LEKSIKOGRAFIJA U 17. ST

 Ozaljski književni  krug

•Miješani čakavsko-štokavsko-kajkavski jezik

karakterističan je u 17.stoljeća,

•njegovali su ga velikaške porodice Zrinski i Frankopani.

•Najvažnija djela na tom hibridnom idiomu su dali:

–Zrinski, Frankopan,

–Pavao Ritter-Vitezović

–Belostenec

•Taj interdijalekt doživljava javni slom pogubljenjem

Zrinskog i Frankopana 1671. od strane Bečkoga dvora.

Razvoj  hrvatske leksikografije

•Faust Vrančić

•početak hrvatske leksikografije.

•hrvatski je stupac (dalmaticae) na četvrtom mjestu

•rječnik je važan za proučavanje hrvatskoga leksika

Vrančićeva doba.

•narječna podloga rječnika je čakavska  s ikavskom

zamjenom jata, na koju se naslojavaju elementi štokavskoga.

–primjeri s ijekavizmom,

–refleks prasl. d' kao đ/j,

–naporedna uporaba zamjenica što/ča.

•unošenje štokavskih, prvenstveno dubrovačkih leksema u

hrvatski niz.

•jedan broj leksema potječe iz kajkavskoga narječja (oblok,

prikliti, špot…).

•izvjestan broj riječi dolazi iz crkvenoslavenskoga tradicije

(težati, sobstvo, slovo, dreseliti se).

•rječnik je zabilježio i talijanske posuđenice

•Zanimljivosti

•Vrančić nije u svoj rječnik unosio leksik književnih djela,

posebno je nesklon bio petrarkističkom poetskom repertoaru.

•Najizrazitiji utjecaj kajkavskoga nalazimo u nazivima

mjeseca

– sičen, traven dolaze s kajkavskom vokalizacijom i

kajkavskim značenjem: sičen je jednakoveljača, a traven

odgovara štokavskom svibanj.

• Vrančićev Dikcionar podloga je rječniku praškoga

benediktinca Petera Lodereckera (1605.), koji je Vrančićevu

nizu od 5 jezika dodao još poljski i češki stupac

Bartul Kašić

•Rječnik u rukopisu (oko1599)

•Raspoznatljiv čitav naglasni sustav:

•pomoću geminiranih suglasnika označava kraćinu

prethodnoga vokala (zlobba)

•dvama vokalima označava dužinu samoglasnika

•znakovi:  ¢ ,˝,  ˆ

Jakov Mikalja

•Blago jezika slovinskoga illi slovnik u komu izgovaraju se

rjeci slovinske Latinski i Diacki'  (1649)

•prvi hrvatski rječnik u kojemu je hrvatski polazni jezik

•čakavske osobine s osobinama ikavskih i i ijekavskih

štokavskih tekstova: bječva i bičva, carni i crni, carv i crv

•sinonimija zoriti i zriti

•navođenje nekoliko značenja pojedine riječi: znati/umjeti/

biti vješt.

•Dictionar ili Réchi Szlovenske zvexega ukup zebrane, u red

postaulyene, (1670.)

•osnivica = kajkavsko narječje

•dopušta da nekajkavci prilagode kajkavske riječi svojima:

  Ništarmanje, komu se horvatski hoče govoriti, neka reče

mesto lehko lahko, mesto osem osam, mesto jalen jalan

•u zbližavanju središnju su ulogu odigrali “ozaljci “

Gazophylacium

•Gazophylacium, seu latino-illyiricorum onomatum aerarium

(Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi

•Gazophylacium illyrico-latinum (druga knjiga rječnika ).

•Djelo je ostalo nedovršeno.

•razvija opći znak za jat (E s kvačicom).

•oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta

•Gazofilacij je važan i po tronarječnoj (kajkavsko-čakavsko-

štokavskoj) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike

ozaljskoga književno-jezičnoga kruga.

•rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović

i Andrija Mužar (objavljen je u Zagrebu 1740.)

Vitezović

•Lexicon latino-illiricum

•U rukopisu (sačuvao se samo latinsko-hrvatski dio)

•Quid…   ča, kaj,što

•Quidquid… čagod, kajgod, kajgod

Ardelio Della Bella

•Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728) -

trojezični  rječnik

•popis autora odakle crpi građu: najviše Dubrovčani, ali i oni

iz čakavske stilizacije književnoga jezika

•profinjen izbor riječi, konkretno odabrane natuknice

•razaznaje se ne samo temeljna već i ostala značenja riječi

•pogodan i za stilističko dotjerivanje teksta

Joakim Stulli

• Lexicon latino-italico-illyricum prvi dio u (Budim 1801.)

•Rjecsosloxje u komu donosuse upotrebljenia, uredna,

mucsnia istieh jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i

prorjecsja), drugi dio (Dubrovnik, 1806.)

 • (Vocabolario italiano-illirico-latino).  treći dio (Dubrovnik,

1810.)

•svaki dio ima po dvije knjige, da su

•u sastavljanju toga rječnika korišteni gotovo svi od njega

stariji hrvatski rječnici i djela stotinjak pisaca

•Stullijev je rječnik najopsežnije djelo starije i među

opsežnijim djelima ukupne hrvatske leksikografije

•(na preko 4.700 stranica donosi oko 80.000 riječi).

