POVIJEST JAPODA

7/28/2019 POVIJEST JAPODA

http://slidepdf.com/reader/full/povijest-japoda 1/162

93

OLUJI

P

n s k o p la sn in sk f t

11

BORISOLUJ IĆ(1965.).|na Katedri za staru povijt

skog fakulteta u Zagretui međunarodnih znanstvikih istraživanja na prostoru Like iudoline. U svojoj knjizi daje cjelovit progled UtUĆgodlt

nje povijesti J apoda. Sintetlzirao jebrojnn .poznaje l lsu ih o tomstarom narodu, koji je žlvio na danaAnjemteritoriju Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenlje,dala dosadašnja povijesna, arheoloftka, filoloSka i dru-ga istraživanja. P o mnogočemu ovo jedjelo pionirsko. Iinterdisciplinarni pristup pravoje osvježenje u hrvatskojhistoriografiji. Knjiga ćezasigurno ostaviti dubok trnguistraživanju stare povijesti.

•

www.sr8dnja-eurof)fi hr

ISBN 97fi 953 6979 37 0

CMmnm 1'n b •- t

o

o

o

" T J

o<

m

H

>

TJo

>

POVIJES

. r

srednja

http://www.sr8dnja-eurof%29fi/





BorlsOlujlćPovijest Japoda. Prhtup



Zaizdavafa

©Autorskaprava:Autor i SrednjaEuropa, 2006.

Urcdnik

MagdaknaNajbar-ApUč

Rcccnzentiprof.dr. BrunaKuntU-Makviiprof.dr. NivesMajnarić-Pand&ićGrafički urednikGordan Vargovic

Izrada naslovnice Tessie Jiinker

Nanaslovnici je prikazan"Pisanikamen*(CIL III 15 053) ukiesan ustijenu napredjelu Legenac (sjeverni Velebit,Kosinjski Bakovac; foto: B. Otujić)

Grafiikapriprema i tisakIbis-grafikat do.o., IV.Ravnice 255 [email protected]

ISBN 978-953-6979-37-0

CIP zapis dostupanuracunalnom kataloguNacionalneisveučiliSne knjiŽnice uZagrebupod brojem625675

Objavljivanjtknjige financijski supomogliMinistarstvo znanosti,obrazovanja i sportaRH i Ministarstvo kultureRH

BorisOlujić

POVIJEST JAPODAPRISTUP

<3>aradnja ouropa

Zagreb 2007.

mailto:[email protected]

mailto:[email protected]



I n v en t .

bro j fot. m

Sign. 33

f Tamari i Emi



SadriaJ

Zahvale 7

Teorijskepostavkeistraživanja etničkih zajednica starogIlirika 9

Japodi u povijesnimznanostima 27

PitanjeetnogenezeJapoda 41 Japodskakulturnagrupaželjeznogdoba 51

Prvi spomen Japodauantičkim literarnim vreiima 63

Sukobi sRimljanimazabilježeni u literarnim vrelima 71OktavijanovpohodprotivJapoda i 85PadMctuta 92

Japodski prostor 103Ojapodskomttritorijuuvremtnuprijtrimskogosvajanja 107

Japodskiprostoruantickimiitcramimvrttima 118Geomorfoioske, vegetacijskei klimatskcosobintjapodskogprostora 13 Tragovi uprostoru: nasetja i44 Japodskipogrebni obUaji 160

Japodi;Iliri, Kelti ili... > 177

Dolazi liđvilizacijasmora?

O utjecajimaizjadranskog (sredozemnog) svijeta 187

JapodinakonOktavijanovogpohoda 195

Zaključnarazmatranja 213

PRILOG 1Pokretni natazi i važnija nataziŠtajapodsktkutturežeijeznog doba 223

PRILOG 2Izborizantičkih titerarnihvreta (prevelaBrunaKuntU-Makvič) 231

JCrtdce 237

Bibliografija 241

Kazalo geograrsltihpojmova 281

Kazalo imena 293



Z A H V A L E

Ovaje knjiganastajaladugo. Istraživanja samzapočeo prilikom izrade doktor-skih disertacijaJapodiod5* do1. stoljeća prijeKrista. Kulturauprostoru izmeđulatenskekontinentalnei jadranske(sredozemne)civilizacijer Zagreb 1999. i Leslapodes, unpeupledelarricre-paysadriatiquedu V au f r siecleav. J.-G, Paris2000, Rad je nastavljen brojnimterenskimistraŽivanjirnai obilascimaterenanaprostoruOgulinsko-plaščanske udoline i Like, atrajejos i danas.Ovimpristu-pnimradompokušavam postaviti mctodološkeokvire zabuduća istraživanja.

Zahvalnosr dugujem mnogima. Obitelji na podršci i razumijevanju.Recenzenticama, prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić i prof. dr. sc. BruniKuntić-Makvić na primjedbama i trudu tijekomČitanjai ispravljanja rukopisa.

Prof. dr. sc. Petru Selemu, prof. dr, sc. VenceslasuKruti i prof. dr. sc. PierreuCabanesu na podrsci. Dr. sc. Đranki Raunig na savjetima i pomoći. Mr. sc. Tatjani Kolak na prijateljskoj pomoći, terenskim raspravama i ustupljenim fo-tografijama. Odsjekuza arheologijuFilozofskogfakultetaSveučilišta u Zagrebui Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenim fotografijama. Školskoj knjizina ustupljenoj kartt. Ministarstvu unutrasnjih poslovaRH , posebice ministrug. Ivici Kirinu tepilotuDavoru Bošnjaku namogućnosti fotografiranja iz zra-ka. Asistentici Jeleni Marohnić napomoći priprevođenju antičkih tekstova tekorekcijamagrčkih navoda.Asistentici Jasmini Osterman na svesrdnoj pomoćiu izradi kazala i pregledu teksta. Brojnimstanovnicima Ogulinsko-plašČanskeudolinei Likena ljubaznoj pomoći i susretljivosti tijekomistraživanja. Na kra-

ju, knjige ne bi niti bilo bez izdavačke kućeSrednjaEuropakojoj dugujem za-hvalnost na suradnji i pomoći.

F

7



Teorijske postavkeistraživanja etničkih

zajednica starog l l i r ika



Navažnost istraživanja etničkih zajednica koje su tijekom prapovijesti iantike obitavale naovimprosrorimau nas jeprvi ukazao MateSuić,u

nekolikovrlovažnih radova.Onjeveć 1916. godine u nastupnom pre-davanju naFilozofskomfakultetu uZadrupod naslovom"Važnost izučavanjaetničke stratigrafije nažih krajeva upređslavensko doba", upozoriona prioritetkoji u istraživanjimapovijesti antičkog razdoblja imadomaći prostor i stanov-niŠtvo koje je na njemu obitavalo. U programatskim radovima"Nekehistorij-ske determinante u formiranju hrvatskog etnosa" i pristupnim razmatranjimauz probiem etnogeneze Hrvata, Mate Sutć postavio je problem kontinuitetai uloge paleobafkanskog supstrata u etnogenezi Hrvata (Suić 1979: 361-374;1995: 13-27). O problemu razumijevanjaetničkog, kulturnog i religijskogkon-tinuiteta, u prijelaznom razdoblju kasneantike i ranog srednjeg vijeka, pisala

je i BrunaKuntić-Makvić (KUNTIĆ-MAKVIĆ 1999: 83-94). Ove radovespomi-njemzbogtogaštoje njimazapočetarasprava o temeljima hrvatskogkulturnogi etničkog identiteta u koji su ugrađene i zajednice koje su naovomprostoruživjeleu prapovijesti i antici.Nažalost, u hrvatskoj povijesnoj znanosti, za teo-rijsko, terminološko i praktiČno rješavanjeovihproblema,kao uostalomniti zamnoga druga temeijna pitanja struke, nije postojalogotovonikakvo zanimanje.Zbog toga su spomenute raspraveM. Suića u historiografiji naišie navrio slabodaziv. Točnije>u konkretnim povijesnimistraživanjima njegove idejeniti subilešireprimjenjtvaneniti u (toliko potrebnoj) raspravt eventuatno osporavaneznanstvenim argumentima.

U povtjesnim se znanostimadanasosjećavelika potreba za otvorenom ra-spravom o najvažnijim metodološkim problemimastarepovijestt. Jedan odnjihsvakako je i problempromišljanja društvenih entiteta, o kojima govoreantičkavrela, a oni sami u prostoru ostavljaju brojne tragove postojanja.1 Raspolažemodakle lmenima tih zajednica, određenim obavijesttma o njihovim obtčajima,prostoru, razltčitim događajima tebrojnimmaterijalnim ostacima(naselja,gro-bovi, putevi i dr.). U tstraživanjebi trebalo krenuti pitanjem kakavsadržaj datt

1 Pitanjeantičkepercepcije drustvene organizacije"barbarskog™ svijetajos" je uvijek otvoreno(WELLS2001). Ovdjejoš*uvijek ima dostaprostorazanovaistraživanja. Istraživaćiilirskogsvijetavećsuranijeupozorili da se u antičkimvrelimapojavljujupojmovtnarod(poputus)\ [{igem),a ne pieme{tribus) (PAPAZOGLU 1%7: 11-13;GARASANIN 1991: II).

n



l*ovijestjapoda.Pristup

ovimentitetima: radi l i se doistao etniČkoj zajednici (narodu) ilimožda onekomdrugom obliku organiziranja ljudskogdruštva? Jedno od pitanja kojemožemopostaviti i na pocetku i na kraju ove knjigejest: jesuli Japodi doistabili narod.

Ozbiljnepovijesti Japoda injihovihsusjedaUburna, Histra, Delmata, a za-pravo i bilo kojeetničkezajednice u povijesti, nemože biti bezozbiljnogi teme-IjitogpromiŠljanja njihova etniciteta. Podpojmom "etnicitet" podrazumijevamosnovno svojstvo iii sadržaj određene etničke grupe, neupustajući se dublje u

socioloŠke iliantropološkeanalize ovogsloženogpojma(RIGGS 1991: 281-305;1991a: 443-463; POUTIGNAT, STREIFF-FE NART 1997: 95-136; JONES 1998).I danas je prisutno terminološko kolebanje, nerazumijevanje složenog

procesastvaranjaodređenih identiteta te njihove transformacije ili nescajanja.Spomenuti Japodi, Delmati,Histri \ Liburni dugo su vremena nazivani i sma-trani ilirskim plemenima. Tek se osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljećatomišljenjepostupno transformira ustavda se radi o narodu. Prateći termino-logiju, pred nama se otkriva i svojevrstan razvojni put povijesnih i arheološ-kih istraživanja. Primjerice, u natuknici posvećenoj Japodima uEnciklopediji

JugoslavijeSuić je 1960. godine,Japodenazvao ilirskimplemenom(Suić 1960:464-465). Tri desetljećakasnije, za istog su autora Japodi poseban narod,koji,istina, pripadaširoj ilirskoj zajednici (Suić 1990:l-2.),2 Ovaj je razvojni put re-zultat istraživačkih naporastručnjakadarazjasneproblemenastajanja i trajanjaetničkih zajednica koje seuobiČajeno obuhvaćalo skupnim ilirskim imenom.Na prostorimabivše SFRJ odnajveće jevažnosti sustavno djelovanje Centraza balkanološka ispitivanjaANUBiH uSarajevu.Centar je okupljao stručnja-ke s prostoračitave tadašnje države, ali i inozemstva, organizirao simpozije,objavljivao monografije iserijskepublikacije te pokretao istraživačke projekte.U postavljanju novihmetodološkihtemelja na kojima se trebao gradiri nastavakistraživanjaposebno suvažnu ulogu imali sarajevski znanstveni skupovi 1964.i 1967. godine (Razgraničenje 1964; Iltri u antičko doba1967). Na simpoziju1964. godine panilirske tese i tezeprema kojima su Iiiri igrali posebnu uloguu jugoistočnoj Europi i Podunavlju,doživjelesu argumentiranu kritiku.3 Tada

je donesen opći zaključak: "Opći je rezultat ovog slmpozija da su Iliri - možese reći - konačno vraćeni na Balkan. To je njihova osnovna teritorija, tu seoni razvili iz jednog raznorodnogsupstratai tu su ušli u istorijsko razdobljeovog dijela Europe" (Razgraničenj-j 1964: 286-287; BENAC 1987: 756). Alojz

2 MaceSuić je pojam "narod". uoznačavanju japodskog, liburnskog, delmatskog i drugihidentiteta, poćeokoristitiveć i ranije,odsedamdcsetihgodina. Spomenuti je primjer izabran

jerslikovitopokazujccvolucijunesamoutcrmmologijj.3 Kratki pregiedovihpanilirskih tcorijascitiranom literaturom vidjeti u:BENAC 1987: 754-

758.

12

Teorijskepostavkeistraživanja etničkih zajednicastarogIlirika

Benac je u petom svesku Praistorije jugoslavenskihzemaljakratko sintetiziraodotadašnja istraživanja etničkih zajednica starijegieljeznog doba u Jugoslavijite postavio metodoloske i teorijske osnove za dalja istraživanja (BENAC 1987:

737-802). Teorijskim i praktičnim problemimaetnogeneze i etničnosti Ilira i Tračana biojeposvećen i L iliro-trački simpozijum,održan 1989.godine uNišu

i Blagoevgradu (Iliro-traČki simpozijum1991).

Nažalost, istraživački napori učinjeni u razjasnjavanjuovog termina nisu u

potpunosti urodili plodom. U praktiČnoj primjeni i razradi spomenutih proble-ma (u znanstvenoj 1 popularno-znanstvenoj literaturi) uoznačavanju ovih et-ničkih skupina nerijetko je i daljeu upotrebi termin "pleme" (STIPČEVIĆ 1989;

VASIĆ 1991: 73-90).4 Pitanje u kojoj se mjeri neka prapovijesna zajednica doistamože poistovjetiti s pojmom narod, Benac ostavlja otvorenim(BENAC 1987:

737-738). Ovaj autor predlaže, posebice za Histre, Ltburne, Japode, Daorse,Dokleate i Dardance, termin "plemenska zajednica" (BENAC 1987: 740-744).

"Ptemenskazajednica" jepremaovommišljenjuzajednicavise srodnih plernena,relativno čvrsto povezanihporijeklom, jezikom i teritorijem. Kao "formirane iposebnepolitiČke cjeline", ove su zajednice dočekale rimskoosvajanje i nasta-vileživjeti naovompodruČju i pod rimskomvlašću: "Samo u ovakvimsluča- jevima imamjestapretpostavci da bi se te zajednice mogle nazvati i posebnim

narodima. Mnogi razloziupućuju na takvo opredjeljenje, iako se ovdje "narod"morashvatiti uokviru praistorijskog vremena i uokviru tadašnjih društvenihkretanja" (BENAC 1987: 743-744).5

SlobodanČačeje prijedvadesetgodina svoju disertacijuLiburnijaurazdob-

Iju od 4. do 1,stoljeia prijenoveerezapočeo upravo pitanjem treba li Liburnenazivati narodom ili plemenom, ispravno seopredjeljujući za naziv narod (ČAČE

1985: 60-64),6 Ne radi se o pukom terminoloskom problemu, već oozbilj-nomproblemu konceptualizacije i rekonstrukcijesadržaja određenihpovijesnihpojmova. Nažaiost, Čačina promisljanja i postavljanje problema nisu potakliširu raspravu u hrvatskim povijesnim znanostima,

4 Ovaj jeproblembiotemommojegizlaganjanamedunarodnomznanstvenomskupu ThimcsiUfriennesdanslapubiication$cicnsijiquecroate(Itirsketemcuhrvatskomznanstvastvu), održanomnaFilozofskomfakuitctuuZagrcbu, 19. studenog 2002, godine.Naslov

je izlaganja bto"Lanotion du "peuple"dansEa littćrature illyrologique" ("Pojam narod uiltroloskoj literaturi").

5 BenaczapredantiĆka dručtvaokojima govori pretpostavlja gentilnouredenje.Gens(rod)kaomanja zajednica koja potice"od istogpraoca, odnosno pramajke", osnovnajejedinicaovogsustava,Viserodovamoiećiniti bratstvo,abratstva se udruiujuuplemena.Plcmc jc tako"...najvisa forma genulnog druitvenog uredenja,"tcvodi racuna o teritoriju i zajedničkiminteresimasvihpripadnika(BENAC 1987: 740).

6 Tadisertacija predsravljava£andoprinosetnohUtotijskimistraiivanjima.

13



i'ovijesrJapoeLt. fristup

Moždabiovompoimanju naroda mogla odgovaraii i definicijaetničkesku-pinc ili grupe, prijevodom engleskog termina "ethnic group".7 U nekim teksto-vima, posebno stranih autora> pojavljuje se i naziv etnija. Pojmovi pleme i etnijačesto su sekoristili u istraživanjima predindustrijskih i "primitivnih društava".Njima su označavane zajednice koje se razlikuju od organiziranih društava.Ovo stanovište možemo ilustrirati nizomparova suprotstavljenih pojmova: et-nija (i pleme)/ nađja; zajednica / društvo; društvo bez povijesti / društvo s po-viješću; predindustrijsko / industrijsko društvo (POUTIGNAT, STREIFF-FENART

1997: 59-70; KORUNIĆ 2002: 66, bilj. 6; OLUJIĆ 1999a: 57-60).Ne ulazeći ovdje u dublju raspravu o pomalo nejasnom pojmu ernije, čini

mi se da je ovaj, ali i neki drugi pojmovi (npr. nacija u srednjovjekovnom kon-tekstu), mogao biti i korišten da bi se izbjegao, možda za neke, speđfičnekul-turno-povijesne kontekste, "nezgodan" naziv narod CVolk" ili "peuple"). Prijesvegase to odnosi nanjemačku, ali i francusku historiografiju (BUDAK 1999:13). Mislim da znanstveno promišljanje ovih vaŽnih problema ne bi smjelo bitiopterećeno takvim "povijesnim" utezima. Umnažanje pojmova ipak nije koraknaprijed premarjesavanju ionakozamršenogproblemaetničkog identiteta.

U kulturnoj se antropologiji prelazak s pojma "plemena" na pojam"etnič-ke" grupe, kao znaćajan napredak u konceptualizaciji etničkih grupa, događa

već odšezdesetih godina 20. stoljeća (POUTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 70).Plemenska zajeđnica, promatrana izolirano, kao jedinica svojstvena ne-zapad-njačkomsvijetu (istraživana objektivistički i sistemski), sadaje zamijenjena ide-

jom oetničkoj grupi, kaopotenđjalnoj univerzainoj jedinici, definiranoj vlasti-tim granicama i kontekstom.Ovim sepomakometničkegrupepočinju proma-trati kao nešto što je trajno vezano uz povijestčovječanstva, od prapovijesti dodanas (KORUNIĆ 2002: 66). Povijest Japoda, kao svojevrsna"casestudy", koja

je predčitateljem, upravo jepokušaj da seodređena društvenazajednica proma-tra istovremeno: u transformaciji svojih društvenih i teritorijalnih granica, alitakođer i u svom prostornom i vremenskom kontekstu. Uovomse radu, kadagovorimo Japodima (ali i Histrima, Liburnima, Delmatima), opredjeljujem za

naziv narod>svjestan određenih ograničenja i problema u dcfiniciji i primje-ni ovog pojma. Zajednice koje spominjem u ovojknjizi pripadaju prapovijestii antici. Njihovu povijest pokužavamo rekonstruirati na temelju materijalnihostatakakoje ostavljaju (predmetno-slikovnihvrela) tesvjedočanstava antičkih

7 Jednuje definiciju pojma"etniČkaskupina" ponudio hrvatskipovjesničar P. Korunić: "etnič-kagrupa (engl,ethnicgroup,hrv.etnicka grupa):etničkaskupina:česti pojamu društvenimznanostima(engJ, i američkim),aoznačujeskuplnu Ijudikoji dijelezajednički identitet natemelju istekulture, tradicije, religije, povijesti, "sudbine" istog jczika, porijekla i dfugihosobina" (KORUNIĆ 2002: 66").

14

Teorijskepostavkeistralivanjaemičkih zajednicastarogIlirika

pisanih vrela (pisanih iz perspckrive "drugih", s kojima su u neposrednom iliposrednom kontaktu). Definicijaovihzajednicaovisitće upravo oograničenombroju podataka koje pokusavamo iščitavati iz spomenutih vrela te o kontekstuu kojem sunastajalei trajale.

Naravno,cilj ovog rada nije postavljanje gotovih definicija. To metodološki jednostavno ne bi bilo ispravno. Svjestan da će svaki pokušaj definiđje ovogpojma s pravombiti izložen argumentiranoj kritici, promišljanju i promjeni,

ponudiobih ipak jednu "radnu" verziju: narod je zajednica Ijudi naodređenomprostoru koje povezuje identitet i svijest o zajedničkoj proslosti, isti jezik, ma-terijalna kultura, teritorij (znakovi u prostoru),običaji, jezik simbola (verbalnai neverbalna komunikađja) koji svjedoče o razlikovanju jednog identiteta oddrugih. U kontekstu prapovijesnihdruštava neke će od navedenih kriterijabititesko ili čaknemoguće potpuno istraziti i razumjeti.

Određeni narod ne promatram kao izoliranu istatičnu strukturu, usidrenuu određeni kontekst,većkao strukturu izloženu stalnoj transformađji i različi-tim društvenim procesima. Društveni proces, kretanjei promjena, uovomslu-Čaju bivaznačajnijim odsamestrukture. Modaliteteovih promjena nismo uvi-

jek u stanju pratiti zbog nedostatka izvora (pisanih i predmetno-slikovnih), alii nedostatka temeljnih istraživanja Predmet senašeg istraživanja, dakle, stalnokreće kroz vrijeme i prostor. U tom se kretanju (brzom, sporom, razdobljimastagnacije), on stalno mijenja. Mijenja se i u doticaju s drugima (identitetima,zajednicama> kulturama itd.).

Osnovamaetničkog idenđteta, posebno u teorijskom smislu, do sada je uhrvatskoj historiografiji posvećivano vrlo malo pažnje. Posljednjih se godinastanjepolako mijenja. Zbogtoga je izuzetnovažan zbornik radova znanstvenogskupa "Etnogeneza Hrvata",održanog usiječnju 1989. godine naFilozofskomfakultetu u Zagrebu (ur. N . Budak, EtnogenezaHrvata,Zagreb 1995). Trebaspomenuti i radove sa znanstvenih skupova oetniČkom razvitku europskih na-clja, Hrvatskoj i Europi, koje je organizirao Institut za migracije i narodnosti uZagrcbu (11. lipnja 1997. i 20,ožujka 1999- godine).Izlaganjasu objavljenautri

zbornika radova: EtniČnost, nacija, identitet: Hrvatskai Europa,Zagreb 1998;Kuttura,etničnostt identitet, Zagreb 1999. teEtničnost ipovijest, Zagreb 1999-KnjigaLekstkonmigracijskogi etničkog naztvlja* (1998.godine) pokušaj je da seuspostavi zajedniČka terminoloska osnova(HERŠAK 1998).

Za definiranje određenog identiteta potrebno je i sagledavanjeonih s kojima su oni bili u stalnoj interakciji i prepletanju. Koncept "mi" i "oni" bi-tan je za razumijcvanje nastanka i funkcioniranjajednezajednice. Možemo li

Japodske susjedeLiburne, Ddmate, Hisrre, Kelte,kasnije i Rimljane, zatim imnogc nama ncpoznate zajcdnicc, obuhvatiti zamjenicom"oni" kad govorimo

15



fovijestJapoda. frisrup

o formiranjLi i trajanju japodskog naroda? Zato jerazumijevanje kontekstaukojem jedan narod trajeod velikevažnosti.

PremaBarthu, etntčke skupinetenjihove teritorijalne idruštvene granicesvoje opravdanje i važnost ostvaruju upravo zahvaljujući intenzivnommeđu-etničkom kontaktu (POUTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 211-259; VEIT 1989:

47).8 Ovi su kontakti (trgovina, razmjena, ratovanje, pojedinačni osobni kon-takti) mogli biti održavani ne samo na razini dodiravladajućih elita već i ukontekstuzajedničkog životasvih slojeva stanovnistva naodređenim podruČji-ma(višegraničja i zoneintenzivnogkontakta, komunikacijskipravđ, zajedničkiratnički ipljačkaški pohodi, trgovišta islično).Upravo se zato istraživanju gra-nicajapodskog etniciteta mora pridati veća pažnja. Ovdje naravno ne mislimsamo na ceritorijalne granice, premdaniti njih nikako nemožemo iskljuČiti izrazmatranja, većinadruštvene granice jedneetnićkezajednice. Treba uzeti uobzir imogućnost da je isti prostor (terkorij) moglo dijeliuviše naroda.

Oznake identiteta i razlikovne znakove nemožemo prepoznati uvijek i spotpunomsigurnošću. U određivanju druŠtvenih granica odredenih etničkihentiteta susrest ćemo sei snajviše teškoća. Pogotovo stoga jer jenašeznanje o

japodskomđruštvu, ali i drugim željeznodobnim i predantičkim društvima,vrlo ograničeno (ČAČE 1979: 43-125). "Mi" obuhvaća određeni identitet za-

jednice, ono što nasodređuje ili mi smatramo da nas razlikuje od drugih. Bez"nas" nemaniti "drugih" niti "drugih" ima bez "nas" i to bez obzira opredijeli-mo se zasubjektivistiČki iliobjektivistički pristup problemu identiteta. Ukolikoisključivost stavimo na stranu tijekom istraživanja, mislim da su oba pristupalegitimnaiopravdana. Subjektivistički jer je izuzetno bitno kako zajednica do-življava samu sebeionc od kojih seželi razlikovati, Objektivistički jer i takostvorena (možda i zamišljena) zajednica jestobjektivnačinjenicakoju moramouzeri u razmatranje. To što je"zamišljena" i eventualno plodkonstrukcije njezi-nih pripadnika, neznači da jemanjestvarna,

Istraživačima prapovijesnih naroda, unedostatku pisanih tragova, ostajeupravo pogled izvana bez mogućnosti uvida unačin nakoji susebe i druge

doživljali pripadnici narodakoji istražuju. Moždaje uvidimoguć uzmemo li uobzir bogati vizualni jezik simbola iskazanuukrasima nakita, posuda, urezanu kamene spomenike ili upisan uprostor na različite načine (oznake razgra-niČenja, nadgrobni spomenici imnogi drugi). Ovaj neverbalni svijet porukaisimbolajoi uvijek nijedovoljno iskorišten u etnohistorijskim istraživanjima.

8 "Programatski" tekst, nakoji se oslanjaju mnogi kasniji autoriucijelosti, kao dodatak, do-nose Poutignat i Streiff-Fenart,Radi seo Barthovom uvoduuzbornik radovakojemu jebio i

utednik T ErhnicGroupsandBoundarUs. IheSociatOrganisation ofCuiturcDiffircnce,Bergen,Oslo 1969, Univcrsitetsforlagcr (POUTIGNAT, STREIPF-FENART 1997: 211-259),

16

TeorijskepostavkeismiivanjattntfkihzajednicastarogHirika

Tradicionalna podjela naodređena razdoblja postavlja pred istraživačaveli-keteškoće. Susretžcljeznodobnih druŽtavai antičkc civilizacije (grčkih kolonijai kasnijerimskedržave uekspanziji) naprostorullirika, izuzetno jeteško istraži-vati inzistirajući isključivo na strogom medusobnomrazgraničenju između pra-povijesne iantičkearheologije tc povijcsti starogvijeka, Tijekomvišeodstoljećai pol razvojnog puta modernearheološke ipovijesne znanosti, uspostavljenajekruta granica između žcljeznog i rimskog doba. Ta podjela uspostavlja čvrstmetodološki okvirkoji jeznatno utjecao na interpretaciju različitih kulturnihidentiteta ( JONES 1998: 29)- Stoga su istraživači nerijetko zatvoreni ustrogimgranicama svojih"struka" iusmjerenja. Nepostojanjemeđusobne komunikacijeotežava razumijevanje procesa kojt se "prelijevaju" preko granica koje nerijetkoi sami konstruiramo. Primjerice, baviti sepoviješću Japoda, posebice tijekomdrugepolovice 1. tisućljeća prijeKrista, znači baviti se istovremeno i problemi-ma prapovijesne arheologije kaoiproblemimaantičke povijesti.Antički jekon-tekst, uvremenu susretagrčke i rimske civilizacije s pojedinim "barbarskim"društvima, neodvojiv diočitaveslike.

Znanstveni skup održan 1999.godine, uMusee des antiquitćs nationalesu Sarn-Germain-en-Laye i Parizu, na kojem su sudjelovali istraživači keltskihdruštava, stepskih nomadskih zajednica i istraživači ranog srednjeg vijeka upo-

zorio jena mnogobrojnemeđusobno vrlo slične metodološke obrasceovih ra-zličitih znanstvenih područja (OLUJIĆ 2000: 19-20). Istraživanje procesa etno-genezeranijespomenutih protohistorijskihetničkih skupinanašeg prostoraumnogimsetočkama dodiruje sistraživanjima ranosrednjevjekovnih procesa et-nogeneze, prijesvegazbogsličnosri u odnosuarheoloških ipisanih izvora. Zbogsličnih problema i metodoloških poteškoća u istraživanju različitih etniČkihzajednica unastajanjuipromjeni, trebalo biteŽiti višepremazajedničkomradui međusobnoj suradnji istraživačakoji sebavespomenutimmeđusobnobliskimznanstvenim područjima. Naime, ti seistraživači susreću sasličnim proble-mom: oskudnim literarnim izvorima,nesređenom terminologijom, tegotovopotpunimnedostatkom teorijskogpromišljanja i raspraveo problemu etnicitetai

etničkog identiteta. Sdruge strane,radi se o istraživanju susretadruštavakojane poznaju pismoionihkoja ostavljaju pisanetragove.

Konfrontacija i interpretacija pisanih (posebno literarnih) izvorasanalizommaterijalne kulture jedan jeodnajvećih i najvažnijih istraživačkih problemaiIzazova.Zbog toga su ipokušaji njihova integriranjaujednu jedinstvenu cjelinuvrlo rijetki. Pisanjc povijestl protohistorijskihdruštava, okojima su obavijestititerarnib izvora vrlo oskudne,često i nepouzdane, a gotovo uvijek rezultat po-glcda izvanaupcrspcktivi "mi-oni", morauključivati i konkrctno istraživanjenjihovih matcrijalnih tragova. Japodi namosvojoj povijesti i tradiciji govore

17



Pow)tttjtpod*.priitup

vlastttim simbolima i vizualnim izrazom, materijalnom kulturom, ali je tako-ve kodovcnajčcŠćevrlo teiko potpunotočno razumjcti, pročitati i dešifrirari.Usmena jc prcdaja potpuno izgubljena, a njcni su tragovi samo ponekadčitljiviu ukrasima i nakitu, u scenama na nckim japodskim spomenicima(japodskeurne, dijelovi noŠnje).

U tome i leži najveće znaČenje ptepletanja i nadopunjavanja meroda povijesnog i arheoloskog istraživanja. U hrvatskoj se arheološkoj literaturi pisani

izvori često površno i netočno interpretiraju. Istovremeno, mnogi tekstovi hr-vatskihpovjesničara pokazujunemogućnost razumijevanja diskursa arheološkestruke, štorezultira pogresnim interprctiranjem rezultataarheološkog istraživa-nja. Ono što overazličitosti možepomiriti upravo je cjelovit (totalni) antropo-loški pristup povijesti. Upravo je stoga potrebna bolja komunikacija i suradnjasvihspomenutih struka. Interdisciplinarnost sedanasspominjevrlo često,ali senažalost vrlo rijetko doista i ostvaruje u istraživačkom radu.

Danasjeu arheološkojstruci vise-manje prihvaćeno mišljenjeda se naprostorudodirajadransko-sredozemnog, panonskog, balkanskog i alpskog prostora od po-četka željeznogdoba (ili krajembronČanogdoba)poČinjujasnoocrtavati određeneregionalne pojave. Radi se o histarskoj, japodskoj, liburnskoj i delmatskoj skupiniželjeznogdoba.Tim pojavama, iskazanima prijesvegamaterijalnomkulturom, pri-pisujemo i odredeneetničke sadržaje, naravno uzodređeneogradei ograničenja.

U interpretaciji arheološke građe kriju se mnogepoteškoće. Stari Kossininkoncept jednakosti "arheološke kulture" i etničke skupine il i naroda, u hrvat-skoj je arheološkoj literaturi imao dosta odjeka. On je ponekad primijenjtvangotovomehaniČki, bez ikakvog teorijskog promisljanja. U domaćoj arheološkojltteraturi i historiografiji uovomtrenutku nema mnogo teorijskih rasprava oproblemu izjednačavanja određene arheološke "kulture" sodređenim etničkimimenom.Sveostajenavažnomdoprinosustarijih autora(Čović 1967: 103-122;BENAC 1973: 93-108; 1987: 737-744 i drugiJJ1 Sociološka literatura, većinoms engleskog govornogpodručja, dovodi u pitanje istovjetnost suštine jednogdrustvenog enriteta i jednc kulture, ono Čime je zapravo jedna etnička grupa

obiČno i definirana (POUTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 15).10

U arheoloskojtitcraturi istog govornogpodručja slično se dogada i s konceptom"arheološkekulture" Budući da se i u nas, poscbno kod mladih istraživača, poČinju pojav-ljivati sliČni koncepti, smatram potrebnim malo "zakomplicirati" raspravu.

9 U inozemnoj je literaturi timproblemimaposvećenvrlovelik broj radovaodkojih donosimsamo neke(VEIT 1989: 35-56; HODSON 1980: 1-9). S.Jonesjeoveraspraveirazlićitepogle-de objedinilau vrlopreglednoj linteziTheArchaeologf ofEthnkity(JONBS 1998).

10 U toj susintezi objedinjeni razlititipogledl1ikolemilljenja,anaistomje mjestu navedenai vainija literaturapojvećcna tomproblemu.

18

TeorijitepostavkeistraitvanjattmtkihzajednicastarogIlirika

Pojamarheoloika kultura rezultat jenaše konstrukctje koja se naravno mi- jenjas napretkom istraživanja. Onasluži isključivo kao spoznajno pomagalo urazumijevanju prošle srvarnosti. Naravno, i pojam narod rezultat je konstruk-cije, bez obzira je li onanastalauprošlosti ili jc stvara istraživač, druŠtvo, ide-ologija ili bilo tko drugi, Dosadaseovom problemu pristupalo vrlo površ-no, bezrezervno prihvaćajući identifikaciju određene kulture s odgovarajućimplemenskim ili etničkim sadržajem. Jednostavno i jednostrano izjednačavatiarheološku kulturusnarodomili plemenomjestpotpunopogrešno. Međutim,

jednako jepogrešno apriori odbijati mogućnost da spomenuta kultura doista iima određeni etnički sadržaj. Naravno, pod uvjetom da su zadovoljeni svi kri-teriji prema kojimaodređujemo radi li se oetničkoj zajednici ili ne.

Materijalna kultura, iako nije isključivi odraz odredenog etničkog identi-teta, čini njegov izuzetnovažan dio.Veit zaključuje: "praktičan zaključak overaspravesigurno bio morao biti taj da ćemo nastavtti koristiti stari konceptkulturekoji je zamislio Kossina, a razvijali su ga ostali, čak i ako smosvjesntda kada je riječo jednoj "arheološkoj kulturi" nijenužno riječ o materijalnomizrazu"naroda", već prijesvegasjednimarheoioškim spoznajnim pomagalom"prev. B.Olujić (VEIT 1989: 46).

Pojam materijalne kulture danasse vrlo Često brka s pojmomarheološke

kulture. Radi se omeđusobno povezanim i bliskim, a opet potpuno različitimpojmovima. U konstruiranjuodređene arheološkekulture arheolog senajvećimdijelom oslanja upravo na predmetno-slikovna vrela. Dakle, na predmetekojiprlpadaju matertjalnoj kulturi odredene prostorne cjeline. Pri tomu se može,ukoiiko postoje, koristiti i eventualnim pisanim (literarnim i epigrafskim) vre-lima, ali i drugim oblicimanematerijalnebaštine.Smatram da materijalna kul-tura, kaozbrojmaterijalnihostatakaukontekstuodređene društvene, prostomei povijesne jedinice, doista predstavlja materijalni izrazodređene etničke zajed-nice.Ona je ujedno isprepletena i s nematerijalnom baštinom jednog etniciteta(naroda), koju je arheološktm i povijesnimistraživanjimapuno težeobuhvatiti(usmena tradicijska baština, ritualna praksa, odredena znanja koja se prenose s

koljena na koljeno, percepcija prostora, percepcija "nas" i"drugih" itd.).Svaka seetničkazajednica ostvaruje i konkretnom materijalnom kulturom.

Materijalna kultura jedan je od bitnih kriterija u definiranju i promišljanjuodredenog naroda. Materijalni su ostaci vrločesto i jedino čime raspolažemo,posebno uslučaju tstraživanja prapovijesnih druitava. Materijaina baština nijedaklc samo "jezik" kojim su ljudi koji su jc stvarali komunicirali sa svijetomoko sebe, već i mogući naČin komunikacijedanašnjeg istraživača s prošlomzbiljom. Ona nastaju kao rezultat određenog društvenog djelovanja, ali nekao puki mehaničkl odraz drultvcnc zbiljc, izdvojcn iz povijcsnog konteksta

19



PovijtstJapoda.Pristup

(HOLTEN 1997: 185). Pored prcdmeta koji su služili kao osobne oznake spola,dobi, bogatstva i položaja udruštvu, materijalnoj kulturi pripadaju i oni kojisuimali funkciju oznake (svima vidljive ijasne)pripadnosti obitelji, rodu ili naro-du. "Japodska kulturaželjeznogdoba" konstrukcijaje koju suistraživači srvoriliu najvećoj mjeri na temelju rezultata dosadašnjih arheoloskih istraživanja naprostoruLike, Ogulinsko-plaščanske udoline, Pounja, Bele krajine i Hrvatskogprimorja, od 19- stoljećado danas. Dakle, na temelju istraživanja bogatema-

terijalne baštine pripisane zajednici čije je imezabilježeno u svjedočanstvimaantičkih literarnih vrela.Pred nama se tako Japodi, ali i Histri, Liburni, Delmati i drugi narodi,

pojavljuju kao zasebne(ali i međusobno povezane) pojave u konstantnoj mije-ni. Uvažavajući sve teorijske zamke i opasnosti umehaničkom identificiranju"arheološke kulture" s odredenimerničkim grupama, mislim da u željezno-dobnimskupinama - istarskoj, liburnskoj, i delmatskoj — možemo prepoznatizaokruŽene regionalne pojave sodređenim etničkim sadržajem. Svaku odovihgrupa sasvim opravdano možemo nazvati narodom jer pri tome zadovoljavajubarem osnovne kriterije etniciteta, a radi se prijesvegaozajedničkomprostoru,

jeziku, kultu, pogrebnimobičajima, nošnji, običajima teđrugim odrednicama jednogetničkog identiteta.Tomemožemo pridodati i sasvim konkretne obavijesti antičkih izvorakoje, zajedno s drugim elementima, činerazumljivu i jasnucjelinu. Međutim, sasvim je drugo pitanje vremena, od kada zapravo o ovimentitetimamožemo govoriti kaoetniČkim zajednicama. Dosadašnja arheološkaliteraturavišejemanjesuglasnao tom problemu.PoČetak etnogenetskih pro-cesaJapoda, Histra, Liburna, Delmata,obično se postavlja u vrijeme kasnogbrončanog doba(12.-9.stoljećeprijeKrista). Ipak, imajući uvidusveelementekoji tvore ono što nazivamo određenim etničkim entitetom, nemožemo dokraja i bez ikakveogradepostaviti tu dataciju. Mislim da je potpunopogrešnoizdvajati etnogenezu iz ukupnosti povijesnog razvoja jednog naroda, kaoštoseto do sadačesto činilo u hrvatskoj historiografiji. Problemmožemo postavitii tako da proces etnogeneze jednog naroda promatramo kao cjelinu njegova

povijesnog trajanja, u skladu s većizrečenim metodološkim usmjerenjem daetničke sadržajene promatram kao statičke već dinamičke fenomene, u cjelininjihova prostornog i vremenskog konteksta. Ovaj problemostaje i daljekao

jedno od temeljnih otvorenihistraživačkih pkanja kojima će u narednim godi-nama istraživači morati posvetiti dosta vremena. I ro ne zato jer bi te teme, eto,bileumodi, već zato Što ćemo sezbognjihova zanemarivanja, vječno vrtjeti ukrugudeskriptivnog pristupa i tipološke usporedbe predmcta, bez njihova pra-vog razumijcvanja ili uklapanja u povijesni,društveni i kulturni kontekst<

20

Ttorijsktpostavkeistraiivanjaetničkih zajednicastarogIlirika

Još jeČović 1967. godine u jednom od svojih metodološki vrlo inspirativ-nih članaka ("O izvorima za povijest Autarijata") ukazao na velike mogućno-sti rada na povijesnoj rekonstrukciji i nazajedniČkom korištenju arheoloških ipovijesnih izvora upravo u istraživanju Japoda kao zasebneetničke zajednice(Čović 1967: 110-111). Nažalost, ove su mogućnosti do danasostaleuvelikeneiskoriŠtene.

U novije se vrijeme u teorijskompromišljanju interpretacije pisanih izvorau

odnosuna "barbarska" društva željeznogdoba pojavljujuponešto drugačiji po-gledi (CHAMPION 1985: 9-22; BABIĆ 1994: 125-128; WELLS 2001; MORELAND

2001). Antički literarni izvori, koji nam donose velik broj važnih povijesnih,etnoloških i geografskih podataka o različitim etničkim skupinama zapravopredstavljaju rezultat pogleda iz antičke đvilizacije prema barbarskom svijetu(WELLS 2001: 25-28). Ova je "slika o drugome" mogla biti dvojaka: ili kaopogled premaprimitivnom, neciviliziranom svijetu oslikan nanaturalistički inimalo laskav naČin ili kao slika idealiziranog barbarskogdruštva kao paradi-gme svihpoželjnih društvenih iosobnihvrlinai kvaliceta. Bez obzira na povre-meneživeopise "iz prve ruke", u opisima barbarskih naroda i njihovihobičajavrlo su česta bila i "opća mjesta", gotovo okamenjene i zamrznute predodžbekoje su autori tijekomstoljećapreuzimali jedni od drugih. EdwardSaid je svo-

jim Orijentaltzmomvrlo uspješno pokazao koliko se novovjekovna europskapredožba Bliskog istoka razlikovala od naČina nakoji su bliskoistočni narodidoživljali sami sebe(SAID 1999;WELLS 2001: 27-28). Sličan je koncept ponudi-la i MarijaTodorova, istražujući odnos zapadnoeuropskih putnika prema bal-kanskomprostoru(TODOROVA 1999:113 i dalje).Ta bi nampromišljanja danasmoglabiti od izuzetnevažnosti u istraživanju načinanakoji su ljudi izgrčkog irimskogsvijetadoživljavali željeznodobne narodeEurope(WELLS2001: 28),

Mnogesu obavijesti anričkih pisaca o narodima sjeverozapadnog Ilirika,do sada bespogovorno prihvaćane i ugrađivane u datekosežne interpretacijestrukture protohistorijskihdruŠtava. Te su informacije mogle neprestano bitiprebacivane i pripisivane sad jednom sad drugom barbarskom narodu. Takosu već izgrađeni modeli percepcije "drugoga" prenoŠeni od autora do autora.O Japodima, kao uostalom i o svim drugim4<barbarima" antički pisci pišuondakad za to postoje njima posebno važni razlozi, radilo se o intenzivnimtrgovačkimvezama, dakle gospodarskim interesima, zatim zemljopisnoj znati-želji, otkrivanjunovih putova ili o ratovimakoji su posebno budili zanimanjeza pojedine narodc. TonlpoitO ncznači da namobavijesti pisanih vrela nisuizuzetno korisnc i dragocjcnc, vcćsamo da im moramo pristupati imajući uvidusve navedcno.

21

k ičkih j d i li ik



Vovijeir JaptuU fVistvp

Slikakojuantićki ptsci donoseo Japodima, kao i o svim drugim narodima"barbarskog" svijcta, jcdan jeod (važnih) fragmenatamozaikaprošlestvarnosti,koji više ili manjc uspješno, razliČitim metodama pokušavamo rekonstruirati.Ili točnije, to je ona stvarnost kojujedanGrk iii Rimljaningledaiz perspektivenjemu poznatog"civiliziranog" svijeta. Ono što u historiografiji i antropologijinazivamo "slika o drugomc", nama jevrločesto jedini izvor obavijesti o I judimakoji nisu imali vlastito pismo i vlastito zapisano kolektivnosjećanje.To nipoštoneznaČi da takva pisana svjedočanstva treba zanemariti. Bez njih bi pokušaj

povijesne rekonstrukcije, baziran isključivo na arheoloskoj građi, vrločestobioosuđen na propast.

Unatoč potrebnom oprezu ikritičnosti u njihovukorišrenju, literarni namizvori pružaju dragocjenepodatke o pojedinimetničkim skupinama sjeveroza-padnog Ilirika. Ti su podaci, iako vrlo fragmentarni i rclativno oskudni, izu-zetno značajni, jer govore o zanimanju koje su one budile uantičkom svijetu.Oni svjedoče o susretima "barbarskog" i razvijenog mediteranskog svijetatepromjenama koje su ta prožimanja uzrokovalainajednoj i na drugoj strani,Bez cjelovitog, "totalnog" pristupaikorištenja svih raspoloživih obavijesti re-konstruiranje povijesne zbilje nije moguće. Svjedočanstva antičkih pisaca ćenam zajedno s predmetno-slikovnim vrelima, u konfrontaciji i međusobnom

dopunjavanju, dakle s podacima koje nampružaju materijalna inematerijalnabaština, pogrebni obtčaji, naseljaidrugo, biti od vehke kortsti u istraživanjupovijesti naroda poputjapoda.

Prapovijesna drustva nijeniti moguće istraživati bez uvida uširi kontekstu kojem ona postoje.Antička civilizacija dobrim dijelom upravo i jest dio spo-menutogširegkonteksta. Bez dobrog poznavanja mehanizamadruštvene, gos-podarske i političkeekspanzije Rima, primjerice tijekom 2. stoljeća prijeKrista,nije moguće razumjeti niti posljedice koje ta ekspanzija istovremeno imai zasamu rimskudržavu i za onadruštva s kojima dolazi u dodir.

Jedan od izuzetno važnih kriterija u istraživanju etniciteta jest i jezik (je-zični identitet). Jezični su ostaci vrlo oskudnt kao ikod drugih prapovijesnih

naroda{BENAC1973: 100;

KATIČIĆ1976: 154-215).

Dosadašnjasu lingvistiČkaistraživanja samo doticala osnovne probleme jezika Japoda, Liburna, Histra,Delmara idruglh etniČkih skupina. U tim su istraživanjima vrločesto jedno-stavno projicirani dijelovi imenskog korpusakoji potječe iz vremena rimskevlasti ubližu ili dalju prošlost (sličan se problemjavljai u istraživanju različitihautohtonih kultova). To naravno neumanjujevrijednost toponima, osobnihimena, imenabožanstava i ostalo jezično blago, sačuvano zahvaljujući anttČkimnatpisima ili navodima literarnih izvora. Oni, dakako, prije svegapripadajukontekstuantičkog razdoblja, ali uz veliki oprez moguposlužiti i kao pomagala

22

Teorijskepostavkeistralivanjaetničkih zajednicastarogIlirika

u rekonstrukciji jezika "ilirskih" naroda prijc rimskog osvajanja (RENDIĆ-

MIOČEVIĆ 1975: 97-108), prijesvegastogaštojedan dio tognaslijedadoistaiprtpada starijim razdobljima.Naravno, osnovni problemleži u njihovu razliko-vanju. Primjerice, primjetan je broj keltskih imena na spomenicimaantičkograzdoblja (od 1. do 4. stoljeća poslije K rista) na japodskometničkom prostoruLikc, PounjaiOgulinsko-modruške udoline. Međurim, s velikom vjerojatno-šću možemo pretpostaviti da se radi o pojedincimakoji na taj prostor dolazetek u vrijeme rimske vlasti, dakle u vrijeme intenzivne mobilnosti i akulturađje

(KATIČIĆ 1964: 9-58; 1965: 53-76; 1966: 145-168).

O japodskom jeziku, dakle, ne znamo mnogo, Zato je nabudućim istra-živačima darasvijetlei to tzuzetno važno pitanje. O prostoru kao jcdnom odvažntjih kriterija odredivanja etniciteta postoji više obavijesri u vreiima. Kadadefiniramo japodski teritorij,uvažavajući svaograničenja (o kojima ćekasnijebiti više riječi), postavljamo određeni okvir. Postavljamo iodredeni vremenskikontekst. Dakle, svi materijalni ostaci naodređenom prostoru,koji pripadajuodređenomvremenu (1. tisućljeće prije Krista), moraju ući u razmatranjeira-spravu o tome je I i imenu Japodi mogućedari određeni etnički sadržaj! Čitanjuprostora u ovom je radu dano središnje mjesto. Primjenjujući rotalni pristupsvim razdobljimaprošlosti, naravno, u spomenuto istraživanje uključujem sve

raspoloživeelemente,uključujući i klimatske, geomorfološke ivegetacijskeoso-bine prostorakoji istražujem, Razumijevanje prostora ukoji su upisani tragovipostojanja Japoda preduvjet je i razumijevanju njihove povijestL

Japodeu ovom radu promatram kao zasebnu etničku cjelinu, ne isključu- jući njihovu srodnost il isličnost sostalim susjednim narodima. Pitanje njihovepripadnosti ilirskoj skupini narodaostajeotvorenim." Svako vrijeme ima svojposeban pogled naprošlost pa se tako mijenjalo ipoimanje I lira (naravno>i

Japoda te bilo kojeg drugog naroda). Benac je Ilire iTračanesmatrao "etničkomili etno-kulturnom grupom" misleći pri tome na grupu međusobno srodnihnaroda iplemena (BENAC 1973: 100-103). Bencauovom mišljenju slijedi iGarašanin (GARASANIN 1991: 13). To je mišljenje izraženo i u Enciklopediji

Jugosiavije, u natuknici "Iliri", gdjesu Iliri "jednaod starih populacijskih gru-pa na Balkanu, koju je od predantičkih vremena činilo više srodnih etničkihskupina. (BENAC, RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1988: 503-504).Premaovom mišljenju,pojam lliri upredantičko i antičko doba "nije označivao defintranu etničkuskupinu - poput Dclmata,Liburna, Japoda, Ardijejaca i drugih- već je poput

11 Pitanjc jc naravno i lio iu\ \ \ t\ .U /nanitvenoj je literaturi viie-manjeprihvaćeno mišljenjedaILirinisu po cbann. I. vcc Krupa međusobnosrodnihnaroda.Tompitanjuposvećenjevelik broj radovaodhojJhndvodimmmo m-kr (KATIČK : 1964a:H7-97;Suić 1976: 179-196;BENAC 1973:9310«; IH7i 737 H02;GABASANIN 1991:H )

4

23



Ptnnjest Japoda. fristup

etničkih pojmovaGrci (Heleni) T Germani, Slaveni i sl.obuhvaćao više etnič-kih skupina; tesu skupine bile povezane nekim zajednickim povijesnim,druŠ-tveno-ekonomskim i kulturnim oznakama, posebno ujeziku tematerijalnoj iduhovnoj kulturi (religija, kultovi, pogrebni ritusi i sl.), ali sunjegovaletako-đer određene tradicionalnespecifičnosti, pokojima ih je, kao i ponjihovimindividualnim imenima, zabilježila i predstavila povijesna znanost." (BENAC,

RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1988: 504).Jošjeuvijek otvorenopitanjetko subili ti Ilirikoji sudali imeprovinciji. Navodima PlinijaStarijeg i Pomponija Meleuko-

jima sespominju "Iliri u užem smislu" Illyrii propriedkti {PUn. N. H. III,144; Pomp. Mela II , 559) posvećeno je udosadašnjoj literaturi dosta prostora(KATIČIĆ 1964a:87-97; Suić 1976a: 179-996; 1996:49-66; BENAC 1987:737-802; GARASANIN 1991:9-32).U svakomslučaju pojam Iliri i I lirik postepenoseširi od jugoistoka prema sjeverozapadu, najviše zahvaljujući rimskoj ekspan-ziji (od3.stoljeća prije Krista). Prošireni etnonim Iliri treba svakako razliko-vati odpolitičko-administrativnogetnonimaIllyriuskoji označava pripadnikaprovincije Ilirik (BENAC, RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1988: 504). Rimski I lirik prijesvegajegeografski iadministrativni pojam(Smć 1976a:179-196; 1996: 49-66;GARAŠANIN 1991:1243).

Krajem80-tih godina20. stoljeća sve sečešće pojavljuju mišljenja sklona

izdvajanju Japoda iLiburnaizilirskog kompleksa (BENAC 1987: 773, 776-779;GARAŠANIN 1988: 65)- Liburne, Histrei Japodedoista povezujeodređena slič-nost i srodnost, gotovokao da seradi oposebnoj skupini naroda. Ipak, na da-našnjemse stupnju istraživanjane bihupuštao u tako dalekosežne konstrukcije.

Japodedoživljavam prijesvegakaozaseban etnički entitet. I s£m pojam Ilira

zaslužuje daljnja istraživanja i pogled iznovije perspektive. Pitanje japodske

pripadnosti ilirskometničkom kompleksu (štogodmislili pod timimenom)možda i nije medu najvažnijim nerijeŠenim problemima njihove povijesti.

24

2S



Japodi u povijesnim

znanostima



Posebno mjestomedu pokretačima povijesnih znanosti u Hrvata svakakopripada IvanuLučiću {JoannesLucius', 1604-1679).U svojem je djelu DeRegnoDalmatiaeet Croatiae{OKraljevstvuDalmacijei Hrvatske) savje-

sno skupio sve dotadapoznate podatke i obavijesti anričkih pisaca o prostoruIlirika (Lučić 1986).12 Doduše, Lučić slijedi navode nekih antičkih pisaca te

Japodenesmatrailirskim, već keltskim narodom. O tome ćebiti više riječi nadrugom mjestu u ovoj knjizi {Strab. 4, 6, 10; 7, 5, 2; Strab. 7, 5, 4; Dio. Hat.apudSteph. Byz. s. v. Iapodes) (Lučić 1986: 217-225)- Japođi su kao posebanproblemi predmet zanimanja istraživača, uzostaleilirske narode, ugrađeni usamepočetke hrvatske kritičke historiografije. Oni na taj način čine važan diopotragezauporištimaidenriteta, od17. do 19.stoljeća, a time ivažnu sastavnicuhrvatske historiografije.

PolitiČkaje stvarnost, kako tijekom 16. i 17.stoljeća, uvremenu ispunjenomgolom borbom za opstanak, tako i tijekom 19.stoljeća, u doba integracijskih

procesa i oblikovanja modernog nacionalnog identketa, bitnoutjecalana oda-biranje istraživačkih prioriteta. Budući da svako vrijeme ima svoj poseban po-gled naprošlost, prošlost se konceptualizira i oblikuje, vrločesto upravo premapotrebama i prioritetima ljudi tog istog vremena. Odgovori na pitanja koja semogu postavljati prošlosti, imaju funkcionalnu ulogu uživotima Ijudi određe-nog vremena. U uvjetima borbe protiv osmanlijske najezde, junačka jeprošlostutočište i temelj identiteta unastajanju.Herojskaprošlostzato nije samo izraz ro-mantičarske nostalgijeza boljim vremenima, većpostajeprimjerom i poticajem.Identifikacija s istim primjerima, naravno, ovisit će o perspektivi i specifičnompoložajuonogkoji to>svjesno ili nesvjesno, čini. Zato je globalni rimski imperijmožda mogao biri uzoromhabsburškom imperiju, a borba pojedinih naroda

protivRimljana uzor malim narodimakoji subili dijelom tog istog imperija. Junačka obrana Metula i sudbina njegovih japodskih branitelja vrlo rano

počinju zanimati prve istraživače. Posebnu je pažnju ranih istraživača ilirskepovijesri, prijesvegaLučićevu, izazivalaApijanovapripovijesto Oktavijanovomsukobus Japodima. Zbog velikog broja podatakao Ilirima,Apijanjevećzaranapočeo privlačiti pažnju hrvatske hisroriograflje. BrunaKuntić-Makvić pravilno

12 Ovdjedonosim citat hrvaukog prijevoda BruneKuntić-Makvif, skomenurima Kuntić-Makvić,NcvcnaRmiika, Kc (Utlihiclni I MiroslavaKureica.

2'J

PovijestJapoda Pristup f apoa*i upovijesnimznanostima



Povijest Japoda.Pristup

je ukazala na jasnu poveznicu od vremena IvanaLučićasve do sredine 19. sto-ljeća (KUNTIĆ-MAKVIĆ 1988: 67-77). U tom se razdoblju intenzivnije prevode ianaliziraju djelaantičkih pisaca o povijesti I lirika. Zato i nije pretjerano ustvr-diti da suprvi prijevodi ugrađeni utemelje stvaranjahrvatske povijesne znano-sti. Čak ako i imaju nekih grešaka ili nedoscataka, oni predstavljaju dragocjenespomenike. Oni su ujedno i izuzetno bitnesastavnice potrage za identitetom(STARČEVIĆ 1863: 163-177; noviji hrvatski prijevod Brune Kuntić-Makviću: MATIJEVIĆ-SOKOL 1994: 29-34). Naravno, potraga za Metulom te borba

Japoda i ostalih ilirskih naroda s Rimljanima, nisu bile dijelom samo hrvatskepotrage za identitetom. Ona jevažan dio povijesti i slovenskih humanističkihznanosti, posebice povijesti i arheologije. Junačkomotporu Oktavijanovoj voj-sci veliku pažnju, izmedu ostalih, posvećuje i Valvasor, vizualizirajući Metulkao srednjevjekovni grad (VALVASOR 1689: 76, fig. 41).

Metul je važno mjesto i za slovenskog književnika Franceta Prešerena(PREŠEREN 1958: 107; Božlč 1999: 181). U svojimSonetimaIjubavi {Soneti Iju-bezni) pjesnik spominje znamenka djela"naših očetov": "Očetov naših imenitnadela, kar jih nekdanjih časovzgodba hrani: kako MetulumseAvgustubrani, kaj

je dozdaj Ljubljanađoživela«".{Soneti IjubeznU soneth PREŠEREN 1958: 107).Georg Veirh u iscrpnom je topografskom pregledu, posvećenom Oktavi-

janovu pohodu na Ilirik 35-33. godine prije Krista, Metul nazvao "HirskomAlezijom". Povezao je tako japodsko središte s gotovo mitskimsredištem gal-skog otpora Cezaru {VEITH 1914: 30).

Tema herojske obrane i dobrovoljnog odlaska junaka i njihovih obitelji usmrt nije bila zanimljiva samo antičkim Čitateljima. Ona je izazivalaŽivi inte-res i mnogo kasnije. Svi su istraživači, u potrazi za identitetom i uporistima upovijesnom trajanju, radozastajali upravo na ovakvim mjestima, prikladnimai za literarnu obradu.

Počeci muzealne djelatnosti i znanstvenog rada na zaštiti i prezentiranjuarheološke građe u Hrvatskoj istovremeni su spočecima istraživanja japod-ske povijesti i kulture. Ne samo da su istovremeni, već i neraskidivo povezani.

Japodi su i na taj način ugradeni u noviju hrvatsku povijest. Tako će japodskipredmeti, dijelovi bogatematerijalne bastine teetničkeskupine, ubrzo postari jezgrom prapovijesne zbirkezagrebačkog muzeja, ali i značajnim dijelom mu-zejskih cjelina uSarajevui Beču. Jedanodprvih pokretača organiziranog radana evidenciji i zaštiti bogatog hrvatskog povijesnog naslijeda svakako je MijatSabljar (1790-1865; MIRNIK 1991: 14-17;VUJNOVIĆ 1991: 26-33). Prostor Likeu njegovu djelovanju ima izuzetno mjesto.Najbolji primjer njegova odnosa pre-mabaštini jest slučaj Široke Kule, rijedak za njegovo vrijeme (možda i današ-nje). Čim je čuo zauništavanje antjčkih mozaika u Širokoj Kuli, došao je na

30

apoa i upovijesnimznanostima

lokalitet, iskopavao (samo) ugrožene dijelove, uz pisane i nacrtne zabilješke idnevnik. Zatim je pažljivo zatrpao nalazište> kako bi ga zaštitio (VUJNOVIĆ

1991: 28). Sabljar je uLici službovao kaograđevinski kapetan Lickepukovnije,ali se i ovim prostorom bavio i nakon umirovljenja, kao djelatnik Narodnogmuzeja u Zagrebu (MIRNIK 1991: 15;VUJNOVIĆ 1991: 28).

