1

Politička geografija

Mikrodržave i suverenitet.

Političko-teritorijalne jedinice različite od država (nepravilne).

Pseudodržave.

Enklave i eksklave.

2

Države – kriteriji za određivanje statusa

Postoje mnoge teritorijalno-političke jedinice u svijetu, koje ne možemo nazvati državama.

Većina tih teritorijalno-političkih jedinica ima veći dio elemenata koji čine državu, ali joj neki od političko-geografskih (rijetko) ili međunarodno-pravnih elemenata nedostaje (gotovo je pravilo).

Većini teritorijalno-političkih jedinica koje nisu države nedostaje vlastiti suverenitet i/ili međunarodno priznanje država, članica međunarodne zajednice.

3

Podijeljene države

Osim suverenih država i teritorija koji priznaju politički suverenitet neke države (čiji broj opada), postoji još neki oblici teritorijalnog organiziranja prostora.

Podijeljene države – njihov broj se smanjuje. Ujedinjenje Vijetnama pod komunističkom vlasti 1975. g., ujedinjenje Njemačke raspadom DDR-a 1990. g. Pakistan se 1971. g. raspao na dvije države: Pakistan i Bangladeš. Jemen se ujedinio, ali su centrifugalne silnice i dalje prisutne.

Najveća i najrigidnija, te najopasnija je podjela Koreje, na komunistički sjever i kapitalistički jug.

4

Mikro države i suverenitet

Ovdje spadaju i neke teritorijalno-političke jedinice koje de facto ne uživaju puni suverenitet, nego imaju različite vrste ugovora s većim državama.

Takve su države Andora, Monako, Vatikan i niz malih otočnih država u Karibima (uz druge države, koje priznaju britanskog monarha kao poglavara).

Često ove mikro države koriste prednosti svog posebnog statusa za razvoj gospodarstva, turizma, ali i za bankarstvo i izbjegavanje poreza, tzv. “porezni rajevi”.

5

Vojna okupacija i teritoriji u prijelaznom statusu

1. Vojna okupacija – izraelska okupacija Golanske visoravni i istočnog dijela Jeruzalema, turska okupacija sjevernog Cipra (37% teritorija) i samoproglašena Turska Republika Sjeverni Cipar (priznaje ju Turska);

2. Teritoriji u prijelaznom statusu – nekadašnje podijeljene države: Njemačka, Vijetnam, Koreja. Nekadašnje kolonije: Puerto Rico, Cookovi otoci, Farski otoci, Grenland – danas imaju visok stupanj samostalnosti.Andora, Vatikan, Hong Kong i Macao također su bili teritoriji u prijelaznom statusu.

6

Teritoriji s neizvjesnim statusom

3. Teritoriji s neizvjesnim statusom – kolonije koje nisu postale neovisnim državama:

Zapadna Sahara – podjela između Maroka i Mauritanije, okupacija Maroka. Alžir pomaže frontu za oslobođenje Zapadne Sahare pod imenom POLISARIO.

Kontinent Antarktika ima neizvjesni status. Neke države polažu prava na dijelove Antarktike, a posezanja Čilea, Argentine i V. Britanije se i preklapaju. 1959. g. potpisan je Međunarodni sporazum o Antarktici kojim se svako posezanje za teritorijem na Antarktici proglašava nevažećim;

7

Teritoriji pod inozemnom upravom:vojne baze i kondominiji

4. Teritoriji pod inozemnom upravom:

a) Vojne baze: primjer su baze Akrotiri i Dhekelia pod upravom i suverenitetom V. Britanije na Cipru.

b) Kondominiji: Kondominij je teritorij nad kojim zajednički suverenitet dijele i njime upravljaju dvije države.

Schleswig-Holstein bio je kondominij Pruske i Austrije.

Sudan je bio kondominij V. Britanije i Francuske od 1899. do 1955. g. Teritorijalno najveći kondominij.

Novi Hebridi u Tihom oceanu bili su kondominij V. Britanije i Francuske, od 1906. sve do 1980. g., kad je stvorena neovisna država Vanuatu.

8

Teritoriji pod inozemnom upravom: razvojačene i neutralne zone

c) Pravo na resurse – Francuska je imala pravo na eksteritorijalno iskorištavanje ugljenokopa u Saaru od 1919. do 1935. g.

d) Razvojačene ili demilitarizirane zone – primjer su Alandski otoci odlukom Lige naroda iz 1920. g.

e) Neutralne zone – između Kuvajta i Saudijske Arabije, između Iraka i Saudijske Arabije. Posljedica su nemogućnosti iznalaženja sporazumnog razgraničenja. Uprava nad zonama bila je zajednička, a koncesiju na eksploataciju davane su velikim tvrtkama.

f) Protektorati – BiH nakon Daytona, visoki predstavnik.

