Pojam i podjele troškova

EKONOMIKA PREDUZEĆA

Troškovi u funkciji uspostavljanja i korištenja kapaciteta

3

Ekonomika preduzeća 2006

Klasifikacija troškova po različitim kriterijumima

U ekonomskoj teoriji i praksi troškovi se klasifikuju prema više kriterijuma. Svi kriterijumi podjele troškova imaju cilj da se utvrdi:• veličina troškova• struktura troškova• dinamika troškova

Troškovi su vrijednosni izraz utrošenih elemenata. Utrošci su naturalni izraz utrošenih elemenata

reprodukcije.

4


Klasifikacija troškova prema elementima proizvodnje

Klasifikacija troškova prema elementima proizvodnje:• U procesu proizvodnje troše se tri elementa i to:

sredstva za rad, materijali i radna snaga.• Svaki od ovih elemenata na specifičan način

učestvuje u stvaranju novog proizvoda.• Podjela troškova prema elementima naziva se

još i prirodna podjela troškova. To je zato što oni nastaju iz prirode njihovog trošenja.

5


Troškovi materijala

Materijal predstavlja predmet rada koji se obrađuje u cilju dobivanja novog proizvoda. Vrijednost materijala prenosi se na novi proizvod u obimu koji je u njemu sadržan.

Materijal se pribavlja u razmjeni za novac na tržištu po određenoj cijeni.

Odatle su troškovi materijala u funkciji utrošaka i nabavnih cijena:

Tm= f (M; Cm)

6


U procesu proizvodnje troše se razne količine i vrste materijala pa se visina ovog troška izražava po obrascu:Tm = M1 x Cm1 + M2 x Cm2+ ... + Mn x Cmn

Tm = Σ Mi x Cmi

Troškovi materijala u strukturi vrijednosti proizvoda učestvuju, kod nekih proizvoda i do 80 procenata. Zato treba vršiti supstituciju materijala gdje je moguće. Najčešće je to kroz unapređenje tehnoloških postupaka.

i=1

n

7


Troškovi sredstava za rad

Uloga sredstava za rad u proizvodnju je njihova višekratna upotreba. Preduzeća nabavljaju sredstva za rad u razmjeni za novac.

Troškovi sredstava za rad kvantitativno su determinisani utrošcima i nabavnim cijenama.

Ti = f (I ; Ci) Pošto u proizvodnji učestvuje više vrsta sredstava

kako po upotrebnim kvalitetima, tako i po nabavnim cijenama odatle imamo:Ti = Ii x Ci + I2 x C2 + ... + In x Cin =

Ti = Σ Ij x Cijj=1

n

8


Iznos amortizacije, obračunata pomoću raznih metoda služi za reprodukciju sredstava za rad.

Savremena proizvodnja utiče na sve veću zastupljenost ovih troškova radi čega treba voditi računa o potpunijem korištenju kapaciteta sredstava.

9


Troškovi radne snage

U procesu proizvodnje radnici troše radnu snagu u proizvodnji proizvoda ili na upravljačkim i rukovodnim mjestima. Radnici dobivaju zarade.

Troškovi radne snage su:Tl = f (L ; Cl)

Troškove radne snage diferenciraju se po pojedinim poslovima, kao: na poslovima izrade, na pomoćnim poslovima u proizvodnji, na režijskim poslovima.

Trošenje radne snage po vrstama i stepenima kvalifikovanosti izražava se:Tl= L1 x C1 + L2 x C2 + … + Ln x Cn =

Tl= Σ Li x Ci

Sve se više teži zamjeni živog minulim radom što dovodi do veće produktivnosti rada.

i=1

n

10


Klasifikacija troškova prema mjestu nastanka

Klasifikacija troškova prema mjestu nastanka

• Trošenje elemenata reprodukcije locira se prema dijelovima procesa reprodukcije – režiji i izradi proizvoda.

• Troškovi režije diferenciraju se na: troškove pogonske režije, troškove razmjenske režije, troškove upravne režije.

