Karei van Loon Tb(C strasti Naslov izvornika K. G. van Loon De passievrucht Copyright 1999/2001 Karei Glastra van Loon Za nakladnika Lidija are Urednica Tatjana ormaz Prijevod s engleskog i lektura Tanja Mato i Nakladnik MARJAN TISAK d.o.o. Split Tisak Marjan tisak d.o.o. Split CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveuili na knji nica u Splitu UDK 821.112.5-31 = 163.42=03.111 LOON, Karei Glastra van Plod strasti / Karei van Loon; . Split: Marjan tisak, 2003. cm.- (Biblioteka Bestseler) engleskog - 240 str.; 21 Prijevod djela: De passievrucht; prevedeno s Autorova slika. engl, jezika ISBN 953-214-105-7 ISBN 953-214-105-7 biblioteka" B c sffi&&fffe r " Karei van Loon (PlbcC strasti Od poetka skoro svako srce koje je ikada slomljeno slomljeno je jer je uvijek postojao mu karac na kojeg se mogla svaliti krivnja. Dolly Partori, "Nije Bog taj koji je stvorio podivljale anele" 1 Vozimo se prema bolnici utei. Ellen je za volanom, a ja brojim kamenie na makadamsko j cesti kojom auti jure kao da su na ratnom pohodu. Ellen prvo vozi prebrzo, pa presporo. Uope ne pogledava prema kontrolnoj ploi. Ne ka em ni ta. Pokraj nas prolazi sve vi e reklamnih panoa. BUDUNOST JE STIGLA. TO POSLOVNOG OVJEKA INI SRETNIM? "Novac", ka em. " to?" "Ni ta, ni ta." Parkiramo automobil u betonskoj utrobi bolnikog kompleksa. Hodamo ulicama koje su prepune ljudi odjevenih u trenerke, te ljudi koji guraju invalidska kolica. Na trgu, uoljivom po vonju pr enog ulja i uvelog cvijea, sastav svira cigansku glazbu. "Ovdje skreni lijevo", ka em. "Tamo je dizalo", odgovori mi. Promatram njeno lice u odsjaju staklene povr ine. Napetost je izbrisala i zadnje t rake boje s njenih usana. "Ne znam kako u to podnijeti ..." rekla mije. "Ako mi ka u ono ega se pribojavam ..." Pro lo je vi e tjedana otkako je dovr ila tu reenicu. "Molim vas, sjednite", rekao nam je lijenik. Kada smo sjeli, nastavio je: "Bojim se da nemam dobre vijesti za vas." Vidim da se Ellen ukoila. Pognula je glavu tako da joj je brada dodirivala prsa, pogleda prikovana za pod. 9 'KardvanLoon "Pogotovo za vas, gospodine." Ona se odjednom uspravila, izbacila bradu. Vidim je krajikom oka. U jednom je tre nutku pogledala prema meni. Odjednom sam postao svjestan da sam se pre-znojio; o djea mi se prilijepila uz tijelo, mokra i hladna. "Sterilni ste. Ne samo da ne mo emo uiniti ni ta povodom toga, ve - znam da e vas ovo p omalo okirati - oduvijek ste bili." Prvo to sam osjetio, barem prvi osjeaj kojeg se mogu sjetiti nakon to je lijenik pre stao priati, bilo je olak anje. Mora da se dogodila neka ogromna pogre ka. Kartoni su zamijenjeni, do lo je do pogre ke u rezultatima testiranja; netko drugi istog imena i prezimena sada sjedi u nekoj drugoj lijenikoj ordinaciji i u ovom trenutku slu a rijei: "Gospodine, s vama je sve u redu. Va a je sperma zdrava kao dren." "Ali to je nemogue", odgovorio sam. "Ja imam dijete. Imam trinaestogodi njeg sina!" Ve du e vrijeme sjedimo u ti ini. Ni ta se ne mie. Nitko se ne mie. Cijeli bolniki komple s od betona, elika i stakla, otvori za dizala, hodnici, mrani prolazi za zvonjavom

, kuckanjem, te uzdisanjem cijevi, sobe sa krevetima u kojima su ivi, kao i umirui ; posjetitelji, lijenici, studenti i sta isti - svi su za trenutak utihnuli. Sada njo st je zaustavljena u jednom jedinom trenutku, jer pro lost iza nje upravo je ekspl odirala. Ellen je pogledala prema lijeniku. Lijenik je pogledao prema meni. Moj je pogled l e ao na uokvirenoj fotografiji tono iza lijenikove glave: djeak i djevojica na skijama , vedro nebo bez traka oblaka i snje ni vrhunci u pozadini. Znam da je nakon toga ivot krenuo svojim normalnim tijekom. Kao odrasli ljudi oti l i smo porazgovarati o tome kako stvari stoje. Zatim smo se odvezli kui, Ellen 10 Ttodstrasti i ja, prolazei onim istim cestama, pokraj poznatih reklamnih panoa, kroz onaj ist i prijetei promet. Znam da se to dogodilo, ali ne sjeam se. Jedino ega se mogu sjetiti je njeno pitan je kada smo skrenuli u na u ulicu. " eli li rei Bou?" upitala je. elim li rei Bou? elim samo jedno: elim da ono to je danas reeno nikada nije izgovoreno, elim da se dan a nji dogaaji nisu dogodili. Nerazumno je to eljeti, znam, ali ne mogu se rije iti tog osjeaja. Zanemariti ga bilo bi puno gore. Tako u mislima preispitujem svoje star e odluke, razmi ljam o svemu to sam rekao prije. Obnavljam nedavne dogaaje da bih mo gao sauvati one stare. Gdje bih rekao da, sada ka em ne. Gdje bih odluio djelovati, sada odluujem biti pasivan. Gdje bih popustio njenim eljama, mislei da su to i moje elje, sada je u potpunosti odbijam. "Ne, ne elim dijete s tobom. Ve imam svoje dijete i ono mije dovoljno. Neka i tebi bude dovoljno." Znam da na ovaj nain riskiram na u ljubav i da, ako ovako nastavim, mi neemo imati b udunost - ali svejedno to inim. Sada to inim. Zato to postoji samo jedna stvar te a od ivota bez budunosti, a to je ivot bez pro losti. 