• s obzirom na to da je "ilirski jezik" shvaćao kao

općeslavenski jezik, posuđivao je dosta iz slavenskih jezika

(staroslavenskog, ruskog, češkog, poljskog, slovenskog).

•unatoč tomu Stullijev je rječnik vrijedna riznica hrvatske

leksičke građe

•Stuli je preuzimao i obrađivao rječničku građu u neku vrstu

koncentričnih krugova. Što je njegovu tipu pisanog i

govornoga jezika na prostornoj vremenskoj osi bilo bliže,

tvorio je gustu mrežu natuknica, i to je  obrađeno temeljito sa

svim značenjima s rečeničnim potvrdama i navođenjem

autora

Franjo Sušnik – Andrija Jambrešić

•Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et

hungarica locuples (Zagreb, 1742.)

•Ilirski naziv pokrio sve tri velike hrvatske pokrajine (građa

svih tri književnih stilizacuja)

•dublete:

• mladenec – mladenac

•vera – vira – vjera

•sinonimika: vračarnica, likarica, zahramba

•koristi se i nekajkavskim priručnicima

Grafija

• latinica dolazi iz dvije strane

–Iz latinskoga i talijanskoga izvora – primorski krajevi

–Latinskoga i mađarskoga – kopneni

•Sveti: szueti (kopneni) – sueti (primorski)

Vrančić

•U rječniku nalazimo i prijedlog reforme latinice.

• grafijsku praksu temeljenu na mađarskim grafijskim

rješenjima (cz = /c/, cs = /č/, sz = /s/,

• kombinirao s tzv. južnim (talijanskim) uzusima, na primjer

x=/ž/.

•Cilj - ustanoviti grafijski nacrt koji omogućuje jasan i

jednoznačan izgovor, odnosno ukloniti iz hrvatske latinice

sve grafijsko-pravopisne nedosljednosti i dvosmislenosti

Šime Budinić

•Summa nauka krstjanskoga, Rim, 1573.,

•pokušaj primjene dijakritičkih znakova

•dijakritički znakovi  ç...........

Vitezović

 •Shvatio bit glagoljice

•Izgubljena: Ortographia Illyricana

•iz ostalih Vitezovićevih djela vidi, kako je izgledala njegova

reforma pravopisa(Kronika, u Priručnik i u Plorantis Croatae

saecula duo)

•Načelo: svaki fonem treba imati samo jedno slovo

pomažući se dijakritičkim znakovima

•Odbacuje dvoslove i troslove (Čvrst monografemski sustav)

Rajmund Đamanjić

•  '' Nauk za dobro pisati latinskijem slovima riječi jezika

slovinskoga'' 1639. Bavi se problemom kako latinskim

slovima pisati hrvatske riječi. Smatra da se riječi svakoga

jezika različito pišu i izgovaraju. Njegovi su prijedlozi:  -

grafem c za fonem č npr. mac-mač

•  -grafem y za fonem j npr. yunak-junak

•  -grafem z za fonem c npr. ozi-oci

•  -grafem 3 za dz npr. 3ora-dzora

•Od dvoslova bi se rabili

•-ch za fonem ć

•-gh za fonem đ

•-gl za fonem l

•-gn za fonem n

•Dugi vokali a,o,u u jednosložnih riječi označavali bi se

akcentom: a, ò, ù a ne dvama istim vokalima.

•Đamanjić je postao nerazumljiv i neprihvatljiv, ali ipak su

se neka rješenja prihvatila kao npr. c za č, z za c, ali su

dužine vokala napuštena.

Rafael Levaković

 •reforma glagoljičkih slova

•polazio od uvjerenja da je određenih dijakritičkih znakova

bilo u glagoljici otprije

•provodio jaku rusifikaciju crkvenoslavenskih tekstova što je

odudaralo od općeg toka hrvatskoga književnog jezika.

• ne nailazi na širi odjek

ILIRCI  •Razvoj hrvatskoga standardnoga jezika za vrijeme

ilirizma

•Ilirci

•Prvenstveno politički pokret

•Ne može se prihvatiti mišljenje  da ilirskim pokretom tek

započinje hrvatska jezična standardizacija

•Dominira slovna reforma

–pisanje palatalnih fonema, vokalnoga r

•Dva uzusa jedan kajkavski , drugi štokavski (štokavska

grafija imala dijakritičke znakove, a kajkavska nije)

Ilirski jezik •U to doba vlada mišljene da se slavenski jezik

dijeli u četiri velike grane (narěčja):

–ruska

–poljska

–češko-slovenska

–ilirska

Početak ilirizma

•Gajev proglas od 5. prosinca 1835. kojim najavljuje

izlaženje Ilirskih narodnih novina i Danice ilirske

•napuštanje stare grafije

•uvođenje štokavštine

•etimološki pravopis

Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa

•Ljudevit Gaj Polazi od Vitezovićevih rješenja

–tilda iznad slova: c,d,g,j,n,s

–odbacuje druge nadnaslovne i podnaslovne znakove

•Uvodi princip da u dvoslove ne uvodi slova za koja nema

glasa u jezičnom sustavu (nema glasa koji bi se pored i i j

oblježavao slovom y,  zato ne može biti veza dy,gy,ly,ny)

•Nije imalo odjeka

 Danica ilirska lěta 1835. broj 10, 11, 12

Pravopisz (1835)

