjelokupnom iznosu robe veoma malo jer se na taj način smanjuju troškovi, mada uz povećanje rizika. Zatim, ako se uzme u obzir da u većini slučajeva taj transport vrše domaća transportna preduzeća, dolazi se do toga da je značaj C. I.F/F. O.B. koeficijenta u slučaju Crne Gore minoran.

3.7.1.2. Usluge

Proces otvaranja i liberalizacije nacionalnih tržišta dovodi do sve većeg rasta razmjene dobara i usluga, sa jedne strane, i do promjene značaja određenih sektora za ekonomije tih zemalja, sa druge strane. Tokom 20. vijeka, ekonom-ski razvoj uzrokuje smanjenje značenja primarnih djelatnosti, kao što su pol-joprivreda, šumarstvo, lov i ribolov, uz rast značenja sekundarnog sektora (in-dustrija, građevinarstvo, rudarstvo itd). Zadnje dekade 20. vijeka karakteriše dinamičan rast nekada zvanog tercijalnog sektora (promet, trgovina, bankarst-vo, školstvo, zdravstvo i sl), a danas poznatijeg kao sektora uslužnih djelatnosti. Na primjer u Evropi, u razvijenim zemljama u primarnom sektoru zaposleno je oko 5% stanovništva, u industriji između 20 i 30%, dok je u tercijalnom sek-toru zaposleno oko 60% radno sposobnog stanovništva Evrope. U susjednoj Italiji uslužni sektor je u 2007. godini predstavljao 2/3 BDP-a. Krugman i Obst-feld74 ističu da je sektor zabave, a naročito filmova jedan od najbitnijih izvoznih

74 Krugman, P. R. i Obstfeld, M. „Međunarodna ekonomija, teorija i politika”, Data Status, Beograd, 2009.

99


sektora Sjedninjenih Američkih Država. Precizno i statistički konzistentno praćenje u oblasti uslužnog sektora postaje sve bitnije ne samo sa stanovišta statistike platnog bilansa, već i sa stanovišta vođenja makroekonomske politike zemlje. Osnovni pojam uslužnog sektora je pojam usluge. Usluge obuhvataju hetero-geni skup proizvoda i usluga koje je teško objediniti jednostavnom definicijom. Opšte prihvaćena definicija je definicija data Sistemom nacionalnih računa75 (SNA 1993) koja glasi: „Usluge nisu odvojeni entiteti nad kojima mogu biti ustanovljena vlasnička pravila. Njihova prodaja ne može biti odvojena od nji-hove proizvodnje. Usluge su heterogeni outputi proizvedeni prema zahtjevu potrošača, a tipično za njih je da se sastoje od promjena u stanju potrošačke jednice koja je rezultat aktivnosti proizvođača izvršene na traženje potrošača. Do konačnog završetka njihove proizvodnje usluge moraju biti isporučene potrošačima“.

Nešto jednostavnija definicija je ona koja se primjenjuje u ekonomiji i mar-ketingu - usluge su sve one aktivnosti, pretežno neopipljivog karaktera, koje rezultiraju određenim koristima, odnosno koje rešavaju određeni problem ko-risnika i koje je korisnik spreman direktno ili indirektno da plati. Osnovna obeležja usluga su:

Neopipljivost, •Nedeljivost, •Heterogenost, •Nezadrživost. • 76

Osim teže mogućnosti preciznog definisanja, usluge je, takođe, često veoma teško odvojiti od robe sa kojom su asocirane u različitom stepenu. Najčešće u praksi, radi lakšeg mjerenja, međunarodna trgovina uslugama između rezide-nata i nerezidenata uključuje i određenu trgovinu robom, kao što je na primer ona roba koju su kupili putnici i ona kupljena od strane radnika ambasade. Sa druge strane, pod određenim uslovima međunarodna trgovina robom može da u svoju vrijednost uključi i usluge kao što su osiguranje, održavanje ugo-

75 United Nations, „Systems of National Accounts 1993“, USA, 1993.76 Izvor: Wikipedija, Usluga

100


vora, transportne troškove, honorare i pakovanje. Primjeri servisnih aktivnosti su: veleprodaja, maloprodaja, određene vrste popravki, hotelijerstvo, ugos-titeljstvo, transport, pošta, telekomunikacije, finansije, osiguranje, nekretnine, vlasničko iznajmljivanje, kompjuterski vezane usluge, istraživanje, profesion-alna, marketing i druga poslovna podrška, upravljanje, edukacija. Dio ovih usluga posebno je bio aktuelan u Crnoj Gori tokom 2007. i 2008. godine, u vrijeme velikih investicija u građevinarstvu.

Izraženo u apsolutnim pokazateljima, međunarodna razmjena usluga je od tri do četiri puta manja, u odnosu na razmjenu roba. Na sljedećem grafiku je prikazano kretanje izvoza roba i usluga.

Grafik br. 6 - Odnos izvoza roba i izvoza usluga na međunarodnom nivou, milijarde USD

Izvor: IMF, Statistical Database, Balance of Payments Statistics

Kad je u pitanju Crna Gora taj odnos je blaži, odnosno veće je učešće obima usluga u ukupnom obimu razmjene roba i usluga od prosječnog učešća na ni-vou svijeta. Na grafiku koji slijedi prikazano je kretanje obima razmjene roba i obima usluga sa inostranstvom.

Evidentan uticaj usluga na uravnoteženje međunarodne razmjene, rastuće učešće tercijalnog sektora u strukturi BDP-a, sve veći broj zaposlenih u terci-jalnom sektoru, značajno uravnoteženje tekućih računa kod mnogih zemalja suficitima ostvarenim na računima usluga itd, uticalo je na to da se sve više u međunarodnim institucijama pridaje značaj izučavanju i praćenju uslužnog

101


sektora. Tako je, na inicijativu Ujedinjenih nacija izrađena metodologija statističkog praćenja trgovine uslugama koja je obuhvaćena Priručnikom za statistiku međunarodnih usluga77. Podsticaj za izradu ovoga priručnika dala je Svjetska trgovinska organizacija, koja je 1995. godine objavila pravila ponašanja zemalja u međunarodnoj razmjeni usluga, pod nazivom GATS (eng. General Agreement on Trade in Services).78 GATS-om su definisana četiri osnovna načina pružanja usluga, odnosno četiri modela snabdijevanja:

Grafik br. 7 - Odnos obima razmjene roba i usluga Crne Gore sa inostranstvom, milioni eura

Izvor: CBCG, baza platnobilansnih podataka

1. Prekogranično snabdijevanje (eng. Cross Border Supply) – ovo je prvi model gdje usluga prelazi iz jedne zemlje u drugu, dok potrošač ostaje u svojoj zemlji, odnosno zemlji gdje je rezident. Obično se radi o uslugama koje se isporučuju preko interneta, telefona ili slanjem raznih dokume-nata, diskova, itd,

2. Potrošnja u inostranstvu (eng. Consumption Abroad) – drugi model kod koga korisnik usluga ide u drugu zemlju gdje koristi usluge. Najčešće je to slučaj kod turističkih putovanja, liječenja u inostranstvu, edukacija, pos-jeta muzejima, itd,

3. Komercijalna prisutnost (eng. Commercial Presence) – je treći model. Ovdje se radi o pružanju usluga u stranoj zemlji putem stranog preduzeća

77 United Nations, „Manual on Statistics of International Trade in Services”, Geneva, Luxembourg, New York, Paris, Washington, 2002.

78 Osim navedenog dokumenta, STO je objavila još dva značajna dokumenta za međunarodnu razmjenu: GATT (General Agreement on Tariffs and Trade) donešen 1994. godine za robnu razmjenu i TRIPS (Agreement on Trade Related Aspects of Intellectual Property Rights) iz 1995. godine.

102


osnovanog u toj zemlji. Pružalac usluga uspostavlja komercijalno (fizičko) prisustvo u drugoj zemlji kroz filijale, predstavništva ili podružnice. Primjeri za ovaj model snabdijevanja su usluge liječenja od strane bol-nica u inostranom vlasništvu, bankarske usluge u podružnicama stranih banaka, itd,

4. Prisutnost fizičke osobe (eng. Presence of Natural Person) – je četvrti model gdje imamo pružanje usluge u nerezidentnoj zemlji posredstvom strane fizičke osobe u toj zemlji. To su slučajevi kada se individua privre-meno preseli na teritoriju potrošača da bi mu dostavila uslugu, bilo da je u pitanju samozaposlenje ili službeno lice neke firme. U Crnoj Gori je to bio slučaj sa arhitektama i drugim nadzornim licima koji su se privremeno doseljavali iz inostranstva da bi nadgledali građevinske radove.

Osnovne smjernice, odnosno preporuke date Priručnikom za statistiku međunarodnih usluga obuhvataju statistiku usluga koja je data statistikom platnog bilansa (BPM5) i FATS79 statistikom (Statistika o stranim povezanim preduzećima, eng. Foreign Affiliates Trade in Services Statistics):

1. Statistika platnog bilansa obuhvaćena Priručnikom o platnom bilansu prikazuje podatke o trgovini uslugama između rezidenata i nerezidenata (u okviru tekućeg računa) i grupiše ih u 11 oblasti: transport; putovanja; komunikacione usluge; građevinske usluge; usluge osiguranja; finansi-jske usluge; kompjuterske i informacione usluge; honorari i naknade za korišćenje licenci; ostale poslovne usluge; lične, kulturne i rekreacione usluge; i usluge upravljanja koje nisu negde drugde uključene. Međutim, statistika platnog bilansa ne omogućava sveobuhvatno mjerenje usluga pruženih putem modela 3 i modela 4. Ona podržava mjerenje dopunskih (dodatnih) indikatora, kao što su na primer strane direktne investicije koje mogu pomoći kod modela 3,

2. Priručnik o statistici međunarodne trgovine uslugama proširuje statističku definiciju međunarodne trgovine uslugama preporučujući mjerenje uslu-ga čije se snabdijevanje obavlja putem inostranih filijala, sa novim okvi-rom koji pruža Statistika o stranim povezanim preduzećima. Ovaj okvir omogućava sastavljanje određenog broja indikatora kojima se opisuju op-

79 Za više detalja vidjeti u: United Nations, „Manual on Statistics of International Trade in Services”, Geneva, Luxembourg, New York, Paris, Washington, 2002.