11 2 Dakle, Bo ipak nije zaet jedne tople ljetne veeri na stra njem sjedalu utog Renaulta 5. Svoju bradu koja je lagano isturena prema naprijed, tako da izgleda kao da je pogre no postavljena, nije naslijedio od mene. Njegove oi, jednake boje kao i Moni kine, nemaju oblik mojih oiju kao to su to govorili svi koji su poznavali Moniku. i njenica daje njegova lijeva noga za pola broja manja od desne, jednako kao i moj a - ista sluajnost. Zadnjih se dana esto sjetim jednog retka iz Evanelja po Filipu. "Dijete koje ena no si nalikovat e njenom voljenom. Ako je to njen mu bit e mu slian. Ako je to njen pre ljubnik, nalikovat e njemu." Jednom sam, prije nekih 5 godina, taj redak proitao Bou. Sjedili smo za drvenim s tolom u kuhinji, pod piramidom svjetlosti, sa gomilom crtaeg papira i nao tre-nih o lovaka ispred nas. Crtao sam Bou Kuu znanja. Prvo sam nacrtao tlocrt, a zatim pre dnju i bonu stranu kue. "Prva soba u Kui znanja", rekao sam mu, "je Soba istinskog znanja. Tu mo e pronai cje lokupno znanje koje posjeduje u ovom trenutku. Iza nje le i puno vea soba, Soba mogue g, sa svim stvarima koje mo e otkriti u ivotu, ako po ivi dovoljno dugo i ako ostane dov oljno znati eljan." Boje zakotrljao olovku po stolnjaku. Izmeu prednje i stra nje sobe ostavio sam prazan prostor. "To je Bo ja soba tame", rekao sam. "Nitko ne zna tono koliko je velika. Bilo koja svjetlost koja u nju ue 12 Tbctstrasti u trenutku nestane. Jedini nain na koji mo e vidjeti ne to iznutra jest da pusti oi da t i se naviknu na tamu. Tada e na trenutak vidjeti stvari za koje nikada ne bi ni po mislio da su mogue." "Postoje ljudi", rekao sam, "koji se toliko upla e onoga to su vidjeli unutra, da z alupe vratima te sobe i nikada ih ponovno ne otvore. Postoje i ljudi koji postan u toliko ovisni o onome to vide, da rijetko ili nikada vi e ne izau iz nje. Bo ja soba

tame je najarobnija, ali i najopasnija soba u kui." Kua znanja imala je i veliki tavan, nazvao sam ga Smetli tem znanja. "Tu mo e pronai na jneobinije stvari. Zabavne, beskorisne stvari, kao to je Teorija o ravnoj Zemlji i li 10 Zlatnih pravila za debitante. Ali mogu se pronai i predivne, korisne stvari , kao to je Bo anska geometrija i Evanelje po Filipu." "O emu se tu radi?" upitao me Bo. Oti ao sam do police s knjigama i izvadio knji icu punu dopisanih komentara i usklinika. Nasumino sam odabrao jedan ulomak i proitao g a Bou. Bio je to dio o preljubniku. "Stoje to preljubnik?" upitao me Bo. "To je osoba koja voli drugu osobu, ali samo iz zabave." "A ljubav inae nije zabavna?" Pravio sam se da to nisam uo. Na najjednostavnija je pitanja nekada najte e dati od govor. Nacrtao sam i posljednju sobu u kui: malu ni u u slobodnom dijelu tlocrta. "Ova soba nema prozore, " rekao sam. "Osvijetljena je sa samo jednom aruljom koja visi sa stropa. To je soba u kojoj se nalaze stvari koje bi bilo bolje ne znati . Zove se Odaja patnje." Bo se nagnuo preko stola daje bolje pogleda. "Ide li ti tamo ikad?" "Da", odgovorio sam, "idem tamo nekada." 13 CKaretvanLoon Tko je preljubnik kojemu Bo nalii? Jedina osoba koja to zna i koja bi mi mogla rei je Monika. Monika je mrtva ve deset godina. Tada sam mogao, tek mi sada pada na pamet, pridodati jo jednu sobu tlocrtu Kue zna nja: Sobu beznaa. " to je tamo?" upitao bi me Bo. Tada bi mu odgovorio, "Ni ta, u tome je stvar. To je soba kao iz groznog sna; mjesto na kojem mo e provesti cijeli svoj ivot tra ei ne to to i moralo biti tamo, a ono ti samo izmie ba kada misli da si uspio. To je soba gdje se nalazi cjelokupno znanje koje bi htio, ali iz ovog ili onog razloga ne mo e bit i pronaeno." elim li povesti Boa u tu sobu? 14 3 Imam kutiju punu slika jo iz vremena kada je Monika bila iva. Planirali smo ih pol ijepiti u tri albuma s koricama od umjetne crne ko e, koje je kupila na Kraljiin da n. Nikad to nismo uinili. Kasnije je Ellen uzela albume i u njih stavila druge sl ike - njene, moje i Boove. Monikine slike su jo uvijek bile u onoj kutiji na dnu ormara, gdje su le ale godinama a da ih nisam ni pogledao. Sada sam ih izvadio. S poda moje radne sobe mnoge Monike gledaju u mene, pet godina mog ivota u Ko-dakov im bojama le i na podu. Monika u hotelskoj sobi na obali Bretanje. Trudna je ve tri mjeseca, jutro je i d osadna sunana svjetlost ulazi kroz prozor. Ona nosi otkopanu i zgu vanu svijetlo-pla -vu mu ku ko ulju. Ruke joj poivaju na golom trbuhu, kao da eli za tititi svoje dijete. Njezine blijede noge vise s ruba visokog kreveta od kovanog eljeza. Za vrijeme tr udnoe te ko je podnosila jutra, ak i nakon to su prestale jutarnje munine. U Bretanji smo znali svako poslijepodne etati po pla i i udisati morski zrak, da oisti na a grads ka plua. Promatrali bi galebove, tra ili koljke i morske zvijezde medu travom obrasl im stijenama koje su se osu ile nakon oseke. Jednog smo dana prona li mrtvu ovcu koj u su pojele ribe i ptice. Osakaena je ivotinja samo le ala, zurei u nas praznim onim d upljama, kao neko srednjovjekovno prokletstvo. Po urili smo se natrag u hotel. Monika na pla i u Noordwijku. Od glave do pete je umotana u veliki prugasti crveno -bijeli runik za pla u. Nos joj se sjaji od ulja za sunanje. Bilo je to na e prvo 15 'KardvcmLoon zajedniko ljeto. Nije smjela biti dugo na suncu. Crvena joj je kosa po utjela. Bije la joj je ko a pocrvenjela. Put u Noordwijk jednog vedrog i toplog srpanjskog dana bila je moja ideja. Monika se slo ila poi, ali samo zbog injenice ( to mije tek kasni je priznala) da smo se kratko poznavali, pa nije eljela biti zanovijetalo. "Koliko dugo mo e izdr ati na suncu?" upitala me dok smo koraali kroz vrui pijesak, tra e neko mirno mjesto. "Satima", odgovorio sam. "A ti?" "Ne ba dugo."

Smatrao sam njeno tijelo oaravajue lijepim, ali tog sam dana otkrio breme koje je morala podnijeti za tu ljepotu. Nismo ostali dugo, a dok nismo bili u moru (gdje smo se prskali i gdje sam je uzeo u naruje na splavi i ljubio so\ s njenog lica, i gdje smo izveli vatrenu scenu zanesenih ljubavnika kao iz nekog filma B kateg orije), ona je bila prekrivena onim velikim runikom za pla u. Svejedno, tog je posl ijepodneva izgorjela. Godinama koje su uslijedile, esto bi oti li zajedno na pla u, a li nikada vi e za vrueg srpanjskog dana. Ima nekoliko slika na kojima smo nas dvoje skupa. Na najveselijoj vozimo veliki mu ki bicikl. Monika je na sjedalu, prote e noge da bi dohvatila pedale. Ja sam na s tra njem dijelu, jednom sam je rukom obuhvatio oko struka a drugom ma em fotografu. Pitam se tko li je slikao tu sliku i kada? Ako u suditi prema Monikinoj frizuri, bilo je to prije no stoje Bo roen. Nakon poroaja pustila je kosu. Ba kada je odluila da e se ponovno o i ati nakratko, razboljela se. Pokopana je sa dugom kosom. Sada sa m se sjetio tko nas je slikao: moj otac. Bicikl pripada mom ocu. Monikine su hlae umrljane bojom. Fotografija je slikana na Ceintuurbaanu, preko puta Sarphatipar ka. Upravo smo kupili kuu preko puta samog parka. Moj nam je otac pomagao u ureiva nju. 16 TbcCstrasti Tijekom prva dva tjedna koliina se posla dnevno poveavala umjesto da se smanjuje. Nakon to smo ostrugali zidne tapete, otkrili smo da se buka mrvi. Kada smo sru ili o bje eni strop, vidjeli smo pljesnive grede. Dimnjak je imao ogromnu pukotinu na se bi. Drveni je pod ispod kuhinjskih elemenata istrunuo. "To ste trebali odmah uoiti", prigovarao je moj otac, vi e sebi nego meni. "Gdje ovj ek uope gleda kada ide kupovati kuu?" "Veinom kroz prozor", odgovorio sam. Osim na park, imali smo pogled i na svraje gnijezdo. Kada sam prvi put vidio ovu kuu, ptice su marljivo popravljale svoj krov nad glavom. Vrijeme je bilo prijetee i vla no, i veliko je gnijezdo pretrpilo oitu tetu. Dvije su ptice letale amo-tamo n osei granice. Mora daje bio travanj ili svibanj. Fotografija na biciklu snimljena je dva mjeseca kasnije. Iza parkiranih automobila vidi se glog u cvatu. Bojanje je kue bio zadnji od poslova. Nedugo nakon toga smo se uselili - prvo Monika, ja slijedei dan. Toga su ljeta svrake odgojile tri mlada ptia. A Monika je ostala trudna. 17 4 Bilo je to ljeto ispunjeno dogaajima koji su se pojavili po prvi put u mom ivotu. Prvi sam put ivio s nekim. Prvi sam put uo rijei "vazopresin" i "glicogenoliza". Pr vi sam se put evio u autu. Prvi je put ena zatrudnjela sa mnom (ili sam barem tako mislio). Prvi sam put vidio crvenorepog kosa u Amsterdamu (na Gerard Doustraatu ). Prvi sam put razmi ljao o rijeima "Ludo bi bilo ismijavati romantiara: romantiar j e u takoer u pravu" (Ortega y Gasset). Prvi (i zadnji) put da sam spavao sa dvije ene istovremeno. Prvi put da sam oca smatrao sebi ravnog, jer moj je otac mene t akvim smatrao. To je bila promjena koju nisam oekivao, i koja me dirnula gotovo k ao i Monikine fizike promjene. (Mnogo prije no to joj je trbuh poeo rasti, promijen io se oblik njena lica, mekoa kose i podatnost grudiju. Nisam mogao vjerovati da ljudi to nisu primijetili tako dugo vremena. Zar je zaista nitko nije zbilja pro matrao - ak ni njena vlastita majka? Ne, posebno njena vlastita majka.) Moj je otac ovjek koji je sam sebe nainio onim to jest - to su njegove vlastite rij ei. ivot mu je lo e zapoeo, bio je slaba an i bole ljiv djeak. Kada je imao trinaest godi a, zapoeo je rat. Nakon tri mjeseca, izgubio je oca. Ne zbog rata, ve glupe sluajno sti. U ulici blizu mjesta gdje su ivjeli moji djed i baka, gradila se kua. Radnici su upravo postavili najvi u gredu, i moj je djed zastao gledajui kako si radnici es titaju i kako jedan od njih, stojei na privr enoj gredi, baca kapu u zrak i hvata je. "Da moj otac nije zastao gledajui", priao mi je otac, "tramvaj ga nikada ne bi ud ario." Ipak, gledajui 18 'Plod strasti vesele radnike, moj je djed i ao prijei ulicu tono ispred tramvaja broj 4. Njegove s u noge bile toliko zgnjeene elinim kolima tramvaja, da su ih u bolnici morali amput

irati. Rana na njegovoj lijevoj nozi (odnosno patrljku) se inficirala. Infekcija je prerasla u unutarnju. Deset dana nakon nesree, moj otac vi e nije imao oca. "Nikada nisi nauio stoje to borba", rekao bi mi otac svaki put kada nije mogao sh vatiti moje pona anje. to sam drugo mogao nego priznati da je u pravu, i non alantno dodati, "Ali nije li to upravo ono to si elio -pobrinuti se da mi ivot bude lak i neg o stoje tvoj bio?" Nakon rata, obitelj mom ocu nije mogla platiti nastavak kolovanja, i on se uskoro zaposlio kod graevinskog poduzetnika; ironino, bio je to isti onaj poduzetnik ija je tvrtka gradila kuu koja je mog djeda ko tala ivota. Pedesetih godina, kada je vein a Nizozemske bila jedno veliko gradili te, moj je otac napredovao od svaijeg po-trka do predradnika. Godine 1961. ne samo daje o enio tri godine stariju pjevaicu iz je dnog amsterdamskog nonog kluba, ve je zapoeo i svoj vlastiti posao: u deset godina tvrtka Cornelis Minderhout opskrba i izgradnja je uinila mog oca imunim ovjekom (ia ko bi se dana nji noveaioc riches1 nasmijali "na em obiteljskom bogatstvu", kako gaj e moj otac zvao - imali smo dovoljno novca za kuu sa dva posebna stana u Abcoudeu , te brod na vesla na rijeci Gein). Godinama sam svog oca smatrao svemoguim, dojmljivom pojavom koja je u stanju izgr aditi kupolu na mojoj sobi u potkrovlju jednakom lakoom kao to je u stanju napravi ti punu tavu paelle2, rastaviti motor na eg Volva Amazone ili organizirati zabavu za sto ljudi (proslavu 15. godi njice tvrtke Minderhout izgradnje), 1 novopeeni bogata i 2 panjolsko jelo koje ukljuuje koljke, dagnje, kampe, unku, gra ak, piletinu, ri u, cele , razne zaine ... 19 'KgrvcmLoon je maioniar izvodio trikove, a moj otac plesao ^hgue3 sa pjevaicom, zapanjujue lijep om crnkinjom. Moj je otac enskar, i iako ne znam je li ikada varao moju majku, te k o mije zamisliti da nije. Moja je majka bila, ve sam prije rekao, tri godine starija od mog oca, a kada su se sreli ona je radila kao pjevaica (" ansonjerka", rekao bi moj otac) u jednom klu bu. Bila je izrazito lijepa ena, sa visokim jagodicama i punim usnama, koje su na njenim fotografijama za javnost uvijek bile nagla ene tamnim, sjajnim ru em za usne . Slike s vjenanja jasno pokazuju koliko je moj otac bio ponosan na svoj trofej. Tono devet mjeseci kasnije majka me rodila. "Tvog sam oca upoznala u zadnji as", p riala je poslije. "Zapravo sam mislila da sam pre-stara za djecu." U vrijeme mog roenja moj je otac bio na gradili tu u Leeuwardenu. Kada se vratio kui te veeri, ja s am le ao u kolijevci, okupan i napudran. Podigao me, pogledao moju majku i samozad ovoljno rekao, "Nisam li ovaj put obavio dobar posao?". Godinama kasnije, kada m u je moja majka to predbacila, on jo uvijek nije imao pojma daje ne to krivo rekao. Tada sam imao est godina i nepogre ivo sam osjetio da je moj otac povrijedio moju majku, zbog toga se izmeu nas stvorila jo vea rezerviranost. "Tvoj otac", rekla mi je majka kada je do lo vrijeme da napustim kuu, "te je uvijek mnogo volio." injenica daje ona to morala rei vjerojatno je govorila dovoljno. (N a samrti mije rekla, "Tvoj me otac uvijek mnogo volio. Ali mo da ja njega nisam vo ljela dovoljno. Kasnije vi e nisam ni mogla." Nisam se usudio pitati stoje time mi slila.) Ali novi ivot mijenja sve - ak i, pogotovo, odnos izmeu oca i sina. 3 nacionalni ples Dominikanske Republike i dijela Haitija 20 Plod strasti Mojim smo roditeljima za Monikinu trudnou rekli jednog lijepog, zaka njelog ljetnog dana u rujnu, dana koji je odluio nadoknaditi hladno, ki no ljeto koje smo imali. Stigli su kasno poslijepodne, kada je sunce prekrivalo drvee zlaano utom sumaglicom . Pravo vrijeme za a u dobrog vina. (Moj se otac razumio i u vina. Veliku je pa nju p osveivao svom vinskom podrumu, u kui u Abcoudeu, o kojem su, na njegov veliki pono s, pisali i u lokalnim novinama. Za ovu sam posebnu prigodu potra io savjet u enot eci na Frans Halsstraatu, i napokon se odluio za crni Bordeaux, s punom aromom i primjesom hrasta, koji u ustima ostavlja okus s laganim da kom vanilije.) Monika j e u kuhinji pripremala polentu s gorgonzolom, s tri vrste gljiva, te umakom od ip ka. Kako je francuski prozor na ulazu u kuu bio otvoren, ulina vreva i mirisi iz k

