POTROAKO DRUTVO esej o drutvu, medijima i umjetnosti, sadanjosti i

budunosti

Potroako drutvo je drutvo koje je danas oformljeno i afirmirano na Zapadu. To je drutvo u kojem nitko nije sretan. I uz to, puno je besmislenosti i potpuno

lieno smisla ivota. Ljudi se u njemu dobro trebaju upitati: to je to to ele? to im je ivotni cilj? I to je smisao ljudskog ivota?

Naravno, ja sam sretan kad dobijem novi automobil,

makar par godina, ali onda ugledam auto koji je ljepi od moga i opet sam nesretan, jer netko ima neto bolje od mene. Kuba je primjer drutva koje nije potroako. Naravno, to nije idealan primjer s obzirom na druge stvari,

kao slobodu, demokraciju, ljudska prava i dr, ali je ona

onakava kakav bi trebao biti cijeli svijet u pogledu

potronje. Naime, zato bih kupio novi auto ako mi je stari dovoljan za moje potrebe i nije pokvaren? Potroako drutvo kae: kupi da ti drugi zavide. Recimo da platim 50000DEM novo auto. Nakon 7 godina ono na tritu vrijedi 7-12000 DEM, tj. izgubio sam 40000DEM. Zato bih se, onda, uputao u taj poslovni promaaj (po mjerilima tog istog svijeta)?! Na Kubi automobil ne gubi vrijednost s

godinama starosti, nego se za njega plati onoliko koliko ti

se svia, a to je prava mjera vrijednosti: zato bih imao Mercedes S klase, ako mi je praktiniji (male uliice u gradu, problemi s parkiranjem) i ako mi se vie svia Citroen Xsara? Zato automobilske kompanije ne bi pravile automobile koji mogu zadrati svoju kvalitetu cijeli ljudski ivot, a ne samo pet-deset godina? Jer im to nije u interesu. Zato nam ne bi dali ekoloko vozilo na struju i sunce. Takvi patenti postoje i otkupila ih je automobilska

industrija ali ih ne proizvodi! Primjer automobila sam

EminHighlight

EminHighlight

EminHighlight

EminHighlight

odabrao zato to je svima nama blizak. Naime, u dananjem svijetu nam je potrebno prometalo kojim moemo brzo stii s jednog na drugo mjesto. Meutim, koja je cijena toga?! Naruavanje ivotne okoline! A zato kad se moe i bez toga? Druga stvar je kupiti novi automobil kad se stari pone esto kvariti, ali nema potrebe za novim dok je stari dobar.

Primjer koji nije svima blizak, a koji je vrlo dobar u

ilustraciji potroakog drutva je Microsoft. Svake godine oni izdaju nove Windowse ili Office. To su njihovi

najee korieni programi. Problem nije u tome to oni svake godine izdaju nove programe, kad bi se oni sutinski mogli razlikovati. Meutim, ono to ja u Office-u radim isto je i prije 5-10 godina i danas. I to se radi na potpuno

isti nain. Nije se nita promijenilo. Jest da oni priaju o mnogim dodatnim funkcijama, ali za sve poslove koje

sakodnevno obavljamo nita se nije promijenilo. Samo se izgled Office-a promijenio: prije mu je znak bio zelen, a

sada (Office 2000) je plav. To je jo jedan primjer absurdnosti i besmislja potroakog drutva. Microsoft nas prisiljava da svake 2 godine kupimo ponovo isti proizvod

samo u drugom paketu! Uz to, pridoda nekiliko novih

funkcije koje esto samo smetaju (kao automatski prelazak i u I)! Sutinski se stari Word 2.0 za Windowse 3.x nije promijenio! Isti je kao i Word 2000 za Windowse 98 ili

2000! Zar se ne moe taj novac (od bespotrebne kupovine onoga to ve imamo) usmjeriti u neku korisnu svrhu: npr. pomaganje onima kojima je ta pomo stvarno potrebna?

U naelu, potroako drutvo se svodi na ovo: zaradi vie, potroi vie, zaradi jo vie, potroi jo vie. A zato? Da bi zadovoljio apetite velikih multinacionalnih

kompanija koje ele veu zaradu! Naalost, u umjetnosti i kulturi danas prevladavaju

ista mjerila. Vrijednost nekog djela odgovara njegovoj

EminHighlight

EminHighlight

zaradi. Zato i postoji poplava unda ili tkz. zabavne knjievnosti. Naravno, postoje djela te knjievnosti koja imaju svoju umjetniku vrijednost, ali velika veina su samo uspjeno primjenjivane ablone. To je isto kao da proizvodimo filmove ili knjige na poketnoj traci u tvornici.

