8/18/2019 politicka_misao_1990_1_149_153

1/5

l'ai:an•n. A.. Jovni

• • •

Poll t. mil

8/18/2019 politicka_misao_1990_1_149_153

2/5

Pofonin,

A

.

Jovnl

•

Polit. misao, Vol.

XXVII

1990) ,

No

. 1, str.

U9-1

53 

15

argumente za i

proti\·

kako

su

ih

il-nijeli

r a z l i č i t i

clijelo\•i

zajednice, te

time

o m o g u ć u j u da

se

p o s t o j e ć i prob

l

emi

i kontroverzni p

rijed

lozi

razmolrc z raz-

l i č i t i h

perspektiva

i

u skladu s

t

im pravedno riješe.

akva

ul

oga

javnih

medija

postaje

ne

samo sve

v e ć a

i ve

z n a č a j

j a u

istinski

demokratskom

p l u r a l i

i č k o m

d

ruštvu,

neg

o

i

sve

teža

i

odgovornija

kako

u

pogledu

t e h n i č k i h izazova javnih medija

tako i p o l i t i č k i h

izazova

anar

h i s t i č k i h

p o p u l i s t i č k i h crta

moderne demokracije. Središn

je pitanje

s t

oga

je

ponovno:

Da l

je i

kako

je

o g u ć a zbiljska

demokracija i

slobodna

komuni

kacija?

U razmat ranju posljednjeg dijela loga pitan.ia polazim od č i n j e n e da ži -

,·imo u

svijetu

m o ć n e tehnike

i novih

tehnologija koje o m o g u ć u u

ne

samo

sve razvijeniju

i

bogatiju materijalnu proizvodnju, nego i preradu i prenoše

nje

info.rmacija

p o m o ć u

energije na radiju, televiziji, teletekstu i drugim, mo

gli

bismo

re6

,

imaterijalnim oblicima suw-e

menih

informacijs

kih i \komuni

kacijskih sis tema. To što se ranije moralo oblikovati

u

nekom materijalu kao

što .su

pismo,

novina,

knjiga

itd., danas se p o m o ć u novih informacijskih i ko

munikacijskih tehnologija može elektJ:7onski pohrani li , obrad iLi i posred

ovat

i

u

sve novijim

ob

li

cima

v e ć

spomenutih medija.

Nas ovdje dakako r11e

zanJma

t e h n i č k i razvitak

tih

oblika

Jti

njihov

e h n i č -

ki

aspekt n

ego

društveni i

p o i č k aspekt, tj.

ikakvu k

omunikacij

u

oni

omO

g u ć u u i tt kojoj mj

e

ri

oni

doi

sta

dopuštaju slo

bodno

o č i t o v a n j e i življenje

g r a đ a n a

Cini se

da

pritom

valja

p O Ć i od samog

po;jma komunikacije.

Kao

što izvor

na l

atinska

r i j e č

o

wtic re

pokaz

u

je,

komunilcacija

je

a j e d n i č k o

djelova

oje,

tj. su-djelovanj

e.

Utoliko se ona n a č e l n o

:razlikuje

od informacije

kao

obavijesti

i l i s a o p ć e n j a

jer komunikaciju

o m o g u ć u j e

samo takva

informaci

ja koja nije

puka vijest nego je istodobno i

takvo njeno »raz

umije\onjec

koje

o m o g u ć u j e

sudjelovanje kao odgovor drugog

dijela informacije.

Time e h n i č k a

shema informacije

pošiljalac-vijest-primalac

gubi svoju

mo

nološku

i

jed.nocli

mcnzionalnu strukturu

u kojoj

je

pošiljalac aktivni a primalac samo pasivni

element komunikacije,

jer

su u 1.biljskoj ko1i11unikaciji oba elementa qjelatna ,

a

i

sam meclij u tkojemu

se

komuni kacija VTŠi

ima

s

tan

ov

it

u ulogu.