uhinje izmamili su uzdahe mojim roditeljima, koji su se sjetili gradia u Francusk oj kojeg su posjetili toga ljeta, gdje su znali satima ljenariti u ulinim kavanama s bocom dobrog vina na stolu i knjigom u ruci. Moj je otac bio impresioniran mo jim izborom vina. Nazdravili smo dobrom ivotu, i kako sam Moniki odnio njeno pie u kuhinju, nitko nije primijetio daje pila sok od gro a umjesto Bordeaux. Otac i ja smo jo jednom dobro odmjerili posao koji smo obavili tog ljeta (veinu su posla obavili on i Monika, jer sam ja bio prezaposlen svojim poslom - napokon, trebalo se od neega i ivjeti), dok je moja majka pravila dru tvo Moniki u kuhinji. K ada je veera bila spremna, i kada smo svi sjeli za stol, rekao sam, "Monika i ja vam imamo ne to rei." Tada sam namjerno za utio na trenutak, kako se i oekuje, pogleda o moju majku, oca, a zatim opet majku. Moja se majka blagonaklono nasmije ila, na tako dobro poznati nain, a moj je otac zami ljeno zurio u stolnjak, kao da prouava u zorak. "Trudni smo", izbrbljao sam, i zvualo je nespretno i smije no, kao stoje i bilo. Ne mo e roditeljima rei ne21 'Kg.reCvanLocn to tako intimno, shvatio sam (vezano je za seks, kad malo razmisli ), ali stvar je ve bila na otvorenom, a uostalom poku aj odugovlaiti trudnou. Moja se majka rasplakala. To sam i oekivao. Plakala je mnogo i bez muke, sa vesel jem. (Bila je ivi dokaz da su ljudi koji misle daje plakanje znak slabosti u kriv u. "To to neu biti s vama da vidim kakav e biti tvoj odnos sa Boom, "rekla mi je na samrti, "to je ono to me najvi e boli." I tada je plakala. Ali umrla je u miru.) A li kadaje moj otac poeo plakati, to me je duboko dirnulo. Ustao je, do ao do mene i zagrlio me. Nelagodno sam stajao, u zamci izmeu stola i stolice, i osjetio kako mu ramena dr u. Tada se nagnuo prema natrag i pogledao me ravno u oi. Obrazi su mu b ili vla ni, ali imao je veliki smije ak na licu. "Od sada nismo vi e otac i sin", reka o je. "Obojica smo oevi." Onda je oti ao do Monike i nju zagrlio, zatim je zagrlio moju majku, i moja je majka njega zagrlila, a onda Moniku, i tek smo tada servir ali jelo i napunili a e. (Oti ao sam u kuhinju i kada sam se vratio sa tetrapakom sok a od gro a, svi su se nasmijali na em malom lukavstvu.) Priali smo o svaemu i niemu, a p ogotovo o tome kako je to kad oekuje dijete. Shvatio sam da je moj otac bio u prav u: po prvi put smo ravnopravno razgovarali jedan s drugim. Nakon to su moji roditelji krenuli kui, Monika i ja smo im mahnuli zbogom s francu skog prozora. Tada smo sjeli na kau, blizu jedno drugom, i promatrali kako svijee ugodno trepere na zaka njelom ljetnom povjetarcu kroz otvorena vrata, i dugo smo v remena sjedili u ti ini. Tri dana kasnije Monika je oti la k roditeljima u Ro-ermond. "Bolje da ne bude tamo kada im ka em", rekla je. A kada se vratila kui: "Dobro je to nisi bio tamo." 22 5 Prvi put se ne zaboravlja olako, ali ono ostalo ... Moje je sjeanje slino sustavu arhiviranja nekakvog pijanog arhivista: puno je rupa i improvizacija; ladice su pale na pod, a papiri nepromi ljeno sakupljeni. Nekada znaju proi mjeseci bez ikakv e pohrane podataka, a zatim posao postaje grozniav i povr an. U glavi imam uredski ormar za odlaganje sjeanja, ali gdje li su ona sjeanja koja bi mi pomogla odgovori ti na pitanja koja mi ovih dana ne daju zaspati? Tko je otac moga sina? S kim me prevarila moja pokojna voljena? I kada? A povrh svega: za to? Kako mo e biti da nis am ni ta primijetio, da nisam ni najmanje sumnjao? Ilije ta sumnja mo da ipak bila t u, ali je pijani inovnik ta sjeanja gurnuo pod tapet, bacio kroz prozor, spalio u pei? Gledam Boa, kojeg poznajem bolje nego bilo koga drugog na svijetu, i vidim stran ca. Pogledam prema Ellen, koju volim vi e od bilo koje druge, i moram skrenuti pog led. Ellen ka e da se eli udati za mene. "Ellen", ka em joj, "ti eli dijete. eli vlastito dijete, a ja ti ga ne mogu dati. Nadi si nekog drugog mu karca prije nego to bude prekasno." " elim imati tvoje dijete", ka e Ellen. "Ne elim dijete nekog drugog ovjeka. A naroito ne elim drugog ovjeka. elim tebe." "To ka e sada, ali to e biti za godinu-dvije?"