9

Međunarodni teritoriji

5. Međunarodni teritoriji – postoje dvije vrste teritorija: mandati i skrbništva.

a) Mandat – država ili grupa država dobivaju odobrenje od međunarodne organizacije za upravu teritorijem u ime stanovnika teritorija i u ime međunarodne organizacije. Uobičajeno u procesu dekolonizacije, bivši kolonizatori upravljali teritorijem u ime UN-a i organizirali proces stjecanja neovisnosti teritorija.

b) Skrbništvo – izravna uprava UN-a nad nekim teritorijem, u okviru UN-a postoji Vijeće za skrbništvo. Papua-Nova Gvineja je bila teritorij pod skrbništvom UN-a do osamostaljenja.

10

Međunarodni teritoriji:slobodni gradovi, teritoriji i luke

c) Slobodni gradovi postojali su između dva svjetska rata. Najpoznatiji je bio Gdansk (Danzig). Rijeka je 1920. g. bila slobodni grad, dok Italija nije okupirala veći dio Rijeke i anektirala ga. Rijeka je de facto bila podijeljeni grad sve do oslobođenja 1945. g.

d) Slobodni teritorij Trsta postojao je od 1947. do 1954. g.

e) Slobodna luka – uključuje pogodnosti za neku državu u luci u drugoj državi.

f) Ekstrateritorijalnost – nekad su pravo na to imale europske države u pojedinim dijelovima Kine (luke).

11

Pseudodržave

Pseudodržave su ponajviše posljedica dekonstrukcije geopolitičkog poretka hladnog rata u razdoblju geopolitičke tranzicije.

Etnički sukobi donose neteritorijalna i teritorijalna rješenja (iz teritorijalnih često nastanu pseudodržave).

Etničke skupine nastoje na temelju identiteta zaposjesti određeni teritorij i uspostaviti kontrolu nad njim.

Nakon toga slijedili su: priznavanje nacionalne posebnosti u odnosu prema susjednim grupama; razvoj neovisne ili djelomično neovisne političke i gospodarske strukture te potencijalno odvajanje od prijašnjih političkih tvorevina; priznavanje političkog suvereniteta, gospodarske autonomije i primanje u organizaciju Ujedinjenih naroda.

12

Pseudodržave

Nove države imaju problem izgradnje državne strukture, što otvara prostor za nastanak pseudodržava.

Većina sukoba koji dovode do nastanka pseudodržava su etnički sukobi, zahtjevi za odcjepljenjem teritorija od matične države.

Uglavnom se radi o etničkim skupinama koje unutar jedne države predstavljaju manjinu, ali na određenom dijelu teritorija predstavljaju većinu stanovništva, što zahtjevima za vlastitom državnošću daje komponentu etničke (ne)utemeljenosti.

Međutim, rasprostiranje jednog etnikuma, kao jedinstva etničke strukture i teritorija, ne znači da je moguće uspostaviti državu niti da je to utemeljeno na međunarodnom pravu.

Institucionalizirane pseudodržave

Institucionalizirane pseudodržave su one koje kontroliraju svoj teritorij i imaju gotovo sve atribute “pravih” država, osim međunarodnog priznanja.

Institucionalizirane pseudodržave koje danas postoje vezane su prvenstveno uz prostor nekadašnjeg Sovjetskog saveza, čijim je raspadom otvorena “Pandorina kutija”, u smislu novih država, čiji su pojedini dijelovi proglasili neovisnost.

Pseudodržava bila je i Čečenija, tokom 90-ih godina. Kosovo – do priznanja je bilo pseudodržava.

13

Primjeri institucionaliziranih pseudodržava na prostoru bivšeg SSSR-a

1. Abhazija – autonomna oblast Gruzije, 8 432 čet. km, oko 190 tisuća stanovnika, glavni grad Sukhumi. Priznata je, kao i Južna Osetija, od Ruske Federacije, Venezuele, Nikaragve i Naurua.

2. Južna Osetija – autonomna oblast Gruzije, priznata od Ruske Federacije, Venezuele, Nikaragve i Naurua. 3 900 čet. km, 70 tisuća stanovnika, glavni grad Tshkinvali.

3. Nagorno-Karabah – autonomna oblast Azerbejdžana, naseljena Armencima, oslanja se na Armeniju, 8 223 čet. km, 138 tisuća stanovnika, glavni grad Stepanakert.