Japodski su tokaliteti izazvali i zanimanje velikog hrvatskog povjesničaraIvanaKukuljevića (KUKULJEVIĆ 1873: 132). Bez obzira naodređene greškeuubikaciji pojedinih lokaliteta, Kukuljević je pokazao dobro poznavanje samog

prostora. O Japodima on govori i u svojimPutnimuspomenama izHrvatske,Dalmacije,Arbanije, Krfai Italtje(KUKULJEVIĆ 1873a:6-27).I zanjegasu "hra-briJapodci" borci "proti Rimljanom za svoju slobodu iotačbinu" (KUKULJEVIĆ

1873a: 15).Velikbroj topografskihpodatakaojapodskom prostoru u prapovije-sti i antici nalazimo i u djeluF. J .Frasa,krajiškog školskogravnatelja (FRAS 1835;1988), Sabljarove, Kukuljevićevei Frasove topografske podatke i prijepiseantič-kih natpisa obilato sukoristili istraživači poput Mommsena, Domaszev/skog iPatscha.13 Potonji je Japodima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini posverio višeizuzetno vrijednih radova (PATSCH 1896: 113-139; 1898: 335-364; 1899: 154-273; 1900a). Njegovazapažanja i rezultati terenskog rada i danassu neizmjer-no važni svakom istraživaču povijesti Japoda u prapovijesno i antičko doba.Nažalost, danas je vrlo malo istraživača koji tako sustavno i savjesno istražu- ju određeni prostor.Autor se ovih redaka, negdjeu japodskim brdima, čestouhvati uzamišljenoj polemici upravo s Patschem i njegovim suvremenicima.

Tijekom 19. stoljeća počinju i prvaveća arheotoška istraŽivanja. Japodskenekropole, pristupačne i bogate arheološkim materijalom, prve su privukleposebnu pozornost istraživača. Isrina, znanstvenim metodama tog vremenai željomda se što prije skupi bogata građa koja će krasiti vitrine muzeja izgu-bljen je velik broj dragocjenih podataka koje su nam moglepružiti istraženenekropole.Tako je izgubljen i velik broj grobnih cjelina gotovo svih japodskihnekropolaistraživanth tijekom 19. i početkom20. stoljeća.14 Unatoč nedosta-cima,ova su pionirskaistraživanja značila i početak sustavnog bavljenja japod-skompoviješću.

Godine 1867. Šime Ljubić imenovan ječuvarom (kustosom) ArheološkogodjelaNarodnogmuzejauZagrebu,asljedećegodineravnareIjemmuzeja(MiRNiK

13 Pciredujući svojCorpus InscriptionumLatinarumMommsen jeza podruĆjeLikei Ogulin-sko-piaičanske udoline obitato koristio Sabljarove iKukuljevićevepodatke(CIL III 15053;

BBUNSMTD 1907: 93-94; FRANKFURTER 1884: 104-179, 166.

14 JedinojeZdravko Marić natemelju objavljeniharheoloških iskopavanja Radimskoga iCurcića,aii i uvidomubogatu fikopanu atheotoiku gradu, gotovo uspio rekonstruirati grobnecjdine nekropolauJezerinami f Rfbiću (MARIĆ 1968: 5-79}.

31

PovijtaJđpšdđ, Prittup Japodi upovijesnimznanostima



PovijtaJđpšdđ, Prittup

1996: 25; BALEN-LETUNIĆ, RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1999: 251-256). Tajvrsnihrvat-ski povjesničar iarheolog, jedanod začetnikahrvatske prapovijesne arheologije,organiziraojemrežu muzejskih povjerenikakoji su pod njegovim nadzorom iprema njegovim uputamazapočeli rad na skupljanjuarheološke građe (PAVIŠIĆ

1990: 84). Ljubić je 1879- godine pokrenuo i glasilo Hrvatskog arheološkogdrustva, osnovanog 1878. godine (BALEN-LETUNIĆ, RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1999:251-256). U ViestnikuHrvatskogaarkeologičkog druztvaobjavljivana su izvješčamuzejskihpovjerenika o nalazimaili poduzetimistraživanjima i vrijedni prilozi

brojnih suradnika. Ljubićevi tekstovi "Putopisne ark. bilježke od OgulinadoProzora" i "Japudija i predhistoričko otkrićeuProzoru kod Otočca" "Crtice izmoga putovanjapo južnoj strani gornjeKrajineiligospičko-otočkepukovnije"pokušaj su objedinjavanja arheološke građe i onihobavijesti koje je o Japodimanalazio u pisanim vrelima(LJUBIĆ 1882: 12-23; 1885: M l ; 1889b: 104-109),Njegov Popispredmetaizpredhistoričke dobjeuNarodnomzemaljskommuzeju

uZagrebu \ z1876. godine te dopunjeni Popisarkeologičkoga odjelanarodnog

zemaljskogmuzejauZagrebuiz 1889. godine, pokušaj su katalogiziranja i sre-đivanja građe te dobar primjer i današnjim muzejskim djelatnicima (LJUBIĆ

1889). Naime, neobjavljena, neobrađena, često i nedostupnaarheološka građakojase i danaskrije u depoimarazličitihmuzeja, znatnootežava i usporava na-predak znanstvenih istraživanja. Popisiz 1889- posebno je značajan jer, izmeđuostalog, objedinjuje i nalaze sviše bronČanodobnih i željeznodobnih lokalitetao kojimajeriječ i uovoj knjizi.

U okviru rada napovećanju prapovijesne zbirke muzejaLjubić takozapoči-nje i pionirski rad na iskopavanju prapovijesnih nekropola u seluProzor, neda-leko OtočcauLici. Marko Marković, muzejski povjerenik i pučki učitelj u seluProzor, šalje 1880. godine Arheološkom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebuobavijest o različitimpredmetima koje suprigodomoranjamještani nalazili napodručju Velikog i MalogVitla u selu Prozoru kodOtočca. Učitelj Markovićsamzapočinjes iskopavanjem i dopisomobavještavao tomezagrebaČki muzej(LJUBIĆ 1881: 1M4)-

I sljedećih je godinaMarković nastavio s iskopavanjem i redovkoobavješta-vao djelatnikeNarodnog muzeja uZagrebu.1* Nakon Markovićevesmrri isko-pavanja obavljajuprozorski učireljiMatijaKolak i MateŽagrović (PAVIŠIĆ 1990:86). Ramberger je nastavio iskopavanja 1888, godine također svrlo bogatimnatazima. Kako doznajemo iz izvještajaMateŽagrovića, kasnijeg prozorskogučitelja i muzejskog povjerenika, na istraživanjima nekropole koja se nalazila

15 O tomejeMarković obavijestioArheološki muzeju Zagrebu i dopisom od 2. listopada 188t.godine(V7£4D IV 1882: 26-28);redopisomod30.travnja1884. (VHADVl 1884: 87-88),

32

J p p j

sjeverno odVelikog Vitla radio je i stanoviti major Dietz (DRECHSLER-BIŽIĆ

1973: 5). Sva su ova istraživanja vrlo slabo dokumentirana, čak i u odnosu nametodologijuvremena u kojem su izvođena, bez zapisnika i nacrtnedokumen-tacije, tako da nijebilo podatakaniti o pojedinim grobnim cjelinama.Radovimaje povremeno osobno rukovodioŠime Ljubić, a u njegovoj su odsut-nosti iskopavanja nastavljali muzejski povjerenici (LJUBIĆ 1883: 93-94). Ljubić

je ubrzo nekropolu pripisao Japodima te jepovodomotkrića u Prozoru obja-vio čitav nizčlanaka posvećenih povijesnimizvorimakoji govore o Japodima,

topografiji japodskogpodručja i japodskoj kulturi (LJUBIĆ 1885: 1-11, 39-47;1886: 38-50; 1889a: 1-2).Iskopavanjima uProzoru Šime Ljubić i muzejski povjerenici istražili su ne-

kropolu koja se nalazila sjeverno, te dvije nekropolejužno odVelikog i MalogVitla (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 5-8).16 Kotarski predsjednik Vukelić je osam-desetih godina 19. stoljeća istraživao naseljesmješteno na gradini Veiiki Vital,navodno bez većeg uspjeha.*7 Arheološka istraživanja okoliceProzoranastav-Ijena su i kasnijih godina.18 U Poptsu iz 1889. godine Ljubić je objavio arheo-loški materijal koji je potjecao iz nekropole uProzoru (LJUBIĆ 1889: 105-151;DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 5, bilj. 12; LoSCHIAVO 1970: 409-422).19

Tragom iscraživača iz 19-stoljeća posla je i Ružica Drechsler-Bižić. Pod nje-

nim je vodstvom ekipa Arheološkog muzeja u Zagrebu 1971. i 1972. godineiskopavala grobove naneistraženom dijelu druge južnenekropole. Tada je istra-ženo sedamdeset i šest većinomskeletnih grobova (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 1-54).Godine 1974.započinje i sustavno istraživanje naseljai pojedinih japodskihstambenih objekata na gradini Veliki Vital (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975C:167-168).

U neposrednoj blizini gradine Veliki i Mali Vital u Prozoru, zapravo unjezinompodnožju, ekipazagrebačkog ArheotoŠkog muzeja i Regionalnog za-vodazazaštitu spomenika kulture u Zagrebu istraživala je i dijeloveantičkogArupija. Tijekom kampanja 1974. i 1975. godine istraženi su manji antički

16 Juz.no odgradine nalazilesusedvtjenekropole.NaprvojjeiskopavaoMaieŽagrović. Za njuLjubić kratkonavođi da je bila "grobiStestarijedobje" nakojemsenalazesamo paljevinski

grobovi 5bronćanim ibakrenim predmetima.Druga senalazilanazemljistuMarka Marko-vića iJureKovaćevića, "navisočini posrijedi diage,agrobovi susadrlavali tjelesanazakopizncicomlade dobje* (LJUBIĆ 1889: 150-151).

17 MateŽagrović je već 1880. godine pokuiaos pokusnim iskopavanjima, ali bez ikakovog

uspjeha.Vukelić je 1889. godineistražiodioutvrdekojasenalazilaprj vrhu gradine. (PodađizarhivaArheoloskog muzejau Zagrebu kod: DRECHSLER-BIŽIĆ 1973; 3-4; 1987: 394)

18 Vidjeti izvjcšće muzejskog povjcrcnika, inače inženjerskog prjstava, Cvjerka Vurstera izOtočca; VHAD 1898: 236-238.

19 Arheoloska gradaizProzoravcćimim tcdaiusćuva uArheoloSkommuzcju u Zagrcbu. DioscnaJaza nalazi i u Naimhiiimiuhci Muicumu uBeću.

33

http://juz.no/

http://juz.no/

http://juz.no/



PovijtstJapoda. foittup japodi upovijtsnimznanostima



j J p p

table 1-4). Radilo seo jednoj siromašnijoj japodskoj nekropoli,svakako istovre-menoj onoj koju je iskopavao Hoffiller.

I druga japodskapodruČjavrlo rano ulaze u sferu zanimanja arheologa, po-vjesničara i drugih istraživača japodske povijesti i kulture.NapodrucjuBihaća,neštokasnije odpočetka istraživanjanekropola uLici, otkriveni su takođervrlobogati arheološki lokaliteti. I naovomsupodručju japodski lokaliteti svjedociranih početaka organizirane djelatnosri naistraživanju i čuvanju bogatearheo-loške građe. U Bosni i Hercegovini, u vrijeme austro-ugarske okupacije,središ-

nje je mjesto uovomposlu pripaloZemaljskommuzeju u Sarajevu.KonstanttnKovačević,pravoslavnisvećenik useluPritokakod Bihaća, i Petar

Mirković, školski upravirelj izBihaća, istraživali su 1890. godine osam paljevin-skih i jedan skeletni grob na nekropoli u Jezerinama pokraj Bihaća (RADIMSKY

1892: 301; KOVAČEVIĆ, MIRKOVIĆ 1893: 189-194). Njihovjerad nastavio rudar-ski satnik Radimskvkoji je nakonzavršenog istraživanja objavio iscrpan i boga-to ilustrirani izvještaj (RADIMSKV 1895: 39-218; 1892: 301-310; 1893: 195-202;1893a: 37-92, 237-308, 369-466, 575-636; MARIĆ 1968:5-79).Tijekomiskopa-vanja 1890., 1891. i 1892. godineotkrivenoje pet stotinapedeset ijedan grob.Odtoga su 223 bila skeletna, 298 paljevinska s urnama, 28 paljevinska bez urne i 2paljevinska s urnom u kojoj je ležalapokojnikovaglava (MARIĆ 1968: 9).

Nedugo iza toga otkrivena je i uRibiću velika ravna nekropola.Istraživanjete nekropolezapočeo jeV.Čurčić 1896. godine. Rezultate je svojih iskopavanjanešto kasnije i objavio (ČURČIĆ1898: 627-656; 1900:3-32). Ovaje objava nestoslabija od objave nekropoleuJezerinama, no taj je nedostatak ispravio Marić is-crpnomstudijom o trimanajvećimunskim nekropolama(MARIĆ 1968:5-79).

Trećavelika nekropola ravnih grobova unskog područja nalazi se na lo-kalitetu CrkvinauGolubiću nedaleko Bihaća. Manji dio materijala iz unište-nih grobova ove nekropole dospio je već 1895. godine u Zemaljski muzej uSarajevu. Nadgeometar Grauner iz Bihaća tada šalje Zemaljskom muzeju uSarajevu nekolikoslučajnih nalazaizdvorišra kućeIbrahim-age Muhamedagićau Golubiću (RAUNIG 1968: 81). Sistematska istraŽivanja ove nekropolezapočetće

tekZavičajni

muzej uBihaću

(Muzej Pounja) 1954. godine,Nekropolu

jeekipa muzeja iskopavala u nekoliko kampanja tijekom 1954., 1956., 1960. i1962. godine (RAUNIG 1968: 81-98).

Marić je u svome, ovdjevećspomenutom, radu o tri unske nekropole obje-dinio dotadašnjerezultatearheoloških istraživanja snovima.Rezultat je uspjelasinteza arheološkegradeiz nekropola u Jezerinama, Ribiću i Golubiću koja jeznačila nesumnjivi znanstveni pomak (MARIĆ 1968: 5-79).

Osim bogatih ravnih nekropola, i prapovijesna su naselja bihaćkog po-dručja od kraja 19.stoljeća izazivalapažnju istraživaČa. Radimsky je istraživao

36

sojeničko nascljc na obali rijeke Une u Ripču (RADIMSKY : 1893b 129-138;1895a: 219-226; ČURČIĆ 1912: 3-11). U okolici Cazinaistražena je i gradinaČungar (RADIMSKY 1896: 73-93). Radimskv je prapovijesnim naseljima bihać-kog kraja posvetio i poseban rad (RADIMSKY 1894a: 697).

Na lokalitetuStražni dol, nedalekoutvrđenegradine na brijeguŠlemineiznadselaVinicau Beloj krajini uSloveniji, vojvotkinjaMecklenburgje 1906. i 1907. go-dine iskopavala ravnu nekropolu izmlađeg željeznogdoba,s tri stotinedvadesetitri paljevinska i skelerna groba(VOGT 1934:47-56; LOŽAR 1934: 5-91; GABROVEC

1966: 185-187, table 14-20, zarim i t. 29: 5; 30: 7-12, 14-15; 31:7-12). Bogataarheološka građa sove nekropoledanasse nalazi urazličkimmuzejima. Predmetiiz viničkenekropoledanasse mogunaći u PeabodvMuseumof ArchaeologvandEthnologv(Cambridge,SAD) i uNarodnommuzejuuLjubljani.Vinički materijalkoji sečuvauLjubljani Gabrovecje objavio 1966. godine u radu "Srednjelatenskoobdobje vSloveniji" (GABROVEC 1966: table 14-20).Dio jegrađebio predstavljenameričkoj javnosti 1934. godine izložbom "The Treasures of Carniola".O Vinici

je u katalogu pisaoEmil Vogt (VOGT 1934: 47-56).

U ovoj nekropoli medusobni brojčani odnos paljevinskih i skeletnih gro-bovanije potpuno jasan (GABROVEC 1966: 186). Grobni običaji su identičnionimana drugim japodskim područjima, grobovi su primjericebili ograđeni

kamenjem kao i u Lici.Sva su spomenuta istraživanja tijekom 19. i početkom 20. stoljeća vođenaviše ili manje u skladu s europskim znanstvenimprotokolimai smetodološkimdostignućimaonogvremena. Upočetku, u Ljubićevovrijeme, naglasakje bio naskupljanju što višepredmeta za muzejskezbirke. Muzejski su povjerenici skupilivelik broj i danasdragocjenih podataka. Ipak, mnogo je podataka onodobnimistraživanjima zauvijek izgubljeno, Ljubić je marljivo objavljivao svoja istraživa-nja te izvještajepovjerenika o pojedinim nalazima na terenu.Njegovi su Popisi

iz 1876. i 1889. godine izuzetno vrijedanpočetak sustavnog objavljivanja arhe-ološke građe pohranjene u Narodnommuzeju u Zagrebu. Tu praksu nastavilisu i njegovi nasljedniđ, JosipBrunsmid i Viktor Hoffiller. Tijekomvremena po-stupno su se podigli i znanstveni standardi istraživanja, posebice nakon pojave

JosipaBrunšmida. Zato možemo usrvrditi da su spomenutim istraživanjima, uzsve navedene manjkavosti, postavljeni solidni temelji za daljnji rad.

Iza Drugogsvjetskog rata započinje novi zamah. Nasredišnjem je japod-skom području, u Lici i Ogulinsko-plaščanskoj udolini, nekropole, naseljai pećine najviše istraživala R. Drechsler-Bižić, kustos Arheološkog muzeja uZagrebu. Od pedesetih godina, tragomprcthodnika,Drechsler-Bižićpoduzela

jeniz revizijskih iskopavanja nanckropolama u Prozoru, Kompolju i nabroj-nim drugim lokalitctima. Tako jc 1978, godine na Masnikosinoj gradini u

37

Povijtstjapoda. Pristup Japodi upovijesnimznanostima



j j p p

Pećanima vodila probno istraživanje rijekom kojeg supronađeni temelji kućesognjistem. Nalaze,keramićke posudei jedno željezno kopljeR. Drechsler-Bižićdatiralajeustariježeljeznodoba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 396; 1986: t. 10:9).Brojnim arheoloŠkim istraŽivanjima (najviše napodručju Like) te objavama uarheoloŠkoj periodici moramo pridodati i vrijedne sinteze "Japodska kulturnagrupa" (kasno brončano doba) i "Japodska grupa"{željezno doba) učetvrtom ipetomsveskuPraistorije jugoslavenskihzemalja(DRECHSLER-BIŽIĆ 1983a: 374-389; 1987: 391-441)., HtA^ M^ kutaj MUaMh i ^M «J i * i

Fulvia Lo Schiavo je radomII gruppoiiburnico-japodicopokušala sintetskipristupiti razvoju japodske kulture. Liburnsku i japodsku kulturu željeznogdoba promatra kao jedinstveni fenomen.Unatoč odličnom katalogu objavlje-nog i nešto dotada neobjavljenog materijala, te unatoč zanimljivom pristupuujedinjavanja liburnskog i japodskog marerijala, ovaj rad ipak nije donio ništaposebno novo (Lo SCHIAVO 1970: 363-523). Iz razrade problema nije potpuno

jasno koji bi to zajednički, inregracijski elementi, potvrđivali da se uistinu radio jedinstvenoj liburnsko-japodskoj kulturi. Bez sumnje, zajedničkih elemenataima mnogo.Međutim, mnogo je i razlika. Nasličnom je tragu Gundula Hilleru svojoj doktorskoj disertaciji Zur japodischen und liburnischenFruheisenzeit

Nordwestjugoslawienspokušala na jednom mjestu sistematizirati golemu arheo-

lošku građu liburnske i japodske kulture starijegželjeznogdoba(HiLLER 1991).U ovomkratkom pregledu povijesti istraživanjasvakako treba spomenuti i

znanstveni skup "ArheološkaproblematikaLike" u organizaciji Hrvatskog ar-heološkog društva, održan uOtočcu 22. do 24. rujna 1974. godine. Izlaganjapredstavljena na skupu i objavljena u posebnomzborniku, obuhvaćaju različiteprobleme istraživanja čovjekoveprisutnosi na prostoruLikeod najstarijih vre-mena do srednjeg vijeka (Lika1975). Više je tekstovaposvećeno i japodima uprapovijesnomi antičkomrazdoblju.

Posljednjih je godina, zahvaljujući arheološkim istraživanjima i znanstve-nim radovima o različitim aspektima materijalne kulture Japoda, vrlo znača-

jan doprinos DubravkeLetunić-Balen i LidijeBakarić izArheološkog muzeja

u Zagrebu {BAKARIĆ 1986: 129-140; 1988: 158-159; 1989: 5-18; 1990: 90-91; BALEN-LETUNIĆ 1986: 45-58; 1988: 161-162; 1990: 41-54; 1996: 23-38).DubravkaBalen-Letunić postavila je 2004. godine i izložbuRatnici narazme-

đu tstokai zapada. Starijezeljeznodobaukontinentalnoj Hrvatskoj, u kojoj supredmeti japodske kulturedobili izuzetnovrlovažno mjesto (BALEN-LETUNIĆ

2004). DubravkaBalen-Letunić je i urednik kataloga izložbe te autor tekstao Japodima, vrlo dobre i obuhvatne sinteze dosadašnjih istraživanja (BALEN-

L ETUNIĆ 2004:212-257).

38

O japodskoj kulturi napodručju Slovenijevrlo značajne radovc ostavili suistraživači R. Ložar, S. Gabrovec, J , Dular i M . Guštin (LOŽAR 1934: 5-91;GABROVEC 1966: 169-211; GUŠTIN 1975: 461-492; 1979; DULAR 1985). Zabihaćko su područje, u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata, od izuzetnogznačenja brojna arheološka istraživanja i znanstvene studije B. Čovića i B.Raunig,21 Branka Raunig objavila je 2004. godine knjigu UmjetnostireligijaprahistorijskihJapoda,gdjeje izuzetno kvalitetno sintetiziralačarobanduhovnii religijski svijet Japoda (RAUNIG 2004).22

T. Kolak iz Muzeja Like u Gospiću obranila je 2001. godine magistar-ski rad "Arheološka topografijaLikeod prapovijesti do srednjeg vijeka" Ovdjega spominjem jer ga smatramvrlo važnim doprinosom poznavanju japodskihlokaliteta na prostoru Like, posebno zbog toga što predstavlja spoj rezultatadosadašnjih istraživanja s konkretnim terenskim radom.Autorica je u rujnu2004. godinevodilazaštitno istraživanje naLipovojGlaviđ, velikom i važnom

japodskomgradinskom naselju na rubuPerušićkog polja.23

Spomenuta istraživanja i znanstveni radovi bitno su doprinijeli našempo-znavanju japodske povijesti. Medutim, velikbrojotvorenih pitanja i dalječekaodgovore. Broj je japodskih lokaliteta toltko velik da je dosadašnjim istraživa-njimazapravo samo dotaknut vrh ledenog brijega.

21 Njihovečc brojneradovcčitatclj pronaći ureferencamautekstute u popisu literature.

22 To jezapravodopunjena ipondto prcradcna doktorska disenadjaFigurainepredstaveukul-turi praistorijshihfapoda,nbrjn|cna1992*godineuBeogradu.

23 Materijalsiakopjvjnjau faii jr»brudr \ m\aztK UMuieju Like uGospiću. U Lstraživanjima jeosimvoditcljkcmr. K. T KoLk uiii|rli>v>iJj1rkipaulastavuD.Suinjić, J.Ostermani L. čataj.

39



KrsjiŽnica B. Ađžj'js

Pitanje etnogeneze Japoda



Ernogeneza,nastanakjednog naroda, u tradicionalnom je pristupu etnohi-storijskimistraživanjima središnje i najvažnijepiranje. Razvitkom histo-riografije i novimpogledima naistraživačke prioritete, taj sestav,potpu-

no opravdano, sveviše relativizira(ĆIRKOVIĆ 1995: 28-39)- Ipak, to pitanje nemoiemo samo tako zaobići. Svijest ozajedničkoj prošlosti jedan je od izuzetnovažnih elemenata u definiranju određenog etničkog identiteta. Otijentacijompremaprošlosti etnički se idencitet upravo i razlikuje od ostalih oblika kolektiv-nih identiteta. Vjerovanje uzajedničko porijeklo upravo jest jedna od osnovnihkarakteristika etniciteta (PouTIGNAT,STREIFF-FENART 1997: 183-184)-

Jedno odnajkritičnijih i najvažnijih mjestau procesuosvješćivanja ili kon-struiranja zajedničke prošlosti (mitom iti znansrvenim istraživanjima) pripadaupravo nastanku jednog naroda.Zatoćesvaki narod u svojoj predaji imati pričuo svomepoČetku. Takva predaja, bezobzirana njezinu utemeljenost u izvorimaili faktografiji, na to je li fantastična ili ne, stvarna il i izmišljena, za nas je dra-

gocjen povijesni podatak. Posebnojerjeprihvaćajusvi članovi te zajednice, kaozajedničku baštinu. Nažalost, u kontekstu prapovijesnih zajednica, pa i Japoda,ne raspolažemo tim nasljeđem i predajom, očijem postojanju možemo samonagađati. U nedosratku pisma ostajenam bogata vizualna japodska baština.Do sadase»međutim, u analizi predmeta materijalne kulture zadržavalo jedinona deskripcivnom pristupu i tipološkoj analizi,najčešćepredmeta, "iščupanih"iz konteksta u kojem su se nalazilL Ovdje još uvijek imamo dosta prostora zanapredovanje u istraživanju.

Ukolikoproblemu pristupimoiz "objektivističke" perspektive, takoderćemose susresti s golemimpoteškoćama ( JONES 1998: 57)-Osnovnoje pitanje od kadamožemogovoriti o narodu Japoda. Tada btsmo morali uzeti "brodelijanske nao-

čale" isagledavati prostor, na kojemćemo kasnijepratiti Japode, iz dijakronijskeperspektive procesa dugogtrajanja.Običnim jezikomrečeno, trebali bismo pro-matrati taj prostor"odAdama do traktoraV'* Kontinuitet je naseljenosti napod-ručjimagdjeće u povijesno vrijeme obitavati narod Japoda nedvojben, premdapotvrđen rijetkim tragovima, Čiji će se broj povećavati kako sepribližavamože-ljeznom dobu. Problem predstavlja neistraženost ovog prostora. O povremenim

24 Taj je i/r;i/ na predavanjlma čcito rabila prof dr. NadaKlaiĆ, moja profcsorica hrvatske

povijcsii srcdnfcg •mL, n» Odijcku » povijcitFilozofskog fakulitia SveučiliJta u Zagrebu.

43

PavijeitJaftoda, Pristup Pitanjeetnogeneze Japoda



prckidima kontinuitetamožemo samo nagađati. Premda je njih moglo imoralobiti, izgleda da jekonstantno ostajaiakritična masaautohtonog elementa,do-statnada seprastaretradicijeočuvaju iprenose (Čović 1986: 55-74).

Najstarija razdoblja čovjekove prisutnosti naovim prostorima sasvimsu

nedovoljno istražena (MALEZ 1975: 9-18).Posebno seto odnosi navrijeme dokasnog brončanog i početka starijeg željeznog doba. Lokaliteti kasnog bron-čanog i željeznog doba, prijesveganekropo!e> bijahu brojniji i pristupaČniji tezanimljiviji istraživačima i tragačima za blagom, od 19- stoljeća sve do danas

(DRECHSLER-BIŽIĆ 1975: 19-23). Veći broj istraženih lokaliteta koji pripadaju tom dobu nije uvjetovan samo stupnjem istraženosti, većjevrlo vjerojatnoodraz očitog porasta broja naseljai ukupnog povećanja brojastanovništva, očemu ćevišegovorabiti na drugom mjestu.

Ostatke neolitičkog naseljanaĐurđevoj gredi kod Vrepca> spominje većBrunšmid, anjegovo supostojanjepotvrdilaikasnija istraživanja (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1958: 36). Slučajni nalazi na prostoruČakovca Oštarijskog (upodnožjuViničice>nedaleko Josipdola) također potvrđuju tezu onaseljenosti ovog pro-storauvrijeme neolitika i eneolitika. Tragoveživota umezolitiku i neoliđkunalazimo iuVaganačkoj pećini na primorskoj padini Velebita. Lokalitet je biointenzivno korišten i ukasnijim razdobljimačovjekovog trajanjauovom pro-storu {FORENBAHER 1985:1-21).

Rano i srednjebrončano doba, napodručjima koja ćemo kasnijepripisati Japodima, takoder ne poznajemo tako dobro kao kasnija razdoblja (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1975: 19-37; Čović 1983: 132-135).Jedini djelomicno istraženi lokalitetikoji nam svojim nalazimasvjedočeo ranombrončanomdobu ovogpodručjajesuŠpilje Golubinjača kodKosinjaiVlaška peć kodSenja(DRECHSLER-BIŽIĆ 1970:111-117; FORENBAHER 1987:83-97).U špilji Golubinjači pratimo kulturni konti-nuitet odmlađeg kamenog doba dosrednjegvijeka, Što jenaličkim lokalitetimavrlo rijetko. Drechsler-Bižićjeuobjavi nalaza izGolubinjače isprva ustvrdila daovdje nema nalaza iz ranogbronćanogdoba(DRECHSLER-BIŽIĆ 1970: 112). Tek jekasnijekeramikus metličastimukrasom pripisala ranombrončanomdobu (Čović1983: 133). O špilji Vlaška peć kod Senjapisali suV.Mirosavljević i S. Forenbaher(MIROSAVLJEVIĆ 1974:261-2Ć2, 266, sl 1i2; FORENBAHER 1987:83-97).

Prvi lokalitet koji svjedoči oprijelazu izranog usrednjebrončano dobana području Like, nekropolajeod osam tumulauLičkom Osiku, uzaselkuNovoselije, otkrivena 1974. godine. U svakom jetumulu bio po jedan grob.Kameni tumuli bili su prekriveni slojem zemlje te imali 8-12metarapromjera.Zemljaje obradomrazvučena, pa je njihov opseg bio smanjen. U tumulu broj 6na prsima pokojnikanađena jesjekira tipaKrtenov (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975a:1-22; 1975: 19-21). D. Perkić je2002. godine, usklopuzaštitnih istraživanja

44

na trasi autocesteA 1(Zagreb-Splk), vodio revizijsko istraživanje tumulana

području Novoselija.23

Lokaliteti srednjeg brončanog dobanešto subrojniji od onih ranog bron-čanog doba.Osim nekropole s tumulima kodLičkogOsika, u ovo se razdobljedatira i manju nekropolu pod tumulimauPavlovcuVrebačkom, tetakođer jedan tumul nedaleko Gospića (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 243).

Osim špilja, Čovjek počinje nastanjivati i blaže uzvisine na kojima podiženastambe.ZagradineZubar u zaseoku Novoselijekod LičkogOsika,Vatinovac

i Veliki Obljaj uGornjim Vrhovinama postojc indiđje da su bilenaseljenetije-kom brončanog doba(DRECHSLER-BIŽIĆ 1975b: 72).

Najbrojniji su ipak špiljski lokaliteti: PećinauLičkom Lešću i Jozgina pe-ćina uTrnovcu kodGospića. Srednjem brončanom dobu možemo pripisati \površinske nalazekeramike iz spiljeOštrauPodoštri i na lokalitetu MarkaševacuŠirokoj Kuli tesluČajnenalazeoružja i nakita uLovincu>Plitvicamai ŠirokojKuli (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 243).

Jedno odnajvažnijih nalazišta srednjegbrončanog dobajenekropola u ne-pristupačnoj špilji Bezdanjača kod VrhovinauLici (DRECHSLER-BIŽIĆ1971:

90-92; 1980: 27-78; MALEZ 1980: 1-26). Upećini jenadeno ukupno pedeseti sedamgrobovaukojimajebilosahranjenodvije stotine osoba (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1980: 69).U Bezdanjači suzastupljena dva vremenska horizonta> stariji s nalazima

srednjegbrončanog dobai mlađi snalazima kasnog brončanog doba. Radiseo vrlo teŠko dostupnoj špilji sjamskim ulazom, ukojojsenalazeskeletni gro-bovi sprilozima,čitave keramičke posude, posebna kultnamjesta- vatrištas

ostacima spaljenih životinja. Pokojnici subili samo položeni na podšpilje ili uvrlo plirkejame. Apsolutni datumi, dobiveni metodom radioaktivnog ugljika>variraju od 1401(+/-80godina)prijeKrista do 917 (+/- 75godina)prije Krista(SLIEPČEVIĆ-SRDOČ 1980: 79-83).

Benac jesmarraoda jeBezdanjaČavrlovjerojatno bilasredišnjimkultnim mje-stom jednogvećeg područja. Dakle, nije se radilo samo o nekropoli koja bi bila ufunkciji nekogobližnjegnaselja.26Naime,kako jeunekropoli svimpokojnicimapo-svećenajednakapažnja, gotovojednakobred, Benac je ukazao namogućnost da seradi oodređenom društvenomslojušireg područja. Naosnovu pogrebnog obreda>ali i samog izgledapećinekao metafore podzemnog svijeta, Benac je pretpostavio dasu pokopane osobc na tompodručju vodilc brigu o kultu i religijskim obredima ovebrončanodobnepopulacije koju on naziva Protojapodima(BENAC 1994: 23)-

25 Isrraživanjc nije ohjavljcno.

26 Jedna odLokađjj mc)|tulcf{ninciji moglo bibiti brdoVatinovac.Vdika)evjerojatno tdaje

ovdjclekkamijc hitoj4|Hidtk<) n«vl| c <l 'wi oiu m\ \ i?n\ 1980; 4%bilj. 69).

45

PovijestJapoati, !*rlstup Pitanjeetnogentze Japoda



Ostaje činjenicom da dosadašnja istraživanja ovu nekropolu nisu uspjeladovesti u vezu s nekimznačajnijimsusjednim naseljem. Dok se to ne dogodi,pretpostavkaAlojzaBencaostajemogućim rješenjemzagonetkekoju je tajnovi-to nalazištepostavilo pred nas.

Imenom "Protojapodi" u jednom od svojih posljednjih radova, akoji jebio posvećen Bezdanjači, Benac nam je ponudio vrio zanimljivo i metodološkiispravno rješenje.27 Taj naziv odlično odgovarazačetku procesastvaranjaovognarođa, vjerojatno izvišekomponenti tenaglašava važnu ulogu autohtonih za-

jednica u istome procesu.Budući da se u Bezdanjači radi o mjestu konđnuira-nog ukopa tijekomsrednjegi kasnogbrončanogdoba,ovaj lokalitet imaključ-nu ulogu urazjasnjavanjuprocesaetnogenezeJapoda. Stari japodski bronČano-dobni običaj ukapanjapokojnika naleđima srukamapruženima uz tijeloostajei ovdje glavnom karakteristikom. Manji brojzgrčenih skeleta,prema navodimaistraživača, nalazio se samo u dijetovimašpiljeu kojima nije bilomoguće polećiispruženog pokojnika(DRECHSLBR-BIŽIĆ 1980: 29).

Tijekomkasnogbrončanogdoba(Ha A stupanj)uLici se uzskeletneukopepojavljuje i novi pogrebni običaj, spaljivanjemrtvih i pohranjivanje spaljenihostatakaužare. Lokaliteti na kojimaprimjećujemo te promjene jesu tumuli uSmiljanu i Vrepcu, Keramiku iz tih tumula Drechsler-Bižić je datirala u Ha A

stupanj (DRECHSLER-BIŽIĆ 1979: 283). Pojavužarnih grobovavećina je autoradovela u vezu saširenjem kulture polja saŽaramaiz panonskog prostora (Čović1976: 136; DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 388). Vrlo se vjerojatno ne radi samo okulturnomutjecajuveć i o prodoru novogetničkogelementa.

Čović jemišljenja da tijekom kasnog brončanog doba dolazi do susreta,vrenja i prožimanja jednog starog> autohtonog elementa, brojnim nitima po-vezanog s Dalmaeijom,središnjom i južnom Bosnom,Hercegovinom i CrnomGorom te novog panonskogstanovništva (Čović 1976: 136). Balkanski sup-strat premaovombi mišljenju ipak prevladao. Nenegirajući važnost starog bal-kanskogelementau etnogenezi Japoda, Benacnaglasavavelikuvažnost utjecajaiz Podunavlja te prema tome obje komponente doprinose, kako onkaže"kul-

turnoj individualizaciji japodskih plemenskih zajednica" (BENAC 1977: 12).Preplitanje sjevernih podunavsldhutjecajas autohtonim tradicijama ujedno je i processtvaranjanovog narodakoji će svoju posebnost i individualnost du-govati ovomspecifičnom spoju. Zadržavanje tradicionalnih pogrebnih običajau najstarijim nekropolama za koje većmožemo upotrijebiti pridjev "japodski",

27 Dotadasenajčešćeupotrebljavao pridjev"prediitrski",aproizlazioje izmišljenja da suJapo-

di bili dijelomSireilirske zajedmceveć uvrijemeItasnogbrončanogdoba-

46

zorno pokazuje da jeovajelementvrlosnažan.28 Nažalost, posjedujemo premalopodataka o ranom> srednjem, pa i opočetkukasnogbronČanog doba, da bismodonosili potpunosigurnezaključke. Kontinuitetpogrebnihobičajaje neporeciv.Sahranjivanje pokojnika ispruženih na ledima i daljeostajeosnovnomkarak-teristikom spleta različitih pogrebnih običaja. Ipak, kulturni i možda etničkikontekst u procesimavrlo dugogtrajanja,od ranog do kasnogbrončanog doba,izrazito se mijenja.25

Sretna je okolnostpostojanjelokaliteta Bezdanjača, u kojemsahranjivanje

kontinuiranotrajeodsrednjegdo u kasno brončano doba (DRECHSLER-BIŽIĆ

1980: 27-78). Pozavršetku ovog vrlo vjerojatno burnog i dugotrajnog proce-sa, naličkim nekropolama s ravnim grobovima,čije početke datiramo upravou vrijeme kasnog brončanog đoba, vidimo zajedno skeletne i žarne grobove.

Ta biritualnost bit će karakteristikom japodskih nekropola dokrajaŽeljeznogdoba. Dakako,brojčani omjeri skeletnih i paljevinskih grobovamijenjatće se urazličito doba i naodređeni način iskazivati i regionalne posebnosti.

OsimBezdanjače, procesimanastajanjajapodskog naroda, prepletanju sta-rih tradicija i novihutjecaja>obuhvaćenasu mnoganalazištakasnog brončanogdoba naovomprostoru.Među njima su nekropole: Vrebac, Smiljan, Kompolje,Medak>Velika PopinaiProzor;naseljau špiljama: Ličko Lešće, Gračac>Trnavac,

Mlakva iLovinac; gradinskanaselja:Crkvina uKompolju,VelikaPunta,Vehkii Mali Vital uProzoru>StražbenicauVrepcu,Velika i Mala Karaula uŠirokojKuli, Miljača u Smiljanu, Vijenac i Mesića Glavica uToliću i Ljeskova glavicau Metku (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 375). Tom popisumožemo pridružiti i gra-dinuViničicu kod Josipdola.

Kompoljska ravna nekropolazapočinje tijekom kasnog brončanog doba' (stupnjeviHaA-B) ikontinuiranotrajesvedo krajaželjeznogdoba(DRECHSLER-

Bižić 1961: 88 idaije; 1966: y79-81).Također i najstariji nalazi u nekropolamau Smiljanu, Vrepcu, Metku,Prozoru i Velikoj Popini, pripadaju kasnom bron-čanomdobu(DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 375).

Prema R. Drechsler-Bižić, tijekom stupnja Ha B kasnog brončanog doba,

običaj pokopavanja pod tumulima potpunonestaje (DRECHSLER-BIŽIĆ 1979:281). Kasnije je Drechsler-Bižić djelomično revidirala svojemišljenje. Ovdjeonarazlikuje tumule s vijencem od neobradenog kamena unutar kojeg se nalazilodesetakgrobova tevećekamenehumkenastaleukopavanjem pokojnikau kame-

28 Skeletniukopi pokojnlkupoloicnih na lcdananajstarijimličkim nekropolama brojniji su odžarnih ukopa.Ovakav ćc ic omjtr Hdritll ive dorimskog doba.

29 Važno je spomenuil I pohfiu)lvmj* ufu£|a kao prilogau tumulimaLičkog Osika, Inače,problem tumulainjrjpivit%M t lunki i|aunutir nekropoleinaseljanajapodskompodručju,ostajcnadaljnjim lnrahvan| tnu

47

PovijestJapoda. Pristup Pitanjeetnogeneze Japoda



ne konstrukcije(Vranićagromilakod Široke Kule, Vršakgromila uSalamuniću,Gromila u KonjskomBrdu; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 424-426). Brunšmid pakizričito spominje tumule naOrlovom kamenu inaLečištu uVrepcu, ograđenevijencem odnaslaganog kamenja.30

Materijal izovih tumula sasvim sigurno pripada kasnombrončanom i sta-rijem željeznom dobu (DRECHSLER-BIŽIĆ 1958: 37-39, t. I-VI). Iz istog raz-doblja potječu i tumuli naVranića gromiii uSirokoj K uhi Vršak gromiliuŠalamuniću (BRUNŠMID 1901a:63-72; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 426).

Budući da se radi o starijim istraživanjimasnepotpunom dokumentacijomt

nije potpuno sigurno radi li semožda nekropolama ravnih grobova snaslaga-nim kamenjem koji su ostavljali dojam humka ili doista o pravim tumulima uklasičnom smislu. Ipak, nemožemo potpuno odbaciti mogućnost da su se tu-muli koristili uisto vrijeme kad iravni grobovi. Na sva će ova pitanja odgovoredati jedino buduća istraživanja.

Tijekomkasnog brončanog i čitavog starijegželjeznog doba ipak prevla-davaju nekropole ravnih grobova podignute na manjim uzvišenjima ublizininaseljana gradinama. Za grobnamjestabirane su blaže ovalne uzvisine kojesu dugotrajnim ukopavanjem na jednom mjestu jače poprimale oblik uzviše-nja (humka, gomile). Na plavnim je ličkim poljimasahranjivanjena rubovimauzvisina, najčešćena padinama nedaleko naselja,bilonužnost. Tako se izbjega-vao razorniutjecaj vode koja je, posebno nakonotapanjasnijegatijekom prolje-ća, naplavljivala nižedijelovekrških udolina.

DolinarijekeUnedajenamponešto drugačijuslikukulturnograzvoja. Osravemetalnih predmeta, najstariji slojevi nekih naseljaigrobovi pokazuju da suutje-caji kulture polja sažarama bili mnogojači negouLici (Čović 1976: 137).

Jedanod primjera jakogutjecajakulrure polja sažarama je i ženski skeletnigrob izOstrožca kod Cazinakoji jeB. Raunig datirala ukonac 9. i početak8, stoljećaprijeKrista (Ha B2stupanj).31 Čović jemišljenja da seovaj prostor,zbogjačih utjecajakulture polja sažarama, nešto sporije integrirao, te da je teksredinom tisućljeća, tijekom 5- stoljećaprijeKrista, postao definitivno japod-skim (Čović 1976: 137;RAUNIG 1982: 1-14). Istog jemišljenjaiVasić koji je u

pregledu željeznodobnih kultura na prostorudrugeJugosiavijejapodsku kultu-ru starijegželjeznog doba nazvao ličkom ili japodskom grupom (VASIĆ 1973:

30 Ukraćem izvjesĆu u: VHAD n-s.2, 1896/7. 16331 Ugrobu M.L nađena42 ukcasna predmetaodbronce,neki stragovimatekstila: sptralnanao-

čarasca fibula, sljepoočničarke, cjevčice odspirainosmotaneiice, karike, narukvice, različttiprivjesci,grivnezanoge,pet tordiranihtorkvesa iukrasnaiglaspločastom giavom (RAUNIG

1982: 1-14, t. 13-14)

48

62-70, t.VIII). On jc materijalnu kulturu starijegželjeznog doba na područjuLikeoštro odvojio od one napodručju rijekeUne.

Prema nekim mišljenjima, prostor okosrednjegtoka rijeke Une najkasni- je je u 8.stoljeću prije Krista pripao Japodima (RAUNIG 1992: 36). IzloženostPounjanešto snažnijimutjecajimaizpodručjakulture polja sažarama, raziogom

je odredenim manjim razlikama uarheoioškoj građi u odnosu naličke tokalitete.Radilo bi seipak o jednom jedinstvenom kulturnom prostoru. Tojemišljenjeprihvatljivo, jersu i na drugim dijelovima velikog japodskog prostora vidljive

raznolikosti ovisne i orazličkom zemljopisnompoložaju. Prostor Ogulinsko-plašČanske udoline rako ćebiti otvorenijiutjecajimaiz Dolenjskei iz panonskogprostora, dok će primorski i lički lokaliteti pokazivati višejadranskih utjecaja.

Na japodskom prostoru tijekom kasnog brončanog i početkom starijegželjeznog dobapovećava se broj naseljai nekropola, Ovačinjenica svjedoČi uprilog tezi opovećanju broja Ijudi upravo utom razdoblju. Ovdjesemogloraditi istovremeno o dolaskunovihutjecaja(kulturnih t tehnoloških inovacija)te dolasku novopridošlica (mirnimputem?)koji sestapajusa starosjedilačkimstanovništvom. Sve ove promjene mogle surezultirati poboljšanjem životnihuvjeta i smanjenjem smrtnosti. Nabudućim jeistraživanjima dadeBniraju iutjecaj eventualnih klimatskih promjena na prijelomu 2. i 1.tisućljeća prijeKrista. Kako sepovećavao broj I judi povećavalesu se imogućnosti uhumani-ziranju okoliša (krčenje šuma, utvrđivanje naseljaitd.). Lika, Ogulinsko-plaš-čanska udolina i Pounje nudili su velik izbor zaživot pogodnih mjesta, prijesvegamnoštvo lako branjivih uzvisina s pristupom izvorima vode, pašnjacimai obradivoj zemlji, dovoljno prostorakoji jemogao hraniti veće skupine ljudi.

je prostor nudio istodobno i mogućnost pristupatrgovačkim putevima idodire s udaijenim krajevima,

ViŠestoljetni se proces prepletanja starog inovog odvijao u razdoblju od 12,do 8. stoljećaprijeKrista. Upravosetadapostavljaju osnove zaono što ćemoka-snijemoći nazivati japodskim narodomi japodskom kulturom. Kasnije se oveosnove samo nadograđuju. U čitavom dugom vremenskom razdoblju od tadapa sve do rimskogosvajanja35. godine prije Krista, neporeciv jekontinuitet

naselja, materijalnekulture, organizacije prostora i pogrebnihobičaja.

49



Japodska kul turna

grupa željeznog doba



U

razdoblju od 12, stoljeća sve do samog kraja 1. stoljeća prije KristanaprostoruLike i Ogulinsko-plaščanske udoline razvija se jedinstven i cje-lovitkorpus materijalne kulture.Počinje tijekom kasnogbrončanog, traje

tijekomčitavog željeznogdoba izavršavauklapanjem japoda u rimski provincijalniustroj.UoČivši istovrsnost arheološke građe u spomenutim prostornim cjelinamagorske Hrvatske, arheolozi su ispravno ovaj korpus materijalne kulture promatralikao posebnu kulturnu pojavu ("japodsku kulturuželjeznogdoba"). Pojam "japod-ska kulturaželjeznogdoba" rezultat je arbeoloskihistraŽivanjai promišljanjau vre-menu od 19.stoljećadodanas.Zacjelovito formuliranje pojmanajzaslužnija jeR.Drechsler-Bižić. Natemelju arheoloskegrađeibrojnih istraživanja, Drechsler-BiŽić

je razvoj cjelokupne japodske kulture podijelila u sedam razvojnih faza, od krajabrončanogdobasvedo vremena rimske ekspanzije (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983a: 382-386; 1987: 399-416), R Lo Schiavo i G. Hiller pokušale su također dati pregledntzvojamaterijalne kulture Japoda tijekom kasnogbronČanog i željeznogdoba,no

one su pokušale stopiti liburnski i japodski korpus materijalne kulture u jednucjelinu(LoSCHIAVO 1970: 363-523; HILLER 1991). Izlaganjekoje slijedi uglavnomtemeljim na radovimaR. Drechsler-Bižić i Z. Marića. Smatram da oni još uvijekpredstavljaju osnovukronoloskogsustava"japodske kultureželjeznogdoba".

U kasno brončano dobaizmeđu 1200. i 800. godine prijeKrista{Ha Al-HaB2) odvija se prva razvojna faza japodske kulture. Karakterističnu arheološkugrađu činesjekiresa zaliscima, keltovi, brončana koplja, srpovi, rijetki noževi,lučnefibule s dva diska na luku, velike lučne jednopetljastefibule, dvodijelnefibule s ravnom nogom, sptralnenaočalastefibute manjih dimenzija, tordiranebrončaneogrlice, ogrlice od spiralnihcjevČica, ogrliceod jantarnih zrna, spiral-no naočalasti privjesci sa cjevastim srednjim dijelom, spiralni privjesci u obliku

kotača i igle s okruglom glavom(DRECHSLER-BIŽIĆ

1983: 382-386).Nije potpuno sigurno može li se ovoj fazi razvitka Japoda pripisati i osta-va srpova i keltova iz Šumatca te drugi pojedinaČni nalazi keltova iz Pounja(TRUHELKA 1893: 35-38; RAUNIG 1992: 33).

Keramikuprve faze razvoja japodske kulture karakterizirakaneliranje i face-tiranje, potkovičaste, koljenaste i horizontalnedrške, a u grobovima senalazeikeramički oblici karakteristični za kulturu polja sažarama (DRECHSLER-BIŽIĆ

1983: 386-388).

53

Povijtstjapoda. Pristup Japodskakuiturnagrupaieljtznogdoba



Drugu razvojnu fazu japodske kultureRužica Drecshler-Bižić datirala je urazdoblje odokvirno 800.do700.godine prijeKrisra(HaB3iHa Cl stupanjsrarijeg željeznog doba;DRECHSLER-BTŽIĆ 1987:399-401, sl.22).U Prozoru,na dijelu najvećenekropolejužnood gradineVeliki iMali Vital, koji je istraži-valaDrechsler-Bižić 1971. i 1972.godine, sahranjivanje jezapočelo 800.-750.

godine prijeKrista (DRECHSLER-BIZIĆ 1973: 21).Počeci ove nekropole vjerojatno su i stariji jer su uranijimLjubićevim istraživanjima pronađeni grobovisnalazima kojemožemo datirati u10. stoljeće prijeKrista.32 Marić najstarije

horizonrenekropolaJezerine iGolubić datira u vrijeme od800, do650.godineprijeKrisra(MARIĆ 1968: 1).Na ostalim se lokalitetima samo nastavlja konti-nuitet sahranjivanja na istom mjestu.

Spiralne naočalaste fibule> fibule tipaGolinjevo trećegeneracije, fibulera-skucanog luka s urezanim ukrasirna,pijavičaste(sanguisuga) fibule, igle s plo-častom glavom i zadebljanjem na vratu, igle sroščićem na zadebljanju vrata,tordirane ogrlice (torkvesi), privjesci uoblikupraporca, jednostavni cjevasti pri-vjesci s kružnomglavomnajkarakterističnija su arheološkagradaovograzdoblja(MARIĆ 1968:399-402), U srednjemtoku rijeke Uneprimjećujemo lučnejed-nopetljaste fibule, uLici datirane uprvu fazu, zatim spiralne narukvice troku-tastog presjeka, tordirane narukvice> masivne narukvice s urezanim ukrasima,

masivne nanogvice i nanogvice lučnog presjeka. Keramički oblici obuhvaćajubikonične posudevisokogvrata, izvijenog facetiranog ili kaneliranog oboda tezdjele oštro profiliranog ramena facetiranog ili kaneliranog oboda,najčešćesdvije vertikalne ili horizontalnedrške. Ovi su oblici nastali pod jakim utjeca-

jem kulture polja sažarama (MARIĆ 1968: 10-12; RAUNIG 1992: 34).

Na Kordunu, narubnom dijelu japodskog prostora>nađene su fibulaizostave u Drežniku te fragmentirana fibula iz KoranskogLuga. One pripadajuČovićevoj trećoj generaciji fibula tipaGolinjevo.33

Ovomvremenskomhorizontupnpadaju i fibule s raskucanimlukomukra-šenim snopovima tankih urezanih linija ili točkica (srodni primjerci nalaze seu nekropolama Ljubljanske kulture - Ljubljana Ilb: Ljubljani, Ostrožniku iSlepšeku kodMokronoga, Šmihelu (Notranjska Ilb), kojeGuštin datira u HaB3 stupanj (GUŠTIN 1975: 471,t.4:9). Na području rasprostiranja kulture Esteove se fibule pojavljuju tijekom druge faze razvoja kulture (CHIECHO BIANCHI,

32 Jednopetljastelučnefibule, sirokabrončana narukvicasiskucanim ptičjim protomama, fi-

buleslukom od tankogbrončanog lima složenog tinh petlji (LJUBJĆ 1889; 105-151, t.

XV-XXXII}.33 FibulekojepoČovićupripadajutrećojgeneraciji fibula tipa Golinjevomožemosvelikom sigur-

nošćudatiratiu 8- stoljeće. Tose odnosi ina fibule togacipa izgrobau tumulu III nalokalitetu

Gradac-SokolacostaveOsredak kodBosanske KrupeiostavcDreinik I (Cović 1971: 321).

54

CALZAVARA, D E MIN, TOMBOLANI 1976: 8-9, t, 2, fig- 1-5). Navedeni autoriovdje donose naziv fibule "ad arco foliato" i smještaju ove fibule u "periodo IIantico e alle faseintermedia tra il II antico e il II medio".

Pojavljuju se i igle sastoŽastomglavom. Ima ih iu Jezerinama iKompolju(DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 400). U isto doba, ili možda nesto ranije, pojavljujuse uSloveniji i na liburnskompodručju. Igle su primjer utjecaja sa zapadneobale Jadrana, iz Picena odakle posredovanjem Liburna dolaze na japodskopodručje. D.LolHni datira ih u9- stoljeće prije Krista (grob 52 iz Numane;

LOLLINI 1976: 122). Naličkom području datiraju senešto kasnije, anjihov do-lazak prekopodručja Liburnije, gdjesutakođer rijetke,Drechsler-Bižićdatira u8. stoljeće prijeKrista (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 400).

Sada se uLki pojavljuju ipijavičaste— sanguisuga fibule. Fibula iz groba8u Vrepcu, masivno je lijevanai ima malupolukružnu nogu.Fibule izProzoraiSmiljana ukrasene su udubljenim linijamasloženima umetope (LJUBIĆ 1889,t.XIX:73, 74;BAKARIĆ 1986: t.1: 9)- FrancStare spomenute primjerke smatranajstarijim iialskimimportomu jadranskomzaleđu idatira ih u 8, stoljećeprijeKrista(STARE 1954: 30-31,t.VI : 1-3).

PremaDrechsler-Bižić> fibule s japodskog teritorijaiornamentikomi svojim obiicima potpuno odgovaraju fibulamaspodručja kulture Este{CHIECHO

BIANCHI, CALZAVARA, D E MIN, TOMBOLANI 1976:12, T .4, fig, 3-9; FOGOLARI,FREY 1965: fig. 1, n. 8).Nestosurjedeove fibule zastupljene u Picenumu.

Treća razvojna faza japodske kulture obuhvaća vrijeme od 700. do 600.godine prijeKrista(Ha Cl iC2 srednjoeuropske kronologije starijeg željeznogdobai DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 402).

Najvisepodataka o ovom razdoblju pružaju bogate nekropoleKompolja,Prozora, Smiljana iVrepca, Najčesći su nalazi brončani nakit idijelovi nošnje,dok jeoružjevrlo rijetko. NajčeŠći tipovi fibula su jednopetljaste lučnefibulesazrnomjantara, fibulesrebrastim lukom (poznate kao i gusjeničastefibule),spiralne naočalastefibulei pijavičastefibule od brončanog limasčunasto sa-vijenim lukom, fibulesdva dugmeta na luku i dugom nogomskuglicom nakraju,brončani pravokutni okovi pojasa, dvokrake iglesnizomosmica na glavi,oglavlja od brončanog limasiskucanim geometrijskim ornamentima, pravo-kutnepločicesptičjim protomamai različito profiliranim privjescima obješe-nim na donjem rubu. Fibules rebrastim lukom, lukomkoji podsjećanagusje-nicu, nadene su samo na lokalitetima uz rijeku Unu, na Jezerinama, GolubićuiRipču (MARIĆ 1968: 16).

U kulturi Esteove su fibule dadrane upočetak 7. stoljeća- "Fibulecon arco agrandicosteestaffacorta upublikacijisu klasificiranekaotipVI. I ukulturiEsterijetke su i sporadične (CHIECHO BIANCHI, CALZAVARA, DE M l N , TOMĐOLANI

55

Povijest Japoda. I*ristup Japaiisleakuhurnagrupaieljeznogdoba



1976: 9, t, 3-> fig.1-5). Ovoj fazi pripada i grob 44 nekropole uProzoru, datirananalizom C-14 u vrijeme oko 650. prijeKrista(+/- 60 godina; DRECHSLER-BIŽIĆ

1987: 403). Taj je grob bio pokriven drvenom daskom, a od nalaza zanimljiva je jednopetljastalučnafibula odbrončane žicesazrnomjantara.34

Zajedno sovimfibulama u grobovima su sevrločesto nalazlla i oglavlja odbrončanog limaukrašena u tehnici iskucavanja. Takvi su na primjer grobovi384 kompoljske i 45 prozorske nekropole(DRECHSLER-BIŽIĆ 1968: 34 i dalje;1973:35).

Dreschsler-Bižić smatralučnejednopetljastefibule s lukom omotanim tra-kom odbrončanog lima i ukrašene sviše staklenih ili jantarnih zrna sasvimkarakterističnimproizvodimajapodskih radiortica. One ponekad naigli imajui privjeske od nekoliko lančića (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 403).

U ovoj fazi vrlo sučeste i fibule u oblikunaočalas"osmicom" usređini re jednopetljastom iglom napoleđini. One su naovomprostoru prisutne odkrajabrončanog doba, a Japodi ih upotrebljavaju tijekomčitavog željeznogdoba.

Pojavljuju se i lijevanebrončane kopČe i okviri pravokutnog oblika, zako-vicama priČvršćeni napojaseveodkože ili tkanine. Ovakvi pojasevi ukrašeniurezanim geometrijskim motivima vrlo sučesti u jugozapadnom alpskom pro-storu. U grobovima senalazei iglesokruglom glavom i ispod njevišeokruglih

zadebljanjare dvostruke igle, s glavom u obliku niza osmica.Krajemove faze pojavljuju se i fibule s dva dugmeta na luku,a duebottoni.Imaju dugu nogu i jednu kuglicu na njezinomzavršetku. Ostajepitanjeskojegse prostora ove fibulešire (LOLLINI 1976: t. IX).

Trebalo bi spomenuti i nalazviše keramičkih posuda (keramička posudas uvučenimobodom,šalicasdrškom, trbušasti lonac s uskimobodom>sličanonomekoji je naden u grobu 18 uGolubiću) te jedno željezno koplje, koji sunadeni na ognjištu kuće na Masnikosinoj gradtni uPećanima (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1987: 404).

