Porezna reforma

i

hrvatska kriza

Zagreb, 2009.

Porezna reforma i

hrvatska kriza

“RIFIN” d.o.o. Zagreb, 2009.

Izdavač: “RIFIN” d.o.o. - Zagreb, Pantovčak 192A

tel: 01/45 78 074, 45 78 782, 45 78 783

faks: 01/45 78 075

e-mail: ured@rifin.com

Za izdavača: Dorijan Santini

Glavni i odgovorni urednik: Guste Santini

Recenzija: Srđan Kliska

Lektorica: Lana Rušnov Perić

Prijelom teksta: Tomsoft d.o.o., Zagreb

Dizajn omota: Artifeks d.o.o., Zagreb

Tisak: Max media, Zagreb,

Naklada: 500 primjeraka

Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio ove knjige reproducirati ili distribuirati u bilo kojem obliku ili pohraniti u bazi podataka bez prethodnog pismenog odobrenja nakladnika.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 336.22

ISBN broj

Heidi, Ivoni

Branki, Ivanu

I

Predgovor

Porezi i problemi oporezivanja bitan su dio ljudske povijesti. Izabrani narod, židovi, imali su tijekom svoje povijesti velikih problema - nisu prihvaćali poreze koji su im osvajači nametali, što Biblija svjedoči:

...farizeji stanu govoriti: „Zašto vaš učitelj jede s carinicima

i grešnicima?“

Isus čuvši reče: „Ne treba zdravima liječnika, nego

bolesnima. Hajdete i proučite što znači: milosrđe mi je milo,

a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.“

Grčki gradovi-države, Rim od početka naše ere, gotovo dvjesto godina imali su razumne vladare, što valja shvatiti kao umjerenu poreznu presiju. Postoje mišljenja da se ekspanzija muslimanske vjere od Indonezije do Istočne Afrike u velikoj mjeri može obrazložiti razumnim porezima. Danas se švicarski porezni sustav i način njegovog donošenja smatra, između ostalog, razlogom blagostanja što ga uživaju njezini građani.

Mnogi smatraju da su inflacija (koja je također porez) i velika porezna presija razlogom propasti Rimskog Carstva. Engleska i njezina Magna Carta Libertatum iz 1215. godine, kao i naša Pacta conventa iz 1102. godine, pokazuju kako su porezi bili predmet sukoba koji su često završavali u krvi. Američke kolonije osamostalile su se jer nisu željele plaćati visoke namete koje im je nametnula Velika Britanija. Stav prema porezima mlade američke demokracije najbolje se vidi iz činjenice da federalna vlada nije imala pravo oporezivanja. Problem financiranja rata riješila je porezom koji nije porez – inflacijom.

II

Pacta conventa iz 1102. godine

„Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati kralju ugarskomu.

Koloman, Božjom milošću sin Vladislava, kralja ugarskoga,

vladajući na mjestu svoga oca, a jer je bio veoma odvažan, odluči

da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga, podloži pod svoju

vlast. Dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak čuvši

za dolazak kraljev, sakupiše svoju vojsku i spremiše se na bitku.

Kralj pak doznavši da su se Hrvati sakupili, pošalje svoje poslanike

htijući s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor, kakav su

oni željeli. Hrvati, saslušavši poruku gospodina kralja, sastavši se

na skupštini svi skupa, prihvatiše i poslaše 12 plemenskih starješina

od 12 hrvatskih plemena...

Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast.

Gospodin pak kralj, primivši ih poljupcem mira te dostojanstveno

s njima postupajući, ovako se nagodiše: da će spomenuti sa svim

svojim bližnjima uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez

smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njihovi članovi

nisu dužni spomenutomu kraljevskom veličanstvu plaćati porez

ili dohodak, osim što su spomenuti dužni gospodinu kralju, kad

netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje

po njih, dužni su tad poći s najmanje 10 oboružanih konjanika od

svakog spomenutog roda do Drave na svoj trošak, odonud prema

Ugarskoj na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna moraju

ostati. I tako bi uređeno godine Gospodnje 1102.“

(Požar, Petar (1990.): Hrvatske pravice, Split – Zagreb, str. 37. – 38.)

Na našim prostorima o porezima i oporezivanju sve govori riječ harač. Glagol haračiti sinonim je glagolu pljačkati. O nesnosnom oporezivanju govori i Seljačka buna iz 1573. godine pod vodstvom Matije Gupca koji je na kraju okrunjen usijanom željeznom krunom jer se drznuo osporiti nesnosne namete feudalaca.