• U ovu grupu troškova spadaju: troškovi materijala na pripremno-završnim poslovima, troškovi radne snage na poslovima rukovođenja i upravljanja, projektovanja, konstrukcije, kontrole proizvoda, na komercijalnim, finansijskim, kadrovskim, opštim poslovima, vremenska amortizacija i dr.

11


Troškovi izrade nastaju na poslovima neposredne proizvodnje. To su: troškovi osnovnog materijala, pomoćnog materijala, pogonske energije, radne snage na tehnološkim poslovima, sredstava za rad koja se troše u srazmjeri sa dinamikom obima proizvodnje.

Ova podjela bazirana je na potrebi i mogućnosti upravljanja kako bi se ostvarila proizvodnja uz što manju visinu trošenja. To se postiže boljom organizacijom i pripremom proizvodnje, kontrolom karakteristika proizvoda, izborom materijala, adekvatnim rasporedom radnika na pojedine poslove, kontrolom cjelokupnog tehnološkog postupka, uvažavanjem normativa i sl.

12


Klasifikacija troškova prema vezanosti za nosioce

U preduzećima se obično, proizvodi više vrsta proizvoda pa se javlja metodološki problem raspoređivanja troškova elemenata reprodukcije za svaku grupu i jedinicu proizvoda. Pri tome neki troškovi se mogu vezivati za svaki proizvod, a neki se javljaju kao zajednički.

Na toj osnovi troškovi se dijele i to:1. pojedinačni troškovi i 2. zajednički troškovi

Ova podjela ima značaj za utvrđivanje cijene koštanja proizvoda, pri izboru metoda kalkulacija cijene koštanja.

13


Pojedinačni troškovi su nastali kao posljedica izrade jedinice proizvoda. To su troškovi materijala i radne snage na tehnološkim operacijama.

Zajednički troškovi su oni koji su zajednički za više vrsta proizvoda koji se ne mogu precizno razlučiti po vrstama i jedinicama proizvoda. Ovi troškovi još se nazivaju opšti.

14


U zajedničke troškove spadaju: troškovi režijskog materijala, radne snage na režijskim poslovima, svih sredstava za rad.

Karakteristika zajedničkih troškova je da se ne mogu precizno vezivati za pojedine proizvode i da se ne mogu normirati po jedinici proizvoda.

15


Klasifikacija troškova prema načinu obračuna po nosiocima

Proizvodi ili usluge su nosioci troškova, pa proizvođači moraju što preciznije raspoređivati troškove po pojedinim nosiocima, kako ne bi došlo do preljevanja ulaganja sa jednih na druge proizvode.

Ovdje razlikujemo :1. direktne troškove2. indirektne troškove

16


Direktni troškovi mogu se neposredno prenositi po pojedinim nosiocima. Ovdje spadaju: troškovi osnovnog materijala, pomoćnog materijala, radne snage na poslovima izrade i sl.

Ovi troškovi se mogu posebno obračunavati za svaku grupu proizvoda što je važno za utvrđivanja cijene koštanja.

17


Indirektni troškovi su ona trošenja elemenata reprodukcije koji se ne mogu utvrđivati za pojedine vrste proizvoda posebno. Oni nastaju kao posljedica pripreme i izrade zajedno za više jedinica proizvoda. Oni nastaju u vezi organizovanja poslovanja po pogonima, sektorima, službama, radionicama, odjeljenjima i sl.

To su troškovi: materijala na pripremno-završnim poslovima, radne snage na režijskim poslovima, amortizacija obračunata po vremenskom sistemu.

18


Ovi troškovi se utvrđuju u ukupnom iznosu na nivou pojedinih organizacionih dijelova, a onda se pomoću računskih postupaka raspoređuju po nosiocima-proizvodima.