103


eracije inostranih filijala (obrt, izvoz i uvoz robe i usluga, broj preduzeća, itd.) sa određenim, ali ne i ekskluzivnim fokusom na usluge. Ovdje se, prije svega, misli na multinacionalne kompanije – velika preduzeća čija su matična preduzeća locirana u jednoj zemlji, ali posluju kroz zavisna preduzeća u drugim zemljama i danas su glavni akteri u globalizaciji proizvodnje. Radi se o veoma moćnim kompanijama koje su po prihodu i po svojoj moći uticajnije od mnogih manjih i srednjih država (Coca-cola, Microsoft, Motorola itd).

Kombinovanjem ove dvije statistike pokušalo se metodološki obuhvatatiti sva četiri oblika, odnosno modela pružanja usluga.

Tabela br. 13 - Vrste usluga obuhvaćene različitim modelima ponude usluga

Model – način pružanja usluge Statistički sistem

Model 1Usluga u inostranstvu

BPM5: transportne usluge (najveći dio), komunikacijske usluge, us-luge osiguranja, finansijske usluge, autorska prava i honorari od iz-davanja dozvolaDio od: računarskih i informatičkih usluga, ostalih poslovnih usluga, ličnih, kulturnih i rekreacionih usluga

Model 2Potrošnja u inostranstvu

BPM5: putovanja (osim robe kupljene od strane putnika); popravke u stranim lukama (u robe ide); dio transporta (pomoćne usluge pružene prevoznicima u stranim lukama – pretovar, skladištenje i sl.)

Model 3Komercijalna prisutnost

FATS: FATS statistikaBPM5: dio građevinskih usluga

Model 4Prisutnost fizičke osobe

BPM5: Dio od: računarskih i informatičkih usluga, ostalih poslovnih usluga, ličnih, kulturnih i rekreacionih usluga i građevinskih uslugaFATS: (dodatne informacije) strani radnici zaposleni u filijalama u inostranstvuBPM5: (dodatne informacije) informacije o kretanjima radnika

Izvor: UN, „Manual on Statistics of International Trade in Services“, Geneva, Luxembourg, New York, Paris, Washington, 2002.

Puna primjena Priručnika o statistici međunarodne trgovine uslugama omogućila bi unificirane podatke, što bi statističarima, ekonomistima i učesnicima u trgovinskim pregovorima omogućilo značajne statističke i ekonomske analize i visoko poboljšane informacije za pregovore. Međutim, punu usklađenost između postojećih statističkih podataka i modela snabdije-vanja po GATS-u još uvek nije moguće ostvariti.

104


Sa stanovišta statistike platnog bilansa i uopšte statistike usluga (takođe i roba) veoma je interesantna pojava otvaranja preduzeća u međugraničnim zonama. Prva međugranična industrijska zona u Evropi, na osnovu sporazuma između vlada Austrije i Češke Republike potpisanim 1990/91, nastala je 1995 godine. Radi se o biznis parku sa nazivom „Access Industrial Park Gmünd- České Velenice“, koji se pruža preko granične linije Češke i Austrije, opremljen sa pr-voklasnom infrastrukturom, pristupom dvojnom tržištu, savršenim paketima usluga, u koji je uloženo preko 30 milijardi eura.

Takođe, razvoj informacione tehnologije dovodi do velikih promjena i u međunarodnoj trgovini uslugama. Tako Krugman i Obstfeld80 navode primjer autsorsinga usluga (eng. Outsourcing), gdje se uz pomoć moderne informa-cione tehnologije izvršavaju ekonomske operacije sa velikog rastojanja. Pri tome navode primjer kol-centara, gdje osoba sa udaljenosti od nekoliko de-setina hiljada kilometara odgovara na vaš zahtjev za određenim informaci-jama. Ili, na primjer u medicini – rendgenski snimak može da vam čita liječnik koji radi u bilo kojoj drugoj zemlji, dovoljno je samo da mu se snimak pošalje elektronskim putem. Kontrola funkcionisanja sistema telekomunikacija kod velikih kompanija prisutnih u više zemalja sve više će se vršiti samo iz jedne zemlje. Zatim, poslovne banke su u cilju uštede troškova već počele određene poslove da lociraju na jednom mjestu u regionu. Tako na primjer, izvještaje o platnom prometu sa inostranstvom od svojih „kćerki“ koje se nalaze u raznim zemljama, „majka banka“ prikuplja u jednom mjestu, odakle šalje izvještaje centralnim bankama tih zemalja.

Alan Blinder, u svom članku „Foreign Affairs“ koji je objavljen 2006. godine, tvrdi da „u budućnosti, a već u velikoj mjeri i danas, u međunarodnoj trgovini više neće postojati ključna razlika između stvari koje mogu da stanu u kutiju i onih koje to ne mogu. Umjesto toga, razlika će se praviti između usluga koje mogu da se pružaju elektronskim putem, i pored velike razdaljine, bez nekog većeg ili čak bez ikakvog pada kvaliteta i onih kod kojih to nije moguće“.81

80 Kurgman, P.R. i Obstfeld, M. „Međunarodna ekonomija, teorija i politika”, Data status, Beograd, 2009.

81 Isto.

105


Vratimo se sada na usluge u statistici platnog bilansa. Račun usluga, zavisno od zemlje do zemlje, se najčešće sastoji se od četiri osnovna podračuna: trans-porta, putovanja – turizma, ostalih usluga (koje sadrže osam oblasti) i vladinih usluga. Vladine usluge ne spadaju po GAST-u u grupaciju usluga.

1. Transport,2. Putovanja,3. Ostale usluge,

Komunikacijske usluge, ӽGrađevinske usluge, ӽUsluge osiguranja, ӽFinansijske usluge, ӽRačunarske i informatičke usluge, ӽAutorska prava i honorari od izdavanja dozvola, ӽOstale poslovne usluge, ӽLične, kulturne i zabavno-rekreativne usluge, ӽ

4. Vladine usluge.

Zavisno od kvaliteta statistike i mogućih izvora podataka moguća je i detaljnija podjela82.

Koji stepen agregiranosti će se koristiti zavisi od vrste usluga koje se koriste, od mogućih izvora podataka, kao i od analitičkih potreba da se ide u detalje. Tabelom datom Priručnikom za platni bilans željelo se obuhvatiti sve vrste us-luga koje postoje, a zatim, zavisno od zemlje do zemlje koristiti različiti nivo agregiranosti.

Za Crnu Goru tercijalni sektor, odnosno sektor usluga čini veoma važnu komponentu ekonomije na kojoj se bazira većina budućeg ekonomskog raz-voja. U 2008. godini u Crnoj Gori je preko 70% ukupno zaposlenih radilo je u uslužnom sektoru, dok je učešće uslužnog sektora u BDP-u u 2008. iznosilo 54,6%. Neke procjene govore da je blizu 50.000 stranaca radilo u Crnoj Gori u 2008. godini, i to više od polovine u oblasti turizma. Do 2009. godine stopa rasta obima usluga je uvijek bila dvocifrena i kretala se od 21,5% do 41,9%. Međutim, u 2009. godini ostvaren je dvocifreni pad od 11,4%, najviše zbog uticaja Globalne finansijske krize.

82 Vidjeti Priručnik o platnom bilansu – standardna prezentacijska šema.

106


Grafik br. 8 - Kretanje obima razmjene usluga, 2003 - 2009., u %

Izvor: CBCG, Godišnji izvještaji glavnog ekonomiste

Na ovakva kretanja obima usluga podjednako su uticala snažna kretanja na prihodnoj i na rashodnoj strani usluga. U posljednjih nekoliko godina stopa rasta prihoda od usluga dostizala je nivo od 61%, dok je najveća stopa rasta rashoda iznosila čak 64,6%.

Iz perspektive odnosa sa inostranstvom, račun usluga je u slučaju Crne Gore tradicionalno u suficitu i vrlo je važna njegova kompenzirajuća uloga u fin-ansiranju deficita spoljne trgovine na tekućem računu platnog bilansa. Pored toga, to je i sektor koji u zadnje tri godine donosi najviše koristi crnogorskoj ekonomiji kad su u pitanju transakcije sa inostranstvom. U 2009. godini pri-hodi od prodaje usluga nerezidentima činili su 54,1% ukupno ostvarenih pri-hoda evidentiranih na tekućem računu platnog bilansa Crne Gore, odnosno to je više nego dva puta veći prihod od ukupnog prihoda ostvarenog prodajom robe nerezidentima. Henry Hazlitt83 ističe da se izvoz i uvoz dugoročno moraju izjednačiti jer se izvozom plaća uvoz i obrnuto. To danas nije slučaj zbog ve-likih priliva stranih direktnih investicija, faktorskih dohodaka i tekućih trans-fera. Ipak, i pored svega činjenica je da izvozom usluga Crna Gora u značajnoj mjeri kompenzira robni uvoz.

83 Hazlitt, H. „Ekonomija u jednoj lekciji’’, Global book, Novi Sad, 1998.

107


Grafik br. 9 - Prihodi na tekućem računu, 2006–2009. godina, u %

Izvor: CBCG, Godišnji izvještaji glavnog ekonomiste i kalkulacija autora

Brzina rasta, kao i brzina pada govori da se radi o jednoj oblasti gdje leže velike razvojne šanse Crne Gore, ali, takođe, i vrebaju znatne opasnosti. Sve do sada navedeno govori o važnosti tercijalnog sektora za ukupnu ekonomiju Crne Gore, Zato je neophodno uspostaviti dobru statistiku usluga da bi se mogla imati jasna slika dešavanja u ovoj oblasti, kao i pažljivo pratiti kretanja i shodno tome na najbolji način iskoristiti potencijale kojima se raspolaže.

Najznačajnija stavka prihodne strane računa usluga jesu Putovanja – turizam (u daljem tekstu: Putovanja) sa prosječnim učešćem od oko 68% u ukupnim prihodima od usluga tokom zadnje četiri godine. Zatim, slijedi podračun transporta koji je donosio prosječno 13% ukupnih prihoda ovog računa, te građevinske usluge, komunikacijske, ostale poslovne usluge sa prosječnim učešćem od 4–6%.