"Kako bih ja to mogla znati, Armine? Zna li ti to e eljeti za dvije godine? Kako zna d a me se nee zasititi? Ili da nee do ivjeti krizu srednjih godina i pobjei sa nekom dvad esetjednogodi njakinjom?" 23 'KgreCvanLoon. "Isuse, Ellen." "E, Isuse, Armine." "Ali brak. Za to se za ime Bo je eli udati?" Monika i ja se nikad nismo vjenali. Vjenanja tada nisu bila ba uobiajena. Barem ne k od nas dvoje. Mi smo se voljeli, i Dr ava se nije imala to petljati u ne to tako inti mno kao stoje ljubav. To se podrazumijevalo. I tako se mi nismo vjenali, ak ni kad a je do lo dijete -tada se principi nisu tako lako odbacivali. Bou smo nadjenuli majino prezime (Paradies) - to se takoer podrazumijevalo. Napoko n, ona gaje nosila devet mjeseci. I ona je bila ta koja gaje dojila. injenica da dijete automatski dobiva oevo prezime, simptom je patrijarhalnog dru tva vrijednog prijezira, u kojem smo ivjeli. Kao krstaree rakete. I kapitalizam. (Dr avni inovnik u uredu javnog bilje nika se nije slo io s na im izborom prezimena. "To je mogue jedino u sluaju kada dijete nije slu beno priznato od strane oca", rekao je. Kad sam ga na zvao birokratskim lakta em i ulizicom, odbio se dalje baviti na im zahtjevom. Naposl jetku je pozvana jedna njegova kolegica da sredi stvari - gunajui sam se slo io s pr opisanim zakonom. Ali, slijedeeg smo dana stavili oglas u novine: "Roeni: Bo Parad ies." Sreom, na i roditelji nisu itali De Volkskrant. To nam je pri tedilo mnogo glavo bolje.) Kua na Ceintuurbaanu postala je zaista premala za nas dvoje plus dijete. Nije bil o djeje sobe, a svi znaju da dijete treba imati djeju sobu. "Vas dvoje ete se jednostavno morati odseliti", rekla je Monikina majka, kod koje nikada nisam uoio znakove privr enosti prema svom djetetu, ali koja je smatrala da ona - i nitko drugi - ima pravo odreivati ivot svoje keri. "Uvijek mo ete kupiti kuu", rekao je moj otac. 24 (Pbdstrasti "Ali, tata", rekao sam, "sjeti se samo koliko smo rada ulo ili u ovu kuu. Uostalom, gdje drugdje u Amsterdamu mo e nai kuu sa ovakvim pogledom?" Ne, Monika i ja nismo htjeli kupiti drugu kuu (ve sam nas mogao zamisliti kako pot pisujemo hipoteku u banci koja ula e u Ju noj Africi!), i nismo se htjeli seliti. Bo je spavao izmeu nas na branom krevetu. Pelene smo mu mijenjali na kauu, kuhinjskom stolu, anku, podu, krevetu, na stolu izmeu pisae ma ine i telefona. Nosili smo ga po svuda sa sobom u nosiljci. "Kao hipiji", rekla je Monikina majka, za koju su ezdesete i sedamdesete godine b ile kao jedna dugaka nona mora. "Kao crnci", rekao je njezin otac, za kojeg je svatko tko nije bio roen u pokraji ni Limburg bio stranac, a svaki crnac majmun. "Mislim daje ba slatko", rekla je moja majka. A moj otac je rekao, "Ako ovo usreuj e vas dvoje, usreit e i djeaka. A na kraju, to je ono najva nije." Ja sam pomislio: je li to ikada rekao mojoj majci za mene? Ali nisam pitao. Kada je Monika prvi put dojila Boa, ja sam sjedio pokraj nje plaui kao malo dijete . "To je zbog hormona", rekla je Monika. Slijedeeg je dana pitala, " eli li probati?" Bio sam zaprepa ten. Ali, kasnije sam ipak probao. Vrlo oprezno. "Fino", rekao sam. "La ljive", odgovorila je. "To je ionako za djecu, a ne za odrasle ljude." Monika je rekla, "To me uzbuuje." A ja sam je pitao, "Uzbuuje li te i kada Bo to in i?" Kimnula je. Posljednjih godina nisam mnogo razmi ljao o tim danima. Samo kada bih ugledao djev ojku kratke crvene 25 'KardvanLoon kose, ili u utim cipelama. Ili ovjeka koji nosi dijete u nosiljci. Ali, zadnjih sa

