1. Uvod

No međutim, za potrebe ovog seminarskog rada dobio sam jedan spis iz arhive1 koji ću nadalje detaljnije obraditi. Moram napomenuti da se u biti radi o postupku u sporu male vrijednosti koji je pokrenut prije stupanja na snagu novele Zakona o parničnom postupku iz 2008. godine. Budući da se novo uređenje postupka u sporovima male vrijednosti primjenjuje samo na postupke pokrenute nakon 1. 10. 2008. godine tj. nakon stupanja na snagu novele, preda mnom je spis koji nije „zahvatila“ već spomenuta novela pa je u konkretnom slučaju proveden redovan parnični postupak, bez određenih obilježja koja su svojstvena postupku u sporu male vrijednosti.2 Budući da sam prisustvovao ročištima u postupcima o sporovima male vrijednosti, a dobiveni predmet prema noveli iz 2008. godine bi se klasificirao kao spor male vrijednosti, imao sam priliku usporediti redovan i spomenuti poseban parnični postupak te shvatiti zašto se je zakonodavac odlučio za značajne promjene upravo toga postupka. Nadalje ću detaljnije razmotriti i obraditi dobiveni spis te navesti promjene koje nam je donijela pretposljednja novela u odnosu na radikalnu novelu iz 2003. godine. Radi zaštite tajnosti podataka sudionika spora, nisam navodila njihova osobna imena i naziv.

2. Novelirani postupak u sporovima male vrijednosti1 čl.150. st. 2. ZPP-a „Ostalim osobama koje imaju opravdan interes može se dopustiti razmatranje i prepisivanje pojedinih spisa. Kada je postupak u tijeku, dozvolu daje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća; a kada je postupak završen – predsjednik suda ili sudac koga on odredi.“2 M. Dika, Novelirani postupak u sporovima male vrijednosti Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 1-32 (2009), str. 27.

Radi lakšeg praćenja ovog seminarskog rada, smatrao sam potrebnim ukratko na jednom mjestu iznijeti najznačajnije promjene donesene Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2008.Izmjene se u prvom redu tiču razdvajanja prvostupanjskog postupka na dva osnovna stadija, na tzv. prethodni postupak i stadij glavne rasprave, ali i propisivanjem obvezatnog održavanja prvog ročišta koje u pravilu ima funkciju pripremnog ročišta. Ovo zapravo predstavlja izuzetak da se pripremno ročište održava samo kada o predmetu sudi vijeće. Nadalje, te su izmjene praćene ograničenjem mogućnosti iznošenja novota.3 Novelom je po prvi put u sporovima male vrijednosti dopušteno izjavljivanje revizije, doduše samo, tzv. izvanredne revizije.Moram napomenuti da u ovom dobivenom slučaju je pravilno proveden redovan parnični postupak, pravilno su primijenjene odredbe Zakona o parničnom postupku prije stupanja na snagu pretposljednje novele. Tako primjerice proveden je redovni parnični postupak, a ne posebni jer naime novelom je izmijenjen i vrijednosni kriterij za kvalifikaciju spora male vrijednosti. U skladu s time nije provedeno pripremno ročište, propisan je rok za žalbu od petnaest dana, paricijski rok od petnaest dana, …U daljnjem radu uglavnom ću se bazirati na postupak u sporu male vrijednosti i iznijeti kako bi ovaj dobiveni slučaj bio riješen danas s obzirom na novelu iz 2008. godine.

3. Kratak opis sadržaja spora

Ovdje ukratko iznosim sadržaj spora, njegov tijek i završetak zbog lakšeg praćenja daljnje analize spisa.U siječnju 2008. godine dogodila se je prometna nezgoda za koju tužiteljica tvrdi da je odgovoran osiguranik tuženika Z.M. koji je upravljao osobnim automobilom. Tužiteljica tvrdi da se je nezgoda dogodila kada se je Z.M. kretavši brzinom većom od dopuštene u desnom oštrom zavoju nije kretao sredinom obilježene prometne trake te je prešao u prometni trak namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera te je pritom udario u retrovizor vozila tužiteljice. Kako bi izbjegla izravni sudar, tužiteljica je skrenula sa ceste te je nakon kontakta retrovizorima udarila vozilom u ogradu koja se nalazila uz cestu. U predmetnoj prometnoj nezgodi vozilo tužiteljice je oštećeno te je na istom nastala totalna šteta, što je osiguravajuće društvo učinilo nespornim dopisom tužiteljici. Međutim, tuženik nije tužiteljici isplatio predmetni iznos, stoga tužiteljica potražuje naknadu u iznosu 8 500 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog vještačenja potražuje isplatu iznosa od 6 127 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i naknadu parničnih troškova. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti kako u osnovi tako i u pogledu visine. Osporava sve navode tužbe u odnosu na uzrok i nastanak štetnog događaja te tvrdi da bi cijena vozila tužiteljice na tržištu u vrijeme nastanka štetnog