Pozicija Putovanje u platnom bilansu obuhvata potrošnju robe i usluga, uključujući zdravstvene i obrazovne usluge, od strane turista (uključujući izlet-nike) koji zbog poslovnih ili ličnih razloga borave u zemlji, kraće od jedne go-dine. Za razliku od drugih usluga u platnom bilansu, putovanje nije određena vrsta usluge već cijeli asortiman usluga koje su pružaju putnicima. Putnici kupuju, ili se u njihovo ime kupuju robe i usluge ili im se one pružaju bez naknade (primjer besplatna soba, smještaj kod prijatelja ili rodbine, o čemu su tačne informacije o turističkoj potrošnji najčešće izrazito teško dostupne).

108


Izuzima se međunarodni prevoz putnika, koji je obuhvaćen pod kategorijom putničkih usluga u transportu. Osim toga, postoji izuzetak i u slučaju studenata i bolesnih lica. Iako oni borave u zemlji duže od godinu dana, ipak su sastavni dio Putovanja. Preporuka je metodologije da se svi izdaci za obrazovne svrhe (školarine, smještaj i hrana u obrazovnim institucijama i drugo), te izdaci za medicinske svrhe (troškovi bolnice, liječnika, lijekova i drugo) registruju pod pozicijom Putovanja, ali odvojeno. Prihodi koje ostvaruju doktori, profesori i drugi intelektualci za svoje usluge u inostranstvu ne registriraju se pod pozici-jom Putovanja, već u poziciji Lične, kulturne i rekreacione usluge84.

Pojam putovanja, prema MMF-u, obuhvata turistička putovanja kada turista boravi najmanje jednu noć u receptivnoj zemlji, te izletnička putovanja kada posjetilac ostaje manje od 24 sata u zemlji bez noćenja. U slučaju Crne Gore evidentan je veliki broj dnevnih posjetilaca.

Ovdje treba napomenuti da postoji razlika između metodologija Svjetske turističke organizacije i MMF-a oko definisanja sezonskih radnika i graničnog stanovništva. Budući da oni ostvaruju prihod u nerezidentnoj zemlji nisu tur-isti za Svjetsku turističku organizaciju, ali budući da ostaju u nerezidentnoj zemlji kraće od jedne godine, prema metodologiji MMF-a njihova potrošnja se evidentira u poziciji Putovanja. Druga različitost je u tretiranju studenata i bolesnih osoba u slučaju kojih Svjetska turistička organizacija navodi pravi-lo godine dana, dok Međunarodni monetarni fond njihovu potrošnju tretira turističkom i za period duži od godine dana. Ovo je bitno znati u slučaju da se u platnom bilansu koriste podaci čiji je izvor Ministarstvo turizma ili STO.

Neki od metoda prikupljanja podataka o turističkoj potrošnji su:

Sistem platnog prometa s inostranstvom (ITRS): Koriste se podaci iz •platnog prometa domaćih banaka i prometa na računima u inostranstvu. Instrumenti plaćanja su: putnički čekovi, kreditne kartice, plaćeni avansi za turistička putovanja, neto otkup strane valute i čekova u bankama i mjenjačnicama, kupovanje domaće valute u inostranstvu,Podaci dobijeni od administrativnog sektora (vlada, državne institucije i •statistički zavodi),

84 IMF, „Balance of Payments Manual“, 1993.

109


Anketiranje domaćih pravnih lica: Odabrana ili sva pravna lica na ovaj •način izvještavaju o poslovanju sa inostranstvom,Anketiranje stranih i domaćih turista na graničnim prijelazima i/ili jed- •inicama smještajnih kapaciteta. Relativno skupa metoda koja se ponavlja periodično,Poređenje podataka sa partnerskim zemljama, itd. •

U Crnoj Gori, procjenu prihoda od turizma radi CBCG i to kombinujući više metoda ili izvora. Kod prihoda polazna osnova je zbir broja noćenja stranaca i procjene neregistrovanih turista, što se dalje množi sa procijenjenom dnevnom potrošnjom i troškovima smještaja. Dobijenom iznosu se dodaju još prihodi ostvareni po osnovu školovanja i liječenja. Podatak o broju noćenja proizvodi Monstat, na osnovu ankete. Procjena broja neregistrovanih noćenja radi se u CBCG i to na osnovu više izvora – podataka turističkih organizacija, podataka iz štampe (razne izjave turističkih radnika), direktnih kontakata ljudi zapos-lenih u oblasti turizma. Podaci o troškovima školovanja i liječenja dobijaju se pomoću ITRS-a.

Crna Gora ostvaruje značajne prihode od turizma, na turizmu i oblastima koje prate turizam bazira svoju ekonomsku budućnost. Zadnje dvije godine to je oblast koja donosi veće prihode nego izvoz roba, a pogotovo veće od izvoza aluminijuma. Sve su ovo činjenice koje govore da je neophodno razviti dobru statistiku turizma.

Grafik br. 10 – Prihodi ostvareni od putovanja, ukupnog izvoza i izvoza aluminijuma, milioni eura


110


Svjesni važnosti međunarodnog turizma, statističari CBCG neprestano rade na unaprjeđivanju platnobilansne statistike turizma. Za razliku od drugih tokova, na primjer tokova roba, gdje se na osnovu carinskih deklaracija može dosta pouzdano odrediti vrijednost robe koja prelazi granicu, to se ne može tako precizno odrediti kod utvrđivanja benefita od turizma. Zbog toga se i govori o „procijenjenim“ prihodima u turizmu.

Metodologija procjene prihoda različita je od zemlje do zemlje i tu metod-ologiju treba prilagoditi dešavanjima u ekonomiji gdje se radi procjena. Na primjer, metoda praćenja prihoda od turizma kroz sistem platnog prometa sa inostranstvom (ITRS) ili, jednostavnije rečeno, kroz bankarski sistem je dosta dobar sistem u zemljama koje imaju svoju valutu i gdje se sva plaćanja moraju vršiti u toj valuti. Na primjer, u slučaju Srbije turista je imao obavezu da zami-jeni svoju valutu u dinar (obično to rade u mjenjačnicama) i sa dinarom vrši plaćanja. U bankama sva plaćanja novcem koji nije dinar idu preko deviznih računa - zna se da je taj novac posljedica transakcija sa inostranstvom i dosta je jednostavnije definisati svrhu plaćanja nego što je to slučaj sa Crnom Gorom. Radi lakšeg shvatanja zašto ITRS sistem nije u potpunosti dobar kod evidencije turizma u slučaju Crne Gore, ukratko će biti dat opis kako funkcioniše ovaj sistem. Najjednostavnije rečeno, to je sistem kod koga poslovna banka svakoj transakciji sa inostranstvom dodjeljuje određenu šifru koja govori o svrsi toka novca, i tu šifru sa još par podataka šalje centralnoj banci na obradu. Prikaz dijela šifara koji se koriste za oblast turizma dat je u tabeli koja slijedi.

Tabela br. 14 - Dio šifarnika koji se koristi za potreba ITRS izvještavanja

O p i s Naplate izinostranstva

Plaćanja uinostranstvu

- Otkup, odnosno prodaja efektivnog stranog novca od nerezidenata, odnosno nerezidentima (retransfer za neutrošene eure)

701 701

- Otkup, odnosno prodaja čekova od nerezidenata, odnosno nerezidentima (retransfer za neutrošene eure) 699 699

- Prodaja, odnosno kupovina domaće valute u inostranstvu 707 707- Plaćanja u inostranstvu za prodate čekove stranih izdavalaca - 341- Usluge turističkih agencija (doznake u korist turističkih agencija,

uključujući avanse), usluge hotela i drugih smještajnih objekata, restorana i sl.

702 895

111


O p i s Naplate izinostranstva

Plaćanja uinostranstvu

- Ostalo: prodaja robe i drugih usluga turistima, dozvole za lov i ribolov, prodati bonovi za naknadu za puteve za vozila strane registracije i benzinski bonovi

705 702

-Kockarnice: otkup gotovine od igara na sreću, odnosno prodaja gotovine za potrebe kockarnica

713 713

-Službena putovanja u inostranstvo: ukupni troškovi službenih putovanja, osim troškova eksploatacije koji se uračunavaju u transportne troškove

- 340

-Nadoknada plaćenih troškova službenog boravka nerezidenata u zemlji

342 -

- Zdravstvene usluge turistima, banje, troškovi ljekarske njege 401 804- Ukupni troškovi za školovanje, uključujući stipendije i školarine,

troškovi specijalizacije812 812


Na primjer, u slučaju kada strani turista plati za uslugu boravka u hotelu na crnogorskom primorju u gotovini na recepciji hotela, hotel kao pravno lice bi trebalo da ta sredstva položi na svoj devizni račun u banci preko koje posluje i prijavi to kao transakciju sa inostranstvom. Poslovna banka toj transakciji dodjeljuje šifru 702 – „Usluge turističkih agencija (doznake u korist turističkih agencija, uključujući avanse), usluge hotela i drugih smještajnih objekata, restorana i sl.“ i tu informaciju šalje Centralnoj banci na obradu. Slično je i kod plaćanja usluge liječenja, na primjer u „Institutu Igalo“ samo se koristi druga šifra – 401. U slučaju da se plaćanje vrši putem platnih kartica banka će poslati izvještaj koristeći šifru 532, i tako dalje. Sad pogledajmo kako to funkcioniše u slučaju Crne Gore. Stranac plati gotovinom boravak u hotelu u eurima. Ho-tel ima tri opcije. U prvoj opciji može te pare staviti u svoju kasu i koristiti za dnevne potrebe, jer euro je valuta koja se koristi u zemlji kao sredstvo plaćanja i ne mora se vršiti konverzija kao npr. u Srbiji – zemlji sa svojom valutom. Druga opcija je da te pare položi na svoj žiro račun sa koga će vršiti sva neo-phodna plaćanja u zemlji (isplate zarada, plaćanje poreza i drugih troškova, nabavka robe itd). I treća opcija je da novac položi na svoj devizni račun i informiše svog bankara o kakvom poslu je riječ (sve banke kod nas imaju na nivou podračuna podjelu na domaće i devizne račune). Samo u trećoj opciji banka zna da se radi o transakciji sa inostranstvom i samo tada ima obavezu da izvijesti Centralnu banku o toj transakciji (svrha plaćanja, pošto se radi o hotelu). Zamislimo sada sljedeću situaciju. Strani turisti svakodnevno osim

112


plaćanja smještaja troše novac u prodavnicama, kafićima, restoranima, auto-busima, galerijama i tako dalje. Većina tih plaćanja se vrši gotovinom i to u eurima. Vlasnici prodavnica, restorana, kafića itd. najvećim dijelom koriste prve dvije opcije „smještanja“ novca tako da svi ti podaci ostaju van dometa statistike ITRS-a. U zemljama sa sopstvenom valutama je drugačije - za sve ove transakcije neophodno bi bilo prvo izvršiti konvertovanje u domaću valutu, pa tek onda vršiti plaćanja. Na mjestu konvertovanja bi se mogla uhvatiti svrha plaćanja, ali i ovaj izvor podataka se znao pokazati nepouzdanim, pogotovo kod zemalja sa slabom valutom.85 U slučajevima kao što je Crna Gora, kad nerezidenti koriste euro kod plaćanja u zemlji koja koristi euro kao sredstvo plaćanja, nemoguće je razlikovati „domaći“ euro od eura stranog porijekla.