m dana razmi ljao o maloemu drugom. "Neka proe vremena", ka e Ellen. "Bol mora iztalijediti", ka e Ellen. "Otiimo negdje n a tjedan dana, ja i ti, samo nas dvoje." "Otiite negdje, ti i Bo." "Otii u Ameland na tjedan dana, sam, na lijepe duge etnje po pla i." " elim znati tko je otac", rekao sam. "Tko je krivac. Tko e mi to rei u Amelandu? Mi sli li daje njegovo ime ispisano u pijesku podno svjetionika?" (Ima jedna Monikina slika na pla i u Amelandu. Na pijesku podno njenih nogu napisa no je: armin je lud. Ona trijumfalno gleda u objektiv. Kosu joj je razbaru io povj etarac. Na posljednji zajedniki odmor.) "Dakle, to ti zna , Ellen? to ti zna , a ja ne? to ti je Monika rekla? Morala ti je ne to rei? enski razgovori, nemoj me zezati, znam da ste razgovarale o tim stvarima. ene to ine. Tko je bio, Ellen, hajde: tko, tko, tko?" Ali Ellen insistira da ne zna ni ta. "Tada sam bila u Ekvadoru, sjea se?" "Da, ali kasnije, nakon to si se vratila. Morala ti je ne to rei. Okoli ala je, mo da. M ali nagovje taj, ne to to tada nisi uoila. Isuse, Ellen, vas dvije ste tada bile intim ne. Dijelile ste jebeno sve. A sada mi poku ava rei da ti to nikad nije ni spomenula ? Nemoj mi lagati, Ellen. Ne mogu vi e podnijeti la i. O, Isuse Kriste, Ellen, nemoj poeti plakati. Ne plai, ne plai, ne plai! ao mi je. Nisam tako mislio, ali sranje, E llen, to bih trebao uiniti? to bih trebao uiniti s ovim?" Kasnije te veeri: "Hoe li se udati za mene?" "Da." 26 6 Rekao sam Bou da ne mogu imati vi e djece. Da moja sperma vi e nije dobra. "Predugo je pro lo otkad sam je zadnji put koristio za ono za stoje namijenjena." To gaje nasmijalo. Ne smeta mu to nee imati malog brata ili sestru. On samo misli daje to teta za Ellen. To je i rekao: "Koja tlaka za Ellen." "E", rekao sam. I to je bilo to. Kada je Bo bio dijete mogao sam ga gledati satima. Kako je sa oiju otirao san akam a, koje jo i nisu bile ake. Kako je spoznavao svijet, bez razumijevanja, s onim ve likim gladnim oima. Kako je podrigivao. Kako je balio. Kako je otkrivao udo vlasti tog tijela (one ru iaste stvari tamo, meni ispred nosa, te stvari pripadaju meni, t o sam ja!). Onog dana kada se Bo sam zakotrljao, sa trbuha na lea, kupio sam bocu ampanjca, i te smo ga veeri Monika i ja cijelog popili. Nakon to smo ispraznili bocu, vodili s mo ljubav na podu, uz vrata kupaonice, i naposljetku na krevetu, u pseoj pozi, do k je Bo le ao ispod Monike, pjevu ei i pose ui za njenim grudima. "Ljubav, Bo", rekao sam mu nakon stoje Monika zaspala, "ljubav, o tome se radi. Sve ostalo je isto sranje." "Bog je ljubav, Bo", rekao sam, "i ljubav je Bog. Postoji mnogo nesporazuma u ve zi s tim. Zbog prvog dijela, mnogi to ljudi govore, ali i zbog drugog dijela, ma lo ih vjeruje u to." 27 'KarvanLoon Dok god sam dr ao oi otvorenima, osjeao sam se ugodno pripitim, ali im sam ih zatvori o, ugledao sam crvene i ute tokice koje se vrte kao lude. Podrignuo sam. Bo se nas mijao. Monika je uzdahnula u snu. Sjena je pre la Boovim licem. Zbog toga su mi su ze navrle na oi. "Slu aj pa ljivo, Bo" rekao sam, "jer ovdje se radi o proi avanju 86-kDa sa DNA spojenog jezgrovnog proteinskog kompleksa. I, kao to zna , nikad nije prerano za bavljenje ozbiljnijim znanostima." Bo je zagrizao svoju dudu i pogledao me velikim oima. "Hela stanice", itao sam naglas, "su uzgojene u Du-Ibeccovom prilagoenom Eagle-ovo m srednjem, koji sadr i 10 posto fetalnog goveeg seruma." I to misli , to se tada dogod ilo? "Gelovi su onei eni sa 0.3 posto Coo-massie briljant plavom. To je ista arolija, Bo! Alkemija novog doba!" Odmah nakon Boova roenja, zaposlio sam se kao redaktor u izdavakoj kui znanstvenog tipa, i otada radim taj posao. Svaka dva tjedna pokupim gomilu materijala za kor