Stoviše

,

pošiljalac i

primalac zamjen

juj

u

svoj

u pasivnu odnosno

akthrnu

u l

ogu

u onoi

mjeri

u

kojoj

je

doista

o m o g u ć e

n

o

i

ozb

iljeno

su-djelov

anje

kao

d

jelovanje

obaju

elemenata,

dakle

tkao dijalog. To

z n a č i

da je

komunikacija m o g u ć a

uto

l

iko ukoliko oba

elementa komuniciraju ili sudjeluju u

razgovoru l

njego

vu logosu kao

s

mislu i

z n a č e n j u u m

nog_a gov

ora.

Tu

sp

osobnost

razumi

je

va

nja,

prerade

i

slanja m i

s i a i

m a

č e n j a

umnog govora POSjeduje samo č o v j e k

pa je zbiljska k

om

unikacija

m o

g

u ć a samo m e đ u

ljuclima kao umnim

b i ć i m a .

Drugim

l j e č i m a

komuniJkacija k

ar

akterizira samo

č o v j e k a kao

mišljenjem

i

govo

rom

obda1·eno

b i ć e

Ikoje u

zajednici

s stali:m

Jjudima vodi

dijalog tim,.e

Sto s lu

ša i

o

dgo

v

ar

a, ·

dakl

e razumijeva

i razgovara kao

ravnopravni s

udion

ik

p o č e t k a i kraja iH

svrhe

dija

loga.

U

tom

pogledu komunikacija

je

i

kao

proces

i

ka

o rC ZUltat

svagda

u

se

bi

o mišljen dijalog,

i

to

neovisno

o tome

da l i

je

e č

o

prim

arnoj komunilkaci

ji

o

oba

u

malim grupama

i l i o

zt

v.

sekun

darnoj

komunik

acij i

dtuštveni

b

gru

pa.

u d u

da je

ovdje r i j e č

o javnim medi

jima, za

nas je aUla

upra

vo

ova

posljednja

\TSta komunikacije, koja je

o m o g u ć

e n a

p o  

o ć u medija koji

la

k o r e ć i

ukidaju

prostornu i

vremensku

dimen7Jju i o m o g u ć u j u

da

se pohra

8/18/2019 politicka_misao_1990_1_149_153

3/5

Poio '   · A., J

avn

i • .• Polo . m1SOO Vo

l.

XXVII (1990) , No. l, str. 1'9-15.3

5 

njeni

sadrlaji

i poruke

šalju

, prenose, o t č i t a j u i razumiju p o m o ć u

go,

·ura,

sli>ke teksta.

To

su velike

prednosti

suvremene

sekundarne

komunikacije, jer

bez

nje dr-uštveno djelovanje

danas

ne bi bilo m o g u ć e

ni

zamisliti .

To

s dtuge

s

trane

pak irna i svoje negativne posljedice i jednostranosti

koje

n a j o j e

dolaze

do

.izražaja u

tzv.

masovnoj komunikaciji

,

tj. kod njenih pasivnih

re

cipijenata i manipulativne m o ć i pošilj alaca :informacija.

Doduše

,

suvremene

tehnologije o m o g u ć u j u

da

se vrsta

i

n a n komunikacije

prilagod

e cilju koji

želimo

njom p o s t i ć i bilo na lokalnoj, nacionalnoj l široj razini tako

da

reci

pijenti

prestanu biti pasivni i

preuzmu

aktivnu

ulogu

kao npr.

u

teletekstu i

TV-parlamentu. Tu vakako dolazi do i ~ r ž j pozitivna uloga javnih medija

,

koja

se

v e ć

sredinom

.našega s t o l j e ć a povezivala s Jdbcrneti•

kom

kao revolu

cionarnim u m i j e ć e m uvremenog konn

ilarenja

i e b n i č k o g upravljanja siste

mim

komuniciranja.