S obzirom na dananja shvaanja uspjenog i vrijednog, za posao pisanja u budunosti nee biti potrebni pisci ili glumci, nego kompjutor. Onako kako se danas radi, to

moe i automatski raditi kompjutor! Postoji bezbroj primjera filmova iz Hollywoodskog arsenala, koji su

zaradili astronomske svote novca, ali nemaju nikakvu

umjetniku vrijednost: oni se prodaju na osnovu umjetno stvorene potrebe za tim da se film pogleda reklamama. Prodaje se zbog toga to su neki ljudi manje ili vie (ne)opravdano dignuti u zvijezde: film prodaju zvijezde i

specijalni efekti, a ne sadraj. Ustvari, scenaristi su u Hollywoodu zadnja rupa na sviralo, umjeto da su

najcjenjeniji, jer oni stvaraju film svojom vizijom svijeta.

Malo je ljudi danas u svijetu koje su se uzdigli u zvjezdane

visine bavei se pravom umjetnou. U stvaranju ovakvog, ali i bilo kojeg drugog svijeta,

vrlo vanu ulogu imaju mediji. Oni danas utjeu na svijest pojedinaca. Zato je od presudne vanosti da novinari objektivno obavljaju svoj posao. Objektivno znai iznositi injenice, ali i komentirati na nain da se potizivno utjee na svijest. Stoga bi studij novinarstva trebao biti najtei: morao bi okupiti sva zananja svih studija, makar u

osnovnim crtama, jer novinar mora imati iroku osnovicu za prosudbu to je dobro a to ne. On treba rei ljudima koji su u svojoj uskoj specijalizaciji, da neto ne valja, bez obzira na to to je u njihovom ili interesu njihove tvrtke. Sloboda medija i ljudska prava u ovom smisli dobivaju

potpuno novo znaenje, jer sloboda medija ne znai da svatko moe na ekranu bulazniti to hoe ili da svaka tvrtka

EminHighlight

moe propagirati svoje interese na malom ekranu. Naprotiv, sloboda je kada se podaci filtriraju u informacije

(a to su gotovi zakljuci, kratki i jasni, bazirani na objektivnim injenicama, a ne na emocijama) koje se ljudima prezentiraju u formi koju oni mogu prihvatiti, a ne

da izazovu obrnutu reakciju.

Slobodan medij uvijet je slobode svakog pojedinca, ali

sloboda nije kad se 7 ili 10 minuta na sat (kao na HTV-u)

vie: morate kupiti to i to! Sloboda i reklame su upravo obrnuto razmjerne! to je vie reklama, ovjek je manje slobodan, jer su reklame agresija na ljudsku svijest agresija od koje se teko sam pojedinac moe obraniti, te prije ili kasnije podlijee njima. Stoga predlaem svima odgovornima za razvoj javne televizije, da dobro razmisle

o ovome i upitaju se: trebaju li javnoj televiziji reklame?

Trebaju li nam, uope, reklame? Ovakvo potroako drutvo je lieno svakog smisla

postojanja. Svrha ljudskog bia ne moe biti zarada i potronja, jer nas to pretvara u robote i robove tako postavljenih drutvenih okova. U tom svjetlu, nije niti udno to se sve vie pojavljuje filmova i knjiga u kojima nam se sugerira da svijet kojeg poznajemo nije ba takav. U "Matrici" npr., cijelo ovjeanstvo je porobljeno, a ivot se odvija u mislima. Naravno, s obzirom na potroako drutvo, puno je realnije prihvatiti injenicu da je svijet takav, nego da je ovo prava stvarnost, jer onako sve ima

smisla, a ovako nema. Kreatori dananjeg potroakog drutva, zaboravili su da ovjek prirodno tei traiti smisao u svemu oko sebe, od prirodnih zakona u znanosti do

uobiajenih ljudskih ponaanja. Jedan od pokuaja objanjavanja je religija, no ona nam kae da svijet prihvatimo onakvim kakav jest, a ne da ga mijenjamo na

bolje. I stvarno, veini ljudi lake je vjerovati da je nekakvo nadnaravno bie stvorilo svijet ba takvim kakav

jest i da se tu nita ne moe uiniti, nego da je svijet onakav kakvim ga mi uinimo.

Napretkom tehnologije, otvara se mogunost da se ostvari svijet kakav elimo, a s time potroako drutvo, kao zavrna faza kapitalizma, samo sebi kopa grob. Naime, nije teko zamisliti da ne postoje drave (multinacionalne kompanije, Europska Zajednica to su samo meu koraci), nego da svi ljudi iz cijelog svijeta odluuju ravnopravno o svim pitanjima ivota: Internet bi trebao biti dostupan svima u vidu neke nove mree koja bi bila sigurna, ali koja bi omoguavala svima da se izjasne oko svega to bi ukinulo potrebu za politikom, kao i mnogim drugim pojavnostima, od kojih je najopasnija

korupcija. Raunalo bi moglo zborojiti glasove ili ih na neki drugi nain protumaiti, te sukladno tome poduzimati mjere realizacije npr. slanje robota u izgradnju nekog vodovoda ili poveanje proizvodnje voa ili sl.

Sociolozi su prije govorili da je socijalizam prijelazno

razdoblje prema idealnom drutvu komunizmu. Taj cilj nije nikada dosegnut. U njemu bi svi imali ono to im treba i to ele: stan, auto, posao itd. Paradoksalno ili ne, kapitalizam se ini brim putem u takvo drutvo.