•prihvaća poljsko ć

•kod grafema č,š,ž mijenja tidlu u kvačicu

•umjesto ranijih jednoslova d,g,l odlučuje se za dj, gj, lj, nj,

sa zarezom mjesto točke

•rogato ě

•kompromisno rješenje koje bi zadovoljilo i nekajkavce

•Jezične crte

•Stari množinski padeži imenske deklinacije za dativ, lokatv i

instrumental

–dočetak –ah u imeničkom genitivu množine (momakah,

selah, ženah)

–D mn. : momkom, selom, ženam

–L mn. :momcih  selih, ženah

–I mn. : (s) momci, seli, ženami

•za refleks jata rogato ě

•popratni samoglasnik za slogotvorno r

Vjekoslav Babukić

•Osnovne slovnice slavjanske narěčja ilirskoga (1836)

•osnova slovnice: jezično ostvarila jedinstvo svih hrvata

•konkretna normativna rješenja hrvatskoga jezika

•učvršćenje štokavštine i usmjeravanje prema jekavštini

•kao i u starijim gramatikama:

–pisanje slova h

–podjela imenica na tri vrste ( prema G jd.)

•bilježi upitno-odnosnu zamjenicu kaj

•futur kao i danas: čitat ću, pisat ću

•Ilirska slovnica (1854)

•Iako opsežna, imala je malen utjecaj na razvoj hrvatskoga

jezika

Stavkoslovje (stavak = rečenica)

•prva hrvatska sintaksa u kojoj se opisuje sustav, a ne

pojedinačna rascjepkana pravila o sintaksi padeža i sročnosti

•razdjeljeno na tri dijela:

•Prosti stavak

•Sastavljen stavak

•Višestruko sastavljen stavak

Antun Mažuranić

•Temelji iliskoga i latinskoga jezika

•nenametljivo pravi razliku između govornoga i književnoga

jezika

•prihvativši bogatu dubrovačku književnost prihvaća i jezik

te književnosti i ugrađuje ga u osnovu pismenomu tipu jezika

 

GRAMATIKE 17 ST.

Bartul Kašić •Institutionum linguae illyricae libri duo

(Ustroja ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige) (Rim,

1604) •prva gramatika hrvatskoga jezika  na latinskome

•nešto manje od dvije stotine stranica

•u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podatci o

hrvatskome (ilirskome) jeziku

•jezik je u osnovi štokavski, ali je u visokoj mjeri prisutna

čakavština pa se prepliću stariji i noviji oblici.

•iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik

•nema dž i đ

•tronaglasni sustav

•vrlo opširno razložena hrvatska morfologija

•padeži: jednina (7) množina (6) 

• ablativ

•razvrstava imenice u tri vrste prema genitivu jednine

•preslikao latinski glagolski model: konjunktiv, potencijal

Ardelio Della Bella

•Instituzioni grammaticali della lingua illirica (Venecija,

1728)

•kratka gramatika unutar rječnika

•pisana talijanskim jezikom

Kašićev utjecaj

•razlikuju određene i neodređene pridjeve, razlikovne

rečenice: Dobri Petar reče i Petar je dobar

• Ova kobila je mlâda i Mláda kobila brzo trči

•latinski glagolski sustav: optativ, konjuktiv,

Blaž Tadijanović

•Svaschta po mallo illiti kratko sloxenye immenah i ricsih u

illyrski, i nyemacski jezik (1761)

•sveobuhvatni jezični priručnik

•pisan u 2. osobi jednine

•štokavski naddijalekt jekavsko-ikavsko-ekavski –

dvostrukosti: vietar i vittar

•bilježi h iako ga slavonski dijalekt nema

•padeže prepoznaje prema padežnim pitanjima

•samo četiri glagolska vremena

•puristička narav

Matija Antun Reljković

•Nova slavonska i nimacska gramatika (Zagreb, 1767.)

•prosvjetiteljske zamisli (gramatika, rječnik i primjeri

konverzacije)

•gramatika je opširna

•pisana hrvatskim jezikom, djelomice njemačkim

•štokavska ikavica

•naddijalektnost očita iz rječnika

•jasno izlaže slavonski slovopis:

•Samoglasno r piše er

•Razlikuje đ(gj) od dž (cx)

•tri naglaska

•isti broj padeža u jednini i množini (7)

•pojednostavljuje glagolski sustav

Marijan Lanosovića

 Neue Einleitung zur slavonischen Sprache (1778.) 

•Tekst je gramatike pisan njemačkim jezikom, a i svi se

hrvatski primjeri i paradigme prevode na njemački.

•Lanosovićeva je slovnica bila namijenjena strancima koji

uče hrvatski ("slavonski") jezik

• opći jezični priručnik koji osim gramatičkoga dijela ima

njemačko-hrvatski rječnik na osamdesetak stranica

•konverzacijski priručnik s desetak razgovora,

•više uzoraka za pisanje pisama u različitim prigodama

• titulatura za oslovljavanje raznih osoba

•Nazivlje na njemačkom ili latinskom a ne na hrvatskom

•naddijalektalna štokavština ikavizmi i jekavizmi, nešto

Ardelio Della Bella

•Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728) -

trojezični  rječnik

•popis autora odakle crpi građu: najviše Dubrovčani, ali i oni

iz čakavske stilizacije književnoga jezika

•profinjen izbor riječi, konkretno odabrane natuknice

•razaznaje se ne samo temeljna već i ostala značenja riječi

•pogodan i za stilističko dotjerivanje teksta

Joakim Stulli

• Lexicon latino-italico-illyricum prvi dio u (Budim 1801.)