Ovom razdoblju pripada i ostavaoružja s brončanim i željezntmkopljima teželjeznim mačem izKostelanaUni, ublizini Bihaća, koju je Raunig datirala u

počerak 6. stoljećaprijeKrista(RAUNIG

1962: 57, t. M H 1992: 35)-Četvrta faza japodske kulture željeznog doba prema podjeli RužiceDrechsler-Bižić obuhvaćavrijeme od 600. do 500. godine prijeKrista(stupanjHa Dl-2). I u ovoj je fazi zamjetan kontinuirani razvltak, no postupno se po-većavabroj novihelemenata materijalnekulture. Lučnafibula s dugom nogom

34 Ove sufibuleveć od Ha B3stupnjavdo populacne i kod Liburna LkodJapoda.Njihova jerasprofiranjenosc vetikai usrednjoj Italiji, Apuliji i ubolonjskom kulturnomkrugu (BATO-VIĆ 1976: 43. 47, sl. 12ikartać).

56

s okruglim ispupčenjcm na kraju noge, fibula s dva dugmeta na luku. nestosurjedezmijastefibule s diskom naluku, ukrasneigles višekuglica na vratu, igleslučno savijenom glavom i dvijemalepetlje,dvokrake iglesglavom u obliku nizaosmica, ogrlice od jantarnih zrna, razni privjesci u obliku stiliziranih Ijudskihlikova (dominiraju žene i ratnici), privjesci s ukrasima koji prikazuju različiteživotinje (ptice, ribe, konji)>okovi za pojas, ponekad ukrašeni nizom stilizira-nih ratnika (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 404-409).Zbogvelikog broja i tipološkeraznovrsnosri Drechsler-Bižić je s pravom pretpostavila da su ovi predmeti bili

proizvod japodskih radionica. S japodskog prostora ovi se predmeri šire i nasusjednapodručja. Na liburnskompodručju ovakvi suprivjesđ nađeni uNinu,Zatonu kod Nina i Kolanu na otoku Pagu (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 408).Srodneovimprivjescima su i figure ratnikaurezanena pravokutnim pojasnimokovima. Ratnici su stilizirani u obliku trokuta, akrijestešljemova spuštaju seniz vrat. Drechsler-Bižić smatrada se radi o ilirsko-grčkim Šljemovima. Premaanalizi zatvorenih grobnih cjclinaRužica Drechsler-Bižić ustvrdila je davećinaovth privjesaka i figuralnih prikaza pripadaju razdoblju Ha D l stupnja, dakle6. stoljeću prijeKrista(DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 408).

U dolini rijekeUne ovom razdoblju pripadaju neki grobovi nekropole naGradini u Ripču s željeznim pravokutnim okovima za pojas, željeznim igla-

ma, bikoničnim velikim i manjim posudama kao karakterističnim nalazima(RAUNIG 1981:35-36).

Najviše arheoloških podatakazapoznavanjeovograzdobljapružile sunekro-pole uProzoru, Kompolju,Smiljanu i Širokoj Kuli.

U grobu 6 uProzorunađenesu tri različitevrstefibula, zmijolikasdiskomna luku, lučnefibule s dugom nogom, tejednalučna sraskucanim krajemdugenogekoja sesavijaprema luku (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 406).

U južnoalpskom prostoru zmijolike fibule mladeg tipa,slične našoj fibuli iza 6 nekropole uProzoru, pojavljuju se u grobovima stupnja HaD l .Fibules dugom nogom posebno suvažno obiiježje ovog razdoblja. Guštin

ovakve fnSuIe izNina, Zatona i Kompolja, dakle spodručjaLiburna i Japoda,smješra u Ha C2 stupanj, prema analogijamaiz Slovenije.35 To mišljenjepri-hvaćai R.Drechsler-Bižić smještajući ove fibulekod Japoda i Liburna u Ha C l- HaD l stupanj starijegželjeznog doba(DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 406).

Fibulestri kuglice naiuku,skrupnijimokruglimkuglicama i dugom nogomkojazavršava kuglicom japodska su posebnost, a pojavljuju se i u Dolenjskoj.

35 Obično se ove Rbule u literaturi nazivajuprotocertosaili pracerrosa, £to Guitin smatrapo-

grešnim (GUSTIN. KNIFIC 1975: 835, karta 1. A).

57

lhwijt$tJapoda. PHstup

Š š č

Japodskakulturnagrupazeljtznogdoba



GuŠtin ih u Notranjskoj smještau HaD l i Ha D2 stupanj, dakle u svoj četvrtistupanj razvoja Notranjske grupe (GUŠTIN 1975: 476, sl 3:37-38).

One se tijekom 6. stoljeća pojavljuju u Picenu, a manjih su dimenzija kao ifibule kojepotječusa slovenskogpodruČja. Neki odovih tipovamoždasu i pre-uzeti spodrućjaPicena. Za primjerak ovakve fibule, ukrašen pticom na luku,anađen u grobu 36 nekropole uKompolju, Drechsler-Bižić tvrdi da je izrađenprema utjecajima iz picenskog kulturnog kruga, a datira je u 6. i početak 5.stoljećaprijeKrista (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: t. XLIV, 8; RAUNIG 1992: 145).

Fibuleuobliku naočala podsjećaju na ovakve fibule prethodnih razdobljih,osimšto susadadiskovi isredišnja četverokraka pločica lijevani izjednog komada.Ovese fibulenalazeisključivo na lokalitetimasredišnjeg japodskogpodručja.

Razdoblje od 5- do L stoljeća prijeKrista vrijeme je dubokih i korjenitihpromjena naširem prostoru koji jeokruživao Japode. Iz arheološkog jemate-rijala vidljivo da se na japodskom prostorunastavljarazvitak jedneformirane i

jasnoartikuliraneetničkecjeline koja je imala svoj identitet, izraz i ukus. Kada Japodi i prihvaćaju ukrase, dijelove nošnje, koji su uodređenom trenutku naširem prostcru u "modi" ili čakobičaje iz različitih kulturnih sfera, uvijek ihprilagođuju sebi svojstvenom ukusu.

U kronološkoj podjcli japodske kulturne grupe željeznog doba, RužicaDrechsler-Bižićje razdoblje od 5. do 1.stoljećaprije Krista podijelila u tri faze(faza 5-7), kao nastavakkontinuiranog kulturnog razvitka prethodnih razdob-lja (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 409-416, sl. 25).

Petu fazu razvoja japodske kulture karakteriziraju certosa fibule, fibule s trikuglice na luku, pločaste naočalastefibule, fibule s glavom ili lukom uoblikuživotinje, tropetljaste fibule s jantarnim zrnima na luku, privjesđ radeni naproboj, brončani i željezni pojasni okovi, ornamenrirana jantarna i staklenazrna. N a srednjem toku rijeke Une i daljese upotrebljavaju gusjeničaste fibu-le, a pojavljuju se i certosa fibule, lučne željeznefibule srodne gusjeničastima,fibule s omotanim lukom, pincete malo proširenih krajeva, okrugli profiliraniprivjesciod lirna,brončane igle, brončani lančići, pravokutni pojasni okovi,spi-ralne narukvice plosnatog presjeka, dugmad uoblikukriža, staklena i jantarna

zrna s geometrijskim ornamentom. Od keramike karakteristične su posudices jednom ili dvijedrške i šalice sdrškom koja ide iznad oboda. Primjećuje sepojednostavljivanje profila posuda, javljaju se i bojani geometrijski ornamenti.U Vinici karakterističnu gradu činecertosa fibule, lučnefibule s tri kuglice naluku, pločaste naočalastefibule, okrugli i na rubu profihrani privjesci (MARIĆ

1968: 13-17; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 409; RAUNIG 1992: 37). Ova feza obu-hvaćavrijeme od otprilike 500. do 300. godine prijeKrista (HaD2-3 stupanj).Za područje srednjeg toka rijeke UneMarić je ovo razdoblje nazvao drugom

58

fazom(Jczerine II, Golublć II, Ribić I). Kako uprethodnom razdoblju od 650.do 500. godine nije bilo grobova, on je pretpostavio dasumoždautom razdo-bljumjestasahranjivanja bila na nekom drugom mjestu (MARIĆ 1968: 13). Natemelju nalaza iz nekropole naGradini uRipču, Branka Raunigpredlažeda 2.faza unskih nekropolaobuhvaća vrijeme od 650. do 360. godine prije Krista.Ovabi faza imala dva dijela, 2a (650.-500. prije Krista) i 2b (500-360. prijeKrista; RAUNIG 1981: 153; 1992: 33).

To je doba burnih gospodarskih, političkih i etničkih promjena naširem

području Europe i Sredozemlja. Dolazi do sloma bogatih halštatskih društavaistočnoalpskog prostora. Odjeci tih promjena, doduše nešto kasnije, dodirnutće i japodski prostor. Sve te promjeneneće ipak izazvati korjenit prekid japod-skogetničkog i kulturnog kontinuiteta.

Tom razdoblju pripadaju najmlađi slojevi velikih ličkih nekropola uKompolju i Prozoru (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973:18-21). Neki grobovi u nekropo-li naVelikoj njivi uVrepcu i izVranića gromile u Širokoj Kuli također pripa-daju ovomvremenskom horizontu(DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 409; 1958: 43-57,t. X-XIV; BRUNŠMID 1901a: 63-72). Napodručju rijeke Une uovomvremenu,nastavljasesahranjivanjena Jezerinama i Golubiću i na nekropoli na Gradiniu Ripču, azapočinje sahranjivanje na nekropoli u Ribiću (MARIĆ 1968: 13;RAUNIG 1975:49-51; 1981: 141-162).

U ovomse razdoblju na japodskom prostoru poČinju učestalo javljati cer-toške fibule. U ranijim se razdobtjima one javljaju samo sporadično i pojedi-načno, a tek od 5.stoljećakontinuirano traju na japodskim lokalitettma sve dokasnoglatena(TEŽAK-GREGL 1981: 33-35).

U noŠnji uovomrazdoblju nevidimo nekevećepromjene. Na unskom po-dručju karakteristični su okrugli profilirani privjcsci odbrončanoglima, pinceteblago proširenih krajeva, plosnata zrnajantaras urezanim geometrijskim orna-mentom, pravokutni okovi zapojasčesto rađeni na proboj i bikonične posudes dvije drške. Naviničkoj nekropoli teuLici i Ogulinsko-plaščanskoj udolinitakoder sečesto u grobovima pojavljuju fibule certosa, lučnefibule s tri kuglicenaluku, ploČaste naočalastefibule, rerazličltj privjesci. Pojavljuju se i fibule sgla-

vomuoblikuživotinje, brončani pojasni okovi, različitazrna odjantarai stakla.Gotovo se svi oblici nakita uovomrazdoblju i daljetransformiraju shodno pro-mjenama utjecajaili mode, ali svc su to ipak manjc promjene. Ostaje primjetljiv

jak kontinuitet i baštinaprethodnih razdoblja bitnoutječc na trenutni ukus.

Razdobljc od 300. do 1807170. godine prije Krista, prema periodizacijiDrechsler-Bižić, predstavlja šestu fazu razvoja japodske kulturcželjeznog doba(DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 411-415). Svoju jc pcriodizaciju R. Drechsier-BiŽićradila višc prema nalazima s ličkih lokatiteta. U dolini rijcke Une ovoj ta/.i

59



Povijest Japoda. Pristtip

Ovojevrlokratakpregled najvažnijih nalazai nalaziŠtamaterijalnekulture



Ovojevrlokratakpregled najvažnijih nalaza i nalaziŠtamaterijalnekulture Japoda od kasnog broncanog doba do vremena njihovog dolaska pod rimskuvlast. Kontinuirani razvitak i cjelovitost prostoranajvažnije su njezine odlike.Onesu i vodileistraživače u stvaranju pojmaarheološke kulture "japodskakul-turaželjeznogdoba" Nabrojane faze rezultat su dosadasnjih istraživanja i pred-stavljajutek pomagalourazumijevanjubogatejapodskematerijalnebaštine. Onesu naravno podložnepromjenama u skladu s razvitkom povijesnih znanosti.

r

•

62

Prvi spomen Japoda u

ant ičk im l i terarnim vrelima



Prvi, dakle i najscariji sačuvani vjerojatni spomenJapodaprenosi StjepanBizantinac, grčki geograf i gramatičar iz 6.stoljećaposlijeKrista, autorvelikog geografskog ieksikona 1E9VIKCX (Narodnc znamenitosti; od 55

knjiga sačuvana jesamo epitoma), anašao ga jekodHekateja iz Mileta, čuve-nog logografa iz6. stoljeća prije Krista (oko 560. — oko 480. g.prije Krista; JACOBV 1968:20fragm. 86,97). Hekatej jeizasebeostavio djela: Genealogije,revEnXoyiai iZemljopisna karta svijeta, Ffjcj rceptoooc, iVodičposvijetu: Euro-pa i Azija: nepirVfticiu; Ei>pa>nr]t 'ACJITV Odovih djela nije ostalo mnogo,aliznamo da su ihobilato koristili drugi pisci, posebno Herodot (BUCHWALD,

HOHLWEG, PRINZ 1991: 386; KRIŽMAN 1979:25).

Hekatej prvi medugrčkimpiscimadonosi neke relativno konkretnegeograf-ske, odnosno etnografske podatkeo jadranskim obalama. Iz različitih fragmenatadoznajemo zarazličitenarode kaoštosuHistri (fragment 91),Enhelejci (fragment103), Hitmiti (fragment 96), Siopi (fragmenti 95 i 96),Mentori {fragment 94),Piceni (fragment 89) i Liburni (fragment 93; F. GR HIST.t I A, fr. 89,91, 93-

96, 104; JACOBY 1968: 20-21). Hckatejjekoristio ukupnodotadašnje geografskoznanje gradeno ina putovanjimagrčkih pomoraca, dakle naviđenju izprve ruke,Kasnijimprenošenjemovi supođaci bili izloženi promjenamai ispravkama.

Stjepan Bizantinac prenosi Hekatejevuvijest odvijejapigije, jednoju Ilirikui drugoj u Italiji:...>Iajci)vtaP Ttoheic,,utaevTfi 'lTc&to; Kal žtepaevTfi 'Ikkupl5i. (Stepk Byz. F.Gr. Hist. IA, fr. 86, 97;JACOBV 1968: 20,fragm. 86, 97).

U starijoj literaturi ovaje ilirska Japigija shvaćena kaonajstartji spomcn Japoda, a i italski Japigi smatrani suilirskimdoseljenicima (MAYER 1940:192-193).36 Degrassi usvome raduojapodskirn granicama nijesiguran radi Ii sc ooriginalnom podatku ili okasnijoj redakciji (DEGRASSI 1930: 263).

PremaEforovom podatku iz 4. stoljeća prije Krista, koji prenosi Strabon(Strab. VI , 1, 12), Japigi sunastavali Kroton u Kalabriji (PHILLIP 1914:728-729; JACOBV 1968; LOMBARDO 1998: 862-864). Ovu tezu donosi i Čače, kojitakođer neodbacuje niti postojanje Japigijena južnoilirskom području (ČAĆE

1988: 79). Ova bi hipoteza moglabiti imoguća ukoliko prihvatimoargumenteda je imeJapigauistinu ilirskog porijekla.

36 Maver čak govori ojapodskimkolonijamauPicenumu. Natomejecragu i A. StipčevićuvjerendasuJapigiuMvarl balkanikJ Japodi,aiiirskog suporijekla i Mesapi, Salentini i dr»(STIPČEVIĆ 1989: 24-25).

65


KozličićsmarradaseovajHekatejevpodatak podjednakoodnosi naJapigiju

PrvispomenJapodauantiikimliterarnimvrelima

biladijelomIlirika. Moždase radilo, pa makar i okasnoantičkoj ili ranosrednjo-



Kozličićsmarra da se ovaj Hekatejev podatak podjednako odnosi na Japigijuu Italiji inaJapodei Japodiju, tedaje Stjepan Bizanrinac narodna imenaIapydesiIapygesna temeljuhomofonijeshvatio kaoidentičan ili vrlosličan narod.Japodsko je ime, prema Kozličićevu mišljenju, doslo do Stjepana u iskvarenome obliku(KOZLIČIĆ 1990: 44). Kozličić jemišljenja da se iu Stjepanovom citatu Hekatejatakoder radi o Japodima, ali je njihovo ime dokasneantike došlo uiskvareno-meobliku (KOZLIČIĆ 1990: 44, bilj. 51). Na drugome mjestu, ujednoj natukni-ci o Japodima, Stjepan Bizantinac citiraDionizija iz Halikarnasa: 'IĆCTCOOEC, eOvoc,KEVCIKOV npoc, Tfj 'IXXupta. Aiovuatoc,EKKatSeKOITCO ili uprijevodu: "Japodi,keltski narod u Iliriji. Dionizijeu 16. knjizi" (Steph. Byz., s. v. lapodes; KIESSLING

1867: 226 Excerptaex libroXVI). PremaSuiću, IEQA.£I<; (gradovi), iz Hekatejeva

navoda treba prevesti kaocivitates,a neurbeskako je toučinio Muller (Suić 1976:83). Civitatesbi premaovomedoista trebalo prevesti hrvatskomriječju "općina" ili"zajednica" što je moglo odgovarati unutrasnjoj strukruri japodske organizacije. Oovomefenomenu bitćegovoraneštokasnije, u dijelu knjigeposvećenomprostornojorganizacijiidruštvenom razvitkuJapoda.

Hekatejeva Iliridau 6.stoljeću prije Krista nije obuhvaćala područje na-stanjeno Japodima, niti jeItalija dopirala do područja nastanjenog Japigima.PremaSuićevom je miŠljenju Stjepan Bizantinac locirao dvije Japigije,obliku-

jući Hekatejeve podatke prema "svojoj erudiciji" igledajući iz perspektive svogavremena. Starenepostojeće povijesno-geografske pojmove prenio je u povijesnovrijemeteje napisao da je jednaJapigijauIraliji,a druga uI liriku. Suić zaključu- je: "No ipak, odbacivsi taj Stjepanov dodatak, ostajeosnovnačinjenica da su po-stojaledvijeJapigije, jedna na juguApeninskog poluotokaidruga (Japudija) nasjeverozapadu balkanskoga, pa i tukonkordanciju valja promatrati u kompleksusvih drugih toponomastičkih ionomastičkih podudaranja na dvjema obalama"(Suić 1975: 110). Tako bi ovaj fragment bioplodomkasnijeredakcije,

Benacodlučno odbacuje vezu i biio kakovu podudarnost između Japigijei Japodijeobrazlažući to između ostalog i tvrdnjom da Japoda nijeniti bilo na

jadranskoj obali (BENAC 1988:53).Ostaje ipak Činjenica da se radi o srodnim i sličnim nazivima koji mogu

ukazivati na mnogobrojnemeđusobneveze Italije i njoj suprotnejadranskeoba-le.37 Ostajeotvorenimpitanjem radi lise o kasnijoj redakciji Hekatejeve vijestiigledanju na primarni izvor izkasnoantiČke perspektive, kada je Japodija uistinu

37 O problemuvezaistočneizapadnejadranskeobalepisano jeuistinu mnogo, Nabrajamsamodio autorasvažntjimprilozima- PHILUP 1914: 727-745;Suić 1953; 71-101; KATIČJĆ1976: 177-183;LOLLINI 1976: 117-153;1976a:109-195:BATOVJĆ 1976: 11-93;BlBTtl-SfrSTIERI&LOSCHIAVO 1976:163-189;PERONI 1976;95-115; DE IULIIS1988;BENAC 1988:43-67;NAVA 1990;559-578.

66

j p j jvjekovnoj aluziji na nedvojbene intenzivne kontakteikulturno ietničko preple-tanjeistočne izapadne obaleJadrana, u dugim razdobljima povijesnogtrajanja.

Unatoč ovimkasnijim redakcijama ipromjenama, Hekateja kao jednog odnajstarijih povijesnih pisanih izvora nikako ne bi trebalo odbaciti, posebno sto-gaštonam makar i u fragmentirna, dajeneprocjenjivovažnepodatke o drugimnarodimaistočnejadranskeobale. Stoga jevrlovjerojatno da je Hekatej uistinupisao o Japodima, ali su njegove obavijesti kasnijeprerađivali iobogaćivali no-vim podacima mnogi redaktori.

Nakon Hekateja, pisani izvori šute o Japodima sve do drugogstoljeća prijeKrista. Čuvene brončaneIguvijske tablice,nađeneu talijanskome mjestu Gubbio(antički Iguvium) spominjuiapuzkumnumen(iapuzkumnomen; I b 17;VI b54;58, 59,VI I a12, 47,48; POULTNEV 1959: 164;DEVOTO 1954: 64, 96, 275).

Tablkesusadržavaleuputstva za obrednesvečanosti vjerskog kolegijaFratres

Atiedii, izuzetno jakog u vrijeme Rimske Republike. Ime iapuzkumspomenuto je u dijeiu u kojem seproklinju neprijatelji. Poultnev u svome izdanju Iguvijskihtablicaiapuzkumnumenprevodi kao "the lapudic name" (POULTNEY 1959: 164).On dovodi u vezusličnost imenalapuzkumsimenomIapygesu Italiji ikažeda suobanaroda{Japodi i Japigi) ilirskogporijekla.2,a.japuzkumnumenon tvrdi suoni

jedan "otTshoot farther south" (vjerojatno između Ravenne iAncone) matičnog

naroda sdrugestraneJadrana(POULTNEY 1959). PremaKatičiću, ovomumbrij-skomimenuodgovaralo bi latinsko iapudiscumnomen.On dokazuje da jeovo imesamo italska varijanta japodskog imena(KATIČIC: 1976: 179)- Izovihhipotezapro~izlazi da je japodsko ime na Iguvijskim tablicamaprežitak nekih starih vremenakada se jedna manja ili večagrupa Japoda naselila inaApeninski poluotok.Takobi ovo ime u kasnijim vremenimabilosamo ime, bez nekog realnogsadržaja.

lapuzkumnumens Iguvijskih tablicaposlužilo je mnogimpovjesničarimaiarheolozimakao argument o japodskoj prisutnosti naApeninskom poluotoku.Pretpostavljalo se, naime, da su iguvijski Umbri ovimimenomoznačili neprija-teljekoji su ustarijevrijemedošli sistočneobaleJadrana,a samo je imesačuva-no zahvaljujući stalnoj obrednoj, nepromijenjenoj formuli. Mayer je uvjeren da

su Japodi gospodarili Jadranom. Oni su prema tome stigli uApuliju oko 1000.godine prijeKrista, a u Picenudržali isvoje kolonije.Uovimse tezama Mayeruglavnomoslanjao ina podatak iz Iguvijskih tablica(MAYER 1940: 192-193).

O mogućoj prisutnosti balkanskih narodauItaliji svjedoči i Plinijev na-vod: Dolates cognominc Sallentini (Plin. N. H. III, 113) medu narodimaUmbrije, teoronim Aipupvovopoc;kodPolibija(Polyb. III, 100, 2), upodruČjuizmedu Lucerije i Geronija.Liburnsku planinu Polibije spominje kad opisujeHanibalovc akcijc u lialiji (FOUCAULT 1971: 160). Foucault misli da jeovaj

67

Pavtftu japtuia. ih-istup

dio teksta pokvaren zato jer je ovaj toponim bio nepoznat Nissenpredlaže

Prvispomenjapodttuantiikitnliterarnimvrelima

naroda Ono ostajerazličitim uodnosunaimepovijesnih Japoda iako jeobli-



dio teksta pokvaren zato jer je ovaj toponim bio nepoznat. NissenpredlažeTip pvov (monsTifernus), qct. Matese i Schzvveighauser Taburnus,kod Kandija{Candium; FoucAULT 1971: 160, bilj. 1), Unatoč misljenjimada se radi o ko-rupteli, ovaj toponim ipak ostajevrlovažan> pogotovo stoga što liburnsku pri-surnost u Italiji potvrđuje i Plinije Stariji.Ovaj rimski pisac, čiji je izvorvjero-

jatno bioKaton, govori:Truentumcumamne, efuodsolumLiburnorumtnItalia

relictumest (Plin.N. H. III, 110) i daljeu istome djelu: AbAnconaGallicaoraincipitTogataeGalliaecognomine.Siculiet Ltburniplurimaeiustractustenuere,

inprimisPalmensem* PraetutianumHadrianumqueagrum, Umbri eosexpulseret

hosEtruria,hancGalli (Plin.N H II I, 112).

Katičić je vrlo skeptičan prema povezivanju osnivanja liburnskih kolonijau Iraliji s Japodima. Japodi, kao "continentaux et primitifs" (sic!) nisu mogii

sudjelovati u formiranju pomorskih i trgovačkih baza liburnske talasokracije(KATIČIĆ 1976: 179-180). Možda i nisu mogli sudjelovati u liburnskoj talaso-kraciji, ali sigurno ne zbog togasto su bili "continentaux et primitifs" (konti-nentalni i primitivni).3*Nažalost>ovakopostavljena i utemeljena tezanije usa-mljen primjer.Uostalom, japodsku prisutnost na obali, o kojoj izričito svjedočeliterarna vrela, moramo tek promišljati i istraživati.39

Prosdocimi donosi tezu da jenumenlapuzkumubačen naknadno, negdjeoko 167. godine prijeKrista,kadajeu Iguviju bio interniran ilirski kralj Gencijei njegova obitelj. Prokletstvo iz Iguvijskih tablica, premaovommiŠljenju, od-nosilo bi senaGencija, naravno pod uvjetomdasuUmbri pod Japodima po-drazumijevali sve stanovnike Ilirije.Prosdocimi toobjašnjava činjenkom dasupločeprepisivane tijekom 2. i početkom 1. stoljeća prijeKrisra i dasu, premaLiviju, Iguvijci sasvim nerado primili Gencija kao taoca (Ttt. L iv. 45, 43, 9;PROSDOCIMI 1978: 594).

Čače donosi hipotezu daobzirom na fluidnost i nejasnoću sirih etničkihoznaka u razdoblju prije no što susestvorilečvršće etničke formacije, netre-ba isključiti mogućnost da je na obali i uzaleđu postojalo staro, etnički slabodefinirano ime koje kasnijepostajeimenom određenog ecnosa. Ovu tezu pot-krepljuje i primjerom etnonima'OuPpiKot (Umbri), pod kojim su najstariji grč-

ki pisci podrazumijevali sve zajedniceod Garganadoušća rijeke Po, akoji serazlikujeod povijesnihUmbra, naseljenih između Picenuma i Etrurije (ČAČE

1988: 79-80).Tako je i imeiapuzkummoglooznačavati čitav spektar različitih

38 Bi li toznačflo da sukulturekojeneživedirektno iu obali apriori primitivne? Možemoraspravljati opojedinačnimslučajevima, ali ne bez opreznogivrlodetaljnogobrazioženja.

39 Arheoloski su izvori uprilog ili proiivove teze,nedostatni,Nietjedanodobalnihlokaliteta,

na potezuod Rijekedo Karlobaga, nije istražen u lolikoj mjeri da možemo raspravljati oovomprobJemu.Zasadaimamoliterarnavrelai mali brojsporadičnihnalaza.

68

naroda.Ono ostajerazličitim u odnosu na ime povijesnih Japoda, iako jeoblikomu direktnoj svezi s njima.

Objašnjavanje svakepovijesne mijene migracijama i pokretima naroda iliplemena, kojemu je vrlo rado pribjegavala starijaliteratura, kao ni inzistiranjeisključivo na autohtonom razvoju, nisu dosada donijeli nekihvećih rezultata,osimviše ili manjeuspjelih hipoteza.Ni jednu dosada postavljenu hipotezu nemožemo sasigurnošću niti prihvatiti niti odbiti, Iapuzkumnumenu svakomslučaju možemo shvatki kao stari spomen Japoda, ako ne kao trag migracija i

invazija, onda kao rezultat vrlo starih i dugotrajnih kontakata, ali i srodnostinarodakoji su nastavali objejadranskeobale. Ipak, pomisao na migracijske po-kreteu nemirnim vremenima kasnog brončanog dobadanasnikako ne bi rre-balo odbaciti, posebice u kontekstu intenzivnih promjena i velike krize krajem2. i početkom 1. tisućljećaprijeKrista, načitavomprostoruEurope, Anadolije,Mezopotamije, Sirije, Levanta, Egipta isjeverneAfrike.

ZaranijegrČkeputopisce igeografenemamosačuvan podatakjesuli pisali i o Japodima. Pseudo Skilak, izvor iznajvjerojatnije4.stoljećaptijeKrista, nespomi-nje Japode. Opisujući jadransku obalu, on unizu govori o Histrima, Liburnimai drugim jadranskim narodima, ali Japodeimenomuopćene spominje (MULLER

1855: 19-56; Suić 1955a: 12M85; PERETTI 1961: 5-43; 1963: 16-92; 1979) To je sasvim razumljivo kad se imaju u vidu liburnski posjedi Plomin i

Labin na istarskom poluotoku i njihovo direktnonaslanjanjena Cres i ostalekvarnerske otoke. Iz te perspektive potpuno jejasnošto Pseudo-Skilak opisujeHistre i L iburne u direktnom kontaktu, a ne spominje Japode, smještene nadivljem, Grcimanezanimljivom i nepoznatom dijelu obale. Vanjski suplovid-beni pravci, naravno, potpuno pripadali Histrima i L iburnima. O tome će uovojknjizi nešto više riječi biti u poglavlju o japodskom prostoru.4 0

40 O ovomcnciiooplirnljeo |io|(lav[juo japodskom prostoru.

69



Sukobi s Rimljanima

zabilježeni uliterarnim vrelima



Izuzetnageostrateškavažnost prostora kojisu nastavali temogućnostkontrolevažnih komunikacijaizmeđu Italije, subalpskog prostoraiBalkana te izme-đupanonskog prostora iJadrana,čimbenki sukoji su bitno odredili sudbinu

naroda Japoda. Naime, japodski jeetnički ptostor (Lika, Oguhnsko-plaščanskaudolina, Pounje, Gorski kotar, Primorje od Rijeke do Jablanca), od ključnogznačenjaza sve kopnene puteve prema Panonskojnizini, južnomJadranu iunu-trasnjosti Đalkana. Stoga su ratoborni ineovisni Japodl smetali širenju rimskogpolitičkog igospodarskogutjecaja, asvojim sučestim vojnim upadima izravnougrožavali i rimske posjede u cisalpinskoj Galiji (sjevernaItalija).

Japodi setako počinju stalno pojavljivati uantičkim pisanim izvorima odpočetka2. stoljeća prije Krisra. Tosenaravno poklapasposrepenom rimskomekspanzijom prema alpskom, jadranskom i batkanskom prostoru. OsvajanjemsjeverneItalije, osnutkom rimske kolonije uAkvileji 18L godine prije Krista, tekonačno zauzećemNezakcija 177. godine prijeKrisra, čimeje otklonjena opasnostkojusu za rimskeinteresena prostoru sjevernogJadranapredstavljali Histri, Rim

jedošaou neposredno susjedstvo Japoda.Od togćese vremenaovajnarod relariv-no često spominjati u tekstovimaantičkih pisaca, prijesvegau kontekstu burnihdogađanja tijekom2. i L stoljeća prijeKrista. Upravo dugotrajnim sukobimairatovima sRimom, ali injegovu sve intenzivnijem gospodarskomangažiranju naovompodručju i dugujemo spomen Japoda uantičkimliterarnim vrelima/*1

Tit Livijejejedan od pisaca koji donosi posebno važne obavijesti o ranimkontaktima rimskog svijetas Japodima.LMje pišeda je godine 171. prijeK ristanovoosnovana kolonija Akvileja uputila izaslanike Senatu s molbom da utvrdikolonijukoja seosjećala ugroženomod neprijateljskib Histra i Ilira(Liv. 43, 1).U spomenutim I lirima Patsch prepoznajeJapode(PATSCH 1896: 124).42

Livijena dvamjestau43. knjizi AbUrbeconditapripovijeda i o konzuluGaju Kasiju Longinu, kojega ježdrijebom zapala dužnost uGaliji (Liv. 43,1 i 43, 5).Gaj KasijeLongin je171. godine prije Krista namjeravao proći

41 O rimskojekspanziji premaprostorusjeverne Italijevidjeti katalogizložbeCELTI 1991, odr-žaneuVeneciji.Takoder i:DEMARINIS 1977:23-50; KRUTA 1980: 7-32; 1981:7-38; 1984:

323-330; 1993;47-54; VRDALDI IASBEZ 1992: 153-159; 1994;Rossi 1992: 161-167;GRA-

SSI 1995.

42 Patsch polazi od prctpoMavkc di IUu l.lvljevo vrijemeJapodi većsastavni dio Ilirika, paje

misleći naJapodc.civajaniickl phactipouijcbio tadavrJočesto rabljeni skupni naziv.

73

PovijtstJapoda,Pristup

japodskom zemljom idaljepremaunutrašnjosti Balkana sve do Makedonije dabi t i d k d k k lj P j Tij k h d k l

SukobisRimijanimazabiijtzeniuliterarnimvrclima

mrežu trgovačkih veza, u kojima je ovaj prostor igrao bitnu, poveznu ulogu, a



bi tamo iznenada napao makedonskog kralja Perzeja.43 Tijekompohodakonzul jeprošao područja Karna, Histra i Japoda i svugdjebio gostoljubivo dočekan.Poshje neuspjelogpokušajaprodoradaljeuunutrašnjost>konzul jepripovratkupoharao zemlje kroz koje je prolazio.

Slijedeće godine (170. godine prije Krista) KasijeLongin višenije bio kon-zul, većjekaovojni tribunskonzulomAuiomHostilijem Mancinomboravio uMakedoniji. Istodobno suKarni, Histri i Japodi uputili u Rim poslanstvo koje

je Senatu predaložalbu zbogKasijevihpostupaka godinu danaranije(Liv. 43>5). Kako Livijesvjedoči u istom odlomku, uRimu se s identičnim zadatkomzateklo i poslanstvo Gaia, spodručja koje se nalazilo transAlpes(preko Alpa)>i njihova kraljaCincibila koji su setakođer Žalili na postupke Kasija Longina injegovapustošenjagalskihsela.

KasijejeLongin otišao ratovađ u Makedoniju> odmah po zavrsetku kon-zulskogmandata. PremaKrižmanovom mišljenju, moždaje to učinio i zato daizbjegne istragu zbog neuspjelog prebacivanja vojske iz Akvileje u Makedoniju(KRIŽMAN 1979: 198).

Članovi Senatanavodno nisu znali za Kasijevu namjeru da prodre s voj-skomdo Makedonije, a nisuniti znali za njegove postupke prema susjednim na-rodima, te su odlučili poslati povjerenstva koja će istražiti njegove prekršaje. S

Galimasu prekoAlpaposlani legati Gaj Lelije(C.Laelius) i Marko EmilijeLepid(M. AemtliusLepidus), aSenat je imenovao i posebno povjerenstvo s članovi-maGnejemSicinijem(Cn.Sicinius), PublijemKornelijemBlazijem(P. Cornelius

Blasio) iTitomMemijem(T.Memmtus),koji su trebali istražiti incidente i utvrditiutemeljenost žalbi napodručjima Karna,Histrai Japoda(Liv. 43,5).

Ovabi zanimljiva epizoda mogla ukazivati načinjenicu da Rimljani nisunajbolje poznavali područja nastanjenaJapodima. Livijepiše:senatusindignari

tantumconsulemausumut suamprouinciamrelinqueretf tn alienamtransiret,

exercitumnouopericulosoitinereinterexterasgentesduceretviamtotnationibusinItaltamaperiret(Liv. 43> 1;BRISCOE 1986: 158),

Iz Livijegje navoda vidljiva ogromnastrateška važnost Akvileje.To je po-

dručje bilo polazišnom točkom za gospodarski i vojni prodor u Rimljanimavrlozanimljiva bogatapođručja Alpa, Panonske nizine i unutrašnjosti Balkana.Ono bi ujedno bilo i zaštitna zona protiv barbarskih provala u unutrašnjostItalije. Rimljani su se dakleželjeli štoaktivnijeuključiti upostojeću razgranatu

43 NaKasijevusunamjeruvjerojatnoutjecaji svojedobniplanoviPerzejevaoca Filipa V, da pre~maIiaJiji pokrenesvabarbarska plemenazapadnog Balkana. Kasijebi takokrenuo obrnutimputemodpravcaoveplaniraneakđje {Liv. 40, 57, 2;39,35,4;42,1U 4;Plutarch.PaulL 9,4;Trog.Praef.32-, MORGAN 1974: 188).

74

istovremeno i zaštiriti posjede kojeveć držena sjeveru Apeninskogpoluotoka.Osim toga, vjerojatno je i Gaj KasijeLongin, zbog nepoznavanjaovihpod-

ručja, potpuno krivo procijenio udaljenost od Akvileje do Makedonije, proci- jenivši, kako su izvijestili akvilejski izaslanici> da će mu za vojskubiti dostatnožita za trideset dana (Liv. 43, 1). Po tome bi bio uvjeren dakle da ćedoći doMakedonije za tridesetak dana s kompietnom vojskom, kroz neprijateljska islabo poznatapodručja, uz pomoć vodičakoji su poznavali teren.

Histri i Karni su u to vrijeme većbili pod rimskomvlašću>dok su Japodii Cinđbilovi Kelti, koji se također žalena postupke Kasija Longina,bili izvandosegarimskemoći. Osvajanje histarskog područja Rimljanima jeolakšalo dabolje upoznajupodručjanastanjenaJapodima. Japodsko izaslanstvo u Rim da-kako svjedoči i o postojanju određenih diplomatskih odnosa između Japođa iRimljana.Arheološki nalazi s brojnih lokalitetačitave regijesvjedoče o inten-zivnimmeđusobnim trgovačkim, kulturnim,društvenim kontaktima, posebicetijekom2. stoijeća prijeKrista. U tu sumrežu postepeno uključuju i Rimljanite su njihovi direktni kontakti s narodima alpskog, panonskog, jadranskog ibalkanskog prostora svečešći i intenzivniji.

Za razdoblje odsljedećih pedesetakgodina uantičkim pisanim vrelima nenalazimo gotovo nikakvih podataka niti vijesti o Japodima. Kako je gotovosvaki spomen Japoda u pisanim vrelima vezan uz ratnesukobe, možemo pret-postaviti da je razdoblje od 170. do 129. godine bilo relativno mirno.

U vrijeme sukoba Rimljana s Delmatima, 156. godine prije Krista, konzulGaj MarcijeFigui pošao je iz Narone na Delmate, ali je vojni pohod neslavnozavršio konzulovim povratkom u Naronu (App. Illyr.11). Cerva pretpostavljada jekonzul Kornelije Lentul Lupo, koji seistegodine zatekao u Sisciji, moždaupravo iztogmjesta,dolinomUne i Krkekrenuo upomoćGajuMarđjuFigulu(App. Illyr.14;CERVA 1996: 8). Brojneostaverepublikanskog i sjevernoafričkognovca, raspoređeneupravo naovomunskom pravcu prema jugu, mogu jednakoposlužiti kao argument i za dokazivanje rimskog prodora iz pravca sjeverozapa-da, kao i za dokazivanje prioritetajužnog pravca, spodručja liburnskih zajed-

nica. Ostave je pregledno obradio IvanMirnik (MIRNIK 1987: 369-392). Cerva jemišljenja da su i Kasije Longin te rimski vojskovođe nakon rijegapolazilikopnenimputem preko Okrepremaunutrašnjosti> zbog nesigurnosti na morui posebno zbog liburnskoggusarenja (CERVA 1996: 8). Slobodan Čačedonosisuprotnomišljenjekojim argumentirano dokazuje uspostavljanje određenih sa-vezničkih odnosa izmedu Rima i liburnskih zajednica krajem 2. stoljeća prijeKrista, a time i postojanjc južnogpravca rimskog prodiranja premaunutrašnjo-sti (ČAČE 1991: 55-76).

7S

PovijettJapoda. Pristup

Mišljcnjasam da su oba puia bila vrlo nesigurna, a njihovo jekorištenjevje-j t i il t t j k t l đji t i žd i

SukobitRimijanimazabiijeitniuiiterarnimvrelima

PremaLivijevimobavijestima, upoćetkupohodaSempronijeTuditannijeimaoj h j ć d ći j l tD i J ij B h lj j ći



rojatno ovisilo o trenutnoj konstelađji snagana terenu imoždao povremenimsporazumima. Ipak, teskose oteti sumnji da je put kroz planinske, teškopro-hodnekrajeve, nastanjeneneprijateljskim narodima, mogao biti konstantnomipouzdanom alternativom ustrateškompromisljanju vojnih operacija.

U istom su razdoblju, 155.godine prijeKrista, Rimljani pod R KornelijemScipionomNazikom osvojili i razorili dotada neosvojivi Delminij, delmarskuprijestolnicu* odvevši velik dio stanovništva uropstvo (ZANINOVIĆ 1966: 29;

WILKES 1969: 31). Zaovaj supohodgiavnavrela Polibije, Apijan, Tit Livije,Strabon, Flor iFrontin(Polyb.32, 9;App. Illyr. H ;Liv. Ptr. 47;Strab. 7, 5, 5;Flor. 2t 25;Frontin,Strat. 111, 6, 2).

SEijedeći spomenJapodatijekom2.stoljećaprijeKristadugujemotakoder rat-nom sukobus Rimljanima, o kojemupišuLivije,Apijan te Plinije kratkombilješ-kom. Konzul Gaj Sempronije Tuditanpošao je129.godine prijeKristana pohodprotivJapoda."Wilkes jemišljenjada je Tuditanu pohodposlužio kao izgovor danapusti Rimi tamošnjuzategnutupolitičkusituaciju (WILKES 1969: 32).

Tuditanov je pohod kaobellumHistrkummoždaopjevao ipjesnik Hostije,nosamonekolikosačuvanihstihova ne donosi nam nikakvih pouzdanih poda-taka (GENTILE 1902: 79-90). B.Kuntić-Makvić donosi uvjerljiveargumenteuprilog tezi da je Hostije zapravo pisao o trećemHistarskom ratu, onom iz178.

i 177, godine prijeKrista (KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997: 171-172).

Opseg i točan tijekvojnih operacija rimske vojske nisu poznati. Ne znamoniri je li Tudkan vodio vojsku samili je nekimiegatimadao diosnagaza borbuprotiv Histra, KarnaiTauriska (WILKES 1969: 33; MORGAN 1971: 298-300;

ČAČE 1985: 272; 1991: 59,bilj. 15)-

Otvorenim također ostaje pitanje gdje jeTuditan ratovao s Japodima.Spomen Hisrra, Tauriska i Karna stavlja ovaj sukob u kontekst sjevernogKvarnera i njegovazaleđa (ČAČE 1991: 65). Odavde je»najkraćimkopnenimputem prema Italiji, iz pravcaGorskogkotara*VinodolaiLike, preko istarskogzaleđa, prijetila najvećaopasnost Akvileji,

Zaninovićjezaključioda jeTuditan tijekom pohoda dospio svedo Segestike,

pozivajućisenaApijanovnavod da su Rimljani prije Oktavijanovog pohoda dvaputa došli do segestičkezemlje, prvi puta za Tuditana, adrugi puta u vrijemeMetelovogpohoda(App.Iltyr. 22;ZANINOVIĆ 1986: 60).

44 Literaturaje o ovom pohodu brojna.Ovdjc ruvodim samo nekeradove kojesmatramvairii- jima:PATSCH 1896: 125;KEUNE 1918: 1191-1192;ZIPPEL 1887; 135-137; DEGRASSI 1930:

285; 1962:952-953;WILKES 1969:32-33; MORGAN 1971: 271-301; 1973: 29-48; ČAČE

1985: 271-280; ZANINOVIĆ 1986: 60;ČAČE 1988;65-92; 1991: 55-76;CERVA 1996; 7-18;

KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997: 169-175;SAŠEL-KOS2005: 321-329.

76

uspjeha,temu je upomoćmoraodoći njegov legatDecimJunijeBrut,zahvaljujućičijoj su hrabrosti Rimljani uspjeli poraz pretvoriri u pobjedu(Ltv. Per. 59).45

Apijan nešto drugačije opisuje zbivanja. On tvrdi da jeSemproniju upo-moć pritekao Tiberije Panduza koji jetada, kao pretor namjesnik Cisalpine,vjerojatno boravio usjevernoj Italiji (App. Illyr. 10;App. Beli civ.1,19). Zippel

je mišljenjada je Panduza bio niži Sempronijev zapovjednik, dok Patsch tvrdida je bio potpunosamostalanvojskovoda, koji se napohodotputionestokasni-

je. Svoje mišljenjeZippel temelji na paraleli koju Apijanočito povlaČi uistomodjeljku, navodeći prvo Sempronija i Panduzu tenakon njih Kotu i Metela(PATSCH 1896: 125; ZIPPEL 1877: 136; MORGAN 1971: 298-300).

Vratimo seipak Tuditanovom pohodu.Govoreći ozemtji Hisrra, Plinijepiše: Tuditanus,qui domuitHtstros, in statuasua ibi inscripsit:AB AQVILEIA

AD TITIUVM FLVMEN STADIA MM (Tuditan, koji jepokorio Histrenasvojem jekipu ondje napisao: od Akvileje dorijekeTitija dvije tisuće stadija;Plin. N.H. III, 19, 129; MAVHOFF 1906: 284). Patsch jebiomišljenjada je uovomPlinijevom navodu: Tuditanusqui domuitHistrosinstatuasua ibi inscrip-sit...(Ptin.N.H. IIIJ9J29) umjesto Histros trebalo stajati lapudes (Japode)(PATSCH 1896: 125, bilj. 3;KE UNE 1918: 1191-1192;ZANINOVIĆ 1986: 6),

Plinijeve su navode potvrdili ulomcinatpisanadeni uAkvileji iu Devinu koji,

prema Sticottiju, pripadaju elogiju uklesanom napodnožjuTuditanovog kipa.Nekisu autorimišljenjada ovaj natpis nije elogij (elogium),već tabula triumphalis,kao spo-menik koji slavidjelarimskihmagistratadok sujoš živi. Elogiakomemorirajudjelapokojnih magistrata(SASEL-KOS 2005: 325).Kip se nalazio usvetištu na Timavuili uAkvileji (Inscr. It. X,4, 317J. Natpis jenađen na lokalitetima Cervignano iMonastero kod Akvileje, tenedalekoDevina (Duino;DEGRASSI 1937: 90, 73-75).

Za razliku od Stkottija koji svetište ikipsmještauDevin, po Degrassijevom mi-šljenju kip se naiazio uAkvilejL Sticottijev restituirani tekst elogijaspominje da

je Tuditan natjeraoTauriske iKarne danapustebrda. Degrassi u svojoj restitucijidodajeiLiburne(DEGRASSI 1937: 74).Sticotti, međutim, spominjesamoTauriskei Karne(STICOTTI 1951: 101; ČAČE 1991: 65-67).Na natpisu se, zapravo, sasigur-

nosćumogupročitati jedino riječi Tauriski, Tuditan,trijumf i posveta diviniziranojrijeci Timavu(Tauriscos, Tuditanus,triumpv, deditTimavo\ ŠAŠEL-KOS2005: 325).

Sve su ostalo domišljanja na temelju fragmenata.Zaninovićje, poput Wilkesa, pri-hvatio Degrassijevu restituciju tekstanatpisa, u kojem on spominje iLiburnezajed-no s KarnimaiTauriskima (ZANINOVIĆ 1986:60; WILKES 1969: 33).

45 PrijevodB,Kuntić-Makvić: "Konzul Gaj Scmpronijenajprijeje loSezapovijedao protivJa-poda; doskoraje pobjedomispravioprcrrpljcni poraz, zahvaljujud hrabrosii DcdmaJunija

Bruta- onogakoji jc biopokorioLuzfianjju * (KUNTIČ-MAKVIĆ' 1997: 173, bilj. 8).

77

Povijestjapoda.Pristup

Pretpostavka da se na natpisu nalazilo ime Liburna vrlo jebitna. Naime,i j ći D ij čit j di j i li d j S ij

SukobisRimljanimazabiijezeniuiiterarnimvreiima

u trijumfu. Senat je Gaju Semproniju dopustio jedino trijumf nad Japodima,b b di bil j d k j i i ki



pozivajući sena Degrassijevo čitanje, dio jeautora mislio da jeSempronije Tuditan ratovao protiv Liburna(WILKES 1969: 33;ZANINOVIĆ 1986: 60).Suić je prihvatio Degrassijevu restituciju, ali je posumnjao u vjerodostojnost samogelogija(Suić 1981: 137).

Argumenti doista govore u prilogtogada sukobasLiburnimanijebilo.PremaSuićevom mišljenju, Liburni su pod rimskuvlastpotpali kaodediticii, t).kao onikoji su se dragovoljno>vjerajatnou republikansko (Tuditanovo) doba, predali pod

njihovuvlast (Suić 1981: 137). Čače predlažedasuLiburni ovomprigodom po-stali rimski saveznici te da se privilegiji liburnskihopćina>o kojima govori Plinije>odnose upravo na ovo razdoblje{Plin.N. H. III,139;ČAČE 1985:274-280;1991:

55-76). On polazi od pretpostavke da su u odredenom trenutku (moždatijekom3- stoljeća prije Krista), dio podvelebitskih ikvarnerskih liburnskihopćinaosvo-

jili Japodi> a da su teopćine iskoristile Tuditanov pohod kako bi se izvukle ispod japodskevlasti, prihvaćajući dobrovoljno rimskuvlast (DEGRASSI 1930:294-295;

KOZLIČIĆ 1982: 15-31; 1983: 109-118; 1990;ČAČE 1988,82-86).

Izvjesno je, ipak, da su serazlićite libumskezajednice prema rimskoj ek-spanziji i različitoodnosile. Gledanouopćeno>liburnski je prostorbio nešto izlo-ženiji romanizaciji i akukuracijskim procesima od prostora susjednih zajednica.Ovi procesi počinju doista vrlo rano. Međutim, metodološki bi bilo ispravnijepromatrati ponašanjepojedinih liburnskih zajednica kroz prizmu konfiguracijenjihova prostora, kako kopnenog dijela tako i otoka, koja doistasugeriradanijebilo jačih međusobnih funkcionalnih veza među pojedinimzajednicama. Tonaravno ne isključuje mogućnost njihova povezivanja, posebice na kopnenompodručju. Tako je i logično očektvati različit odnos pojedinih liburnskih zajed-nica prema Rimljanima. Neke suzajednicemogle uživati posebne privilegijekoje im daju Rimljani> anekeinisu, posebno jer nijepostojala jedinstvenapo-litičkakootdinacija i određeni čvrsći oblikdrustvenei političkeorganizacijenačitavom liburnskom teritoriju. Time neželim ni u kojemslučaju sugerirati daspomenuta fragmentiranost automatski predstavljaodraz stupnja gospodarskogi društvenog razvitka. Radi se doista o vrlo bogatimiponekad vrlo velikim za-

jednicarna> kao štonam tosugeriraiarheološka građa, Pretpostavku da sutadaliburnske općine dobile rimske privilegije, kao savezniđ protiv neprijateljskih

Japoda>u ovom trenutku nemožemo sasigurnošću niti prihvatiti niti odbiti.Da su Liburni odigrali presudnu ili barem samo važnu ulogu usvladavanju

Japoda,sigurno bi takvavijestbila spomenuta iu izvorima.

Nakon teških inesigurnih uspjehaprotivJapoda,Gaj Sempronije Tuditanipakjeslaviotrijumf / Wri« očemusvjedočeTrijumfalnifastiuRimu{/ wtr.It. XIII, 1, 82).Ostali narodi spomenuti u elogiju ikod Plinija nisu imenovani

78

stogasto su borbe s Japodima bilenajteze, dok je s Karnima, Tauriskima inakraju s Histrima, vjerojatno vrlo lako izišao nakraj (ČAČE 1985: 272). Kojesubilestvarneposljedice Tuditanova pohodaostajeotvorenim pitanjem. Tuditanovspomen rijekeKrke u Plinijevom navodu o Tuditanovu kipu, Cervasmatravišesimboličkim ili demonstrativnim činom (CERVA 1996: 17-18).

Iz svegaproizlazi da su upravo Japodi bili glavni i najsnažniji protivnikRimljana uovom ratu (ŠAŠEL-KOS 2005: 322-323). Okršaji sostalim naro-

dima, o kojima je bilo riječi uprethodnom tekstu, bili su manjeg intenziteta.Pitanje ještojeovaj pohod promijenio u konkretnom odnosusnaga.

PremaApijanu,Japodi su se ubrzo nakon Tuditanova pohoda pobunili pro-tiv Rima, te je moguće pretpostaviti da posljedice ovog pohoda nisu bile traj-ne (App. Illyr.10). Možda je Tuditanovim pohodomipokoren nepoznat brojzajednica na jugu izapadu japodskog područja. Ipak> mislim daniti na ovimpodruČjima nijemoglobiti govora očvrstoj rimskoj kontrolL

Deset godina nakon Tuditanova pohoda, 119- godine prije nove ere,antič-ki izvorebilježe jošjedan rimski prodor kroz japodsku zemlju. Apijan spomi-nje udruženi pohod konzula LucijaKotei legataMetela protivSegestana, 119.g. prije Krista (App. Illyr.10; MORGAN 1971: 271-301; WILKES 1969: 33-34;ŠAŠEL-KOS 2005: 61, 329-334).4fi Usljedećem poglavlju Apijan pripovijedakako jekonzul Cecilije Metel vodio pohod protiv Delmata, premda mu oniza to nisu dali nikakvog povoda. Prema Apijanovoj pomalo ironičnoj opasci,pohodje pokrenut jer je konzut htio proslaviti trijumf. Delmati su ga prijatelj-ski primili te je zimovao kod njih u Saloni. Nakon pohoda se vratio uRimi

proslavio trijumf (App. Illyr.11; ŠAŠEL-KOS 2005: 63, 306-31l).47 Wilkessekritički odnosi prema ovom navodu tvrdeći kako jeočito da se Apijan koristionekim izvorima koji subili vrlo neprijateljski nastrojeni prema obitelji Metela,te kako nijemogućeda je slavio trijumf neučinivši ništa (WILKES 1969: 34).

Tommisljenju ide u prilog i kratkabilješkauSažecima Livijevadjelaza godinu118. prije Krista: L. CaeciliusMeteliusDalmatassubegit(Liv. Per. 62)-

M. G. Morgan dokazuje da su Lucije Cecilije Metel Dijademat (L. Caecilius

MeteliusDiadematus) i Lucije Cecilije Metel Dalmatik (L. CaeciliusMetetlusDelmaticus) rođaci> od kojih jeprvi zajedno s Lucijem Aurelijem Kotom (L.AuretiusCotta), ratovao protivScgestana>dok je drugi slijedećegodine ratovaoprotivDelmata(MORGAN 1971:271-301). M. Šašel-Kosostavljaotvorenom mo-gućnost da uzKotu na pohodumoždanijc bio Lucije Cecilije Metel Dijademat

46 U tekitu je oblik imenakoji donoil ApJjm47 U lekstu jeukooeroblik jmeru kiko gi ilonoji Apijan.

79

PovijtStjapoda. Pristup

već jedan od dvojice njegove braće Marko ili Gaj (M. Caecilius Metellusili C.CaeciliusMetellusCaprarius) Zapravosvetriopcijesmatramogućima (SAŠEL

SukobisRimljanima ztd/ iljc&cninliteramimvreiima

Etenimauaedamfoedera extantt ut Cenomanorum, Insubrium, HelvetiorIapydumt nonnullorumitemexGaUiabarbarorum,quomminfoederibusexc



Caecilius MetellusCaprarius). Zapravo sve tri opcije smatramogućima (SAŠEL-

Kos 2005: 333-334). U svakomslučaju, možemo zaključiti da Metel koji jeratovao sKotomprotivSegestana119. godine prijeKrista te CecilijeMetel koji

jeslijedećegodine ratovao protiv Delmata, nisu ista osoba,Ostaje pitanjekojimsu krajevimaproŠli Kota i Metel na putu do Segestike.

U izvorima o tome nema nikakvih podataka, te su različiti istraživači samopretpostavljali moguće puteve. Zaninović jepredložio put identićan vjerojat-nom Oktavijanovom kretanju tijekom njegova pohoda na Ilirik 35* godineprijeKrista, iz pravcaSenja(Senia), zatim ili dolinomKupe na Sisak ili istoč-no od Josipdola, krškom zaravni na Vrginmost, pa preko Topuskog do Siska(ZANINOVIĆ 1986: 60). Morgan jemišljenjada se već Gaj KasijeLongin 171.

godine prijeKristauputioovimputem i nakonprekoalpskih Japodadošao i doteritorijakoji su nastavali Segestani (MORGAN 1974: 188). Argumenre za ovaj"unutrašnji" put donosi i Cerva(CERVA 1996: 1-18).Zaninović pretpostavlja daseMetel iz Siska vratio istim putem idoSalonedošao morem.48Nasuprot tome,Zippel smatra da jeMetel izSegestikesamo produžio prema jugu i tako se ko-pnenimputemprobiosve do Salone. Njegovojemišljenjeda suovimpohodompokoreni i Japodi koji su nastavali područjasjeverno od masiva Velike i MaleKapeledo Siska(ZIPPEL 1877: 137; MORGAN 1974: 188-189)-

Već je Patsch ukazao na to da nemožemo prihvatiti takvo Zippelovomi-šljenje, posebno ako seoslonimo naApijana, koji kažeda je Oktavijan bioprvikoji je pokorio sjeverne Japode(App. Illyr. 21; PATSCH 1896: 125, biij. 3).

Kojim god putem prodirali Kota i Metel 119- godine prijeKrista, sigurno je da Japodi ovim pohodima nisu bili potpuno pokoreni i stavljeni pod punurimskuvlast. SamApijan kaže, pišući oTuditanovomiPanduzinompohodu na

Japodete o Kotinomi Metelovom naSegestane, da su se rredugo iza toga obanaroda opet pobunila(App. Illyr. 10).

U razdoblju odKotinog i Metelovog pohoda119. godine prije Krista svedo sedamdesetih godina 1.stoljećaprijeKristavjerojatno nije bito većih ratnihsukoba između Rimljana i Japoda. Ostaje otvorenim pitanjem jesu li u me-

đuvremenu neke japodske zajednice bile toliko umirene da su mogle sklapatibarem povremenesavezesRimom.

O mogućim, ali nei sigurno datiranim savezima, svjedoči i jedan Ciceronovnavod. U govoruProBalbo(Cic. Balb. 32) iz56.godine prijeKristaCiceron jekazao:

48 Zaninović,Zippel jvelik brojdrugihaurora, polazeodpretposravkeda seradiloo jcdnom Mete-lukoji sezajednosKotom borioprotivSegestana cezatim samotiSaona pohodprotivDelmata.

80

Iapydumt nonnullorumitemexGaUiabarbarorum,quomminfoederibus excest,nequiseorumanobiscivisrecipiatur. Quodsiexceptiofacitneticeat, exceptum, ibinecesseestlicere(MULLER 1886: 146; Cous iN 1962: 259-26G),4*

Obrazlažući obranu gradanskih pravaLucija KornelijaBalbaCiceron jeupotri- jebio i primjer ugovora osavezništvukoje jeRimsklopiospojedinim narodimacisalpinske Galije i njeneperiferije (Japodi iHelveti).Jedna odvažnih odredabatih savezničkih ugovora bila je da seniti jedan pripadnik navedenih naroda nemožeprihvatiti za rimskogagrađanina (PATSCH 1896:126).

Vedaldi-Iasbez je ispravno postavila pitanje jesu li Japodi 56- godine prijeKrista,kad jeCiceronodržao govorProBatbo,doistabili usavezusRimljanima.Okogodine52.prijeKrista izvori svjedočeo japodskim provalama do Tergesta[ Akvileje, dakle o ratnim akcijama protiv Rima (VEDALDI-IASBEZ 1994: 269)-

Istaje autoricamišljenjadaseovaj CiceronovnavodneodnosinaJapodeuIHrikuvećna jednu grupu Japoda naseijenu uCisalpinskojGaliji, preciznije Transpadaniji(VEDALDI-IASBEZ 1994: 267). Onasepozivai na Rossija retumači Plinijeve navode(Plin. N. H.11% 18, 127),kao dokaz da je postojala jednaregiolapudumu Italiji,koja je moglabiri odrazdalekeprošlosti, povijesno imebezrealnogsadržajaukasni-

jimrazdobljima.Prema spomenutirn mišljenjima, taj bi dio (apodskeetničkecjelinebio vrlo rano romaniziran iodnjegabi ostao trag jedino u djelima starijih pisaca nakoje se oslanjao Plinije(Plin. N. H.III, 18, 127; Rossi 1992: 165-166).

