RADOVI/PAPERS

28

Polje, mrea i agencija u mrei: o mogu-nosti epistemoloke i metodoloke kon-vergencije Bourdieuovog koncepta polja, mrenog pristupa i analitike sociologije

MARKO LUCIFilozofski fakultet Sveuilita u ZagrebuSociologija, 2. godina diplomskog studijamarko.lucic15@gmail.comUDK: [303.1+165]: 316.2

SAETAKNastojimo ispitati mogunost priblia-vanja triju deklarativno jo uvijek odvo-jenih, a danas razmjerno popularnih istraivakih programa i/ili teorijskih orijentacija: relacionalne sociologije, tj. mrenog pristupa (H.C. White, J.W. Mohr i R. Breiger) s ishoditem u teo-riji strukturacije (A. Giddens), analitike sociologije utemeljene na ekonomij-skom metodolokom individualizmu (J. Coleman) i osobitog P. Bourdieuovog strukturalnog pristupa. Polazimo od P. Bourdieuovog koncepta polja koji sma-tramo jednako prispodobivim obama prvim programima, usprkos tome to se Bourdieuova sociologija od njih bitno razlikuje svojim strukturalno-determi-nistikim prosedeom. Pokuat emo pokazati da se razlike triju pristupa u bitnome svode tek na naglaske u nara-tivu interpretacije slinih empirijskih podataka, a ne u nespojivim teorijsko-konceptualnim i metodolokim okvi-rima, premda su ti pristupi zaraeni u polju proizvodnje znanja u sociologiji (Mohr, 2000; Boudon, 2012). Izdvajamo mikro-makro vezu i konceptualizaciju

znaenja drutvenih interakcija kao glavne toke epistemolokih razilae-nja, a zatim promiljamo mogunost uspostavljanja konvergencije uzdu tih problema, idui obrnutim putem, od primjera empirijskih istraivanja, metoda i stilova kvantitativne analize praktino asociranih s odreenim istraivakim programima prema nji-hovim epistemolokim temeljima. Pri-dajui najvei konvergencijski poten-cijal mrenom pristupu na temelju prethodne rasprave, na kraju ukratko razmatramo perspektivu iznalaenja jedinstvenog teorijskog i metodolo-kog aparata koji nadilazi granice esto suprotstavljenih epistemolokih teme-lja u drutvenim znanostima (navlastito

ekonomijskog i sociologijskog).

Kljune rijeianalitika sociologija, analiza drutve-nih mrea, James Coleman, mikro-makro veza, multivarijatne metode, polje, Pierre Bourdieu

Diskrepancija 18

29UvodNamjera je ovog rada pruiti objedinjeni epistemoloki pogled na problem mikro-makro veze1 i konceptualizacije drutvenih interak-cija i agencije, prvo promatrajui apstraktnija teorijska slaganja i neslaganja izmeu dolje navedenih istraivakih programa, a zatim promiljajui model polja koji bi nastojao objediniti njihove meri-tume i umanjiti tekoe njihovih slijepih pjega. 1. Strukturalni determinizam P. Bourdieua, koji je uveo pojam polja

u socioloku teoriju: poviena, globalna perspektiva na hijerar-hinost polja, odnosno drutvenog prostora organiziranog prema odreenom hijerarhijskom kljuu moi (npr. pravnom, umjet-nikom, ekonomskom i politikom od kojih je potonji struktu-ralno nadreen ostalima). Individue su nevane i zamjenjive na poloajima u polju. Mo svakog poloaja sastoji se u posjedovanju razliitih vrsta kapitala (ekonomskog, socijalnog, kulturnog, sim-bolikog2) u razliitim koliinama i omjerima.

2. Mreni pristup, odnosno relacionalna sociologija3 koja polazi od strukturacijske teorije A. Giddensau posljednje vrijeme napredujua metodoloka razrada mezorazine drutva shvaene kao mree interpersonalnih ili interorganizacijskih odnosa. Toj je mezorazini pridan ontoloki, ali i istraivaki primat, uloga susretita agencije i strukture kljunog za reprodukciju i tran-sformaciju drutvene zbilje. Vano je naglasiti, i sam Bourdieu ponegdje naziva svoju metodu relacionalnom, ali kao to emo vidjeti, na umu ima objektivne strukturne relacije moi u dru-tvenim poljima i izmeu njih, koje postoje i bez intersubjek-tivnih relacija, interakcija i odnosa izmeu aktera uoljivih na prvi pogled. Njima se bavi mreni pristup, odnosno relacionalna

1 Realizamnominalizam, akterstruktura, agencijastruktura, te, napo-sljetku, one najstarije, izvorine opozicije: pojedinacdrutvo i individu-alnokolektivno. Ovo nabrajanje moe ostaviti dojam da prihvaamo konfla-ciju svih tih opozicija u bazino isti problem (Archer, 1995:7). Umnogome i jest tako, iako emo ipak naglasiti razlikovanje impersonalnijeg poimanja agencije prisutnog u teoriji strukturacije i mrenom pristupu, naspram aktera kao dis-tinktivne individue u okviru metodolokog individualizma, kod J. Colemana i suvremnih predstavnika analitike sociologije (v. odjeljak 1.2)

2 Neemo se ovdje baviti problematikom razliitih Bourdieuovih konceptua-lizacija vrsta kapitala, jer je ona odvie opsena, ali je i manje vana za nau svrhu.

3 O relacionalnoj sociologiji kao novom istraivakom programu koji obu-hvaa starije inaice mrenog pristupa v. Donati, 2011.

RADOVI/PAPERS

30 sociologija u naemu znaenju, prema Bourdieuu tako kobno zastirui pogled na pravi predmet sociologije. Svoje poimanje relacionalne metode Bourdieu je jednom iznio u istom dahu s kritikom mrenog pristupa (Bourdieu, 1995: 181182).

Relacionalna sociologija, kad se slui analizom drutvenih mrea u uem smislu, a koja se temeljno razlikuje od drugih uvrijeenih metoda u drutvenim znanostima, u svom temelju razmjerno je jednostavan alat (polazite specifinih tehnika su sociogrami, odnosno dijagrami mrea gdje vorita predstavljaju aktere, a linije razliitih obiljeja veze meu njima). Relacionalna socio-logija u irem smislu, kad se koristi istim kvantitativnim tehni-kama kao veina drugih paradigmi i programa, od potonjih se razlikuje osobitim pristupom operacionaliziranju aktera i veza meu njima. U ovom radu usredotoit emo se primarno na ovaj drugi, preklapajui dio, i to na multivarijatne metode koje rela-cionalna sociologija dijeli s velikim dijelom istraivakog rada u drutvenoj znanosti (pa tako i s Bourdieuovim), time zahtijeva-jui manji skok u epistemolokim i metodolokim naglascima nego to bi se moglo pomisliti.