III

U globaliziranom svijetu trgovina i trgovanje povezali su, umrežili svijet do te mjere da su postali opasnost opstanka nacionalnih država. Tako je tečaj dolara, eura, jena referentna točka kojoj se ostale države u pogledu ekonomske politike podređuju. Najpoznatiji izuzetak je Kina koja i sama postaje referentna točka. Nadalje, u uvjetima papirnatog novca nije moguće održati tečaj nacionalne valute ukoliko se toj politici ne podredi monetarna i kreditna politika. Prostor za učinkovitu ekonomsku politiku nacionalnim državama valja tražiti u poreznoj i fiskalnoj politici. Činjenica da je moguće odbijanje potrošnih poreza na granici ustupak je globaliziranog gospodarstva nacionalnim ekonomijama. Ipak, što vrijedi za poreze na potrošnju ne vrijedi za poreze na novostvorenu vrijednost. Tako, malo pomalo, smanjuje se prostor nacionalnih država u vođenju autonomnih ekonomskih politika. Mišljenja i promišljanja koje smo imali u vrijeme nacionalnih država u ovom globaliziranom svijetu više ne vrijede. Nastaju nova pravila igre i samo one nacionalne države koje poštuju promjene mogu ostvarivati nacionalne ciljeve. Prisutna kriza pokazuje krhkost globalnog gospodarstva s jedne strane i, s druge strane, ovisnost države o kapital-odnosu koja mu podređuju svoju ekonomsku politiku kako ne bi „otišao“ i tako izgubio nacionalnu „senzibilnost“. Konkurencija porezima postaje stvarnost i tu činjenicu nikakva potreba za socijalno pravednijim društvom neće promijeniti. Upravo nacionalne ekonomije, privlačeći privrednu aktivnost poreznim stimulacijama, pokušavaju zadržati socijalnu sigurnost svojih građana koliko je to moguće.

Hrvatska, mala i nerazvijena tranzicijska zemlja, u svom kratkom i burnom postojanju kada je riječ o ekonomskoj politici, činila je mnoge greške koje se ni danas javno ne priznaju. Posljedica takve politike je velika zaduženost prema svijetu kao posljedica velike otvorenosti prema uvozu i nesposobnosti prema izvozu, rasprodaja vitalnog dijela gospodarstva, povećanje socijalnih napetosti. Stoga postaje sporno u kojoj mjeri nosioci ekonomske politike mogu donositi samostalne odluke ignorirajući interese vjerovnika i investitora. Konzumerizam koji je samo pojavni oblik događanja u zadnjih dvadesetak godina, izraz je tragičnog materijalnog stanja građana tzv. socijalističkih zemalja tada i sada, kada su svi zaduženi i socijalno ugroženi.

IV

Izlazak iz tog stanja nije jednostavan. Naprosto nema dobrih rješenja. Pitanje svih pitanja je: koje je najmanje loše rješenje?

Jasno je da bez dinamiziranja privredne aktivnosti rješenja neće biti; sutra će biti još tmurnije nego što je to danas, kao što je danas tmurnije nego što je to bilo jučer.

Rad koji imate pred sobom je pokušaj kako putem reforme poreznog sustava pronaći novi put, jer ako ga sami ne nađemo, moramo biti svjesni da će nam ga drugi izgraditi. Porezne reforme ponekad imaju snagu revolucije. Takvu smo jednu revoluciju imali i 90-ih godina kada smo jednim potezom pera društveno vlasništvo pretvorili u državno i potom ga uništili do te mjere da će nas naši budući naraštaji (s pravom) pitati što smo to radili. Prelazak društvenog u državno vlasništvo nije ništa drugo nego stopostotno oporezivanje imovine. Za razliku od tadašnje porezne reforme moja je miroljubiva i, mogli bi reći, pacifistička. Cilj je ovog rada otvoriti raspravu o postojećem poreznom sustavu koji, po mojem mišljenju, ne zadovoljava i njegovoj transformaciji u učinkovitiji sustav kakav nam je potreban imajući u vidu stanje u gospodarstvu i, vjerojatno, ne baš blistavu perspektivu ukoliko ne pristupimo potrebnim promjenama.