Kibernetika se

m e đ u t i m

ne smije reducirati

na inform

a tiku, na matema

t i č k u logiku

i

s

č

n e

t e h n i č k e znanstven

e discipline,

jer

je

ona

i

z a p o č e l a ni

zom

filozofskih,

gnoseoloških

, pa

i

socijalnih pitanja. e đ u

tim

pitanj ima

sva

kako

je temel

jno ono:

da

l

s

trojevi

kao što su d a n a . ~ n j i kompjutori, robot i

a z l i č i t i komunika,cijs·ki instrumenti mogu biti v e ć dana

s,

a

pose

b1llo u bu

d u

ć

n o

s t i sposo

bniji za

mišljenje od ljudi koji su

ih

izumili i osmis lili?

filo

zofska

i s

ocijalna dimenzija tih pitanja

ni danas se, naime, ne može zanema

riti , kao Š O e

ona

e smije prepustiti ni pozithizmu ni metaf.izici , ni tehnlci

ni teologiji.

Jer,

osim

psiholoških

, pravnih, moralnih,

p o l i t i č k i h

pedagoških

i

socijalnih

problema

koji

se javljaju

posebno

u suvremenim komunikacij

skim sistemima i

njihovim medijima,

ovdje se i danas, š

toviše

danas više

ne

go

j u č e r .

postavlja

n a č e l n u

teorijsko pitanje:

u

kojoj mjeri javni

m

ed

iji

o m o g u ć u j u zbiljsku komunikaciju, a u kojoj su mjeri samo

njen

s urogat, č e k

neovisno

o

tome

kad

se

njima namjerno manipulira i kad

ih sc

zlou

potr

eb

ljava u svrhu prijetnje l depresije?

Tu

je središnje pitanje

smi

s la i

sv

rbe samih

medij

a.

J er, l mediji, pa i

no\'i.narstvo

u

cj

elini,

mogu b iti

samo

sredstvo i stoga

samo

• u funkciji«

neovisno o

tome

č e g a a nikada svrha i

pogot

o\'o samosvrha svojih programa

1 poruka, l pak oni svoju svrhu i

samo

sv

rhu postižu u izra7.avanju i poduda-

ranju s istinom povijesne zbiljnosti. Temeljno je

pitanje

naime

,pitanje

o sa

moj

zbiljno

st i medija i koliko

se

njihova realnost razlikuje od povijesne real

nosu

i

njene istinitosti, te u kojoj

mj

eri zbilj nost na medi jima

im

a veze sa

?ivom z b i l j n o š ć u i u kojoj se mjeri

ova

u o p ć e još prepoznae u onoj . R i j e č j u :

u kakvoj

to

medijskoj zbilji živi moderni č o v j e k a posebno

naš

č o v j e k

danas?

Neovisno

o našoj

aktualnoj

situaciji ovdje

sc

postav

lja n a č e l n o

pitanje:

kakav je taj č o v j e k sadašnjosti

i

još

više

b u d u ć n o s t i

k

oji

svijet p

oznaje samo

kao

umjetni

i konstruirani

svijet javnih mC'dija, talko da i s

am

živi

reagira

na .njihov n a ć i n č a k

sa

stavovima

koje

je dobio p o m o ć u

programirane

umjet

ne

inteligencide i ma

sovnih

medija?

Njihova

propaganda

ne

mora

poprimili

dimenzije koje

sn poznate

iz t

otalitarnih sis

tema prošlos ti, pa

ni Orw

e ll

ove

1984.

o ć

medija zabrinjava tim

vi

še

što

ona

,

posebno

o ć

televizij e,

rasle

u toj

mjeri

da

život

koji

pre7.entiraju postaje

ne samo uzor mnogima n ~ : g

o

č e s t o i jedini svijet života. lcoliko je to u o p ć e m o g u ć e

Nije m i

poznato

da

l

e tome

postoje znanstvena istraživanja, te

u ikojoj

se

m

jeri utje

caj medija

i njihovo djelovanje u o p ć e

mogu

primjereno

te

matizirati

i

egzaktn

o

istra

žiti,

t o č n o ocijeniti

i

objektivno

iz raziti.

8/18/2019 politicka_misao_1990_1_149_153

4/5

Poion ln, A

.