•Rjecsosloxje u komu donosuse upotrebljenia, uredna,

mucsnia istieh jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i

prorjecsja), drugi dio (Dubrovnik, 1806.)

 • (Vocabolario italiano-illirico-latino).  treći dio (Dubrovnik,

1810.)

•svaki dio ima po dvije knjige, da su u sastavljanju toga

rječnika korišteni gotovo svi od njega stariji hrvatski rječnici

i djela stotinjak pisaca

•Stullijev je rječnik najopsežnije djelo starije i među

opsežnijim djelima ukupne hrvatske leksikografije

•(na preko 4.700 stranica donosi oko 80.000 riječi).

• s obzirom na to da je "ilirski jezik" shvaćao kao

općeslavenski jezik, posuđivao je dosta iz slavenskih jezika

(staroslavenskog, ruskog, češkog, poljskog, slovenskog).

•unatoč tomu Stullijev je rječnik vrijedna riznica hrvatske

leksičke građe

•Stuli je preuzimao i obrađivao rječničku građu u neku vrstu

koncentričnih krugova. Što je njegovu tipu pisanog i

govornoga jezika na prostornoj vremenskoj osi bilo bliže,

tvorio je gustu mrežu natuknica, i to je  obrađeno temeljito sa

svim značenjima s rečeničnim potvrdama i navođenjem

autora

Franjo Sušnik – Andrija Jambrešić

•Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et

hungarica locuples (Zagreb, 1742.)

•Ilirski naziv pokrio sve tri velike hrvatske pokrajine (građa

svih tri književnih stilizacuja)

•dublete:

• mladenec – mladenac

•vera – vira – vjera

•sinonimika: vračarnica, likarica, zahramba

•koristi se i nekajkavskim priručnicima

BORBA FILOLOŠKIH ŠKOLA

 Borba filoloških škola

•Postojala su različita mišljenja kako da se dođe do potpuna

jedinstva zajedničkog jezičnoga standarda i postigne

konsolidacija njegove norme

Filološke škole

Zadarska filološka škola

•Ante Kuzmanić i njegovi pristaše okupljeni oko Zore

dalmatinske

•uporaba štokavske ikavice

•stara grafija

•priklanja se Slavonskim piscima - mahom ikavcima

•shvaća velikosrpske pretenzije Vuka Karadžiča (Srbi  svi i

svuda) i okreće se  Zagrebu

Riječka filološka škola

•osnovici pismenom jeziku – oni elementi koji su zajednički

većini slavenskih jezika

•zagovara uporabu starih oblika s ništičnim morfemom.

mnogo jelen, žen, sel

•odlučno odacije nastavak za G mn –ah

•knjiga Recimo koju (1860.)

ekavizama

•kontaktna sinonimika kao u starijih gramatičara

•isto fonološko ustrojstvo kao u Reljkovića i Tadijanovića:

č(cs), ć(ch), dž(cx), đ (gj),r(er)

Franjo Marija Apendini

•: Grammatica della lingua illirica (Dubrovnik 1808.)

•na poticaj Augustea Marmonta (francuskoga guvernera

Ilirskih provincija)

•svrha je praktična - namijenjena strancima za učenje

hrvatskoga jezika

•pisana talijanskim jezikom

•hrvatski je u njoj postavljen u kontrastivnom odnosu prema

talijanskom

•Naddijalektalna jekavska štokavština dubrovačka: blijed,

bjelo, mljeko, mjesec, rjeti rjec

•ikavizmi: vjetar i vitar

•nejednak broj padeža u jednini (6)i množini (7)

•razgraničio određeni i neodređeni oblik pridjeva

•glagolski sustav opteretio latinskim modelom (npr.

konjuktiv)

Šime Starčević

•Nova ricsoslovnica iliricska (Trst, 1812.)

•Marmontova jezična politika

•Djelo je polemične naravi (>Apendini)

•čista ikavska štokavština (nema ikavsko-jekavskih oblika

kao u Reljkovića)

•naddijalektalna štokavština (nije lički govor)

•prvi uočio četveronaglasni sustav

•šest padeža

•strog normizator  - nema dvostrukosti ni u morfologiji

•određeni i neodređeni pridjevi:

–oblik bez i = dio predikatnoga imena, a s i nema tu

ulogu:Ante biashe marljiv/ Marljivi se mladich rano dixe

–u ženskom rodu određeni oblik od neodređenoga razlikuje

se naglaskom

•hrvatsko nazivlje

Ignjat Alojzije Brlić

•Gramatik der illyrischen Sprache, wie solche in Bosnien,

Dalmazien, Slawonien, Serbien, Ragusa & c. dann von den

Illyriern in Banat und Ungarn gesprochen wird (1833.)

•oštar protivnik iliraca

•kao i Karadžić zagovornik je ćirilice i narodnoga jezika

•gramatika ustrojena kao stare hrvatske gramatike (zato nije

točno da je on 1. hrvatski vukovac)

•Nepčanici:

–cx (suvremeno dž)

–gj (suvremeno đ)

•y za jat koji se mogao različiti čitati (je ie i)

•prvi hrvatski gramatičar koji ima isti broj padeža i iste

padeže  kao i naše suvremene gramatike (niže ih prema

Vukovu uzoru: I ispred  L)

Razvoj hrvatskoga književnog jezika u 20. stoljeću

•Učvršćivanje maretićevske jezične norme

•Broz –Boranić : Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika

(1904.)