ekturu, za jedan struni asopis za biokemiare sa svjetskom nakladom manjom od tisuu p rimjeraka. U poetku sam se muio sa znanstvenim argonom, ali sam uskoro mogao itati la nke s jednakom lakoom kao i recepte iz kuharice, iako mi je znaenje tih recepata o stalo posve nejasno. "Tko je tajanstveni dr. Dulbecco?" upitao sam Boa. "I kako je taj fetalni govei s erum zavr io u Eagle-ovom srednjem? U koju bi prodavaonicu boja trebao otii da dobi je Coomassie briljant plavu? I to dobije kada je razvodni na 0.3 posto - hoe li prijei u nebesko plavu?" Bo je izbacio dudu na pod. Podigao sam je i vratio mu je. To je bila dobra stvar kod korekture: mogao sam posao obavljati kui, uz Boa, tako da nisam morao propus titi ni jedan jedini dan njegovih prvih godina ivota. 28 CPbd strasti "Samo ti otii na posao, kad god ti se bude dalo", rekao sam Moniki, iskljuivo iz v lastita interesa. "Ne razumijem kako mo e suraivati u irenju takvih vrsta istra ivanja", rekla je nakon to je provela veer zadubljena u asopis za biokemiare. "Za svaki lanak koji napisu, mor aju ubiti ne znam koliko pokusnih ivotinja." "U pravu si", rekao sam, "ali to plaa pelene." "Oh, naravno, sakrij se iza Boa. Optereti to jadno dijete svojim sudjelovanjem u muenju ivotinja." "A kako misli da su razvili pilulu?" pitao sam ju. Monika se vratila na posao. U Small World4, putniku agenciju specijaliziranu za e kolo ki zdrav turizam. "Proturjeje", rekao sam. "Tako je", Monika je rekla. "Ali, ako obea da nee vi e cmizdriti o tome, ja u utjeti o rvi svih tih nevinih ivotinja na tvojim rukama." I tako je bilo. Monika je poela ponovno piti pilule. Ja sam svoju pa nju posveivao Boovom puzanju i graktanju, te temperaturnoj ovisnosti tokova kreatina kinaze u takoro-vu srcu. "Mu jaci Wistar takora", rekao sam Bou, koji je bio zaposlen poku avajui se uspentrati na stoli, "su anestezirani sa dietil-eterom, i intravenozno trnje ubrizgano 50 j edinica heparina, pribli no jednu minutu prije nego to su im srca izvad ena." Vidi ? Ma jka ti radi veliku frku oko niega. Prvo anestetici, onda se srce vadi. Koliko lju bazniji mo e biti prema ivotinjama? Boje odustao od poku avanja ustajanja i poeo plakati. Svojom crvenom kemijskom olov kom, umetnuo sam slovo umjesto d izmeu a i e u izvad ena. 4 engl, znai Mali svijet 29 'KgretvanLoon Jutros sam se probudio u pet sati. Oti ao sam u Bo-ovu sobu i sjedio na rubu njego va kreveta najmanje pola sata. Prouavao sam ga dok je spavao. Oblik njegova ela, r ub ela gdje poinje rasti kosa, njegove obrve, boju oiju. (Bo spava otvorenih oiju. N ije uvijek. Poelo je kada je imao tri godine - s nonom morom.) Pregledavao sam mal e tokice u njegovim arenicama, duljinu njegovih obrva, bore na njegovim vjedama, n agib njego--vih jagodinih kostiju, oblik njegova nosa, veliinu nosnica, liniju elju sti, oblik usta, njegove usnice. Ulazi u pubertet. Ima pri t na bradi. Nadao sam se slutnji, neemu na njegovu licu to bi me iznenada podsjetilo na ... To mu sam se nadao i to me nasmrt prestra ilo. Ali, ni ta se nije dogodilo. Ni ta mi nije sinulo. Uvukao sam se natrag u krevet i z aspao. Odgovor mi nije do ao ni u snovima. 30 7 Uvijek sam smatrao da je Bo zaet po odlasku Amste-rdamske policije. Monika i ja smo oti li na dobrotvornu zabavu u Haarlem Municipal Teatar. Grupa sla vnih glumica i glumaca postavila je predstavu u svrhu pomoi u borbi protiv gladi u Africi. Nekoliko mjeseci prije toga, ravnatelj kazali ta bio je na safari-avantu ri-na-etiri-kotaa kroz Saharu sa Small World agencijom. Iz zahvalnosti za iskazani trud, i zbog toga stoje ostao iv, stalno je putnikoj agenciji slao besplatne ulaz

nice. Predstava je bila u asno dosadna, ali se koktel zabava nakon nje iskupila za sve. Prepoznali smo mno tvo slavnih i istaknutih ljudi, losos je bio mekan i dobr o skuhan, a vino, viski, da, ak i sok od narane bili su iznad prosjeka. U kutiju p redvienu za dare ljive priloge, ubacili smo omotnicu sa politikom izjavom ("Glad je krajnji rezultat nejednolike razdiobe moi u svijetu. Kako se rak ne mo e izlijeiti a spirinom, tako se ni glad ne mo e iskorijeniti na im prilozima. Podr ite revolucionarn e pokrete Treeg svijeta!"). Zatim smo se motali naokolo do dugo u no, promatrajui, pijui, komentirajui. Kada smo napokon krenuli van, iscrpljeni nas je vratar izveo kroz stra nja vrata, jedina na kojima jo nije bio postavljen zasun. Osjeajui se vesel o, koraknuli smo u prohladnu lipanjsku no. Slavni talk-show voditelj zatvorio je vrata za nama. 31 9