3. Ekonomijska matematika operacionalizacija teorije racional-nog izbora u okviru metodolokog individualizma, koja je jednu od svojih utjecajnijih primjena u sociologiji nala u radu Jamesa Colemana (1994), gdje je izmeu ostalog dana neoklasina ope-racionalizacija moi aktera i vrijednosti resursa na mikrorazini. Tomu emo se kasnije podrobnije posvetiti.Slina je metodoloko-individualistika orijentacija koja dru-

tvene fenomene promatra kao kolektivne ishode mnotva poje-dinanih racionalnih djelovanja konstitutivna i za suvremeni istraivaki program4 analitike sociologije (Boudon, 2012). Nje-govi zagovornici najee hvale saimanje psihologije individua u pogodan analitiki konstrukt, formalnu racionalnost. Djelovanje

4 Pitanje je moemo li ovdje govoriti o istraivakom programu u Lakatos-zevu smislu (1991), tj. postoji li u analitikoj sociologiji neka vrsta jezgra hipoteza nepropitivanih od samih autora koji uz nju pristaju. Zasad se moe rei da bi tu jezgru inili metodoloki individualizam (redukcija makro-skopskih fenomena na mikroskopske) i mehanizmi. Vrlo ugrubo, meha-nizmi su kauzalni lanci na mikrosociolokoj razini. Umjesto zakonomjernih regularnosti, odnosno pokrivajuih zakona (covering laws) na makrorazini, oni su jedini prihvatljiv princip objanjenja drutvenih fenomena (Elster, 2000: 515; Demeulenaere, 2011: 133). Raspravu o tome moe se nai i u odjeljku 1.1 ovoga rada.

Diskrepancija 18

31individua nastoji se razumjeti kao racionalno raspolaganje sred-stvima u postizanju cilja, s tim da cilj moe biti bilo to to imaju ili ele individue: poduzetnici novac, politiari utjecaj, strunjaci ugled, potenjaci mirnu savjest, narkomani ekstazu, vjernici bogo-ugodna djela, itd.

U prvom dijelu rada nastojat emo sumjeriti epistemoloke per-spektive ovih triju dijelova polja proizvodnje znanja u sociologiji, pridavi mrenom pristupu najvie potencijala za konvergenciju mikroskopskog (metodoloki individualizam) i makroskopskog (P. Bourdieuov strukturalni determinizam) pogleda na drutvo. Poku-at e se dokazati da je taj pristup u zadovoljavajuoj mjeri kadar posredovati jake i sanirati slabe strane, odnosno slijepe pjege obaju potonjih pristupa, zadravi autonomiju i kompleksnost agencije i interakcija, s jedne strane, a s druge njezinu uvjetovanost struktu-ralnim odnosima u polju. Kao mogue toke konvergencije izdvojit emo rekonceptualizaciju pojmova agencije, kulture, strukture i znaenja drutvenih odnosa i interakcija u drutvenom prostoru, koje sve tretiramo kao sastavnice promiljanja problema mikro-makro veze. Daljnje razmatranje mogunosti konvergencije razli-itih istraivakih programa zasnovano je na primjeru analize empi-rijskih podataka, R. Breigerovom pokuaju spajanja Colemanova i Bourdieuova pristupa u analizi odluka sudaca amerikog Vrhovnog suda, kojeg emo interpretirati i hipotetski dopuniti mrenim pri-stupom. Openito u pristupu slijedimo R. Breigera koji smatra da je ona najnia razina stilova kvantitativne analize praktino aso-ciranih s odreenim teorijama esto vrlo instruktivna za poimanje epistemolokog utemeljenja teorija, ponekad i onog neosvjetenog (Breiger, 2000). U drugom dijelu rada upravo e se na ovoj razini propitati mogunost konvergencije spomenute u naslovu. Dru-tveni i kulturni analitiari dobro znaju da je problematika teorijske orijentacije sporna i vrijedna prepiranja. Kada su meutim kvanti-tativne metode u pitanju, esto pretpostavljamo (ak i dok se povre-meno zadovoljavamo osuivanjem tih metoda napamet) da su sti-lovi kvantifikacije potpuno irelevantni za teorijske i ideoloke bitke. Takva pretpostavka nije produktivna. Interpretacija kvantitativnih metoda je neodvojiva od uobiajenijih oblika tekstualne interpre-tacije i povremeno interpretacija autorovih metoda kvantifikacije moe duboko obogatiti nae itanje i pisanje socijalne i kulturne teorije (Breiger, 2000: 109).

RADOVI/PAPERS

32 1. Makro-mikro veza i znaenje drutvenih relacija: Bourdieu i analitika sociologija u mrei

1.1. Slinost ontologije drutva u Bourdieua i u mrenom pristupu naspram analitike sociologije: dualnost drutvene prakse i nesvodi-vost kolektivnih fenomena na individualne

Prema Bourdieuu, polje se sastoji od prostora objektivnih odnosa koji su posljedica logike i nunosti (Bourdieu, Wacquant, 1992: 97). Slijedei Durkheima, Bourdieu smatra da postoji korespondencija (homologija) izmeu kulture (poredaka ideja i loginih veza izmeu njih) i drutvene strukture (Bourdieu, 1991: 5; Brubaker, 2005: 31) tj. odnosa moi zasnovanih na posjedovanju razliitih vrsta kapi-tala. Otuda proizlazi da je logika (posebna u svakom polju, ekonom-skom, akademskom, pravnom, umjetnikom, itd.) koja povezuje i razdvaja ideje i kategorije kulture istovremeno nain drutvene klasifikacije poloaja i uloga, a sama je odreena relacijama u polju, poglavito relacijama moi. Sve navedeno, ideje i kategorije kulture, poloaji i uloge te relacije moi kao njihove konstituente, otjelov-ljeno je u habitusu, a aktualizirano kroz drutvenu praksu. Habitus je drutveno konstituiran sustav dispozicija koji usmjerava misli, percepcije, izraavanja i djelovanja (Bourdieu, 1990: 55). Habitus je mogue shvatiti kao analogon individui u drutvu. Meutim u Bourdieua su racionalnost individue i iz njega proizalo djelovanje duboko drutveno determinirani, sastavljeni od ideja kao pounutre-nih drutvenih sila i najee nesvjesni sebe. Nasuprot tome, zago-vornici metodolokog individualizma (MI) promatranje drutvenog djelovanja svode na promatranje autonomnih racionalnih individua koje svjesno nastoje maksimizirati korist u danom normativnom i institucionalnom okruenju, gdje norme i institucionalna ogranie-nja individuama ostaju izvanjske i manje ili vie podlone njihovoj manipulaciji.

Vrlo openit pojam drutvene prakse, kao djelatnog susretita agencije, kulture i strukture, prilino je blizak poimanju agencije u A. Giddensovoj teoriji strukturacije (Mohr, 2000; Giddens, 1984). J. Mohr (2000) u fundamentalnim postavkama Bourdieove onto-logije drutva vidi dualnost subjektivnosti agencije i objektivnosti strukture drutvenih odnosa, svojstvenu teoriji strukturacije koju sam zastupa i stoga se na ovoj, najvioj razini apstrakcije mnogo vie

Diskrepancija 18

33slae s Bourdieuom nego s metodolokim individualistima, odno-sno analitikim sociolozima. Otuda Mohr i H.C. White izvode sli-nost svog mrenog pristupa institucijama i Bourdieuovog pristupa poljima (2008).