Autori poreznih reformi neće dobiti aplauz. To se nikada nije dogodilo. Naprosto, reformom netko dobije, a netko gubi. Oni koji će dobiti reformom, šutjet će. Oni, pak, koji će gubiti, o tome će govoriti i zbog toga će svaki prijedlog „pribiti na križ“. Zato je pisanje o porezima nezahvalna rabota. Meni moje odmakle godine i zabrinutost s kojom pišem godinama te građanska dužnost nalažu da progovorim o ovom prevažnom pitanju za Hrvatsku. Na čitatelju je da ocijeni je li napisano vrijedilo truda koji sam uložio.

Poreznu reformu valja osmisliti i konačno ostvariti na temelju suglasnosti građana Hrvatske. Da bi se to ostvarilo, u izradi porezne reforme trebaju sudjelovati:

Vlada putem Ministarstva financija,

Hrvatska narodna banka,

Hrvatska gospodarska komora,

Hrvatska udruga poslodavaca,

sindikati i

Hrvatska udruga poreznih obveznika.

»

»

»

»

»

»

V

U radu se zalažem da svi bitni čimbenici ekonomske politike: monetarno-kreditna, tečajna, porezna i uključivo fiskalna (naročito rashodna strana proračuna) politika budu koordinirane kako bi Hrvatska što učinkovitije izašla iz postojeće krize i dinamizirala razvoj.

Na kraju još dvije napomene.

Prva napomena je nastojanje autora da u najvećoj mogućoj mjeri primijeni pozitivan pristup analizi. Normativno se ipak po prirodi stvari interpolira, ma koliko željeli to izbjeći. Kada je riječ o porezima, to je gotovo nemoguća misija. Uostalom, svaki prijedlog sadrži znatnu dozu normativnog.

Druga napomena je pragmatične naravi. U uvjetima neoliberalizma razvijeni postaju razvijeniji, a nerazvijeni nerazvijeniji, što znači da je u slučaju manje razvijenih zemalja nužno dinamizirati razvoj i tome podrediti ukupnu ekonomsku politiku pa samim time i poreznu, odnosno fiskalnu politiku. Kao nezavisna varijabla pojavljuje se akumulacija kapitala, a ne socijalne i ine potrebe građana. Na svakoj razini dohotka per capita (predstavlja budžetsko ograničenje) postoje jasne mogućnosti socijalne politike u ovom globaliziranom svijetu. Naprosto, usporedbe socijalne zaštite bez „talona“ dohotka per capita nisu realne, ma koliko govorili o pravdi i jednakosti. Konačno, cijeli globalizirani svijet se raslojava, kao što se raslojava stanovništvo i u svakoj zemlji posebno. U tom smislu prijedlog koji se ovdje prezentira može biti od značaja i za druge tranzicijske zemlje, u najmanju ruku kao pristup.

Veliku zahvalnost dugujem gospođi Liljani Grajner koja je uložila mnogo truda kako bi ovaj rad ugledao svijetlo dana.

Na kraju zahvaljujem kolegama koji su, čitajući tekst u ne znam kojoj verziji, dali mnoge korisne primjedbe i prijedloge od kojih sam neke uvažio. Jasno, odgovornost za propuste i nejasnoće samo je moja.

Zagreb, listopad 2009.

Guste Santini

VI

1

SADRŽAJ

Predgovor....................................................................................... I

Prijedlog......................................................................................... 3

Sažetak........................................................................................... 5

Uvod............................................................................................... 11

1. Pristup........................................................................................ 17

2. Podjela poreza............................................................................ 27

3. Kretanje poreznih prihoda....................................................... 33

4. Procjena poreznih prihoda temeljem moje klasifikacije....... 41

5. Kretanje javnog duga............................................................... 49

6. Porezna reforma........................................................................ 59

6.1. Oporezivanje sadašnjosti.................................................... 68

6.1.1. Porez na dodanu vrijednost........................................ 73

6.1.2. Trošarine.................................................................... 76

6.1.3. Oporezivanje dohotka................................................ 78

6.1.4. Oporezivanje dobiti.................................................... 84

6.2. Oporezivanje prošlosti......................................................... 93

6.3. Oporezivanje budućnosti.................................................... 96

7. Zaključna razmatranja............................................................. 99

Prilozi............................................................................................. 107

Literatura...................................................................................... 111

EKONOMIJA / ECONOMICS, 14 (1) str. 000-000 (2007) www.rifin.com2

3

Prijedlog:

Porezna reforma svoje polazište ima u činjenici da postojeći porezni sustav ima obilježja „porezne džungle“ i, stoga, nepotrebno visoke troškove ubiranja, kako na strani poreznih obveznika, tako i na strani državne administracije. Porezna reforma mora bitno smanjiti i pojednostaviti porezni sustav kako bi se smanjili troškovi ubiranja.