Grafik br. 11 - Prihodi u turizmu, ITRS i metod procjene

Izvor: CBCG, baza platnog prometa sa inostranstvom i kalkulacija autora

85 Često se u zemljama koje koriste sopstvenu valutu plaćanja koja su vršena platnim karticama, kao i devizni novac koji je mijenjan u mjenjačnicama svrstava u turizam. Međutim, to se poka-zalo kao loše rješenje pogotovo u zemljama sa nestabilnom valutom, odnosno visokom inflaci-jom, gdje su domaći građani štednju u „slamaricama” držali u stranoj valuti. O kolikoj količini novca koji se držala u „slamaricama” se može raditi, najbolje možemo shvatiti ako se prisjetimo konverzije marke u euro u Crnoj Gori kad je konvertovano gotovo duplo veći iznos nego što su i najoptimističnije procjene govorile. Izvor deviza kod rezidenata najčešće su bili transferi i doznake iz inostrastva, koje su stizale neformalnim kanalima. Kada bi u domaćinstu zahvalilo para, vadile bi se devize iz „slamarica”, mijenjale u mjenjačnicama za domaću valutu (bez ikakvog pitanja ko mijenja – da li je riječ o rezidentu ili ne) i vršila plaćanja. Pošto se radi o rezidentu, tran-sakcije nisu trebale biti predmet interesovanja statistike platnog bilansa. Osim toga, često građani pri konvertovanju nisu iskreno obavještavali o kakvoj se transakciji radi već su govorili da je riječ o turističkim potrebama. Podsjetimo, u zemljama bivše Jugoslavije se za devize kupovalo štošta, počev od stanova, polovnih kola, pa do prehrambene robe. Sav taj novac se slivao u mjenjačnice gdje se miješao sa novcem nerezidenata i kao takav je bio predmet obrade statistike turizma.

113


Na osnovu ova dva primjera može se zaključiti da metod ITRS nije pouzdan, kao ni dovoljan za praćenje turističkih kretanja u zemljama koje nemaju sop-stvenu valutu. Zbog toga se u CBCG koristi kombinovani metod koji je, zbog nekih specifičnosti koje Crna Gora ima, neophodno stalno unaprjeđivati. Takođe, zbog navedenih razloga nije moguće jednostavno identifikovati uticaj prihoda od turizma na novčanu masu86 i obratno, na osnovu porasta novčane mase teško je procijeniti koliki su prihodi od inoturista. Kod zemalja sa sopst-venom valutom to je već lakše utvrditi.

Metodologija koja se sada koristi u CBCG polazi od broja noćenja – statistike koju proizvodi Monstat. Tom broju se dodaje procjena broja neregistrovanih turista i to je otprilike 15% na godišnjem nivou od ukupno registrovanih noćenja. Taj podatak se množi sa procijenjenom dnevnom potrošnjom i troškovima smještaja. Svemu tome se dodaju podaci koji se odnose na oblast školovanja i liječenja, za šta je izvor ITRS. Znači, početna osnova je broj noćenja. Međutim, Crna Gora tu ima značajnih rezervi. Prvenstveno se tu misli na sam obuhvat za koji mnogi turistički poslenici smatraju da je mali. Nažalost, u ovoj oblasti nema preciznih podataka ali po riječima predsjednika Crnogorskog turističkog udruženja (u daljem tekstu: CTU) u Crnoj Gori 87% smještajnih kapaciteta potpada pod privatni smještaj, a svega 13% u hotelski. Njihova procjena govori da u privatnom smještaju ima preko 300.000 ležaja, a da je registrovano svega oko 60.000 ili petina i da se u neregistrovanom smještaju ostvari godišnje oko 9,6 miliona noćenja (240.000 ležaja u privatnom smještaju, koji su neregistro-vani, puni su 40 dana godišnje, što je 9,6 miliona noćenja). O kakvoj cifri je riječ dovoljno govori podatak da je u 2009. godini zvanično registrovano 6,7 miliona noćenja nerezidenata.87

U svakom slučaju, očigledna je ogromna razlika između onoga što prikaže zvanična statistika i onoga kako to vide ljudi koji se bave turizmom. Pored ovog problema odavno postoji još jedan faktor koji dalje otežava izračun ben-efita koji Crna Gora ima od turizma. Naime, značajan broj smještajnih jedi-nica nalazi se u vlasništvu nerezidenata (pretežno su vlasnici iz Srbije i zemalja

86 Nešto sredstava od turizma se odmah koristi za dnevnu potrošnju, nešto se skloni u „slamarice”, dio novca se položi na žiro račune kao domaći novac, bez preciziranja da li je to od rezidenata ili nerezidenata itd.

87 Podatak je bez procjene neregistrovanih koje radi CBCG. Procjena neregistrovanih nerezidenata za 2009.godinu je iznosila oko 18% ukupno registrovanih noćenja.

114


bivše Jugoslavije, a u zadnje vrijeme i iz drugih destinacija kao što je Rusija, Engleska itd). Broj smještajnih jednica u vlasništvu stranaca nije utvrđen. Pre-ciznije rečeno, nigdje ne postoji objedinjena evidencija o tome - u Ministarstvu finansija ne raspolažu sa takvim podacima i tvrde da se takva statistika vodi na opštinskom nivou. Međutim, tokom zadnjih nekoliko godina veliki broj stano-va je prodat bez potrebnih papira i dozvola za gradnju sa brojnim problemima vezanim za imovinsko-pravne odnose. Zbog toga se barata sa nezvaničnim po-dacima, a oni, na primjer za Budvu, turističku metropolu Crne Gore govore da se u vlasništvu stranaca nalazi od 25% pa do preko 60% smještajnih kapac-iteta (opštinski organi utvrdili su da nerezidenti posjeduju skoro 600 hiljada metara kvadratnih stambene površine). Osim što ih koriste za sopstveni bo-ravak, vlasnici ovih objekata ih rentiraju ali direktno iz svojih zemalja. „Ključ se razmjenjuje“88 je u Beogradu, Moskvi, itd, a novčana sredstva u vidu rente ostaju vlasnicima, van Crne Gore. Znači, čak i u slučaju da se dođe do približno tačnog broja smještajnih jedinica, pri proračunu prihoda koje rezidenti ost-varuju morao bi se uzeti i ovaj faktor u obzir.

Još jedna bitna oblast turizma, a koja nije obuhvaćena procjenom potrošnje, jeste nautički turizam. Samo u 2009. godini u crnogorske luke pristalo je 2.807 jahti sa prosječnim zadržavanjem od sedam dana, kao i 268 stranih brodova na kružnom turističkom putovanju (kruzera). Sa izgradnjom Porto Montenegra ovaj broj bi se trebao znatno uvećati. Poznato je da su vlasnici jahti značajni dnevni potrošači i ovu oblast treba statistički kvalitetno obuhvatiti, jer će pred-stvaljati značajan izvor prihoda turističke privrede.

Kad je u pitanju ocjena korisnosti koju Crna Gora ima od turizma, više nego očigledno je da se radi o jednom kompleksnom problemu koji zahtije-va angažovanje ne samo statističara, već i drugih struktura koje su direktno (kao npr. Ministarstvo turizma, turističke organizacije, CTU, Fakulteta za tur-izam, itd) i indirektno (Uprava za nekretnine itd) vezane za ovu oblast. Samo angažovanje raznih međunarodnih instituta sa iskustvom u ovoj oblasti, koji bi pokušali u kraćem periodu procijeniti prihode od turizma, neće kvalitetno riješiti problem. Takođe, procjene koje se rade zbog satelitskih računa polaze od postojećih podataka koje publikujemo tako da ne utiču na poboljšanje nji-hovog kvaliteta (eksperti koji rade satelitske račune polaze od procijenjene potrošnje ne ulazeći u kvalitet same procjene).

88 Domaći termin pod kojim se podrazumijeva rentiranje stana.

115


Poslije putovanja, transport je druga po značaju uslužna djelatnost koja u prosjeku donosi 13% prihoda od usluga Crnoj Gori. Nekada je taj procenat bio značajniji. Tako je npr. do 1990. godine samo pomorska industrija donosila Crnoj Gori trećinu deviznog priliva.89 Zadnjih nekoliko godina u oblasti trans-porta prednjače prihodi ostvareni u pomorskom i vazdušnom saobraćaju i oni čine preko 70% ukupnih transportnih prihoda. Desetak posto se prihoduje u drumskom saobraćaju, prosječno 5% u željezničkom i ostalo su prihodi od raznih špediterskih usluga. Za praćenje ove statistike izvor podataka je ITRS.

Iz statističkog ugla gledano veoma je interesantno vratiti se koju deceniju un-azad, u vrijeme postojanja SFRJ i kasnije SRJ (sve do kraja devedesetih) i vidjeti kako su se tada prikupljali podaci o transportnim uslugama sa inostranstvom.