Sklopove uvjeta, razloga i posljedica individualnih djelovanja, odnosno meudjelovanja aktera, posebne za svaki kolektivni feno-men od istraivakog interesa analitiki sociolozi nazivaju meha-nizmima (Demeulenaere, 2011). Za razliku od linearnih zakonitosti na makroskopskoj razini u strukturalistiki orijentiranoj sociologiji (tako i Bourdieuovoj) koje i prema analitikim sociolozima i prema zagovornicima mrenog pristupa odvie grubo reduciraju komplek-snost drutvene zbilje, ti su nelinearni mehanizmi esto sloene umotvorine dokazive ili opovrgljive tek duboko ispod isprva uo-ljivih statistikih povezanosti. Nasuprot tome, premda su interper-sonalni ili interorganizacijski odnosi i interakcije u fokusu mrenog pristupa takoer nelinearni, njihova je struktura uvijek opipljiva, jasno vidljiva na grafikim prikazima (sociogramima). Interakcije (razmjena, suradnja, konkurencija, itd.) dogaaju se uzdu odnosa povjerenja, pripadnosti grupi ili identitetu, poloaja u odnosu na kljune resurse i mone aktere, itd. Tako je i interakcije i njihove mijene lake pratiti jer su ukorijenjene u razmjerno stabilne struk-ture interpersonalnih ili interorganizacijskih odnosa, tj. mree.5 Ta razmjerna stabilnost i nepromjenjivost mree moe se plastino ilustrirati jednostavnim misaonim eksperimentom: zamislimo mreu interpersonalnih odnosa zatim izuzmimo nekoliko pojedi-naca i veza iz nje. Mrea e se nedvojbeno promijeniti, ali ne tako presudno za duljinu tijeka informacija i resursa od sluajno odabra-nog njenog lana do drugog ili za prosjean broj i snagu njihovih veza. Upravo to pribliava mreni pristup strukturalno-determini-stikom (openitije realistikom) inzistiranju na nesvodivosti kolek-tivnih na individualne fenomene, iako on jednom nogom bitno ostaje na analitikom (nominalistikom) terenu jer dokumentira i promatra pojedinane interakcije i odnose.

5 Za ovaj uvid zahvaljujem dr. sc. Aleksandru tulhoferu, koji ga je iznio na nastavi kolegija Analitika sociologija na Odsjeku za sociologiju Filozof-skog fakulteta Sveuilita u Zagrebu u ak. god. 2010./2011.

RADOVI/PAPERS

34 1.2. Bourdieu i analitika sociologija u mrei znaenja: autonomija agencije i dualnost drutvenih interakcija

Meutim, vano je ovdje ustvrditi, u mrenom pristupu agencija se ne svodi na aktera kao cjelovitu individuu ili organizaciju. H.C. White u svojoj knjizi Identity and Control (2008) prua ekstenzivnu teorijsku specifikaciju koja ne poinje s utjelovljenim osobama, nego s identitetima koji se mogu poopiti tako da ukljue bilo koji izvor djelovanja. Tvrtka, zajednica, gomila, ja na teniskom terenu, stranci na ploniku, sve to moe biti identitet. Identiteti se aktivi-raju dogaajima, odnosno relacionalnim situacijama izranjajuim iz tijeka drutvenih dogaaja, sele se iz jedne mrene konstelacije u drugu, koja proizvodi potrebu za kontrolom neizvjesnosti dakle kontrolu nad akcijama i susjednim identitetima, situiranim u mrei (White i Mohr, 2008: 458). Whiteovi identiteti time izbjegavaju zamku nerealne pretpostavke konzistentnih preferencija indivi-dua u metodolokih individualista. Ista individua u danim mre-nim konstelacijama, tj. suoena s drugim individuama u razlii-tim kontekstima moe biti poduzetnica, politiarka, strunjakinja, potenjakinja, narkomanka ili svetica, tj. eljeti novac, utjecaj, ugled, mirnu savjest, ekstazu ili blaenstvo.

Metodoloki individualizam, osobito njegovu usko utilitarnu koncepciju, M.S. Granovetter je kritizirao (1985) kao podpodrutv-ljenu (undersocialized) koncepciju drutva i ovjeka. Drutvo nije tek rezultanta djelovanja atomiziranih individua koje idu svaka za svojim konzistentno hijerarhiziranim ciljevima. Granovetter, uz Whitea i Mohra, jo jedna od kljunih figura u razvoju mrenog pri-stupa (Swedberg, 2006), vratio je udarac ekonomijskom pristupu drutvenim fenomenima, odnosno ekonomskom imperijalizmu u drutvenim znanostima pojmivi trinu razmjenu kao ukorije-njenu (embedded) u drutvene, interpersonalne i interorganizacijske odnose povjerenja.

U istom je radu Granovetter prepoznao vrlo slian problem kod strukturalizma u sociologiji, kojeg naziva nadpodrutvljenom (oversocialized) koncepcijom drutva i ovjeka: kao i u neoklasinim modelima pojedinci su uslijed svoje (p)odreenosti strukturalnim varijablama atomizirani i ne uzimaju se u obzir veze i interakcije izmeu njih.

Dolazimo do kljunog pitanja konceptualizacije i operacionali-zacije tih veza i interakcija. Jesu li to iskljuivo opipljivi, brzo uo-ljivi odnosi povjerenja ili pripadnosti grupi uzdu kojih se odvijaju

Diskrepancija 18

35jo opipljivije interakcije razmjene, suradnje ili sukoba, uglavnom jedini predmet granovetterovskog mrenog pristupa? To bi onda znailo da je Bourdieu bitno u pravu u svojoj kritici mrenog pri-stupa, barem kad je rije o promatranju irih odsjeaka drutvenog prostora. Naprimjer statusna nejednakost u nekom polju postoji i bez izravnih ili neizravnih interpersonalnih ili interorganizacij-skih veza i interakcija. One bi onda bile efemerne za istraivanje nastanka i reprodukcije statusne nejednakosti u veim populaci-jama gdje je udaljenost jednog od drugog aktera u mrei pregolema da bi se mrea mogla sastaviti i pojmiti.

J. Mohr je sumjerio svoju, noviju inaicu mrenog pristupa u okviru programa relacionalne sociologije s Bourdieuom (2000) i ozbiljno se primakao razrjeenju gordijskog vora konceptualizacije, ali i operacionalizacije agencije, kulture, strukture i drutvenih inte-rakcija. Na velika je vrata uveo definicije subjektivnih znaenja u polju koja svojem i tuem djelovanju svjesno pridaju pojedinci, grupe i organizacije. Tu je Mohr napravio znaajan odmak od Bourdieua jer traei relacije moi u poljima i izmeu njih, Bourdieu dekodira objektivna znaenja kulture, a subjektivna u bitnome smatra samo njihovim odrazima.6

U recentnom Mohrovu radu (Mohr i Guerra-Pearson, 2010) moe se nai analiza mree njujorkih humanitarnih organizacija na prijelazu stoljea, odnosno institucionalnog polja prema subjek-tivnim definicijama organizacija, njihovih nia i itavog polja. Te subjektivne definicije nalaene su u programskim dokumentima i iskazima djelatnika i volontera, pa su zatim skupno analizirane kao relacionalni semiotiki sustav. Relevantne definicije tiu se npr. drutvenih grupa potrebitih na srcu organizacijama i djelatnicima (djeca, starci, siromani svih dobi, prostitutke, itd.), primarne svrhe humanitarne aktivnosti (hrana, smjetaj, druga materijalna pomo, odgoj, obrazovanje, zapoljavanje, rehabilitacija) i karaktera institu-cija, njihovih osnivaa i djelatnika (svjetovna javna, crkvena prote-stantska, crkvena katolika, svjetovna privatna dobrovoljna, vjerska dobrovoljna organizacija, itd.). Na te podatke primjenjeno je mul-tidimenzionalno skaliranje (MDS), multivarijatna metoda u osnovi

6 Slino F. de Saussureovoj distinkciji langue, jezinog sustava kao drutvene injenice, i parole, govora kao njime odreenog individualnog ina. Mohr u Bourdieovom radu vidi snaan biljeg intelektualne tradicije klasine fran-cuske strukturalne lingvistike: ...prema Bourdieuu, institucije se mogu i moraju itati poput jezika. To je moda najvanija implikacija Bourdieuova prigrljivanja relacionalnog naina analize (2000: 2).