Japodeu CisalpinskojGaliji spominje i rimski pjesnikVergilije. Naime,onpjeva o japodskomTimavu:

Tumsciat, aeriasAipesetNoricasiquisCasteltaintumuiiset IapydisarvaTtmaviNuncquoqueposttantovideat, desertaqueregna

Pastontm, et fongesaituslateguevacantes

(V erg. Geor. III,474-477, premaizđanju: LECHATELLIER 1928: 144)

Onajćeznati to, koi sad još izatoliko

VremenavisokeAlpeiNoričke stanenahumcihVidi i Japidskogrdvni TimavaidržavepustePastirskei daieka, širdko idohveprazne(V erg. Geor. 111,474-477, hrv. prijevodMARETIĆ 1994: 93)

49 "Postojenaime ncki savc/nifkl URovori.poput onih s Cenomamma, Insubrima, Helvetima, Japidima i nekim barlurlm* \ t(lalijc. u kojima je izuzeto da nikoga od njih ne moiemoprimiii u tiidanilvo. I 1* «ko l/nlmkj to um nedopuitenim, ondje gdje nijeiiuzeto treba

dozvoliii" (prcv. ]. rVUohnlf I H <>ln(»()

81

Povijestjapoda. Pristup

Nije potpuno sigurno odnosi li se Ciceronov navod naJapode s prostoraCisalpinske Galijeil i namatični japodski prostor Ipak važno ještojeCiceron

SuhobisRimtjanimatabižjeieni uiiterarnimvrelima

Huiusfluviusest Timavus. Undemalequidam"lapygis" iegunt, cum IapygiasitApulia (Serv. Geor. III>475; TH I LO 1887: 313, n475).M



Cisalpinske Galije il i namatični japodski prostor. Ipak,važno ještoje Ciceron Japode spomenuo u širem kontekstu Cisalpinske Galije, u kojem se oni svojim čestim provalama vrlo često i pojavljuju. Insubri i Cenomani pripadajuCisalpinskoj Galiji, dok Helveti i Japodi njenoj široj periferiji. U određenomtrenutku Japodi su napodručju Cisalpinske Galije jednostavno bili realnost.

Ciceronov podatak ponešto pomaže u rasvjetljavanju odnosa Japodai Rima, ali datiranje njihovogmogućeg savezapostavlja 1dalje poteškoće.Moguće je pretpostaviti daje> imajući u vidu burne i dinamičneodnose Rimai Japoda u 2. i 1. stoljeću prije Krista, sklopljeno i kršeno više sporazuma.Moguće je da je dio japodskeetničke cjeline, samonekeprethodno pokorene iumirene zajednice, sklopio spomenuti savez. Ipak, problemtočnijegdatiranjaovogCiceronova navoda dalju ilibližu prošlost ostajei daljeotvorenim.Savezs Japodima S.Čace, stavljau vrijeme kada jestjecanjeciviteta, prema njegovumišljenju, postalo realnommogućnošću, tj. u 1. stoljeće prije Krista, moždau Koskonijevo doba (ČAČE 1985: 290, bilj. 80). Prema ovom je mišljenju na-vod exceptumuCiceronovom tekstu indirektna potvrda pojave civiteta uovimpodručjima (ČAČE 1985: 290). Pitanju civiteta u japodsko-rimskim odnosimana ovome mjestu ne mogu posvetiti više pažnje. Trenutno namstanjeistraže-nosti ne dozvoljava sigurnije zaključke. Sigurno je jedino da su Japodi od 2.

stoljeća prijeKrista, od kada se i spominju u rimskim izvorima, uodređenimodnosima s Rimljanima. Naravno da su ti odnosibili vrlo dinamični i da senjihovmodalitet često mijenjao, od ratnih, podaničkih, savezničkih do dobro-susjedsklh odnosa.

Dase radilo odinamičnim i nemirnim odnosima izmedu Rima i japodskihzajednica, potvrđuje Frontinova vijest u djeluStrategematada su Japodi poči-nili izdaju: IapydesP. Lkinioproconsultpag(an)osquoquesub speciededitionis

obtulerunt, qui recepti et inpostremaaciecoUocati tergaRomanorumcectderunt

{Frontin.Strat, 2, 5, 28; IRELAND 1990: 51).50

Niti Frontinovpodatak nemožemodatirati spotpunomsigurnošću. Zippelga povezujesjednombilješkom iz izgubljeneSalustijevePovijesti:Primammodo

lapudiamingressus... I smješta ga u sedamdesetegodine prije Krista (ZIPPEL1877: 179). OvuSalustijevu vijest prenosi Vergilijev sbolijastServijeu komenta-ruspjevaGeorgika: Et Iapyđis Arva TimaviidestVenetiam: namIapydiaparsest

Venetiae, dictaabIapydtooppido:Sallusttus "primammodoIapydiamingressus".

50 "Japidisuprokonzulu PublijuLiđniju pod izlikom predajeponudiliseljake,Primioih je i po-staviouposljcdnjibojni red, a oni suposjekii leđa Rimljana" (prev,J. Marohnić i B.Olujić).

82

p ( ; , )

Eutropije, rimski povjesničar iz 4. stoljećaposlijeKrista, u djelu BreviariumabUrbeconditanapisaoje:AdlUyricummissusestC.Cosconiusproconsulc,multam

partemDaimatiaesubegit,SalonascepitetconpositobelloRomampostbienniumrdtit(Eutrop.VI , 1,4; DROVSEN 1878: 37; DIETSCH 1875: 37-, usp. i Orozijet Hist.

5). Koskonijev pohodspominje i Ciceron(Cicero,ProCluent. 35, 97).5Z

Wilkes je prihvatio Zippelovomisljenje da seSalustijevarečenica ne odnosinaKoskonijai njegov pohod na Delmate,većupravo na nepoznati Licinijev po-

hod. Kako seKoskonijevpohod odvija u zemlji Delmata, posebno oko Salone,on smatrakopneni put prodiranja preko japodske zemlje potpuno nemogućim(WILKES 1969: 35, bilj. 6).

Zaninović je pretpostavio mogućnost da se izdaja o kojoj govori Frontin,dogodila u vrijemedvogodišnjeg ratovanja Gaja Koskonija(ZANINOVIĆ 1986:61). Čače je ustvrdio da je Koskonije na putu prema Delmatimaprošao kroz

Japodiju. Naime, prema njegovommišljenju, izSalustijevaje navodajasnoda seradi o jednomvećempohodu,aJapodijabi,uovomsluČaju, bila mjestom samosporednih događaja (ČAČE 1985: 286, bilj. 72; 1988: 85; 1991:70-71).

Iako je Koskonijevodvogodišnje ratovanjevrlo vjerojatno polučilo trajneposljedice i rezultate, prije svegau smjeru pađficiranja jednog dijela Ilirika,

japodski prostor nije bio trajno umiren. Topotvrđuju i vrela o razdoblju nepo-sredno nakon ovog pohoda.

Apijannas tako obavjestavada su "prekoalpski" Japodi, udvadesetakgodinaprije Oktavijanovogprodora,dva puta protjerali rimsku vojsku izsvojih krajeva, tenapali iopljačkali Akvileju iTergeste(App. Iliyr. 18). Taj navodpotvrđuje i Cezar: T.Labienumad seevocat; iegionemautemXV , quaecumeofiteratinhibernis, inGalliamtogatamm'tttit adcožonias civiumRomanorumtucndas, nequodstmtlein~commodumaccideret decurstonebarbarorum, acsuperioreaestate Tergestinisacci

rat, qui repentinolatrocin'to atqueimpetuIllyriorumerantoppressi (Hirt.Caes. GaU.8, 24).53 Nijesigurno je li ovalegija, koju je 51. godine prijeKrista poslao Cezar,uistinu vodila borbe protiv Japoda. Apijanjasno govori da su u tom razdoblju

51 "ilapidskogrđvni i Timđvato jestVenetiju,jer jeJaptdijadioVenetije, nazvanpo japidskom

gradu; Salustije; "ušavši u prvu Japidiju". Njezina rijeka je Timav. Odakle neki pogreino

čitaju "lapiSkog', kad jeJapigija Apulija?" (prev. J. Marohnić i B,Olujić).

52 "U IUrik jeposlanGaj Koskonijeurangukonzula. Pokoriojevelik dio Dalmacije,osvojio

Salonui dovršivši rat nakondvijegodinevratiose u Rim".

53 "TitaLabijenapozvaoje k sebi, apetnaestu legiju, kojaje snjimzimovala, poslaou Galiju

Togatu da ititi kolonije rimskih gradana,da se uslijed upadabarbara nedogodi neprilika

sličnaonoj kojaseprethodne godine dogodilaTergestinima,koji bijahuzacečcm iznenadnim

razbojstvominavalomIlira- (prev.J. Marohnić i B,Olujić).

H3

Povijest Japoda. Pristup

Japodi dva puta otjerali rimske vojske. Patsch, prema torne, pretpostavljadajeovatimskapostrojbanasvompohodudoživjeiaporaz (PATSCH 1896: 126)

SukobisRimtjanitnatabiijeieniuiitemrnimvreiima

Oktavijanov pohod protiv Japoda



timska postrojba na svom pohodudoživjeiaporaz (PATSCH 1896: 126). TijekomČitavog 2. i prve polovice 1. stoljeća prije Krista japodske su se

zajednice odupiralepokušajima Rima da uspostavi trajnu i čvrstu kontrolu nadnjihovimpodručjima. Sve zajednice u ovomotporu nisu uspijevale najednaknačin.Takoje japodski prostorzapadno i južno od masivaVelikei Male Kapelevjerojatno biojače izložen rimskom vojnomi političkom utjecaju.

Unatoč činjenici jaČe rimske prisutnosti na jugu japodskog prostora itsu zajednice, kao uostalom i čitav japodski narod, konačno pokoreni tekOktavijanovimpohodom 35. godine prijeKrista. Tek su tomkonačnom po-bjedom Rimljani uklopili jedinstveni japodski etničld kompleks u vlastiti pro-vincijalni sustav.

Dion Kasije donosi vijest da su Japodi zajedno sa Salasima, Tauriskima iLiburnimaplaćali danakRimljanima(Cass.Dio49, 34, 2). Rimske suoperađjeipak urodile prisiljavanjem Japoda naplaćanjedanka. Patsch jetoČno zaključioda taj Dionov podatak moramo uzeti s velikim oprezom, a i samo postojanje japodskog danka Rimljanima, ukoliko prihvatimo ovuDionovu vijest, vjerojatno je biio vezano samo zajeđan dio japodskogetničkog kompleksa (PATSCH

1896: 126),54

Vrijemena koje se ta vijest odnost također nijeodređeno. Sigurno je jedi-no da je to prije Oktavijanovog pohoda 35. godine prije Krista (ZANINOVIĆ

1986: 61). Ipak, svi su spomenuti narodi, posebno Salasi i Japodi, pružili otporOktavijanu i tridesetih godina prijeKristazadavali Rimljanima dostapoteško-ća. Obvezaplaćanjadanka mogla se odnositi i samo na jedno kraće razdoblje,ovisnoo trenutnom odnosusnaga.

54 Premdaje i taj dio japodskogccničkogkompleksa koji jemoždabioprisiljenplaćati danak,

ubrzoje tuobvezu premaRimljanimaprestaoizvrsavati.Okfavijan je 35. godineprijeKrisia

krenuoupohodnasvejapode.

84

Oktavijanov pohod protiv Japoda

O Oktavijanovim pohodima naIlirik pripovljedaodređeni broj pisaca, kao naprimjer Apijan, Dion Kasije, Strabon, Veiej Paterkul, Svetonije, Fior i Orozije(App. IUyr. 16-21; Cass.Dio49, 34-38; 49, 43; 50, 28, 4; 51, 21, 5;Strab. IV, 6,10;VI I , 5> 2-5; Tit. Liv. epit. C XXX I -C XXX I I ; Vell. Pat. 2, 78, 2;Suet.Aug.

20, 2;Flor. 2, 23; Oroz. Hist. 6, 19, 3). O ratovanju prorivJapoda tijekom istogpohoda,od starih pisacanajvišenam obavijesti dajuApijan i Dion Kasije, obo- jica u svojim povijestima nagrčkomjeziku.

O tome koji su zapravo bili Oktavijanovi ciljevi, motivi i krajnja ostva-renja u ovom pohodu, postoje u historiografiji različitih mišljenja. U vrijemepohodau rimskoj jedržavi, kao uostalom i tijekomčitaveprve polovice 1. sto-IjećaprijeKrista, vladalo stanjegrađanskog ratai gotovo stalnih borbi među-sobnosuprostavljenih političkih grupacija. Jedno od mnogih poprišta sukobabio je i Ilirik. Za drugog trijumvirata u jesen 40. godine prijeKrista, trijum-viri su se u Brundiziju, prilikom podjeleČkave rimske države, dogovorili daOktavijanu pripadne zapad, Antoniju istok, a Lepidu Afrika. Oktavijan (C.

lulius Octavianus; 63. prijeKrista—

14. poslijeKrista),Cezarov posinak i unuknjegovesestre, prema nekim semišljenjimakanio osigurati odmogućih upadaMarka Antonijau Ilirik i utvrđiti tako sebi dodijeljeno područje do makedon-ske granice (MIRKOVIĆ 1968: 113). Nema doista sumnje da Oktavijanov po-hod treba promatrati u kontekstu tadašnjih zbivanja u Čitavoj rimskoj državi,Antički pisci Dion Kasije i Velej Paterkul govore da je spomenutim pohodomželio uvježbavati i pripremati svoje legije i uzdržavati ih na tuđi račun, a neda borave u Italiji (Veli. Pat. II, 78, 2; Cass. Dio49, 35-38). Naime, boravakOktavijanovihlegijau Italiji mogao je izazvati neprijateljsko raspoloženje premanjemu na samom kalskom tlu te tako ugrozki njegove izglede u nadmetanjusAntonijem. S drugepak straneuobičajena rimskapriča o uvježbavanju tru-pa i prezimljavanju na neprijateljskom teritoriju možda ne otkriva prave mo-

tive pohoda. Vojni su pohodi remelj ekspanzije rimskog imperija (ali i jedanod "osigurača" mehanizama socijalne ravnoteže) i donose svima korist. Onajkoji ih pokreće zapravo i ne treba izmišijati posebna opravdanja (osim moždapravnih ili iđeoloških motiva - "pravedni rat", kažnjavanje izdajnika ilislično).Održavanje bojne spremnosti također je potpuno opravdano i logično za gotovosva razdoblja, a posebno kada se uzme u obzirpredstojeći sukob sAntonijem.

85


Treći pak pisac, Apijan, kao uzrok pohoda spominje motiv osiguranjaod dačke opasnosti vjerojatno Oktavijanov izgovor (App Illyr 22) Nakon

SukobisRimtjanimazabiljeteniuliterarnimvretima

Dion jekoristioviŠe izvora,među njima i onekoji nisunaroČitopovoljno pi-salioOktavijanuinjegovupohodu*6 Jedanodtakvih izvoramogaojeprimjerice



od dačke opasnosti, vjerojatno Oktavijanov izgovor (App. Illyr.22). NakonBurebistine smrti iraspadadačke države, pohodnaDačane planiran jošuvri-

jemeCezara, nije biovišebio aktualan (ŠAŠEL-KOS 1986: 135).55 Istovremeno,sličnokao CezarupohodnaGaliju, OktavijanujepohodnaIHrik trebao poslu-žiti ida sedokaže kao dobarvojskovođa te tako ojaČasvojupoziciju uborbizavlast uRimu. U tom jepokušaju računao ina faktor iznenađenja kod zajednicakoje je imao namjeru pokoriti.

Svakako najvažnije epizode Oktavijanova ratovanja uIliriku jesu pokora-vanjeJapoda, opsadaSegestike(Sisak) teratovanje protiv Delmata, uspješnookončano 33.godine prijeKrista. Pohodomsu Rimljani definitivno uklonili japodsku opasnost te Segestiku pretvorih u polaznu bazu za daljnja osvajanja uPanoniji. Ipak, dokonačnog ćepokoravanjaIiirikatrebati joštridesetak godinastalnog ratovanja, sve do završetka Batonovog rata, 9.godine poslije Krista.ZnačenjeOktavijanovogpohođakrije seiučinjenici Što upravo njemu duguje-mo najvišepodatakaoJapodima uantičkim literarnim vrelima.

Apijanovodjeloorimskojpovijestijedan jeod najvažnijih i najiscrpnijihpovije-snih izvorazapoznavanjeOktavijanovihvojnihakcijau Iliriku, od35.do33.godineprijeKrista, usklopukojihsuporaženi ipokoreniJapodi. Iako seuobičajeno nazivarimskompoviješću, naslov je djela zapravoToM.atKo: (flpćtvuaTa) ili "Rtmskadjehf,

gestae. Ilirimajeposvećena IX . knjigaovogveiikogdjela:sI>Aupuca(jrpavuaia) ili"I lirskadjeta"\ Y\ 'lttupiicri (|Jt|iXo£), "I lirskaknjiga". OvdjeApijandajeiscrpan ivrlodetaijan opis tijeka ratnih operađja, posebno proiiv Japoda.Grčki sepovjesničar,rođen krajem 1.stoljećaposlijeKristauAleksandriji,oslanjao gotovoiskljuČivo naizgubljene Oktavijanove memoare teOktavijanov izvještajSenatu (VIERECK 1905;

VIERECK , Roos 1962; WHITE 1982-1990(I-IV); COMBES-DOUNOUS, TORRENS

1994;USHER 1997:244-246;ŠAŠEL-KOS 2005:393).

O Oktavijanovom pokoravanju Japoda, osim Apijana, detaljno jepisao i

Dion Kasije, rodomizBitinije(Cass. Dio21, 49, 35-38; BOISSEVAIN 1955;2

DINDORF 1863; CARY 1969; FREYBURGER, RODDAZ 1994; ŠAŠEL-KOS 1986).

Između ostalihvisokihdužnosti, Dion Kasijeje od222.do226.godine obna-

šao dužnost vladareva legatau Dalmaciji, odakle jeotišao uGornju Panonijugdjeje kao namjesnik ostao đvije godine. Car Aleksandar Sever ga je 229.go-dine odlikovao konzulatom,koji jedijelio sa samim carem. Kao visoki rimskidužnosnikvrlo dobroje poznavad prilike u liiriku.

55 DoduSe nekih je vojnih akcija na tom prostoru ipak biEo. Upravitelj Makedonije MarkoLi-cinije Kras poduzeo je 29.-28. godineprijeKrista vojni pohod koji jerezultiraouklapanjemgrčkih gradovana crnomorskoj obaJi (Dobrogia, Dobrudža) u zonu rimskevlasti (Cass.DioII, 23-26; SUCEVEANU 1997: 56).

86

sali o Oktavijanuinjegovupohodu. 6 Jedan od takvih izvoramogao je primjericebiti iKremucije Kord (Cremuttus Cordus)r za kojeg samDion tvrdi da jebiopro-gonjen uTiberijevovrijemezbogsvog prorepublikanskog povijesnog djela(Cass.

Dio57, 24, 2-4;CICHORIUS 1901: 1703-1704;ŠAŠEL-KOS 1986: 120, 144).

Dion pišeda su se Salasi, Tauriski, Liburni i Japodi odrekli skupnogplaća-nja danka Rimljanima i iskorlsciliOktavijanovuodsutnost te napadali susjednapodručja (Cass.Dio49,34,2).Oktavijanje pokoravanje drugih naroda povjerio

svojim legatima, dok je sam krenuo protiv Japoda. Dion razlikuje tri skupine Japoda, onekoji stanuju s ovestraneplanina, nedaleko od mora, zatim onekojisu stanovali navrhovimaionekoji stanovali s drugestraneplanina.U literaturisečesto zanemaruje ova druga skupina Japoda (onihkoji stanuju na vrhuncimaplanina).

Apijan počinje svoju pripovijest oOktavijanovompohodu na Japode nakonštoje nabrojao narode koje jeOktavijanprethodnopokorio (App. Illyr. 16). Nakonštojelikvidirao gusaresKorčuleiMljeta teLiburnima, koji su također gusarili,oduzeo brodove, krenuo jeprvo na Japodekoji su, kako toApijan navodi, sta-novali unutar Alpa. ApijanoveAtpemožemo poistovjetitisplaninskim lancimaVelikeiMaleKapele,kojesu i antički piscipromatraltkaoprodužetakAlpa. Objepodjele,Apijanovana Japode "unutarAlpa" i one prekoalpske, teDionova, na onekoji nastavaju prostor s "ove"strane(gledano s mora, iz rimske perspektive), onenavrhovima inaposljetku one s drugestranegora, odnose seizričito na vrijemeOktavijanovog pohodate na razdoblje kojemu neposređnoprethodi.Otvorenimostajepitanje jeli ovakva podjela postojala i ranije.Budući da jeovapodjela rezul-rat pogleda izvana, iz rimske perspektive, pitanje je također iu kojoj ona mjeriodražavastvarne razlikemeđu japođskim područjima.

Osim Diona iApijana, niti jedan drugi izvor ne govori ni okakvoj unu-trašnjoj podjeii naroda Japoda. Štoviše, kasniji epigrafski idrugi Uterarni izvo-ri ukazuju na kompaktnost japodskogetničkog teritorija. Stoga sam mišljenjada ovu podjelu na Japode unutar pianina ionekoji su živjeli sdruge strane"Alpa" treba promatrati jedino ukontekstu uktiČkih \ strateških okolnosti

Oktavijanova pohoda, u kojem se ona jedino ispominje, To naravno ne isklju-čujepostojanje regionalnih iplemenskih razlikaipodjela.

Štose Oktavijanova puta uunutrašnjost tiče, udosadašnjoj je literaturi pre-vladavalo mišljenjedanačin nakoji Apijan izlaže ispominje pokorene narode,

56 Dion i Velej Paterkul, nebašlaskavozaOktavijana,govoreda ježeliouvjeibavaii i priprematisvojelegijei uzdriavati ih na tudi raiun,umjestodaboraveuItaliji (Cass,Dio49,35-38; VeiiPđt II,78, 2).

87



PovijestJttpoda. Pristup

Na temeljuvrloograničenogopsega dosadasnjiharheološkihistraživanja, nemožemo niti potvrditi niri osporiti tezu o eventualnim borbamapod Arupijem

SukobisRimtjanimazabiljeieniuiiterarnimvrelima

se suprotstavljali Rimljanima,kriju mnogesličnosti,&3 Za Rimljaneječitavvi- jenacplaninakoji se kao kruna nadvija nadApeninskim poluotokom izgledao



tijekomOktavijanovogpohoda(BAKARIĆ 1999:7-19; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1974:74-79; 1975: 169471; 1975a: 99-100; SARIĆ 1980: 115-123; DRECHSLER-BIŽIĆ

1973; LJUBIĆ 1889: 150-151). Za sada, na temelju dostupnih literarnih i arhe-oioških vrela, moramo pretpostaviti da( ako jeborbi ibilo, one vjerojatno nisubilejačeg intenziteta.

Nakon štojerclacivno lako pokorio "Japode unutar Alpa" Oktavijan seokrenuoprema Japodimakoji suživjeli "prekoAlpa" Apijan ove Japode navodimeđu narodima koji suOktavijanu zadavali najviše problema. Dakle, međuSalasima, Segešćanima, Delmatima, DezitijatimaiPanonima(App. lllyr. 17).Za razliku odjužnih Japodakoji su tijekomkraćih razdobljamožda ibilipodrimskom vlašću, Japode koji sunastavali prostor sjeverno od Velike i MaleKapele, Rimljani nisu nikada uspjeli pokoriti.

U ovomsu poglavljuApijanovadjela Salasi, koji su obitavali u alpskim pro-storimadanašnjesjeverne I talije (oko Aoste) i ugroiavali puteve premaGaliji,spomenutiu kontekstu pokoravanjaiiirskih naroda (App. Illyr. 17). Površniji ćečitatelj pomisliti da su Salasi neposredni susjedi Japoda.61 PremamišljenjuM .Šašel-Kos,Apijan jepripovijest opohodu protiv Salasa integrirao u svoje djelo

jer su Oktavijanovi vojskovođe pohodevodili istovremenosnjegovimpoho-

dima naIlirik te ih(vjerojatno) opisuju iAugustovi Commentarii(ŠAŠEL-KOS

2005: 421-422).62 Tako bi Oktavijani njihove akcije mogao prikazati kao pri-mjer vlastitogširokog strateškog promišljanjaratnih operacija. U geostrateškomseznačaju japodskog prostoraionogkoji jepripadao Salasima, za kojeApijankažeda sudržali planinske prolaze i prijevoje,naplaćivali prohodarinui uporno

61 Prema nekimmtsljenjima, zapravoniti nije jasnokoliko je Apijan biosvjestanpravogsmje-

štanja Salasa (COPPOLA 1999: 199-200, bilj. 26)- Ipak,Apijan pišeda sužtvjeli dalekoodPanonaca pokazujući da je ipak (barem okvirno)svjestannjihovog smjestaja(App. IUyr. 17).

Strabonpak izričito Salasestavljaukontekstzapadnih Alpa{Strab. IV,6, 7: IV,6, 11).62 ProtivSalasaje,prema Apijanu, isprvaracovaorimski vojskovoda Veter(C.AntistiusVetus).

Salasi su se predali zbognedostatkasoli. Ubrzo nakonnjegovaodlaska Salasi suseponovopobunili. Tada jeprotivnjih poslan Oktavijanov legatMesala Korvin {M. ValeriusMessallaCorvt'nus),opjevanuveć spomenutom panegiriku {u kojem se pak nespominje pobjedanadSalasima).Taj ih jevojskovođa uspio pokorki gladu{App. ltlyr. 17).Tose dogodilovjerojatno

34, ili 33. godineprijeKrista.Konaćno ih je 25. g.prijeKrista pokorio Augustov legatAuloTerencije Varon Murena{A. TerentiusVarroMurena), konzul23.godineprijeKrista(GRASSL

2001: 1245-1246;SAŠEL-KOS 2005:421). Ovu pobjedu Apijannijespomenuo usvojojŽlir-skojknjizi. Coppolapretpostavljada Oktavijanovi memoari (znači injegovoizvjesćeSenaru)

ne spominju pobjednika nad Salasima jer jebio blizak rođak jednog odurotntka protiv

Augusta, 23. godineprijcKrista, Varona Murene (COPPOLA 1999: 197-199).

90

j p j j p p gkao jedinstven prostor,strateški izuzetnovažan, anastanjen narodimakoji sustalna opasnost iprijetnjarimskim interesima. Japodi su doOktavijanovogpo-hodabili suvereni gospodari prijevoja i prolaza upianinskimpodručjima Okre,MaleiVelikeKapeleteVelebita, a timeivelika smetnjarimskomuspostavljanjučvršćekontroleučitavom Iliriku.

Oktavijan jedoskorapočeo prelaziti opasan planinski put prekoVelikei

MaleKapele.

Japodisu

Rimljanimaorežavali

ionakoteško

napredovanje pokamenitom i strmom putu,obarajući stabla. Iz Šumagdjesu senalazili japodskizbjegovi Rimljanimajestalno prijetila opasnost. Jedan sedio rimske vojskekretao vrhovima, bočno od glavnine, sprečavajući tako zasjedeuklancima.Glavnina jevojske išla dolinama, krčeći ispredsebeŠumu kojajegusto po-krivalajapodsko područje. Apijan daljeuistomodlomku pripovijeda kakojeOktavijan osvojioTerpon (TEpntovoi;), koji kao iostalavećajapodskasredišta,nazivagradom(poiis;App. lllyr.18), Njegovi sustanovnici izbjegli,anapuštenonaseljeOktavijan jepoŠtedio.

63 Lijep izraz "prohodarina" posudio sam izStarćevićeva prijevodaApijanovog djela(STARČEVIČ1863: 171). Apijan govori da suseSalasipredali zbognedostatkasolLkoju suobilatokoristili,aMesala Korvin ihje iznuriogladu (App-Utyr. 17).Sol je neophodna svimstočarima, patako

i uovom slučaju Japodima iSalasima, Prijevoji iputevi kojekontroliraju Japodi mogli suvoditi upravoprcmamjestima gdjesunajlakiemogli doći do soli (obala).

91

Povijest Japoda.

Pad Metula

SukobisRimijanimazabiijezeniuliterarnimvreiima

ABICHT 1875: 121-123).Oktavijanu, aliisto tako ranije i Cezaru, AleksandarVeliki jeslužio kao mode! iuzor. Mnogi suOktavijanovipothvati i potezi bili



Pad Metula

Pripovijest o opsadi Metulavažan je dio iscrpnogApijanovaizlaganja o Oktavi- janovim pohodima naIlirik35-do33-godine prijeKrista{WILKES 1969:46-77;

ZANINOVIĆJ 1986: 59-67; ŠAŠEL-KOS 1999: 255-264; 2005: 430-437; OLTJJIĆ

2000: 59-64; 2003: 27-47)- Budući da jeApijan koristio gotovo isključivo

Oktavijanovoizvješćeimemoare, znači da je iOktavijan dostapainjepokloniouptavo ovim događanjima, Ime ovog japodskog naseljanalazimo jedino kodantičkih pisacaApijana, DionaKasijaiStrabona [App. Illyr.19-21;Cass.Dio21,

49, 35;Strab. IV, 6, 30;VII, 5,4). Dion zaMetul upotrebljava samo formulaci- ju največe naselje(Cass. Dio21, 49, 35).Strabon spominjeMetul kadanabraja japodskanaselja,u istomoblikukaoApijan iDionKasije(Strab. IV, 6, 10;VII,5, l).64 Japodska zajednica (pleme?), kojoj jeMetul biosredište, u izvorimajenazvana METOUÔI Metuloi (App. Illyr.19-21). Posebno treba naglasiti da se, ukasnijim se itinerarijima igeografskim djelimaMetul uopće ne spominje.

Apijanov je opisdramatičan vrhunac pripovijesti oOktavijanovom ratus Japodima. On namunastavku pripovijedanja donosi vrlo detaljan opisopsade

Metula, koristeći iscrpne Oktavijanoveizvještaje. Branitelji su uspješno odoli- jevali rimskim napadima. Da bi spriječio rasulo u svojim redovima, Oktavijan je uzeo štit i pojurio opsađnim mostom prema bedemu. Uprvi su gamahslijedili samo zapovjednici Agripai Hijeron>tjelohraniteSji Lut (Lutus) iVolaJtek nekolicinaštitonoša. Oktavijan je bio ranjen u desnu noguiobje ruke, kadase srušio opsadni most pod težinom vojnikakoji suzavojskovođom pojuriliprema bedemu (App.Illyr. 20).65 Spriječio je panikupojavivši se odmah nakontoga ipokazavši vojnicima da je živ(App. Illyr.20;Flor. 2. 23;Suet.Aug.20, 2).Prema nekim bi mišljenjima imeHijeron (u grčkorn izvorniku 'lćpcav) zapravobilo iskvareno latinsko imeTiberiusCtaudiusNerota radilo bi se o Tiberijevomocu.66 ImenaLutusi Volaszasadanemožemo identificirati.

Wilkes jeukazao napodudarnost ovog Oktavijanovog opisa, sačuvanogkod Apijana i herojske epizode izratnih pustolovina AleksandraVelikogti- jekomopsade tvrđave Malijaca udolini Inda, kada je i Aleksandar, samosnekolicinom prijatelja poveo napad (Arr.Anab. VI ,9; WILKES 1969: 51-52;

64 Jedina jerazlika unaglasku, Strabon i Dton Kasije donose oblik METOIAOV, aApijanMETO0XOV.

65 SvetonijepiiSeda je bio ranjen u bcdro i objeruke(Suet.Aug. 20, 2),

66 Vidjeti sostalom literaturom u:SAŠEL-KOS2005:435, bilj,213

92

Veliki jeslužio kao mode! iuzor. Mnogi su Oktavijanovi pothvati i potezi biliupravo motivirani podvizima makedonskog kralja. Ranjavanjepod Metuiomse moglo doista i dogoditi, aOktavijan ga je usvom izvještaju dotjerao dapodsjeti na Aleksandra. Ova podudarnost, takoder> ukazuje natanku iinijukoja dijeli povijesnu stvarnost odpolitičke propagande, već stvorenih narativ-nih modelai Iiterarne fikcije. Oktavijan je s namjeromistakao iukrasio vlastitiprimjer junaštva, aApijan to preuzimai kao lijepo literarno mjesto. Svojimje

poticajnim člankom osličnosti Apijanova opisa OktavijanoveopsadePeruzije(Perus&2-Perugia) i Cezarova opisaopsadeAlezije,MartaSordi otvoriiaproblemodnosa iiterarne fikđje, poliriČke propagande i historijske stvarnosti udjelimaantičkih pisaca (SORDI 1986: 173-183). Ovom radumožemo priključiti i jednometodološki vrlo zanimljivopromišljanjeApijanovepercepđjebarbarskog svi-

jeta (GĆMEZ ESPELOSIN 1993: 105-124). Pohod na Ilirik Oktavijanujetrebaoda izgradi imidž velikog i hrabrogvojskovođe, sličnog Cezaru ili Aleksandru(COPPOLA 1999: 195-209). U njegovim se vojnimi političkim potezima,jasnoprovlače i naziru sjenovite prikaze Aleksandra i Cezara. Snavedenim se lijeposlaže ikratak Florovopis krvavog Oktavijana:"Kadje potom vojska krenula zanjim, amost se, raskliman mnoštvom, srušio, izranjen po rukama i nogama,zbogkrvi još pristaliji, azbogsameopasnosti jošuzvišeniji" (Ftor. Epit.2.23;FLOR 2005: 235).Flor ne spominjeizričito da se radt o osvojenju Metula, ali onodgovara upravo ovoj epizodi pohoda.

Suočeni supornim rimskim napadima, Japodi su poslaliglasnikei pedesettalaca, te su seobvezali Oktavijanu daćeprimiti naviši đio Metula rimskevojnike, aoni sami zadržati niži. Kadasu rirnski vojnici ušli i zatražili predajuoružja, japodski suratnici zatvorili žene i djecu uvijećnicu (pouÊUTfipLOv),

te napali Rimljane, koji su sesadanalazili navišem dijeiu naselja. Nakon ne-uspješnih napadazapalili su vijećnicu, amnoge sužene ubijale prvo djecupasebe>da ne bi pali Rimljanimaživi u ruke, dokje čitava "rnladost" Metula (rat-nici) izginula u boju, a plamen je progutao onekoji subjli nesposobni za borbu.Apijan govori daječitav grad, ftohic,, biosrušen, tako da nije ostalo nikakvog

tragatedajeprije rušenja bionajvećimgradomuokolici. Uplašen sudbinomMetula, ostatak Japoda se takoder predao (App. lllyr. 21).

Dion sažeto pripovijeda o opsadi i padu Metula,također spominjući dajeOktavijan ranjen. Daljepričada su Japodi> pod izgovorom dažele pregovarati,namamili jednu rimsku četu utvrđavu i pobili sve vojnike. Zatim suspalilisvoje kuće pobili svoje žene i đjecu tenaposlijetku i sami sebi oduzeli život.Oktavijanu uruke nijedošao nitko živ(Cass.Dio49, 35-38).

93



Povijest Japoda.Priststp

barbarskenarode bio veliko iznenađenje.TijekApijanovog i Dionovog pripovi- jedanjakao da ima postepenu uzlaznu putanju, s vrhuncem u osvojenju Metula

i Si ij t k ij k j D l t K k j h d d i t k

SukobisRimijanimazabiljeicniuiiterarnimvrclima

bitan elemenat percepcije barbarskog svijeta(G6MEZ ESPELOS(N 1993: 115). Utakavse koncept dobro uklapa i spomenuti panegirik Oktavijanovom vojskovo-đi M k V l ij M li i i j ik Tib l Pj ik



i Siscije, tekasnijeupokorenju Delmata.Kako je pohod odmicao, tako se po-većavao iotpor. Naravno,pojedinačni otpor pojedinih zajednica tenedostatakkoordinacije možesetumačiti ieventualnim razmiricama, neslogom ili preve-iikomvjerom usvojesnage.Međutim, bijeg iodustajanjeod borbe Arupina iAvenđanamedu ovostranim, te Terponjanameđuonostranim Japodima, možesetumaČiti ipotpunimiznenađenjeminepripremljenošću zaborbu.Apijanova

je pripovijest o podvrgavanjuArupinaza to najbolja potvrda.

Vijesti o tijeku jednog pohoda, makar bile i iscrpne, premda naravnonisu uvijek ipotpuno pouzdane, ne mogubiti izvorom zaizvlačenje zaključa-ka o političkim odnosimameđu pojedinim japodskim zajednicama. SudbinaMetulai stacioniranje rimskih trupa u Sisciji svakako jebilajasnaporuka iznakDelmatima zazajedničkoorganiziranje otpora Rimijanima.

Apijanova jepričaoopsadi Metula jedno od najzanimljivijih i najljepsihmjestau njegovom pripovijedanju. Slika o barbarima, pa tako i o Japodima, kodApijana odgovarapredodžbamakoje su i inačeprisutne ugrčkoj irimskoj etno-grafskoj tradiciji (KRIZMAN 1979: 191). U antičkimpisanim izvorima percepcijabarbarskogsvijetaoscilira odpotcjenjivačkog odnosa do ponekad sasvim nekri-tičnog idealiziranja. Ovu je dvojnu sliku barbarskogsvijetauantičkoj percepciji

B, Kuntić-Makvić lijepo oslikala primjerom histarskog kraljaEpulona (KUNTIĆ-

MAKVIĆ 1997: 169-175).Problem percepcije barbarskogsvijetavidimo, primje-rice, u odnosu TitaLivijapremaHistrima injihovu kolektivnom samoubojstvu177. godine prije Kristakad jepao Nezakcij.Govoreći onjihovu kralju i nje-govom samoubojstvu usuočenju s porazom, Tit Livijenapušta potcjenjivački iposprdan izrazregulusi Epulonanaziva kraljem(Tit. Liv.41, 11),

Poziiivnavizija barbarskog svijetaponekad nalikuje idealu koji civilizira-nom svijetu njegovih suvremenika može služiti samo kao pozitivan primjer.

Tako sujapodski branitelji, koji dobrovoljno odlazeusmrt radije negodasepokore Rirnljanima, mogii vrlo dobroposlužiti kao općeniti primjer junašcva,Samoubojstvo branitelja Metula nije jedini primjer zabilježen uantičkim li-

terarnim vrelima. Opiseslične ovom nalaztmo i kod drugih antičkih pisaca,gotovo uvijek ukontekstu sukoba urbanecivilizacije i "barbara" (ŠAŠEL-KOS

2005: 436),Među njima su i primjeri histarskog Nezakcija (177.godina prijeKrista) i delmatskeArdube(9.godine poslijeKrista, tijekom Batonovograta;Cass.DwXLI , 56>15>2-3). U obaslučajaodabrana je smrt umjesto sužanjstva.Zajedno s ostalim barbarima, Japodi se pojavljuju kaožrtvekojezaslužujudiv-Ijenje.Naviše semjestauApijanovu pripovijedanju, avrlo često i udjelimadrugih antičkih pisaca, mit odobrom i plemenitom divljaku pojavljuje kao

96

đi Marku Valeriju Mesali pripisan pjesnikuTibulu (III,1, 106-117). Pjesniksdivljenjem uspoređujestarog arupinskog konjanika sNestorom.On (Domator

ili "konjokrota", svejedno) koji nikada neprijatelju nije okretao leđamoraojeprihvatiti rimski lanacoko svojeg (slobodnog) vrata, suočen s porazom protivrimske vojske pod Mesalinim vodstvom.

Tako su po prvi puta i sjeverni Japodi privedeni rimskoj vlasti (App. Iiiyr.

21). Jedino su se34. godine prije Krista, nakon štojeOktavijan otišao, po-bunili japodski Pozeni (App. Iilyr.21), Nažalost, osim Apijanovog spomenaovog japodskog imena, neraspolažemo niti jednim drugim podatkom. Zatoće problem Pozenazasadaostati nerijesen. Marko Helvije> poslan upravosazadatkomgušenjaove pobune, nakon uspješnog je pohodavođedao pogubiti>a ostatak pretvorio urobove. Ne znamo točan identitet spomenutog MarkaHelvija, moguća je i povezanost ovog imenaspjesnikom Markom HelvijemCinnom. Mayer jepomišljao da seime Pozenamožda odnosilo naJapodeudolini Une(MAVER 1957: 278).M.Šašel-Kosje pretpostavila da su Pozeni vje-rojatno bili susjedi Metuljana (ŠAŠEL-KOS 2005: 437).Uobaslučaja radisesamo o prerpostavkama,

Nakon Japoda Oktavijan jeosvojio i Segestiku. Nakon žestokog otpora

osvojio jeitaj grad u kojem je ostavio FufijaGemina. Segešćani su se nakratkopobunili, te je Fufije Gemin bio nakratko protjeran izgrada. Fufije Geminsenakon nekoliko vojnihuspjehaponovo vratiougrad (Cass. Dio49> 35-38).

Neposredna posljedica Oktavijanovog pohoda potpuno je pokorenje Japoda> ali i dijela Panona.Pohodje bitno smanjio borbenu spremnost Delmata

i nagovijestio njihovkonačni pad. Ipak, Oktavijanovi pohodinaIlirik od35-do 33.godine prijeKristanisu potpuno ugušili otpore pojedinih naroda, nitisu rezultirali trenutnim formiranjem rimske provincije. Rimljanima će trebatitridesetakgodina ratnih operacija iugušenje Batonovog ustanka da bi konačnouredili stanjenaovimprostorimatezapoČeli s mirnimi sustavnim izgrađiva-njem vlastitog provincijalnogsustava.

Oktavijan jetrijumf slavio 29. godine prije Krista, zajedno segipatskimtrijumfom i trijumfom nakon bitke kodAkcija. Dion govori dajeprvi danOktavijan slavio trijumf nad Panonima, Delmatima, Japodijom i susjednimnarodima>Keltima(=Germanima) inekim Galima(Cass.Dio51,21>5).Međuetnonimima posebno seističespomen zemlje:Japodije{'Iaitu5ict). Mislimda seovdje ne radi o pukoj nepreciznosti, previdu iligrešci. Japodija je ovdje oznace-na kao cjelina, veliki prostorkoji je upravo Oktavijan uspio podvrgnuti rimskojvlasti. U Čast ovog trijumfa podignutjeslavoluk naForumu(COARELLI 1992:

97


258-270). Na slavoluku su sc nalazile i figuralnepredstavepokorenih naroda.Za lik koji se nalazio na lijevoj strani (ratnik skoničnom kacigom i lukomu

d j đ)F C lii t t lj d dil D l t 1992

SukobisRimljanimazabilježeni uUterarnimvrelima



desnoj ruđ) F. Coarelii pretpostavlja da se radilo o Delmatu (COARELLI 1992:264-265). Prihvaćajuči njegovo mišljenje, smatram da se u svakomslučaju radio simboličnoj predstavi poraženog Panonca, Delmata ili Japoda (narodi nadkojimaje stavio trijumf)- Međutim, stav da se radi baš o delmatskom ratnikuostavljam daljimistraživanjima i promišljanjima. Moždase radi ostilizaciji kojaujedinjujerazličiteosobine spomenutih naroda.70

RekonstrukcijaAugustovogslavolukauRimu(prema: COARELLI 1992:265,sl. 62)

70 Ova je predstavaporaženih barbaradioonogdoživljaja barbarskogsvijetao kojemjeranije

biloriječi, Dakle, unjojsusadržani ipojedinačni, individualizirani elementi pomijesanisazajedničkim, univerzalnijim osobinama.Kadaseradi ospomeniku koji podsjeća napobjedu

nad svim ovimnarodima,u jednomse Jiku možda ujedinjujerimski doživijaj medusobno

sliČnih (Rimijanima, naravno) naroda.

98

NovacsprikazomAugustovogslavoluka(prcma: COARELU 1992:263, sL 60)

U mjestuGeyre,ujugozapadnoj Turskoj,na prostoruantičkoggrada > rtJ / > w,arheolozi su 1979- godinepronašli Afroditin hram (ERIM 2000). Pretpostavljase da jeovaj hramski kompleks bio prvotnoposvećen božici Afroditi, akasnijei kultu deificiranog Oktavijana,sadaAugusta (grč. lefktaToc, il i lat.Augustus;

lefktaTEtov, Sebasteion). Hram je, izmedu ostalog bioukrašen skulpturamauvisokom reljefu koje su prikazivale nekeod naroda koje je pokorio Oktavijan.Ukupno je bilo šesnaest skulpturalnih prikaza naroda, a na postoljima su bila

urezana njihova imena. Među Egipćanima, Andizetima, Arapima(?)> Besima,Bosporanima, Dačanima, Dardancima, Judejcima, Kalajcima, Pirustima,Retima, Trunpelinima,Krećanima, CipranimaiSicilijcima, najednojod bazauklesano je ime naroda Japoda (SMITH 1988:pL VIII,4). SaČuvani ostaci poka-zuju da se radilo osimboličnimpersonifikacijama poraženih naroda. Figuralniprikaz naroda Japoda (uvisokomreljefu) nije sačuvan (SMITH 1988: 51-77;BALEN-LETUNIĆ 2004: 214-215). Zato kao ilustraciju ovdje donosim rekon-strukcijučitavogprikaza naroda Pirusta(sjevernaAlbanija).

99

Povijett/apfltia. fristup SukobisRimljammazabiijezeniuliterarnimvreiima



Rckonstrukcijačitavogprikaza ctnijePirusta.Postoljeivisokireljef (prcma:SMITH 1988:54,si3)

100





L judi svjesno i nesvjesno u prostor upisuju tragove svojeg postojanja. Umanjoj ilivećoj mjeri, svojomprisutnošću i trajanjem, oni mijenjaju oko-lišu kojemžive.

Jedan odnajvažnijih elemenatau emohistorijskomistraživanju jest istraži-vanjeprostora.Pritom ne mislim jedino na prostor kaoetnički teritorij Japoda,Mislim i na krajolik, okoliš u kojem se ljudi rađaju, žive>umiru. Okoliš kojiutječe na njihoveživote, kao što i oni utječu na prostor u kojemžive, Prostor jeartefakt, on je objekt djelovanja i podložan je stalnoj promjeni. On je i subjektstalneinterakcije sčovjekom. Karakteristike prosrora, bilo da se radi o reljefu,vegetaciji, klimi, geopolitičkom ili geostrateškom položaju, bitno utjeČu načo-vjekove svakodnevne navike, način organiziranjaživota, ali i nanačin organi-ziranjadruštva. Naravno, ne pristajem ovdje uz geografski determinizam i nemislimda ječovjekov razvoj iskljuČivo uvjetovan geografskim okolišem. Radise doista o suodnosu, interakciji čovjeka s prostoromkoji gaokružuje. Totalniekohistorijski pristup u etnohistorijskimistraživanjimadoista nema alternative.

On podrazumijeva i cjelovit pristup krajoliku i njegovoj povijesti.U dosadašnjoj se literaturi izjednačavanjem "arheološke kulture" s određe-

nom etničkomskupinom teritorij uglavnomshvaćaokao nepromjenjiva kategorija, kruti okvir u kojem se razvijalaodređena etničkazajednica. Eventualne terito-rijalne promjenetumačene suvojnimosvajanjem ili ekspanzijom, što se tijekompovijesti povremeno dogadato. Naravno,vrlo jeteško, ponekad i nemoguće,pra-titi sve promjeneetničkih i teritorijalnih granica. Često sezanemaruje i mogud-nost da je odredeni prostor moglo dijeliti iviše različitih zajednica. Zanemarenesuvrločesto i zone interkulturalnogsusreta,miješanja, kontakta, ali i promjene usimbolici izražavanja identiteta, sobziromna prostor u kojem seživi.71

Jednostran i površan odnospovjesničara i arheologa prema fenomenu pro-

storautjecao je na dojam o teritorijima Japoda, Liburna, Histra i ostalih, kaozatvorenim, nepromjenjivimčinjenicama. Bio je to dojam utemeljen na do-slovnom tumačenju literarnih izvora. Tako se bespogovorno i bez promišlja-nja, usvaja antička percepcija odredenog prostora. Prema Wellsu>antički supisci rijetko posjedovali osjećaj zadruštvenc, gospodarske, kulturne i političke

71 Pontkad Ćeupravou zonama m i j r i an j j 1kontakta. naglasak n.. •imboličnom izraiavanju

vlastitogidcntitctabiti jači, \uyy u ndrrdrnom ircdllnjcm ctijelu istog cntitcta.

105

PovijrstJapoda. Pristup

promjene unutar naroda o kojima su pisali. Doživljavali su ih većinom kaosratične, nepromjenjive i pasivne cjeline (WELLS2001: 107). Ipak, antičku per-cepciju japodskog prostora nikako ne smijemo zanemariti Moramo je jedino

Japodskiprostor

O japodskom teri tori ju u vr emenuij i k j j



cepciju japodskog prostora nikako ne smijemo zanemariti. Moramo je jedinoistraživati s velikom dozom opreza. Ona je izuzetno važna, ali ne može bitiisključivi okvirnasegpromatranja krajolika.

Istraživanjem pokušavamo rekonstruirati i kako je prapovijesničovjek mo-gao percipirati prostor u kojemživk Suočeni smo naravno s brojnimteškoćamau ovomistraživanju. U prostoru se dakle krijuključevi razumijevanja japodskepovijesti. U ovomće poglavljubiti govora o teritoriju Japoda, obavijestima an-tičkih pisaca o japodskom prostoru te o osnovnimgeomorfološkim, vegetacij-skimi klimatskim osobinama japodskog prostora.

Čatrnja (iterna)nasjevernomVeUbitu. Svakaprikladnapukotinaustijeni

mogla jebiti iskorihenazaskupljanjevode(fbto:B. Otujić)

106

prije rimskog osvajanja

Danas ne možemo potpuno sigurno utvrditi točne granice teritorija koji sutijekom različitih razdoblja svog povijesnogtrajanja,nastavali Japodi. One suse, naravno, često mijenjaletijekompovijesđ. Materijalna kultura neodražava

uvijek potpuno sigurno određenu etničku situaciju, te zbog togagranicepoje-dinih etničkih grupacija u prapovijesti i antici nisu sigurne. Napograničnim jepodručjima vrlo često moglo dolaziti do preuzimanja materijalnih tekovinaod bližih ili daljih susjeda. Intenzivni akulturacijski procesi nisu se, naravno,dogadali jedino ugraničmmprostorima. Treba naglasiti da se granice, posebnograniceprotohistorijskih naroda, gotovoneprestano mijenjaju te predstavljajuvrlo dinamičnu realnost.

Ipak, osnovne obrise japodskog teritorijamožemo rekonstruirati na temeljusvjedoČanstava grčkih i rimskih pisaca tezahvaljujući rasprostranjenosti mate-rijalne kulturekarakterističnezaJapode. Granice japodskog prostora grubo semogu rekonstruirati i na temeljuonih tragova u prostoru koje su Japodi ostavili

kao svojevrsne identifikacijske oznake. Sjedne strane, radi se o svjesnom ozna-čavanju prostora, grobovima, vidljivim oznakama- Sdrugepak strane, radi seo onim tragovima koje su ostavljali sasvimnesvjesno i nenamjerno, abili surezultat njihovaspecifičnog gospodarenja prostorom: položaj naseljau odnosunapaŠnjake, biranjemjestazanaseije, položaj nekropola itd, Naovaj jenačinsvakako teško odreditigranicenjihovog prostora, ali ne i potpunonemogućc*

Naravno, puno je teže doprijeti do načina kako su Japodi sami doživlja-vali svoj prostor, posebno jer se radi o narodukoji nije poznavao pismo i nijeostavio pisanih tragova. Međutim, promatrajući raspored gradinskih naselja,komunikacije medu njima,pašnjake i polja, grobne humke i ravnenekropole,stražarnice i rorove za stoku,možemo zaključiti da su stanovnici ovog prostoratijekomželjeznog doba suvereni gospodari prostora.

Središnje japodskopodruČje svakako suLika i Ogulinsko-plaščanska udo-lina. Razvitak japodskematerijalnekulture tu možemo pratiti od kasnogbron-čanogdoba do rimskeokupađje. U središnje područjemogao bih, baremhipo-tetski, svrstati i Gorski kotar, kao ključnu prometnu poveznicu prema Belojkrajini, Notranjskoj, Hrvatskom primorju, Istri i konačno Italiji. Medutim,Gorski kotar arheološki je gotovo potpunoneistražen, pa tek ubudućnosti mo-žemo očekivati potvrdu ili negaciju ovogmišljenja. Zbog prometnevažnosti i

107

Povtftu l.tpoiiit. Pristup

pristupačnih ležišra željcznerude, ovaj jc prostor morao imati vrlovažnu uloguu povijesti Japoda i drugih susjednih naroda.

Sjevernu granicu japodskog teritorija Degrassi vidi na liniji od OkredoU T bi i t j kl ji t k ij k K t d j t k

Jttpodsltiprostor

Ovu etničku situaciju nije poremetilaniti keltska ckspanzija.Jače promjenedoživjelaje nekropola na Podzemelju. Tamo se promijenio naČin sahranjivanja(ravno groblje sa spaljenim pokojnicima), a i sama nekropola je premještenadrugdje Najapodskim se lokalitetima Bele krajine u Vinici na primjer na



Une. Ta bi granica prema tome sjekla gornji tok rijekeKupe, te srednje tokoveDobre, Mrežnice, Koranei Gline, obuhvaćajući tako ičitav Kordun (DEGRASSI

1930: 263-299).DubravkaBalen-Letunić pokazala je na temelju arheološkog materijala iz

nekoliko tumula u Dugoj Gori naKordunu da je taj lokalitet pripadao gra-ničnomdijelu japodskogprostora.Prema njezinommišljenju, arheološki mate-

rijal pokazuje japodski karakter, ali seosjećaju i određeni utjecaji dolenjskeskupine (tumuli).72

Sjeverna granica japodskog prostora prostirala se dakle sve do srednjeg tokaKupe, gdjearheološki materijai jasno pokazuje razlike u odnosu na materijalnukulturu Japoda (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 393). Sjeverno od Japoda spominjuKolapijane(Colapiani) Plinije Stariji (Piin.N. H. III. 25, 147) i Ptolemej (Ptol.

II , 14, 2; PATSCH 1901: 361-362). Prema nekimmišljenjima, oni su bili na-rod južnopanonskog porijekla, srodan Segešćanima i Japodima, a nastavali suprostor Pokuplja od Bele krajine doKarlovca. Gospodarstvo im je počivalo narijeČnom prometu, trgovini i metalurgiji (ŠAŠEL 1983: 112; ČUČKOVIĆ 2004:174-209)* Postoji i teza da su Kolapijani zapravo "marginal Iapodian tribe"(marginalno japodsko pleme), s nekim regionalnim posebnostima u materijal-noj kulturi (ŠAŠEL-KOS 2002: 149). Naime, Strabon govori daKupa tečekrozzemljuJapoda(Strab. VII, 5, 2).

Zapadni granični japodski prostor je vjerojatno uključivao Belu krajinuu danaŠnjoj Republici Sloveniji, s najvažnijim nalazištima Vinica, Črnomelj,Podzemelj. Vrlo se vjerojatno radi o širenju iz matičnog japodskog prostora,Like i Gorskogkotara, prema zapadu. Dular jemišljenja da japodsku ekspan-ziju prema zapadu, dakte iz pravcaLike premaGorskom Kotaru i slovenskojBeloj krajini,možemo datirati nakraj 5- stoljećaprijeKrista.73 Ovom mišljenjuu prilog ide i datiranje materijala iz grobova uVinici. Bela krajina je prije 5-stoljeća čvršćevezana uzkulturni razvitak napodručju Dolenjske.Tek dolazak

Japoda, avrlo je vjerojatno da se moglo radiđ i o pravom naseljavanju većih

grupa stanovništva, relativno naglo prekida sve kulturne veze s Dolenjskom(DULAR 1985: 29).

72 Nasredišnjem suja.podskompodručju tumuli, iakoi tamo postojesve do6. i 5. stoljeća prije

Krista(Vrebac), nešto manjeprisutni negoovdje(BALEN-LETUNIĆ 1986: 55).

73 Zanimjivoje dasujapodi naseliligradinuSleminenad Golekom, kod Vinice, kojajt već po-stojala prijenjihovog dolaska,ali uskladusasvojimvjcrovanjima i kultovimaizabirudrugo

mjestozasahranjtvanjemrtvih, naobližnjem Suažnem dolu (DULAR 1985=29).

108

drugdje. Na japodskim se lokalitetima Bele krajine, u Vinici na primjer, namaterijalu naravno opažaju kelrski utjecaji, ali kako Gabroveckaže, očita jepovezanost shalštatskom tradicijom japodskog kova (GABROVEC 1966: 186).Gabrovec je ukazao i na srodnost viničkog arheološkog materijata sa srednjela-tenskimnalazima u Šmarjeti.74

U posljednje vrijeme aktualna je i teza daovajprostornije pripadao Japodima

već Kolapijanima.Time bi i nekropola uVinici bila kolapijanska, a ne japodska(Božič 1999: 201-202; 1999b: 174-176; ČUČKOVIĆ 2004: 174-209). Ovu tczuautor temelji na argumentima u tipološkim specifičnostima nalaza tzv. Viničkegrupe.Osnovnoje pitanje izjednačava ii se timekonceprarheološkekulture (kul-turnegrupe)s odredenimetničkim entitetom, narodom. Time bismo se trebalivratiti naprvopoglavlje, zato inebjhulazioupodrobnijuraspravuotome pripadali spomenutiarheološki materijal Japodima iliKolapijanima. Prije takve raspravetrebali bismo utvrditi merodološko polazište i teorijske okvire, unutar kojihbi seona mogla kretati. Bez toga ne bismodošli ni do kakvog rezuitata. RazvitkomistraŽivanja i povećanjembrojaarheoloških informacija svevišećeistraživači bitiu iskušenju dađotadašnju veću cjclinu dijele na niz manjih. To je razumljiva iočekivanaposijedica napretka istraživanja, ali na razini "arheološkekulture" kaonašegbitnogspoznajnog pomagala.Nakonceptetničkcskupineutječujedino te-orijska i praktična promišljanja i istraživanja ukupnosti povijesnog razvoja jednogprostora. Na temelju dosadašnjih istraživanja, sagledavajući cjelinu arheoloŠkihi literarnih vrela, mislim dajoš uvijek oovomprostorumožemo govoriti kao o

japodskom.Nova će istraživanjauskoro pokazati trebali ovaj konceptpromijeniti(MASON 1996: 273-282; 1999: 143-155). Ipak, Božićevaje tczavrlo zanimljiva isvakako poticaj ne samo raspravi već i novim istraživanjima.

Degrassi je, oslanjajući se na Strabonove navode T krajnju sjeverozapadnugranicu japodskog teritorija protegnuo sve do Okre. Planinu Okru Degrassi

jevidio u HruŠici (njem. Birnbaumertvalđ) i na obroncimajužno od Nanosa(tal.MonteRe\ DEGRASSI 1930: 267). On je, takoder, ukazao namogućnost da

je Japodima pripadala i gradina Šmihel (SanMkhele\ DEGRASSI 1930: 277).Ovaj je lokalitet osamdesetih godina 19.stoljeća, istraživao Hoernes (HOERNES

1888: 217-249, taf. III-VI; HORVAT 2002: 117-192). Neki su ga autori smatraliMetulom, prijestolnicomJapoda.