Porezna reforma u Hrvatskoj mora u najvećoj mogućoj mjeri podržati razvoj i učinkovitost gospodarstva u pravcu dinamiziranja izvozne orijentacije. Taj cilj je moguće ostvariti najvećim mogućim povećanjem neizravnih poreza, dok izravne poreze valja smanjiti koliko god je to moguće.

Stoga se zalažem za:

povećanje porezne stope PDV-a kako bi se osigurala ista razina poreznih prihoda u godini prije porezne reforme;

uvođenje novih i povećanje porezne presije postojećih trošarina, kako bi se smanjio regresivan učinak PDV-a;

povećanje neoporezivog dijela dohotka na 5.000 kuna u prvoj godini, koji bi se povećavao svake godine za 1.000 kuna do iznosa potrebnog za jednostavnu reprodukciju četveročlane obitelji (što bi povećalo pravednost poreznog sustava, odnosno, smanjilo regresivan učinak PDV-a);

porezna progresija iznad neoporezivog djela dohotka ne bi smjela prelaziti 10, 20 i 30% (kako bi se povećala sklonost radu u odnosu na dokolicu, odnosno, povećao udio obrazovanih i produktivnijih djelatnika);

povrat zaštitne kamate na kapital, najmanje za iznos inflacije.

»

»

»

»

»

Porezna reforma i hrvatska krizaPrijedlog str. 3-4 - www.rifin.com4

5

Sažetak

Država je u proteklom razdoblju osiguravala značajne prihode

temeljem:

deficita robne razmjene s inozemstvom,

rasprodaje obiteljskog srebra i

javnog duga.

Ciljana participacija države u finalnoj raspodjeli društvenog

proizvoda ne bi smjela biti veća od 30%. Kako je danas udio države

u finalnoj raspodjeli društvenog proizvoda gotovo 50%, znači da

se, putem iteracija, ovo učešće države mora smanjivati. Za uspjeh

porezne reforme od presudnog je značaja brže smanjenje rashodne

od prihodne strane proračuna.

Umjesto dosadašnje prakse da se najprije odrede rashodi, predlažem

da se na samom početku izrade proračuna odrede prihodi koji će

se potom putem parlamentarnog procesa razdijeliti na pojedine

oblike potrošnje.

Bilo bi potrebno „podijeliti“ proračun na tekući dio i dio koji se

odnosi na kapitalna ulaganja. Restrukturiranje državne uprave,

lokalne uprave i samouprave moguće je jedino ako se odrede jasni

standardi/kriteriji koji su primjereni postojećoj razini nacionalnog

dohotka, odnosno dohotka per capita.

Jedino je izvozna orijentacija, po mojem mišljenju, put razvoja

hrvatskog gospodarstva i pretpostavka trajnog rješenja postojećih

problema. U tom smislu potrebno je poreznu reformu tako postaviti

da bude, koliko god je to moguće, podrška izvoznom dijelu

gospodarstva, što je moguće postići povećanjem neizravnih poreza

kako bi se smanjila potrošnja i povećala štednja te smanjenjem

izravnih poreza kako bi se smanjila cijena koštanja dobara i usluga

na strani izvoznika. Tako konstruiran porezni sustav predstavlja

izravnu podršku postojećem tečaju kao nezavisnoj varijabli i

podređen je održanju stabilnog tečaja. Stabilnost tečaja kune valja

postići povećanjem učinkovitosti nacionalnog gospodarstva, a

nezaduživanjem u inozemstvu, što je do sada bio slučaj.