Tokom 1986. godine, na osnovu Zakona o Narodnoj banci Jugoslavije90 i Za-kona o deviznom poslovanju91 Savjet guvernera je donio Odluku92 kojom su obavezane tadašnje organizacije udruženog rada, registrovane za vršenje us-luga u međunarodnom platnom prometu, da dostavljaju izvještaje o prihodima i rashodima koje ostvaruju obavljajući tu djelatnost. Tom odlukom se zami-jenilo ranije Uputstvo koje se, takođe, ticalo ovih izvještaja (što samo govori da je ovaj način prikupljanja podataka bio praktikovan i prije donošenja same Odluke). Izvještaji koji su se sastojali od pet obrazaca dostavljani su do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Ovo je interesantan podatak iz dva razloga – prvi koji govori o stanju svijesti iz ugla bitnosti statistike za sve direktne i indirek-tne korisnike ovih podataka (vjerovatno je i devizna kontrola „pomogla“ da se podigne nivo svjesti), a drugi je vezan za sam način prikupljanja podataka – direktno izvještavanje (direktno se prikupljao podatak od firme koja se bavila tim poslom). Ovakav način prikupljanja podataka danas je svojstven zemljama koje su najdalje stigle u razvoju platnobilansne statistike, kao što je Holandija.

89 Tada je u sastavu dvije domaće kompanije „Prekookeanska plovidba“ iz Bara i „Jugooceanija“ iz Kotora bilo 45 velikih brodova. Interesantan je i podatak da je krajem 18. vijeka svijetom plovilo 300 bokeljskih brodova (pod mletačkom vlašću). To sve govori o dugoj tradiciji i velikom poten-cijalu koji leži u ovoj oblasti ekonomije.

90 Zakon o Narodnoj banci Jugoslavije i jedinstvenom monetarnom poslovanju narodnih banaka republika i narodnih banaka autonomnih pokrajina, „Sl. list SFRJ“, br. 49/76, 41/81 i 26/84, čl. 7.

91 Zakon o deviznom poslovanju, „Sl.list SFRJ“, br. 66/85.92 Odluka o izradi i dostavljanju izvještaja o realizovanim prihodima po osnovu prevoza robe i

putnika na inostranim relacijama i od drugih usluga u vezi sa međunarodnim prometom, kao i izvještaja o izvršenim rashodima u vezi sa obavljanjem tih djelatnosti, „Sl.list SFRJ“ br. 13/86.

116


Direktno izvještavanje jeste i cilj kome teže statističari platnog bilansa u Crnoj Gori, jer će, posebno kad Crne Gora postane član EU, to biti najtačniji izvor podataka. Za sada je taj cilj prilično daleko upravo zbog nedovoljno razvijene statističke svijesti, prije svega izvora podataka ali i nepostojanja mogućnosti kažnjavanja onih koji je dostavljaju tražene izvještaje.

Vratimo se sada na kompanije koje su dostavljale izvještaje. Te kompanije su imale odobrenje od Narodne banke da kod stranih banaka imaju svoj račun i u Crnoj Gori ih je bilo dvadesetak. Radilo se o veoma jakim kompanijama („Prekookeanska plovidba“ iz Bara i „Jugooceanija“ iz Kotora, „Luka Bar“, „Jadransko brodogradilište“ Bijela, „Autoboka“ iz Kotora, „Ivangrad prevoz“ iz tadašnjeg Ivangrada93 itd), pri čemu su dvije prve navedene donosile oko 80% ukupnih prihoda.

Međutim, kasnije, pod uticajem svih dešavanja tokom devedesetih godina (ratovi u okruženju, sankcije, porast korišćenja neformalnih kanala kako razmjene roba, tako i u oblasti uslužnih i finansijskih djelatnosti), dolazi do sla-bljenja ovih kompanija, pomorski saobraćaj se drastično smanjuje, pojavljuju se male kompanije pretežno u drumskom saobraćaju (šleperima se prevozio materijal iz i u okruženje – nafta, građevinski materijal itd), a, takođe, slabi i disciplina u dijelu koji se tiče obaveze izvještavanja o statističkim podacima. O tome najbolje govori i podatak da je 2000. godine održan konsultativni sas-tanak statističara sa predstavnicima 20 najvećih preduzeća iz oblasti drumskog, pomorskog, željezničkog, avio i PTT saobraćaja, koja su se bavila pružanjem transportnih usluga nerezidentima i svima je dostavljen odgovarajući upitnik. Upitnik je sadržavao pitanja o prihodima i rashodima u oblasti transportnih usluga sa inostranstvom i zahtijevalo se da do kraja januara budu dostavljeni svi traženi podaci. Epilog – samo je jedna kompanija dostavila podatke. Slična situacija je bila i kod upitnika upućenih tada najvećim turističko-ugostiteljskim preduzećima. Stoga se prešlo na informacije kojima je raspolagao bankarski sistem, odnosno ITRS sistem.

U to vrijeme (2000, 2001, donekle i 2002. godina), dosta robe je transporto-vano na Kosovo. Tada je zakonski bilo omogućeno plaćanje u gotovini prema Kosovu (zbog nepostojanja platnog prometa novac se mogao donijetu u torbi,

93 Samo je cetinjska „Tara“ 1971. godine raspolagala sa 156 modernih autobusa.

117


kesi itd. i to se predavalo u ZOP-u 94). Istraživanjem tržišta, kao i uvidom u go-tovinu koja se donosila u tadašnji ZOP, došlo se do procjene da je stvarni priliv i odliv novca po osnovu transportnih usluga za nekih 12% veći od onoga što ide kroz bankarske kanale i nekoliko godina je korišćena ta stopa za korekciju, kako prihoda, tako i rashoda od transportnih usluga. Sa jačanjem bankarskog sistema, sve su se više počeli koristiti formalni kanali za novčane transakcije i procjena od 12% je ukinuta. Danas je ostao ITRS kao jedini izvor podataka o transportnim uslugama sa inostranstvom.

Građevinske, Ostale poslovne usluge, usluge vezane za komunikacije i ostale usluge (usluge osiguranja; računarske usluge; autorska prava; vladine usluge; lične, kulturne i zabavno-rekreativne usluge) sve ukupno čine nešto oko 20-tak posto prihoda od usluga. Na prve dvije kategorije zadnjih godina najviše je uticao jak investicioni ciklus, pogotovo u oblasti građevinarstva. Za sve ove kategorije izvor podataka jeste ITRS.

Rashodi od usluga su diversifikovaniji od prihoda. Rezidenti Crne Gore najviše plaćanju nerezidentima za usluge u oblasti građevinarstva, u oblasti Ostalih poslovnih usluga95, za putovanja i usluge transporta.

Tabela br. 15 - Učešće pojedinih oblasti usluga u ukupnim rashodima od usluga

2006. 2007. 2008. 2009.Ostale poslovne usluge 18 24 27 24Građevinske usluge 23 24 24 23Putovanja 35 15 19 14Transport 9 12 8 12Ostalo 15 25 22 27


Izvor podataka za sve rashode od usluga je ITRS. Pokušalo se kod turizma uraditi istraživanje koliko rezidenti Crne Gore troše u inostranstvu ali, zbog nepostojanja fizičkih podataka o ovim tokovima (broj odlazaka i noćenja)

94 Zavod za obračun i plaćanja.95 U okviru Ostalih poslovnih usluga najviše se plaćalo za arhitektonske, inženjerske i druge tehničke

usluge, zatim za preduzetnički konsalting, usluge istraživanja i razvoja, kao i propagande.

118


to nije bilo moguće uraditi. Pokušalo se doći do tog podatka pomoću infor-macija statističkih zavoda zemalja koje se pretpostavlja da Crnogorci turistički posjećuju, ali ti podaci nisu bili dovoljno dobri.

3.7.1.3. Faktorski dohoci ili prihodi

Kategorija faktorski dohoci ili prihodi (eng. Income) je usko vezana za faktore proizvodnje. Ova kategorija obuhvata dvije vrste transakcija između rezidenata i nerezidenata: one koji se tiču naknade zaposlenima, a to su plate, naknade i ostali prihodi koje su zaradili rezidenti, odnosno nerezidenti za obavljanje poslova za ner-ezidentnog, odnosno rezidentog poslodavca i one transakcije koje se bave is-platama i uplatama prihoda od ulaganja na spoljnu finansijsku aktivu i pasivu. U ovu posljednju grupu spadaju i isplate i uplate za direktno ulaganje, portfolio ulaganje i ostalo ulaganje, te isplate za rezervnu aktivu. Prihod koji se dobija putem upotrebe materijalne aktive se izostavlja iz kategorije prihod i klasifi-kuje se, na odgovarajući način, pod kategorijom lizinga ili zakupa, pod ostalim poslovnim uslugama, ili pod prevozom.

Kao i gotovo sve stavke tekućeg računa (izuzev transfera), kategorija fak-torski dohodak opisuje dvije transakcije, odnosno dva kretanja sa uzročno-posljedičnom relacijom. Sa jedne strane, imamo zainteresovane stranke koje nude svoj rad ili kapital (faktore proizvodnje), a sa druge strane nekoga ko bi za korišćenje tih faktora ponudio finansijska sredstva u vidu plate, zarade, ostale kompanzacije date u novcu ili robi, dividende, kamate. U praksi, ovi novčani tokovi su veoma slični transferima i ponekad je dosta teško razlikovati ih. O tome, kao i o bitnosti što boljeg obuhvata ovih tokova biće više riječi u poglav-lju koje nosi naziv „Povezanost faktorskih dohodaka i tekućih transfera“.

Crna Gora svake godine ostvaruje značajne prilive novčanih sredstava u obliku faktorskih dohodaka ali, takođe, sa ubrzanim razvojem ekonomije, stavka od-liv po osnovu faktorskih dohodaka postaje sve značajnija. Kretanja na računu dohotka u periodu od 2006. godine do 2009. godine prikazana su u tabeli koja slijedi.

119


Tabela br. 16- Prihodi i rashodi na računu dohotka, 2006–2009, hiljade eura

2006. 2007. 2008. 2009.