74 Gabrovecje ovu arheološku gradusvrstaou"šmarješki ili smarjesko-magdalenski horizont'

srednjelatenskograzdobljaSlovenije(GABBOVEC \966: 188-190)

109

thvijtstJapoda. PrUtup

Činjenicajc da je prostorNotranjske,barem kratko vrijeme, mogaobiti u po-sjedu Japoda.75 PrcmaGabrovcu,Japodi su tijekommlađeg žcljeznogdoba bitnoutjecali nanekadašnji halštatski prostor, najviše naDolenjsku, anešto slabijenasvetolucijskiptostot Moždasutada tijekomprodorainaseljavanjaKelta Japodii

Japodskiprastor

koji su nastavali Japodi> vidio istočnu japodsku granicu uz rijeku Sanu, tedaljeprema jugu, prema izvorištima Krke, ZrmanjeiCetine(MIROSAVLJEVIĆ 1959:49, t. XXVI).

Ključ rješenja problema istočne japodske granice nalazi se naravno usa



svetolucijski ptostot.Možda sutada,tijekomprodorainaseljavanjaKelta, Japodi iizgubili svojanaseljauNotranjskoj, prijesvegaSmihel ispod Nanosa(GABROVEC

1966: 196)- Ipak, japodski prodori tijekom 2. i 1. stoljeća prijeKrista, o kojimagovoreantički izvori, ne bi govorili u prilogovommišljenju.

Strateška vrijednost planinskog prijevoja prekoOkrebila je golema. Zbogtoga su se zakontroluovim prolazimauprapovijesti borili i Histri, K arni,

Subokrini i drugi narodi čija su nam imena zabilježili antički izvori. Zato jevjerojatno da ovdje nije bilo stabilne kontrole u razdobljimadužeg trajanja,većsu topodručje držali pojedini narodi, ovisno o njihovoj trenutnoj snazi.

Trgovačkim putevima preko prijevoja naOkri stizali surazličiti predmeti izItalije i drugih udaljenijih krajeva. Tragovima tih putevaisli su i japodski pljač-kaški pohodi prema sjevernoj Italiji, o kojirna govore povijesni izvori. Unatočstanovitim razlikama, srodnost materijalne kutture notranjske skupine želje-znogdoba s japodskom kulturomvišeje nego očita.

Istočna granica japodskog teritorija izazvala je uliteraturi dosta prijepora.Patsch jegranicu japodskog teritorija zamišljao daljeod rijeke Unena istok,napodručju rijekeSane.Glavno političko ivjersko središteJapoda on jevidiou okolici Bihaća, zbog velike koncentracije prapovijesnih i antičkih lokaliteta.Pretpostavljajući da se središte ovako velikog i važnog naroda nije moglo na-laziti blizu granice, zaključio je da se japodski teritorij protezao daljena istok,prema rijeci Sani76

Donoseći primjere drugih prijestolnica koje su se nalazile ublizini granice,između ostalih iprimjer Skardone, Degrassi jeovo Patschevo mišljenjepodvr-gao kritici, potpuno ispravno sumnjajući da se japodski terkorij protezao svedo rijeke Sane (DEGRASSI 1930: 296-297)- Kasnija ćearheološka istraživanjanjegove pretpostavke ipotvrditi.

Potvrđujući Patschevu pretpostavku, Fiala je na remelju arheološke građeizSanskogMostatvrdioda"analogijeurukotvorinamaupućuju nasjever (Kranjska,Primorje,Hrvatska)", a da se odnosi s, kako ga on naziva "čisto ilirskimelemen-tomsrednjeijužneBosne", slabo vide(FIALA 1899: 128; 1896: 219-270),

U stanovnicima Sanskog Mosta Fiala jedakle vidio Japode, anjegovo iPatschevo mišljenjepreuzeo jekasnijeiMirosavljević. On jeu radu o prostoru

75 O notranjskojkulturnojskupiniželjeznogdobavidi; GUŠTTN 1975- 461-492; 1979;GABRO-VEC 1987b:151-177-

76 PozivaoseinaFialineprapovijesne nalazeuSanskomMostu: PATSCH 1896: 124; 1899: 164-

l65;Ovomsemišljenju priključuju iArfoldyi Wilkes:ALPOLDV1965: 40;WlLKES1969: 158.

110

•

Ključ rješenja problema istočne japodske granice nalazi se, naravno, usa-mim lokalitetima istočno odUne. Za nekropole udolini rijekeSane, Čarakovoi Sanski Most, Čović jezahvaljujući usporedbi saarheološkim materijalom lič-kih iunskih lokaliteta, ustvrdio da one nikako nisu mogle pripadati kulturnomkrugu japodskih lokaliteta.77 Kasnije jeČovićdefinirao inovu grupu željeznogdobaDonjaDolina — Sanski Most, približavajući na taj načinsanske lokalitete

Donjoj Dolini (Čović 1987: 232-286),U skladu sČovićevim mišljenjem, Marić je japodsku granicu ispravno vra-tio napodručjerijeke Une. Prema njegovimzapažanjima, nekropoleČarakovoi Sanski Most načinomse sahranjivanja bitnorazlikujuod japodskih nekropolau dolini Une (MARIĆ 1975: 41). Dio arheoloske građe doisra pokazuje analo-gijeslokalitetima uz Unu,aneke tipove karakteristiČne za Ribic:, Jezerine iGolubić, uopćene nalazimo napodručjima istočno od Une(MARIĆ 1975: 40).Razlikeunačinu sahranjivanja morale bi ipak biti jači argument u pokušajimaodređivanja kulturnog i etničkog identiteta stanovnika pokapanih uovim ne-kropolama. Naime, unutar veće etničke cjeline poput Japodamogućesu nekeregionalne razlike, vidljiveuarheološkom materijalu, posebno nagraničnimpodručjima. Iako jenošnja važan izraz identiteta, mislim da suetničke razlikeipak vidljivije u temeljnim kultovimakoji nose idenritet naroda, a to su izmeđuostalih i pogrebni običaji i čitav religijski sklop vezan uz njih. Za razliku odunskih nekropola, nanekropolama istočno od Uneoružje sepolaže ugrob,a nakit i đijelovi odjeće kao grobni prilozi nalazese ondjegdjeih jepokojniknosiozaživota. U najstarijim fazama nekropolaistočno od Une prevladava spa-Ijivanjemrtvih,a na unskim nekropolama skeietni ukop.Kasnijeje na unskompodtučju spaljivanje uporastu,ana zapadno-panonskompodručju ono opada(MARIĆ 1975: 40).

Međurječje Une i Sane prema tome bibilo granično područje izmedu Japoda i Panona, asama jedotina rijeke Sanevjerojatno pripadala panon-skim Mezejima (MARIĆ 1975: 42;1964a 177-190; BOJANOVSKI 1988:266-

303). Ptolemej Mezeje smjcšta ublizinu Japoda (Ptol II, 16, 8), aStrabon ihubraja među panonska plemena (StrakVII,5, 3;PATSCH 1896: 124, bilj, 3;BOJANOVSKI 1988: 266).

77 Čarakovo i Sanski Most sunekropolc ravnih grobova poput nekropolauDonjoj Dolini, Jezerinama,Ribiću, Naselje,kojejehranilo nekropoluuČarakovu, nalaziiosevjerojatnona

obliinjoj gradini Zecovi (Cović 1956: 200, 202-20;BENAC 1956: 147-166).

111

PovijestJapoda. Prissup

Bojanovski otvara problem pripadnosti područja od BosanskeKrupes na-seljem naKekiča Glavici do Gazinas gradinom Čungar (BOJANOVSKI 1988:305). N a temelju materijalne kulture i pogrebnih običaja, Branka Raunig ovopodručjepripisujeJapodima aneMezejima(RAUNIG 1992:22 bilj 52; MARIĆ

Japodskiprostor

i rijeke Telavija kao granice između Liburnije i Japodije, brojni stručnjaci po-svetili punopažnje i različitim, ponekad izrazito suprotstavljenim mišljenjima,obogatili naše poznavanje ovogznačajnog dijelastarepovijesti naroda Japodai LiburnaQ*LIĆ 1898:227246 531560; FLUSS 1934a: 105106; 1934b: 196;



područjepripisuje Japodima, aneMezejima(RAUNIG 1992: 22,bilj. 52; MARIĆ

1968: 32-38; Čović 1962: 50-51).Zahvaljujući arheološkim podacima kojima Patsch nije mogao raspolagati,

argumenti u korist istočnejapodske granice naUni ipak su mnogo jači nego ukoristgrankena Sani. N a temelju danaspoznatih podataka, istočnabi granica

japodskog prostora bila na rijeđ Uni, tedalje tekla prema jugu, prema rijeci

Zrmanji (Suić 1955: 277). Arheološkagrada,a posebno pogrebni rituali odvajaju sanskelokalitete odonih uz obalu Une.Područje rijeke Une s najvažnijim lokalitetima Jezerine> Ribić i Golubić>

premaČoviću, definitivnoposvejapodskimpostajetek u 5.stoljećuprijeKrisra. Jedna od pretpostavki jestda su u to vrijeme Japodi iz središnjeg područja, pri-vučeni plodnom zemljom i prirodnim resursima bogatim prostorom, mirnimili agresivnim putem jednostavno nasetili ovo područje (Čović 1976: 137)-

Japodi su u obradi metala i posebno izradi nakita imaii vrlovažno mjestonaširem prostoru.Zbog toga su i leŽiŠtaruda i centri metalurske proizvodnjezanjihbili odnaročitog značenja. Ipak, ne znamo je li i prostor izmeduKrupeiBosanskogNovog, izuzetno bogat željeznom rudom te u prapovijesno i rimsko

dobajako metalurškosredište šireregije,pripadao japodskompodručju (Čović1976: 138). Jugoistočni susjedi Japoda bili su Dicioni, Dttiones.Strabon ih zajedno s

Breuđma, Andizetima, Pirustima, Dezitijatima i Mezejima, ubraja u panonskenarode (Strab. VII, 5, 3), a Ptolemej ihvidi uLiburniji (Ptoi II, 16, 5; PATSCH

1896: 124; 1905: 1230-1231; BOJANOVSKI 1988: 262-265). Oni su vjerojatnonastavali područja Grahovskog polja te gornjih tokovaKrke, Une, amožda iZrmanje.Njihovih239 dekurija {Plin.N. H. III, 22, 142) svjedoči o brojnom i

jakom narodu (BOJANOVSKI 1988: 263).Granični prostor premapodruČju Liburna, također je u literaturi izazivao

prijepore. PremaPliniju krajnja istočnagranica japodske obale, a istovremenoi granica između Liburna i Japoda, bila je rijeka Telavij: flumen Tetavium* quo

finitur lapudia (Plin. N. H. III, 140, 141). Ovo ime možemo spojiti s ime-nom Tedanij, koji se pojavljuje kodgrčkog geografaPtolemeja(Ptol.II , 16>2).Ptolemejev Tedanij i PlinijevTelavij udosadašnjoj literaturi sunajčešće identi-ficirani saZrmanjom,ali i savodenimrokomŽrnovnice kod Jurjeva, nedalekoSenja.Točno lociranjeušćaTedanija i Telavijaznačajno je posebno u rješavanjuproblemajapodskog izlaza na more, ali i uodređivanju točnih granica između

japodskog i liburnskog prostora. Stoga su pitanju identifikacije ušća Tedanija

112

i LiburnaQ*LIĆ 1898: 227-246, 531-560; FLUSS 1934a: 105-106; 1934b: 196;KRIŽMAN 1979: 81, 97, 227, 245; KOZLIČIĆ 1980: 111;ČAČE 1988: 65-92).

PremaKozličićevu mišljenju, Ptolemej je pod Tedanijem podrazumijevaodanašnju rijeku Zrmanju, ali je pogrešno kartirao njezino ušće u blizinu da-našnjegJablanca u Velebitskom kanalu (KOZLIČIĆ 1980: 126), Kozličić smatraneiogičnim da je Ptolemej kartografirao mali potokkoji se ovdje nalazi, a ne

veliku i plovnu rijeku kao što je Zrmanja(KOZLIČIĆ 1982: 30).LukaJeiić je isprvaušćeTedanija vidio u tjesnacu između Paga i Velebita,

polazeći od pretpostavke da je PtolemejVelebitski kanal smatrao produžetkomZrmanje, On je smatrao da je u Ptolemejevo doba Podgorski zaljev doista biokoritomZrmanje, a da se kasnije, uslijed neke prirodne kataklizme pretvorio umorski rukav (JELIĆ 1898: 533).

Na temelju hidrogeoloskih i ostalih znanstvenih istraživanja u posljednjihnekoliko desetljeća, pokazalo se da nikakve velike katastrofe niti velikih pro-mjena ukonfigurađji jadranskeobale nije bilo (KOZLIČIĆ 1982: 18-20). Naglihpromjena nijebilo, osimštoobala polagano i postepeno tone> a morska se razi-na tijekom holocenaizdiže.Taj je proces dio univerzalnog procesa holocenskih

promjena svjetskih mora. Na temeiju dvadeset i sedam podataka, s različitihdijelovaistočnejadranskeobale, Šegota iFilipčić sujasnodokazali procesholo-censkog izdizanja morske razine. Premanjihovimpodacima, tijekomžeijeznogdoba,od 900. do 100. godine prijeKrista (2850.-2050. B.R), morska je razinabila3,1 do 1,96 mniža nego danas (ŠEGOTA, FILIPČIĆ 1991: 167). Prema ne-kim, relativno nedavnim mjerenjima i istraživanjima, morska se razina u antič-ko doba(1.-4.stoljećeposlijeKrista), nalazila oko 1,50 mispoddanašnje razine(FOUACHE 2002: 9-34).Na strmom i krŠevitom podvelebitskom primorju ovoizdizanjemožda i nije izazvalo duboke promjene u izgledupejzaža.

Jelić je poistovjetio Lopsiku s Jablancem i Ortoplu sa Starigradom kodPaklenice, ali je ovomišljenje promijenio prihvativši idenrifikaciju Ortople saStarigradom ili Stinicom, LopsikesJurjevom>aušćeTedanija sa Žrnovnicom(JELIĆ 1898: 539; 1900: 192, bilj. 1).

Degrassi je Tedanij gledao u potokuŽrnovnici kojim se ponornica Gackaizlijevala u more kod Svetog Jurja (DEGRASSI 1930: 294-295). Smatrao je da se

japodska obala, uključujući ipodručje od Rašeu Istri,pružala do okoliceSenja.Daljeje linijarazgraničenjaJapoda i LiburnaišlaVelebitom, tako da je obalnidio pripadao Liburniji.

113

Povijestjapoda.Prismp

Čače je uradu posvećenom Telaviju također iscrpno i argumentirano po-kušao identincirati Telavij il i Tedanij s kratkimtokomŽrnovnice, koji se nalazitri kilometra od Jurjeva, te se tako pribiižio Degrassijevu mišljenju. On jepri~h ti Pt l j k ti j šć T d ij i đ L ik (J j ) i O t l

Japodskiprostor

supravci koji suzbogvremenskih uvjetapogodniji,te suzbogtoga i puno promet-niji od prapovijesti do modernih vremena(VRSALOVIĆ 1979: 501-522).

Artemidor izEfeza usvome djelu Geographumcnaspominje ime OAOCVOV

(Fl i'i kdiFl t d Pl i J lib ki di l k j d t i



hvatio Ptolemejevo kartiranje ušćaTedanija između Lopsike(Jurjevo) i Ortople(Stinica iliStarigrad) pomičući tako japodsko-Iiburnsku granicu znatnosjever-aije(C AĆE 1988: 65-92).

Naovome mjestu ne bih ulazio uopsežniju raspravu osmještanju Tedanijai Telavija blizu Jurjeva kodSenjaili na rijekuZrmanju.Argumenti za obje te-orije su podjednako jaki, ali istovremeno i podjednako nesigurni. Ipak,glede

samog kopnenograzgraničenja između liburnskogi japodskog teritorija, rijeka je Zrmanja doista moglabiti granicom, barem unajvećem dijelu liburnske i japodske povijesti. Ta planinska rijekarazgraničavadvije prostornei zemljopi-sne cjeline, Liku i sjevernu Dalmađju. Takomožemo prihvatiti identifikacijuPlinijevogTelavija ..quofinitur lapudias rijekomZrmanjom.

SmještanjemTedanija napodruČjeJurjeva, granica Japoda iLiburnapomi-česeprevišenasjever,pogotovo ako prihvatimomogućnost postojanja japodskeobale pd Tarsatike sve do Jablanca ili možda čak do K arlobaga. Velebitski suplaninski prolazi izunutrašnjosti premamoruJapodimabili životno i strateŠkivažni, dok su nesigurni planinski prijevoji i vjetrovita krševita obala od vrloupitnogznačenja za Liburne. Ovi su prolazi prema unutrašnjosti osiguravani

čitavim nizom gradina duž obaleVinođolskog idijela Podvelebitskog kanala.Nažalost, napodvelebitskom prostoru nije bilo iscrpnijih istraživanja prapo-vijesnih naselja. AnteGlavičić jegodinama rekognoscirao velebitski prostor,uključujući iprimorske padine. U novije se vrijemeovimproblemom bavio M.Glavičić (GLAVIĆIĆ 1993: 119; 1994: 215-222). Moguće jeprimijetiti ivelikugustoću gradina na prostorujužnog Velebhai duž toka rijeke Zrmanje, što bidoista moglo sugerirati pređodžbuograničnom području (GLAVIČIĆ 1993: 115,karta 1; 1994: 220-221, prilog 1).

Strabonov spomen japodske obale izazvao ječitavu polemiku o tomeje lipostojao japodski izlaz na more. Naime, Strabonpišeda je plovidbaduž japod-ske obale duga 1000stadija(Strab. VI I ,5,4). Kozličić jeStrabonov podatak

o dužini japodske obale usuglasio sgeografskim podacima koje nam donosiPtolemej (KOZLIČIĆ 1980: 125-126). Plinije Stariji također spominje japodskoprimorje: Nonnulli inFlanaticumsinumlapudiampromovereatergoHistriac

CXXXt dcinLiburniamCL fecere. {Plin. N. H. III, 19; DETLEFSEN 1866: 156).Liburnima, koji su naovompodručju sigurnobili unepresranom kontaktu i

mijeŠanjus Japodima,Vinodolski kanal plovidbeno i komunikađjski ipak nije bioposebno zanimljiv.Njima suotvorene i dobre plovidbene komunikacije upravo bileprioritetL Srednji kanal, između Krka iCresa, a zatim iobalaLošinjaplovidbeni

114

(Flanonr i'imskdi Flartona,danasPlomirJ — liburnski grad i luku,zajednosotocimaApsirtidima, dakle kao jednu cjelinu(Epit, A rtem. 4,10; ČAČE 1985: 74). Uopćenečudi što suFlanonaiAlbona(danasLabin) biie liburnski posjedi. Njihovajestrateška funkcijaočita. Ovi gradovigiedajuprema Cresu,Krku i Lošinju i kon-troliraju one prolazekoji suLiburnimabili ključni u njihovojplovidbi.

Nautičari i danas uglavnom izbjegavaju ovaj kanal zbog vremenskih

(ne)prilika. KodDegrassija nalazimo zaVinodolski iPodvelebitski kanal zgo-dan talijanski naziv "Canale del maltempo" (Kanal'nevremena),koji jasnoodra-žavaklimarske osobine ovog prostora(DEGRASSI 1930: 275).

Podvelebitski kraj inače nikada nije imao onu pomorsku tradiciju koju suimali drugi dijelovi Jadrana. I danasje gospodarstvo ovog kraja tradicijski višeorijentirano prema"kopnenim" granama, teodajevišeprimorski nego pomor-ski karakter (MARKOVIĆ 1980: 5-141}. Čović jeJapodeokarakterizirao isklju-čivo kao ratarei stočare, koji nisu imali nikakvih aspiracija niti potreba da sespuštaju na more(Čović 1976: 134). Tom semišljenju pridružuju ineki drugiautori (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 393). Benac također uopće nevidi Japodenaobali (BENAC 1988:53). On jeVelebit smatrao "prirodnom barijerom"tetvrdio

kako "sobziromna to da seVelebitompružao široknenastanjenprostor,postaje jasnoda između ove dvije plemenske zajednice (Liburna i Japoda, op.a.) nijedolazilodo bližeg kontakta" (BENAC 1987: 779). Povijesna, arheološka ietno-loška istraživanja pokazuju sasvim drugačiju sliku. Resursi planinskogsustavaVelebita(pašnjaci, ležišta rtida, šuma, komunikacijski pravci, mogućnost zbje-gova i dr.) bili su dragocjeni. Vršni pojasVelebitakoristili su zaljetneispaše sta-novnici podvelebitskog primorjainjegovog kontinentskog zaleda. U podnožji-ma primorske i ličkepadine nalazio senizstalnih prapovijesnihnaseija (kasnijei antičkih):Jablanac (K lačenica), Stinica, Jurjevo, Senija, Vidovac (Karlobag),Prozor (Arupij), Kompolje (Avendo), Lovinac (Piplica, Cvituša), Sveti Rok,Gračac i mnoga druga. Prapovijesni i antički prijevoji i putevi, presijecali suovu planinu ipovezivali obalu sazaleđem. Nastanak iopstanak prapovijesnihi antičkih naseljaupodgorjuuvehkoj jemjeri bio uvjetovan funkcionalnimvezama sazaleđem (PEJNOVIĆ, VUJASINOVIĆ 1998: 29-33).7a

78 U ovom radu,naialost,nemožcmo ulazitiudetaljebogatepovijesti planinskogmasiva,Vidiizmeđuostalogi: ROGIĆ 1956: 15-32; 1957: 705-714; 1957a:61-102;1958:53-115;1972:

41-47: MARKOVIČ 1971: 523-549; 1975: 253-296; 1980:5-141;Noviju literaturuvidjeti

i uzborniku radova: Paklenički zbornik.1.simpozij povodom 45. godilnjiceNP Paklenica.

Stangrad-Pakknica, 19.-22. 10. 1994.

115

Povijcst japada. rrtttup

Aniički pisci Strabon i Plinije Stariji izričito spominju japodsku obalu.Neobično jezašto su brojni istraživačt uložili rolikotruda da poreknu ili ograni-če njihove navode. Dok sustavnaarheološka istraživanja ne potvrde ili poništeono štosuzapisali PHnijeiliStrabon,moramosmatrati dasu Japodi gospodarili

Japodskiprostor

protomama, naočalastim privjescima ili certoškim fibulama. Naravno> iden-tifikacija arheološke gradenije argument etničke pripadnosti. Ipak, ona jeusuglasjusantičkim vrelima. Kastavšttna, Grobničko polje isusjednapodručjaupravo su onaj prostor iz kojegasu Japodi najbliže i najlakŠe mogliprodirari



ono štosu zapisali PHnijeili Strabon, moramo smatrati dasu Japodi gospodarilibarem dijelom obalnog potezaizmeđu Rijeke i Karlobaga.

Sustavnijih arheoloških istraživanja, kojima bi snažnije potvrdili ovu pret-postavku, nažalost na ovompodručju nije bilo. Monografski je arheološku gra-du s prostora Hrvatskog primorja iKvarnerskih otoka obradiia DunjaGlogović(GLOGOVIĆ 1989).Obrađen jei lokalitet Mišinac pored Kastva(MATEJČIĆ 1974:

53-80). Istraživanjemnekrapole uGrobniku otkriveni su kamenjemograđeni gro-bovi spokojniđma ispruženima naleđima (CETINIĆ 1989: 80; BLEČIĆ 2005: 47-117).Arheološki materijatna gradini Klačenicaujablancu te nalazi izjurjevauka-zujuna velikumogućnost identifikacijesjapodskim materijalom (BRUNŠMID 1901;1901b; TEŽAK-GREGL 1984: 1-6). Cjelinaarheološke građe (materijalna kukura,pogrebni običaji, organizacija prosrora itd.) ukazujena neprekinute i intenzivneveze sLikom i Ogulinsko-piaščanskom udolinom rijekomČitavog željeznogdoba.

5. Batović smatraHrvatsko primorje sastavnim dijelom liburnskog etničkogprostora. ObiČaj sahranjivanjapokojnikapoloženih naleđaontumači japodskimkulturnimutjecajem (BATOVIĆ 1987: 385). Ovo mišljenjeu interprerađji novijihgrobniČklh nalaza slijedi iŽ. Cetinić (CETINIĆ 1996: 197). Grob igrobni običaji

dio su identitetasvakezajednice, ali i svojevrstan znak uprostoru.Teško je prihva-titi pretpostavku da se preplitanje različitih kulturnihutjecaja iskazujeiu prihva-ćanju tuđih pogrebnihobičaja, posebno kad se radi o narodimakoji svojeobičajedugo i I jubomornočuvaju. Možemostogapretpostaviti da su grabovi uGrobniku iKastvupripadalijapodima.Mogući utjecaj liburnskematerijalnekulture naovom

je prostoru i višenegoprihvatljiv i razumljiv. Radi se svakako o kontaktnom pro-storu, te suliburnskipredmeti sasusjednog Krkai drugihpodručjavrlo lako moglibiti dostupni. Japodima je izlaz na more nudio prijesveganeposredan kontakt sLiburnimai drugirn trgovcima i pomorcimakoji su prenosili robu iz Italijei uda-ljenijih zemaija. Susreti iprožimanja iiburnske i japodske kulture bili su brojni,Osim toga, sralnaopskrbasolju, koje na kontinentalnom dijelu japodskogpodručjanedostaje, bila je jedno od glavnih strateških pitanja zaovaj stočarski narod. Ne

smijemo zanemariđ i posredničkuuioguHburnskihpomoracauvezamasItalijom,premda su Japodi s njomebili povezani i kopnenim putevima.79

ArheološkagradasovogpodruČja, premdazasadoskudno poznata, pokazuje sve osnovne karakteristike japodskenošnje, radilo seo privjescimaskonjskim

79 Za posredničku ulogu Libumana )adranu vidjetk BATOVIČ 1976: 11-U5; 1987: 339-390;

DEJULIIS 1977; 19S8.

116

upravo su onaj prostor iz kojegasu Japodi najbliže i najlakŠe mogli prodirariNotranjskomprema ItaHji.

Autori kojt suprihvaćali japodsku prisutnost na dijelujadranskeobale dari-rali su je u sasvim različita razdoblja. Zippel je postavio tezu dasu se Japodi spu-srili prema moru pritisnuti keltskom ekspanzijom (ZIPPEL 1877: 35)-Degrassi jeprisutnost Japoda na moru datirao u vrijeme prvih rimskih prodora, dakle od2.

i 1. stoljećaprijeKrista (DEGRASSI 1930: 289-291). Mayer jesuglasansprisut-nošću Japoda na podvelebitskom primorju u ranijtm razdobljima(MAYER 1940:

195).Suić u svome radu o granicama Libumije slijedi ovomišljenje (Suić 1955:275-276). Pozivajući se na Phnija, Strabonaiposebno Hekateja, oni su ovu pri-sutnost vidjeli u najstarijim razdobljima, odkraja2.t početka L tisućljećasve donegdje4. stoljećaprijeKrista. Liburni su, premaovommišljenju, iskoristili na-vodnuprovaiuKeltana prostorLiketesuse naŠtetuJapodaproširili napodručjeKvarnera ipodveiebkskog primorja.Vasić jemišljenja da Japodi izbijaju na ja-dransku obalupočetkompetogstoijećaprijeKrista, koristeći razdobljeslabljenjaliburnskegrupe(VASIĆ 1973: 67).S MaverovimiSuićevim mišljenjem slažeseiKozliČić{KOZLIČIĆ 1983:109-118).Suić ukazujeda je, prema Piinijevim navo-dima, u rano carsko dobačitav primorskipojaspodVelebitompod liburnskomvlašću (Plin. K H. IIL 21, 140). Ipak, on priznaje da su se Japodi itadanalaziliu samojneposrednoj blizini (CIl III 15053;Suić 1981: 226, bilj. 11).

Čače jemtŠIjenjadasuJapodi zaposjeli liburnsku obaiu odRašedo Teiavija,amožda i otokKrk, uvrijeme kad je opalaHburnskasnagana moru, a istovreme-no su pomorskijačali Histri ipovezivali se s Demetrtjem Faraninom, oko222.godine prijeKrista ili najkasmjetijekom drugog punskograta.Japodi bi se pre-ma ovommišljenju na obali zadržali jedva stotinjak godtna (ČAČE 1988: 83).

Međutim, literarni izvori neosporno govoreo japodskoj prisurnosti na oba-*li, bez obzira u koje vremensko razdolje datiramo ovu prisutnost. Iz dostupne segrađe ipak nazire kontinuitet japodskogživotanaHrvatskomprimorju. Gorskikotar i Lika prirodnim su zaleđem japodske obaleskojom su povezani ni-zomkomunikacijskih pravaca i zajednočinecjelinu, raznoliku i heterogenu, alidoista organsku.

117

PopijcstJapoda. Pristup

Japodski prostor u antičkim l i terarnim vrelima

Japodskiprostor

i zapadneEurope, prema podruČju današnjeSlovenije i Hrvatske idaljepremaunutrašnjosti Balkana. Sam Strabon zaOkru kaže da je najniži dioAlpa napodručju gdjeAlpedopiru do zemljeKarna(Strab. IV,6, 10).Karni bi premaovomnavodubili susjedi Japoda. PHnijetakoder piŠe: Carnorumhaecregioiun-



Geograf Strabon svakako je među najvažnijim, ati i najstarijim izvorimakojigovore baš o prostoru nastanjenom Japodima. Njemu dugujemo veiik broj ui-stinu zanimljivih i relativno pouzdanih geografskih podatakakoji nampomažuodrediti granicejapodskog teritorija.

Geograf i povjesničar Strabon (Amasija, 63. prijeKrista- Rim, 19. ili 23.

poslije Krista),napisao je djelo Geografijau 17 knjiga. O d njegova povijesnogdjelaHistorijskcskicenije dodanasništasačuvano. Strabon je obuhvatio prostorod Grčkedo Španjolske, Egipat, Etiopiju, Libiju, Arabiju, kavkasko područje,Iran, Mezopotamiju, Siriju, Palestinu. To jc zapravosummatadašnjegazemljo-pisnog i povijesnog znanja. Naime, Strabon se sluiio mnogobrojnim izvorimapoput Eratostena, ArtemidoraEfežanina, Polibija i drugih pisaca. Njegovo jedjelo enciklopedija kojasadrži obavijesti o raznim narodima, uistinujednacje-lovitahistorijskageografijasvoga vremena ( JONES 1969: XXX).

U četvrtoj knjizi Gcografije, gdjepišeoGaliji, Britaniji i Alpama,dotičesei rubova alpskog prostora te tako definira prostornastanjenJapodima{Strab.

IV, 6, 10).80 Uovom poglavlju Strabon o Japodima govori kao o narodukoji je

mješavina Ilira i Keltateživi oko planineOkre. Dalje pripovijeda da sunekoćbili moćni i brojni te da su nastavali objestraneplanine. PlaninaOkra, kao naj-niži dioAlpa, granica je Japoda i Karna.Strabon dakleJapodesmještaublizinu(susjedstvo)planineOkre(Strab. IV, 6, 1;IV, 6, 10)< Svoju susnagutemeljili napljačkaškim upadima. Potpuno su oslabljeni nakon štoihje porazio Oktavijan.Strabon dalje spominje četiri njihovagrada: MĆTQUXOV (Metul), Aupujttvoi(Arupini, Arupij),Movrjitov (Monetij) i Ouevotov(Vendon). Odjeljak posvećen

Japodima zavrŠavagradom Segcstikat "gradom u ravnict", pored kojeg prolazirijekaSava- Saos.

U literaturi je planina Okra (monsOcra)razltčito identificirana, najčešćes planinom Nanos (tal. Monte Re, slov. Pleša), zatim s prijevojem Razdrto

(Predwald, tal. Prevallo), prijevojem Trnovski Gozd {Selva di Tarnova, Ternovaner Vald) i planinomHrušicom (Birnbaumer Vald, Selva del Pero).81

Radi se, u svakomslučaju, o najnižem, najpogodnijem i najvažnijempla-ninskomprijelazu, preko kojeg suvodili kopneni putevi iz pravca Italije,srednje

80 Izvocno izdanjeMEINEKE 1909: vol. 1.81 PHILUPP1937: 1774-1775:SAWA 1937: 1775--1777;SAŠEL 1974: 9-17; 1977:158;DEGRA-

SSI L93G; 267; Rossi 1992: 162, bilj. 16; VEDALDI IASBEZ 1994: 96-lGO

118

o o a odu susjed Japoda j a ode p aecegouctaquclapudum(Plin.N. H. III,18, 127).Nadrugom pak mjestu Plinije Starijiizričito navodi da jeOkrapripadala Karnima(Plin.N. H. I I I,19, 131).

U Strabonovom je poglavlju vrlo bitan i spomenvažnih trgovačkihkomu-nikacija, mrežekopnenih i riječnih putevakoji suvodili odAkvileje, preko pri-

jelazanaOkri, prema Nauportu i daljesve do Dunava(Strab. IV,6, 10; ŠAŠEL

1977: 157-160). Nakonosnutka Akvileje tim putem rimski trgovci prodiru pre-ma panonskom i balkanskom prostoru. Iz tog Strabonovog poglavlja proizlazida su Japodi, vjerojatno odkraja2.stoljećaprijeKrista, kontrolirali prolaz robepreko Okre (ŠAŠEL-KOS 1990: 19). Možda se i u toj činjenici krije jedan odmogućih razloga kasnijeg Oktavijanovog pohoda. Naime,većinaspomenutihpisaca, a posebno Strabon, govore o intenzivnoj trgovini koja jecvjetalau ovomprostoru od alpskih prijevoja prema Panoniji iunutrašnjosti Balkana,

lako Strabon ne imenuje rijeku koja prolazi kroz Nauport i ulijeva se uSavu, vjerojatno se radi o rijeci Krki - KopKopctc,, koju kasnijeimenom spo-minje u sedmoj knjizi (Strab. VII ,5, 2). RijekaK6XctJtiq, (Kolapis, Kupa) zakojukažeda se ulijeva u Savu nedaleko Siska, sljedećaje rijeka koju spominje u

ovom odlomku. VaŽnaje njegova napomena da su objerijekeplovne-O istompodručjuStrabonpišei u sedmoj knjizi (Strab.VII, 5, 2; MEINEKE

1907:vol.2).Govoreći o prostorukoji nastavajuPanonci dolazi doSegestike.Zaovaj "grad" koji je pripadao Panoncimapišeda se ovdje slijevavišeplovnih rijekakojimaputujeroba iz ltalijete da se radi o pogodnom ishodistu za vojni pohodnaDačane. ZaSegestikuStrabondaljepišedaleži podAlpama, koje sepružajusve do Japoda. Za njih i ovdjekaže da su i keltskog i ilirskog porijekla{Strab.VII, 5, 2).Kod Japoda se ponovnouzdižuplanine koje nazivaxa opn "AXPux.Strabondaljespominje i Tergcstekao selo Karna, odakle također vodi put pre-ko Okre, prema Nauportu. Dalje govori o rijeci KopKopac, (Korkoras, Krka)kojarečenedaleko Nauporta (!), plovna je i utječeu Savu i kasnijeuDravu(0-EccOoc, (Savos,Sava)utječeuNćapoc, (Noar, -), kodSegestike.Kćkouuc,(Kolapis,

Kupa) utječe u Noar, a izvire ispod Albija i teče zemljom Japoda. Ovdje jeAlbij u jednini (ČK TOU 'AXpUn>opoucj.82 Noar utječeuAcevoutov(Danuvion,Dunav), na teritoriju Skordiska(Strab. VII, 5,2).

82 M.Sasel-Kos smatrada jeStrabonovAlbij zapravoplaninaSnežnik, Monte Nevoso (SAŠEL-Kos 2005: 424-426)

119

PovjkttJapoda. l'ristitp

Japode Strabon spominjc i uscdmoj knjizi, uizlaganju oistočnoj obali Jadrana. Nakon poglavljaposvećenog Histrima(Strab. VII,5, 3)zapoČinjesvo- je pripovijedanje o Japodima (Strab. VI I ,5,4).On ovdje spominje japodskuobalu udužini od 1000stadija (cca 185km) Japodi susmješteni oko gorja

Japodskiprostor

nisu tako visoke kao neke druge, ali seunatoč tome na njima snijeg dugo zadr-žava (navršnimdijelovima Velebitaido ranogIjeta),

Apijan (Oktavijan) razlikujeJapodekoji suživjeli unutarAlpa ione koje suživjeli sdrugestraneAlpa {App Illyr 16;171821) dokDion Kasijerazlikuje



obalu, udužini od 1000stadija (cca 185km). Japodi susmješteni oko gorjaAlbij (eiti tu)'AA.pie) opei), koji jeposljednji dio Alpa, avrlo jevisoko. Japodisu odavde dosizali na jednu stranu do Panonacai Istra (Dunava), ana drugustranu do Jadrana, Strabon opet napominje da jeAugust uspio svladati ovajratoborni narod. Kao glavna mjestaiovdje spominje Metul, Arupij, Vendoni Monetij. Njihova jezemlja siromašna, asianovništvo najčeŠće živi od lošeg

prosai ječma. Vojna imjeoprema keltska, atetovirani su poput ostalih Ilira itračana (Strab.VI I ,5,4), \ fi '. uv<»- . ;-v •1 = l^

M . Šašel-Kossevrlo argumenrirano oslanja na navodeuStrabonovojčetvr-toj i sedmoj knjizi i japodski Albij poistovjećuje sa planinomSnežnik (Strab.

IV, 6, 1;VII, 5, 2;VII, 5, 4),posebno zato jer Strabon izričito kažedaKolapisizvire podAlbijem (ŠAŠEL-KOS2005: 424-425). Mišljenja sam dajeAlbij zaovoggeografasamo početni dio niza planina,koji odOkre ide prema jugoisto-ku, apočinje Snežnikom. Doistabibilo neobično kad bi antički pisci prešutjeliVelebitkao velik ivaŽan planinski masiv, ZaantiČkejegeografeniz planinskihmasiva, koji sepočinjeuzdizaci bašnegdjekod Okrei rasprostire se u pravcu odsjeverozapada prema jugoistoku, mogao doista izgledati kaoprodužetak Alpa,

ali i kao jedinstvena cjelina.Antički supisci tako skupnimimenomAlbijvjero- jatno označavalt masive VelikeiMale KapeleiVelebita zajedno (MAYER 1957:

37). Iz tečinjenice poizlazi Strabonov spomenAlbija iu jednini i umnožini.On, kako jevećspomenuto, spominje"Akpiov opoc,i nadrugommjestu u mno-žini "AA IOL dpn (Strab. IV, 6, 1;VII, 5,2;VII,5, 4),aPtolemej "AXpavovopoc,(Ptol. II ,14, 1).Ptolemej spominje i ,./ccuvBepifov opecov(Ptol. II ,14, 1). PremaPatschu,Ptolemej je u navoduBćpiccopr| možda pobrkao planinu s cestovnompostajomBibium(Ptol. II ,14, I:Itin.Ant. 274, 3;PATSCH 1900:30-31). Moždai spomen kod Pseudo-Aristotelamožeodgovarati također Albiju: AektpiovSpoc,

="Ataptov="AXpl0V (Pseud. ArisL mirab.ausc. 111; TOMASCHEK 1894: 1316).

Ovi se masivi pružaju se u pravcu sjeverozapad-jugoistok idaljenastavljajunadinarske planinskesustave.Gledano iz pravca sjeverozapada, ovaj nam prostorne izgleda kao nepremostiva prepreka,već višekaokoridorkrških doiina i zava-la, uokvirenih s objestranevisim planinama. Indoeuropski korijen*albu zna-čenju btjeli(lat. albus; MAYER 1959:4)ne morabiti isključivim argumencomza tezu da je jedino Snežnik moramo smarrati Albijem- Strabon topotvrđujeučetvrrompoglavlju kad zaAlpepise da su senekoćzvaleAlbiji (Strab. IV, 6, 1),M, Sašel-Kos tvrdnju daVelebit iKapelanisuAlbij argumentiračinjenicomdase ne radi o visokimi"bijelinT planinama(SAŠEL-KOS2005:425).Onemožda

120

živjeli sdrugestraneAlpa {App. Illyr.16; 17, 18-21),dokDion Kasije razlikujeonekoji suživjeli unutar planina, nedaleko mora, onekoji suživjeli na planin-skim vrhovimai onekoji su nastavali područja sdrugestraneplanina(Cass.DioX X I , 49,35-38).83 Ipak, ApijanoveAlpeiDionoveplaninemožemo srelativnovelikom sigurnoŠću poistovjetiti splaninskim lancima VeliketMale Kapele,koji su doista mogli izgledati kaoproduŽetak Alpa.

PodjelanaJapodekoji žive unutar Alpa ione sdrugestraneAlpa ili "ovo-strane" i "onostrane"5 pripada vremenu Oktavijanova pohoda35- godine prijeKrista (CAČE 1988:87-88; 1991: 64).PremaČačinom mišljenju, ova je podjelabilarezultat postepenih rimskih uspjeha naprostoruzapadno, istočno,amoždai južno od planinskog masivaVelikei MaleKapele,krajem2.iu prvoj polovici1.stoljeća prijeKrista (ČAČE 1988:87-88). Činjenica je, međucim, da su u tre-nuckuOktavijanova pohoda,ovi uspjesi poništeni. Zapravo nemožemo govori-ti ni o kakvim trajnim rezultatima rimskih vojnih akcija do tada. Oktavijan je

krenuo protiv cjeline Japoda, tako da nemožemo govoriti o nikakvoj rimskojkontroli ovog područja uvremenu neposredno prije pohoda. Šašel-KosjemišljenjadaApijan razlikuje ove dvije grupe Japoda jer je svaka od njih bila po-

sebna\ važnazajednica (ŠASEL-KOS2005: 423).Premaovommišljenju, Apijanse inače niti ne bi posebno bavio svakom od tih zajednica, da one po nečemunrsubilerazltČite. Ostaje, međutim, otvorenim pitanjem, kolike su u stvarnostibilerazlike izmedu ovostranih ionostranihJapoda. KodStrabona, primjerice,ove podjele jednosravno nema. Strabon u svojim poglavljimao Japodimajasnoi koncizno prenosi činjenicu da Oktavijan osvaja japodski prostor kao cjelinu,ukazujući samo navažnija japodskanaselja.

Čačino mišljenjeo postojanju dva japodskasavezaidvije Japodije, sjevernei južne, nije prihvatljivo (ČAČE 1979: 65).Podjela na dvije japodske cjeline prijesvegaje bila rezultatom rimske perspektive tijekom konkretnogpohoda,amanjeodraz stvarnogstanjaili točnije dobrog poznavanja sioženog etničkog mozaika

ovogprostora, mozaikausralnom previranju imijeni.Dosadašnje poznavanjematerijalne kulture Japoda nedopuštanam zakljuciti o postojanjuvećih razlika

83 Ovdje se pozivam na noviji hrvatski prijevodApijanovai Dionova ceksia koji seodnosena Okta-vijanovoratovanje35- godineprijeKrista, koji jenapravjlaBrunaKuntić-Ivlakviću: MATITEVIO-SOKOL 1994:29-34i35-36. IzvornaizdanjaApijanove povijesri:VIERECK 1905;VIERECK, ROOS1962: prijevodes komentarima: WHITE 1982-1990;COMBES-DOUNOUS, TORENS1994; SAŠEL-Kos2005jIzdanjaizvornog Dionovogtekstau:DlNDORP 1863;BOISSEVAIN 1955 j ;prijevodi skomentarima: CARY 1969:FREVRURCKH. RODDAZ 1994;5ASEL-KOS1986.

121

PovijtstJapoda. Pristup

između, primjerice, Ogulinsko-plašČanske udoline, kao prostora Japoda kojisu živjeli "preko Alpa" i ličkih lokaliteta, na kojima su obitavali Japodi "unu-tar Alpa". Organizacija prostora, naseljaipogrebni običaji sjeverno i južno odKapelepokazujujedinstvenusliku. lakosenavelikomjapodskomprostoruneke

Japodskiprostor

u Slovcniji), Za jcdan dio istraživaČa Mctul sc nalazio kod slovenskog mjesraMetulje naBlokah.84 Neki su japodsko središte smještali uMetliku, također uSloveniji.85 Treći suMetul vidjeli na dvojnoj prapovijesnoj gradini Šmihel podgoromNanos.86 Ovaj jeproblemizazvaoi vrloživu raspravuSchmidaiVeithau



Kapele pokazuju jedinstvenusliku. lako se navelikomjapodskom prostoru nekemanjeregionalne razlikedjelomično inaziru, one ne moguposlužiti kao oslo-nac pretposravkama o dva istodobnasaveza.Uvjetovane surazličitim geopolitič-kim istratežkim položajem japodskih zajednica. Tako je Ogulinsko-plaščanskaudolina otvorenija kulrurnim utjecajima iz Dolenjske, panonskogibalkanskogprostora, dok su na ličkim lokaliretima prisutniji jadranski utjecaji. Masivom

Kapeleu prapovijesti intenzivno su sekoristili stanovnici i južnih istanovnicisjevernih padina. Bio je prosijecan brojnim putevimaistazama, preko vise pri-

jevoja. Intenzivna me terenska istraživanjaovog prostora usmjeravaju me prcmakonceptualiziranju tog planinskog ekosustavavišekao poveznog nego kao gra-ničnog, razdjelnog prostora (PEJNOVIĆ, VUJASINOVIĆ 1998: 29-33;PEJNOVIĆ

1993: 159-162). Osim toga, metodološki bibilo pogrešno svakoj regionalnojpojavi pripisivati određeni etnički ili plemenski sadržaj. Ovdjejesvaka gene-ralizacija izuzetno opasnai potpuno neumjesna. Zajednički elementi koji sui

ponukati istraiivačeda naovompodručju gledaju jednu jedinstvenu kulturnojskupinuostajudominantni.Jednim jepohodom(Oktavijanovim) odjednom po-korenačitavaJapodija, ikao takva ulazi u rimski provinđjalni ustroj.

Strabon dalje nastavljaizlagari zemljopisnim slijedom, pa u istom odlomkuspominje i Liburne {Strab. VI I ,5,4). U slijedečem odlomku nabrajaotokeod Apsirrida,Kuriktike, Liburnida, preko Ise sve do Fara. Ovdje pripovijedai o Delmatimaina kraju o rijeđ Neretvi inarodima Daorsima, Ardijejcimai

Plerejima te otocimaKorkiri iFaru (Strab. VII, 5»5).Naredni jeodjeljak po-svetio nekoč močnimArdijejcima(Strak VII, 7, 5,6)- Pripovijedanje o istoČnojobali Jadranazavršavapoglavljima oRizonskomzaljevu iDardancima uzaleđu(Strab. VII,5, 7) te bogatim i iscrpnim obavijestima odanašnjem albanskomprimorju sve do Keraunijskog rta(Strab.VII, 5, 8).Osim toga on na krajudajei nekeopče obavijesti oobičajima, gospodarstvu, životnim uvjetima, konfigu-raciji sameobale (Strab. 7,5> 10).

Vratimo senaStrabonov spomen japodskih naselja, Osim Strabona(učetvrtoj i sedmoj knjizi), Metul spominju jošApijan i Dion Kasijeu opisuOktavijanovapohoda(App.Illyr.19-21;Cass. Dio21, 49, 35;Strab. IV,6, 10;VII, 5, 4).U poglavlju o povijesti istraživanja večjespomenuto zanimanje zaproblem ubikacije Metula, japodske prijestolnice. Veith usvojoj topografijiOktavijanovogpohoda donosi pregled svihmišljenjaomogućimmjestimagdjesc nalazio japodski Metul (VEITH 1914: 29).Lazius (1600) i Megiser (1612)

Metul su vidjeli uMetniku (prijcvoj Trojane, na putu od Celja prema Ljubljani,

122

goromNanos. Ovaj je problem izazvao i vrloživu raspravu Schmida iVeithau Jahresheftedesdsterreichischenarchđologischen Jnstitutes(XXI-XXII, 1922-1924:

479-510). Tragovi gorenja na gradini ušmihelu ivelik broj pronađenog oruž- ja bili suglavnim argumentom smještanju Metula na ovaj lokalitet (SCHMID

1924:495-508; HORVAT 2002: 117-192).Argumente protiv togmišljenjaiznijelisuVeith iLožar (VEITH 1924: 479-494;LOŽAR 1934:82-85).

Josip Brunsmidjepočetkom 20. stoljeća upozorio na zanemareno mišlje-nje M . Sladovića, iz njegove Povistibiskupijahsenjskei modruskeUi krbavske

(BRUNŠMID 1907: 91; SLADOVIĆ 1856: 6).Sladović jetadapredložio lokali-tet Viničicu kod Josipdola, pročitavši natpis (CIL III 10060), koji jestajao u

Munjavi kod Josipdola:

I.O.M.EGENIOLOCI.M.MEAR MAXIMVS..LEG. IIATIURICIVO TVMPOSVITLIBENSNVMIN

IESTATIQ. EIIVSIMDN DIOCI ETIano.

U Stadovićevo je doba, vjerojatno, natpis bio u boljem stanju nego kasnije.KodMommsena (CIL III 10060) i Ljubića mjesto nalaza jeMunjava.97 Ljubić do-nosi čitanje: I(ovi) o(ptimo)m(aximo)etgenioloci.M(arcus)Maet(ius)Aur(elms)Maximuscenturioleg(ionis)II'atjutrici(s)votumposuitlibensnuminimaiestatiq(uc)

eiiusimp(eratoris) d(omini)n(ostri)Diocletiant (LJUBIĆ 1882: 15-16).

84 Schocnleben (1681).Valvasor(1689),FiorijancLc-Kaltschmidt (1744),Pohlin (1770),Ma-rmerr(1788), Dimitz(1874),Globočnik (1899):vidi uVEITH 1914; 29.

85 Cliiver (1624),Drumman (1838), Reichard (1839),Forbigei (1848),Cons(1882). Smj&-klas(1882),Smičiklas 1890),Gardthauscn (1891).Takođeru:VEITH 1914:29-30

86 Prinizu Windischgratz (1893), Pečnik (1904),u;VEITH 1914:3087 Natpis je dugoleiaopred pragomkućeRadePopovjćau Munjavi, apotječenavodnoiz blizi-

neGračaninove kućeu obliinjem Cakovcu Ojtarijskom kod Josipdola. Vidi - FRANKFUEITER1884; 166.

123

PovijestJapodđ* Pristup Japodskiprostor

Čini se ipak da je Dornaszewski slično čicanje natpisa donio nešto ranije:geniolocim(unicipti) Met(uli), te japodsku prijestolnicu Metul time takođersmjestio napodručje Josipdola(Viničica; DOMASZEWSKI 1902: 161, bilj. 26).

Čitanje spomenutog natpisa koje su ponudili Domaszewski i Brunšmid



Natpis(CIL III10060)nađen upodnožju ViniHcenedaleko Josipdola

(FototekaAMZ)

Brunšmidjc cjelovitoobradioi objavionatpiste gapročitaoovako:I(ovi)o(ptimo)

m(aximo)etGenliolocim(unicipii) Met(ulensium)fAur(elius)Maximus(centurio)

I leg(ioni$)(secundae)adiutricisvo/ tumposuitlib I ensnuminjimaj I iestatiq[ue]eiufs] I im(peratore) d(omino)n(ostro) Diocl[e]tt[ano] (BRUNŠMID 1907: 90-92).

Kod Frankfurtera u zadnjem redu stoji DIOCETIANI (FRANKFURTER 1884;

166). Brunšmid iz svogčitanja izvlači zaključak da se podnoViničice nalaziorimski municipij Metul. Ovo je antičko naseljetijekom 3- stoljeća služio kaobeneficijarska postajapripadnicimarazličitih legija iz Panonije i Donje Mezije(BRUNŠMID 1907: 91).

124

osnažio je svojim preciznim topografskim razmatranjimaGeorg Veith (VEITH

1914: 29). On je prošao čitavim putem za koji je mislio da je njime prošlaOktavijanova vojska, obišao moguća mjestasukoba spomenuta u literarnimizvorima i zaključio da lokalitet Velika i MalaViničica odgovaraApijanovom(Oktavijanovom) opisu Metula.88

VelikaViniBca. Pogledsjuga. (Jbto:B. Olujić)

Tezuda jeMetul u rimsko doba imao municipalni statuspotvrdioje i natpisizudaljenih Kominakod Pljevlja, koji donosiSergejevski:

SERAPIDIETISIDI.MVLP.GELLIA

NV S.Q.R.CVR.ARBEN

SIMETLENSISPLONISTAMALVESATI

88 Neuiazeći u razmatranjetočnosti Veithovog izlaganjaonastavkuOktavijanovog pohottaiborbi podSegestikom(danas Sisak)te borbamaprotivDclmata* mislim da jeprikazpohođakrozjapodski prostor vrioutemeljeniargumentiran.

125

Povijest Japoda. PrittUp

Sergejevskiga jepročitaokao:Serapidit'et Istdi. M(arcus)I Utp(ius). Gelltal nus. e.q(ues). r(ornanus) - cur(ator) .Arben I si(um)Metlensi(um) I Sptonista(rum)

I Maluesati(um) SERGEJEVSKI 1940: 20-22; SELEM 1997: 121). Marko UlpijeGelijan, curatorreipublkaetobavljao jeovu dužnost u višegradova> kako sero iz

i i idi i ć j k d j

•apodskiprostor

kompleksaViničice, zajedno s pripadajućim nekropolama, svjedočeosredišnjojulozi ovognaseljana prostoruČitave Ogulinske udoline i uranijim razdoblji-ma, od kasnogbrončanogdobasvedo 1. stoljeća prijeKrista(BALEN-LETUNIĆ

2000: 23-61; 2002: 25-29).Nalazi rimskih projekrila, datiranih urepublikan-k d b d žj lj j d č d dj ij k 1 t lj ć ij



natpisa ividi (SERGEJEVSKI 1940:22).89 Natpisomogućujepretpostavku da je namjestu Metula nakon razorenja obnovljenonaselje>koje jemoždasteklo i statusmunicipija, ali nam>naravno, nepomažeu sigurnijem lociranju ovogmjesta.

U promišljanju problema ubikacije Metula osvrnuo bih se i nausmeniprijedlog akademika MateSuića, izrečen prije nekoliko godina. Donosimga>

naravno> kao prijedlog za raspravu i razmatranje. On je,naime, upozorio navezu imenaMetul igrčkog izrazaUETO:vXi\ t metahyle(usredšume). Tako biiApijanov opis Metulakoji jeležao na dvašumovita brijega> mogao dobiti novupotvrdu.Prema Maveruprijedloški diosloženice*metuznači između. Imeničktbi dio*suiaznačio šuma (MAVER 1959: 79,110-111).EtruŠčanska riječmeOlumvjerojatno znači "ime" možda i usmislu naroda i njegova područja, kao lat,nomen(PALLOTTINO 2002: 511).

Kukuljević donosi podatak da su stanovnici selapodnoViničice (Munjava- Josipdol, Šušnjevo Selo> Skradnik, Ćakovac OŠtarijski, Carevo Polje), "starigrad" čije su tragovemogli svakodnevno vidjeti, nazivali "sunčenim gradom".Uzvisinu Viničicu (gdjese nalazilo veliko prapovijesno naselje)nazivali su pak

"sunčenimbrdom"(KUKULJEVIĆ 1873: 132). Iako Kukuljević griješi uatribuđjiantiČkogimenaovognaselja, smatrajući gaArupijem,njegovetopografskebilješkesupozornostivrijedan pokazatelj, posebice jer je dobro poznavao prostor o kojem

je pisao. Kukuljević je pučke toponime povezaosnatpisom nasunčanomsatuCILIII 3020 (10057)>posvećenom"nepobjedivom suncuH>također pronađenomu podnožju Viničice (BRUNŠMID 1907: 93-94; FRANKFURTER 1884: 166),

Nadimak "sunčano brdo" nije slučajan. Zbog svoje središnje pozicijeuOgulinskoj udolini, Viničica jedoistaosunčana tijekomčitavogdana.90 Natpisi>ostaci arhitekture i ostali nalazi iz anričkogdobapotvrđujuda sepod Viničicomdoista nalazilo i anričko naselje(vjerojatno naseljeno veteranima; BRUNŠMID

1907: 90-94; OLUJIĆ 2002:30-34). Također, nalazi na prostoru naseobinskog

89 Ovase dufnosr pojavljujeodkraja1.stoljećaposlijeKrista, acuratorju je mogao obavljatiistovremeno u viie gradova* MarkoUlpije svoju jedužnost obavljao na Rabu, u Metulu,Splonumu reumunidpijuuSkelantma naDrini {muniđpium Mažvesiatium).

90 To je svakakojedanodrazlogazaštoseupravonaovommjestu razvilo velikonaselje. Osimblizine tzvorapitkevode,mikroklimatski uvjeti su izuzetnopovoljni. Tijekomčeririsezonearheoloških istraživanja tebrojnihboravakausvim godisnjimđobima,moglismo seuvjeritiu točnost ovihmdnji. Samo imeViničtca, moždavezano uzpostojanjevmograda{sltčnitoponimisuVmogradište,nedalekoViničice, ali i Vinica),možesugerirati ipostojanjeosun-čanihpadina.Lokalnatradicijagovotio nekadašnjimvinogradimana Viničiđ.

126

sko doba, upodnožju naseljasvjedoče da su se ovdje tijekom1.stoljeća prijeKristavodile borbe s Rimljanima.91

Strabon, Oktavijanov suvremenik, smješta Japode u prostor izmeđuPanonaca> s jedne strane, i Jadranskog mora, sdruge strane(Strab. VII, 5> 3).Na drugom mjestu navodi da scZeyEci:tKf| (Segestika) nalazi unizini> od-

mah iza teritorija koji su nastavali Japodi (Strab. IV,6>9).Prema navedenimpodacima položaj Viničice možeodgovarati eventualnom položaju Metula. IzViničice> preko manjeg planinskog prijevoja i riječnim dolinama relativnosclako stižedo Siska. Ovajjeprostor iugeomorfološkom igeopolitičkompogle-du razdjelnica, aistovremeno istjecišteputeva iz različitih smjerova.

Radi se istovremeno o jakom regionalnom centru, srediŠtu jednemoćneibogatejapodske zajednice. Trjekom1.stoljećaprijeKristamožemo većgovoritio jakoj teritorijalnoj zajednici (tadajeproces teritorijalizacije ovakvezajednicemogao većbiri uzavršnoj fazi). Ova zajednica suvereno gospodari određenimteritorijem, koristeći resurseprostora kojim vlada, ali iprometnuuključenosturazmjenu između udaljenih područja.

Dvojnaje gradina biia utvrdena bedemima, apred Oktavijanovim ju je na-padom branilo oko3000 ratnika> za koje Apijankažeda su bili ratoborni ivrlodobronaoružani. Bez obzira namogućei razumljivo Oktavijanovopretjerivanjeuizvještaju Senatui memoarima>vidi se da se radi odobro organiziranoj i značajnojvojsđ, koja je uostalom Rimljanimazagorčavala Život tijekomdužeg razdoblja.

StrabonovMovrjiiov (Monetij) odgovaraApijanovometnonimuMoevTivot

(Moentini)>aOuevScov (Vendon) etnonimuAUEVSEĆGTCCI (Avendeati) (App. Illyr.16; Strab. IV,6>10;VII, 5, 4).Konfrontacijom dostupnogarheološkog mate-rijala spovijesnim izvorima, već sustarijaistraživanja pokazala moguće iden-rifikacijenekih spomenutih mjestai etnonima koji su vezani uz njih. Glavnomjesto Moentinaca jeMonerij,aspominju ga jedino Strabon iApijan (Strab.

I V 6, 10;VII>5, 4;App. Illyr.16).Na temeljudosadašnjih istraživanjamislimodaseovo mjesto nalazilo nedaleko Brinja, najvjerojatnije na gradini Humac(Umac;VEITH 1914: 21-23;FLUSS1933:119-120).