Na osnovu utvrđene visine cijene koštanja proizvođač će moći poređenjem s tržišnom cijenom proizvoda, koja je odnos ponude i potražnje, napustiti proizvodnju onih proizvoda koji donose gubitke i obratno, a da da jača proizvodnju onih proizvoda na kojima ostvaruje veću pozitivnu razliku između prodajne cijene i cijene koštanja.

19


Klasifikacija troškova prema uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom

U ekonomskoj teoriji i praksi najčešće se tretira podjela troškova zasnovana na kriterijumu uslovljenosti njihove visine i dinamike veličina i dinamikom proizvodnje i njene pripremljenosti.

Proces proizvodnje u savremenim uslovima privređivanja podrazumijeva uspostavljanja određenog kapaciteta, što predstavlja oblik proizvodne pripreme. Tek nakon tako izvršene opšte i posebne pripreme nastaje proizvodno izvršenje.

20


Klasifikacija troškova prema uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom

Ukupni troškovi na bazi kriterijuma njihove zavisnosti od veličine kapaciteta i njihovog korištenja dijele se na osnovne dvije grupe i to:

1. Fiksni troškovi Apsolutno fiksni troškovi Relativno fiksni troškovi

2. Varijablini troškovi Proporcionalne troškove Progresivne troškove Degresivne troškove

21


Apsolutno fiksni troškovi

Fiksni troškovi su troškovi čija veličina je uslovljena uspostavljanjem proizvodnih kapaciteta i ne mijenjaju se u dinamici njegovog korištenja. Često se nazivaju i troškovi kapaciteta jer su neizbježni postojanjem određenih kapaciteta.

Tf = f (Q) gdje je

Tf – ukupni fiksni troškoviQ – veličina proizvodnih kapaciteta

22


U fiksne troškove spadaju: troškovi vremenske amortizacije, premija, osiguranja, najamnine, zakupnine, troškovi rada u pripremi proizvodnje, plate viših rukovodioca, opšti troškovi uprave i prodaje, troškovi investicionog održavanja sredstava za rad, članarine i sl.

Svi ovi troškovi odlikuju se nepromjenjivošću svoje visine u funkciji dinamike obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta, jer nastaju kao izraz pripreme proizvodnje. Zato često ovi troškovi nose naziv fiksni, odnosno stalni, nepromjenjivi ili neotklonjivi.

23


Međutim, kada fiksne troškove posmatramo po jedinici proizvoda, oni se smanjuju ukoliko ih dijelimo na veći broj proizvoda. To je zato što fiksni troškovi u ukupnom iznosu ostaju nepromjenjeni, a njihova visina po jedinici proizvoda se mijenja u obrnutoj proporciji sa promjenom količine proizvoda, tj. oni opadaju i imaju degresivni razvojni tok.

Prosječni fiksni troškovi po jedinici proizvoda izračunaju se ako:

QF

f aa

24


Koeficijent reagibilnosti apsolutno fisknih troškova je uvijek 0.

Koeficijent reagibilnosti:

k

rr Q

TT

%%

25


Aposlutno fiksni troškovi

Grafički prikaz ukupnih apsolutno fiksnih troškovi

FT

FT

Q0

26


Apsolutno fiksni troškovi po jedinici proizvoda

Grafički prikaz apsolutno fiksnih troškovi po jedinici proizvoda

ft

ft

q0

27


Relativno fiksni troškovi

Ovi troškovi javljaju se pri prelasku iz jedne zone obima proizvodnje zaposlenosti u drugu, za koji je nužno obaviti posebne pripremo-završne (režijske) poslove

Apsolutno fiksni troškovi su fiksni, stalni, u jednoj zoni zaposlenosti. Međutim, kada preduzeće odluči da proširi kapacitete, da poveća obim proizvodnje, onda dolazi do pojave novih troškova. To je slučaj kada se uvodi druga i treća smjena u proizvodnju, nove serije modela, širenje asortimana proizvodnje.