Dohodak 36,236 31,258 45,795 5,375

Prihodi 70,771 105,335 168,824 162,770

Rashodi 34,534 74,076 123,029 157,395

1. Kompenzacije zaposlenih 56,907 74,592 136,528 149,685

Prihodi 61,360 79,781 141,829 155,711

Rashodi 4,454 5,189 5,301 6,026

2. Dohodak od međunarodnog ulaganja -20,670 -43,334 -90,733 -144,310

Prihodi 9,410 25,554 26,994 7,059

Rashodi 30,080 68,888 117,728 151,369

2.1 Dohodak od direktnih investicija -248 -10,226 -28,552 -63,724

Prihodi 157 1,112 671 1,289

Rashodi 404 11,338 29,223 65,014

2.2 Dohodak od portfolio investicija 8 0 -371 -54

Prihodi 9 0 8 42

Rashodi 2 0 380 96

2.3 Dohodak od ostalih ulaganja -20,430 -33,108 -61,810 -80,532

Prihodi 9,244 24,442 26,315 5,728

Rashodi 29,675 57,550 88,125 86,260

Izvor: CBCG, Bilteni CBCG

Pozicija „kompenzacije zaposlenima“ obuhvata plate, naknade i ostale prihode koje su zaradili rezidenti pri obavljanju poslova za nerezidentnog poslodavca i obrnuto. Ovo je najznačajnija prihodna stavka računa dohotka, sa učešćem od 84 do 96% u ukupnim prihodima tog računa u periodu od 2006–2009. godine. Prihodi po toj osnovi stalno rastu i u 2009. godini su dostigli nivo od 155,7mi-liona eura i to je praktično jedina suficitarna pozicija na računu dohotka.

Od ukupnog priliva sredstava u obliku kompenzacija, preko 70% se odnosi na plate pomoraca96 i iz godine u godinu ti prihodi stalno rastu što zbog rasta plata, što zbog povećanja broja pomoraca. Upravo zbog toga je i najveći priliv

96 Zbog sadašnjeg načina praćenja ovih tokova, kao i raspoloživih informacija koje se tiču pomora-ca, nije moguće uraditi precizniju procjenu udjela plata pomoraca u ukupnim kompenzacijama.

120


ovih sredstava iz Italije (najveći broj pomoraca plovi za italijanske kompanije). Posmatrano po zemljama, u periodu 2007–2009. godina, iz 11 zemalja dolazilo je 90% ukupnog dohotka.

Grafik br. 12 - Učešće u ukupnom prihodu na računu dohotka, 2006–2009. godina


Grafik. br. 13 - Priliv kompenzacija po zemljama, sumarno 2007 -2009, %


Dohodak od direktnog ulaganja uključuje tokove dividendi i dohodaka od vlasničkih ulaganja, zadržane zarade i dohotke od dužničkih odnosa i to je gotovo zanemarljiva kategorija zbog malih transakcija po toj osnovi. Rezidenti Crne Gore još uvijek ne ulažu velike iznose koji bi im obezbjeđivali značajnije

121


prilive u obliku dividendi. Prihodi po osnovu ostalih ulaganja su drugi po veličini prohodi na ovom računu i uglavnom se radi o kamatama koje su rezi-denti ostvarili držeći svoja sredstva kod inobanaka. Osim toga, tu su uključeni i prihodi od upravljanja deviznim rezervama.

Na strani rashoda, zadnjih nekoliko godina imamo snažan rast rashoda po os-novu dohotka od ostalih ulaganja jer su zbog naraslog nivoa spoljnjeg duga povećane i otplate po tom dugu. U 2006. godini ti rashodi su iznosili 29,7 mil-iona eura, da bi za tri godine narasli na 86,3 miliona eura. Takođe, snažan priliv direktnih investicija rezultirao je i sve većim rashodima po osnovu dohotka od direktnih investicija. Sa 404 hiljade eura, koliko su iznosile plaćene dividende nerezidentima u 2006. godini odliv sredstava po ovom osnovu je dostigao u 2009. godini nivo od 65 miliona eura.

Grafik br. 14 - Rashodi na računu dohotka, 2006–2009. godina, hiljade eura


3.7.1.4. Tekući transferi

Transferi predstavljaju vrstu transakcije gdje jedan izvršioc transakcije pruža ekonomsku vrijednost drugom ali ne dobija ništa zauzvrat. Znači, radi se o unilateralnim transakcijama, gdje imamo isporuke roba ili doznake novčanih sredstava bez obaveze protučinidbe. U prošlosti su transferi obično bili vezani

122


za ratne odštete i pomoći na relaciji država - državi97, a danas je ovo veoma značajna pozicija u platnim bilansima zemalja koje imaju veliku dijasporu i radnike na privremenom radu u inostranstvu, što je i slučaj sa Crnom Gorom. Često se ovaj termin poistovjećuje sa terminom „doznake“ i vezuje za migra-cione procese.

Ovaj račun je tradicionalno u suficitu i na taj način značajno doprinosi kompen-ziranju deficita tekućeg računa platnog bilansa.

Tabela br. 17 - Račun tekućih transfera, hiljade eura

2006. 2007. 2008. 2009.Tekući transferi 90,207 59,379 73,060 85,377 Prihodi 108,555 100,761 109,308 117,681 Rashodi 18,349 41,381 36,248 32,304 1. Država 6,791 1,887 9,262 5,348 Prihodi 8,148 7,781 13,496 14,822 Rashodi 1,357 5,895 4,233 9,4742. Ostali sektori 83,416 57,493 63,797 80,029 Prihodi 100,407 92,979 95,813 102,859 Rashodi 16,991 35,487 32,015 22,830 2.1 Radničke novčane isplate 77,377 48,729 48,195 49,219 Prihodi 87,529 63,255 61,425 61,648 Rashodi 10,151 14,526 13,230 12,429 2.2 Ostali transferi 6,039 8,764 15,602 30,810 Prihodi 12,879 29,724 34,388 41,211 Rashodi 6,840 20,961 18,786 10,401

Izvor: CBCG, baza platnobilansnih podataka

Kao što se iz tabele može vidjeti, najveći priliv tekućih transfera usmjeren je ka stanovništvu (ostali sektori), dok su transferi državi kretali u opsegu od 7 do 13% ukupnog priliva.

97 Krugman, P. R. i Obstfeld, M. „Međunarodna ekonomija, teorija i politika”, Data Status, Beograd, 2009.

123


Grafik br. 15 - Struktura prihoda na računu tekućih transfera, %


Glavni dio tih prihoda čine radničke doznake (39%), nasljedstva, izdržavanja i drugi oblici pomoći (36%), te penzije, invalidnine i druga socijalna primanja.

Grafik br. 16 – Struktura tekućih transfera, prosjek 2007–2009. godina


Sljedeći grafik prikazuje strukturu priliva po zemljama u periodu od 2007. do 2009. godine. Kao što se može vidjeti, prednjače tekući transferi iz Grčke sa 22,6% učešća u ukupnom prilivu, zatim slijedi Srbija sa 19,6%, Njemačka 12,5% itd. Iz prikazanih 15 zemalja ostvareno je 90% ukupnog priliva tekućih transfera tokom zadnje tri godine.

124


Grafik br. 17 - Priliv tekućih transfera po zemljama, 2007–2009. godina, %


Ako se detaljnije pogleda struktura priliva prve tri zemlje tokom 2009. go-dine (analiza većeg broja zemalja i duže vremenske serije iziskivale bi mnogo vremena), vidjeće se da se 98,7% iznosa transfera koji dolazi iz Grčke odnosi na doznake u korist fizičkih lica. U slučaju Srbije 9,6% su doznake, 21,2% su nasljedstva, 66,8% su penzije, dok u slučaju Njemačke 21,3% se odnosi na doz-nake, 39,1% su nasljedstva, a 66,8% penzije.

Grafik br. 18 - Struktura priliva tekućih transfera po zemljama, 2009. godina, %


125


Priliv iz ove tri zemlje čini 50% priliva transfera u 2009. godini. Podsjetimo se da se ovdje radi o transferima, odnosno o slanju sredstava nerezidenata svojim porodicama u Crnoj Gori. Međutim, sasvim je realno pretpostaviti da su među ovim transferima obuhvaćeni i dohoci, pogotovo kad su u pitanju sredstva koja stižu iz Grčke. Naime, veliki broj Crnogoraca-pomoraca plovi na grčkim bro-dovima, neko ostaje na njima duže od šest mjeseci, neko kraće, tako da u praksi je teško to odvojiti i često se sve označi kao ista vrsta transakcije (sve kao do-hodak ili u ovom slučaju kao doznaku fizičkim licima).

Drugu po veličini priliva čini kategorija Nasljedstva, izdržavanja i drugi pok-loni i pomoći. Tu se radi o raznim poklonima, pomoćima iz inostranstva kako fizičkim tako i pravnim licima (na primjer nevladinim organizacijama). Karakteristično je da se sredstva svrstana u ovu kategoriju obično šalju preko kompanija koje se bave transferom novca (kao što je na primjer Western Union). Iz SAD, Ruske Federacije, Srbije, Njemačke i Švajcarske u posljednje tri godine stiglo je oko 60% ukupnih sredstava ove kategorije.

Grafik br. 19 - Struktura priliva kategorije nasljedstva izdržavanja i dr. pomoći po zemljama, 2009. godina, %


Rente, penzije, invalidnine i druga socijalna primanja su treća kategorija tekućih transfera posmatrajući po veličini priliva u periodu 2007–2009. godina. Ovdje je najvećim dijelom riječ o penzijama nastalim kao rezultat velikih migracija stanovništva iz bivše SFRJ u inostranstvo, kao i migracija iz Crne Gore u druge republike tadašnje zemlje. Oko 95% ukupnih priliva po ovom osnovu dolazi iz sedam zemalja.

126


Grafik br. 20 - Struktura priliva kategorije rente i penzije po zemljama, 2009. g, %


Po starom zakonu koji je definisao penziono osiguranje ljudi koji su proveli dio radnog vijeka van Crne Gore mogli su da biraju odakle će penziju primati, a novim zakonom ustanovljen je institut srazmjerne penzije tako da svaka država isplaćuje onoliko koliko je penzioner imao radnog staža u njoj. Pošto se radilo pretežno o zemljama sa većim životnim standardom (npr. Njemačka, Slovenija, Švajcarska itd.) penzioneri su se odlučivali za penzije iz inostranstva.