Za razliku od Monetija, Vendon spominju i kasniji itinerariji i geograf-ska vrela: Auendone(Tab. Peut. IV,2),Avendone(Itin. Ant. 274, \ ), Abendone

91 RADMAN-LIVAJA 2001: 123-152; ŠASEL-KOS2005: 437izrazilajcsumnju da se takvi pred-metni izvori mogutakotočnodatirati.

127


(Anon. Rav. IV, 22).Vendon najvjerojatnije povezujemoslokalitetomCrkvinau Kompolju (VEITH 1914: 23-24; TOMASCHEK 1896: 2281). Patsch smjesta ovonaseljeuplodno Srpsko polje, uopćini Brlog, upodnožju gradine Crkvinai nanjoj samoj (PATSCH 1900a: 90-93; 1990: 84-8Ć). Danas jeono dijelom

Japodskiprostor

i Nćctpoc, (Noar).92 Premačetvrroj knjizi Japodi nastavaju područjeublizini pla-nineOkra, a ista je planina prema navodu sedme knjigenajniži dioAlpakoji seprotežeod zemlje Reta do zemlje Japoda, načijem području seuzdiže planinaAlbij ("AAPIOVopocj/ 13 Kopx6pa , koju locira nedaleko Nauporta, Strabon je



naselja Kompolje. Usuvremenim kartama ime Srpsko polje promijenjenojeuHrvatsko polje. U starijoj arheološkoj literaturi nalazimo inazivVlaško polje.

Vendon jetrebao biti središnjim naseljemvažne ibogate zajednice kojajenastavala prostor Kompolja i Hrvatskogpolja(amožda i BrlogateDrenovogKlanca). O bogatstvu ove zajednice svjedoči i japodska nekropola upodnožju

utvrđenegradineCrkvinauKompolju,gdjese nalazilo i kasnijeantičkonaselje.MalastambenapovršinaCrkvineukazuje načinjenicudabiAvendotrebalo vje-rojatnije tražiti na nekom drugom mjestu, na rubu Hrvatskogpolja.Činjenica

je da suAveđani imali najrnanje tri dobroutvrđena naselja na svompodručju(gradine Larica, VelikaPuntaiCrkvina),što također govori o snazi i brojnostiovezajednice.

Etnonim 'Apouftivoi (Arupini)koji donosi Strabon, odnosi senaime sre-dišta zajednice Arupina, Arupij. Spominje ihi Apijan uobliku AvpODittvoi

(App. Itlyr. 16). Ostala tri japodska naselja Strabonjespomenuo toponimom.Arupini, zakoje Apijan govori dasunajugledniji, najbrojniji i najratobornijiod Japoda koji suživjeli "unutar Aipa", povukli su se izsvojih sela ugrad,

Arupij.Apijanovnaziv "grad", ctOTA)se u stvarnosti odnosi nanaselje, smještenonaprirodnom uzvišenju, opasano bedemima (Veliki i Mali Vital uProzoru;VEITH 1914: 24-26; PATSCH 1900a: 29-30; TOMASCHEK 1896: 1491). Uslučaju

Terponai MetulaApijan koristi imenicuKoku; (App. Illyr.17-21). Potpuno suotvorenapitanja je liovim raziičitim riječimaApijan pridavao irazličit smisaote kako su ova imena izgledala u Oktavijanovimtekstovima.

Ovajedvojna gradina ujedno bila isredište većejapodske teritorijalne zajednice koja je nastavala prostorGackogpolja(App. Itlyx. 16; Strab. IV, 6, 10;VII, 5,4).Arupij spominju urazličitimoblicimai druga vrela:Arupinis(Tibul.111,1, 110), municipPazina(tium)tSptonistarum, Ar(upinorum) (CIL III 8783),Aurupio, Arupio(Itin. Ant. 274, 5),Arypio(Tab. Peut. IV),Parupion (Anon.

Rav. IV, 22), 'ApouKtaa (Arukija;Ptol. II, 16, 6).Unatoč tomu štojeočito pokušavao, Strabon nije uspijevao uvijek usagla-siti podatke kojejedonosio. Takoje premačetvrtoj knjizi Akvilejaudaljena odNauportačetiri stotine stadija. Usedmoj knjizi Strabon donosi zaisti pravacudaljenost od tri stotinepedeset stadija, alii podatak od petstotina stadija,("kako sečini drugima"; Strab. VI I ,5, 2). U četvrtoj knjizi imenom spomi-nje samo dvije rijekeKo arcu; (Kolapis)i Eaoc, (Savos), dokje usedmoj knjizispomenuto pet rijeka: Kopjcćpac, (Korkoras),KOACCTUC,, ECC6C,, Apapoc, (Dravos)

128

ovdje vjerojatno zamijenio srtjekomNauport (Ljubljanica), koja postaje vai-nom teknakon osnutkaAkvileje, 181. godine prije Krista (ŠAŠEL-KOS 2005:

425). Ipak, glavnajerazlikaizmeđu odjeljakaučetvrtoj i sedmoj knjizi to štoStrabon sadadodaje nekolikoetnoloških podataka o Japodima {Strab. IV, 6,10;VII, 5, 4),

Vidljivo jedajeStrabonuizradi svojeg djelakoristiorazliČiteizvore,avjerojat-nonijeniti poznavao osobnosvako pojedinopodručjeokojemuje pisao.Filološkaanaliza pokazuje da su mu za podatke učetvrroj knjizi poslužili Posidonije(135--

50.prijeKrista) i Diodor (sredina1.stoljećaprijeKrista),ausedmojknjizi Polibijei ArtemidorEfežanin (drugapolovica2.stoljećaprijeKrista).94

Premanekimmišljenjima, mogućeje da su izvori koje je Strabonkorisriozasedmu knjigu stariji odonih koje jekorisrio začetvrtu. Jedan je od argumenatazaovutvrdnjui taj štoStrabon učetvrtoj knjizi ne spominjeNauportkaonaselje

Tauriska,kaoštotočini u sedmoj (Strab. IV, 6,10;VII, 5, 2). Šašel-Kosjemišlje-nja da se Strabon u sedmoj knjizi, kadaptšeo spomenutih pet rijekatetrgoviniu ovomprostoru,služi izvoromkoji nijemlađi od osnurkaAkvileje, 181.godine

prijeKrista (ŠAŠEL-KOS1990: 19;2005: 424-425).Takosunjegova geografskarazmarranja odraz postojanja Čitave mreže starijih željeznodobnihkomunikaci- ja (ŠAŠEL 1977: 158;ŠAŠEL-KOS 2005:425).Strabon spominje i važnu antičkukomunikacijukoja ide odAkvileje iTergeste, prekoNauporta,prema Segestiki idaljedolinomSave(ŠAŠEL-KOS1990: 18idalje; 2005:424).

Uvažavajućiovevrlo uvjerljive argumente, mislimda jeStrabon i u svojoj sed-moj knjizi, u izlaganju o Japodima(Strab.VII, 5,4),mogaokoristiti i neposrednei vrlo "svježe" obavijesti, dobivene nakon Oktavijanovog osvajanja, 35. godineprije Krista. On i ovdje pripovijedaoSegesriki kao bazi zanapad naDačane

92 Krka, Kupa,Sava,Drava.Noarosnijeidentificiran. PremaSašelovommišljenju,moglobiseraditi oKorani,SASEL 1977: 158,bi!j.4.Kozličićsmatra daNoarnijenitipostojao:KOZLI-

CIĆ1990: 229- SaieK-Kossmatra da jeNoarosmoždastarijeime za Savu, drugo ime za isturijeku,preuzeco iz nekogdrugogjeiika ilistarijeime zadonji njezin tok(SASEL-KOS2002:

145-153;2005:426).

93 SAŠEL 1977:15894 O Posidoniju iArtemidorukaoStrabonovimizvorimavidjeri:BERGER 1896: 1329-1330;

HONIGMANN,ALV 1931: 109, 124-125; ČAČE 1995: 103 idaJje;OpćenitooPosidoniju:REINHARDT 1954:558-826; SKILJAN 1996: 82(Artemidor)i 496-497(PosidonijeizApame-

je). O Artemidoruinjegovu djcluGeograjitmena posebno u odnosu na Tcrgeste,PlominiApsirioveotoke:KRJŽMAN 1979:66-69.

129


{Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 2). Ovaj podatak, vjerojatno preuzet iz OktavijanovaizvješćaSenatu te njegovih memoara,donosi iApijan (App. IUyr.22). Kod Diona,piscakoji je osobno vrlo dobro poznavao ovo područje, kao vladarski namjesnikuGornjoj Panoniji i koji također pise oOktavijanovompohodu i koristi različitei d tk St b dj i j j t ij š t ij i ij

Japodskiprostor

neisključuje niti mogućnost da se Strabon, govoreći oJapodima i Delmatima,oslanjao na nekestarijeizvore{ČAČE 1995: 106-107). Strabonova je vrijednostu tome Što vjerojatno piše neposredno nakon što se rimska vlast počinje utvr-đivati uovimpodručjima, dakle nakonugušenja Baronovog ustanka 9. godinenakon Krista te nam unatoČ tornu što se koristi i starijim i orima a rime



izvore,ovogpodatka nema. Strabon u svom djeiu vjerojatno miješastarijei novijepodatke, neoslanjajući seisključivo na stariji ili mlađi izvor.

Ova su Strabonova izlaganja neizmjerno važna jer nam otkrivaju pravceprapovijesnih i antičkih komunikacija između Italije i njoj susjednih zema-lja, ali nam znatno pomažu i uodređivanju prostorakoji su nastavali Japodi.

Posebno jevažan prikaz geostrateškog položaja japodskog teritorija, Strabonzapravo donosičitavu mrežu najvažnijih puteva, vojnih itrgovačkih, koji su po-vezivali Italiju ivodili premaPodunavljui unutrašnjosti Balkana. Ovi su putevii dodiri, bitno utjecali nadruštveni, gospodarski i kulturni razvoj japodskognaroda tijekomčitavog željeznog doba. U vrijeme kada Strabon piše, Rimljanisu već itekako gospodarski, vojno i politički prisutni naovomprostoru.Oni sepostepeno uključuju u trgovinuželeći postepeno preuzeti i direktnu kontrolunad ovommrežom željeznodobnih komunikacija. Naravno, jedan od narodakoji im je u ovoj nakani smetao, bili su i Japodi. Strabon u ovim poglavlji-majasnooslikava jedan od vjerojatno najvažnijih moriva rimskog zaposjedanjaovog prostora— kontrola nad trgovačkom mrežom u prostoru izmedu Alpa,

Panonije, Balkanaijadrana.Zbog svježine i iscrpnosti Strabonove obavijesti vrlo je vjerojatno da suodjeljđ Četvrte i sedmeStrabonove knjige, posvećeni Japodima i Delmatima,bili napisani iz prve ruke ili moždau direktnom kontaktu s rimskim vojnicimai trgovcimakoji su područje dobro poznavali ( JONES1969; MARKOVIĆ 1985:153-161; ČAČE 1995: 101-129; BALADIE 1989).

U ostalim odjeljcima o IlirikuStrabonobilnoponavljavećpoznategeografskepodatkef doko Japodima i Delmatima iscrpno izvještava čitatelje i dajepodatkekojih u starijim djelima nema. Posebnu Strabonovu pažnju prema Japodima iDelmatimaS. Čače tumači njihovimstalnim borbamasRimfjanima tijekom 2.i 1.stoljeća prijeKrista te prema tome i njihovom ključnom ulogom u rimskomosvajanju Ilirika(ČAČE 1995: 103-104). Stoga i nečudi poseban interes rirnskihpisaca i njihovihČitateija upravo zasvježeobavijesti o Japodima i Delmatima.

Međusobnastrukturnasličnost, ako ne i podudarnost, odjeljaka o Japodimai Delmarima, ukazuje da je Strabon kao osnovni izvor koristio izvješća oOktavijanovompohoduprotivjapoda i nakon njih protiv Delmata,između 35.i 33. godine prijeKrista te da je ova poglavlja pisao istovremeno. Složio bih se sČačinom pretpostavkom da jemogućeda se japodska i delmatska sređišta, štoih spominje Strabon> u stvari prvi puta i pojavljuju uantičkoj geografiji, iako on

130

nakon Krista, te nam unatoČ tornu što se koristi i starijim izvorima, a rimeprikazuje i starija stanja, ipak vjerno prikazuje etničku i zemljopisnu situacijuliirikapočetkom naše ere.95 Stoga nam je djelo ovogantičkog geografaneiz-mjerno važno u rekonstruiranju japodskog teritorija, ali i općenito kulturnogkrajolika u vremenu 1. stoljećaprije i L stoljećaposlijeKrista.

Strabonov je tekst i odličan izvor u istraživanju naĆina nakoji je antičkičovjek mogao doživljavati prostor krških dolina, gustih šuma i visokih plani-na. Govoreči o načinu prehrane i poljoprivrednim kulturama, on govori i osiromaštvu ovog prostora. Ova je procjena, po mojemmišijenju, izrazito su-bjektivna i govori ponovno oantičkom doživljaju obilja i bogatstva. Percepđjaćeovisiti o samompromatraču. Dakle, ova će slika ovisiti uvelike o njegovomdoživljaju bogatstva ilisiromaštva. I straživanjajapodskih lokaliteta daju poma-lo drugačiju sliku. U naoko skromnim nastambama nalazimo srebrni novac terazliČiteskupe luksuzne predmete (stakio, jantar, nakit, fina keramika i dr.).Nalazi iz grobovajoš više naglašavaju potrebu revizijedosadašnjih uvriježenihpređstavao japođskom, ali i drugim "barbarskim" društvima.

Međurirn, Strabonov podatak o japodskom siromaštvu možda može-mo i prihvatiti, naravno, ako ga povežemo s razdobljem neposredno nakonOktavijanovog rata. Tada to može biti samo potvrda da se Strabon korisrioizvorom, vremenski vrlo bliskom razdoblju u kojemnastajenjegovo djelo, Utom bi slučaju Strabon opisivaostanjeu kojem se nalazila japodska zemlja na-kon Oktavijanovogpohoda.

Plinije Stariji u djelu Naturalis Historiatakođer donosi nekoiiko važnihgeografskih podataka o Japodima i to u okviru poglavlja o Liburnima;96

ArsiaegensLiburnorumiungitur usaueadfiumenTitsum. parseiusfuerMentores,HimaniEncheleae,Bu(l)inf ?etquosCat/ imacbusPeucetiosappellnunctotumuno nomine Iltyricumvocatur generatirn. popuiorumpauc

effatudignaautfaciUanomina. conventumScardonstanumpetunt lapu

95 Problem određivanjavremeruu kojem Strabon piše jos jeuvijek otvoren.Mogućeje da jegeograf boraviou Iliriku tijekom Tiberijevihoperacijau Ifiriku 12.-9.prijeKrista i6.-9. po-slijeKrista. Neosporno je da jeraspolagaovrlosvježjmobavijescimadobivenima uvremenu

nakon Oktavijanovog pohoda.96 Vidi prijevodu prilogu.97 Buni, vjerojatnijeBulini: KBIŽMAN 1979: 227- Križman donosi izdanjeizvornog latinskog

rekstaprcma: C.PliniSecundiNaturalisHistoriae(MAYHOFF 1906).

131

PovijcstJapoda.Pristup

et LiburnorumCivitatesXIIII, ex quibus Lacinienses, Stulpinos, Burnistas,Olbonensesnominarenonpigeat. iusItalicumhabentex eoconventuAlutae,Flanates, aquibussinusnominatur, Lopsit Varvarini inmunesqucAsseriates,et ex insutisFertinates, Curictae. ceteroptr oramoppidaaNesactioAivona,Ftanona Tarsatica Senia Lopska Ortoptinia Vegium Argyruntum

Japodskiprostor

(Arukija)100, 'ApSdmov(Ardotij)101,zVtoiATtl (Stulpi)102, Koupico\>u\ (K urkum)l0\AuoctVKCCAet (Ausankali)104, Prolemej svrstao u kopnene gradove Liburnije(Ptol. II, 16, 6), akasnijeje naveo i sve gradove primorske Liburnije odAlbonedo Skardone, dijeleći tako Ilirik naLiburniju i Dalmaciju(Ptol. l\, 16, 2; Suić1975 113 1883 313 Ć 1898 540 1900 190192) Pt l j j



Ftanona,Tarsatica, Senia,Lopska, Ortoptinia, Vegium, Argyruntum,Corinium, Aenona, civitasPasini, fiumen Telavium, quofiniturlapudia.insutaeeiussinuscumoppidispraeter supra significatasAbsortium,Arba, Crexi,Gissa, Portunata. rursusincontinentecotonialader, quaeaPoiaCLX abcst,indeXXX ColentuminsuiaXLIII ostium Titii fiuminis. (Plin. N. H. III, 21,139-4h MAVHOFF 1906: 288-289J

Osimšto navodivažan podatak da se Japodi nalazeu istom, skardonskom kon-ventu zajedno s Liburnima, Plinije Stariji je jasnoustvrdio da rijekom Telavius

završavazemlja Japoda, lapudia.Nadrugome mjestu Plinije Stariji piše: nonnuili

inFianaticumsinumlapudiampromovereatergoHistriaeCXXX, deinLiburniam

CLfecere. (Plin.N. H. III, 19, 129; MAYHOFF 1906: 284).** Svjedoči dakle da sustariji pisci znali zaJapodena istome dijelu obalegdjeihsmješta i Strabon.

Plinijejejasno lučio JapodeodLiburna, odvajajući ih Telavijem, ali ih jesvrstavao uzajedniČko sudsko područje, conventus. Moguće je da je on razliko-vao etnički pojam Liburna i pojam Liburnijekoji je bio nešto širi i obuhvaćaočitav skardonski konvent, u kojem su daklebili zajedno Liburni i Japodi- Ovu je

Liburniju Plinije razlikovao i od Dalmacije, granicom koju suoznačavali rijekaKrka, Titiusi grad Skardona.Oba područja, Liburnijai Dalmađja, nalazila su seu okviru isprva provincijeIlirik,akasnijeprovincije Dalmacije (Suić 1955: 112).

Pisci nakon Plinija, između ostalih i grČki geograf Klaudije Ptolemej (Ptol.

II , 16, 5), neslijedevišeu izlaganju etnografski prinđp, većse njihova razmatra-njakreću u geografskim ipolitičko-administrativnim pojmovima i kategorijamakasnijih razdoblja (Suić 1975: 112). KodPlinija su senovi i stari pogledproži-mali i miješali. Uklopivši Mentore, Himane, Enheleje i Buline u ovo poglavlje,Plinije je pokazao da se jednako koristi i starim literarnim vrelima, kao i novomadministrativnom i kartografskom podlogom(Plin.N. H III.21> 139),

Ptolemej je također Japodiju smatrao dijelom Liburnije, Što je vrlo vje-

rojatno proizašlo upravo iz činjenice Što su Japodi i liburnske općine bile uspomenutom zajedničkom skardonskom konventu koji je postojao sigurnoveć tijekom 1. stoljeća nakon Krista, dakle nedugo iza vojnog uspjeha prođv

Japoda (ČAČE 1985: 65). Japodska jemjestaTeSiaaiov (Tedijast)59, ApoDKiđa

98 v Neki su naFlanatički zaljevJapudiju protegnuli s leda Histriji 130 milja, a zatim suLibui-niju načinili od 150 milja" (Suić 2003:419, prijevodB.Kuntić-Makvić).

99 Tedijast nemožemosigurno identilidrati.

132

1975: 113; MOLLER 1883: 313; JELIĆ 1898: 540; 1900: 190-192). Ptolemej jetako praktično doživljavao Japodiju kao kontinentalnu oblast Liburnije(Suić1992:63; 2003:422-425)- =i

Isti principprimjećujemo i na Peutingerovoj karti (TabuiaPeutingeriana)

gdje su mjesta Tarsatica, Ad Turres (Crikvenica), Senia, Auendone, Arypio,

Epidotio, A ncus,Ausancalione,Romula\ Quadratanavedena uokviru Liburnije,dok japodskog teritorijalnog imena jednostavno nema(Tab, Peut. IV, AI , Bl).Anonimni Ravenjanin uKozmografijiy (RavennatisAnonymt Cosmographia)an-tička mjestastarog japodskogetničkog prostora također uklapa u TarsatičkuLiburniju (LiburniaTarsaticensis;PARTHEV, PINDER 1860: 224-225), On nabra-

jamjestaArgerunto,Bigi, Ospela, Puptisca, Senia, Turresr Raparia, Tharsaticum,

Lauriana,Atbonate mjesta Olisa, Tarneum, Abendone, Parupion(Anon.Rav.IV, 22; PARTHEV, PINDER 1860: 224-225).105

Na temeljusvegaštoje izneseno, mislim da se Plinijev tekst nemožeupotri- jebiti kao dokaz da je obala od TarsarikeodVegija pripadala Liburnima, čaknitiu ranocarskom vremenu (Surć 1981: 226). Plinije jednostavno nabrajagradove

(oppida)uzobalu, nastavljajući opis Liburnrje, u kojoj senalazei Japodi (Pžin. N.H. III. 21, 139-140). To pokazuje i početak slijedećeg poglavlja, u kojem govorio Delmatiji Libumiae fintset initiumDelmatiaeScardona(Piin. N. H. II I. 22,141; Suić 1975: 112). Prema tome, Strabonov spomen japodske obale i Plinijevtekst nisu nimaioproturječni (Strab. VII. 5> 4), posebno ako uzmemo u obzir daPlinijekao i pisci nakonnjegacijeli japodski prostor kartiraju kao dio Liburnije.

100 Arukija jezapravoArypium uTabuli \ Arupiouhinerariju =Artipij (Tab. PeutTV , Bl; Itin.

Ant- 274, 2)

101 Ardotij seobiČtio izjednačujes Epidotijem(Tab. Peut. IV, Bl) i Erijom(Ethetia)kod Anoni-mnogRavenjanina(Anon.Rav. IV,22; MOLLER 1883: 313). Medutim,nitj ovo imenijejoškonačnorazriješeno (PATSCH 1990; 38).

102 Sculpi je takoder nepoznat lokalitet.Miiller gapovezujes Plinijevim navodom {Ptin. N. H.

III, 139) Stulpinos, kada nabraja liburnske zajedniceu skardonskom konventu(MULLER1883: 313). Patsch rosmatramogućomPtolemejevomzabunom,dakleda se radi doista onekoj libuinskoj obalnojzajedmđ (PATSCH 1990: 38, bilj. 87).

103 }ol jedan lokalitei koji je teskoidentifiđrati. Patsch je i ovdjemišljenja da semožda radi ozabuni ce daPtolemejzapravospominjemjestona otoku Krku(PATSCH 1990: 38, bilj, 87).

104 Ausankali jeAusanealio(Tab. Peut. IVP Bl).

105 Argerunt,Bigi,Ospela, Publiska,Senija,Kule, Raparija, Tarstatik. Lauriana, Albona teOliza,Tarnej, Abendon (=Avendon u Itinereru i Tabuli), Parupij {=Arupij u Itinereru i Tabuli).PremaSuić 2003: 449 - prijevodB.Kuntić-Makvić.

133


Osim navedenih zemljopisnih vrela općenite, ali ipak bitne zemljopisnepodatke o Japodima, daju nam iApijan i Dion Kasije. Oni pišu prijesvegaiz perspektive vojne povijestl Težište je njihova ptipovijedanja na borbama sRimljanima te se vrlo malo bavezemljopisnim podacima (App. Illyr.16-21;Cass DioXX 49 34 2; X X I 49 3538; XXV 51 21 5) Apijan se uovom

Japodskiprostor

Geomorfološke, vegetacijske i klimatske

osobine japodskog prostora

http://arupio/

http://arupio/



Cass. DioXX, 49, 34, 2; X X I , 49, 35-38; XXV, 51, 21, 5). Apijan se uovomdijelu svoje povijesti bavi prijesvegaOktavijanom i njegovimakđjama, Japodii drugi narodi ovdje imaju sporednu ulogu, zapravo su samo diojedneraskosnei osebujne povijesne pozornice. Japodski je prostor opisan kao vrlo šumovit,Oktavijan napredujevrlo strmim i neravnim putem, a japodska se prijestolnica

Metul nalazi našumovitom brijegu. Toponime, imena zajednica ivažnijih naselja,koja nam prenosi,Apijanpre-

uzima upravo od Oktavijana. Radi se o zajednicama i mjestima koja su imalamanju iliveću ulogu tijekom pohoda,Moentincima,Avenđanima i Arupinimaunutar Alpa, tj. južno od masivaVelike i Male Kapele{App.Hlyr. 16) te o sta-novnicimanaselja"prekoAlpa", tj* sjeverno od Male i VelikeKapele:Tipfitovoc,(Terpon) i glavni japodski grad Metui (App. Ilyr.18, 19)- Apijan spominje izajednicu Pozena(noCTnvoi), koja sekasnijepobunila protiv netom uspostav-Ijenerimske vlasti, te bila potpuno uništena (App. Illyr. 21). O ubikaciji svihspomenutih imena, izuzevTerpona,većje bilo govora. Terpon(TEpTtcovocJ, kaoi ostalavećajapodska središta, Apijan naziva gradom (pdlis;App. lllyr.18). Do

danas, Terpon nije identificiran s potpunomsigurnošću(VEITH

1914: 27-29,KarteI; FLUSS 1934b: 789; ZANINOVIĆ 1986: 62). Zaninović jepredložio iden-tifikaciju s gradinomSamačkaglavicakodGornjegModruša, a iVeith ga smje-štauokolicu Modruša. Mislim da bi Terpon i Terponjane trebalo ipak tražitina mjestu japodskog prapovijesnognaseljauTrojvrhu (Veliki Vrh,Srednji Vrh,MedvedovaGlavicateVelikai Mala Metaljka) upodnožju kojeg su pronađenii ostaci kasnijeg rimskognaselja.IM

106 Arheološka istraiivanja koja je naprostoruTrojvrha izvodila ekjpaArheoIoŠkogmuzeja uZagiebu načelu s Ruiieom Drechslcr-Biiić, ati naialost nisu objavljena. Zahvaljujem mu-zejskimsavjetnicamagospodamaRužici Drechsler-Bižić j Dubravki Balen-Letunić 5to su meupoznalesovtm istraiivanjimai upozorile navrlojakc argumenteu prilogpretpostavkeda sena vrhovima Trojvrha doista nalazilo japodskonaseljeTerpon.

134

U preihodnom je poglavlju sviše ili manjepreciznostizaokružen teritorij kojisu tijekom 1.tisućljeća prijeKrista nastavali japodi- U svakom seslučaju radio vrlo dinamiČnom i raznolikom prostoru.Čine ga neprohodnešume, dolinerijeka,krškeudoline i zavale> veliki planinski lanci i morska obala.

Prirodni uvjeti bitno i presudno utjeČu napolitički, kulturni, gospodarski idruštveni razvoj.Toće se na japodskompodrućju naročito dobro vidjeti. Izglednaselja,prostorna organizacija iuopće osjećaj zaprostor,položaj nekropola,druš-tveni razvoj i konačno povijesna sudbina Japoda, bitno su uvjetovaniutjecajemprirodnih uvjeta. Metodološki, prostorsagledavamkao dio aktivnog međuod-nosačovjeka i okoliša* Naravno, ne u duhu geografskog determinizma i jedno-smjernog djelovanja. Prostor je dakle samo jedan odonih aktivnih čimbenikapromjene.Čimbenika koji mijenjaju iliutječu na promjene, ali su i sami izloženipromjenama u vremenu. Kao i čovjek, prostortakođer ima svoju povijest.

Japodsko se područje nalazi unutar dinarskog planinskog lanca koji seprotežeod notranjskog visokogkrša na sjeverozapadu, preko Gorske Hrvatske

premabosansko-hercegovačkomvisokomkrŠu na jugoistoku (PEJNOVIĆ 1994:21). Petrografski sastav,hidrografija i makroreljefna struktura pokazuju krškeosobine (PEJNOVIĆ 1994: 23).

Središnje japodsko područje, gdje su se odvijali najstariji procesi stva-ranja japodskog naroda, obuhvaća cijelu Gorsku Hrvatsku. Nju tvore Lika,Ogulinsko-plaščanskaudolina i Gorski kotar. Osim ovogsredišnjeg područja,

Japodi su nastavaH i obalnopodručje od Rijeke do Jablanca ili Karlobaga, koje je s prostorom Gorske Hrvatske od najstarijih vremenačinilo širu cjelinu, smeđusobnim gravitiranjem i prometnompovezanošću. Kako smo to pokazalina drugom mjestu, Japodi su nastavali područja na obroncimaPlješevice i udolini rijekeUne, najkasnijeod vremena 8. sroljećaprijeKrista. Ovaj se prostor

direktno nadovezuje na istoČna i jugoistočna područja Like i Korduna.O geografskim osobinama prostora, o kojem govorimo pisao je francuski

geograf Andre Blanc u djelu tiskanom 1957. godine: La CroatieOccidentale.

Etudedegeographiehumaine{ZapadnaHrvatska. Studija izhumanegeografije).

To je djelo nedavno izašlo i u hrvatskom prijevodu (BLANC 2003). ZapadnaHrvatska je za hrvatsku geografsku tradiciju pomalo neuobičajen pojam. PremaBlancu, ona uključuje dio Hrvatske između Slovenije i Bosne, Posavinu od

135

Pourjtst J/ tpoda.Pristup

Zagreba do Siska tePrimorje od Rijeke do Senja (BLANC 2003: 23-24). ZaBlanca je Zapadna Hrvatska prozor Panonije u mediteranski svijet.Ona je isto-vremeno i mjesto najbližeg europskog susreta islamskog i germanskog svijeta(BLANC 2003: 24), Blanc dovodi upitanje"nerijetko uvriježena uvjerenja"opostojanju predosmanskog "zlatnog doba" naprostoru "Zapadne Hrvatske".

Japodskiprostor



p j j p g g p pNaime, Blanc pregled povijesti naseljavanjaovog prostora,započinjevrlo izri-čito: "Današnja naseljenost nedugujeništa ili gotovo ništa, prethistorijskomi rimskom zaposjedanju. Posebno surrjetki paleolitički i neolitički tragovi"(BLANC 2003: 85). Malobrojni tragovi oprapovijesnim i antičkim naseljimau "Zapadnoj Hrvatskoj" Blanca su naveli nazaključak dajenaseljenostu timrazdobljima bila vrlo slaba.On čak zaključujeda je čitava Zapadna Hrvatskau antićko doba bila potpuno pusta, uz izuzetak rijeckih urbanih aglomeracija.Doistaje neporecivo da je istraženost ovog prostora vrloslaba. Blanc je na ras-polaganju imao vrlo maloelemenatana kojima je mogao graditi drugačiju slikuprostora o kojemjepisao. Stoga mu i ne treba zarnjeriti na prelako izrečenimkonstatacijama. U svakomslučaju radi se o vrijednom geografskom djelu, koje

je od velikepomoći svakompovjesničaru koji se bavi ovimprostorom,

Nisamgeograf, pa ćudetaljna geografska razmatranjaprepustiti geografi-ma. Njihovasupromišljanja nezamjenjiva u povijesnom istraživanju. O prirod-no-geografskoj osnovi iopćenito geografskom položaju Ogulinsko-plasčanskeudoline i Gorskog korara usvojoj jedisertaciji detaljno pisao Radovan Pavić(PAVIĆ 1978). Geografske osobine regijeLikesvojomjediserracijom ibrojnimdrugim radovima izuzetno decaljno obradio DanePejnović (PEJNOVIĆ 1985;

1987; 1994; PEJNOVIĆ, VUJASINOVIĆ 1998: 29-49).

Ipak, nekeosnovne osobine prostora ovdje moramoizložiti. Čitavo ovopod-ručje geomorfološki vrlo je raznoliko. Reljef Hrvatskogprimorjaodajeprimor-skekrškeosobine.107

107ZemijišteHrvatskog primorjauglavnom sesastoji odvapnenca, medu kojima naobalama

Riječkogzaljeva, KastavstirieiGrobničkog poJjaima i dolomita (GEOGRAFIJASR HRVATSKE,SjEVERNO HRVATSKOPRIMORJE 1975: 9-17).

136

ES3 zoravni navapnencima Qi^3 dolinski reljef

naplavne ravni

ReljefHrvatskogprimorja(prema:GEOGRAFIJA SRHRVATSKESJEV ERNO HRVATSKOPRIMORJE1975:14)

137

PovijrttJapoda.Pristup

Gorski kotar se po raznolikojgeološko-petrografskoj osnovi igrađi priličnood-vajaod ostalih dijelovaGorskeHrvatske isusjedneSlovenije.108 Ovdje prevlada-va tzv. zeleni krŠ>s bogatim i gustimšumama* čimeseGorski kotar razlikujeodostaiih,danasogoljelih, kontinentskih i primorskihDinarida.109 Ovapodručjakarakteriziraju niža krškasredogorja razdvojena s dva dinarski usmjerena niza

Japodskiprostor



j g j j jmanjih zavala, sa zaravnima, poljima i udolinskim proširenjima (PEJNOVIĆ

1994: 35)- Zaravni ili polja,okružena većim ili manjim uzvisinama dominan-tna su crtapejzsaža, posebnoLike i Ogulinsko-plaŠčanskeudoline.

Od većih planinskih sustavana japodskom teritoriju ističu se prijesvega

planinski nizovi Velebita, Velike i Male Kapele tePlješevice. Najveći vodenitokovi su rijeka Una,čija je dolina bila prirodnim putem od Panonske nizinedo Jadranskog mora, te rijekaKupa.

Izlaskomna more prekoGorskogkotara i morske padineVelebita,Japodima je pripadao i dio jadranskog prostora.Zaleđe japodske obale specifično je potome što sezbog visokih prijevoja preko planinskih lanacai planinskih barijerapoprečno položenih uz morsku obalu, klimatski utjecaji s mora ondjeslabijeosjećaju. Zaleđe, planinski sustavi i obala, uz sve svoje klimatske, geomorfo-loške, kulcurne raznolikosti,činejednu dinamičnu zemljopisnu cjelinu koja senalazi u stalnoj interakciji. Planinama Sredozemlja odličnu je studiju posvetioMacneill, primijenivši cjelovit antropološki pristup na istraživanje povijesti z\ -vota u planinskim sustavima Sredozemlja (MACNEILL 1992).

Ovaj prostorodajekarakteristike brdovitog, planinskog prostora. Samo je,primjerice u Lici, 72,3 % iznad 600 m, a čak 38 % iznad 800 m nadmorskevisine (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 23). Oskudnevijesti antičkih pisaca poklapaju se spredodžbom o planinskom i šumovitompodručju, slabo nastanjenom, svrlo teškim životnim uvjetima.

108 Zastupljenostkarbona i perma, ali i karbonata(vapnenđ, đolomiti, dolomitizirani vapnen-ci)( a u pravcu Kvarnerasve ječešći i kredni vapnenački sastav(GEOGBAFIJASR HRVATSKE,

GORSKAHRVATSKA 1975: 81.109 Razlozi tomu leže u kasnijim počecima Sireg gospodarskog iskorištavanja šumskog fonda

i drugih resursa,ali i utomeštonijebilo intenzivnih transhumantnih stočarskih kretanja

(GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, GORSKAHRVATSKA 1975: 84).

138

Reljef GorskeHrvatske

(prema: GEOGRAFIJA SRHRVATSKEGORSKA HRVATSKA 1975:10)

139

PovijestJapoda. Pristup Japodskiprostor

Zavjetrina reljefnebarijereVeiebita, unutar zone zapadnih strujanja, utječe načinjenicu da naovompodručju postoji bogatašumskavegetacijakontinentskogpojasa. Čitavo je japodsko područje tijekom prvogtisućljeća prijeKrista bilovrlo bogato šumom. Danasšume zauzimaju samo manji dio ukupne površineovogprostora. Intenzivnija deforestacija krajolika na prostoruLikei Ogulinsko-



GeoloŠkcskiceGorskeHrvatske

(prema:GEOGRAFIJA SRHRVATSKEGORSKA HRVATSKA 1975:9)

140

gp j j j p gplašČanskezavalevjerojatno započinje tijekom kasnog brončanog doba i rrajetijekomčitavog željeznogdoba. Ove promjene, naravno, nisu na svimpodručji-ma biie jednakog intenziteta. Gdjejegustoćanaseljenosti veća, a timeveća i po-treba za novimpašnjačkim i obradivim povrsinama, tamo će i deforestacija biti

intenzivnija. Ipak, još uvijek ostaju prostranapodručja pokrivenašumom. Tonamsugeriraju i opisianričkih pisaca. U antičko se dobapojačava eksploatacijašuma. Rimljani suodvozili drvo iz unurraŠnjosti provincije Dalmacije, koje je

japodski teritorij bio sastavni dio, te gaodvozili u obalnegradoveidaljeu Italijui drugedijelove Carstva. Dalmacija je biiaprakcičan i blizak izvor kvalitetnogdrveta (M ACNE IL L 1992: 79).

Ćesto se ogoljelost velebitske primorske padine te nekih drugihkrških područ- ja pripisivala eksploataciji tijekom kasnogsrednjegi ranognovogvijeka (venecijan-skoj prijesvega). Ipak, velik broj autora većđugo upozorava kako proces defore-stacijeodređenih krških mikroregionalnih cjelina ne treba promarrari jednostrano(HORVAT 1965: 69-79; RUKAVINA 1990: 281-290; SLUKAN ALTIĆ 2002: 53-64),

Već od 16. stoljećapovijesna vrela donose podatke o ogoljelosti primorskepadineVelebira(RuKAviNAl990:281; SLUKAN ALTIĆ 2002: 55). Mogućejedaprocesi deforestacijepoČinju i ranije. Sobzirom na inrenzitet života u predtur-skim razdobljima, od prapovijesti, preko rimskog razdoblja sve do razvijenogsrednjegvijeka, prijesvegauLici, ova je teza vrloutemeljena. Moguće je da sunekapodručja bila bez visoke Šume u svim razdobljimačovjekove prisutnosti(HORVAT 1965: 75-79). Druga su pak podruČja bila pod Sumom, koju spomi-nju i antički izvori. Ipak, u blizini velikih japodskih središta Metula (Viničicekod Josipdola), Arupija(Veliki i Mali Vkal kod Prozora), Lipove Glavice kodPerušića, Monetija (Humac kod Brinja) te drugih velikih naselja,vjerojatno sedio prostorapočinje krčiti vrlo rano zapašnjačke i obradivepovršine, adrvećese obaralo zagrađu i grijanje. Unatoč tomu, i u vrijeme Oktavijanovog poho-

da, prema Apijanovom opisu Metula, naseljeje bilo okruženo šumom (App.IIfyr. 19). Bez sustavnih ekohistorijskih istraživanja, kakvih, nažalost, do sadanije bilo T bilo bi pogrešno generaliziraii ove procese. ProjektomEkohistorijskiaspekti naseljavanjakrsaodprapovijesti dokasneantikeMinistarstva znanosti,obrazovanja i športa RH (voditelj dr. sc. BorisOIujić)>prijavljenim u ožujku2006. godine, pokušat ćemo pokrenuti sustavna multidisciplinarna istraživa-nja čovjekovog utjecajana okoliš u prapovijcsnom i antičkom razdoblju. Bez

141

Pavijntjapmia. Pristup

sustavnih i dugoročnih istraživanja ovog izuzeeno važnog problema mnoga bipitanja japodske povijesri ostala potpuno nerazjaŠnjena. Jedno od najvažnijihpitanja, kojemu dosadau povijesnim znanostima nije bilo posvećeno previšepažnje, jest pitanje klimatskih i vegetacijskih promjena u prošlosti. Dakle, ukojoj se mjeri klimatološke i vegetacijskeprilike mijenjaju tijekom prapovijestii tičk ra doblja s edod dakle u posljednjih t t k ti ć godi

japoiiskiprostor

Japodski prostor, koji je izdvojen u ovom izlaganju, cjelina je s mnogo-brojnim strateŠkim prednostima. To je ključni komunikacijski i posredničkiprostor koji se nalazio na prastarim kopnenim putevimaizmeđu Italije i unu-ttašnjosti Balkana.

Od posebne suvažnosti i komunikacije izmeduunutrašnjosti i JadranskogU dišt jes akako podrucjeLik kojejei d odgolemog č j



i antičkog razdoblja sve dodanas, dakle u posljednjih petnaestak tisućagodi-na (MAGNY 1995; RENAULT-MISKOVSKY 2004: 53-102; LEBRETON> RENAULT-

MISKOVSKY>SEMAH 2004: 30-52).Na klimatske karakteristike ovog prostora bitno utječe poprečni položaj

Velebita i njemu paralelnog planinskog niza Velike i Male Kapele, poput barijere, posebno prema dominatnim zračnim strujanjima. Ove planinskebarijereograničavaju toplinskiutjecaj mora naŠiri prostor, ali ne moguspriječiti prodorvlageduboko uunutrašnjost. Stoga na prostoruGorskeHrvatskezračnastrujanjasJadrananajlakšeprelaze u kontinentskuunutrašnjost, ali i iz kontinentske unu-trašnjosti Europeprema Jadranskom moru(GEOGRAFIJASR HRVATSKE>GORSKA

HRVATSKA 1975: 11). Sve te osobinečineklimuovog prostora vrlo raznolikom.Na većemdijelu japodskog prostora dominantna je izrazita planinskakon-

tinentalna klima> s izuzetno oštrimzimama i relativno toplim ljeiima. Obalnopodručje pokazuje sve sredozernne, jadranskeosobine s određenim-klimatskimosobitostima.Količina padalina nešto jeveća nego na drugim jadranskim po-druČjima, a i srednjesu temperature nešto niže. Vjetar je također vrlo važan

klimatski element koji bitno utječe na čovjekov Život> plovidbu, orijentacijukuća>poljoprivrednuproizvodnju. Zimi je Jadran često u depresivnom polju te

je bura dominantan vjetar.Ovaj jaki sjeveroistočni vjetar osobitosnažno pušena Podvelebitskom primorju, a posebnu snagu dostiže u Senju i Rijeci. Nastajekao rezultat susretaplaninskih i jadranskih klimatskih utjecaja (GEOGRAFIJA

SR HRVATSKE> SJEVERNO PRIMORJE 1975: 34). U Gorskoj Hrvatskoj dva suglavna vjetra, bura i jugo. Svi ostali vjetrovi nisu od gotovo nikakvog posebnoznačenja (GEOGRAFIJASR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 16).

Planinski lanci,koji otežavajuprolaz,ne predstavljaju potpune barijere,zbogpostojanja niza planinskih prijevoja i prolaza. Jedna od glavnih karakteristika

japodskog prostora> posebnoOgutinsko-plaščanske udoline i Like, njegova je

spojna uloga na mjestu kontaktavećih regionalno-prostornih cjelina(PEJNOVIĆ1993: 179). Zato se ovdje sijeku putevi u svim smjerovima.

omenOkreuantičkim izvorima>ovdje je od posebnevažnosti. Japodi suočito držali podkontrolomkomunikacije prema zapadu koje su im otvarale pu-teveza mirnu, trgovačku, ali i ratničku i pljačkašku komunikaciju sa sjevernimdijelomdanašnje Italije.

142

mora.U središtu je svakako podrucjeLike, koje je i danasod golemogznačenjau prometnom povezivanju hrvatskog juga i sjevera> naravno kao dio važnihmeđunarodnih prometnih pravaca (PEJNOVIĆ 1993: 157-181).

Bez obzirana toštodanasi ne postoje funkcionalne vezeizmeđu današnjihhrvarskih regijaGorskogkotara, Ogulinsko-piaščanske udoline i Like>te Belekrajine u Sloveniji i Pounja uBosni i Hercegovini> ove suregijeu prapovijestii antici morale funkcionirati kao jedan jedinstveni i cjeloviti prostor, unutarkojega su vrlo vjerojatno postojaleodređene mikroregionalne razlike, koje jošuvijek nemožemo potpunojasno sagledati. Jasno je primjerice da sulički loka-liteti naobroncimaVelebitabili izloženi jačimsredozemnim utjecajima> a loka-liteti Ogulinsko-plaščanske udoline i Bele krajine kontinentalnim utjecajima izDolenjskei panonske nizine.

Pojedina veća ili manja krŠka polja, zavalei udolinemožemo promatratikao odvojene, a opet i međusobno povezane cjeline. Ovdje se zanaseljabirajupogodni položaji, najčešće uzvišenja u blizini izvora vode. Naselja su orijen-rirana prema površini polja (polja i pašnjaci) kao jednom od najvažnijih re-

sursa teritorijalne zajednice. Od rastrkanih kuća i naseljapostupno se stvarajuveće teritorijalne zajednice čiji teritoriji često odgovaraju upravo prostoruovihmikro-geomorfoloških cjelina. Naravno, o tome ćebiri više riječi u poglavlju o

japodskim naseljima.Ovladavanje odredenimprostorom, karakteristiČni pogrebni običaji, nakit i

nošnjakao znak identiteta i prepoznavanja (ali i razlikovanja), kategorijesu koje jasnoodvajaju Japodeod njihovihsusjeda.Povezivanjejednejedinstvene i kon-tinuirane materijalne kulture određenog prostora setničkim imenom koje sunampribilježili antički pisci nije uvijek najsretniji poduhvat. U slučaju Japoda,sretna je okolnost šcodanasposjedujemo relativno dobro poznatu materijalnukulturu starijeg i mladeg željeznog doba, uz ime i stanovk broj geografskih i

etnografskih podaraka,sačuvanih u djelimagrčkih i rimskih pisaca. To olakšavaL smještanjejapodskog narodakoji je sasvim suvereno gospoda-rioprostorom na kojem ježivio. Ovaj je narod suvereno gospodario i resursimakojamu je prostor pružao.

143

PovijtstJapoda,Pristup

Tragovi u prostoru: naselja

Prostor koji su nastavali Japodivrlo jeraznolik. Ipak, unatoč svim raznolikosti-

japodskiprostor

Razlog tome krijese učinjenici Što njihovo istraživanjc postavlja brojne pro-bleme. Radi se oskupom, mukotrpnomi neizvjesnom poslu, koji nedonositako atraktivne i sigurne rezuitate kao primjerice istraživanjegrobnih mjesta.Uhrvatskoj arheologiji, upravo izovograzloga> broj arheologakoji su se upustili utakve poduhvate inije prevelik.



j J p j p ,maf jedan je tip naseljazajednički svim japodskimpodručjima. Od brončanogsve do kraja željeznog dobanajčešći oblik naseljapredstavljaju naseljana lakobranjenim uzvisinima,većovisno o konfiguraciji terena, gradine (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1956: 36-51; 1975b: 72;1983; 1987)."° Tijekombrončanog i željeznog

dobagradina je dommantanoblik naseljanaovomprostoru. Konfiguracija re-rena, opasnost koja je prijetila prijesvegaiz susjednih konkurentskih zajednica,a zatimi izvana> opasnost oddivljihživotinja (medvjeda i vukova), gospodarskirazlozi, organizacija prostora, sve su to samo neki od faktorakoji su utjecali naizgled i pozicijunaselja.

Gradine susvakako jedna od prepoznatljivih i Eako uočljivih sastavnicakulturnogkrajolika japodskog prostora. Naravno, one su samo dio cjeline.Uobično vr!ovelikombroju gradina koje suzabilježene tijekom rekognosciranjaiarheoloških istraživanja, treba razlikovati različiteripove.Nazivom gradinaobu-hvaćamo vrlo široku lepezu potpuno različitih utvrđenih i neutvrđenih naselja,kultnihmjesta za posebne obrede, povremenih skloništa, stražarnica i utvrđenja,

zbjegova1

utoČišta utrenudma vanjske opasnosti, zaštićenih mjesta začuvanjestoke, utvrđenih mjesta namijenjenih trgovanju (BENAC 1985: 199;Suić 1975a:17-19). Gocovo sva Japodima susjednapodručjapoznaju ovakavoblik naseljanauzvisinama, koji donekle varirauslijed etničkih, etnografskih, geografskih i dru-gih povijesnih okolnosti kojeutječu na oblikovanje izgledanaselja.Gradinama

je udosadaŠnjoj literaturi bilaposvećena doista veiikapažnja.111

Broj kartiranih gradina napodručju Republike Hrvatske i susjednihjojdržava jedoista velik. Ipak> broj jesustavno istraženih gradina vrlo malen."2

110 Naselja na lako branjivim uzvisinama na ovom su prostoru poznata i ranijetijekom bron-čanog doba, nodosadašnja su istraživanja iasvim nedovoljnaza bilokakvezakljucke. [)RK-CHSLER-BIŽIĆ 1956: 36-51;1975b:72; 1983; 1987.

111Gradinamajeosim velikogbroja radovaod kojih ću citiraCi samoneke, posvećen iposebanznanscveni skup. Neka izlaganja sovog skupa koristim i udaljem teksru: Utvrđena iiirska

nastlja (Aggiomerationsfortifiets iifyriennes),Mostar 24.-26. okcobra 1974, Sarajevo 1975-

Vidjeci iBATOVIĆ 1977: 201-225;MJROSAVLJEVIĆ1974:259-297;BENAC1985 i dr.

1L2 Vidjeii vrloznaćajan rad Alojza Benca,rezulcatdugocrajnih iscraživanja delmatskih gradina;Benac 1985 Zanimljiva su isrraživanja Borivoja čovića na japodskom ina susjednim po-druČjima: Cović1956: 187-204; 1962:41-61; 1975;121-129;1975a: 93-100.Vidiiakoderistraživanja SimeĐatovićau Radovinu, ali idrugim liburnskim lokalitetima; BATOVIĆ 1968:

53-74;1980: 55-81.

144

To naravno neznači datreba isključivo istraživati naselja i zanemarivatidrugeaspekteživotauprošlosti. Nekropolei naseljadijelovi su istecjeline.Zatotreba jednakom pažnjom i totalnim pristupom obuhvatiti sve dijelove cjelineČovjekovog trajanjauprostoru.

Autor ovih redaka od 2002. godinevodi sustavno arheološko istraŽivanjegradinskognaseljaViniČica kodJosipdola.Radi se ovrlo velikomnaseobinskomkompleksu gdjeseobitavalo tijekomdužih razdoblja prapovijesti. U tijeku suizrada geodetskog snimkanaselja(preko 30 ha)>geofizičko i zraČno snimanje,arheolosko sondiranje dijelovanaselja,obrada i konzervacija naiaza. Vegetacija ikonfiguracija terena poseban su problem te znatnootežavaju iusporavaju istra-živački posao. Bogatagrađa sovog i njemu susjednih lokaliteta još uvijekje uobradi. Stogase urazmatranjima o japodskim naseljima više pozivam na većobjavljene rezultatearheoioških istraiivanja drugih naseobinskih lokaliteta.

Geomorfološke, hidrografske, klimatske karakteristike određenemikrore-gije,presudnoutječu na izgiediorganizaciju nasetjauprostoru. Čovjek organi-ziraživot, prilagođujući seklimarskim, vegeracijskim, hidrografskim, reljefnimprilikamamjestagdježivi. Gradinskasenaseljanalaze na istovremeno pristu-pačnim, ali i lako branjivim uzvisinama(često humovima), položenima, naj-češće (ali ne uvijek) uz rubove poljaukršu (npr. Ličkog, Gackog,Krbavskog),zavala i fluvio-krških udolina. U odabiru uzvišenja prednost jepostoji li nanjemu prirodna zaravan. Nastambe susenalazile i naterasastoniveliranimpadinama naseljenih uzvisina.

Naodabirnaselja utjecatćevelikbrojčimbenika. Pristup resursima jedanjeod najvažnijih. Gotovo se svavećajapodska naseljanalaze blizu izvora vode ilinekogmanjeg ilivećeg toka vode. U uvjetimakrša, čuvanje i korištenje izvora

jedan jeod temelja opstanka svake zajednice. Vrlo jevažno je li neko nase-Ijeuzavjerrini ili nije. Padine s jugozapadnom ili južnom ekspozicijom imaju

prednost zbogzaštite od sjevernih vjetrova. Međutim> nastambe ćesenalazitii nanepovoljnijimpoložajima. Vjerojatno se i povećanjem broja stanovnikasmanjuju mogućnosti izbora. Na gradint Viničici sjeverna i sjevero-istočnapa-dinabile sunaseljeneu kontinuitetu, od kasnogbrončanog doba do 1.stoljećaprije Krista. Nastambe su bile ukopane pod stijenu i tako zaštićene odsjever-nog vjetra. Ako jenaseljeizraziro izloženo vjetru, trebatražiti posebne razlogezbogkojih jeupravo ta pozicija moglabiti izabrana. Zbog središnjeg položajau

145

Povijtst J apoda. Pristtip

udolini Viničicajeosunčana tijekomčitavog dana. Pristup pitkoj vodi i izuzer-no plodnoj zemlji (Carevo polje), povoljan geoprometni položaj i mnogi drugičimbenici, uvjetovali su kontinuitetživotanaovommjestu od mladeg kamenogdobadodanas.

Velik je broj gradina bioutvrđen raznolikim fortifikacijama> prilagođenimk fi iji t i f l ški k kt i tik d čj N jč šć se

odskiprostor

Ostaci stambenih objekata nađeni su nagradinama Veliki Obljaj uVrhovinama, Gradini naPećini uLičkom Lešću, Piplici uLovincu, SvilarevojgradiniuPećanima, Stražbenici uVrepcu,Velikoj PuntiuHrvatskom (Srpskom)polju, Viničici kod Josipdola, Lipovoj Glavici kodPerušića i drugima. Temeljikamenih kuća nadeni sunaVelikomVitlu uProzoru>Masnikosinoj gradiniuP ć i M l jK li Ši k j K li C k i i K lj N b d M i



konfiguraciji terenai geomorfološkim karakteristikama područja. Najčešćeseradi okonstrukciji bedema od dva reda veiikog, grubogi neobradenog kame-nja, čiji jemeđuprostor ispunjen sitnijim kamenjem. Takav jesistem fortifi-ciranja ustanovljen primjerice uGornjem Kosinju, naŽagarovoj glavici> pri-godom sondažnih istraživanja 1988. godine (BAKARIĆ 1988:159). Isti načingradnjefortifikacija nalazimo ina visokoj nepristupačnoj gradini VelikaPuntau HrvatskomPolju (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 421). Ponekad suseu nadgradnjiovihkamenih konstrukcija koristileidrvenegrede.

Zaštitni subedemi mogli biti jednostruki, dvostruki tli visestruki. Bili sugrađeni od zemlje i kamena, ovisnookonfiguraciji terena. Ponekadsemogui kombinirati zemljani nasipi skamenim konstrukcijama. Kameni su bedemibili izgrađeni tehnikom suhozida. Ponekadsunajblaže padine bile osiguranesamo kamenim ili zemljanim nasipom.Na japodskim su gradinama nastambečesto nalazile izvan bedemomutvrđenog prostora, koji jeobiČno ležao pri sa-mom vrhu gradine. Na temelju dosadašnjih istraživanjavrloseteško upustiri ubilo kakve procjene broja stanovnika, Na intenzitet naseljenosti naodređenoj

lokaciji tijekomrazličitihpovijesnih razdob!ja> utjecali surazličiti čimbenici po-put veličine raspoloživestambenepovrŠine, statusaodređenezajednice unutaršireteritorijalne cjeline (plemena?), pristupa resursima, geoprometnog položajai mnogih drugih. Gradinska sunaseljavrločesto smještena iuzvažnekomuni-kacijske pravce testrateški zatvaraju određene prostorne cjeline.

Na sredisnjem jepodručju Japoda, dakle uLici i Ogulinsko-plaščanskojudolini,Drechsler-Bižićevidentirala oko stotinuipedesetgradina(DRECHSLER-

Bižlć 1987: 417; 1975: plan 2). Broj je zapravo mnogoveći>aukljuČujelokalite-tekoji su bili naseljeni ili korišteni povremeno i tijekomkraćih razdoblja.

Radimsky jelocirao određeni broj gradina i uPounju (RADIMSKY 1894:495-511; 1894a: 697-710). Prema novijim procjenama, naširem prostoru oko

srednjeg toka rijeke Une dodanasjeregistrirano pedesetakgradina. Detaljnijaistraživanja tih gradina nisu obavljena.113

113 Usvojojdiskusi .na skupu Utvrđma iiirskanasdja,Sarajevo1975, 315-316,Branka Raunigspominjepetnaestak utvrđenih naseljagradinskog tipa; Tajbrojodpedesetak gradina nije

poipuno siguran jersenjihovodredeni broj nalazi inagraničnom području, tenijesigurno je lipripadaoJapodima(RAUNK;1992: 24,bilj. 46).

146

Pećanima, MalojKarauli uŠirokoj Kuli, Crkvini uKompolju.Na brdu MarinaGlavica(kota 547) uselu Mlakva kodGornjegKosinja,na gradini zaštićenojs

jedne straneprirodnomliticom, a sdrugih stranasuhozidnimbedemom>nađenisu tragovi kućenaslonjene na bedem.Središnji dionastambeleži naživcu, aosta-tak jeterenaniveliran sitnijim kamenjem. Bakarić jeprema nalazima keramikedatiralaovu nastambu u 8. stoljećeprijeKrista. Na Žagarovoj glavici uGornjemKosinju>nedaleko od bedema, pronađeni sutakođer tragovi jedneprapovijesnekuće, datiraneu8.il i 7.stoljećeprijeKrista. (BAKARIĆ 1988: 158-159).

Danas raspolažemo sdesetakobjekaraukojima sunađena ognjišta, ostacikeramike i drugi nalazi prema kojima ihsemože datirati (DRECHSLER-BIŽIĆ

1986: 107, table 1-14). Nažalost, ovi rezultati neomogućuju daserekonstru-ira organizacija prostora i položaj ovih nastambi uprostornoj cjelini naselja.Istraživanja toga tipa bit će neophodna da bi se razumjele društvene struktureigospodarski život naseljatijekom njihove, uvećini vrlodugepovijesti.

Ipak, sretnajeokolnostšto arheološki nalazi nadeni ukućama omogućujurelativno sigurnu dataciju objekata> atime i naselja. Ukasno brončano doba(Ha Bstupanj)možemo datirati ostatkekućnoglijepai temeljakućena gradiniPiplicanedaleko Lovincate kamene temeljedvijukućana gradini VelikaiMalaKaraulakodŠiroke Kule. Za podnicukuće2 naVelikoj iMaloj Karauli iskori-štena jeglatka ravna stijena, apukotine su zapunjene crvenopečenim lijepom.

Takav način gradnjenije poznat udrugim japodskim naseljima (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1986: 108-110, t. 1,2,7-9).

Na Masnikosinoj gradini uPećanima nalazilo seutvrdeno naselje gdje je 1977. godine iskopan stambeni objekt sdvije prosrorijeukojemu jeosimostatakakeramičkih posudanađen željezni jednorezni nožić, žefjezno kopljeifragment žeijeznogkoplja. Sve je nadeno u neposrednoj biizini ognjišta ikao za-tvorenacjeIina(DRECHSLER-Bižlć 1986: 112>t. 3, 10).Kopljavrlo sličnaonima

sMasnikosine gradine nalazimo napodručju Sanskog MostaiČarakova, gdjesu bila velikaležišta željeznerude, zatim uDonjoj Dolini inaGlasincu (MARIĆ

1964:t.VII: 1-4; Cović 1956: t.1:8>12, 13;t.2). Koplja iz sanskog područjai DonjeDolinedatiraju seu8.stoljeće(Ha C l - Ha C2stupanj starijegželjez-nog doba), patako možemo datirati inalaze izkuće naMasnikosinoj gradini(DRECHSLER-BIŽIĆ 1986:112). Ukazao bih ovdjei naslične nalaze željeznihkopaljaidrugihželjeznih predmeta izŠmihelaiostalih lokaliteta u Notranjskoj

147

PovijestJapoda.Pristup

(GUŠTIN 1979:t,51, 53, 55, 56,58,73-74, 78-80 -Šmihei; t.34-35-Tržjšče).Dva željezna kopljapronađena suina prostoru gradine naLipovoj Glavici kodPerušića,114

Na japođskim gradinama često i tumuli,veliki zemljani humci, imaju for-tifikacijsku funkciju.Obično osiguravaju ulaz unaselje.115 Najvjerojarnije se neradi ogrobnim humcima alibudući daniti jedan nije istražen morat ćemo

Japodskiprostor

lomljenogkamena ioblutaka, ispodkojih senalazila drvena podloga.117 Kućesu bile od drvenih oblica spajanih usijecanjem i uklapanjem, azidovi subiliizolirani kućnim lijepom.Krovovi su vjerojatno bili pokrivenislamom.