RADOVI/PAPERS

36 vrlo slinu korespondentnoj analizi kojoj emo se dolje podrobnije posvetiti (v. bilj. 7, 8 i str. 9). Mjerei obujam preklapanja institu-cionalnih nia i koristei eksterne podatke iz onovremenih izvora utvrivano je proizlazi li iz tog preklapanja konkurencija (konkuri-rajue definicije nie i istiskivanje) ili suradnja (zajednika definicija nie i podjela rada).

Ukratko, evo to je Mohr postigao na planu konvergencije: auto-nomnu, ali ne i analitiki plonu agenciju karakteristinu za MI kroz dualnost (nelinearnih) relacija subjektivnih znaenja drutvenog djelovanja i opipljivih odnosa konkurencije i suradnje. Kao to je Bourdieuov habitus sastavljen od mnijenja i djelovanja, tako je i Mohrova agencija, samo to potonja ima odreenu autonomiju. To znai spajanje kulture (ideja, normi, vrijednosti) i strukture (efek-tivnih odnosa moi) drugaije od onog kakvo se pripisuje Bourdi-euu (Archer, 1995). Metodoloki, Mohr je sve to postigao mjerenjem povrina na grafovima i razmjerno jednostavnom multivarijatnom analizom kontingencijskih tablica, tehnikom slinom Bourdieuovoj omiljenoj korespondentnoj analizi, bliskoj i velikom dijelu drugih istraivakih programa u sociologiji.

Smatramo da vrijedi vidjeti moe li se slino postii na drugom primjeru. Interpretirajui i nastojei mrenim pristupom dopuniti jedan ogledni pokuaj operacionalnog (empirijskog) spajanja MI i bourdieuovskog strukturalnog pristupa pokuat emo pokazati da se koncepcije drutvenog prostora u Bourdieuovom, mrenom i pristupu MI u konanici ne razlikuju presudno, tj. do mjere u kojoj su te koncepcije nesumjerljive i da tek tekstualna interpretacija slinih empirijskih podataka, odnosno vrsta sociolokog narativa povlai vrste granice meu tim koncepcijama ili ih nastoji uiniti propusnijima.

2. Prema konvergenciji preko kvantitativnih tehnika analize

2.1. Pierre Bourdieu i metodoloki individualizam

Kao to je napomenuto u odjeljku 1.1, zagovornici mrenog pristupa u Bourdieuovoj su teoriji prepoznali koncepciju dualnosti kulture (kao sustava ideja) i socijalnih struktura (drutvenih odnosa) kakvu i sami zastupaju u okviru strukturacijske teorije, s time da Bourdi-euu zamjeraju determinizam, nedavanje autonomije agenciji (Mohr,

Diskrepancija 18

372000; White i Mohr, 2008: 46162, bilj. 6). White i Mohr zapravo su vrlo pohvalnim tonom spomenuli R. Breigera (2000) u svom pre-gledu radova koji mogu posluiti za mreni (relacionalni) pristup institucijama. Breiger je pak na onoj najnioj, operativnoj razini kvantitativnih tehnika analize sumjerio naizgled nesumjerljivo, Bourdieuovu strukturalistiku teoriju drutvene prakse i J. Cole-manovu mikrosocioloku perspektivu na neoklasinim temeljima, tako to je na istom skupu podataka istodobno primijenio bourdie-uovsku korespondentnu analizu i Colemanov model kvantifikacije marginalne moi aktera i vrijednosti resursa.

Prethodno spomenuta korespondentna analiza (KA) je multivari-jatna statistika metoda ija je matematika logika slina faktorskoj analizi: ekstrahira dimenzije iz matrice podataka, ali primjenjuje se na nominalne i ordinalne varijable, dok je faktorska analiza pri-mjerena intervalnim i omjernim varijablama.7 Najee tek grafiki prikaz rezultata daje puni uvid u mogunosti KA.8 R.Breiger tvrdi da je upravo Bourdieu popularizirao ovu tehniku i meu nestruk-turalistiki orijentiranim sociolozima (2000).

Naime Breiger je domiljato napravio korespondentnu analizu Colemanove matrice kontrole aktera nad resursima (Tablica 1), koja se zasniva na modelu kompetitivnog ekvilibrija. Ugrubo, to znai da resurs pod kontrolom jednog aktera vrijedi onoliko koliko interesa drugi pokazuju za njega i koliko su moni ti drugi zainteresirani akteri (vektor u Tablici 2). Prema toj vrijednosti e akter biti spre-man razmijeniti kontrolu nad jednim resursom za kontrolu nad drugim. Akteri su moni prema tome koliko kontroliraju resurse za koje pokazuju interes (vektor u Tablici 1).

7 U faktorskoj analizi dimenzije (faktori) objanjavaju dio zajednike vari-jance varijabli iz matrice korelacija, a u korespondentnoj analizi dimenzije objanjavaju dio ukupnog iznosa hi-kvadrata u kontingencijskoj tablici, u ovom sluaju tablice frekvencija glasanja sudaca u veini sudakog tijela kad su odluke bile tijesne (v. Sliku 1).

8 Prema R. Breigeru, ova se metoda esto podcjenjuje u anglosaksonskim zemljama zbog svog esencijalno deskriptivnog karaktera, dok se navodno sofisticiranije parametrijske metode, ee primjenjivane u SAD-u i UK, s druge strane, esto podcjenjuju u Francuskoj. Meutim, ostavivi kores-pondentnu analizu po strani, prema Breigeru se s obje strane Atlantika u najveoj mjeri koriste iste multivarijatne metode, ali u posve razliitom

duhu (2000: 9495). Ovo je mali izlet u socijalnoepistemoloku perspek-tivu koja je ovdje ostavljena po strani (naspram nae direktno epistemo-loke perspektive), to nikako ne znai da ona ne moe drugdje plodno posluiti u razrjeavanju teorijskih i metodolokih polemika u naemu fokusu.

RADOVI/PAPERS

38

Tablica 1: matrica kontrole (moi) sudaca nad predmetima (glasanja u tije-snoj veini), C. U 48 kaznenih predmeta na amerikom Vrhovnom sudu od 1991. do 1993. u kojima je odluivalo 9 sudaca (v. prvi stupac), s tijesnim ishodom od 5 naspram 4 glasa bilo je ukupno 256 individualnih glasanja u veini. Rehnquist i Thomas glasali su u veini 36, odnosno 15 puta, stoga su vrijednosti njihove kontrole u tim sluajevima 0.14 (36/256), odnosno 0.06 (15/256). Prvi stupac zdesna je vektor marginalne moi sudaca, prvi normirani svojstveni vektor produkta matrica iz tablica 1 i 2 (CX) (preuzeto iz: Breiger, 2000: 96).

Tablica 2: matrica interesa sudaca za odreene predmete (pisanja neobve-znih miljenja), X. Interes je izraen u proporcijama miljenja o pojedinim predmetima unutar ukupnog broja miljenja pojedinog suca, analogno Tablici 1. Prvi stupac zdesna je vektor marginalne vrijednosti predmeta, prvi normirani svojstveni vektor produkta matrica iz tablica 2 i 1 (XC) (pre-uzeto iz Breiger, 2000: 97).