•Jospi Florschütz: Gramatika hrvatskoga jezika za ženski

licej (1905.)

Jezični  savjetnici:

•Rožić: Barbarizmiu hrvatskom jeziku (1904.)

•Andrić: Branič jezika hrvatskoga (1911.)

•Maretić: Hrvatski ili srpski jezični savjetnik (1924)

Šestosječanska diktatura

– zakon o udžbenicima: Pravopisno upustvo za sve osnovne,

srednje istručne škole

•A. Belić: Pravopis srpskohrvatskoga jezika (1929.)  

Zagrebačka filološka škola

•nastavljači ilirske koncepcije

•morfem –ah: mnogo jelenah

•trodijalektalna podloga  hrvatskoga jezika

•koncepcija jezičnoga kontinuiteta

•er

•ě > ie, je

•Vatroslav Jagić

•članak : Naš pravopis, Književnik (1864-1866)

•nije moguće povući granicu između etimologičkog i

eufoničnog pravopisa (zgrada ali gradski)

•fonem /ć/ treba se pisati grafemom ć

•rogato ě zamjeniti  s ie , je

•napustiti morfem -ah

Hrvatski vukovci

•konsekventno provodilil fonetski ( fonološki pravopis

Đuro Daničić 1. urednik akademijinoga rječnika (mjesto dj,

gj lj nj uvodi đ, ģ, ļ, ņ)

Pero Budmani: Gramatika della lingua serbo-croata (prvi

put upotrebjena polusloženica)

Tomo Maretić: Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem

slovima ( tvrdi da je samo sedam fonem zabilježeno istim

znakom- NEISTINA)

Ivan Broz Hrvatski pravopis (1892.) umjereno fonološki

Franjo Iveković -  dovršio Rječnik hrvatskoga jezika što ga

je započeo Ivan Broz

•Pobjedi vukovaca pogodovalo je:

•mladogramatičarski pravac u  lingvistici vodeći u tom

razdoblju

•političke prilike: vladavina Khuena Hedervaryja

Hrvatske gamatike od ilirizma do kraja 19.st.

•Vjekoslav Babukić: Osnova slovnice slavjanske narěčja

ilirskoga (1836.)

•Antun Mažuranić: Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za

početnike (1839.)

•Adolf Veber Tkalčević: Skladnja ilirskoga jezika za srednje

škole (1859.)

•Vinko Pacel: Slovnica jezik Hrvatskoga ili Srbskoga (1860.)

•Pero Budmani: Grammatika della lingua serbo-croatia

(illirica) (1876.)

•Mirko Divković ( niz izdanja), npr: Hrvatska gramatika I dio

Oblici (1879.); Oblici hrvatskoga jezika za srednje škole

(1887.).. jedan od najplodnijih hrvatskih gramatičara

•Tomo Maretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga književnoga

jezika (1889.)

Rječnici u 19.stoljeću

•Ivan Mažuranić – Josip Užarević: Němačko-ilirski slovar

(1842.)

•Bogoslav Šulek: Hrvatsko- njemačko – talijanski rječnik

znanstvenog nazivlja

•( kisik, vodik, uglijik, kremen, krom, naklada, obrazac,

sustav, tlakomjer, zamljovid)

•Ivan Broz – Fran Iveković: Rječnik hrvatskoga jezika

(1901.)

•Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (JAZU), (1880.-

1976.)

 20.ST.

 IDIOM

(tj. jezik koji pripada nekoj zaje

organski – neorganski

 konkretni - nekonkretni

 •organski– razvili su se u okviru konkretne etničke

zajednice, dakle i konkretne etničke civilizacije, koji

zadovoljavaju samo njezine vlastite komunikacijske i

ekspresivne potrebe

”oktroirani pravopis”

•pojačano nastojanje oko ujedinjavanje hrvatskoga i

srpskoga standarda

•protuteža - čakavska i kajkavska dijalektalna poezija

•za vrijeme Banovine hrvatske (1939) vraća se Boranićev

pravopis

Guberina – Krstić: Razlike između hrvatskoga i

srpskoga jezika (1940)

•Za vrijeme NDH

•zakonska odredba o hrvatskom jeziku

•Koriensko pisanje (1942)

•Hrvatski pravopis (1944) 

•Blaž Jurišić: Nart hrvatske slovnice (1944.)

Avnoj

•Odluke naredbe i proglasi objavljuju na srpskom,

hrvatskom, slovenačkom i makedonskom jeziku

•Hrvatski književni jezik u Socijalističkoj Jugoslaviji

•1953. Anketa o pitanjima srpsko-hrvatskoga jezika i

pravopisa

•1954 Novosadski dogovor

•1960 Pravopis hrvatskosrpskoga književnoga jezika

•1967. Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika (A-F, G-

K)

–izlaze prva dva sveska i u hrvatskoj se izdavanje rječnika

prekida

•1967. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga

književnog jezika

•1971. Babić – Finka – Moguš: Hrvatski pravopis

(Londonac)

•1971. Karađorđevo (21. sjednica CKSKJ)

•1973. Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika (6.

izdanje) – povučen iz tiska

•1974. ustavni amandmani: Hrvatski književni jezik

standardni oblik narodng jezika koji se naziva hrvatski ili

srpski

•1974. Fonetika i fonologija hrvatskoga književnog jezika

Silić-Rosandić,

•1979. Priručna gramatika hrvatskoga književnoga jezika

•1986: Babić:Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku

•Katičić:Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika

•Anić-Silić: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga

jezika

•1988. Ustavni sud Jugoslavije proglasio je je ustavni

amandman o jeziku iz 1974. nevažećim.