Tijekomčitavog željeznogdoba, osim gradina isojenica, kao povremena na-seljaimogući zbjegovi, služilesu i špiije. Oddosadaistraženih treba spomenutiPećinu uLičkom Lešću Cerovačku donjupećinu kod GraČacaiGolubinjaČukod



radi ogrobnim humcima, alibudući daniti jedan nije istražen, morat ćemopričekati skonačnim zaključđma. Njihovu ulogu, ali iopćenito ulogu humakau organizaciji prostoratekmoramo istražiti. Grobni humci i kamene gomile,najčešće upodnožju gradinskih naselja, mogu oznaČavati i prostor zajednice.Ne uvijek kao oznaka granice (premdaniti tonije isključeno), veći kao mje-sta okupljanja zajednice, mjesta zajedničkog kulta (markeri identiteta). To jetakođer jedan od argumenata utezi danemožemo istraživati odvojeno svijetmrtvih i svijet Živih. Grobna mjesta imaju funkciju oznake granice teritorija,kao orijentiri ili kao simboEični čuvari prostora zajednice.

Osim naselja nautvrđenim uzvisinama i nanjihovim padinama, Japođisu poznavali i neke druge tipovenaselja. U dolini rijeke Uneutvrđeno jepetsojeničkih naselja(RADIMSKV 1893b: 129-138; 1895a: 219-226; ČURČIĆ 1908:149-179; 1912: 3-11; RAUNIG 1975: 47-49; 1976: 31-33; 1992: 26). Već jekra-

jem 19. stoljeća istraživano sojeniČko naseljena otokamauRipču kodBihaća(RADIMSKV 1893b: 129-138; 1895a: 219-226; ČURČIĆ 1908:149-179;1912:3-11). Osim ovih istraživanja, Branka Raunig je 1975. godinezapočelarevizij-

sko istraživanje naseljauRipču, Nađeni su ostaci podnice, gredanosača isohete ostaci keramike (RAUNIG 1975: 47-49). Naslapu Bukva kodLohovanedavno

jetakođer otkrivenojedno sojeničko naselje."6 Sondažno istraživanjeobavilaje

BrankaRaunig(RAUNIG 1992: 26, bilj.53).

NaseljeuRipču vjerojatno jezapremalo površinu od 4000 do 6000m3,od kojih jeistraženo samo 850m2. Procjene suizvršene natemelju brojnihostataka hrastovih stupova, nosača platformi nakojimasusedizali stambeniobjekti.Stupovi sutvorili kvadrate 6x12 m,koliko jemjerilaipovršinaplatfor-me (RAUNIG 1992: 26). Takvojenaseljegledano izzraka moglo izgledatikaonepravilna mreža. Između platformi, kojesumogle biti povezane mostićima,nalazili su se kanali kojima se odvijala komunikacijačamđma.

Na platformama od oblica i dasaka jeponekad bila podnicaodnabije-ne zemlje ili samo pijesak kao izolacija. Pronađene supođnice i odsloženog

114Usmena informacija mr. sc, Tatjana Kolak. Urujnu 2004- mr. sc. TatjanaKokk vodilajezaštkno iskopavanjena Lipovoj Glavici{materijaljeu fazi obrade),

115Lijep suprimjergradinau Trošmariji teMegdanuKvartama.116Najsrdačnijesezahvaljujem umirovljenoj muzejskoj savjetnici,gospodi Branki Raunig na su-

sretljivosti i ijubaznosti prigodomposjetaovom. ali i drugim lokalitetima u okolici Bihaca.

148

Pećinu uLičkom Lešću, Cerovačku donjupećinu kod GraČacaiGolubinjaČukodKosinja (DRECHSLER-BIŽIĆ 1970:111417; 1970b: 93-110). U brojnim speleo-loškim objektima (špiljama i jamama) nalazimo ostatke keramike, kao tragovekraćeg ili dužeg Čovjekovogboravka.Niti izdaleka nisuistraženesve funkcije spe-leoloških objekata uorganizaciji prostora na japodskom prostora. Oni su moglislužiti ikao mjesto pogrebnog kuka, sahranjivanja određenih drustvenih skupina(BezdanjaČa, Špilja ukanjonu Jadove— GornjaPloča)."8 Možemo pretpostavitida se naprostoruLikeiOgulinsko-plaščanske udoiine nalazi još takvih objekata.Špiljesuitijekombrončanog i željeznogdobaslužile ikao stalnailipovremena sta-ništa. One su nedvojbenokorištene ikaostočarski stanovi (IMAMOVIĆ 1987: 24).

Organizaciju prostoranasredišnjem japodskom prostoru možemo odlič-no ilustrirati primjerom relattvno dobro istraženedvojne gradineVeliki i MaliVital uProzorukodOtočca (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 2-5; 1975b: 76-78). Ovagradina dominiravećim dijelom plodnogGackog polja, analazi se usarnojblizini rijeke Gacke."9 Navišem dijelu dvojne gradine, VelikomVitlu, nalazioseutvrđeni dio, akropola.120 Naovomkrškom uzvišenju (hum) nalazi seviše

speleoloŠkih objekata, špilja i jama.Nastambe susenalazile na terasamaVeltkog i Malog Vitla. Na gradint

Veliki Vital 1971. godine prigodom zastitnih iskopavanja otkrivenjerimskikamenolom (RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1974: 74-79; 1975:169-171; 1975a: 99-100;ŠARIĆ 1980: 115-123). N a dvije okomitestijenekamenoloma oslanjasejednakuća, dok su ostala dva zidasagrađena suhozidno odneobrađenog kamena.121

117 Otvoreno jepitanje jesulitakvepodnke pripadale sojeničkomobjektu iznadvodeili moždaobjektu koji jestajaona tlu otoka (RAUNIG1976- 32-33).

118 RadFC Raguža L J. Osterman,"Istraiivanjearheospeleološkahobjekatau kanjonu Jadove"u

ZbornikuprojektaNaseijaikomunikacijeukontekstuvezajadramkogpriobalja i unutrašnjostiuprapovijest't i antici (u cisku).

119 Reiativna visina Veukog Vitlajest107m(apsolutna557m), aMalog Vida66m{apsolutna516m).

120Vjerojatnojesamovrh bioutvrđenztdom koji je( kako pokazuju rezultariVukdićevogistra-

živanjau19.stoljeću,biodograđivan \ popravijan L u rimsko doba. R. Drechsler-Bižićvrsnidiogradinenaziva rejugium{DRECHSLEH-BIŽIĆ 1973: 3-4; 1975b:76).Radi sezapravoo

akropoli, a lonam direkcno potvrđujei Oktavijan u opisuosvojenja.

121Ova jekuća,premainterpretaciji Drechsler-Bižić, služilazaprivremenosklonište,adatiramo

jeu3.stoljećeposlijeKrista kadjerimskonaseljesmjcštenoupodnožju gradine, na lokali-tetuBuljma (DRECHSLER-BIŽIĆ1986: i 12).

149



PovijestJappdđ.PrUtup

kontekstu konkretnihdogađaja (Oktavijanovog pohoda), a ne zbog svoje veli-čine i važnosti.

Zajedničko upravljanjezemljom i njezina ponovna raspodjela nakon osamgodina, o kojoj Strabon piše za Delmate [Strab. VI I , 5, 5), morali bi imatinekih analogija i kod Japoda. Radilo se ocikliČkom ritualu koji je osiguravaoobnavljanje i funkcioniranje društva (ALP6LDY 1965: 166; Suić 1967: 103i

Japodskiprostor

Hrvacsko poljc. Ružica Drechsler-Bižić je promijenila svoje prvotno mišljenjeiustvrdila da je gradina Velika Punia bilasredišnjim naseljemu sustavu koji susačinjavale još i gradineCrkvina i Stražišteu Bjeljevinama (DRECHSLER-BIŽIĆ

1987: 421). Gradina naVelikoj Punti (relativna visina 169 m, kota 591) bila jeutvrđena snažnim bedemom s ulazomutvrđenim kamenim humcima. Premamišljenju R DrechsIer-BiŽić stanovnici suseVelikePuntesahranjivali naveti-



obnavljanje i funkcioniranje društva (ALP6LDY 1965: 166; Suić 1967: 103 idalje; CAČE 1979: 118-121; 1995: 122-124). Mogućnost da se prepozna ova-kav principegalitarnesolidarnosti u raspolaganju proizvodnim resursima, vrlo

je bitna za ionako vrlo skromno poznavanjedruštvenih odnosa i kod Japoda.Ostaje pitanjem koje su osnovne proizvodne jedinicemeđusobno dijelile plodnepovršine. Neki su autori mišljenjada se ova podjela odvijala unutar rodova, a neobitetji (STIPČEVIĆ 1989: 129; ČAČE 1979: 118-121). Jesuli to bilešireobitcljiili rodovi?Moždasu to bile onezajednicekoje se na prozorskim nekropolamaukopavaju u određenim, odvojenim prostorima, u više slojeva (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1973: 24)? Mislimđa su proces transformacije ovih rodovskih zajednica iuopćepreobrazba japodskog drustva, najboljeuočljivi od2, stoljećaprije Krista. To je vrijeme intenzivnih promjena, ne samo na japodskom prostoru. Ratovi sRimljanimate gospodarska konjunkturašireg prostora u kojoj su Japodi imalizapaženu ulogu, bitno su utjecali na sve vidoveživota. Baš konzervativizam iinzistiranje na iskazivanju kontinultetau identitetu, vidljivi u arheoloskoj gradi,mogu upućivati da su se odvijali takvi procesi.

Japodske zajednicesvoje su bogatstvo imoćdugovaleodličnom strareškompoložaju, blizini mora ismještaju navažnimprometnicama koje su vodile izme-du mora i sjevera,zapada i istoka, povezujući tako jadranski, alpski, balkanskii podunavski prostor. Predmetipronađeni u grobovima japodskih obiteljisvje-doče upravo o timtrgovačkim vezama, ali i o bogatoj domaćoj proizvodnji iobradi kamenat metalnih predmeta i nakita.124

Osim dvojne gradineVeliki i Mali Vital, u istraživanjima prostorne or-ganizacije, gospodarstva, druŠtvenih odnosa,odlično može poslužiti i primjerbogatezajednicekoja je nastavalasjeverozapadni dio Gackog polja isusjednoHrvatskopolje.

Problem središnjeg naseljaovezajedniceostajeotvorenim. U literaturi je

obiČno prihvaćena identifikacija gradineCrkvine santičkimVendonom, sredi-štem japodskih Avendeata (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975b: 75; Suić 1990: 2). Ovonaselje,o čijoj važnosti svjedoči i spomen u svimvažnijim itinererima, bilo jesredište bogatei velike zajednice. Životni prostor ovezajednicesuKompolje i

124 Osim trgovačtuh vezatreba naravnoimati u vidu i pljačkaskepohode prema haliji kojespo-minjuantički pisci

152

mišljenju R. DrechsIer-BiŽić, stanovnici su se Velike Punte sahranjivali na veti-koj nekropoli upodnožju Crkvine(DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 421-422).

GradinaCrkvina je na vrhu imala utvrđeni prostor uništen gradnjom cr-kvice u srednjem vijeku. Pedesetak metara južno od "Crkvine" je manja uzvi-

šicana kojoj se nalazi velika, vrlobogatanekropola, iskopavana uvišenavratau 19. i 20. stoljeću, a stotinjak metarasjeverno odgradineje druga nekropola(DRECHSLER-BIŽIĆ 1959: 245-280; 1961: 67-114; 1966).

Na gradini Crkvina uKompolju tijekom istraživanja 1979. godine, na re-lativnoj dubini od 0,90 cm, u dvije su sondenađeni ostaci uništenih kamenihkuća, podnice, dijelovi ognjišta, prapovijesna keramika, ati i ulomci rimskihamfora, morika i dvije kuke od kovanogželjeza, teveći broj željeznih čavala. Utrećoj sondi, također na zapadnoj strani gradine, otkrivena jekuća koja se zasjeverni i istočni zidkoristilaprirodnomstijenom, dok sujužni i zapadni zid biliizgrađeni odneobrađenog kamena, složenog u tehnici suhozida (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1986: 117-118, t. 6). Osim tradicionalne japodskegradinske keramike,u ovoj je kući nadena i brončana fibula tipa Aucissa, novac s Augustovim ti-kom, fragment rimske provincijalne keramike smetličastim ukrasom i drugo(DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: t. 14: 11, 13, 15, 16, 17).Kućasepo nalazimanajvje-rojatnije datira u 1.stoijećeposlijeKrista. Objekt nije imao unutrašnje ognjištekako je ro bilouobičajeno u drugim istraženimobjektima na japodskim gradi-nama. Možda je, iz nama nepoznatih razloga, ognjište u ovomslučaju bilo is-ključivo vani. Naime, ispred kuće pronađeni su tragovi gara, pepela, nagorjelogdrveta i veći broj morskihškoljaka(Cardiumfascinatum, Vcnusverrucosa, Ostrea

edulis,Pectenopercularts,Murextruncuius;DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: 117).

Na temelju arheoloske građe iz grobovaDrechsler-Bižić jezaključila da dvijenekropole podnogradineCrkvina presraju biti u funkciji tijekom2. stoljećaprijeK rista(DRECHSLER-Bižić 1986: 117). Predmeti svakodnevne uporabe, pronađe-

ni na gradini, jasnopokazuju kontinuitetživota i tijekom posljednja dvastoljećaprijeKrista, ali vjerojatno i tijekom 1.stoljećaposlijeKrista. Ipak, stupanj istra-ženosti ovog i drugihnaseljajednostavno ne dopustaopsežnije zaključke.

Nalazi u grobovimasvjedoče o uistinu velikom bogatstvu i snazi ove zajednice. Posebno zorno o romesvjedoči grob 47, u kojem jc pronađen veći brojizuzetno vrijednih predmeta od jantara (DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 102-103, t.XXVIII-XXXII). Dio ovih predmeta, posebno privjesak u oblikužcnskeglave,

153

PooijtstJapoda.Pristup

proizvod su grčkih radionica, vjerojarno na du Italije (GRECO PONTRADOLFO

1977: 66, Fig. 1-3; BOTTINI 1987: I -lć, t, I). Pristup moru Japodima je omogu-ćavao direktan kontakt strgovcimakoji sudolazili i dopremali različke vrijednepredmete. Osim toga, kontrola kopnenih puteva u pravcu Italije omogućavala

je i direktan pristupkopnom.Blizinamora i kontrola putevakoji suvodili sasjeveraprema obali mora bile

Japodskiprostor

Na prostor o kojem govorim u ovojknjizi gledam kao na raznoliku cjetinukojučineplaninski ekosustavi, krškeudoline,zavalei polja,šumovita prostran-stva i nedaleki obalni proscor. Prostor gotovo idealan za uzgoj stoke, ali i zaopstanak brojnijih zajednica. Dosadasu se u istraživanju japodskog društvaprimjenjivali oni modeli koji su i inače bili uobiČajeni za mobilne stočarskezajednice. Vrlo su sečesto takva društva promatrala kaosiromašna, konzerva-



p j j psuvrlovažnekomponentegeostrateškog i gospodarskogpoložajaove zajednice. Otomesvjedoče i oštaci školjakablizuognjištaporedstambenog objekta na gradini,auz to ibrojnipredmeti italske ihelenističkeprovenijencije. Potpunoje neprihvat-Ijivomišljenje Drechsler-Bižić da su ovo"novi elementi" u prehrani stanovništva,

posljedica promjena uslijed rimskogosvajanja(DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: 118).Naime, Japodi su se i mnogoranijekoristili svimonim prednostima koje

imje mogao pružati direktan pristupmoru.Za uzgoj stoke, što je bio vrlovažansegmentjapodskog gospodarstva, neophodna je biia stalna opskrbasolju.Najbližimogući izvorpredstavlja svakako nedaleka podvelebitska obala (Senj, Sv. Juraj).

U japodskoj umjetnosti vrločesti motivi delfina, brodova i ribauopće nezačuđuju. SvjedoČe ojapodskom prisrupu moru i prisutnosti na jadranskoj oba-H. Oni nisu importirani elementi, već su sastavni dio osnovnogsimboltčkogrječnika japodske duhovne kulture. Jednostavno ne odgovaraju u literaturi vrloprisutnomstereotipuo Japodima kao izrazito planinskom,stočarskomnarodu.

japodi doistajesuplaninski narodvrlozatvorene konzervativne strukture, ali su

u tkivo njihovadruštvautkani raznovrsni elementi (od balkanskih i panonskihdo jadranskih), koji se tijekomčitavejapodske povijesti neprestano isprepliću.

O gospodarstvu Japoda nemamopreviše podataka. Uzgoj stoke dokumen-tiran je brojnim ostacima kostiju ovaca, koza, svinja, goveda. U stambenim suobjektimapronađeni brojni fragmenti keramičkih cjedila za preradu mlijeka. UCerovačkim pećinama, možda sezonskomobitavalištu japodskih pastira, pro-nađenesu velikebikoničneposudeshorizontalnimdrškama. Vrlo suvjerojar.no služile i za preradu mlijeka (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975: 25). Na gradini KekićaGlavica pronadena je prijenosnakeramička peć s kalotastim ložištem i polus-feriČnim donjim dijelom, s posebnim otvorima na pregradi, koji su služili zagrijanjehrane u posudama. Uz ovakvepeći pronađene su i peke zapeČenjena

otvorenoj vatri koje su se u istomoblikunaovimprostorimasačuvaledodanas(Čović 1962: 51-52, sl. 8). Uzgoj stoke bio je dopunjen i lovom, što dokumen-tiraju nalazi kostiju srne, jelena, divlje svinje i medvjeda (WOLDRICH 1896: 3-43). Odjećaodkožei krzna u vrlo hladnim planinskim japodskim područjimabila jeodlična zaštita. Tome treba pridodati i odjevne predmete od vune. Onošenju debljeodjeće svjedoČi i masivan japodski nakit, posebno fibule.

154

tivna i zaostala. Ovakav jestavduboko ukorijenjen i uhumanističkoj tradiciji.Ipak, je li svebaš tako jednostavno i jasno.

Ptoblemstočarskih kretanja naovomprostoru tijekom prapovijesnog iantič-kog razdoblja izuzetno jevažan. Mislim da bismonajapodsko stočarenje tijekom1.tisućljećaprijeKristamorali gledatikao nasastavni dio identične ili baremsliČ-ne prakse, uistomvremenu, načitavomprosroruSredozemlja. Transhumantno jestočarenje neizbježan odgovor naokolišSredozemlja, posebno ako se radi o vrlovelikombroju stoke istanovništva (HALSTEAD 1987: 79). Ono je bilonužno,po-sebno za uzgoj i održavanjevelikihstadastoke. U prostoruLike, Ogulinsko-plaš-čanske udoline, Hrvatskog primorja, Pounja nalazimo brojne tragove ovakvognačinagospodarenja tijekom prapovijesnog iantiČkograzdoblja.123

U metodološkom smislu, međutim, nemožemo jednostavno i bez tezerveprimijenitina prapovijest, protohistoriju i antiku obrasce kasnosrednjevjekovnihi ranonovovjekovnih migracija na zapadnobalkanskom prostoru, Stoga i nisamsklon jednostranoj i jednostavnoj primjeni modela transhumantnog stočarenja

i migracija kad sepromišlja o japodskom prostoru tijekom prvogtisućljeća prijeKrista. Naravno, to nikako neisključuje postojanje transhumatnog stočarenjanajapodskom i ostalim susjednimpodručjima. Prapovijesnu i antičku sročarskupraksu na japodskom prosroru rek trebadetaljnije istraživati. Zasadamožemokonstatirati dajestočarstvo bilo vrlovažan dio japodskog gospodarstva (naravnone i jedini). Svoju sumoći snagu Japodi remeljili i na velikim stadima stoke.

Ekološke aspekie stočarskog gospodarenja teško je potpuno shvatiti i re-konstruirati.Valja pretpostaviti da su sekrčile šumekako bi se stvoriiepašnjač-ke površine. Djelomična deforestacija (podgorskih) velebitskih padina i poje-dinih dijelovaLike i Ogulinsko-plaščanske udoline zasigurno počinje tijekomprapovijesti, posebice tijekom 1. tisućljeća prijeKrista. Ipak, bilo bi pogrešno

ovaj koncept jednako primijeniti na svapodručja. U razdobijima krize, manjegbroja stoke i Ijudi, šumske su se površine obnavljale. Također, sva područjavelikogjapodskog prostora nisu bila jednako razvijena, niti je u svim razdoblji-ma ovaj proces bio jednako izražen. Postojanješumskog pokrivača, takoder, ne

125 Tisani kamen" o kojem ćekasnijebici riječi najbolji jeprimjerza to. O brojnim "rujinama"(iokvama), suhozidnim ogradama iprastarimsioČarskimsrazama,da i nc govorimo.

155


moraiskljuČivati manji opsegstočarenja, ajoš manjepostojanje poljoprivredneproizvodnje(HALSTEAD 1987: 80). Radi se o"miješanju kultura"> korijenje dr-veća i - primjerice - Žitarica, rastena različitim dubinama. Drveće povećavatemperaturu tla, čuva njegovu vlažnost, stiti ga od smrzavanja, ali i direktnogsunca (BARKER 1975: 112). Mislim da o intenzivnijim procesima deforesta-cije možda ipak možemo govoriti tek od rimskog vremena i srednjeg vijeka.

iprostor

polagani u grobove. Ovaj je ukus diktirao i izbor uvezenih predmeta, U ovimbi procesima i trebalo tražiti puteve nastajanja i oblikovanja uistinu osebujne

japodske materijalne kulrure,Stoga moramo svakako pretpostaviti da su postojale idomaće radionice> po-

sebno za izradu manjih metalnih predmeta, za obradujantara,stakla i drugih ma-terijala. Na japodskompodručju nemavećih ležištabakra, željeznerude i drugih

http://vjerojar.no/

http://vjerojar.no/



j p g g j g jSigurnije ćezaključkeu svakomslučaju biti moguće donijeti nakon obimnijihekohistorijskih i ekoarheoloških istraživanja biotopa naovompodručju.

Istraživanja otkrivaju velik broj japodskihnaselja>posebno od kraja bron-

čanogdoba do rimskeokupađje. Krškapolja i udolinenačičkani su japodskimnaseljima. Neradi se uvijekomnogoljudnimveć najčešćemanjim zajednicamaod visedesetakaljudi. lako su bilo kakve procjene broja stanovnika nezahvalnei zasadagotovonemoguće, dojam je da je japodski prostor bio relativno gustonapučen. Velik broj lokalitetagovori u prilog ovojčinjeniđ.*26

U stambenim su objektimapronađeni ostaci žrvnjevai drugih alarki za pre-radu žirarica. Strabon pišeda su na svojoj siromašnoj zemlji Japodi najvišeuz-gajali i konzumirali pir i proso(Strab. VII, 5, 4). U sojeničkom naselju u Ripčupronađeni sukarboniziraniostaci različitih žitarica> pšenice (Triticumdicoccum),

ječma (Hordeumsativum), proje (Panicummiliaceum)s različitih mahunarkt,boba(Viciafaba) i leće(Lensesculenta).Od njih su se pripremale različite kaše itijesta. Među ostacimavoća(malina, rogač, Iješnjak, divlja jabuka, divljakruška,

drijen, treŠnja) trebalo bi istaknuti i nalazezrnagrožđa (Vitisvinifera). Vinovaloza, naravno, ovdje ne uspijeva, ali njezina prisutnost ukazuje na postojanjestalnih veza s primorskim krajevima (BECK MANAGETTA 1896: 43-48).

Japodske nekropole otkrivaju velik broj različitih ukrasnih predmeta odmetaia, jantara, stakla. Velik dioovih predmeta Japodi su nabavljali posred-stvomrazliČitih trgovačkih puteva o kojima jeranijebilo govora.Moramo pret-postavki, naravno uslučajevima kad se radi o razmjeni, a ne o pljački, da suzauzvrat morali davati poljoprivredne istočarskeproizvode.Obrađene površinei uzgojena stoka morali suomogućiti potrebneviškove. Naravno, proizvodnjakojadajeviškove i omogućuje razmjenu iziskujeodređenu razinu organizađje>o čijimmodalitetima danasmožemo samo nagađati.

Brojni primjeri raznolikih predmeta pokazuju da su strani uzori imali idomaće imitacije. Tako su seprilagođavali domaćem ukusu. Japodi su imaliosebujan i izrazit ukus, o kojemsvjedoče brojni predmeti koji su kao prilog

126 Naravno, postojanjeutvrđenih naseljai uloženaenergijau njihovu gradnjui održavanje, nemoraju automatski svjedočili obrojnosti populacije kojaživi u timnaseljima{KOVAKOVIĆ2001: 101-115). Ipak broj japodskih naseljai njihovapovrsina ukazuju natočnost pretpo-

stavkeovclikojpopulaciji.

156

j j p p j , j gsirovina. Jedino napodručju Gorskog korara nalazimo površinska ležiŠrahalko-pirita. Pri obilaskuvećih naseljanasamojsepovršini mogu vidjeti komadi troskekoja jenastalapriobradi merala. Sirovinesuvjerojatnonabavljaneu neposrednomsusjedstvu, na području Mezeja, između Bosanske Krupe i BosanskogNovog,gdjesu u prapovijesno i posebno u rimsko vrijeme cvjetalaznačajna rudarska sre-dišta (PAŠALIĆ 1975: 247-282, 294-304, 305-306; BOJANOVSKI 1988: 266-303).

Antički pisci pri spomenu japodskih mjestakoriste termin "grad" dakakone u punom smislu samogantičkog grada.Radi se ovažnijim naseljima koja sumožda i imala neke protourbane il i urbane karakteristike. Ipak, antički su pisciu japodskim gradinama prepoznavali neke(antičke) kriterije urbaniteta koje suvećajapodska naseljamožda i mogla zadovoljavati. Postojanje fortifikacija> ulo-gasjedistavlasti nadokolnimteritorijem,odvajanjejavnog prostora, postojanjenaseobinskih dominanti (akropola, refugiji, gomile> zemljani humci i nekropo-le ravnih grobova, kultnamjesta). Višestruki bedemi Metula, Arupija, gradineVeliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama,LipoveGlavice i drugih, doista i danas

izgiedaju impresivno. Tako su se pred dolaskom Augustove vojske>Arupini izsvojih selapovukli u "grad" čtcrro, spremajući se za obranu (App. Iliyr.16).127

Srrabon jeArupij naveo unizuodčetiri japodskagrada(koristeći za sve terminpožis] Strab. IV, 6>10; VII, 5, 4). Dobro opremljenoj i obučenoj rimskoj vojscimogli su se suprotstaviri jedino udruženi i sakupljeni u dobro utvrđenom sre-dišnjem mjestu. Kad su vidjeli da je onapreviše brojna, pobjegli su ušumu. Uovimsusredištimapostojala odvojenamjestaza upravljanje teritorijem(vijećnicauMetulu), amožda imjestazajedničkog kulta.Glavni gradMetul svi brane kaozajedničko dobro inajvećuvrijednost. Možemo pretpostaviti dasusredista zajed-nicabila i središnjimmjestom kulta. Svenavedene elementespominje Oktavijankada piše o pokorenju Japoda kao očevidac. Nažalost, ne poznajemo dovoljno

organizaciju prostora u japodskim naseljima da bismo mogli donositidetaljnijezaključke o stupnju njihova urbaniteta. Raster naselja, raspored nasrambi i nji-hovemeđusobneodnose moguotkriti tek nova sustavna istraživanja.

127 Ovaj lermin moie značiti utvrdenomjestoi glavni grad. Termin jcovdjemožda i u funkcijiopisa vojnih operacija. Ipak,već jereČenodazi Terpon i Metul Apijan koiisii liječpoiis.

157


MetodoloŠki su i danasvrlo poticajnaSuićeva istraživanja složenih procesapoleogeneze, posebno napodručju Ilirika. Pojmomrefugium, premaovoj kon-cepciji, označavamo sam početak procesa poleogeneze gradina, dakle naseljabez gotovo ikakve prostorne artikulacije. Castellumoznačava slijedeći razvojnistupanj, trajna naselja na gradinama, kao stanovite rodovske centre. Suić jesrediste jedneteritorijalne zajednice označio pojmomopptdum, aširu teritori-jalnuzajednicukojomovo sređišteupravlja pojmomczvitas Vkus>selo ili jedno

japodskiprostor

prema van. Tako je i uslučaju eventualne vojne opasnosti izvana ili mogućegpljačkaškog pohoda nekamo drugamo, postojala određena razina zajedničkesolidarnosti.Ne znamo je li se ova solidarnost ogiedala možda i u nekoj vr-sti plemenskog saveza, izgrađenog na temeljima međusobne srodnosti.ApijanspominjeMetul kao "giavu" ili prijestolnicu Japoda. Jedan odzajedničkih, in-tegracijskih čimbenika, svakako je i religija. Sredlšnje svetišta japodskog kultaN t Bi d i k j d b bil P i ili i k d Bih ć O b ž



jalnu zajednicukojomovo sređišteupravlja,pojmomczvitas. Vkus>selo ili jednomanje naselje,pagust zajednicaviše ovih sela, ali bez jednog središta i!i nekehijerarhije među njima,conciliabulumkao jedna seoskaopćina te na krajucivi-

tast odgovaraju raziičitimstupnjevimadruštvenog razvitka pojedinih zajednica

{Suić 1973: 5-16; 1975b: 24).Arheološki izvori ipodaciantičkih pisacadopuštajunam daArupij, Metul i

neka druga japodska sredistaoznačimo Suićevimpojmomopptdumkao središtebogatei velikectvttas, kao složenog sustava koji sesastojao od manjih gradin-skih naselja(casteŽla) međusobno povezanihčitavim nizomveza. Giavnoutvr-đeno naseljesa svojimpodgrađima, bilo jeutočištem u vrijeme ratfie ili kakvedruge opasnosti, ali i središnjemjesto okupljanjačitavezajednice.

Specifična je konfiguracija terena utjecala i naspecifičan društvent razvoj. Tako su prostorne cjeline poput Ogulinske udoline,Gackogpolja, Perušićkogpolja i mnogih drugih, mogle biti ujedno i teritorijalne japodske zajedniceokupljene oko jednog središta (Viničica, Vital, Lipova Glavica itd.). Naravno,

japodsko se đruštvo tijekom čitavog jednog tisućljeća temeljito mijenjalo.Društvene i gospodarske promjeneovih zajednica možemo dokuČki jedino"totalnim" pristupomistraživanjima. Istraživanje pojedinačnih lokalitetamožeđonijeti jedino sliku o zatvorenostidruštvenih i teritorijalnih granica. Naravno,novi pristup problemu iziskuje velike napore istraživača. Nemožemo na istinačin promatrati ovaj prostor u kasno brončano doba i, primjerice, u vrijemeneposredno prije Oktavijanovog pohoda. Tadaveć možemo govoriti o velikimteritorijalnimzajednicama i njihovimsredištima.Vezesredišta i ostalih manjihnaseljapostaju drugačije, možda i čvrŠće. Dimenzijapromjenečesto nedostajeu radovima starijih istraživača. Relativno zatvoreni gradinski sustavi pripadalisu pojedinim japodskim zajednicama. Sretna je okolnost što su antički izvorizabilježili imena nekih od njih. Takodanasznademo zaArupine, Avendeate,Moentine, Metuljane. Nesumnjivo,sve su ove zajednice pripadale japodskomnarodu. No, pitanje kakva je funkđonalna veza postojalameđu njima, unutar

japodskogetničkog okvira, i daljeostajeotvorenim.

Određena koheziona sila koja se ogledaia u različitimznakovima identitetapovezivalaje ove vjerojatno vrlo često konkurentske i ponekadzaraćene zajed-nice. Ova ih je koheziona sila odvajala, premdameđusobno različite, isključivo

158

Neptuna-Binda u rimsko je doba bilo u Privilici kod Bihaća. Ovom božan-stvu,praepositi \ principesf svakako prvaci koji u rlmskom provincijalnom su-stavu, predstavljaju i zastupaju japodsku etničkucjelinu, zavjetuju svoje darove.Možemo dakle pretpostaviti da je postojanje središnjeg kuitnog mjesta za sve

Japode imalo korijene u prapovijesnim vremenima. Možda naovom, amoždana nekom drugom mjestu (Metul).

Geomorfoioškekarakteristikepiodnihkrških polja koja su bila zasebni eko-loški i gospodarski sustavi odlučno suutjecalenačinjenicu da su teritorijalneopćine ili zajednice koje su na njimaživjelebileosnovomjapodskog društva.Prapovijesni putevi i kasnije antiČke komunikacije koje preuzimaju stareprav-ce, jasno pokazuju da su različite veze medu pojedrnim zajednicama sasvimsigurno postojale. Međusobna blizina, istovjetna materijalna kukura, pogrebniobičaji, svakovrsni gospodarski interesi, samo su diočimbenika koji su potica-li medusobne funkđonalne veze među pojedinim zajednicama. Je li postojaoodređeni savezmeđu ovim zajednicama s mogućim središtem u Metulu koji

je onda bio "glava" svih Japoda ili su čak bili barem kratkotrajno mogući ičvršći oblici organiziranja, nemožemo sasigurnosću odgovoriti.128 Ovakvi susavezi svakako bili mogući, posebno u okupijanju japodskih zajednica premavan, u slučaju opasnosti ili vojnih pohoda u susjedna područja. Prihvatimo liovu mogućnosr, moramo pretpostaviti i mogućnost da su postojale međusobneduboke i isprepletene veze(unatoč rivalitetu i mogućimbrojnim sukobima okopašnjaka, izvora, plodne zemlje),određena zajedničkakultna mjesta, vrlosliČniobičaji i naposlijetku jezik.

Nakon 2, stoljeća prije Krisra japodske su zajednice izložene akuituracij-skim, gospodarskim i političkim promjenama. Stalno su u dodiru s rimskimsvijetom, koji je morao utjecati prije svegana elitu japodskog društva. Siične

procese pratimo i na drugim susjednim područjima.

128 Čače cvrdi da sixRimljani predočavajući Japodekao jedinstvenucivitas,njezine dijelove

označili pojmompagus(CAČE 1979: 71).

159

Povijcst Japotla, l*ristup

Japodski pogrebni običaji

Najveći broj tragova imaterijalnih ostatakapretpovijesna namtfruštva ostavljajuupravo na mjestimagdjesu ljudi sahranjivali svoje mrtve. Takav jesiučaj is japod-skim nekropoiama koje odsredine 19 stolječa svedo danassvojim bogatsrvom

•odskiprostor

način mrtvi i duhovi predaka osiguravaju i čuvaju prostor zajednice. Tako susvijet živih i svijet mrtvih u stalnommeđusobnomdodirui prožimanju.129

Zemlja ukojoj supokopani neČiji preci smatra se zemljom njihovih na-sljednika. Stoga prostorposvećen mrtvimaposjedujeizrazitovažnu simboličkufunkciju uupravljanju prostorom u svijetuživih. On je dakleodređen kao no-siteljporuke osobnog> obiteljskogišireg kolektivnog idenđteta.

I l l ž i b ličk b ih i l j d



skim nekropoiama koje odsredine 19. stolječa sve do danassvojim bogatsrvomprivlače arheologe i druge istraživaČe. Raspolažemo bogatom arheološkom gra-đom kojapotječe iz ukopnihmjestaširom japodskog prostorauključujući Liku,Ogulinsko-pfaščansku udolinu,Pounje, Primorje iGorski kotar. Nažalost,gotovo

svl nalazi potječu izarheoioških istraživanja svrloslabom dokumentacijom. Stogasmo bez novih,modernijiharheoloških istraživanja uskraćeni za velik broj antro-poloških podataka o pokojnicima, njihovojdobi, spolu, zdravstvenom stanju,oprilozimaujelu ipiću, o različitimintervencijama naukopnommjestu iokonjega,o strukturi rodovskih ifi obiteljskih grobova.Unatoč ovomvelikom nedostatku> o

japodskim pogrebnimobičajimai nekim aspektima duhovne kulture ovog narodamožemo nestoreći i na temelju dosadadostupnih podataka. Moguće jezaključitida su Japodi vodili veliku brigu o svijetu mrtvih,Grobovi iovdje imaju funkcijuznaka i orijentira uprostoru.Oni označavaju teritorij, a ponekad injegovegranice.Cjelina pogrebnihobičaja, arhitektura groba>njegov položaj u prostoru> pogrebnanošnja, način pokapanja, Čitavniz obrednih radnji prije, tijekominakon pogreba,

sve jeto vrlovažan dio japodskog identiteta> onoga štoje, unatoč regionalnimrazlikama, pripadnike ovog narodameđusobno povezivaloi spajalo.

Antropološka literatura obiluje primjerimas najrazličitijih stranasvijetai iznajrazličitijihcivilizacija o poimanju groba kaovječnepokojnikovekuće, a gro-blja kao naseobine smrti. Mjesto prebivanja> dom,kuća, jednaje odnajvažnijihodrednica ijudskog identiteta, živjeti istanovati znači gotovo isto.

Zato jevrlo važno upovijesnom i antropološkom promišljanju čovjekauvremenu obratiti pažnju na nekropole i svijet mrtvih. Osim što Često pružajuviše podataka negoli naseljaživih, naseljamrtvih su rezultat smišljenog iplan-skogčina čiji jecilj da ostavi znak(D'AGOSTINO, SCHNAPP 1982:17).

Potreba da se mrtvo tijelo posebno pripremi ipohrani naodređeno mjesto

služi i kao mogućnost živimadaoznačeprostor u kojemžive. Grob istovremenosimboiizira odvojenostsvijetamrtvih isvijetaživih>ali i neraskidivu povezanost iisprepletenost ova dva svijeta. U mnogim kulturama grob i posebni profilaktičkirituali onemogućuju mrtvima đa sevrateu svijet živih i time poremete ravnote-žu i red. Dakle, svijet mrtvih isvijet živih odijeljeni su isvaki zauzimazasebanprostor. Međutim, mrtvi sukonstantno prisutni upredaji i životu zajednice,ujedno su i temeij i jamstvo njezinog sigurnogi mirnogživota. Nasimboličan

160

Iza vrlosloženog simboličkog sustavapogrebnih rituala nama jedostupnotek nekoliko osnovnih kategorija materijalnih ostataka: grobna konstrukđjai grob sam, tijelo svojim položajem, stanjemi osobnom opremom, predmetipriloženi ugrob i naposlijetku nadgrobni spomenik ili neko drugo obilježje

(vegetacija,kamen, zemlja, zemljani humak ilislično).Materijalni ostaci svjedoče io ritualnoj praksiukojoj prepoznajemo nekoliko

razdoblja: gradnjaipriprema grobnogmjesta,vrijeme obrade rijela,polaganjepo-kojnika tepolaganje darava;pripremanje ipolaganjete ostali prateći obredi, zatimorijentađja>raspored, obliki smještaj grobova,položaj tijela u grobu> grobna arhi-cektura i intervencije na grabu; prilozi u grobu: hrana, piće, keramika, oružje;oru-đe> različiti upotrebni predmeti; posmrtnanošnjau cjelini (posebiceujapodskomsluČaju- naldt), kao odraz slikeživotakojuoni koji ispraćajupokojnikaželeostaviti;grob nakon rituala pokopa,održavanje, memoriranje pokojnika>različiti obredi.

Svi suovi elementi nabijeni simboličkim sadržajem i svaki zasebekao i u cjeli-ni>nose odredenuporuku. Ovaje porukanamijenjenadrugima> onima"koji nisu

naši", kao oznaka teritorija iodređeneposebnosti (vanjskaobilježja). Istovremeno,ova porukajednajeod temeljnih Čimbenika unurrašnje homogenosti određenezajednice> temelj i vremenska vertikala njezinog identiteta i opstanka.

Zbog svega toga jemetodološki pristup istraživanju grobnih cjelinane-izmjerno važan> upravo zbog opasnosti davelik broj podataka bude tijekomistraživanja uništen ili daostane"nepročitan". Grobnoj cjelini bi stogatrebalopristupati kao izvornojgrađi najviševrijednosti. Svaki je grob cjelina zasebe,ali

je istovremeno idio cjeline nekropole il i groblja. Zbog ograničenosti prostora,u ovom pristupnom poglavlju naznačeni susamo neki problemt istraživanjagrobnih cjelina. Nažalost, o mnogim drugimetičkim, psihološkim, povijesnim,prostornimi ostalim aspektima iscraživanja naseljamrtvih, neće biti moguće

govoriti na ovom mjestu.130

129Sahranjivanjeispodpodovanastambi, u odredenim razdobljima čovjekovepovijesfi, samoje

jedanodprimjera ovakvogproiimanja iujednosimbol veriikaiepostojanja. Noiovdjepodmožepredstavljati odredenusimboličku razdjelnicu iznedu dvasvijcta.

130U metodoloskom smislu zaautotaovih redakaposcbno su bili inspirativni zbornici Lamort,

Usmorts dansUssociitisanciennes(Cambridge 1982),Archiohgiefunimirt (Paris2000) te

Simboli idtntittta (Zagreb 1991),svi cicirani u pojpisu literaturc \\\ krajuknjigc.

161



Povijtsi Jnptttia. Priitup

mjestima. Naimc,kada oko jednognaseljanalazimo višenekropola, one su go-tovouvijek istovremene. I na lokalitetimagdjesemožda i dogodila promjena stumula na ravne grobove (Vrebac?) primjećujemo jasankontinuitet marerijalnekulture, dokumentiranarheološkom građom iz grobovainaselja.Nijese, dakle,radilo ni o kakvimvećimpromjenamaiprekidima kontinuitcta.

Naselja naCrkvini uKompolju, naVeiikom i MalomVitlu u Prozoru teuVrepcu bilasuokruženasviše ravnihnekropola Ovdjeravnigrobovirrajubez

Japodskiprostor

U svakomslučaju japodske su nekropole imale vrlo važno, ako nc i srcdišnjemjesto uorganizaciji pojedinih teritorijalnih zajednica. Onesuoznačavale,alii na neki način simbolički branilc prostor samezajednice. Sahranjivanjc u kon-tinuitetu dugogtrajanja, na nekim nekropolama od kasnogbronČanog doba dokrajaželjeznog doba, svjcdoči upravo očuvanju sverosti mjestagdjeleiepreci injihovi potomci.Taj sc kontinuitct očituje i unekim dijelovima pogrebnenoŠ-nje,neznatno promijenjenimaurasponuodnekoliko stocinagodina. Od takvih



Vrepcu, bila suokružena s više ravnih nekropola. Ovdje ravni grobovi rraju bezprekida od kraja bronćanogdoba sve do kasnolatenskog doba.

Mate Suić jemišijenja da,kada seuz jedno naseljenađu dvijc odvojeneisrovremcne nekropole, istog ili gotovo istog inventara, istih prostornihkarak-

teristika T tadatreba pretpostaviti kako se radi o naselju gdjesu seudružile dvijezajednice od kojih svakačuvasvojezasebnerodovske tradicije.134

U Smiljanu nedaleko Gospića također postoje dvije nekropolc koje tsto-dobno služe istom naselju (BAKARIĆ 1986: 134-135).135 Naseljesenalazilona

gradini Miljača, adosadanije istraživano (BAKARIĆ1986:135).Ovapojava nije usamljen slučaj na japodskim lokalitetima. Ona doistamože

poslužiti ikao metodološki obrazac u istraživanju nastanka pojedinih japodskihzajednica. Ipak, japodskesunekropole iskopavane uvelikim vremenskim raz-

macima i svrlo oskudnom dokumenracijom, posebno onc nekropole koje su se

isrraživaleu 19.inapočetku20.stoljeća. Zbognepotpune dokumcntacijetcškojeuvijek spotpunomprcciznošćuutvrditi kad se doista radi o dvije odvojene nekro-

pole koje suslužile istom naselju, a kad ovećim, uništenimnekropolama.Možda bismo mogli pomišljati i da suoveveće nekropole, primjericeuProzoru i Kompolju, služile kao središnja pogrebna mjestazapodručje čitaveteritorijalnc zajednice. Centralnost jednog naseljazrcaiila bi sctako i uovom,za funkcioniranjedruštvavrlovažnom, ako neipresudnom segmentu. Takvabinekropolabila vrlovažno mjesto zaodređenu zajednicu, tebi stuŽilakao kon-stantaivertikalašireg područja. Primjerice, nekropole podnoVelikog i MalogVitla (Arupija) služilebi kaosredišnjekultno mjesto svim naseljima na teritorijuArupina, dakle Čiravog prostranog Gackog polja. Prigovor ovoj hipotezi mo-gao bi seuputiti zbog velike udaljenosti pojedinih naseljaupravo napodruč-

ju Arupina. Unatoč lome, ovakvajenekropola mogla biti i stalnim mjestomukopabez obziranapromjene naseljatijekom dužeg vremenskog trajanja.Ukontekstu transhumanrnih migracija nekropola je moglabiti jedinim stalniminepromjcnjivimmjestom u prostorti jednezajednice.

134 Suić 1976: 74-75. Oovim problemima vidi i:Suić 1973: 105-116;1975:9-34.

135 NekropoU I zapoćinje odstupnjaHaB3kasnog bronćanog doba i trajeSVL' doHa Dl , a

nekropola II od Ha B3trajedo u HaC stupanj starijegželjeznogdoba.

164

nje, neznatno promijenjenima u rasponu od nekoliko stocina godina. Od takvihdijelova nosnje osobito seističu jednopetljastelučne fibule, naočalaste iibule,brončani pojasi ukrašeni iskucavanjem teraziičiti predmeti izrađeni odjantara.

Ipak, tijekomiscraživanjaprozorske nekropole 1971. i 1972. godinc Ružica

Drechsler-Bižić otkrilaje pet zasebnih grupa grobova ukopanih utri slojaje-dan iznad drugoga (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 24).136 Te grupe grobova dijclio je

razmak ukojem nije bilo nikakvih osrataka niti grobova. Dakle, namjerno je

podijeljen prostor koji jcbio namijenjen ukapanju određenih grupa, vjerojatnoobkelji ili roda. Grobovi suvrlo vjerojatno imali i neke vanjskc oznake identi-tetagrupe, prema kojimasu sepojedine zajednice mogle razlikovati (RAUNIG

1992: 275-280).137

Postojanjc obiteljskih ili možda rodovskih grobnica vrlo jevažna činjcnicaza, inačevrlo oskudno poznavanje srruktura japodskog prapovijesnog društva.Za proučavanje odnosa između žarnih i skeletnih ukopa, vrlo jevažan blok8

prozorskcnekropole gdjesenalazedva skcletna groba (grobovi 61 i65) te jedan

žarni ukop (grob 71;DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 41, tablaXXX IV : 2-3)-158

Isdjeslučaj i ubloku 9gdjesu žarni grobovi 73 i 74, dok su ostali grobovi skeletni(DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 41, tablaXXX IV : 1).U istoj suseskupini vjerojatnorodovskihgrobova nalazili iskelctni i žarni grobovL Nijepotpuno jasnokoji jepravi sadržaj razlike između žarnog iskeletnog ukopa unutar istegrupe grobo-va. Nanovimjcantropološkim i arheološkim istraživanjima da u budućnostiriješcovaj važan problem.

136Blok 4sgrobovima 25, 28, 33, 35, 38koji pripadaju slojevimaI i IInekropole(lazmak odHaC2doHa D2); blok 5 sgrabovima 39,40. 41, 44,slojevi II iIII (HaDl-HaD2): bbk8

(grupa I)sgrobovima 15. 18, 50, 51, 54, 56, 57, 58, 59, 60. 62koji pripadaju slojevimaod1do111(od Ha C2 do Ha D2); blok 8a (grupa II) sgrobovima61, 65, 71;blok 9s grobovima64, 69, 70, 73, 74.

137 UGolubiću kod Bihaća,nalokaliteruCrkvina, uruševinama srednjovjekovnecrkve, pronaden jefragment antropomorfnesrele(vjerojamoprikaz žene) ukrašeneurezanim nakiiom(naoćalasrafibula koju na japodskom podrućjudariramouHaCrazdoblje;tetakodcr nejasni prikaz,moždatrapezoidni antropomormi privjesak).Stelaodgovaranizu histarskih, daunskih,srednjoeuropskihstela,alianalogijenalazimo iuPelagoniji. JeU ovasrelascajalanavrhuuzvisenjaCrkvina, pod kojimse nalazilajapodskanekropola ilijeonaoznačavala mjesrosamojednog grobaostajenejasno.

133 Grob71jenajmladi uovojskupini,aposeban jc ipotomeSLO SUpored iarcpriloieni nožićs

bronćanimkoricama i veliki žcljezni krivi noi

165


Zamjctnajcipak razlikaukoličini priloga između pojedinih grobnih cje-lina. Neki su grobovi gotovo bez ikakvih priloga, s jednomfibulom ili jednimzrnom jantara, dok sudrugi izuzetno bogati. Tijekomželjeznog dobana ja-

podskomprostoru nema izdvojenihkneževskih grobova.Mislim dabi trebalopostavitipitanje je li uzroktomunedovoljnaistraženostprosrorap su se uistinuviđeniji Ijudi japodskogdruštvapokapali zajedno s drugima, unutar većotprijezadanihobičajnih okvira

Japodskiprostor

(DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 375). Tijekom kasnogbrončanog doba i poČetkomstarijegželjeznog dobana japodskom prostoru sepovećava broj naseljai ne-

kropola. Nakon previranja i migracijskih pokretanaširem području> vrlose

vjerojatno naglo povećao broj stanovništva.Uz nekropole sravnim grobovima Japodi supoznavali i ukapanjeispod

grobnihhumaka, tumula. Brunšmid u jednom od svojih izvješćaspominje tu-mulenaOrlovomkamenu iLečištu uVrepcu ograđenevijencemod naslaganog



zadanihobičajnih okvira.Skeietno ukapanjepokojnikaje i na susjednim područjima sve do kasnog

brončanogdobaipočetka željeznogdobatakođerdominantan način pogrebnogrituala.139 Sahranjivanjepokojnikapoloženih naleđa, srukama ispruženimuz

tijelo, naličkom području potječe jošizranogbrončanog doba (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1975: 10).HO Jedanodključnih lokalitetaurazumijevanju kultnogkonti-nuiteta jestsvakako pećina Bezdanjača kodVrhovinauLici ukojoj jetijekomsrednjeg i kasnogbrončanogdoba pokopano dvije stotine pokojnikapoloženihnaleđana podpećineiliuplitkejame{DRECHSLER-BIŽIĆ 1980: 27-78).MI Benac

jeujednom od svojih posljednjih radova iznio hipotezu kako senije radiloo

nekropoli vezanoj uz određeno naselje, već prijeosredišnjem kultnom mjestuširegprostoragdjesu vjerojatno bilesahranjeneosobezaduženeza brigu o kulrui religijskim obredima ovogbrončanodobnog stanovništva (BENAC 1994: 23).

Benacjepotpuno ispravno tupopulaciju nazvao Protojapodimajeru tomvremenu nikako nemožemo govoriti oveć formiranoj etničkoj skupini japoda.

Tim seimenom istovremeno dobro naglašava važnost etničkog ikultnog kon-tinuitetauoblikovanju istog naroda.

Do bitnih promjena u ritualu dolazi početkom kasnog brončanog doba. Ta jepojavanajvjerojatnijebilaukontekstu vrlo jakogzračenjautjecajakulturepoljasažaramasasjeverai istokaivelikim promjenama naširempanonskom,balkanskomijadranskom prostoru.

Upravosetada, mijesanjem autohtonihelemenatas utjecajima kulture po-ljasažarama i definiraju japodska i susjedneetničkeskupine (OLUJIĆ 1999a:57-60). Osim BezdanjaČe, procesimanastajanja japodskog naroda obuhvaće-nasumnoga nalazišta kasnog brončanog dobanaovomprostoru. Među nji-masunekropole: Vrebac, Smiljan, Kompolje, Medak, Velika Popinai Prozor

139 Tako je je ina histarskom iliburnskompodručju.140 Grobovi podtumulimauLičkomOsikunajboljisuprimjerzato. U istovrijemenasusjednimse

područjimagrade gotovoistovjemitumuli,materijalugrobovima jesličan,ali su pokojnici uka-pani uzgrčenom položajuna boku.Jedinosesličan načingradnjetumula iukapanjapokojnikapokazujeu Glasincu, osimštoje na Glasincupoređukapanja mjestimice prisutnoi spaljivanje.

141Apsolutni datumi dobiveni metodom radioakrivnog ugljika C14varirajuod 1401.(+/-80godina) do917. (+/-75godina) prijeKrista.

166

mule naOrlovomkamenu iLečištu uVrepcu,ograđenevijencem od naslaganogkamenja (BRUNŠMID 1896/97: 163). Materijal iz ovih tumulamožemo datiratine samoukasnobrončano dobaveć iustariježeljezno doba(DRECHSLER-BIŽIĆ

1958: 37-39, tableI-VI).

Iz istog vremenapotječu igrobni humci naVranićagromiliuŠirokoj Kuli,Vršak gromilauSalamuniću i gromilauKonjskom brdu (BRUNŠMID 1901a:63-72; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 426). Na japodskom sjeveru, naširem ogulin-skompodručju i udijelovimaKorduna, pokojnicisutijekomstarijeg željeznogdobatakođer ukapani pod grobne humke(BALEN-LETUNIĆ2000: 23-61).142

Ipak,danasjošnisu potpunojasni svi aspekti ikontekst ukapanjapodgrobnimhumcimanajapodskompodruČju. I uradovima Ruže Drechsier-Bižić, svakakonajvažnijeg istraživačajapodskih nekropolauposljednjihčetrdesetak godina, tako-đer je primjetno stanovito kolebanjeuodnosu naproblem grobnihhumaka.143

Tijekomkasnogbrončanog istarijegželjeznogdoba ravnopravno, paralelno i

istodobnotrajeukapanjepod grobnim humcimai uravnim grobovima.Čini se

ipak da prevladavaju ravne nekropole, podignute na manjimuzvišenjima, une-posrednoj blizini gradinskih naselja.Dugotrajnim ukopavanjemugrobove s ka-menimkonstrukcijama i njihovim naslagivanjem, ove su nekropolečesto mogleizgledari kao veliki humci.Napitanjakoji je uistinu odnosizmeđu istovremenihrumula i ravnih grobova unutarorganizađje određenogprostora,radi li se uistinu

142 Dubravka Balen-Letunić je spravom zaključila, istina na temeljumalobrojnih istraživanjaifragmentarnih podataka,da jeukopavanjeispod tumulatrajaloodHaCl dopočetka HaD2

stupnja.Tadadolazi doprijelazananekropoleravnih grobovau kojimapokapanjetrajesve doLtDstupnja. Medutim,nijeisključenoniti paralelnopostojanjetumulai ravnih grobovaodkrajabrončanogdoba dopoĆetkamladeg ieljeznog doba. Sobzirom navrloslabuistrazenost

ovogpodručja, tek će buduća istraživanja moći potpunije razjasnitiovajprobiem.

143 Uobjavi nafaza\ zVrepcaRuža Drechsler-Bižić (1958) ustvrdilajeda doprelaskasukapanja

ispod grobnih humaka naravnenekropoledolazi tijekomHa D1-D2stupnja, rj,na prijelazuizstarijegumladeželjeznodoba. Uradu iz1979. godine iznosi mišljenje dasetodogodilokrajemkasnog brončanog đoba. U sintetskomradu oJapodima tijekom željeznogdobau

PraistorijijugoslavenskibzemaljaV, raziikuje tumulesvijencem odneobrađenogkamena unu-tar kojegsenalazilo desetak grobovatevećekamenehumkenastaleukapanjem pokojnikau

kamene konstrukcije:Vranićagromila kodŠirokeKule, Vriak gromila uSalamuniću,gromilau Konjskom Brdu(DRECHSLEU-BIŽIĆ 1958: 35-60; 1979: 277-283; 1987: 424-426)-

167

Povijtit jitpoiia. Pristup

0 preslici suukturedruštva te ima li moždau svemu ovome i nekih razlika medurazličitim japodskimpodručjima, odgovor ćepružiri tek novaistraživanja.

Tijckom arheoloskih istraživanja na trasi autocesteA 1, Zagreb-Splk, uožujku 2002. godine, napodručju KonjskogBrda kod Perušića, na lokalitetuVrščić (stanovništvo ovaj prostor naziva iGromilc), istraživana jevelikakamenagomiia. Istraživanja je vodila mr. sc. Tatjana Kolak, arheolog u MuzejuLikeuGospiću.M4 Ispodvelikekoličine sitnijeg kamenja, nalazila sestruktura većeg

jttpodski prostor

malo (DRECHSLER-BIŽIĆ 1959: 271-278; 1961:89).""U starijem sloju nckropole(od1,90-0,90m dubine) povrcmeno se pojavljuju ižarni ukopi, a umlađemslo-

ju potpuno prevladava skeletno ukopavanje (DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 70). To šro nema nalaza iz mladegželjeznog doba ne dokazujeprestanak života

naseljakoje se koristilo ovom nekropolom.Nalazi na gradini Cdcvini svjedoče0 kontinuitetu života sve do u rimsko doba. Grobovi ovog razdoblja moždasu se nalazili na nekom dosadaneistraŽenom mjestu ili suvjcrojatnijc unište-



Gospiću. Ispod velikekoličine sitnijeg kamenja, nalazila se struktura većegkamenja naslaganog na živac, s tragovima gorenja, velikomkoličinom sitnihfragmenata keramike i životinjskih kostiju, ali bez grobova i ljudskih osrataka.

Ta je kamena gomila pokrivala veliku i vrlo duboku pukotinu u stijeni. Nije

potpuno jasno radi !i se o strukturi odredene ritualne funkcije, koja označavaodredeno, posebno, sveto mjesto.Gomila jeudaljenavišeod 500 m od gradinaMali Čardak (Čakovac) i Jelaćin Vrščić i nekropole ispod MalogČardaka. Naistom sepodruČju nalazi i velik broj manjih gomila, rezultat čišćenja pašnjaka

1 obradivihpovršina, tijekomrazličitih povijesnih razdoblja. Radi setakođer io tragovimarazgraniČenja zemljiŠnih posjeda, posebno u razdoblju nakon oslo-bođenja od Turaka (odpočetka 18. stoljeća).

Na japodskom prostoru dosadanije bilo primjerasličnih kamenih grobnihgomila,najčešćese radio kombinaciji kamena izemlje. Spomenutagomila napo-dručju KonjskogBrda bila jejednaod gomila unizu, koje suoznaČavalegranicupašnjaka ili možda teritorij jednezajednice. Nedaleko od ovogmjesta, gomile se

nalazeuz trasu rimskeceste (sagradenena prapovijcsnom prometnom pravcu).U grubim se crtama, na temelju dosadašnjih istraživanja, japodske nekro-

pole mogu teritorijalno podijeliti u grupu nasredišnjem japodskom području,kojeobuhvaća Liku i Ogulinsko-plašku zavalu, zatim na nekropole spodručjarijekeUne, te konačno na grupu lokaliteta zapadnog rubnog područja (Belakrajina sVinicom i Podzemeljem).

U Lici> kompoljska ravna nekropola započinje tijekom kasnog bronča-nog doba {stupnjevi HaA-B) i kontinuirano trajesve do krajažcljeznogdoba(DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 88 i daije; 1966: y79-81).Takoder i najstariji nalaziu nekropolama u Smiljanu,Vrepcu, Metku,Prozoru i Velikoj Popini>pripadajukasnom brončanom dobu (DRECHSLER-BIŽIĆ1983: 375). Na nekropolama u

Kompolju, smještenim podnogradineCrkvina, i daljesenastavljakontinuiranoukapanjc. Prema Ruži Drechsler-Bižić, nalazi mfađeg sloja ove nekropole (du-bina od 0,90 do 0,40 m)> većinom pripadaju razdoblju punog razvojaželjeznogdoba te njegovom kraju (stupnjevi Ha C i Ha D), dok je latenskih nalaza vrlo

144 U istraživaČkojekipi bili su M. Martincc, K. Raguž i B.OEujić,

168

su se nalazili na nekom dosadaneistraŽenom mjestu ili su vjcrojatnijc uništeni obradomzemljišta i pljačkom. Druga je mogućnost vjerojatnija, asliČno sedogodilo i na prozorskoj nekropoli,gdjejesrećom, unatoč unišrenju, sačuvanodredeni broj najmlađih grobova.