3 čl. 461m. ZPP-a„U postupku u sporovima male vrijednosti sud može naložiti tuženiku izvršenje određene činidbe samo oako je ona dospjela do zaključenja pretodnog postupka.“

događaja mogla iznositi najviše 6 600kn. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u obavijest, u dopis Policijske postaje Vinkovci, u zahtjev za naknadu štete, proveden je očevid na licu mjesta, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka Z.A., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izvršen je uvid u zapisnik o izvidu štete i fotografije te je provedeno vještačenje.Temeljem provedenih dokaza i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojemu stvarna šteta na vozilu iznosi 6 127 kn čiji iznos nakon provedenog vještačenja tužiteljica preciziranim tužbenim zahtjevom i potražuje. Moram napomenuti da se ovdje ne radi o preinaci tužbe, već o djelomičnom povlačenju tužbe tj. o smanjenju tužbenog zahtjeva.

4. Osiguranje od odgovornosti

Ovdje ću malo detaljnije pojasniti zašto je tuženik osiguravajuće društvo, a ne štetnik tj. vlasnik vozila koji je skrivio prometnu nezgodu.Osiguranje od odgovornosti dio je imovinskih osiguranja kojim se osigurava rizik od nastanka obveze naknade štete trećoj oštećenoj osobi. Umjesto štetnika tj. odgovorne osobe, štetu će oštećenome nadoknaditi osiguratelj jer osiguranje od odgovornosti pokriva štetnikovu odgovornost. Osiguranje od odgovornosti štiti osiguranika od budućeg duga jer osiguratelj unaprijed preuzima na sebe imovinske posljedice budućeg štetnog događaja za koji će biti odgovoran osiguranik. S druge strane, pored zaštite osiguranika od obveze naknade štete, osiguranje od odgovornosti preuzima i zadaću zaštite oštećene osobe time što će mu ono olakšati i ubrzati dobivanje naknade pretrpljene štete. Možemo stoga reći da osiguranje od odgovornosti postoji u korist osiguranika i oštećene (treće) osobe, odnosno da ono pruža dvojaku zaštitu: kako osiguraniku tako i oštećeniku.4 Također, i u čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima navodi se da osiguranjem od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem.

5. Tužba

Tužiteljica podnosi sudu tužbu radi naknade imovinske štete sukladno čl. 1085. ZOO-a5 te zaključujem da se radi o građanskopravnom predmetu. Traži represivnu pravnu zaštitu budući da je samopomoć u našem zakonodavstvu načelno zabranjena. Budući da traži isplatu novca (pozitivna činidba), radi se o kondemnatornoj tužbi. Stranka ima pravni interes za podnošenje

4 L. Belanić, Obvezna osiguranja od odgovornosti izvan djelatnosti prometa i prijevoza Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 552-553.

5(1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. (2) Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. (3) Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. (4) Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

tužbe jer nema drugog načina da ostvari svoj tužbeni zahtjev. Njezin pravni interes se presumira. U tužbi nema subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva budući da imamo jednu tužiteljicu i jednog tuženika. Sukladno odredbama članaka 106., 109. i 186. ZPP., tužba sadrži sve sastojke koje po zakonu o parničnom postupku treba sadržavati. Jasno je naznačena oznaka suda (Općinski građanski sud u Zagrebu), ime i prebivalište stranaka te njihovih punomoćnika. Također, jasno je naznačen zahtjev glede glavne stvari. Naznačena je vrijednost predmeta spora (8 500kn). Novelom iz 2008. godine izmijenjen je vrijednosni kriterij u postupcima o sporovima male vrijednosti. Tako sporovima male vrijednosti smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu (“potraživanje”) u novcu koji ne prelazi svotu od 10 000 kn6, a u postupku pred trgovačkim sudovima od 50 000 kn.7 Naime, prije novele u prvom spomenutom slučaju vrijednosni kriterij je bio 5 000kn. Iz svega navedenoga zaključujem da u ovom konkretnom slučaju nije proveden poseban parnični postupak u sporu u posebnim imovinskim odnosima. Nadalje, tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata počevši od prvog idućeg dana od kada se je dogodila prometna nezgoda8 pa do isplate te naknadu prouzročenih parničnih troškova. Isticanje sporednih zahtjeva uz glavni ne predstavlja objektivnu kumulaciju tužbenih zahtjeva. 9Također, tužiteljica je u privitku tužbe dostavila dokaz o svom imovinskom stanju u kojem predlaže sudu da je oslobodi plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Ovdje se potražuje djelomično oslobađanje od plaćanja sudskih troškova.10 Glede zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata radi se o izuzetku da sud može naložiti tuženiku određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. 11Radi se o jednom od četiriju slučajeva u kojima tužitelj može tražiti osudu na buduću činidbu, činidbu koja je dospjela ili će dospjeti nakon zaključenja glavne rasprave.12

