UNIVERZITET U TRAVNIKUPRAVNI FAKULTET U KISELJAKU

OPĆE PRAVO

POJAM IZVRŠNOSTI

(esej)

Student: Mentor: --------------------------- --------------------- Index broj: ---------

Kiseljak, april 2013.

Seminarski rad „Pojam izvršnosti“

S A D R Ž A J

1. UVOD.....................................................................................................................................3

2. UPRAVNO PRAVO, UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI AKT...................................4

3. IZVRŠENJE RJEŠENJA.....................................................................................................5

4. ZAKLJUČAK........................................................................................................................8

5. LITERATURA......................................................................................................................9

2

Seminarski rad „Pojam izvršnosti“

1. UVOD

Predmet ovog rada jest Upravno pravo, zapravo, konkretno “Izvršnost rješenja” u okviru

Upravnog prava, odnosno Upravnog akta.

S obzirom na opširnost samog prava kao naučne grane, bazirat ću se na konkretne pojmove i

kratko definisanje istih u okviru rada. U glavnom dijelu rada opširnije ću se bazirati na sam

pojam izvršavanja rješenja u upravnim postupcima, o detaljima koji ga prate i uslovljavaju.

3

Seminarski rad „Pojam izvršnosti“

2. UPRAVNO PRAVO, UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI AKT

Upravno pravo je veoma kompleksna naučna oblast. O njemu se može govoriti kao o

promjenjivoj stvari u okviru društvene zajednice, jer se i sam pojam, odnosno predmet Upravnog

prava mijenja u skladu sa trajanjem i promjenom društvenih odnosa.

Upravno pravo je, zapravo, posebna grana prava koja sadržava pravne norme kojima se uređuju

određeni društveni odnosi. Tako se kao predmet Upravnog prava shvata i sam upravni

(upravnopravni) postupak, jer se sve norme primjenjuju proi vođenju postupka i pri donošenju

upravnih akata kao glavnih “sastojaka” postupka.

Upravni postupak može se definisati kao skup pravnih pravila kojima se reguliše način djelovanja

javnopravnih tijela kada ta tijela primjenom materijalnopravnih propisa na konkretan društven

odnos donose svoje upravne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima

određenih subjekata. Upravni postupak čine procesna pravila o redu i obliku radnji pri donošenju

upravnih akata i o obliku tih akata.

Stranke u upravnom postupku mogu biti: svaka fizička i pravna osoba, zatim udruženja koja

nemaju svojstvo pravne osobe ako mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se rješava u

upravnom postupku, sindikat, ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes

zaposlenika, druge udruge koje prema općem aktu imaju zadatak da štite određena prava i

interese svojih članova. Ako su državni odvjetnik, državni pravobranitelj, drugo državno tijelo i

pučki pravobranitelj zakonom ovlašteni da u upravnom postupku zastupaju državne interese,

imaju u granicama ovlaštenja prava i dužnosti stranke.

Upravni akt je akt kojim državno tijelo ili pravna osoba u vršenju javnih ovlasti, rješava o pravu

ili obavezi određenog pojedinca ili pravne osobe u nekoj upravnoj stvari.

4

Seminarski rad „Pojam izvršnosti“

3. IZVRŠNOST RJEŠENJA

Sam pojam izvršnosti znači, zapravo, svojstvo upravnog akta koji određuje mogućnost

ostvarivanja dispozitiva i prisilnim putem.

Gore navedeni pojmovi sastavni su dio jednog procesa koji vodi ka cilju zbog kojeg je i

pokrenuto pravno pitanje. Znači, svaki postupak se pokreće, od strane fizičke ili pravne osobe,

radi ostvarivanja nekog cilja. Cilj u ovom slučaju bio bi izvršavanje zaključka donesenog u

postupku. Tako možemo reći da je zvanično rješenje u upravnom postupku, zapravo, cilj te jedne

“borbe” pravnih ili pravne i fizičke osobe. Da bi se definitivno “borba” privela kraju potrebno je

provesti dineseno rješenje, odnosno ostvariti i njegovo izvršenje.