Primjer su odluke sudaca amerikog Vrhovnog suda o odre-enim vrstama predmeta (zloini, ekonomija, ljudska prava, itd). Interes je ponder koji pojedini suci daju odreenim predmetima (ne)pisanjem zakonski neobveznih miljenja, a njihov stupanj kon-trole (moi) nad tim predmetima je glasanje u veini malobrojnog sudakog glasakog tijela kad su odluke tijesne, tj. kad je svaki glas u veini presudan. Colemanova analiza je sofisticiranija od Bour-dieuove utoliko to Coleman udvostruuje dualnost promatrajui

Diskrepancija 18

39povezanost aktera [sudaca] i resursa [predmeta] kroz dva odnosa (interes i kontrola). Istovremeno, Bourdieuova analiza je sofisticira-nija od Colemanove utoliko to Bourdieu ide dalje od marginalnih veliina [marginalne kontrole sudaca i vrijednosti predmetadva vektora derivirana iz dviju matrica u tablicama 1 i 2] da bi promatrao meupovezanost (kurziv autorov) aktera i resursa (da tako kaemo, iznad i iza distribucija marginalnih veliina) i, tovie, to ini u multidimenzionalnom prostoru [dimenzije su dobivene korespon-dentnom analizom] (Breiger, 2000: 101102). Dakle moemo isto-dobno vidjeti koliko su akteri blizu jedni drugima prema kontroli i/ili vrednovanju vie resursa (predmeta) na grafovima koji mogu reprezentirati drutveni prostor, odnosno polje (v. graf korespon-dentne analize matrice kontrole i objanjenje na Slici 1). Budui da je korespondentna analiza primjerena kategorijalnim, a ne kontinu-iranim varijablama, graf je dobiven iz frekvencija na temelju kojih su izraunate proporcije u Tablici 1.

Korespondentnom analizom dobiveni graf asocijacija sudaca s predmetima prema moi nad njima Breiger je podvrgao eksternoj (anegdotalnoj) validaciji, primijetivi da obrasci povezanosti imaju veze s oprekama liberalizam-konzervativizam, te duga sluba, eta-bliranost-mladost, nepotvrenost. Ovime multidimenzionalni prostor (dobiven korespondentnom analizom) u ovom primjeru dobiva svoj kulturni sadraj i naznaku relevantnog sociolokog objanjenja, to je naposljetku i cilj valjano shvaene drutvene znanosti.9 Nita nas meutim ne prijei da npr. najveu margi-nalnu vrijednost kaznenih predmeta (v. vektor u Tablici 2) obja-snimo njihovim simbolikim kapitalom proizlazeim iz svetosti kolektivnih vrijednosti koje ubojstva i silovanja teko kre. Ovdje se referiram na poznatu Durkheimovu strukturalno-funkciona-listiku tezu o sredinjoj simbolikoj, kohezivnoj vanosti repre-sivnog (kaznenog) prava za moderno drutvo naspram suhe, praktine vanosti restitutivnog prava (trgovakog, graanskog, upravnog i sl.) za funkcioniranje takvog, sloenog trinog dru-tva10 (Durkheim, [1893] 2003). Veu marginalnu mo starijih

9 Na stranu to je veliki Paul Samuelson jednom rekao da ekonomiju, kao pravu znanost, zanima kako, a ne zato (navedeno u: Syll, 2010: 43).

10 I Bourdieu, strukturalni determinist i R. Boudon, metodoloki individu-alist, u Durkheimovu su radu nali uzor za svoj (Bourdieu, 1991; Boudon, 2012), iako je Boudon Durkheimu zamjerao to se bojao priznati da zapravo promatra individualne motivacije protestanata i neoenjenih traei dru-tvene uzroke samoubojstva (Boudon, 2012: 23).

RADOVI/PAPERS

40

Slika 1: korespondentna analiza matrice kontrole sudaca nad predmetima (Tablica 1), izraunata na frekvencijama, prve dvije dimenzije. Valja ga inter-pretirati uzimajui u obzir udaljenost sudaca i predmeta od ishodita [0,0], te veliinu kuta izmeu vektora koje tvore bilo koja dva entiteta s ishoditem. Mali kut izmeu suca i predmeta znai da je sudac bio sklon glasati u veini kad se odluivalo o predmetima te vrste. Takoer mali kut izmeu dvaju sudaca govori da su esto glasali u veini o istim predmetima. Mogue je usporeivati i kuteve izmeu parova sudaca ili predmeta. Tako se vidi da su liberali Blackmun i Stevens jedna dijada, a konzervativci Scalia i Rehnquist druga (preuzeto iz Breiger, 2000:100).

konzervativnih sudaca moemo objasniti bitno konzervativnom, status quo-logikom funkcioniranja pravnog polja proizlazeom iz toga to se pravo, osobito kazneno, politiki teko mijenja zahva-ljujui paljivo natimanoj sronosti zakona s ustavom koji se pak rijetko moe mijenjati bez dvotreinske veine u parlamentu i dugotrajne javne rasprave. Sve je to zato to je pravno polje stup simbolikog i drutvenog poretka moi zasnovanog u graanskoj epohi (Bourdieu, 1987). Zbog svega toga postarija dob i konzer-vativna uvjerenja nose habitusu sudaca velik simboliki kapital.

Diskrepancija 18

41Barem u ovom primjeru, podaci nita ne diktiraju. Stvar je ukusa hoe li interpretacija grafa KA s asocijacijama sudaca i predmeta prema moi sudaca nad predmetima (Slika 1) zazvati durkhei-movsko strukturalno-funkcionalistiko objanjenje i Bourdie-uovu konceptualizaciju vrsta kapitala ili e biti blia bilo usko utilitarnim, bilo otvorenijim narativima racionalnog izbora, odnosno analitikom objanjenju individualnih ponaanja. Na kraju, moemo i umjesto ili staviti i. Zapravo je to kljuno za na pokuaj konvergiranja teorijske i metodoloke problematike: ne bismo dobili mesa za bourdieuovsku interpretaciju bez

colemanovskih podataka o moi individua i vrijednosti resursa preoblikovanih natrag u frekvencije odluka i sudakih milje-nja. Je li mogue promatrati Bourdieua kao teoretiara koji je pruio kauzalne temelje Colemanova modela? Ovo pitanje slijedi iz prepoznavanja (...) da je Coleman teoretiar socijalnih polja koji ne konceptualizira njihovu multidimenzionalnu prirodu. U ekonomskoj teoriji vrednovano dobro ima jedinstvenu cijenu u ekvilibrijumu (Coleman, 1990: 682; navedeno u: Breiger, 2000: 108). Suprotno tome, vrijednosti u prostoru korespondencija kojeg Bourdieu konstruira, uvijek su vieznane, multidimenzi-onalne, nose razliita znaenja s obzirom na povezane principe djelovanja i kontradikcije izmeu tih principa i sva je prilika da e biti drugaije interpretirane s obzirom na distinktivne poloaje aktera u socijalnom i kulturnom polju. Sama ova poanta znaajno razlikuje Bourdieuovu tehniku od ekonomijskog okvira mode-liranja i prua svojevrsnu osnovu za Bourdieuovu tvrdnju da je ekonomsku teoriju (kao i teoriju racionalnog izbora, njen socio-loki derivativ) najbolje shvatiti kao povijesno datiran i smjeten partikularan vid teorije polja, kao to je njegova (navedeno u: Breiger, 2000: 108).

Meutim potrebno je sada napraviti inventuru ovog poku-aja konvergencije. Glavna namjera ovog rada je pokazati da su odreena kvantitativna analitika orua s biljegom razliitih epi-stemolokih i znanstveno-ideolokih tabora, kao i razliite episte-moloke orijentacije spojivi na operacionalnoj razini, ali to ne znai da to spajanje smijemo poimati jednostavnom aditivnom logikom, mislei da tako dobivamo nov metodoloki aparat lien starih pro-blema, homogenu smjesu tehnika koja je sada slobodnija od teo-rijskih, ideolokih i konsekventno metodolokih partikularnosti, samo zato jer ukljuuje prakse iz vie tabora.