Tužiteljica navodi činjenice na kojima temelji svoj zahtjev13 kao i dokaze kojima se mogu utvrditi te činjenice: priznanje tuženika („confessio est regina probationum“14), saslušanje

6 čl. 458. ZPP-a7 čl. 502. ZPP-a8 čl. 112. st. 1 ZPP-a„Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan.“9 čl. 186. st. 1. ZPP-a10 čl. 172. st. 3. ZPP-a„Sud može stranku osloboditi od plaćanja sudskih pristojbi uz uvjete propisane Zakonom o sudskim pristojbama.“Pravo na djelomično oslobođenje ima stranka koja prema svome općem imovinskom stanju ne može podmiriti sudsku pristojbu bez štetnih posljedica za nužno uzdržavanje nje osobno i njezine obitelji.11 U postupku u sporovima male vrijednosti sud može naložiti tuženiku izvršenje određene činibe samo kao je ona dospjela do zaključenja prethodnog postupka.12 Navodim četiri spomenuta slučajeva: 1. Ako usvoji zahtjev za uzdržavanje, sud može osuditi tuženika i na činidbe koje nisu dospjele, s time da će biti dužan ispunjavati kako budu dospijevale.2. Presuda kojim se tuženik osuđuje da preuzme ili preda stvari dane u najam ili zakup može se donijeti i prije prestanka tih odnosa3. Sud će dosuditi naknadu i za buduću nematerijalnu štetu ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti4. Sud dosuđuje kamate na glavnicu i prije njihove dospjelosti, do isplate glavnog duga.13 Detaljnije vidjeti „Kratki opis sadržaja spisa“, str. 4. Uz glavni zahtjev ističe i sporedna traženja (čl. 186. ZPP-a)14 „Priznanje je kraljica dokaza.“

tužitelja, saslušanje svjedoka, prometno vještačenje koje se predlaže provesti, dopis tuženika. Tužitelj predlaže i paricijski rok od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.15 Inače, u postupcima o sporovima male vrijednosti paricijski rok iznosi osam dana.Tijekom postupka ne dolazi do preinake tužbe16, kao ni do podnošenja protutužbe.17

6. Odgovor na tužbu

Nakon što sud odluči da postoje svi uvjeti za postupanje po podnesenoj tužbi naredit će da se primjerak tužbe dostavi tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. Budući da odgovor na tužbu18 podnosi se u roku koji odredi sud, on u konkretnom slučaju iznosi petnaest dana. U pozivu tuženiku da u roku od petnaest dana podnese pisani odgovor na tužbu, nalazi se i upozorenje da u suprotnom će biti donesena presuda zbog ogluhe. Prema noveli iz 2008. godine budući da se radi o postupku o sporu male vrijednosti poziv bi osim spomenutog upozorenja trebao sadržavati i upozorenje da nakon zaključenja prethodnog postupka stranke ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze te da će se, ako tuženik podnese odgovor na tužbu, zakazano ročište održati te da će se na tom ročištu, ako za to budu ispunjeni uvjeti, zaključiti prethodni postupak i provesti glavna rasprava. Treba se navesti da u postupku u sporovima male vrijednosti nema mirovanja postupka te da se presuda može pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Također, sud je dužan pozvati i tužitelja i tuženika na pripremno ročište koje će se održati neovisno o tome hoće li tuženik pravodobno podnijeti odgovor na tužbu.19 U konkretnom slučaju, u odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode tužbe u odnosu na uzrok i način nastanka štetnog događaja iako navodi da nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu i u osnovi i visini te traži i naknadu prouzročenih parničnih troškova. Zaključujem da se tuženik služi defenzivnom parničnom radnjom – negatio. Tuženik osporava činjeničnu osnovu ofenzivne parnične radnje i ograničava se na obično poricanje istinitosti činjeničnih navoda.