Prema Zakonu o upravnom postupku, rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto

postane izvršno.1

Također, u sudskom procesu imamo prvostepene i drugostepene odluke, odnosno rješenja.

Prvostepeno rješenje postaje izvršno: istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, dostavom

stranci, ako žalba nije dopuštena, dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje, te dostavom

stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

Drugostepeno rješenje, kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje, postaje izvršno kad se dostavi

stranci. Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u

ostavljenom roku, rješenje postaje izvr’no istekom tog roka. Ako rješenjem nije određen rok za

izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja

rješenja. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja, odnosno propisani rok od 15 dana za

izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje, u smislu st. 2. i 3. ovog člana, postane izvršno.2

1 Zakon o upravnom postupku, Službeni novine Federacije BiH, broj 2/98, Član 267., Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku Službene novine Federacije BiH, broj 48/99). 2 Isto, Član 267.

5

Seminarski rad „Pojam izvršnosti“

Izvršenje se može provesti i na temelju zaključenog poravnanja, ali samo protiv osobe koja je

učestvovala u zaključivanju poravnanja. Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u

postupku učestvuju sa istovjetnim zahtjevima, žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka

sprečava izvršnost rješenja.

Za izvršenje rješenja postoji objektivan period, pa se, Nakon isteka roka od pet godina, od dana

kad je rješenje postalo izvršno, ne može se tražiti njegovo izvršenje.

Također, zaključak donesen u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršan. Zaključak

protiv koga se ne može izjaviti posebna žalba, kao i onaj zaključak protiv koga se može izjaviti

posebna žalba koja ne odgađa izvršenje zaključka, postaje izvršan saopštavanjem, odnosno

dostavom stranci. Kad je zakonom ili samim zaključkom određeno da žalba odgađa izvršenje

zaključka, zaključak postaje izvršan istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, a ako je

izjavljena dostavljanjem stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.3

Ukoliko je u pitanju nagodba, ona ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

Izvršenje se može provesti, ali samo protiv osobe koja je učestvovala u nagodbi.

Postoji nekoliko oblika ili načina izvršenja rješenja. Ono se provodi administrativnim putem

(administrativno izvršenje) ili sudskim putem (sudsko izvršenje).

Izvršenje rješenja administrativnim putem se provodi radi ispunjenja nenovčanih (nematerijalnih)

obaveza izvršenika, dok se izvršenje sudskim putem provodi radi ispunjenja novčanih obveza.

Izuzetno, administrativnim putem se može provesti izvršenje i radi ispunjenja novčanih obveza

ako one proizlaze iz primanja na osnovi radnog odnosa i ako na to pristane izvršenik.

Administrativno izvršenje provode tijela uprave, a sudsko izvršenje nadležni sud po propisima

koji važe za izvršenje.

Zaključkom se utvrđuje da je rješenje koje se treba izvršiti postalo izvršno i određuje se način

izvršenja. 3 Zakon o upravnom postupku, Službeni novine Federacije BiH, broj 2/98, Član 268.

6

Seminarski rad „Pojam izvršnosti“

Odredbe ovog zakona o izvršenju rješenja važe i za izvršenje zaključka.

Izvršenje radi ostvarivanja nenovčanih obaveza provodi se preko drugih osoba ili prisilnim

putem. Do izvršenja preko drugih osoba dolazi u slučaju kad se obaveza izvršenika sastoji u

izvršenju radnje koju može izvršiti i druga osoba, a sam izvršenik je ne izvrši uopće ili je ne

izvrši u potpunosti. Do izvršenja na prisilan način dolazi ako je izvršenik dužan dopustiti ili

trpjeti, pa postupa protivno toj obavezi, ili ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne

može umjesto njega izvršiti druga osoba. U tom slučaju tijelo koje provodi izvršenje prisilit će

izvršenika na ispunjenje obaveze novčanim kaznama.