•1989. Sabor SRH pokreće postupak za promjenu spornog

ustavnog članka o jeziku

•1990. nove političke okolnosti – pojačana jezikoslovna

djelatnost.

•Fototipsko izdanje Hrvatskoga pravopisa iz 1971.

(Londonca)

•V. Brodnjak . Razlikovni rječnik srpskoga i hrvatskoga

jezika

•Grupa autora: Povijesni pregled glasovi i oblici hrvatskoga

jezika -Jezik se mijenja kad se bar jedna njegova jedinica,

pod određenim uvjetima preoblikuje, a to ne utječe na

sadržaj poruke

-Tijek jezičnih promjena proučava  povijest jezika

•Promjeni ne podliježu svi  jezični elementi, nego pojedini 

ili više njih na različitim jezičnim razinama i gotovo

neprimjetno zamjenjuju druge da ne ometaju komunikaciju

među ljudima

•Jezična evolucija

 •Kvantitativna se promjena u malim količinama gotovo i ne

primjećuje pa ljudi zapravo žive u uvjerenju da se jezično

ustrojstvo gotovo i ne mijenja.

•Neorganski– svaki standardni jezik (također i razgovorni

jezik – žargon, interdijalekat..)

 •konkretni: mjesni govor i standardni jezik

   (ima jasno definiran inventar svoje supstancije i strukture)

 •nekonkretni: hijerarhijski, viši od mjesnoga govora

(dijalekt, narječje...)

 

•Standardni jezik

•autonoman vid jezika, uvijek normiran i funkcionalno

polivalentan, koji nastaje pošto jedna etnička ili nacionalna

formacija, uključivši se u internacionalnu civilizaciju, počne

u njoj služiti svojim idiomom koji je do tada funkcionirao

samo za potrebe etničke civilizacije

 

•Sastavnice standardnoga jezika

•dijalekatska osnovica

•kulturna nadgradnja

 Periodizacija hrvatske jezične povijesti 

•Predstandardna razdoblja

1. razdoblje – srdnjovjekovna pismenost, razvoj od

prihvaćana glagoljice u 9/10 stoljeću pa sve do konca 15.

stoljeća, prevlast čakavštine u pismenosti i jak utjecaj

hrvatskocrkvenoslavenskoga jezika, sukcesivno javljanje

ćirilice sredinom12. i latinica i latinica u 14. st

 •2. razdoblje – nastanak i razvoj hrvatskih pokrajinskih

književnosti i njihov jezični izraz u 16. st., ravnoteža

čakavskog, štokavskog i kajkavskog narječja u pismenosti i

čakavštine i štokavštine u beletristici, nastanak dvaju

hrvatskih teritorijalni h kompleksa; sjeverozapadnoga

( sjevernočakavsko-kajkavskoga) i jugoistočnog

(južnočakavskog štokavskog), povlačenje glagoljice,

formiranje nekoliko pokrajinskih pismenih jezika i

pokrajinskih književnosti.

 •3. razdoblje – evolucija i umnažanje broja hrvatskih

pokrajinskih književnosti i pokrajinskih pismenih jezika u 17.

st. i u prvoj polovici 18. st.., jačanje međusobnih veza unutar

obaju kompleksa i među njima, prevlast štokavštine u

jugoistočnom hrvatskom kompleksu, nazadovanje čakavštine

i zapadne ćirilice u 2. fazi (1. polovica 18. st.) konsolidacija

kajkavskoga hrvatskoga pismenog jezika, novoštokavski

utjecaj u jugoistočnome kompleksu.

 Razdoblje razvoja  jezičnoga standarda

•4. razdoblje – ikavska i ijekavska novoštokavština kao jedini

pismeni jezik na jugoistočnom kompleksu u 2. polovici 18.

st. i u prvim desetljećima 19. st., počete standardizacije u tom

jeziku i jačanje njegova utjecaja na sjeverozapadni kompleks,

relativno brz iako nedovoljno širok proces standardizacije

kajkavskoga pismenoga jezika i njegova (orto)grafijska

stabilizacija, pobjeda latinice na jugoistočnom kompleksu, uz

svjesne napore k (orto)grafijskoj konvergaciji, širenje

funkcionalnoga potencijala i polivalentnosti obaju hrvatskih

nadregionalnih pismenih jezika u procesu standardizacije, uz

slabljenje ili stagnaciju čisto beletrističkih funkcija uz jačanje

svjesnih napora za uklanjanje kritičkih točaka.

 •5. razdoblje – hrvatski narodni preporod i razvoj do konca

19. st., priključenje sjeverozapadnoga kompleksa

jugoistočnomu, bitan napredak novoštokavskoga standarda

kao jedinoga hrvatskoga standardnog jezika, općehrvatska

grafijska reforma, postepeno uklanjanje ijekavsko-ikavskoga

dvojstva polovicom 5. razdoblja, borba raznih koncepcija o

optimalnom tipu standardne novoštokavštine, borba s

ostacima jezičnog regionalizma, natjecanje između

morfonološkoga i fonološkog načela u pravopisu, pomak u

fizionomiji novoštokavštine i pobjeda fonološkoga pravopisa

na razmeđu 19. i 20. st.