»

»

»

Porezna reforma i hrvatska krizaSažetak str. 5-8 - www.rifin.com6

U Hrvatskoj je trenutno u upotrebi porezni sustav potrošnog tipa,

temeljem standardne, ali ne i moje klasifikacije. Međutim, on

nije dao pozitivnih učinaka jer su monetarno-kreditna politika i

odvajanje tečaja kune od salda platne bilance, kao i pretjerano velika

participacija države u društvenom proizvodu, eliminirali njegovu

izvoznu orijentaciju. Stoga je od presudnog značaja koordinacija

svih politika kako bi se ostvario cilj – izvozna orijentacija hrvatskog

gospodarstva. Naprosto: „Akumulirajte, akumulirajte - u tome je

sav prorok i Mojsije“ (Karl Marx), nužno je polazište na kojem se

mora temeljiti gospodarski sustav pa samim time i porezni sustav

kao njegov, u globaliziranom svijetu, najbitniji podsustav.

PDV bi trebalo povećati sa sadašnjih 23% na 25% u dva navrata, i to za jedan posto 1.1. 2011., odnosno 1.1. 2012.

Porezni prihodi od trošarina trebali bi se povećati za najmanje 20%. Korekcija postojećih trošarina, odnosno uvođenje novih trošarina trebalo bi biti izvršeno tijekom 2010. godine.

Porezne stope poreza na dohodak primjenjivale bi se od 1. siječnja 2010. godine kako slijedi:

dohodak do 5.000 kuna bio bi izuzet od oporezivanja;

dohodak od 5.001 do 15.000 kuna oporezivao bi se po stopi od 10%;

dohodak od 15.001 kuna do 30.000 kuna oporezivao bi se po stopi od 20%;

dohodak od 30.001 kunu i više oporezivao bi se po stopi od 30%.

Povrat zaštitne kamate izvršio bi se:

u 2010. godini za jednu petinu;

u 2011. godini za dvije petine;

u 2012. godini za dvije petine;

u 2013. godini zaštitna kamata bi se trebala povećati iznad razine inflacije.

Istovremeno je potrebna koordinirana reforma rashodne strane

proračuna kako bi se tijekom provedbe reforme ostvarivao suficit

proračuna koji bi bio upotrebljen za restrukturiranje države

sukladno zahtjevima i standardima Europske unije i potrebama

»

»

»

»

»

»

»

»

7Porezna reforma i hrvatska krizaSažetak str. 5-8 - www.rifin.com

učinkovitog funkcioniranja društvenog sustava.

Nadalje, poreznu reformu morala bi centralna banka podržavati

primjerenom politikom likvidnosti, usmjeravanjem kreditne

aktivnosti u izvozno orijentirano gospodarstvo. Potrebno je umjesto

linearne obvezne pričuve uvesti nelinearnu obveznu pričuvu kako

bi se restrukturirali depoziti po kriteriju ročnosti. To bi omogućilo

poslovnim bankama dugoročno kreditiranje razvoja gospodarstva,

što je jedna od temeljnih pretpostavki njegovog restrukturiranja.

Tečaj kune, shvaćen kao odnos produktivnosti nacionalnog

gospodarstva i gospodarstva iz okruženja, nije više moguće

održavati putem inozemnog zaduživanja. Vremenski horizont

mogućeg održavanja tečaja kune imperativno zahtijeva razradu

više scenarija kako politiku tečaja kune usmjeriti na dinamiziranje

privredne aktivnosti.

Zaključno, imajući u vidu krizu, svi instrumenti ekonomske politike

moraju se promatrati kao varijabilni instrumenti u funkciji razvoja,

a ne, kao do sada, u funkciji stabilnosti tečaja kune i cijena. Usput

rečeno, stabilnost tečaja i cijena je u najmanju ruku sporna.

Porezna reforma i hrvatska krizaSažetak str. 5-8 - www.rifin.com8

9

Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove.

Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko.....

Zato hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta.

Knjiga izlaska (3,14)

Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: „Učitelju!

Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini:

„je li dopušteno dati porez caru ili nije?“Znajući njihovu opakost, reče Isus:

„Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!“ Pružiše mu denar. On ih upita: Čija je ovo slika i natpis?“ Odgovore: „Carev.“

Kaže im: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.

Evanđelje po Mateju (22)

Siromašni imaju vrlo malo novca, pa ne mogu plaćati značajno povećane poreze. Bogate je moguće oporezivati jače, ali samo do neke

točke: ako država nametne previsoku „graničnu stopu“, tj. uzme prevelik dio posljednjeg dolara što ga pojedinac zaradi, to će imati ozbiljan

nepovoljan učinak na poticaje da se radi, štedi i investira.

Paul KrugmanDoba smanjenih očekivanja

EKONOMIJA / ECONOMICS, 14 (1) str. 000-000 (2007) www.rifin.com10