7. Nadležnost

15 Paricijski rok je rok za dobrovoljno ispunjenje.U kondemnatornom zahtjevu obično se navodi paricijski rok, kao i klauzula „od prijetnjom ovrhe“. Navođenje sankcije prisilnog ostvarenja nije potrebno jer pravomoćne presude nakon proteka paricijskog roka u pravilu stječu ex lege svojstva ovršnog naslova. 16 Članci 190., 191. i 192. ZPP-a17 čl. 189. ZPP-a18 Odgovor na tužbu je sudski, prekluzivan, procesni, objektivan i dilatoran rok sa stajališta suda i tužitelja. Taj rok ne može biti kraći od petnaest niti duži od trideset dana.19 M. Dika, Novelirani postupak u sporovima male vrijednosti Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 30, br. 1, 1-32 (2009), 13-14.

Radi se o pravnoj stvari iz nadležnosti hrvatskih sudova (apsolutna nadležnost). U postupku u sporovima male vrijednosti uvijek sudi sudac pojedinac nižeg suda (kao i u ovom slučaju). 20Budući da se radi o tuženiku koji je pravna osoba i čije je registrirano sjedište u Zagrebu trebao bi biti mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu prema odredbama članka 48. st.1. ZPP-a („Actor sequitur forum rei“21). Nadalje, prema članku 52. st.1. ZPP-a, za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, nadležan je, osim suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.Ova odredba se primjenjuje i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama, dakle i u ovoj pravnoj stvari. Ovdje se radi o posebnoj, elektivnoj mjesnoj nadležnosti. Odredbe o izberivoj mjesnoj nadležnosti omogućavaju tužitelju da izabere kojem će od više konkuretno potencijalno mjesno nadležnih sudova podnijeti tužbu, dolaze do izražaja i interesi tužitelja. Iako se je prometna nezgoda dogodila na području grada Vinkovaca, tužba je podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji je općemjesno nadležan prema čl. 48. st. 1. ZPP-a. No međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske na temelju članka 10. st. 2. i 3.22 odlučeno je da se predmet u ovoj pravnoj stvari ustupa Općinskom sudu Vinkovcima nakon čega Općinski građanski sud u Zagrebu više neće imati uvida u sadržaj spisa. Naime radi se o individualnoj svrsihodnoj delegaciji nadležnosti.23 Pretpostavljam da je Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom donošenja ovoga rješenja uzeo u obzir odredbe članka 52. ZPP-a o posebnoj i elektivnoj nadležnosti i da je to jedan od razloga zašto je predmet ustupio baš Općinskom sudu u Vinkovcima.

8. Zastupanje stranaka

20 Budući da u Republici Hrvatskoj stvarna nadležnost prvostupanjskih sudova nije raspodijeljena prema vrijednosnom kriteriju, za sporove male vrijednosti mogu biti stvarno nadležni samo općinski i trgovački sudovi kao prvostupanjski sudovi.21 „Tužitelj slijedi forum tuženika.“

22

23

Tužiteljica je parnično i poslovno sposobna i u parnici je zastupa dobrovoljni ili ugovorni zastupnik (punomoćnik). Punomoćnik je osoba koja u ime stranke i na njen račun u granicama dobivenih ovlaštenja poduzima procesne radnje s učinkom kao da ih poduzima sama stranka. U pravilu, stranku može zastupati kao punomoćnik samo odvjetnik kako i je u ovome slučaju. U spisu je priložena pisana parnična punomoć koja ovlašćuje odvjetnika tužiteljice da obavlja sve radnje u postupku koje bi mogla obavljati i sama stranka. Izričito je navedena suglasnost tužiteljice da pristaje da odvjetnika u parnici zamjenjuje odvjetnički vježbenik. Po mome mišljenju, to ni nije bilo potrebno pošto stranka nije lišila odvjetnika nijednog ovlaštenja navedeno u zakonu24 (tzv. negativna enumeracija).

Tuženik je pravna osoba te ima i stranačku i parničnu sposobnost. Prvotno ju je zastupao direktor administracije u podružnici kao organ zastupnik. Zatim je on dao punomoć jednom zajedničkom odvjetničkom uredu. Odvjetnici u zajedničkom uredu solidarno odgovaraju za obveze odvjetnika nastale u obavljanju poslova zajedničkog ureda. Također, stranka nije uskratila svome punomoćniku nijedno ovlaštenje navedeno u zakonu.