 •Razvoj jezika

•povijesno poredbena metoda

•(M. Moguš, Povijest hrvatskoga književnoga jezika):

•Neobrativost jezičnih jedinica  = tekst s dvije različite

jedinice je stariji

•(a i b daju c)

•Standardni jezik

•uređeni , normirani oblik jezika

•služi svim širim potrebama naroda

•jezik umjetnosti, književnosti, publicistike, šireg novinstva,

znanosti i tehnike, uprave i prava, škole...

•polivalentan

•razlikuje se od narodnih govora  dijalekata i narječja te od

razgovornoga jezika

 •Skup pravila ( norma) za izgovor, pisanje, oblici, upotreba

riječi zapisani su u odgovarajućim priručnicima: gramatike,

pravopisi, rječnici..

•Ima različite stilske oblike

Jezik hrvatskoga srednjovjekovlja

•Hrvati prvo pišu latinskim jezikom

•Trpimirov natpis:  PRO DUCE TREPIM(ERO)

  (između 1845. i 1864.godine) Rižinice podno Klisa

•Trpimirova darovnica   (852. godine) -najstarija isprava

hrvatske povijesti

•spomenik s Branimirovim imenom (888. godine Muć

Gornji • Branimirov natpis iz Šopota: Branimiro comite

duxcruatorum cogitavit •Držislavov natpis

•Nadgrobna ploča kraljice Jelene 976.

 •Djelovanjem svete braće Hrvati su dobili:

•slavenski književni jezik

• slavensko pismo

 •Metod umire 885. godine

• učenici bivaju protjerani

•jedan krak - jugoistok: Bugarska , Makedonija

•drugi - prema jugozapadu Hrvatska:

 •U staroslavenski jezik ubrzo ulaze elementi narodnoga

jezika •hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika

•Staroslavenski jezik genetski je blizak starohrvatskom

jeziku ali ne i istovjetan. •Starohrvatski jezik

Glagoljica:

•Plominski napis 11. st

•Krčki natpis 11. st.

•Valunska ploča

 Glagoljski rukopisi (nastaju u samostanskim zajednicama)

•Kločev glagoljaš  11. st.

•Bečki listići (odlomci misala) 12. st. (hrvatska redakcija)

•Petrisov zbornik 1468. – (čakavski  elementi)

•Vinodolski zakonik 13 st.

Baščanska ploča

•izvorno je bila lijevi plutej, pregrada ili paravan, na

crkvenom septumu ili pregradi koja je dijelila redovnički kor

od prostora za puk, a svojim značajkama, oblikom,

veličinom i ornamentom loze koji se proteže rubom ploče

odgovara tipičnim plutejima predromaničkog i romaničkog

razdoblja na hrvatskoj obali. Teška je oko 800 kilograma,

visoka 99,5 cm, široka 199 cm, debela od 7,5 – 9 cm;

isklesana je od bijelog vapnenca.

•Datira se oko 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za

povijest hrvatskog naroda, jezika i razvitak hrvatske

glagoljice. Ona pokazuje suverenitet hrvatskoga kralja

Zvonimira kao donatora zemljišnog posjeda na otoku; uz

jezično i književno, ta ploča ima i povijesno značenje zbog

prvog spominjanja vladareva imena na narodnome jeziku -

kralj Zvonimir

 •6. razdoblje – razvoj u 20. st.: konsolidacija standarda,

prividno pravopisne oscilacije, prevladavanje shvaćanja o

potrebi stabilne hrvatske novoštokavske norme sredinom

šezdesetih godina, rađanje novočakavske i novokajkavske

dijalektalne beletristike na početku stoljeća i njihov stalan

razvoj.

•Polemike o početku jezičnoga standarda

•Današnji hrvatski književni jezik počinje krajem 15. stoljeća

•Petrarkisti: Šiško Menčetić, Džore Držić

•  kripost, lipost, ljubav, milost, oholost, služiti, uslišiti

•Bogoslovno nazivlje dobivaju novo značenje

 •Standardni jezik nije nije uspostavljeno staje potpune i

dovršene standardizacije, već jasno zacrtan proces tog

uspostavljanja

 •'''Hrvojev misal''' nastao je početkom 15. stoljeća gdje ga

je po narudžbi bosanskog vojvode Vukčića Hrvatinića izradio

pop-glagoljaš Butko.

•To je najljepši i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis

hrvatskoga srednjovjekovlja. Pisan je na pregameni, a sadrži

247 listova, koji su ukrašeni 96 minijatura. Najpoznatija

minijatura iz misala jest ona vojvode Hrvoja. Hrvojev misal

danas se čuva u Carigradu, u knjižnici Topkapi sarai.

Inkunabule

(djela tiskana do 1500. god.)

•LATINIČKE:

•Juraj Šižgorić: Elegiae et carmina (1477.god)

•GLAGOLJSKE:

•Misal po zakonu rimskoga dvora (1483. godine)

•Brevijar po zakonu rimskoga dvora (*1491. godine)

Glagoljaške tiskare

•kosinjska

•senjska    Misal (1494) (Blaž Baromić)

•riječka       Šimun Kožičić Benje: Misal hrvacki

  (remek djelo hrvatskoga umijeća)

Protestantizam

•Nadovezuje se na hrvatskoglagoljašku tradiciju

•Prihvatili sva tri pisma ( 30-tak tiskanih knjiga)

•Novi testament (1563. god.)