J a

vni

. • . Poll l, ml

soo

, Vol, XXVII (1990), No . 1, s:tr. H9-15J

52

i

smo

dakl

e

danas

s u o č e n i s

n

e č i m š

to nije bio

izvorni

sm

i

sao ni svr

ha,

a ni

bitna u ~

mectija. Svo

ju r i

v l a č n a

t i

popularnost

mediji su

izvorno

do

bivali iz užitaka, razonode r a s t e r e ć e n j a

č o v j e k o \ i h

napetosti

u

tzv.

slobod

nom vremenu kao jednom izvoru St\'araJaštva,

pa smo se ve. ielili sYakom izu

mu

i

t e h n i č k o m

napretku. Još

je

AJb

ert

Einstein pozdravljao

radio

kao

in

strumen

t

razumijevanja

i ~ r z u m i j e v n j

naroda, kao sr

eds tvo mira, ~ t o

za

medijski

t danas više ne

bismo mogli

r e ć i , posebno ne za neke na e

TV

-

-dnevnike,

koje nam

e pokuš

alo

nametnuti

kao

a j e d n i č k e i nakon š to

se

uka

ziv

alo da takvo

informiranje

više nalikuje prijetnji

nego

objektivnoj inf

orma·

ciji

,

razumijevanju

i Jcomun.iokaciji.

Naša

zabrinutost je, m e đ u t i m n a č e l n a jer n a z n a č e n u opasnost prijetnje

i depresije

p o v e ć a v a j

u same

nove

tehnologije i

t e h n i č k o

usavršavanje 1'

aznih

medija,

pa

je

u sk ladu s tim potrebna i nova

politika

javnih medija, njihova

v e ć a k r i t i č n o s t i

odgovornost,

i

lo

ne u smislu cenzure i m o ć i države, nego u

smis

lu slobode

i samdgovomosti g r a đ a n a

njihova

civilizacijski

raznovn;no

g

i kulturno što bogatijeg, Aristotel bi rekao, src nog i l i dobrog života.

Sloboda, bogatstvo

života

životna otvorenost suvremenog č o v j e k a

njeg

o-

\·

ih

htijenja, znanja

i u m i j e ć a

danas više

nisu

m o g u ć i

bez

•najslobodnijcg

raspolaganja

svekolikom

dosadašnjom kulturom•. U postmodernoj estetici i

semiotici Hansa Roberta Jaussa raspolaganje svekoliKom dosadašnjom kultu

rom o z n a č a v a se i

zrazom

»

inte

rtekstualn

ost•,

što ponajprije

z n a č i

o d v r a ć a n j e

od tekstualnosti

funkcionalizma

i konstruktivizma

modern

e subjektivnosti. Mc-

ni

se

č i n i da

se

intertekstualnost u

medijima

suvremene komunikacije o p ć e

nito

mo

že

primjereno

razwnjeti

na

tlragu s

uvremene

filozofije

intersubj

ekt

i

v-

nosti, daJ

8/18/2019 politicka_misao_1990_1_149_153

5/5

Pofon

ln,

A., Jom l

..

Pol11. misao, Vol. XXVII (11190) , No. 1, U ~ r 5

53

komunikaciju zbiljskom, bogatom

i

plodnom u povijesnom svijetu ži

vota

kao

izvorištu

n a č e l a

i

»normi komunikativnog

uma

koje su norme prikladne

za novo

poimanje

č o v j e

k a i

prjrodc,

ljudskog i okolišnog s

vijeta

« ne samo

u

»estetskom stavuc,

š to ga,:; pravom zagovara

Jauss, nego i

u

p o l t

č k o m stavu,

povijesnom

pripovijedanju

i

p r a k t i č n o m

djelovanju,

ostaje

otvoreno

 .

Ti pro

blemi •komunikativnog uma• dadu se

tematizirati

i primjereno razumjeti na

tragu suvremenih

me vidi A. Pažanin,

Metafizika

i

praktil71a filozofija Zagre

b 1988, posebno

str. 142-180 .

Ante

Pa -.anin

M SS

MEDI

ND COMMUNIC TION

Swmnary

In

view of

their

.importance and influence. mas:. media are often,

wrong)y,

regarded

as part of the

stale

power

.

However, their function

is to

pro

vi