Punomoć punomoćnika aktivne strane priložena je u pisanom obliku uz tužbu, a punomoćnika pasivne strane uz odgovor na tužbu.25

9. Procesne pretpostavke

U ovoj pravnoj stvari postoji jurisdikcija hrvatskih sudova. Općinski sud u Vinkovcima stvarno je nadležan. Mjesna nadležnost, kako sam već navela, pravilno je delegirana. Nije stavljen zahtjev za izuzeće i ne postoji sumnja o postojanju nekih od taksativno navedenih razloga za isključenje sudaca shodno čl.71. ZPP-a. Dakle, nema sumnje u nepristranost suca. Sudi sudac pojedinac kako je i propisano.

Postoje dvije stranke kao nositelji suprotnih pravnih interesa. Oboje su stranački i parnično sposobne te su uredno zastupane po punomoćnicima.

Nema nikakvih procesnih smetnji (negativnih procesnih pretpostavaka) za vođenje postupka. Stvar nije već presuđena ni okončana nagodbom, nema sklopljenog arbitražnog ugovora, nema dvostruke litispendencije.

Zaključujem da postoje sve procesne pretpostavke od kojih zavisi dopustivost pokretanja parničnog postupka, raspravljanje i donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi naknade štete.

24 čl. 95. ZPP-a25 Čl. 89. st. 1. ZPP-a

10. Glavna rasprava, činjenice i dokazi, zaključenje glavne rasprave

Glavna rasprava je centralni stadij parničnog postupka. Sud o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju neposrednog, usmenog i javnog raspravljanja stranaka. Zakon preporučuje sudu da predmet svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ipak ne odugovlači, te da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Ovo je u praksi neostvarivo, više služi kao smjernica, cilj kojemu sud treba stremiti.26 Sud razmatra sav procesni materijal – navode nomoćnicu, tuženika po punomoćniku, vještaka i svjedoka obavljen je uviđaj.27U ovom slučaju nije se odstupilo od načela neposrednosti pa je isti parnični sud zapažao predmet i ocjenjivao njegovu dokaznu snagu. Zatim je saslušan svjedok Z.A. Nakon što je propisno upozoren na obavezu kazivanja istine i na posljedice davanja lažnog iskaza28, svjedok je iskazao da je neosporno da je došlo do kontakata retrovizora pri čemu je tužiteljica izgubila kontrolu nad vozilom. Zatim se je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice.29 U pravilu, ako se dokazivanje izvodi, treba saslušati obje stranke. No sud je ovlašten odlučiti da sasluša samo jednu stranku ako se uvjeri da drugoj stranci nisu poznate činjenice ( kao u ovom slučaju) te ako ustanovi da se drugu stranku zbog faktičnih ili pravnih zapreka ne može saslušati.30 Nakon što je saslušana tužiteljica, saslušan je i prometni vještak koji je detaljnije postranaka, izvedene dokaze i ostale rezultate raspravljanja da na njihovoj osnovi donese konačnu odluku. U ovom slučaju, ročište je održano dva puta.

Na prvom ročištu za glavnu raspravu nije bio prisutan tuženik. U roku određenom između dostave poziva i samog ročišta, punomoćnik tuženika je dostavio podnesak kojim moli sud da ročište održi u njegovoj odsutnosti te napominje da ostaje u cijelosti kod svih prigovora i dokaznih prijedloga iz odgovora na tužbu.

Punomoćnik tužitelja je predložio provođenje prometnog vještačenja ( tužitelj je predložio provođenje prometnog vještačenja već u tužbi, a tuženik se u odgovoru na tužbu time usuglasio) te je sud donio rješenje kojim se rasprava odgađa radi izvođenja dokaza te je pozvao stranke da uplate predujam za troškove vještačenja, rekonstrukcije te očevida.31 Nakon plaćenog predujma na mjestu gdje se je dogodila prometna nezgoda uz prisutnost sutkinje, zapisničarke, tužiteljice osobno uz pujasnio što je uzeo u obzir prilikom rekonstrukcije.

26 Radi se o načelu jedinstva glavne rasprave.27 čl. 227. ZPP-a„Uviđaj se poduzima kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda. Uviđaj se može obavljati i uz prisutnost vještaka.“28 Relativno bitna povreda je propuštanje da se u zapisniku registrira davanje upozorenja29 Po zakonu, sud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka samo kad nema drugih dokaza ili kad sud pored izvedenih drugih dokaza ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. (čl. 264. st. 2.)30 čl. 265. st. 1. ZPP-a31 čl. 153. ZPP-aKada stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je unaprijed položiti u roku koji odredi sud iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Kad to predlože obje stranke ili sud ex offo potreban iznos položit će obje stranke na jednake dijelove. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi (ograničenje načela traženja istine). Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položeno, rješenjem će naložiti stranci da u roku osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku.