Administrativno izvršenje će se obustaviti, po službenoj dužnosti, ako se utvrdi da je obaveza

izvršena, da izvršenje nije bilo uopće dopušteno, da je bilo provedeno prema osobi koja nije u

obavezi, ako tražitelj izvršenja odustane od svog zahtjeva, te ako je izvršni naslov poništen ili

ukinut. Takođe se ono može i odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obaveze dopušten

poček ili ako je umjesto privremenog rješenja koje se izvršava doneseno rješenje o glavnoj stvari

koje se razlikuje od privremenog rješenja. Odgodu izvršenja odobrava tijelo koje je donijelo

zaključak o dozvoli izvršenja.

Izvršenje radi osiguranja može se dozvoliti i prije nego što je ono postalo izvršno, ako bi bez toga

moglo biti osujećeno ili znatno otežano izvršenje nakon što rješenje postane izvršno. Ako je riječ

o obavezama koje se prisilno izvršavaju samo na prijedlog stranke, predlagač mora opasnost od

sprečavanja ili otežavanja ispunjenja učiniti vjerojatnim, a organ može izvršenje iz stavka 1.

člana 286. ZUP-a, uvjetovati davanjem osiguranja prema članu 215. stavu 2. ovog zakona. Protiv

zaključka donesenog na prijedlog stranke za izvršenje radi osiguranja, kao i protiv zaključka

donesenog po službenoj dužnosti, dopuštena je posebna žalba. Žalba protiv zaključka kojim je

određeno izvršenje radi osiguranja ne odgađa provođenje izvršenja.

4. ZAKLJUČAK

7

Seminarski rad „Pojam izvršnosti“

Izvršavanje pravnog rješenja, zapravo postizanje prava na izvršavanje nekoh rješenja je povod i

pokretanju samog upravnog postupka kao takvog.

Znači, svaki postupak ima niz pratilaca, pored brojnih radnji koje se odvijaju nakon pokretanja

postupka, a krajnja ili zadnja radnja u tom nizu je izvršavanje zaključka ili izvršavanje rješenja

donesenog na kraju vođenog postupka.

Da bi se ostvarilo pravo pravnih ili pak fizičkih lica u upravnom postupku u kojem ona i jesu

sudionici ili subjekti, tako i postoji ovaj vid karakterističnosti jednog upravnog akta.

Zakonom je propisan niz pratilaca i načina izvršavanja rješenja, što mu i daje specifičnost,

odnosno različitost jednog od drugih. Također, neophodno je imati i dokaz o pravnoj osnovi

izvršavanja nekog pravnog rješenja, na osnovu koje bi se, u slučaju prisilnog izvršavanja ili

neprisilnog ostvarivanja na izvršenje moglo sprovesti. Takav jedan dokaz izdaje slušbeno

(nadležno) lice u konkretnom upravnom postupku (uglavnom je to sud u BiH).

5. LITERATURA

8

Seminarski rad „Pojam izvršnosti“

1. Šikić, M., Pravomoćnost, konačnost i izvršnost u upravnom postupku, Zbornik Pravnog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci, broj 1. str. 205-220, Rijeka, 2012.

2. Staničić, F., Upravni postupak, online prezentacija (skinuto s interneta na dan:

08.04.2013. godine)

3. Grupa autora, Upravno za nas i vas - priručnik, FKN, Sarajevo, 2009.

Internet izvori:

http://kat-upravnihz.pravos.hr/media/Predavanja/Upravni-akt-materijali2.pdf

http://www.hjpc.ba/zakoni/proczak/pdf/ZakonoupravnompostupkuFederacije

%20BiHIntegralnitekst.pdf

http://www.mpr.gov.ba

www.pravosudje.hr

www.pravosudje.ba

9