Znači kada se uspostavlja novi sloj (zona) proizvodnje ovi troškovi se mijenjaju, odnosno rastu. Ti troškovi nazivaju se relativno fiksni troškovi – čime se objašnjava njihova promjenjivost.

28


Relativno fiksni troškovi su: troškovi nove radne snage za novu smjenu, plate radnika u toj smjeni, novi dodatni troškovi oko pripreme nove proizvodnje, troškovi ogrijeva, osvjetljenja, režijski troškovi i sl.

Stepen reagibilnosti veći od 0, a manji od 1.

29


Relativno fiksni troškovi

Grafički prikaz ukupnih relativno fiksnih troškova

I ZONA

II ZONA

III ZONA RFT

RFT

Q0

30


Relativno fiksni troškovi po jedinici proizvoda

Grafički prikaz relativno fiksnih troškova po jedinici proizvoda

rft

rft

q0 QZI QZII

31


Kada se posmatra ponašanje relativno fiksnih troškova po jedinici proizvoda u funkciji raslojavanja datog kapaciteta, uočava se njihova degresija pri povećanju broja jedinica u okviru pojedinih zona obima proizvodnje.

Međutim, uspostavljanjem sloja proizvodnje dolazi do skokovitog rasta ovih troškova po jedinici proizvoda. Taj skokoviti rast uslovljen je okolnošću dodajne pripreme novog sloja proizvodnje, tj. nastajanjem novih relativno fiksnih troškova.

Povećanjem obima proizvodnje u datom sloju relativno fiksni troškovi će opadati po jedinici proizvoda (što se vidi na grafikonu)

32


Proporcionalni varijabilni troškovi

Neposredna izrada proizvoda, na osnovu uspostavljenog kapaciteta i organizovanja njegovog iskorištenja, uslovljava pojavu samo određene vrste troškova, koji su uslovljeni svakom novom jedinicom proizvoda i koji se mijenjaju u upravnoj srazmjeri sa promjenama obima proizvodnje.

33



Varijabilni troškovi variraju, mijenjaju se u ukupnom iznosu s promjenom stepena korištenja kapaciteta, tj. obima proizvodnje. Njihova visina zavisi od obima proizvodnje i oni su u funkciji izrade svake nove jedinice proizvoda.

TV = f(Q) Varijabilni troškovi su: troškovi materijala za izradu

proizvoda, plate radnika na izradi proizvoda, funkcionalna amortizacija, utrošak energije u procesu proizvodnje i sl.

Koeficijent reagibilnosti proporcionalno varijabilnih troškova je uvijek 1.

k

kr Q

TT

%%

34



Grafički prikaz ukupnih proporcionalnih varijabilnih troškova

UV

UV

Q0

Ponašanje proporcionalnih varijabilnih troškova u dinamici proizvodnje karakteriše se direktnom proporcionalnošću sa promjenom stepena korištenja kapaciteta.

35


Proporcionalni varijabilni troškovi po jedinici proizvoda

Grafički prikaz proporcionalnih varijabilnih troškova po jedinici proizvoda

QVT

vt p

vt

q0

Osnovna zakonitost u ponašanju proporcionalnih varijabilnih troškova je konstantnost po jedinici proizvoda.

36


Progresivni varijabilni troškovi

Progresivni varijabilni troškovi su oni varijabilni troškovi koji brže rastu od obima proizvodnje.

Progresija se javlja kad uvodimo prekovremeni rad, povećanje škarta, loma, rastura materijala, pojavljuju se greške u radu i sl.

Koeficijent reagibilnosti progresivnih varijabilnih troškova je veći od 1.

37


Progresivni varijabilni troškovi

0

200000

400000

600000

800000

1000000

1200000

1400000

100 200 300 400 500 Q

T

Grafički prikaz ukupnih progresivnih varijabilnih troškova

38


Progresivni varijabilni troškovi po jedinici proizvoda

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

0 100 200 300 400 500q

t

Grafički prikaz varijabilnih progresivnih troškova po jedinici proizvoda

39


Degresivni varijabilni troškovi

Degresivni varijabilni troškovi su oni varijabilni troškovi koji rastu sporije od obima proizvodnje.