Nadalje, doneseno je rješenje protiv kojega nije dopuštena žalba32 kojim se određuje prometno-tehničko vještačenje. Sud je detaljno označio vještaku predmet koji će razgledati (da li je tehnički moguće da je do štetnog događaja došlo kako je tužiteljica navela u tužbi te da li je visina štete nastale na osobnom automobilu tužiteljice mogao odgovarati iznosu koji je tužiteljica navela u tužbi). Određen je rok od 30 dana u kojem mora izraditi pisani nalaz i mišljenje sukladno čl.260.st.1. ZPP-a. Radi potrebe vještačenja vještaku se dostavio cijeli spis zajedno sa svom priloženom dokumentacijom.

Vještak je ustvrdio da je stvarna šteta vozila 6 127 kn te da oštećenja desne strane vozila navedena u izvidu štete tehnički su mogla nastati prilikom iskazanog sljetanja vozila s kolnika te da je moguće da se je tužiteljica kretala 30 - 40 km/h, a tuženik 80 km/h kako su sudionici u postupku naveli.

Nakon ponovno održane rasprave u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja (u roku određenom između dostave poziva i samog ročišta, punomoćnik tuženika je dostavio podnesak kojim moli sud da ročište održi u njegovoj odsutnosti) i nakon što je tužiteljica snizila tužbeni zahtjev33, a dokazni postupak dovršen, glavna rasprava je zaključena i doneseno je rješenje da će se glavna odluka objaviti u roku od petnaest dana od zaključenja glavne rasprave. Inače, pravilo je da se presuda u postupku u sporovima male vrijednosti objavljuje odmah nakon zaključenja glavne rasprave. Naime, u tim sporovima sud ne bi smio odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana zaključenja glavne rasprave i u tom roku održati ročište na kojem bi objavio presudu (čl. 335. st. 4.), već bi uvijek bio dužan presudu donijeti i javno objaviti nakon zaključenja glavne rasprave . U tom se smislu sporovi male vrijednosti ne bi smatrali složenijim predmetima. Također, u ovom slučaju nije održano pripremno ročište koje je obavezno u postupcima o sporovima male vrijednosti. Na tom ročištu sud može donositi sve odluke koje može donijeti i na glavnoj raspravi. Iz svega navedenoga zaključujem da u sporu nailazimo i na sporne i na nesporne činjenice. Naime tuženik u odgovoru na tužbu je priznao svoju pasivnu legitimaciju te sam štetni događaj, ali je osporio svoju odgovornost. Time je izričito pisanim putem priznao te činjenice koje su postale nesporne i postalo ih je suvišno dokazivati. Međutim, bilo je potrebno dokazati da li je tehnički moguće da je do štetnog događaja došlo kako je navedeno u tužbi te da li je opravdana visina štete koju tužiteljica potražuje budući da je te činjenične navode tuženik osporio u pisanom odgovoru na tužbu. Zato je sud i donio rješenje kojim nalaže vještačenje. Samim time sud je ispravno vodio glavnu raspravu raspravljajući samo sporne činjenice i izvodivši dokaze samo u vezi tih činjenica. Što se tiče materijalnog prava, sud je ispravno u predmetnom sporu primijenio Zakon o obveznim odnosima i pravno kvalificirao slučaj kao naknadu štete. Iako je tužiteljica već u tužbi navela da se njen tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, ta njena pravna ocjena zahtjeva pravno ne obvezuje sud („Iura novit curia“34). Tužiteljičina pravna ocjena spada u poželjni, fakultativni sadržaj tužbe.35

32 čl .278. ZPP-a33 Već sam napomenula da se ne radi o preinaci tužbe34 „Sud poznaje pravo.“35 čl. 186. st. 3. ZPP-a

11. Donešenje prvostupanjske sudske odluke

Donijeti presudu znači odrediti njen sadržaj, izreći odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Načelo neposrednosti nalaže da presudu donese onaj sudac koji je sudjelovao u postupku na glavnoj raspravi te da se donese presuda odmah po zaključenju glavne rasprave. U ovom slučaju odstupilo se je od posljednjeg navedenoga. Naime, zbog složenosti predmeta u kojemu treba odlučiti sud može odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana zaključenja glavne rasprave.36 Već sam napomenula da prema noveli ZPP-a iz 2008. godine u postupcima o sporovima male vrijednosti presuda se mora donijeti odmah po zaključenju glavne rasprave. Sukladno članku 466. st. 1., danas bi u ovoj pravnoj stvari trebalo tako postupiti.