•Tabla za dicu  –glagoljska i ćirilska početnica Tübingen,

(1561. god)

 -Standardizacija jezika na čakavskoj i štokavskoj osnovici.

Hrvatske pokrajinske književnosti

Šesnaeasto stoljeće

jezični razvoj mirniji

vrijeme burno zbog ratova i silnih migracija

stvara se dva književnojezična kompleksa

jedan na sjeverozapadu

drugi na jugoistoku hrvatskih pokrajina

•bogato razdoblje hrvatske književnosti

 Marko Marulić

•Čakavska stilizacija književnoga jezika (ča, zač, vavik,

jazik, žajan)

•Jezične osobitosti: ikavizmi, ar, čr, tj, dj

•Oslanjanje na jezik hrvatske srednjovjekovne književnosti:

pop, brašno, kobilica, pravedan...

•kajkavizmi: hiža, hiznuti se

•hungarizmi: rusag (zemlja, država), šereg (vrsta, četa)

•sinonimika

 Hrvatska petrarkistička ili renesansna književna koine

Šiško Menčetić

•ikavizmi : prolitje – ijekavizmi: bijelo

•čakavizmi: vaze - štokavizmi: kojoj

•Hanibal Lucić: 

•INTERFERENCIJA – KNJIŽEVNA KOINE

Hrvatska ćirilica ( bosančica

•Povaljska listina,  Brač. (benediktinci), 1184. godine 

( sačuvan prijepis iz 13. st.)

Latinički tekstovi

•Red i zakon sestara dominikanki 1345.

•Šibenska molitva (ima pjesničku formu)

•Korčulanski lekcionar

 •Šibenska molitva - početak

Nekajkavski elementi:

•zadržavanje pokojeg starijeg oblika koji u to doba nisu

svojstveni kajkavskom narječju

•prihvaćanje oblika koji se u kajkavskome nisu još bili

razvili

•unošenje inojezičnih leksika preko kontaktnih sinonima

(templum ali cirkev, filozofuš ali mudri, fabule ali

pripovesti...)

Jezik kajkavskih pisaca 16. stoljeća

•počeo je postavljati temelje književnom standardu za sve

govornike kajkavskoga dijela Hrvatske

•otvorenost prema drugim hrvatskim dijalektima, tj. prema

čakavskoj i štokavskoj književnoj stilizaciji

 Šime Budinić

•Summa nauka krstjanskoga, Rim, 1573.,

•pokušaj primjene dijakritičkih znakova

•dijakritički znakovi  ç...........

Rajmund Đamanjić

•'' Nauk za dobro pisati latinskijem slovima riječi jezika

slovinskoga'' 1639. Bavi se problemom kako latinskim

slovima pisati hrvatske riječi. Smatra da se riječi svakoga

jezika različito pišu i izgovaraju. Njegovi su prijedlozi:  -

grafem c za fonem č npr. mac-mač

•  -grafem y za fonem j npr. yunak-junak

•  -grafem z za fonem c npr. ozi-oci

•  -grafem 3 za dz npr. 3ora-dzora

•Dugi vokali a,o,u u jednosložnih riječi označavali bi se

akcentom: a, ò, ù a ne dvama istim vokalima.

•Đamanjić je postao nerazumljiv i neprihvatljiv, ali ipak su

se neka rješenja prihvatila kao npr. c za č, z za c, ali su

dužine vokala napuštena.

 Zadarski književni krug

•Povezivali čakavski sjever s čakavskim jugom

•Briga za izvorne riječi ( da im jezik ne bude “pošpuren

latinskim”)

•Zoranić. Književne stilizacije iz narodne književnosti

•Krnarutić: arhaičnost, preuzimanje jezika vlastite književne

baštine (Marulić, glagoljaški tekstovi)

•Baraković: nema arhaizama, okretanje prema južnim

čakaskim središtima

Razvoj

Od arhaizirane čakavštines tankim interdijalekatskim slojem

do čakavsko štokavske isprepletenosti

KNJIŽEVNA KOINE

Jezik kajkavskoga književnoga kruga

•Vrlo rano dolazi do književne stilizacije

•Čakavsko-kajkavsko hibridni jezik – osobito na posjedima

Zrinskih i Frankopana - uobičajen u 15. st.

•Ivan Pergošić: Decretum (1574.)

•kajkavski tekst

•nekajkavski elementi

 •Antun Vramec: Kronika vazda znovič spravljena (1578.)

•jezični elementi sjevernokajkavske sredine

•zanemaruje lokalne osobitosti

Rafael Levaković

•reforma glagoljičkih slova

•polazio od uvjerenja da je određenih dijakritičkih znakova

bilo u glagoljici otprije

•provodio jaku rusifikaciju crkvenoslavenskih tekstova što je

odudaralo od općeg toka hrvatskoga književnog jezika.

• ne nailazi na širi odjek

 Vitezović

•Shvatio bit glagoljice

•Izgubljena: Ortographia Illyricana

•iz ostalih Vitezovićevih djela vidi, kako je izgledala njegova

reforma pravopisa(Kronika, u Priručnik i u Plorantis Croatae

saecula duo)

•Načelo: svaki fonem treba imati samo jedno slovo pomažući

se dijakritičkim znakovima

•Odbacuje dvoslove i troslove (Čvrst monografemski sustav)