Osim transfera u vidu novca oni mogu biti i u obliku robe. To je posebno izraženo u slučajevima elementarnih nepogoda (zemljotresa, poplava, požara itd) ili ratnih dešavanja, egzodusa stanovništva itd, gdje se obično pomoć šalje u vidu robe. U Crnoj Gori je to naročito bilo izraženo za vrijeme sankcija i ra-tova u okruženju. Tada je najveći dio robe išao preko crvenog krsta. Nažalost, evidencija tih tokova je bila dosta štura i u raznim jedinicama izražena tako da se nije mogla uraditi procjena vrijednosti takve vrste pomoći. U normalnim okolnostima obim pomoći u robi je vrlo mali i obično se odnosi na građevinske instalacije (na primjer izgradnja mosta gdje kompletna oprema i izvođači dola-ze iz inostranstva, zatim donacije u vidu spomenika)98

98 Primjer donacije u vidu spomenika je spomenik Puškinu u Podgorici.

127


3.7.1.5. Povezanost faktorskih dohodaka i tekućih transfera i neophodnost praćenja ovih tokova

Faktorski dohoci su veoma slični tekućim transferima. Osnovna razlika je u tome što dohoci nastaju kao posljedica razmjene (za uloženi rad dobijate platu ili pak na investirani kapital ostvarujete dividendu), dok kod transfera ne pos-toji ta druga strana (dobijete na primjer poklon u vidu novca iz inostranstva, a da ništa za to ne morate za uzvrat dati). Statističari, odnosno računovođe bi rekli da kod transfera ne postoji „kontrastavka“ – dobijete nešto, a da pri tome nemate obavezu da pružite bilo kakvu naknadu za to. Međutim, u praksi nije uvijek lako napraviti razliku između dohotka i transfera. Takođe postoji različito tumačenje termina doznaka. Grupa autora (Adams, Page i Harrison)99 sve novčane pošiljke - doznake (eng. Remittance) svrstavaju u „jedan koš“ i govore o tri oblika doznaka:

1. Kompenzacije zaposlenih (eng. Compensation of Employees),2. Radničke zarade (eng. Workers’ Remittances) i3. Transferi migranata (eng. Migrants’ Transfers).

Sa druge strane, po metodologiji koju koriste statističari platnog bilansa ove tri stavke se međusobno metodološki razlikuju i shodno tome zauzimaju tri različite pozicije u platnom bilansu (kompenzacije zaposlenih spadaju u do-hotke, radničke zarade u transfere, a transferi migranata se evidentiraju na kap-italnom računu). Radi boljeg razumijevanja, slijedi primjer iz statistike platnog bilansa Crne Gore.

U Crnoj Gori posebno je interesantan slučaj vezan za pomorce. Naime, prema nekoj nezvaničnoj evidenciji oko 5000 Crnogoraca-pomoraca radi na stranim brodovima i svoje zarade šalju porodicama u Crnoj Gori (više o tome bilo je riječi u dijelu koji se tiče faktorskih dohodaka). U Zakonu o tekućim i kapi-talnim poslovima pojam rezidentnosti vezan je za vremenski period od šest mjeseci. Osoba koja radi duže od 180 dana ili šest mjeseci u inostranstvu sma-tra se nerezidentom. Isto važi i za pomorce. U praksi, pomorci provode na brodu godišnje od tri do devet mjeseci bez prekida. Za pomorce postoje razne vrste ugovora – najpovoljniji za pomorce su ugovori po kojima pola godine provedu na brodu, a pola godine kući (to su takozvani ugovori tipa 2+2 i 3+3,

99 Reinke, J. „Remittances in the Balance of Payments Framework: Current Problems and Forth-coming Improvements”, Seminar u CEF Slovenija, 2007.

128


dva mjeseca na brodu, pa dva mjeseca kući). Međutim najčešći ugovori su tipa 4+4 (četiri mjesecana brodu, četiri na odmoru), a najnepovoljniji 4+2 – znači u ovom slučaju provode na brodu godišnje više od šest mjeseci. Gledajući met-odologiju, oni koji provedu šest mjeseci plus jedan dan više na radu u inostr-anstvu su nerezidenti i novac koji šalju svojim porodicama, po važećoj met-odologiji, tretira se kao poklon, odnosno transfer. U slučaju da radi manje od šest mjeseci, pomorac se tretira kao rezident i isti taj novac koji šalje svojima sada ulazi u kategoriju faktorski dohodak. Pošto se novac pretežno šalje preko banaka, bankarski službenici često nisu u mogućnosti da znaju koliko je neko na brodu i taj novac klasifikuju kako oni procijene da je dobro. Zbog toga pos-toji opravdana sumnja da se dio transfera registruje kao dohodak i obratno.

U praksi, obično kada sredstva iz inostranstva šalju pravna lica fizičkim licima onda se smatra da se najvjerovatnije radi o dohotku, a kad fizičko lice šalje drugom fizičkom licu obično se to klasifikuje kao transfer. Međutim, moguće je da pravno lice uplati sredstva fizičkom licu na njegov račun u inostranstvu, a ovaj ta sredstva podigne i pošalje ih svojoj porodici u zemlju – dakle drugom fizičkom licu i to se svrsta kao transfer. Takvih slučajeva ima više i, takođe, u drugim oblastima, ne samo kod pomoraca. Zadnjih nekoliko godina slična je situacija bila u građevinarstvu – mnogo stranih državljana je radilo na izgrad-nji zgrada, puteva, tunela u Crnoj Gori. Sa stanovišta konačnog tekućeg računa ova nepravilnost ne pravi nikakve poteškoće osim što strukturno gledano nisu precizno odvojene stavke faktorskih dohodaka od tekućih transfera. Stoga, kod analize kretanja dohotka i tekućih transfera u platnom bilasnu Crne Gore pra-timo zajedno ove pozicije. Ovo je pojava koja postoji u svim zemljama koje prati ovu statistiku i pojava koja dovodi do neslaganja na globalnom nivou, gdje bi logično bilo da su prilivi jednaki odlivima.

Kao što se iz tabele može vidjeti, veća su neslaganja pojedinačno gledano kod kompenzacija (dohodak) i radničkih zarada (transfer) nego kad ih posmatra-mo zbirno. Razlozi za postojanje ovih razlika su brojni. Jedan od razloga jeste različito vremensko tretiranje pojma rezidentnosti (negdje godina, negdje pola godine) i tu dolazi do prelivanja transfera u dohotke i obratno. Međutim, kad pogledamo treći dio tabele, gdje su sabrani transferi i dohoci i gdje, takođe, postoji razlika između priliva i odliva na globalnom nivou jasno je da postoje i drugi izvori razlika. Tu se radi o primjeni različitih metodologija, nejedna-koj primjeni iste metodologije, različitim oblicima ali i različitoj efikasnosti

129


prikupljanja podatka i naravno nezamemarljivom toku ovih sredstava putem neformalnih kanala. Osim toga, i u Priručniku o platnom bilansu (BPM5) nisu najsretnije definisani ovi tokovi. Svjesni toga, kao i važnosti praćenja ovih ka-nala, Svjetska banka i MMF, uz brojne zainteresovane partnere, složili su se da se u okviru Ujedinjenih nacija formira radna grupa100 koja će raditi na no-vim standardima i definicijama u cilju što bolje evidencije vezane za tokove migracija i doznaka. Neke od sugestija radne grupe (kao prelazak sa termina „radničke zarade“ u termin „lični transferi“) biće date novim Priručnikoma za platni bilans (BPM6).

Tabela br. 18 - Kompenzacije zaposlenih i radničke zarade, 1999–2005, milioni USD

God. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Kompenzacije zaposlenih

Credit 40.850 39.986 42.119 48.048 58.081 66.370 71.770Debit 46.889 47.000 50.054 56.495 66.465 75.522 82.217

Neslaganje na globalnom nivou -6.039 -7.015 -7.935 -8.446 -8.384 -9.152 -10.447Radničke zarade

Credit 67.308 73.301 82.570 94.739 114.869 130.653 151.390Debit 59.194 62.012 67.370 77.472 81.128 90.717 97.416

Neslaganje na globalnom nivou 8.114 11.290 15.200 17.268 33.741 39.935 53.975Zbir kompenzacija zaposlenih i radničkih zarada

Credit 108.157 113.287 124.689 142.788 172.950 197.023 223.161Debit 106.083 109.012 117.424 133.966 147.593 166.240 179.633

Neslaganje na globalnom nivou

2.074 4275 7.265 8.821 25.357 30.783 43.528

Izvor: IMF, „Balance of Payments Statistics Yearbook 2006”, Part 2.

Naravno, sve ovo je jedan od izvora postojanja neto grešaka i omaški.

Osim ove karakteristike, zajednička osobina ove dvije pozicije jeste i ta što predstavljaju takve oblike transfera koji direktno ne zavise od ekonomskih kre-tanja u zemlji, odnosno od preformansi same privrede koja prima te transfere.

100 United Nations Tehnical Sub-Group on the Movement on Natural Person – TSG.

130


Međutim, itekako utiču na dešavanja u ekonomiji preko uticaja na životni stan-dard građana koji primaju sredstva, zatim utiču na cijenu rada (ima ljudi koji neće da se zaposle jer im je lakše da čekaju na pomoć iz inostranstva, a iznos te pomoći je veći od plate koju bi ovdje zarađivali da rade), na devizni kurs kod zemalja sa svojom valutom, na povećanu ličnu potrošnju, a time i na uvoz itd. Naravno, i jedna i druga kategorija povećavaju prihod i potrošne mogućnosti primaoca i samim tim jedan su od osnovnih razloga visokog spoljnotrgovin-skog deficita Crne Gore.

Ove dvije pozicije tekućeg računa zaslužuju posebnu pažnju kako statističara koji se bave statistikom platnog bilansa, tako i kreatora ekonomske politike zemlje jer se radi o veoma značajnim sredstvima za Crnu Goru. Sa stanovišta platnog bilansa, odnosno tekućeg računa ovi tokovi bitno utiču na finansir-anje deficita tekućeg računa, dok rashodna strana faktorskih dohodaka ukazuje koliko ekonomija Crne Gore plaća nedostatak stručnjaka iz pojedinih oblasti bitnih za razvoj ekonomije.