U ovom predmetu, sud je zakazao ročište za objavu presude na koju nitko od strane tuženika i tužitelja nije pristupio. Unatoč tome ročište je održano gdje je sudac javno pročitao izreku presude.37 Nakon toga u sljedećih 30 dana, a temeljem članka 337. ZPP-a, sud je pisano izradio i dostavio presudu strankama zajedno s uputom o pravnom lijeku. Pošto u ovom slučaju sudac je objavio presudu i rješenje, od toga momenta on je bio i vezan za svoje odluke. Prema strankama presuda ima učinak tek od dana kada im je dostavljena.

U uvodu38 presude i rješenja naznačeno je da se presuda i rješenje donosi u ime Republike Hrvatske, naziv suda, ime i prezime suca pojedinca te ime, prezime i prebivalište tužiteljice, naziv i sjedište tuženika, njihovih punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora (radi naknade štete), naveden je dan zaključenja glavne rasprave te je navedeno da je na zaključenju glavne rasprave prisustvovao samo punomoćnik tužiteljice te je na kraju naznačen datum kada je donesena presuda.

Izreka39 kao glavni dio presude sadržava odluku o prihvaćanju zahtjeva tužiteljice glede glavne stvari. Glede sporednih potraživanja, tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu. Naime, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana nesreće pa do donošenja presude.

Naznačen je rok za dobrovoljno ispunjenje od petnaest dana. Danas, prema noveli, bi taj rok trebao biti osam dana. Također, doneseno je rješenje kojim se punomoćeniku tužiteljice djelomično priznaje trošak javnog prijevoza i izbivanja iz kancelarije na teret državnog proračuna. Budući da je djelomično odbijen prijedlog punomoćenika, rješenje je također obrazloženo.

U obrazloženju40 su navedeni zahtjevi stranaka i činjenični navodi na kojima se ti zahtjevi zasnivaju. Iz obrazloženja se vidi kako je sud pravilno utvrđivao sporne činjenice i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevu stranaka. Navedeno je zašto je

36 Rok je instruktivan (prekoračenje ne dovodi ni do kakvih procesnih posljedica)37 čl. 335. st.3. ZPP-a38 Čl. 338. St. 2. ZPP-a39 čl. 338. st. 3. ZPP-a40 Čl. 338. st. 4. ZPP-a

prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te kako je ocijenio iskaz svjedoka i tužiteljice. Savjesno i brižljivo je ocijenio dokazne prijedloge.

Na kraju presude se nalazi uputa o pravnom lijeku.

S obzirom na sadržaj pravne zaštite koja se pruža, presuda je kondemnatorna.41 S obzirom na postupak koji je prethodio donošenju presude, ona je kontradiktorna jer je donesena nakon raspravljanja stranaka pred sudom. S obzirom na dio zahtijeva o kojem se odlučuje, radi se o potpunoj i konačnoj presudi jer je odlučeno o svim zahtjevima koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja.

12. Troškovi postupka

Država ne pruža besplatnu pravnu zaštitu strankama na području građanskog pravosuđa. Tako su stranke dužne unaprijed podmirivati troškove prouzrokovane svojim radnjama u parnici.42Sukladno tome, stranke su unaprijed trebale predujmiti potreban iznos za obavljanje uviđaja, vještačenja i rekonstrukcije. Prema načelu causae troškove nosi stranka koja je u parnici pretrpjela neuspjeh.43 Prema odredbama članka 154.st.3. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stanka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Odluka o trošku u ovom slučaju upravo se temelji na toj odredbi ZPP-a.

Naime, tužbeni zahtjev tužiteljice je usvojen u cijelosti u pogledu glavnog zahtjeva, dok tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na glavnicu (sporedno potraživanje) usvojen je od dana donošenja presude, a ne od prvog slijedećeg dana kada se je dogodila prometna nezgoda.44 Shodno tome, tuženik mora tužiteljici nadoknaditi sve parnične troškove po načelu odgovornosti za uspjeh (načelo causae).45

Budući da je u ovom slučaju došlo do svrsihodne delegacije nadležnosti temeljem čl. 10. st. 2. i 3. Zakona o sudovima, istim člankom st. 5. propisano je da u tim slučajevima strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i naknada troškova prijevoza određenog Odvjetničkom tarifom. Tako su punomoćniku tužiteljice priznati troškovi izbivanja iz kancelarije i troškovi prijevoza. Ti trošovi nadoknađuju se iz državnog proračuna.