RADOVI/PAPERS

42 2.2. Svi zajedno u kontingencijskoj tablici: relacionalna sociologija, Pierre Bourdieu i metodoloki individualizam

Colemanova funkcija korisnosti aktera doista je klasino neokla-sina, tj. plona: razmjena resursa u kompetitivnom ekvilibriju. Meutim Colemanov epistemoloki temelj u MI ne mijenja se puno ako se ta funkcija korisnosti obogati npr. heuristikama ograniene racionalnosti iz bihevioralne ekonomike (v. Weber i Dawes, 2005) ili transakcijskim trokovima (Williamson, 1981), plodovima uske i nedalekosene imanentne kritike homo oeconomicusa i neoklasike iz same ekonomske znanosti. Za nas je puno vanije to ovdje nema socijalnih interakcija izmeu sudaca kao determinanti njihovih odluka.

Tako ovdje zapravo niti dimenzije navodno bourdieuovske ana-lize korespondencije nisu dobivene iz podataka o vezama i interak-cijama aktera, pa onda one mogu o njima govoriti samo u indirek-tnom smislu, i to vrlo uvjetno: npr. ako postoji razmjerno snana asocijacija izmeu kontrole dvojice sudaca nad odreenim predme-tom (Slika 1), moemo procijeniti da izmeu njih postoji neko save-znitvo, iako iz danih podataka ne moemo znati na temelju ega, ideolokih, prijateljskih ili ue interesnih afilijacija, ili pak svega toga zajedno. Druga je stvar to je u ovom konkretnom primjeru malo aktera i resursa te to je dostupno razmjerno obilje podataka za eksternu validaciju (suci Vrhovnog suda od velikog su interesa za ameriku javnost): da je rije o veem skupu aktera i resursa, bilo bi znatno tee iz ovih podataka procjenjivati narav direktnih veza i interakcija meu njima. Meutim meusobnu udaljenost aktera u drutvenoj mrei moemo aproksimirati indirektnim vezama. Pove-zanost aktera preko socijalizacijski vanih toaka u biografijama, kao to su pohaanje iste srednje kole ili fakulteta, porijeklo iz iste gradske etvrti i sl. neto je to je Bourdieu uzimao vrlo ozbiljno u svojoj analizi nejednakosti u akademskom polju (1988), premda mu prvenstvena namjera nije bila aproksimirati interpersonalne veze, nego korespondentnom analizom otkriti razlike u kulturnom i simbolikom kapitalu obrazovnih institucija. Breiger meutim ne spominje ni takvu, indirektnu povezanost aktera, a kamoli izravne interpersonalne veze.

To zapravo znai da dobiveni Breigerov konglomerat Bourdieu-ove i Colemanove tehnike uope nije analiza drutvene mree ni u uem, ni u irem smislu, jer ne ukljuuje relacije meu akterima! Moda bi injenica da Mohr i White (2008: 46162, bilj.6) to uope

Diskrepancija 18

43nisu spomenuli hvalei Breigerov rad u svom pregledu radova koji trebaju posluiti za mreni model institucija i dualnosti mogla upuivati upravo na zanemarivanje vanosti interpretacije kvanti-tativnih tehnika o kojemu govori Breiger, uslijed propagiranja vla-stitog istraivakog programa.

Pokuajmo zato sada u Breigerov dvolani konglomerat hipotet-ski ubaciti i trei lan, drutvene veze i relacije subjektivnih zna-enja, odnosno relacionalnu sociologiju u naem znaenju. Da je Breiger osim ovih podataka imao i relacionalne podatke o snazi i naravi veza izmeu sudaca, mogao je dodati jo jedan graf: dijagram drutvene mree sudaca i moda jo nekih relevantnih aktera, kao to su politiari, lobisti ili novinari odreene drutveno-politike provenijencije. Bilo bi korisno vidjeti koliko se razlikuju tri plana istraivanja (Colemanov neoklasino-ekonomijski model moi aktera [Tablica 1], graf povezanosti aktera i resursa [Slika 1] te dija-gram mree). Time bi ovaj metodoloki konglomerat postao jo heterogenijim i analiza bi se dodatno uslonila i oduljila, ali on bi se jo uvijek mogao primijeniti i ire u razmjerno analognom obliku.

Na ovom, ali i na drugim slinim zamislivim primjerima, to bi moglo posluiti za validaciju triju naina miljenja i mjerenja dru-tvenog prostora. Moglo bi se npr. razmiljati o tome zato trei plan, onaj interpersonalnih veza, ne odraava drugi plan, poveza-nost sudaca prema kontroli nad odreenim predmetima, ako bi tako pokazali rezultati. Tek primjera radi, kad bi tako bilo u sluaju koji je Breiger obraivao, moglo bi se provjeravati je li to zato to je pro-fesionalna solidarnost kod sudaca vanija od ideoloke, teei bour-dieuovskom uoavanju razliitosti funkcioniranja razliitih polja. U svom radu o pravnim poljima Bourdieu i jest naglasio natprosjeno duboko ukorijenjenu profesionalnu solidarnost u sudaki habitus (1987). Mikrosocioloki narativ s postavkom ciljne racionalnosti koji bi nastojao objasniti isti rezultat mogao bi glasiti da interes sudaca da budu ukljueni u mreu to je vie mogue, interes koji se sastoji u razmjeni korisnih informacija i usluga, pretee nad njihovom ide-olokom orijentacijom, kojom javnost povratno obvezuje njihove odluke i sili ih da odjeljuju svoje javno lice od privatnog. Mogue je, dakako, i obratno: moda bi interpersonalne veze bolje prista-jale dobivenim ishodima (odlukama i slubenim miljenjima) nego asocijacije sudaca prema kontroli nad odreenim predmetima (graf u Dodatku 2), tj. suci meu kojima postoje najjae interpersonalne veze donosili bi iste odluke, imali bi isti stupanj kontrole nad istim predmetima i iskazivali bi isti stupanj interesa za iste predmete. Ovo

RADOVI/PAPERS

44 bi se takoer moglo provjeriti korespondentnom analizom: relaci-onalni podaci o snazi i naravi veza izmeu aktera u mrenom pri-stupu mogu se razmjerno jednostavno prikazati u kontingencijskoj tablici pogodnoj za korespondentnu analizu ili u matrici indikatora pogodnoj za tek neto sloeniju multiplu korespondentnu analizu (MKA)11 (de Nooy, 2003). Onda bi se moglo zakljuiti da ne postoji bitna razlika izmeu javnog i privatnog lica sudaca u mrei relevan-tnih aktera, pa bi se moglo govoriti o presudnom utjecaju interper-sonalnih odnosa na sudske odluke. Moglo bi se dalje gledati koje su sociodemografske i sociokulturne karakteristike najjai prediktori snage interpersonalnih veza (npr. dob i drutveno-politika stavov-ska struktura relevantni su u Breigerovoj eksternoj validaciji mul-tidimenzionalnog prostora dobivenog korespondentnom analizom, kao to je opisano). Nadovezujui se na gore reeno o razlici izmeu direktnih i aproksimativnih relacionalnih podataka, od kojih ni Bourdieu nije zazirao, uz podatke o direktnim interpersonalnim vezama ili umjesto njih mogli bi se dodati i podaci o pohaanim sveuilitima i lanstvu u profesionalnim i drugim udruenjima, to bi sve moglo aproksimirati osobne socijalne kapitale sudaca, odnosno njihove egocentrine mree. Napokon, najvanije: da dobijemo kompleksniju sliku veza i interakcija u polju, analogno pristupu Mohra i Guerre-Pearson (2010), opipljivim vezama i inte-rakcijama mogle bi se dodati subjektivne definicije sudaca svojih i tuih poloaja i uloga na Vrhovnom sudu. Preputamo mati itate-lja konceptualizaciju i operacionalizaciju tih subjektivnih znaenja drutvenog djelovanja, kao i primjenu ovakvog ili slinog modela na druge populacije i predmete istraivanja.