Ako posmatramo koliko godišnje Crna Gora ostvari prihoda od transakcija sa inostranstvom vidjećemo da prihodi od faktorskih dohodaka i tekućih trans-fera, gledano zbirno, u zadnjih sedam godina (2003–2009. godina) učestvuju od 13,8% do 28,1%.

Grafik br. 21 - Učešće prihoda od faktorskih dohodaka i transfera u ukupnim prihodima na tekućem računu, 2003–2009. godina, u %


131


Naravno, treba imati na umu da se ovdje se radi o registrovanim prihodima kroz bankarske kanale, osim u dijelu koji se tiče plata pomoraca gdje se radi i procjena. Znači, kad bi se obuhvatili i drugi prilivi koji dolaze u gotovini kroz neformalne kanale, pogotovo ljeti kad iseljenici dolaze u posjete, taj bi iznos bio veći. Hroničari su, pored ostalog, zapisali da je bilo godina u periodu pos-tojanja Kraljevine Crne Gore kada je pomoć naših iseljenika bila jednaka sumi njenog godišnjeg budžeta.101 Međutim, niko sa sigurnošću ne može kazati ko-liki je broj ljudi koji su se iselili iz Crne Gore ili koji, po raznim osnovama, privremeno borave i rade u drugim zemljama. Procijenjuje se da nije manji od polovine stanoviništva Crne Gore, dok neki tvrde da još jedna Crna Gora živi izvan njenih granica.

Koliki je procenat neregistrovanih prihoda nikada nije ni približno utvrđeno. Gospodin Olivije Bove102 iz švajcarskog Državnog sekretarijata za ekonomske poslove (SECO) je dao podatak koji se bazira na istraživanju iz 2007. godine, da srpska dijaspora novac uglavnom šalje preko komšija i prijatelja (80 odsto), vozača autobusa (15 odsto) ili poštom (5 odsto) što govori da značajna svota transfera stiže neformalnim kanalima.

Dalje, prihodima od ove dvije kategorije tekućih transakcija ublažava se debal-ans koji postoji u robnim transakcijama Crne Gore sa inostranstvom. Tokom 2003. i 2004. godine ovi prihodi su pokrivali polovinu robnog deficita.

Grafik br. 22 – Pokrivenost robnog deficita prihodima od faktorskih dohodaka i transfera, 2003–2009. godina


101 Časopis “Dijaspora” br. 4.102 Internet: www3.serbiancafe.com/lat/diskusije.

132


O kolikom se iznosu sredstava radi možda će se najbolje shvatiti ako se ovaj iznos uporedi sa godišnjim prihodom koji Crna Gora ostvari od izvoza roba, kao i izvoza svog glavnog robnog proizvoda - aluminijuma. U 2009. godini, priliv po osnovu faktorskih dohodaka i tekućih transfera činio je 95% prihoda ostvarenih izvozom roba te godine, odnosno to je bio 2,5 puta veći prihod od prihoda ostvarenog prodajom aluminijuma. U 2007. godini, godini kada je ekonomija Crne Gore ostvarila rekordan izvoz roba od 483 miliona eura, pri-hodi od ove dvije kategorije tekućeg računa iznosili su 42% ukupnog prihoda od izvoza, odnosno 80,8% prihoda ostvarenog od izvoza aluminijuma.

Grafik br. 23 – Prihodi ostvareni od izvoza roba, izvoza aluminijuma i prihodi od faktorskih dohodaka i transfera, 2006–2009. godina

Izvor: CBCG, Godišnji izvještaji glavnog ekonomiste

Pretpostavka je i da se znatan dio uvoza roba finansira iz ovih izvora.

Takođe, doznake iz inostranstva utiču i na životni standard građana i tu se sada javlja pitanje vezano za bruto domaći proizvod – da li je BDP najbolji poka-zatelj životnog standarda građana Crne Gore ili postoji neki bolji pokazatelj? Kraći osvrt na ovo pitanje biće dat na kraju dijela o transferima i dohocima.

Osim prihodne, značajna je i rashodna strana. Jedna od veoma korisnih infor-macija za kreatore ekonomske politike mogao bi biti i podatak o tome koliko godišnje Crna Gora plati usluge stranih stručnjaka iz raznih oblasti u cilju raz-voja domaće ekonomije i shodno tome moguće je planirati ulaganje u projekte obrazovanja, prekvalifikacija, itd.

133


U svakom slučaju, definitivno je da se i kod transfera i kod faktorskih dohoda-ka radi o značajnim sredstvima koji itekako utiču na ekonomiju Crne Gore i da se treba potruditi i što bolje statistički obuhvatiti ove tokove.

Osim toga, u zadnjem periodu snažno raste interes za praćenje ovih tokova i to sa dva aspekta. Prvi se tiče veoma značajnih novčanih sredstava koja se transferišu iz jednih zemalja u druge utičući na taj način na zbivanja u ekonomi-jama velikog broja zemalja, posebno na zemlje u razvoju. Drugi je teoretski as-pekt gdje se pokušava definisati uticaj ovih tokova na blagostanje zemalja koje primaju ta sredstva. Nedavno dostupni podaci103 pokazuju da su zvanično zabilježene doznake prema zemljama u razvoju dostigle nivo od 338 milijardi dolara u 2008, a da su po procjeni, urađenoj od strane Svjetske banke na osnovu kvartalnih poda-taka, u 2009. godini projektovane na 317 milijardi dolara (to je više od 80 puta veći iznos od bruto domaćeg proizvoda Crne Gore). Očekivao se značajniji pad doznaka zbog Globalne finansijske krize ali očigledno da osim što je kriza uti-cala na smanjeni obim novih migracija nije bilo velikog efekta u vidu povratka postojećih doseljenika. Indija, Kina i Meksiko su zemlje koje primaju najviše doznaka. Straubhaar i Vadean104 ističu doznake kao veoma važan izvor kapitala za zemlje u razvoju. Pri tome, napominju da su one u 2002. godini iznosile 2,4% ukupnog BDP-a, 8,2% ukupnog izvoza, odnosno 10,4% ukupnih inves-ticija zemalja u razvoju. To je posebno bilo izraženo kod manje razvijenih ze-malja ove grupacije. Tako je na primjer priliv doznaka činio 216% vrijednosti izvoza Gaze, 90% izvoza Zelenortskih ostrva, 75% ukupnog izvoza Albanije i Ugande, preko 50% izvoza Bosne i Hercegovine, Sudana i Jordana.

Veliki je broj studija urađen u cilju utvrđivanja efekata priliva doznaka, odnos-no transfera na domaću ekonomiju. Jedna od pozitivnih strana doznaka jeste ta da se radi o stabilnim finansijskim tokovima, stabilnijim od drugih finansi-jskih tokova kao što su direktne investicije, portfolio investicije, krediti i slično. Razlog tome leži u činjenici da se sporo mijenja broj stranih radnika čak i za vrijeme velikih kriza, kao što je Globalna finansijska kriza. Sa druge strane, negativne strane se ogledaju kroz uticaj doznaka na stabilnost kursa domaće

103 World Bank, „Migration and Development Brief 11”, 2009.104 OECD: “Migration, Remittences and Development“, 2005.

134


valute zemlje primatelja (u vidu apresijacije deviznog kursa), uticaj na porast cijene rada, na motivisanost za rad, ličnu i investicionu potrošnju itd. Kad je riječ o ukupnim efektima na stopu privrednog rasta zemalja u razvoju veći broj studija pokazuje više negativno, nego pozitivno dejstvo.

Međutim, upravo zbog utvrđenog uticaja na ekonomiju zemalja koje su značajni primatelji doznaka, što Crna Gora jeste, neophodno je pažljivo pratiti i kvanti-fikovati ove tokove.

3.7.2. Struktura i karakteristike kapitalnog i finansijskog računa

Drugi osnovni račun koji čini platni bilans jeste kapitalni i finansijski račun. To je račun koji nam objašnjava kako se finansira tekući račun (slučaj deficita) ili gdje se plasira višak sredstava tekućeg računa (slučaj suficita), a odnosi se na:

Kapitalne transfere i nabavku ili prodaju neproizvodne, nefinansijske ak- •tive (kapitalni račun) i na Finansijsku aktivu i pasivu • 105 (finansijski račun).

U slučajevima kada imamo suficit na tekućem računu, saldo na kapitalnom i finansijskom računu biće negativan (zbog balansa) i pokazivaće nam gdje je iskorišćen taj višak sredstava tekućeg računa (da li su povećane devizne rezerve zemlje, da li je povećan obim ulaganja i kreditiranja inostranstva ili su porasla sredstva na takozvanim deviznim računima). Kod zemalja sa deficitom tekućeg računa, kapitalni i finansijski račun objašnjava iz kojih izvora se finansira taj deficit. Iz prethodne rečenice dalo bi se zaključiti da je tekući račun taj koji diktira kretanja na cijelom računu platnog bilansa. Međutim, u zadnje vrijeme nije tako. Snažan razvoj finansijskog tržišta, pojava mnoštva novih finansijskih instrumenata doveli su do bogate ponude stranog kapitala u vidu direktnih i portfolio investicija i kredita. Sve to, pogotovo u slučaju Crne Gore, imalo je direktne posljedice na sve pozicije tekućeg računa (robe, usluge, faktorski do-hoci i transferi). Tokom zadnjih nekoliko godina priliv stranih direktnih inves-ticija direktno je uticao na snažan rast uvoza roba i usluga, rast odliva sredstava u obliku faktorskih dohodaka (u obliku dividendi, kompenzacija zaposlenih) i

105 Aktiva predstavlja potraživanja prema nerezidentima, dok pasiva predstavlja dugovanje prema nerezidentima.

Documents

PLATNI BILANS CRNE GORE - TEORIJA I PRAKSA · 68 PLATNI BILANS CRNE GORE - TEORIJA I PRAKSA alja koje su uspjele održavati i finansirati veći deficit od navedenog tokom više godina