41 U slučaju da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, radilo bi se o negativnoj deklaratornoj presudi.42 čl. 152. ZPP-a43 detaljnije pogledati čl. 154. ZPP-a44 Sukladno čl.29. i čl.1089. st. 2. ZOO-a jer je tek donošenjem ove presude utvrđena visina nastale štete

45 Prema načelu causae dužan je snositi svoje troškove i nadoknaditi troškove protivniku onaj koji je svojim držanjem prije i izvan parnice doveo do potrebe da se parnica vodi, koji je prouzrokovao parnicu, koji joj je dao povoda povredom subjektivnih prava pa je zbog toga izgubio parnicu. Izgubio je parnicu onaj kome je sud uskratio pravnu zaštitu (detaljnije vidjeti Dika Mihajlo, Triva Siniša, Građansko parnično procesno pravo Narodne novine, Zagreb, 2004 , 467 – 468.)

13. Pravni lijekovi

U donesenoj presudi stoji uputa o pravnom lijeku. Navodi se da nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana46 od dana primitka presude Županijskom sudu u Vinkovcima. U postupcima u sporovima male vrijednosti taj rok inače iznosi osam dana.47

Iako u ovom slučaju ne postoje nikakva ograničenja glede razloga zbog kojih se može podnijeti žalba jer se u biti radi o redovnom parničnom postupku. Danas, budući da bi se radilo o postupku u sporu male vrijednosti, žalba bi se mogla podnijeti samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (i to ne svih) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Preciznije, mogla bi se podnijeti iz razloga iz čl. 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11. Dakle, ne bi se mogla podnijeti ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan, ako je protivno odredbama Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe te ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava. O žalbi protiv presude u sporovima male vrijednosti odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda.Protekom roka od 8 dana za ulaganje žalbe, a nijedna stranka ne uloži žalbu ili se stranke odreknu prava na žalbu, nastupa pravomoćnost presude 48te se ona može pobijati samo izvanrednim pravnim lijekovima.Značajnija je novost da je dopuštena izvanredna revizija49, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Moguće je tražiti i ponavljanje postupka, no postoji jedna razlika u odnosu na redovan parnični postupak. Nove činjenice na temelju kojih se traži ponavljanje postupka mogu biti samo činjenice koje su nastale do zaključenja prethodnog postupka jer se u postupku u sporovima male vrijednosti mogu iznijeti samo činjenice koje su nastale do toga momenta.Glede pobijanja rješenja, dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja kojim se završava postupak.50 Doneseno rješenje u ovom slučaju ima značenje meritornog rješenja kojim se postupak završava pa bi bila dopuštena posebna žalba.

46 Rok je zakonski ( čl. 348. st. 1. ZPP-a), neproduživi, peremptorni, procesni.47 čl. 467. st. 3.48 Za moment pravomoćnosti u ovim postupcima mjerodavan je moment zaključenja prethodnog postupka49 čl. 382. st. 2. ZPP-a50 čl. 462. st. 1. ZPP-a

14. Zaključak

Smatram da novelom 2008. izmijenjena procedura u sporovima male vrijednosti će pridonijeti općoj funkcionalizaciji, pojednostavljenju i ubrzanju postupka u tim sporovima. Tome osobito pridonosi ograničenje mogućnosti iznošenja novota tijekom prvostupanjskog postupka te razdvajanja toga postupka na dvije posebne funkcionalne cjeline. Treba uzeti da

se i uvođenjem tzv. izvanredne revizije povećala opća razina pravne sigurnosti u maličnom segmentu sudovanja.

16. Literatura

1. L. Belanić, Obvezna osiguranja od odgovornosti izvan djelatnosti prometa i prijevoza Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 30, br. 12. Dika, Triva: Građansko parnično procesno pravo, dvadeseto izdanje, 2004.

3. Dika, Novelirani postupak u sporovima male vrijednosti Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 30, br. 1

4. Pravomoćno okončan spis iz arhive Općinskog suda u Križevcima

5. Zakon o obveznim odnosima (NN, br. 35/05. i 41/08.)

6. Zakon o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11)

7. Zakon o sudovima (NN 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10, 27/11, 57/11, 130/11)