Degresivnost varijabilnih troškova uzrokovana je povećanjem obima proizvodnje pri čemu se smanjuju troškovi pripreme (kod masovne proizvodnje), troškovi osvjetljenja, pogonskog materijala, ogrijeva i sl.

Koeficijent reagibilnosti degresivnih varijabilnih troškova je manji od 1.

40


Degresivni varijabilni troškovi

0

100000

200000

300000

400000

500000

600000

100 200 300 400 500 Q

T

Grafički prikaz ukupnih degresivnih varijabilnih troškova

41


Degresivni varijabilni troškovi po jedinici proizvoda

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

0 100 200 300 400 500q

t

Grafički prikaz varijabilnih degresivnih troškova po jedinici proizvoda

42


Ponašanje troškova u funkciji njihove kvantitativne strukture

Za ekonomsku teoriju i praksu značajno je izučavanje ponašanja ukupnih troškova u odnosu na kapacitet i organizaciju njegovog korištenja, upoređivanjem kvantitativnog ulaganja sa vrijednošću realizovane proizvodnje.

Vrlo je značajno uspostavljanje određene kvantitativne strukture troškova elemenata proizvodnje jer se oni različitu ponašaju u funkciji dinamike obima proizvodnje što se različito odražava na poslovni uspjeh.

Proces privređivanja na niskom stepenu razvijenosti i organizovanosti preduzeća odlikuje se visokim učešćem proporcionalnih troškova u ukupnom iznosu.

43


Međutim, razvoj proizvodnih snaga, koji se ispoljava u koncentraciji većeg obima ekonomskih vrijednosti u sredstvima za rad, podrazumijeva sve veću zastupljenost fiksnih troškova u ukupnom iznosu.

Takav proces uslovljava snižavanje ukupnih troškova po jedinici ostvarene proizvodnje.

Posmatrano u dinamici, promjene obima proizvodnje uslovljavaju različito ponašanje pojedinih komponenti troškova, zbog čega dolazi do promjene odnosa između rezultata reprodukcije i ulaganja u taj proces.

44


Ukupni i prosječni troškovi

Ukupni troškovi su svi troškovi koji su nastali u proizvodnji.

UT = FT + VT + RFT Prosječni troškovi su svi troškovi koji su nastali za

proizvodnju jedinice proizvoda.

QUTpt

45


Ukupni troškovi

0

100000

200000

300000

400000

500000

600000

100 300 500 700 900 Q

T

Grafički prikaz ukupnih troškova

UT

46


Prosječni troškovi

0

100000

200000

300000

400000

500000

600000

100 300 500 700 900 q

t

Grafički prikaz prosječnih troškova

pt

47


Specifičnosti ponašanja u dinamici proizvodnje

Dinamika obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta uslovljava određene specifične pojave u ponašanju troškova.

Ove specifične pojave u ponašanju ukupnih troškova pri promjenama stepena korištenja kapaciteta mogu se definisati kao:– Degresija troškova– Progresija troškova– Remanentnost troškova

Degresija troškova podrazumijeva zaostajanje rasta troškova za porastom obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta. To je zato što ukupni troškovi svoj rast započinju od nivoa njihove fiksne komponente, dok obim proizvodnje započinje od nultog stepena korištenja kapaciteta.

48


Progresija troškova dolazi uglavnom na višem stepenu iskorištenja kapaciteta, kada se nastoji da se obim proizvodnje približi nivou tehničkog kapaciteta. Troškovi se povećavaju zbog kvara sredstava za rad, prekomjernog izostanaka radnika sa posla, poteškoća u plasmanu proizvoda i sl. Sve to uslovljava brži rast ukupnih troškova od porasta obima proizvodnje.

Progresija troškova karakteristična je i za ponašanje troškova po jedinici proizvoda.