Zakljuit emo ovu hipotetsku reviziju Breigerovog modela metodolokom opaskom. Na bi model, premda zasnovan na raz-mjerno sloenim teorijsko-konceptualnim uvidima, mogao biti ope-racionaliziran jednostavnije no to bi se oekivalo, odraavajui na

11 U multiploj korespondentnoj analizi (MKA) dimenzije objanjavaju dio uku-pnog iznosa hi-kvadrata u tzv. matrici indikatora gdje su kategorije nomi-nalnih varijabli pretvorene u zasebne varijable. Npr. ako razlikujemo tri stupnja snage interpersonalne veze i ako je sudac snano osobno povezan s drugim sucem, on dobiva na varijabli jake veze s tim sucem vrijednost 1, a na varijablama slabe i nikakve povezanosti vrijednosti 0. Ne moemo dalje ulaziti u detalje. Zainteresiranog itatelja vjerojatno e zadovoljiti neki od besplatnih mrenih vodia za statistiku analizu. Primjerice na StatSoft-u natuknica correspondence analysis sadri i pomnije objanjene razlike, ili bolje rei slinosti u matematikoj pozadini, ali i praktinoj primjeni izmeu faktorske i korespondentne analize (StatSoft, 2012).

Diskrepancija 18

45metodikoj razini konvergenciju eljenu na teorijskoj. Frekvencije odluka u tijesnim veinama i neobveznih miljenja o odreenim predmetima, podaci o snazi i naravi veza, subjektivni pogledi na polje i poloaje u njemu, aproksimativni relacionalni podaci, soci-odemografski podaci: svi navedeni indikatori mogli bi se staviti u istu kontingencijsku tablicu ili u istu matricu indikatora. Korespon-dentnom analizom dobili bismo jedan veoma sloeni graf, ili niz jed-nostavnijih grafova koji se zasnivaju na razliitim dijelovima te kon-tingencijske tablice. Ve bi i pregled obinih hi-kvadrata mogao sasvim lijepo posluiti u interpretaciji i zakljuivanju. Dakako, kad je o relacionalnim podacima rije i ostale specifine tehnike analize drutvenih mrea s polazitem u sociogramima bile bi na mjestu.

Meutim iako je sama metodoloka osnova za ovakvu konver-genciju razmjerno jednostavna, dobili bismo ipak golemu kontin-gencijsku tablicu, u kojoj bi istraiva morao odluno i usmjereno plivati s jednim okom uvijek na tri razliite epistemologije, odnosno socijalne ontologije. ini se da meritum istraivanja koje bi imalo ovakav komplementarno-konvergirajui nacrt vie ne moemo traiti na sistemskoj znanstvenoj ravni, tj. u pripadnosti odre-enim razmjerno vrsto definiranim programima i paradigmama, prepoznatim kao takvima (a njihova se vrijednost, kao i vrijednost mnogoega mjeri promatrajui mediokritetski i konvencionalan, a ne onaj najizvrsniji rad). Ostaju posve individualna kompetencija i trenuci inspiracije u istraivaa. Pravo je pitanje, kojim se ovdje ne moemo podrobnije baviti, je li opravdano traiti ita drugo?

3. Umjesto zakljuka: dva tipa konvergencije ekonomijskog i sociologijskog miljenja i mjerenja drutvenih pojava

Barem na temelju ovdje predstavljenih primjera, tako ipak dolazimo do zakljuka da je konvergencija ovih triju istraivakih programa/epistemolokih perspektiva jo daleko od one razine jednostavnosti koja bi osigurala iru primjenjivost unutar glavnog toka pojedinih disciplina, meu specijalistiki obrazovanim sociolozima i eko-nomistima. Podsjetimo, najambiciozniji vid konvergencije o kojoj smo govorili jest nadilaenje disciplinarnih granica ekonomije i sociologije, i to na transdisciplinaran, istinski objedinjuju nain, a ne u onoj vrsti dijaloke interdisciplinarnosti koja bi omoguila

RADOVI/PAPERS

46 razliitim znanstvenim imperijalizmima da se razmau, prven-stveno onom ekonomskom (Nicolescu, 2006; Katunari, 2009). Ekonomisti osobito vole jednostavne matematike modele s malo varijabli, primjenjive na velike skupove podataka, i to su pokazali

imperijalistiki zalazei na podruja tradicionalno vezana uz soci-ologiju (ak i kad su sebe nazivali sociolozima), kao to su devijan-tnost (Becker, 1968), brak (Becker i dr., 1977) i drutvene norme i interakcije u pozadini nezaposlenosti (Aberg, Hedstrm, 2011). To bi se moglo nazvati homogenim tipom konvergencije.

Nasuprot tome, sociolozi, pa i oni koji polaze od teorije racional-nog izbora, najee nastupaju posve opreno: uvaavaju komplek-snost i multidimenzionalnost drutvenih fenomena pristupajui im vie induktivno i narativno u odnosu na ekonomiste, rijetko se nalaze postulati koji slue ekonomijskom tipu modeliranja, a postavka o racionalnosti je manje postulat, a vie nit vodilja u kon-struiranju narativnog sociolokog objanjenja (Hedstrm i Stearn, 2008: 10). Ipak se ini da bi sociolozi, naelno ipak otvoreniji prema pristupima izvan svoje discipline u odnosu na ekonomiste, lake pri-hvatili Colemanov ekonomijski tip zakljuivanja u okviru sloenog nacrta istraivanja koji ukljuuje i metodoloke alate s drugaijim epistemolokim biljegom (nazovimo taj sloeni nacrt istraivanja

heterogenim tipom konvergencije), nego to bi ekonomisti prihva-tili samu sloenost nacrta istraivanja. Zato se ini da je u sistemat-skim naporima probijanja disciplinarnog zida izmeu sociologije i ekonomije, ako nautrb jednostavnosti istraivanja i zakljuivanja elimo sauvati vrijedne osobitosti sociolokog miljenja, ali i mje-renja drutvenih procesa zasad primjeren oprezan pogled na drugu stranu tog zida. Tamo je fokusiraniji, agresivniji i samopouzdaniji sugovornik s krutim alatom koji je i prije zalazio ovamo i osvajao. Dakako, onda bi vrijedilo i obrnuto: sa sociolokog stajalita u toj naznaenoj dilemi, situacija podsjea na staru aporiju potenja i spolnih odnosa.

Diskrepancija 18

47Literatura Aberg, Y., Hedstrm, P. (2011) Youth unemployment: a self-reinforcing pro-

cess?. U: Demeulenaere, P. (ur.) Analytical Sociology and Social Mechanisms. Cambridge, UK: Cambridge University Press.

Archer, M.S. (1995) Realist Social Theory: The Morphogenetic Approach. Cam-bridge, UK: Cambridge University Press.