4. Transdnjestarska Moldovska Republika (TMR) – autonomna oblast Moldove, nije ju priznala nijedna država, oslanja se na Rusiju, 4 163 čet. km, 537 tisuća stanovnika, glavni grad Tiraspol. 14

Neinstitucionalizirane političke jedinice

Neinstitucionalizirane političke jedinice nemaju elemente države, radi se dijelovima teritorija unutar neke država nad kojima središnja vlast nema kontrolu zbog ratnih sukoba, gerilskih ili kriminalnih skupina.

Primjeri:

1. djelomična kontrola političkih ili kriminalnih skupina;

2. područja sukoba unutar neke države (dijelovi Afganistana, Zapadna Sahara, DR Kongo);

3. teritoriji koje kontroliraju terorističke ili kriminalne skupine (npr. dijelovi Kolumbije, gerilci FARC).

15

16

Enklave i eksklave

Enklave su dijelovi teritorija jedne države, koji su potpuno okruženi teritorijem druge države.

Sa stanovišta matične države, ti su teritoriji eksklave. Sa stanovništva njihova stanovništva i države s kojom su okruženi,

ti su teritoriji enklave. Niz djelatnosti koje mikro države mogu imati, eksklave nemaju.

Nisu jako poznate i često stanovništvo puno više ovisi o državi koja okružuje eksklavu, nego o vlastitoj državi.

Eksklave koje nisu enklave su: Kalinjingradska oblast, Cabinda (eksklava Angole). Imaju izlaz na more i nisu potpuno okružene, ali su teritorijima druge ili drugih država odvojene od matične države.

17

Enklave: primjeri

Četiri su prave enklave u Europi. Istodobno su i eksklave. Površinom su male i ne prelaze 2 000 stanovnika:

1. španjolska eksklava Llivia – jedno naselje;

2. talijanska eksklava Campione – jedno naselje;

3. njemačka eksklava Buesingen – sastoji se od samo jednog naselja;

4. belgijska eksklava Baarle-Hertog – složena od 33 male eksklave, pa postoji i niz malih nizozemskih eksklava okruženih belgijskim.

Zapadni Berlin bio je eksklava Zapadne Njemačke i enklava unutar tadašnjeg DDR-a.

Bio je vrlo politički bitan, simbol slobode unutar Berlinskog zida, koji je bio simbol podjele.

18

Eksklave:Kalinjingradska oblast

Kalinjingradska oblast je raspadom SSSR-a postala daleko najznačajnija eksklava na svijetu.

15 100 čet. km, 430 tisuća stanovnika (78% Rusi). Oblast pripada Ruskoj federaciji, nekadašnji sjeverni dio

Istočne Pruske, njemački grad Konigsberg. Ima iznimno bitan strateški položaj. Vojna baza Rusije. Od Rusije je odvojen teritorijem Bjelorusije i Litve. Litva je članica EU od 2004. g., što je dovelo do

problema tranzita ljudi i roba u oblast. Rusija planira ponovno razmjestiti rakete u oblast.

Eksklave: primjeri i problemi

Cabinda je eksklava Angole od 1975. g. (neovisnost Angole) Nakon neovisnosti Istočnog Timora, postoji eksklava Oecussi

(Ambeno) okružena teritorijem Indonezije. Eksklava je i Nahičevanska oblast (za Azerbejdžan), 5 363 čet.

km, 398 tisuća stanovnika, glavni grad Nahičevan. Geoprometne eksklave puno su češće od pravih eksklava. Do njih se sredstvima prijevoza može doći samo preko teritorija

druge države. Primjeri geoprometnih eksklava su:selo Uništa ispod Dinare,

pripada BiH; selo Horvatsko u dolini Kupe, koje pripada Hrvatskoj, ali cesta do njega vodi preko Slovenije. Dijelovi teritorija Nepala, su geoprometne eksklave, kojima se može pristupiti samo preko teritorija Indije.

19

20

Međunarodne organizacije

Međunarodne organizacije nisu teritorijalno-političke jedinice u užem smislu, ali su članice međunarodne zajednice i dio međunarodnog sustava.

Međunarodne organizacije su hijerarhijski viša razina od država, koje su članice međunarodnih organizacija.

Članstvo država u međunarodnim organizacijama je dobrovoljno, te u načelu ne ograničava suverenitet.

Pojedine međunarodne organizacije, poput Europske unije, preuzimaju i dio izvornih ovlasti i zadaća država.

U Europskoj uniji, kao supranacionalnoj organizaciji i političkoj integraciji, države su ugovorno prepustile pojedine izvorne ovlasti nadnacionalnim tijelima EU.