49


Remanentnost troškova

Dok su pojave degresije i progresije troškova karakteristične za porast obima proizvodnje, dotle se remanentnost javlja u funkciji smanjivanja stepena korištenja kapaciteta.

Opadanje iznosa ukupnih troškova sa nivoa obima proizvodnje ne odvija se istim intenzitetom kao što je bio njihov porast već jednim usporenijim trendom.

Do ovakvog zaostajanja smanjivanja ukupnih troškova za tempom opadanja obima proizvodnje dolazi usljed nemogućnosti potpunog otklanjanja već nastalih relativno fiksnih troškova.

Pojava remanentnosti troškova je, naročito, karakteristična u uslovima privremenog povećanja stepena korištenja kapciteta, od kojeg se mora odustajati čim nestane potrebe za tako povećanim obimom proizvodnje.

50


Remanentnost troškova

Pojam remanentnosti troškova

T

Q

UT

0

51


RAZVOJNI TOK TROŠKOVA I ZONE KORIŠTENJA KAPACITETA

Dinamička analiza troškova u funkciji promjena stepena korištenja kapaciteta pokazuje da se troškovi različito ponašaju u pojedinim slojevima - zonama proizvodnje.

Ukupni troškovi - proporcionalni, fiksni i relativno fiksni imaju specifično ponašanje uslovljeno različitim slojevima stepena korištenja kapaciteta.

Specifično ponašanje troškova je i po jedinici proizvoda, kako po pojedinim komponentama tako i u prosjeku.

52


U vezi sa zakonitostima ponašanja troškova, bilo u ukupnom iznosu ili po jedinici proizvoda, pri promjeni obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta, mogu se uočiti karakteristične zone i to:• zona degresije• zona optimalnosti• zona progresije

53


U ekonomskoj teoriji i praksi razlikujemo:• linearni razvojni tok troškova i • nelinearni razvojni tok troškova.

54


Linearni razvojni tok ukupnih troškova

Linearni razvojni tok ukupnih troškova

T

Q0

FT

VT

55


Linearni razvojni tok troškova po jedinici proizvoda

Linearni razvojni tok troškova po jedinici proizvoda

t

q0

vtft

56


Nelinearni razvojni tok ukupnih troškova


T

Q

UT

57


Nelinearni razvojni tok troškova po jedinici proizvoda

Nelinearni razvojni tok troškova po jedinici proizvoda

t

q

pt

58


Razvojni tok ukupnih troškova


T

QZona degresije Zona progresije

Zona optimalnosti

UT

59


Razvojni tok troškova po jedinici proizvoda

t

qZona degresije Zona progresije

Zona optimalnosti

Razvojni tok troškova po jedinici proizvoda

pt

0

60


Zona degresije predstavlja sloj korištenja kapaciteta u kome ukupni troškovi rastu ispod proporcionalno obimu proizvodnje, a troškovi po jedinici proizvoda, odnosno cijena koštanja opada.

Zona optimalnosti predstavlja sloj korištenja kapciteta u kome se ukupni troškovi proporcionalno povećaju sa promjenom obima proizvodnje. Troškovi po jedinici proizvoda u ovoj zoni stagniraju i dostižu najniži iznos.

Zona progresije nastaje iza zone optimalnosti i za nju je karakteristično intenzivniji rast ukupnih troškova od porasta obima proizvodnje. Do progresije troškova dovode varijabilni progresivni troškovi i relativno fiksni troškovi. Prosječni troškovi po jedinici proizvoda u ovoj zoni također se povećavaju.

61


Progresija troškova karakteristična je za preduzeća koja imaju širok asortiman proizvoda, koja proizvode po narudžbi ili u malim serijama.

Granice zone degresije, zone optimalnosti i zone progresije mijenjaju se u okviru preduzeća usljed djelovanja mnogobrojnih faktora kao:• izmjena asortimana proizvoda• smanjenje broja serije i njihove veličine i sl.

Documents

Pojam i podjele troškova