Becker, G.S. (1968). Crime and Punishment: An Economic Approach. The Journal of Political Economy 76 (2): 169217. Online. JSTOR. (13.02.2013.).

Becker, G.S. (1993) Economic Imperialism. Religion & Liberty, 3 (2). URL: http://www.acton.org/pub/religion-liberty/volume-3-number-2/econo-mic-imperialism. (10.03.2013.).

Becker, G.S., Landes, E., Michael, R. (1977) An Economic Analysis of Marital Instability. Journal of Political Economy 85: 114188. Online. JSTOR. (13.02.2013.)

Boudon, R. (2012) Sociologija kao znanost. Prijevod i pogovor: Rade Kalanj. Zagreb: Jesenski i Turk i HSD.

Bourdieu, P. (1987) The Force of Law: Toward a Sociology of the Juridical Field. The Hastings Law Journal, 38(6): 806853.

Bourdieu, P. (1988) Homo Academicus. Stanford, CA: Stanford University Press.

Bourdieu, P. (1990) The Logic of Practice. Stanford, CA: Stanford University Press.

Bourdieu, P. (1995). Rules of Art: Genesis and Structure of the Literary Field. Stanford: Stanford University Press.

Bourdieu, P. and Wacquant, L.J.D. (1992). An Invitation to Reflexive Sociology. Chicago: The University of Chicago Press.

Bourdieu, P. (1987) The Force of Law: Toward a Sociology of the Juridical Field. The Hastings Law Journal, 38(6): 806853.

Breiger, R. (2000) A Toolkit for Practice Theory. Poetics: Journal of Empiri-cal Research on Culture, the Media and the Arts, 27: 91115.

Brubaker, R. (2005) Rethinking Classical Theory: The Sociological Vision of Pierre Bourdieu. U: Swartz, D.L. i Zolberg, V.L. (ur.) After Bourdieu: Influ-ence, critique, elaboration. Dordrecht, NL: Kluwer Academic Publishers.

Coleman, J.S. (1994) Foundations of Social Theory. Cambridge, USA: Harvard University Press.

Demeulenaere, P. (2011) Introduction. U: Demeulenaere, P. (ur.) Analyti-cal Sociology and Social Mechanisms. Cambridge, UK: Cambridge University Press.

De Nooy, W. (2003) Fields and networks: correspondence analysis and social network analysis in the framework of field theory. Poetics, 31(5): 305327.

Donati, P. (2011) Relational Sociology: A New Paradigm for the Social Sciences. New York: Routledge.

Durkheim, E. ([1893]2003) O drutvenoj podjeli rada. U: Cvjetianin, V. i Supek, R. (ur.) Emile Durkheim i francuska socioloka kola. Zagreb: Naklada Ljevak.

Elster, J. (2000) Uvod u drutvene znanosti: matice i vijci za objanjenje sloenih drutvenih pojava. Zagreb: Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo.

Giddens, A. (1984) The constitution of society: Outline of the theory of structu-ration. Cambridge: Polity Press.

RADOVI/PAPERS

48 Granovetter, M. (1985) Economic Action and Social Structure: the Pro-blem of Embeddedness. American Journal of Sociology, 91 (3): 481510.

Hedstrm, P. and Stern, Ch. (2008) Rational choice and sociology. U: Durlauf, S.N., Blume, L.E. (ur.) The New Palgrave Dictionary of Economics, 2. izd. Palgrave Macmillan. The New Palgrave Dictionary of Economics Online. Palgrave Mac-millan. URL: http://www.dictionaryofeconomics.com/article?id=pde2008_R000249 (08.03.2013.).

Katunari, V. (2009) Building sociological knowledge within and across disciplinary boundaries: megalomania vs. modesty?. InnovationThe Euro-pean Journal of Social Science Research. 22, (2):155171.

Lakatos, I. (1991) Dokazi i opovrgavanja. Logika matematikog otkria. Zagreb: kolska knjiga.

Mohr, J.W. (2000) Bourdieus Relational Method in Theory and Practice. Predstavljeno na godinjoj konferenciji Amerikog sociolokog udruenja (ASA) u Washingtonu D.C. (rujan, 2000.), posebna sesija Cultural Producers and Politics: The Sociology of Pierre Bourdieu. URL: http://www.soc.ucsb.edu/ct/pages/JWM/Papers/Bourdieu.pdf (28.11.2012.).

Mohr, J.W., Guerra-Pearson, F. (2010) The Duality of Niche and Form: The Differentiation of Institutional Space in New York City, 18881917.U: Hsu, G., Kocak, O., Negro, G. (ur.) Categories in Markets: Origins and Evolution, sv. 31: Research in the Sociology of Organizations. Castle Hill: Emerald Press. radna verzija dostupna na URL: http://www.soc.ucsb.edu/ct/pages/JWM/papers.html#DualityofNiche (23.09.2012.).

Mohr, J.W., White, H.C. (2008) How to Model an Institution. Theory and Society, 37 (5): 485512.

Nicolescu, B. (2006) Transdisciplinaritypast, present, and future. U: Haverkort, B., Reijntjes, C. Moving WorldviewsReshaping sciences, poli-cies and practices for endogenous sustainable development. Holland: COMPAS Editions.

Statsoft (2012) How To Analyze Simple Two-Way and Multi-Way Table, Correspondence Analysis. URL: http://www.statsoft.com/textbook/correspondence-analysis/ (28.03.2013.).

Swedberg, R. (2006) Naela ekonomske sociologije. Zagreb: MATE. Weber, R.A. and Dawes, R. (2005) Behavioral economics. U: Smelser, N. i

Swedberg, R. (ur.) Handbook of Economic Sociology. Princeton, NJ: Princeton University Press.

Williamson, O.E. (1981). The Economics of Organization: The Transaction Cost Approach. The American Journal of Sociology. 87(3): 548577. Online. JSTOR. (23.11.2012.).

Diskrepancija 18

49Field, network and agency: on the possibility of an epistemological and methodological convergence between Bourdieus field concept, the social network approach and analytical sociology

ABSTRACTThe paper attempts to examine the possibility of merging three declarati-vely separated, rather popular research programs and/or theoretical orien-tations: relational sociology i.e. the social network approach (H.C. White, J.W. Mohr and R. Breiger) originating in the theory of structuration (A.Giddens), analytical sociology based on the eco-nomic methodological individualism (J. Coleman) and the special structural approach of P. Bourdieu. We start from Bourdieus field concept, which we consider equally comparable across the two former programs, in spite of the fact that Bourdieus sociology considerably differs from both of them by its structu-ral-deterministic profile. This paper will try to demonstrate that the differences between the three orientations amount

merely to different stress priorities in interpreting similar empirical data, and are not due to incompatible theoretical or methodological frameworks, even if these orientations remain at war in the field of sociological knowledge produc-tion. We single out the micro-macro link

and the conceptualization of the mea-ning of social interactions as the main points of epistemological divergence. Subsequently we consider the possibi-lity of convergence by going backwards from the examples of empirical research, methods and forms of quantitative anal-ysis associated with specific research programs towards their epistemological foundations. Based on the former dis-cussion we attribute the social network approach the largest potential for con-vergence, and in the end we consider the perspective of finding a unique the-oretical and methodological apparatus which would transcend the boundaries of frequently antagonistic epistemolo-gical foundations in the social sciences (above all those rooted in economics and those rooted in sociology)

Key wordsanalytical sociology, social network analysis, James Coleman, micro-macro link, multivariate methods, field, Pierre Bourdieu