NekropoleuProzoru, nedaleko dvojnegradineVeliki i Mali Vital, takoderkao i uKompolju, traju od kasnogbrončanogvremena ili poČetkastarijegželje-znogdoba, dakle od vremena kada doiscamožemo govoriti o već potpuno for-miranoj etničkoj skupini Japoda. Mlađi su dijelovi nekropole, prema Drechsler-Bižić, horizonti II (Ha C2 - Ha D2) i III. (Ha D2-Lt D; DRECHSLER-BIŽJĆ

1973: 14-21).Najmlađi> rreći sloj ove nekropole bio jeuništen obradom zemlji-štapa susačuvanasamo dvadeset i dva groba, od kojih su samo dva bilažarna(DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 10).

Prema mišljenju Drechslcr-Bižić, u Vrepcu su Japodi mrtve sahranjivaliispod tumula od kasnog brončanog doba i tijekom čitavog starijeg željeznogdoba. Tek su se krajem starijeg željeznog doba, krajem stupnja HaD starijeg

žcljeznogdoba promjenili obredniobičaji i počelo jesahranjivanjeu ravnegro-bove(DRECHSLER-BIŽIĆ 1958: 56).

Dolina rijekeUnedajeponešto drugačiju sliku. Ostave metalnih predmera,najsrariji slojevi nekih nasclja i grobovi pokazuju da suutjecaji kulturc polja sažarama bili mnogojači negouLici (Čović 1976: 137).

Jedanod primjcra jakogutjecajakulture polja sažarama je ižcnski skelernigrob izOstrožca kod Cazinakoji je Branka Raunig datirala u konac 9- i poče-tak 8. stoljećaprijeKrista(Ha B2 stupanj; RAUNIG 1982: 1-14, table13-14).146

Marić je na tcmelju tipološkeanalizearheološkog materijala i njegoveus-poredbe sa susjednim područjima podijelio trajanjeveiikih ravnih nekropolanapodručju Pounja uviše faza, faza I (800.—650.godine prijeKrista), Jezerine

1 i Golubić, faza II (500.-360. godine prije Krisra) kojoj pripadaju JezerineII ,Golubić II, Ribić I;fazaIII (360.-250. godine prije Krista)JezerineIII, Golubić

145 Ovomslojupripadaju grobovi 1, 2, 3,9, 15 (istcaženi prigodom iskopavanja1955. godine)

i grobovi 2, 4, 4a, 9, 33 i 47 (isrražcni tijekom iskopavanja1956. godine).\ 46 U grobu sunadena42 ukrasnaprcdmera odbronce,neki stragovima tekstila: spiralnanao-

čarastatibula,sljepoočničarke, cjovčiceodspiralno smotani?žicc, karlke, narukvice, različitiprivjesci,grivnezanoge,pet EordJranUl torkvesai ukrasnaigla spločastom glavom.

169


III i Ribić II; faza IV (250.-110. godine prije Krista):jezerineIV, GolubićIV,Ribić I II; feza V (110.-10./20.godtne poslije Krista):JezerineV, Golubić V iRibić IV; te naposlijetku fazaVI {10720.-110. godine prijeKrista): jezerineVI ,Golubić VI , Ribić V (MARIĆ 1968: 10, 13-38).

Čović je mišljenja da se ovaj prostor, zbogjaČih utjecaja kulture polja sažarama, nešto sporije integrira, te da tek sredinomtisućljeća, tijekom 5. stoljećaprije Krista, postajedefinitivno japodskim. Istog je mišljenja i Vasić koji je u

'apodskiprostor

grob i svegapet grobova s urnama (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 8). U Kompolju jetijekom iskopavanja veće nekropole 1955. i 1956. godine otkrivenoosamdeset išesrskeletnih i samočetiri groba s urnama (DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 69).

Omjer paljevinskih i skeletnih grobova u nekropolama dolinerijekeUneu gotovo potpunom je nesrazmjeru sastanjem na ličkim nekropolama. U

Jezerinama su tijekom iskopavanja 1890, 1891. i 1892. godinepronađena dvijestotinedvadeset i tri skeletna groba te dvije stotinedevedeset i osam paljevin-



svompregledu željeznodobnih kultura na prostorubivšeJugoslavije japodskukulturu starijegželjeznog doba nazvao Učkom ili japodskom grupom (VASIĆ

1973: 62-70, tablaVIII). On je materijalnu kulturu starijegželjeznogdoba na

području Likeoštro odvojio od one napodručju rijekeUne.Prema drugimmišljenjima>prostor okosrednjegtokarijekeUnenajkasnije

je u 8. stoljeću prijeKristapripao Japodima. Izloženost Pounjanešto snažnijimutjecajima iz područja kulture polja sa žarama, razlogom je određenim ma-njim razlikama u arheološkoj građi u odnosu na ličke lokalitete. Radilo bi seipak o jedinstvenom kutturnom prostoru(RAUNIG 1992: 36). Ovojemišljenjeprihvatljivo jer su i na drugim dijelovima velikog japodskog prostora> vidljiveraznolikosti ovisne i o različitom zemljopisnompoložaju. Na svim se japod-skimnekropolama, dodušeu različitom omjeru, istovremeno uzsahranjivanjepojavljuje ispaljivanjepokojnikovihostataka. Ponajvišese radi o pohranjivanjuspaljenih ostatakau žare>a samo ponekad i o direkrnom polaganju spaljenihkostiju u zemljanu raku. Jamau kojoj je pohranjenažara obično je pokrivenakamenompločom ilikasnijesljemenastim poklopcem.

Spaljivanje se najvjerojatnije obavljalo na za to predvidenom mjestu.Ponekad se ono nalazilo u krugu nekropole kao uKompolju i Jezerinama, aponekad i izvan nje (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 427). Spaljeni se ostaci pohra-njuju užaru, a priloge, najčešće nakit, Japodi su dodavali naknadno. Urne susamo ponekad bile pokrivene drugom zdjelom ili kamenompločom. Ponekadsu i samu žaru ograđivali kamenjem, kaošto je to primjerice slučaj u Smiljanui Prozoru (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 427).

Dvojnost pogrebnog rituala prisutna je od vremena formiranja japodskognaroda u kasnombrončanomdobu.Kako jeveć,s potpunim pravom, ustvrdilaDrechsler-Bizić, japodski se narod

stvarau postepenom

stapanjuautohtonog

etničkog elementakoji poznaje samo obiČaj sahranjivanjapokojnika na leđimateetničkog elementakoji dolazi sasjevera i istoka, iz panonskog prostora, a udirektnoj je vezi s kutturom polja sažarama.

U iičkim nekropolama u Prozoru, Kompolju, Srniljanu i drugima, brojskeletnih ukopa đominira nad paljevinskim grobovima. Tijekom iskopavanja1971/1972. godine u nekropoli uProzoru iskopan jesedamdeset i jedan skeletni

170

g j p jskihgrobova u kojima su spaljeni ostaci položeni u urne, zatimdvadeseti osampaljevinskih grobova bez urne i dvije urne u kojima je na spaljenim ostacimaiežala i pokojnikovaglava(MARIĆ 1968: 9).

U Golubiću je na lokalitetu Crkvinameđu sedamdeset otkrivenih grobovabilo četrdeset i šest paijevinsklh s urnama i dvadeset i četiri skeletna groba(RAUMIG 1968: 82; MARIĆ 1968: 8-9).147 Na nekropoli u Ribiću gotovo pot-puno prevladavaju žarni ukopi. Od ukupno tri stotine i dva iskopana grobatek jejedanpaljevinski bez urne i samo šest skeletnih ukopa(MARIĆ 1968: 9).Međusobni brojčani odnos paljevinskih i skeletnih grobova nekropole uVinicinije potpuno jasan (GABROVEC 1966: 186). Unatoč nekim manjim razlikamau materijalnoj kulturi,višeregionalnimspecifičnostimanegoosjetnim razlika-ma, u bitnome se grobni obiČaji uVinici ne razlikuju odonih uLici iii Pounju(GABROVEC 1966: table 14-20).14*

Bez obzira navarijacijeu omjeru paljevinskih i sketetnih ukopa, na svim je

japodskim nekropolama odkrajabrončanogdoba do dolaska Rimijana prisutna"đvostrukost" ili biritualnost obreda. Ova "dvostrukost" predstavlja i jednu odvažnijih etniČkih karakteđstikaJapoda. U dosadaŠnjojse literaturi ova raznolikostuomjeru paljevinskih i skeletnih ukopa na vetikomjapođskomprostorurazličitotumačila. Marić je čak razmatrao mogućnostda su skeletni grobovi u pravilubiliženski, a paljevinski muški, te bi tako, prema njegovommišljenju, muškarci bilivezani zatradidjekulture polja sažarama, aženeuzdomaće>autohtone tradicije(MARIĆ 1968: 42). Ovu je pretpostavku, dakako, vrloteškoprovjeriti.

U Lici je premalen broj paljevinskih grobova da bi se govorilo o ovakvimuopćavanjima. Marić na istom mjestu donosi i tezu da su u paljevinskim gro-bovima bili sahranjeni potomci panonskih doseljenika> a u skeletnim domaće

147 Zdravko Marić donosi podatak o ukupno sedamdeset i tri prapovrjesnagroba. Odtoga jepedesetbilo paljevinskih grobovastirnama,aosraladvadeseti tri bili suskeletni grobovi.Na iokalitetu"Dolovi" iskopanoje tridesetgrobova 'nrimskogvtemena,dvadeset i devetskeletnih ijedan paljevinski grobbezurne.

148 Premeti \%vinićkenekropoledanassenalaze\ i?eabodyMuscumofArchacofogpandEthnolegy,

Cambridge, SAD i u Narodnom muzeju u Ljubljani.Viničkimaterijalkoji se čuva uLjubljaniGabrovecdonosi ugorecitiranom radu.

171


stanovništvo (MARIĆ 1968:42).149 Prema tomu,iveći broj paljevinskih grobovabi bio rezultatomjačih utjecajakulturežarnih polja. Ipak, jošuvijek nemožemospotpunomsigurnošću objasniti razlike u broju spaljenih iskeletnih pokojnika.

Uniformnostpogrebnogobredau bližemsusjedstvu, primjericekodLiburnai Histra,od velike jepomoći uetničkom određivanju i razgraničenju japodskogteritorija (BENAC 1979:26).150 Liburni tijekomčitavog razdoblja od krajabron-čanog dobasvedovremenarimskevlasti ustrajavajunaprastarom običajuuko-

Japodskiprostor

Nešto jeviše problemauodredivanju razlika izmeduobičaja sahranjivanjau dolinama rijeka Une i Sanekojamožemo označici kao istočni rubni prostor.Zdravko Marić jeprvi uočio razliku u pogrebnimobičajima nekropola udoliniSanepremanačinusahranjivanja na unskim, ali idrugim japodskim nekropolama(MARIĆ 1968:53)- Toje posebnovažnojerse natajnačin rješavai problemistočneetničkegranice japodskog teritorija.Naoba supodručjabile istovremeno prisutneinhumacija i inđneracija. Na unskim se nekropolama broj paljevinskih grobova



čanog doba sve do vremena rimske vlasti ustrajavajuna prastarom običajuukopavanja pokojnika naboku, uzgrčenom položaju, ispod sanduka od kamenihploča. Suić spotpunimpravom uovomobičaju vidi jednu od karakteristika kojeLiburnevežeuz predindoeuropski, stari sredozemni etnicki supstrat.

Nahistarskompodručju u kasnombronćanomdobu dolazi donaglepromjenepogrebnog obredaido prelaska nažarni ukop.Od tada, tijekomčitavog željeznogdoba, napodručju koje su nastavali Histri nema drugognaČinasahranjivanja po-kojnika.U odnosu na japodskiobiČajspaljivanjamrtvih, histarski jeutolikorazličitkolikosu pritoge spaljivali zajedno s ostacima pokojnika(GABROVEC, MIHOVILIĆ

1987: 321).m Vbdeći računao vjerovanjima u zagrobni život, ova razlikamoždainije tako malena, kakosečini naprvi pogied.Vrloje bitnojesulipredmeti svakod-nevne uporabe, ali ioni predviđeni samo za pogrebni ritual, obrednooštećeni iline. Danasmožemo samo nagađati koji je puni sadržaj razlike između spatjivanjamrtvacasprilozima i spaljivanja samog tijela, uz naknadno darivanje prilozima.152

Ono što histarski, liburnski i japodski prostor uistinuspajajestkultno pra-

vilo da se ne pojavljuje oruŽekao grobni prilog ratnika. Svesusjedne kulturetijekomstarijeg i mlađeg željeznog doba poznaju i prakticiraju običaj pohra-njivanja oružja. Nepojavljivanjeoružja kao grobnog priloga moglo bi biti diotradicije zajedničke Histrima, Liburnimai Japodima, koji su ječuvali sve dosamog kraja željeznogdoba.

Oružje se kao prilog u japodskim grobovimadoduše ponekad i pojavljuje,ali vrlo rijetko irelativno kasno,tek od3- stoljeća prijeKrista. Na čitavom seja-podskomprostoruoružjenalazi samo u paljevinskim grobovima.To i povećanjebrojažarnih grobova pojave su kojeDrechsler-Bižićdovodi u svezu s latenskimutjecajima na japodski prostor (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 428).

149Posudicekojesupronadeneu urnama iuzskeletezaMarića oznaćavaju prisutnostili vezusasupiužnikom,umuškom paljevinskom grobu - ženom, au ienskom skeletnomgiobu— muSkarcenv

150Biritualnost, kako totvrdi Benac, inačeinijenikakva balkanskaposebnost.Ona sepojavljuje

i ujugozapadnoj Slovačkoj inasrednjemDunavupočetkomstarijegželjeznogdoba.

151 Histri su spaljeneoscatkeumrlogzajednosostacima nakita koji jeobično bionamjeino

deformiran i slomijen, polagaltuurneilisamou grob.152Nijcsvejednopredajemolitijelopokojnikasvetojvatri potpunoodjevenoiopremljenosvim

prilozima ili gaspaljujemobez ikakvih priloga, moida i bezodjeće.

172

j j p j p j gpostupnopovećava, dokuSanskomMostui drugim sanskim nekropolamamože-mo primijetiti đa broj paljevinskih grobova stalno opada(MARIĆ 1968:53)-153

Nazapadnom rubu japodskog prostoratakođer nalazimo dvostruki grobniritual, premda u mnogo manjoj mjeri. Naime, u Notranjskoj se uz paljevinskegrobovesporadično pojavljuju i skeletni grobovi,spokojnicimapoloženimnaleđa i rukuopruženih uz tijelo- Ostaci spaljenih pokojnikabili su pohranjeni uurne, ali su se ponekad idirektno potagali u grobnu raku. Potpuno sigurni po-daci o skeletnim ukopima postoje samo u nekropoh uKrižnoj gori,gdjeu uku-pnombroju grobova skeletni ukopi sudjeluju s40% (GUŠTIN 1979: 15-17).

Nazapadnom se rubu japodskog prostora, uVinici, nalazila jedna od najve-ćih ravnih nekropola. U toj nekropoli sahranjivanjezapočinje u kasnom starijemželjeznomdobu (stupanj HaD2-3), tijekom5.stoljećaprijeKrista, i trajesve dokasnolatenskog razdoblja(GABROVEC 1966: 190-191).Grobnecjeline nijebilomo-gućerekonstruirati. U novije su vrijeme sve prisutnijamišljenjakako tu nekropolu

trebaetnički pripisati narodu Kotapijana,anejapoda(Božič 1999: 189-213 ).

Pretpostavka o stanovitoj egalitarnosti japodskogdruštva i o stupnju druš-tvenog razvojakoji još nijedosegaoznatno raslojavanje, možese iščitati iz cje-lokupnedosadašnje znanstvene literature posvećene Japodima. Ona zahtijevaobuhvatnijeistraživanje ipromišljanje. To što ne postoje (barem zasada) izdvo-

jeni grobovi pripadnikaelitenikako neznači da do raslojavanjanije dolazilo.Kontinuitet,uniformnost ikonzervativnost japodske materijalne kulcure moguzapravo biti pokazateljima društvenih tenzija i nestabilnosti (HOLTEN 1997:

187). Ustrajnost uoznačavanju posebnosti (osobne i grupne oznake idenriteta=nošnja, nakk i sL) tako nije moralo imati određenu ulogu samo umeđuetnič-kim dodirimaveć iu odnosimameđu pojedinim slojevima istog naroda.

153Načitavomzapadnopanonskom prostoruu koji ubrajamo \ prostorsjeverneBosnezajedno

s lokalztetima Sanski Most iDonja Dolina, ističu sepojavekao primjerice polaganjeoružjau giobove ratnika,brojni zemljani humđ ispod kojih senalaze paljevinski giobovi, pojava

izuzetno bogatih grobovai drugo. Sve su tepojavenepoznacena ravnim nekiopolamaudolini lijekeUne, Veći broj meialnih predmeta iz paljevinskih grobova u Sanskom Mostubiojcoitećen goienjem, dok suusve japodskežainegiobovemetalni predmeti polaganinaknadno, takoda nanjima nisu nađeni tragovi gorenja, Posebno jeznaČajna tazllkaunepostojanju oiuJjakao giobnog piiloga u japodskim giobovima.

173

PovijtstJapoda. I*ristup

Konzervarivno društvo relativno zatvorene strukture gospodarilo jepro-storomgolemestrateške vrijednostL Takav je položaj omogućavao trgovačku ipljačkašku aktivnost koja je Japodimatakođer moralabiti važna granagospo-darstva. Njihov zemljopisni položaj ne pretpostavlja izolaciju, upravo suprot-no. Možda se upravo u tome što subili otvoreni vanjskim utjecajima tebiliumnogobrojnim kontaktimas"drugima", krije ključ razumijevanja japodskogtradicionalizma u materijalnoj kulturi.

Japodskiprostor

ovih tradicija, moŽemo pretpostavki,čuvajuse i temelji identiteta. Religijske za-sade,time donekle i pogrebniobičaji, bilesu dovoljnojakedapreživei u vrijemerimske vlasti.155 Naše poznavanje pogrebnihobičaja, naravno> jošjedaleko oddonošenja potpuno sigurnih zaključaka. Dosadašnja su istraživanja, nažalost,samo djelomično doprinijela našem poznavanju japodskih pogrebnih običaja.

Japodske nekropole tako čuvaju još uvijek velik broj dragocjenih podataka zanašepoznavanje vjerovanja, svakodnevnogživota ikulture japoda.



U japodskim grobljima nalazimo grobove bez priloga, grobovesvišeilimanjepriloga. Svi su oni na jedinstvenom prostoru grupirani prema manjimcjelinama unutar samenekropole. O kojem seključu grupiranja radilo, može-

mo samo nagađati. Ipak jenajvjerojatnijeobjašnjenje da skupine odgovarajupojedinimvećimobiteljima ili rodovima. Usadržaju grobnih cjelina prevlada-vaju dijelovi nošnje, fibule, igle, pojasi, oglavlja te predmeti od jantara. Jantar

jeucjelini pogrebnih običajaJapoda imao golemuvažnost i posebno mjesto.Gotovo da i nije bilo groba bez barem jednog predmeta odjantara. Jantarpred-stavljaduševnu nit koja individualnu energiju povezujes kozmičkom>indivtdu-alnu dušu s univerzalnom,simbolizirasunčevu, duhovnuibožansku privlačnusnagu (CHEVALIER, GHEERBRANT 1994: 215-216).

Nerazjašnjenima i otvorenimaostaječitav niz drugih pitanja osadržaju,kontekstu isimbolici japodskih pogrebnihobičaja. U dva su paljevinska grobau Jezerinama, od kojihjejedan datiran ufazu II/III unskih nekropola(500.-

250. prije Krista), a drugi nijemogućedatirati, nađene nespaljenelubanjepolo-ženenaspaljeneostatkepokojnika, grob 193 (RADIMSKY 1893: 267; 1895: 107)

i grob 316 (RADIMSKV 1893: 385; 1895: 136). B.Raunig ove lubanje dovodiu svezu sa starim kultom lubanje koji jedokumentiran i napodručjuLiburna(BATOVIĆ 1987: 375;RAUNIG 1992: 42).

Značajan dio naših spoznajaojapodskim pogrebnimobičajima potječe iod vrlo poznatih japodskih urni koje su u znanstvenoj literaturi izazvale velikupozornost.Onenose velik broj figuralnih ptikaza,vrlobogatog i najčešćedoistafuneralnog sadržaja. Datiranje, namjena i mnogi drugi probtemi vezani uz ja-podske urne ili osuarijepredstavljaju posebno složen problem(Založje, Ribić,

Jezerine, Golubić, Ripač).1H

Na temelju dosada iznesenog,možemo seosvjedočiti kako su Japodi, odsa-mih svojihpočetakasve do svoje propasti, vjernoodržavali tradicijsko nasljeđe,posebno u sferi pogrebnog kulta. Tijekomčitavog prvogtisućljećaprije Krista,svc do rimske okupacije, pogrebni seobiČaji bitnije nemijenjaju. Čuvanjem

154Prcglcdnoslitcraturom, vidjetiu:SERGEJEVSKI 1950:45-93; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1982:1-10;

RAUNIG20O4: 191-252).

174

Nova ćeistraživanja japodskih grobova morati multidisciplinarno obuhva-titi svesegmentepogrebnih običaja. Prijesvegase to odnosi na analize osteo-loških ostataka, prilogauhrani ipiću, ali ina istraživanjesvih Čovjekovih in-

tervencija na grobnom mjestu. Nakon starih istraživanja japodskih nekropola,velik je broj poruka sakrivenih u grobovima ostao neproČitan. Upotrebommo-dernih tehnoloških dostignuća bit ćemoguće doznati mnogoviše podatakaoprostornoj organizaciji nekropofa,međusobnom odnosu grobovai grupa gro-bova> prostornim odnosimanaselja i nekropolai mnogim drugim aspektimaodnosa svijeta mrtvihisvijeta živih.

Pogrebnisuobičaji vrlovažan dio identiteta, kako pojedinca tako iodređe-nedruštvene zajednice. Njihovim čuvanjem i njegovanjem, čuvase i vertikataidentiteta i posebnosti određene zajednice. Nažalost broj i količina predmetakoji potječu iziskopanih japodsldh grobovauvelikomjenesrazmjeru s na-Šimspoznajama o pogrebnim ritualima, odnosu premapokojniku, održavanju

grobnog mjesta, funkciji groba ugospodarenju prostorom> mjestu pokojniceili pokojnikaudruštvu i drugo. Zato ćebuduća istraživanja morati obuhva-titi totatket života uodređenom prostoru, sustavnim istraživanjem naselja,nekropole, komunikacija, tragova gospodarenja prostorom.Jedino se ovakvimtotalnim pristupom možemo približiti metodološki utemeljenim i uvjerljivimrekonstruktivnimmodelirnaprošle stvarnosti japodskogdruštva, urazličitimrazdobljima 1H tisućljeća prijeKrista. Antikvarni će pristup, djelovanje u ciljuispunjavanja muzejskih vitrina ili jednostavnog lova na starine, nadam se, bitizauvijek napušten. Nažalost, velikaješteta većučinjena. Na nama je da saču-vamo ostatak svoje japodske baštine još uvijek zaštićene tamom kamenog il izemtjanog pokrivača.

155 Gospodarski, politiČki i kulturni kontekst tijckom rimske vlasti potpuno semijenja.

Različitim utjecajimadolazi dostanovitih promjena tradicijske kulture.Nažalost, ćestosmoosuđeni da na tcmelju mnogoboljesačuvanih tragova vjersketradicijeiz rtmskogvremena

rekonstruiramo religijski svijet protopovijesnih drustava. Metodoloski, to naravnonc

predstavljai najbolje rjeienje.

175

Japodi: l l i r i Kelti ••• !



Japodi: l l i r i , Kelti !

Tragom navoda Strabona i Dionizija iz Halikarnasa mnogi su stariji pisci prihvaćali mišljenje o kulturnom i etničkom miješanju Kelta iJapoda Strabon govori oJapodimakaomješavini Kelta i I lira narodu



T Japoda. Strabon govori o Japodima kaomješavini Kelta i I lira, narodukoji je istovremeno ilirski i keltski (Strab. IV, 6, 10;VII, 5, 2). Ovaj znameni-ti geograf, na drugom mjestu, zajedno s obavijestimaosiromaŠnoj japodskoj

zemlji, prehrani, tetoviranju (poput ostalih Ilira i Tračana), donosi i podatakda je japodsko naoružanje keltsko (Strab. VI I , 5, 4). U tom odjeljku on nespominje ihrsko-keltskuetničku mjeŠavinu. Stjepan Bizantinac prenosi navodDionizija iz Halikarnasa: 'Ićuraoec, čavoc,KehtiKov itpoc, zr\ lXXvptqc Aiovucrioc;£KKat5EKaTu>( (Japodi, keltski narod,blizu Ilirije,Dionizijeu 61.knjizi;Steph.Byz.f s. v. Iapodes\ KIESSLING 1867: 226,Excerptaex libroXVI).

Već su vrlo ranoove vijesti prihvaćene i protumačenekao da se doista radi onarodukoji je u sebi sadržavao keltske i ilirske elemente. O "ilirstvu* Japodaveć

je bilo riječi u pogavlju o teorijskim postavkama. Zato će ovdjeviše riječi biti onjihovom"keltstvu". Patsch je smatrao da suJapodeKelti podjarmili i da je na tajnaČin doŠlodo njihovamiješanja(PATSCH 1899:165-166). Š.Ljubićprocjenjivao je

daJapodi nisubili "keltičkogaplemena",većda jemeđu njimaživjelo nešto Kelta.Prema njegovuIucidnommišljenju,Strabon je upravonavodomokelrskomoružjukoje su Japodi posjedovali pokazao da ih razlikuje odKelta (LJUBIĆ 1886: 42).

Tezi o etničkom miješanju Japoda sKeltima među prvima se suprotstavioA. Mayer» koji je na osnovu epigrafske i onomastičke gradeutvrdio pretežitiilirski karakter ovog naroda (MAYER 1940: 196 i daije).Mogla bi biti zanimlji-va i promišljanja da je Strabon, pišući o Japodima kao omiješanom keltsko-ilirskom narodu, zapravo mislio na na Kolapljane kojeinače spominje PlinijeStariji (Plin.K H. I I I, 25, 147-148; ŠAŠEL-KOS2002: 148). Argument u prilogovommišljenju jest da Strabon u nastavku govori o rijeci K6 ctTti^(Kupa). Urelativno novije vrijeme tezuostapanju ilirskog i keltskogetničkog elementa idaljeje zastupao K . Kurz (KURZ 1967: 259-269).

Arheološka grada, prema Marićevom mišljenju, ni najmanjene potvrđu- je obavijesti antičkih pisaca oetničkom miješanju Japoda i Kelta. Danas je uarheološkoj literaturi potpunoprihvaćeno mišljenjedaetničkog miješanja K eltai Japoda, nije bilo (MARIĆ 1963: 80). Tojasno i potpuno potvrduju i istraživa-njaarheoloških lokaliteta uLici (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 439-441).

179

tJapoda.Pris

Kontinuitet kulturnog razvoja Japoda od kasnogbrončanog doba sve doporaza od Rimljana 35- godine prije Krista jasnoseočkujeuarheološkim na-lazima iz japodskih nekropola i naselja.Arheološka gradapokazuje promjene,razvoj,primanje stranihutjecaja,ali i čuvanjestarijih tradicija. U gospodarenjuprostorom, gradnji naselja i fortiftkacija i tijekommlađeg željeznog doba na-stavljaju se tradicije starijih razdobija.

Novi se utjecaji na japodskim lokalitetima počinju osjećati tek od kraja4 t lj ć j j i t k d3 t lj ć ij K i t P b j k k lt ki

Japodi:Itiri, Kelti ili...?

Prostor Notranjske i direktne veze s Italijom omogućavali su Japodtmakontakte sa zapadnim Keltimanastanjenima u ItaUji, ali t u njihovim đirek-tnimkontaktima s cisaipinskimGalima, očemu namsvjedoče i antički pisci(GABROVEC 1983: 22). O tome bi nam mogli svjedoČiti 1nalazi tzGrobnika iKastva (CETINIĆ 1996: sl. 7). Ovaj prtmorski prostor imaključnu kontaknuuloguu povezivanju japodske unutrašnjosti kopnenim putevima prema Italiji i

jugoistočnom alpskom prostoru. >

L t ki tj ji j d ki t d l ili d kl i d



4. stoljeća, a u punoj mjeri tek od 3. stoljeća prije Krista. Posebno jak keltskiutjecaj osjećase naarheološkoj građi iz japodskih grobova udolini rijeke Une(MARIĆ 1963: 63 i dalje; 1968: 5 idalje).

Ovaj je prostorzbogblizineDonjeDolinei panonskog prostorabiootvoren jakoj latenizaciji koja je tako Japodirna prodirala t s istoka.156 Kelti su se po-stupno, nakon pohoda uGrčku i Makedoniju i poraza kod Delfa 279. godineprijeKrista, naseljavali na podrucjima koja su direktno grantČila i s japodskim.Posebnose to odnosi na njegovesjeveroistočne, sjevernei zapadne granice. Načitavom japodskompodručju nalazimo relativno velik broj fibula ranolatenskesheme. Materijalna kultura panonskih i balkanskih "plemena" pokazuje posto- janjejakogkeltskog importa, ali su lokalne tradicije ipak idalje igraledominan-tnu ulogu (JOVANOVIĆ 1979: 180).

U poglavlju o japodskom prostoru već je bilo govora kako antički pisci(Strabon) stavijaju JapodeublizinuSegestikete u kontekst trgovačkih puteva

koji su tekli dolinamaSave,Kupe i drugih rijeka. Tako su opisana i mjestasu-sretarazličitih kultura i utjecaja(Nauport,Segestikai druga).Prekoovih kon-taktnih mjestadolazenajrazličittji utjecaji iz pravca istoka, sjeverai zapada.

Osim napodručju oko rijeke Une i na samom zapadnom rubu japodskogprostora, utjecaj latenizacije osjeća se i na tokafttetima Like i Ogulinsko-plaš-čanske udoline. I ovdje se pojavljuje niz različitth oblika latenskog nakita. Udirektnomkontaktuslatenskom civtlizacijom bila su i japodska naseljau Belojkrajini, štose najboljeočitujenanekropoli uVinici. Ipak, i ovđje primjećujemonastavak prijašnjeg kontinutteta i nastavljanjena "halštatsku tradiciju japod-skoga kova" (GABROVEC 1966: 186),

156 Otvorenostpanonskom prostoru {ali i balkanskim utjecajima) ključ je razlika između po-dručja Like i Ogulinsko-plaščanskeudoline te Pounja. Možda itebi bila presmiona tezadase, osim ovog jakog urjecajasasjeverau vrijemepromjenatijekom mladeg ieljeznog doba,otvorenostpanonskomprostoru refiektiralai na samompočeiku procesastvaranjejapodskognarodau kasnom brončanom dobu i tijekom starijegželjeznogdoba. Panonski jeutjecaj

vidijiviobjašnjiv, izmeđuostalog,i većimudjefom paljevinskih grobova negoštoje toslučaju Lici i Oguititsko-plašcanskojudoEinL To jošuvijek neznači da moramo sumnjati ucjelo-

vitostjapocbkogetničkogkompieksa.

180

Latenski su utjecaji na japodski prostor dolazili dakle iz neposrednog su-sjedstva.Posredovanjemtrgovačkih veza i Čestih direktnih kontakata na japod-ski su prostor tako prodirati novi poticaji i noveideje.

O razgranatim starim trgovačkim putevima, ali i o uspostavljanju novih,među ostalim predmetima svjedoče i polikromne perle s tri Uca, nadeneuKompolju i Prozoru. U Kompoiju supronađena četiri, a uProzorudva primjer-ka. Samo jedna perla pripada zatvorenoj grobnoj cjelini (grob 127 nekropole I uKompoiju), dok ostali primjerci potječu iz razorenih grobova (BALEN-LETUNIĆ

1990: 41-42, t. 1, 2). Ovevrlovrijedne predmete, izrađene izvan japodskog po-dručja, D.Balen-Letunić je datirala u srednjelatensko razdoblje, dakle u 3-2.stoljeće prijeKrista. Perle s tri fica feničkogsu porijekla, a nalazimo ih na nizusredozemnih lokaliteta (ukljuČujući i Crnomorsko prtmorje), te na brojnim lo-kalttetimasrednjei istočneEurope. Kako na jadranskim obalama nijepronađenniti jedan primjerak, Balen-Letunić pretpostavlja da sulički primjerci izradeni

u pontskim radionicama i da su prometnicama uz tokove Dunava i Savedopre-mljeni do japoda. U prenošenju ovihpredmetado japodskogpodručja moždasukljuČnu posredničku ulogu odigrali Kelti (BALEN-LETUNTĆ 1990: 43-47).

Mogući pravac širenjaovihperli ukazuje naveliku važnost trgovačkih pravacakojisu Podunavljem povezivali Crnomoresbalkanskim, jadranskim i subalpskimprostorom (BALEN-LETUNIĆ 1990: 45; MAJNARIĆ-PANDŽIĆ 1998: 342, 345, sl.165). Jedno je ovakvozrnopronađeno i uDonjoj Dolini. Mogućeje da su se upra-vo naovomsusjednom i kontaktnomprostoruJapodi susretali snovimkulturnimutjecajima i strujanjima(MARIĆ 1964: t.XXIII, 45).

Ipak, domaćaje tradicija bila i daljevrlojaka,Spomenuti uvezeni predme-ti morali su odgovarati domaćem ukusu. Tijekomčitavog željeznog doba uz

predmete od jantaravrlo sučesti i različiti predmeti odstaklene paste. Osimizdaleka donešenih vrijednih predmeta od staklene paste, jantara i metala,mnogi supredmeđ izrađivani udomaćim radionicama. Tako su u grobovimai u ovom razdoblju prisutna raznobojna staklena zrna koja su vrio vjerojatnoimala apotropejskumoć. Lijep primjer je ogrlica od zrnaizrađenih odstaklenepasteiz Prozora(DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: t. XL; MAJNARIĆ-PANĐŽIĆ 1998:343, sl. 166).

181

PovijestJapoaa.Pristup

U razorenom, vjerojatnoženskomgrobu uTrošmariji pokraj Ogulina, pro-nađenesu dvijesrednjolatenskebroncane fibule idvabrončana pojasna okova.Brončane pločicesvojim motivimai načinom izrade objedinjuju latenske utje-cajeidomaću tradiciju. U japodskoj umjetnosti vrlo omiljeničest motiv konja,ovdje jeizrađen sočitim ugledanjemnakeltske uzore, posebice naprikazeskeltskog novca,čestih upanonskom prostoru(MAJNARIĆ-PANDŽIĆ 1998: 343,

sl. 166). Brončane fibule srednjelatenskesheme, koje su se ugrobu nalazilezajedno spojasnimploČicama svojimsetipološkimkarakteristikama ubrajaju

Japodi:Itiri, Kćlti iti... ?

oruŽja na japodskom području bitno suutjecale i halštatske tradicije i grčkiutjecaji sjuga. Onojebilo posebno korisno i ubojito kao konjaničko naoru-žanje. Ksenofontgatakoder preporučujekao vrlo pogodno za konjanike {Xen.

Eq, XII, 11). Na nekim su japodskim kamenim spomenicima prikazani konja-nici naoružani mačevima. Dugemačevekoje nose ratnici upovorcinaurni izRibića i na odlomkuploče izZaloŽja, neki su autori smatrali keltskim naoru-žanjem (SERGEJEVSKI 1950: 86; ČREMOŠNIK 1959: 106). Ovom semišljenjusuprotstavila B Raunig datirajući teurneu6 i 5 stoljećeprije Krista Ona



zajedno spojasnimploČicama, svojimsetipološkimkarakteristikama ubrajajuu proizvodedomaćih radionica. Čitav grob možemo datirati u2. stoljećeprijeKrista. Osobitostjeipolukružni zadebljani luk fibule(DRECHSLER-BIŽIĆ 1970:

246). I naovomjeprimjeru vidljivoočko prilagođavanje stranih uzora doma-ćem ukusu i tradiciji.

Još jedanvrlo bogati, razoreni grob, otkriven1975.godine, svjedoči opreo-blikovanju stranihutjecajana osebujan japodski način. Radi seoskeletnom grobuu kojemjeočito prepliranje raznolikihutjecajasasjeverai juga. Osim brončanepojasnepločice i importiraneGnathiaposude kojesvjedočeo japodskim vezamasjadtanskim prostorom, u grobujepronađena isrednjelatenskabrončanafibulakoja pripadanizu sličnih, japodskih fibula (BALEN-LETUNIĆ 1996: 23-38, t.2).Vrlo sličnesu fibulepronađeneu Sisku i ugrobu uDrenovomKlancu. U ovom

je grobunađen iželjezni noŽ, sličanprimjerku iz groba sbrončanom pločicom izProzora(BALEN-LETUNIĆ 1996: 27;MAJNARIĆ-PANDŽIĆ 1970: 65,t.LV:2,6).

Negdje od3.stoljećaprijeKristau japodskimsemuškim grobovimapoči-nje, doduše sporadično, pojavljivati i oružje, lako seto dovodiudirektnu vezusnovim previranjima tijekommlađeg željeznog doba, samo oružje nema vezesa suvremenim keltskim naoružanjem (GABROVEC 1983: 22-24). Radi se ovr-sti velikih krivih bojnih noŽeva i kratkih mačeva (Prozor:DRECHSLER-BIŽIĆ

1956: 47,t.1,49,t.II ;DRECHSLER-BIŽIĆ1973: 20,t.XXXIV, XXXV; Jezerine:RADIMSKY 1895: 86-87,fig- 151, 117, fig. 274, 156,fig. 468; Ribić: MARIĆ

1968, t.X ,XX I ;uVinici: GABROVEC 1966: t. 209; STIPČEVIĆ 1960: 88-93).

Neki suautori japodske kratke mačeve svrstavali među mačeve tipa mahaira(CERMANOVIĆ 1957: 74-82). Parović-Pešikan mač iz Prozora svrstala je ugrupuIV krivih mačeva. Starije analogijeovomoružju, posebno uodnosu nadršku,ona nalazi u Italiji na prostoru Picena.Od japodskog materijalauzelajeu obzirkrivi brončani mačizProzora(DRECHSLER-BIŽIĆ 1956: 49, t. II :2; PAROVIĆ-

PEŠIKAN 1982: 42-43,46).

Ne ulazeći ovdje upodrobniju tipološkuanalizu, mogao bih samo istaknutida japodski bojnikrivi noževi ikratki mačevi pokazuju raznolikost i bogatstvorazličitih tipovakoji imaju analogijeubližem i daljem susjedstvu, posebnouistoČnoalpskom prostorui uPicenu (GUŠTIN 1974: 77-94), Na oblikovanje tog

182

suprotstavila B.Raunig, datirajući teurneu6.i 5.stoljećeprije Krista. Ona jemišijenjada se radi otradicionalnom jednoreznom tipumačatejestogapo-kušala smjestiti mačeve prikazane na urnama, upravouovaj vremenski okvir.

(RAUNIG 1992: 297-300).157

Često pojavljivanje konja na japodskim predmeti-ma svjedoci o njegovoj stvarnoj ulozi u svakodnevnomŽivotu.Panegirik Mesalii živa slika starog arupinskog konjanika kako unatoč starosti suvereno vladabrzimkonjem,potvrđujeovu tezu. Stoga ne smijemo odbacitimoguću pretpo-stavku ojapodskim konjanicima, naoružanima upravo tim, vrlo ubojitimi ukonjaničkoj borbi,vrlo učinkovitim oružjem.

Prihvatimo li dataciju grobovasoružjem u2. ili1.stoljeće prije Krista,možda možemo govoriti i određenim društvenim promjenama, čiji jeodrazvidljiv i uduhovnom svijetu, u sferi koja seobično najteže i najsporije mijenja(DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 20, bilj. 62).Na nekropolama se kontinuirano obav-Ijakarakterističan japodski pogrebni ritual, bezvećih promjena. Ipak, biritual-

nost i daljeostajeglavnom karakteristikom japodskih pogrebnihobičaja, una-toč raznolikim omjerimaubroju paljevinskih i skeletnih ukopa. U kontekstusporadične pojaveoružjakao priloga u japodskim grobovima,možda možemogovoriti io posljedici određenih društvenih promjena, primjerice o uznapredo-valim, ubrzanim procesima transformacije i militarizacije japodskog društvatijekom2. i 1.stoljećaprijeKrista, čiji jeodraz vidljivi u duhovnom svijetu,usferi kojaseobično najteže i najsporije mijenja. Posebno kada uzmemouobzirdaseoružje javlja isključivo užarnim grobovima. Tijekommlađeg željeznogdoba (latenskog razdoblja) naličkim nekropoiamaprimjećujemo, siičnokaoi tijekom kasnog brončanog doba, stanovito povećanje brojažarnih grobova.Njihov broj idaljeostajenevelik. Sasvim jedrugačijasituacija napodručju rije-ke Une. Tamo je i uprvim fazama samih nekropola broj paljevinskih grobovabio vrlo velik» Uodređenoj sefazi primjećuje rakođer povećanje broja žarnihukopa. Prilozi ugrobovima ne pokazuju znakovevećih promjena. Ipak, sigur-niji ćezaključci biti mogući tek nakon modernih istraživanja japodskih nekro-pola, u cjelini, zajedno sa sustavnim istraživanjemnjihovihnaselja.

157Onajemišljenjada se radi ocradicionalnomjednoreznom tipumača.

183

PovijestJa

U ovomslučaju nije potpunovažno jesu li na tim kamenim spomenicimadoista prikazani kekski mačevi. Sasvim je logično pretpostaviri da su Japodikupovali i korisđli keltskooružje, na glasu kao najkvalitetnije i najbolje. Stogana taj način i treba tumačiti Strabonovu vijest o keltskomoružju kod Japoda.Samo korištenje nečijeg naoružanja naravno nije nikakav argument za etničkoopredjeljivanje. Lakojemogućeda su Japodi,koji su se znali sluŽitizarobljenimrimskimratnim spravama, kako doznajemo izApijanovaopisa opsade Metula,takoder poznavali i koristili kvalitetno naoružanje svojihsusjeda. Prema osta-

japodi: Itsri, Kelti ili... >

skupina. Naravno, moramo pretpostaviti mogućnost miješanja, doseljavanjamanjih skupina, eventualno otimanje, kupovanje ili poklon žena, dolazak za-robljenika i čitav nizpojedinačnih sudbina. Tonažalost, zasadamožemo sadasamo domišljati, na temelju analogija iz drugih sredina.

Mogućeje pomistiti i da su ove vijesti o Japodima kaomješavini Kelta i Iliraargument tezi da se doista radi o zasebnom kulturnom ietničkom kompleksu.Iz perspektive znanja antičkog svijeta nije ih bilomogućepotpuno svrstati nitiu jedneniti udrugepaihseproglasilo mješavinom.



p o s j j susjedalim vrijednim nalazima u japodskim grobovima, njihova je kupovnamoćbiladostatna da imomogući snabdijevanjevrlo kvalitetnim naoružanjem.

Latenizacija bitno utjeČena razvoj japodske kulture. Novi kulturni utjecajidonose bitnoosvježenje i neke promjene unošnji i običajima. Latenski utjecaji, nova tehnološka dostignuća i novi proizvodi, dopiru i do japodske zemlje.Stalni i intenzivni kontakti s keltskim susjedima, bitno obogaćuju japodskukulturu. O tome da sunjihovi medusobni odnosibili uglavnomdobri, svjedočenam i antički pisci. U neprijateljstvu prema Rimljanima i povremenim upadi-ma u Italiju, možemo nazrijeti iodređene savezničkeodnose.

Ipak, kako sam ranije istaknuo, u mlademželjeznom dobu ne dolazi dopotpunog zaokreta kulturnog razvoja. I daljesu upotrebi tradicionalni pred-meti, možda sadanešto drugaČije izrađeni. O etmČkim promjenama i migra-cijskim kretanjima, dakako, nemožemo govoriti. Japodi i daljeostaju vjerni

starim tradicijama.Izvori spomenuti napočetku ovog poglavlja daju plošnu sliku koja uglav-nom nije vremenski nijansirana. Strabonpiše oJapodima kao omješavini Ilirai Kelta, a na drugom mjestu kao o ilirskom narodukoji ima keltsko naoružanje.Ovdjesu mogli progovarati i različiti izvori koje jekoristio, izrazličitih razdo-blja. U spomenu tetoviranjavidi sekoliko je iantički (i barbarski) svijet polagaopažnje na vizualni jezik u izražavanju identiteta. To je ono sČime se najprije isusretnu udodirus"drugim". U odgonetavanju vizualnog i ncverbalnog, a izra-ženog i u materijainoj kultun, u istraživanjima tmamo jošuvijek dosta prostora.Nematerijalnaćenambaština, koja uvijek ima neku"priču" o predmetima ma-terijalnekulture, dakako, uvijek biti vrlo daleka i izuzetno teško čitljiva.

U Strabonovu geografskom opisušireg regtonalnog konteksta u kojem suživjeli i Japodi razaznajemo živahan svijet trgovačkth, kulturnih,etniČkihkon-takata. Svijet vtšegraničja, dodira različitih povijesno-prostornih cjelina. Zatoi njegov opis Japoda i njihovihsusjedamožemo shvatiti kao odraz doživljajatog multikulturnog mozaika.On govori i o kulturnomutjecajuKeltas kojima

Japodi praktično žive u susjedstvu. To potvrđuje i arheološka građa. Mtslimda se ovo pitanje nemoŽe riješiti konceptometničke migractje većih keltskih

184

u jedneniti udrugepa ih se proglasilo mješavinom.

185



U japodskoj je kulturnoj skupini željeznog doba, tijekom čitavog njezi-na postojanja, prisutno više važnih sastavnica.Na njezin razvoj bitno

j č ii i k l id h lj j k j d l il j



Uutječu raziicita kulturna i duhovnastremljenjakoja su dolazila sasjeve-ra, iz panonskog prostora, sa zapada, iz alpskog prostora, s istoka, iz balkanskeunutrašnjosti, ali i sjuga,spodručjaJadranai Sredozemlja. Različite kulturnekomponente na japodskom su se prostoru miješale i zajednički sa zatečenimpredajamastvaralespecifičnu japodsku kulturu i ukus.

Autohtonaje komponenta tijekomčitavog prvogtisućljeća prijeKrista uvijek bila dovoljno dominantna i snažna da akumuiira i preoblikuje raznorodneelementekoji su dolazili sa svihstrana. Različiti su vanjski utjecaji obogaćivali,ali nisu potpuno mijenjali ukus Japoda. Prije ćebiti da su ovevanjskepoticaje

Japodi prilagođavali svojem ukusu.Narazvitak japodske kulture tijekom mladegželjeznogdobautjecalasunova

helenistička stremljenjakoja suvećinomdolazila sjuga, iz jadranskog prostora.Ipak,ovaj jeutjecaju razvoju japodske kulture imaonešto manjeznačajnuuloguod ostalih sastavnicanjezina razvoja. Gabrovec je ovoj komponentikod Japodadao najmanju ulogu, pridajući najviše važnosti naravno autohtonoj komponenti,a zatim i jakim latenskim, keltskimutjecajima(GABROVEC 1983: 25). Slažući ses timmišljenjem, posvetio bih ipak određenu pažnju sredozemnimutjecajima,zbognjihova upliva nanekestrukturne promjene unutar japodskog društva.

Helenističkt sredozemni utjecaji najviše seočituju u razvitku liburnskih zajednica, bitno određujući njihovo ponašanje u novim političkim okolnostima.Od 4. stoljećaprijeKrtstanaistočnoj obaliJadranaosjećasesnažna grčkaekspan-zija.Blizinagrčkogsvijeta, ali i stalni kontakti s Italijom, bitnoutjeČuna procesetransformactje epihorskih zajednica. Brzgospodarski razvitak pod utjecajemgos-podarski vrloživogsusjedstvaomogućuje i brzuurbanizadju naEiburnskompo-dručju ubrzo nakon uspostavljanja rimske vlasti. Snažan su gospodarski razvitak

Liburni i doživjeli ranije negoostali narodi naovomprostoru.Stupanj njthovepolitičkeorganizacije Fanula Papazoglu nije ocijenila kaopolitickuzajednicu, većtsključivo kaoetničkukategoriju (PAPAZOGLU 1967:20-21),

Liburnske su zajednicedočekale postepenu rimsku ekspanziju svaka nasvoj naćin. Njihovo ponašanje variralo odzajednice đo zajednice, bez ikakvemeđusobne koordinacije. Većinom se radilo o mirnom podvrgavanju rimskoj

189


vlasti. Ipak, jošu vrijeme Oktavijanova pohoda ullirik, izvori spominjuliburn-skegusare. Znači da su neke fiburnske zajednice ostalevjerne tradicionalnimnačinima privredivanja, neprihvaćajući novu konstelaciju snagana Jadranu.Dodir s mediteranskim svijetom, trgovina, ratovi, razmjena s rimskim, grčkimi ostalim sredozemnim trgovcima,utjecalaje nabrzudruštvenu i gospodarskutransformaciju liburnskih zajednica.

Sve su ove pojave mnogo manjezamjetne na japodskom području. Ipak, s Jadranapristižu vrlo jaki poticaji kulturnom i gospodarskom razvitku.

Dolazi licivilizacijasmora?

Pojava novca naovompodručju nesvjedoči samo o vanjskim utjecajima itrgovini određenim proizvodima, već i o uznapredovalim procesimaunutraš-njih promjena unutar japodskog društva. U Daciji, u relativno kratkom vre-menskomintervalu, od 80. godine prijeKristado Burebistine smrti 44. godineprijeKrista, nalazimo takođervelik broj novčanih ostava.

Fulford pohranjivanje velikihkoličina novca uDaciji dovodi u vezu s ku-povinom roblja. To setržište, prema njegovommišljenju, posebno aktivira kad

jeistočnosredozemno tržišterobova presahlo nakon Pompejevog uspjeha protiv



J p j p j g pO korištenju i opticaju novcasvjedočeostavesjevernoafričkog, rimskog re-

publikanskog i u mnogo manjoj mjeri grčkog novca iz Obrovca, Zvonigrada,

Mazina, Štikade, Gračaca, Široke Kule, DonjegUnca, Bosanskog Petrovca,BosanskeKrupe, Vrankamena i Izačića (TRUHELKA 1889: 38-43; BRUNŠMID

1897: 42-82; 1900: 81-86; 1902: 167-170; BAHRFELDT 1901; PEGAN 1959:154-155; KURZ 1974: 155-161;MIRNIK 1982:149-167; 1987: 369-392). Datacijeovih ostava u radovimarazličitih autora variraju od 2. do prve polovice 1. sto-IjećaprijeKrista (MIRNIK 1987: 369-392). Truhelka je smatrao dajeovajnovacna japodski prostor dospio preko luke Dirahija, kao izuzetnovažnog rrgovač-kog središta (TRUHELKA 1889: 41). Brunšmid je pojavusjevernoafričkog i kal-skognovca na ovomprostoru povezao s trgovinom jantarom, u kojoj su vrlovjerojatnovažnu posredničku ulogu igrali i Japodi (BRUNŠMID 1897: 46). Kako

je to vidljivo i iz samo letimičnog uvoda u bogatu japodsku arheolosku gradu,

Japodi su tijekomčitavog željeznog dobabili vrio veliki konzumenti različitihpredmeta od jantara.O tomusvjedočebrojni različiti predmeti odjantara,na-deni u japodskim grobovima.Često je i samo jedno zrno jantaramoglo biti

jedinimprilogom u japodskom grobu (PALAVESTRA 1993)-

Brunšmidova teza stoga nije zaodbaciti. Mogućejedaje trgovina jantarombilavrlovažan dio japodske razmjene sa sredozemnim svijetom. Japodi se u vi-

jestimaantičkih pisaca pojavljuju tekod 2. stoljećaprijeKrista. Očito, tektadaoni ulaze u interesnu sferu prijesvegarimskog, ali i općenito antičkog svijeta.Njihovapojava uantičkim izvorimakoincidirai sprvompojavom novca u osta-vama na japodskompodručju.

Ova je pojava naravno samo dio spleta zbivanja na širem području. Ona

jeočito i odraz gospodarskog rasta i povećane poljoprivredne proizvodnje navelikim imanjima u Italiji (FULFORD 1985: 91-107). Norickoželjezo i baltički jantar mogli su tako bki značajan artikl na čitavoj mreži trgovačkih veza na jadranskom i alpskom prostoru (Plin. N. H. X X X V I , 46). Naravno da je iosnutak Akvilejeu uskoj vezi upravosovimčimbenicima tadašnje međunarod-ne razmjene.

190

j p p j g pj pgusara, 67. godine prijeKrista. Ovo naravno može objasniti pojavu novca, aline i zašto bi ga se pohranjivanja i skrivalo (FULFORD 1985: 96-97).

Japodski je prostor morao biti zanimljiv sredozemnoj trgovini zbog svojeggeostrateškog položaja, kao poveznicasjeverne i srednjeEurope s JadranskimmoremiBalkanom.Patsch jespunim pravom pretpostavio da su trgovci u rim-sko doba preko luka u Vegiju (Karlobagu) i Seniji (Senju) izvozili drvo, stoku,kožu i sir (PATSCH 1990: 20).

Vrio vjerojatno su overazgranatetrgovačke veze bile razvijene već u pre-drimsko doba. Rimljant su naovomprostoru uglavnom preuztmali već dobrouhodanetrgovačke komunikacijske pravce.

Ulogu istočnojadranskih grČkih gradova u ovoj trgovini, na današnjemstupnju istraživanja nemožemo potpuno jasno sagledati (KATIĆ 1999: 49-55).Nalazi Gnathiaposuda i doduše rijetkih grčkih istočnojadranskih novaca na

japodskompodručju, ukazuju na to da su vrlo vjerojatni njihovi kontakti.O ovimkontaktimasvjedoči i fragment fibule sazrnomjantara i vitrejomeliptičnog oblika s prikazom lava u intaglio tehnici, nađen u Kompolju 1956.godine, izvan grobnih cjeiina (dubina 0,50 cm; DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 95,t. XXX IV ; 3). Dreschsler-Bižić je ustvrdila kako fibula s ukrasima, načinomizrade tevrstomi bojom stakla, odgovara onimau Vičjoj Luci naBraču, te da jeiz tamošnjih radionica trgovinom dospjela na japodsko područje (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1961: 91;BULIĆ 1900: 23-30).Osraje otvorenim pitanjemzašto su skriveneostavebrončanog novca i razli-

čitogblaga. Rasporednjihovih nalazišta, kako je to ustvrdio Mirnik, ukazuje namogući smjer rimskog vojnog upada, koji jeJapodeprimorao na skrivanje blaga:izpravca Zadra prekoObrovačkog prijelaza premaunutrašnjosti Likei zapadneBosnei odatlemoždado Siska(MIRNIK 1987: 372-373).

Sigurno je da je pohranjivanje ovih ostava u uskoj svezi sčestimsukobimas Rimljanima na prijelazu iz 2. u 1.stoljećeprijeKrista. Zaninović je oveostavepovezao s pohodima Tuditana i Metela(ZANINOVIĆ 1986: 61).

191


Patsch jeustvrdio kako jeblago uostavama bilo namijenjeno topljenju ipretvaranju uoružje, oruđe i nakit (PATSCH 1900:52-53). Veliki broj šipki ipolugaaesrude, takoder iaesstgnatum,potvrđuje utemeljenost ovogmišljenja.

O dobro uhodanim kontaktima i vezama svjedoči i blago otkriveno uLičkom Ribnikupokraj Gospića. Ostava je pronadena 1930. godine kad se mi-nirao teren usvrhuvađenjakamena. Predmeti su se nalazili uvelikoj brončanojposudi pokrivenoj zemljom,uprirodnojkrškoj pukotini {KLEMENC 1935:83-125; MAJNARIĆ-PANDŽJĆ 1998: 348, sl. 170-171). Izuzetno bogata ribničkaosta-

Doiazi licivižizacija smora?

30, pronadena jepločica koja motivima direktno odgovara prozorskimploči-cama (BASLER 1969:5-107, t. VII,XXV,XXX , XXX I I I ; zaOšaniće vidjeti:MARIĆ 1973: 257-260, t.HJj 1976: 35-40, t.I-II).

Pločice su sevrlo vjerojatno izrađivale izvan užeg "ilirskog" područja uradionicama koje suproizvodima pokrivale šire područje. Ipak, nemoguseoteti dojmudasupločice iz Prozoranešto rustičnije izrade nego onenadeneuGostilju i Ošanićima.

U kovaČko-zlatarskoj ostavi uOšanićima pronađeni sukalupi matrice, s



va novca, srebrnog nakitai jantarnih predmeta, skrivena je uvrijeme nesigurnihdogadanjatijekom panonsko-ilirskog ustanka 6.-9. godine poslijeKrista. Ostavu

je Klemenc datirao prema nalazima Augustova novca(KLEMENC 1935:86).U njoj jeskriven rimski i sjevernoafrički novac od 3. stoljećaprijeKristasve

doAugustovognovca datiranogu 1. stoljećeposlijeKrista. Klemencnavodi uku-pno 357 komada novca: 315 republikanskih, Augustovih 41 i jedan srebrni de-nar numidskog kraljaJube (60.-46.prijeKrista; KLEMENC 1935: 86-105). Većidio ovogblagasastojaoseodsrednjelatenskih ikasnolatenskih fibula, raznoiikihzrnaiprivjesaka od jantara,srebrnih privjesaka, lanČića, tiještenog lima.

Liburnskepločastefibulenađeneuovojostavi, ali i uprozorskoj nekropoli,svjedoče o razgranatim kontaktimas liburnskim zajednicama (DRECHSLER-

BIŽIĆ 1987: 412, sl 25, 25a).

Izgleda da setrgovački kontakti, razmjena ideja, ali i ratni pohodi, načita-

vom jadranskom, balkanskom, panonskom isubalpskom prostoru posebno in-tenziviraju od 2.stoljećaprijeKristasve doOktavijanovihosvajanja. Upravoodtog vremena raspolažemo isnajvećim brojem obavijesti kodantičkih pisaca.

U 2. stoljećeprijeKrista datiramo i željeznepojasnekopče (ili ploče),oblo-žene brončanim limom, nađene u iskopavanju nekropoleuProzoru (LJUBIĆ

1889: 136-137, t. XXV;DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 59, sl. 15).158 Na njimasuprikazani parovi konjanikakoji jašu zajedno, zatimborci oboružani štitom ikopljem, na malimlađama, utrenutku borbe.Sređišnji jelik napločicamasva-kako krilato božanstvo okruženo nizommotivaprožetih simbolikom. Izglavebožanstva spuštajuse ravneivalovite zrake. Okružuju garazličiteptice, rozete iprivjesci.Sve zajedno stvarazastrašujuću, simboličkim sadržajemvrlo nabijenuscenu. Vrlo jeznakovitaiprisutnost ratnika zajedno sasunčanim božanstvom.

Slične kopče pronađene su ina područjuLabeara, uGostiljukodSkadarskog jezeratenapodručju Daorsa,uOšanićimakod Stoca. U Gostilju, u grobu broj

158 O simbolima prikazanima na ovimpločicama i njihovuznaccnjuvidi joi L: BASLER 1969:

9; MARIĆ 1976: 35- 0; STIPČEVIĆ 1981: 111; JOVANOVIĆ 1985: 48-54; 1989: 115-133;

DRECHSLER-BIŽIĆ 1987:434-435;RAUNIG 1992;215-221,t.XXIX; BALEN-LETUNIĆ 1996:

23-38;MAJNARJĆ-PANDŽIĆ 1998: 3-45-346).

192

plitko udubljenim negativima figura. Služili su za iskucavanje figuralnih prika-zautankom limu (MARIĆ 1979: 38-50; RAUNIG 1992: 215-216). Otisnuti re-

tjefni motivi odgovaraju onima na trapezoidnimpiočicama. MoŽdasuputujućiiii domaći majstori pomoću takvih matrica izrađivali pojasnekopče.

Godine 1975,prilikomobradezemljišta, uProzoru jerazoren jedan bogatigrob, u kojem jeosim zrna jantara, brončanih karika i aplika, đva željeznanoža, brončanefibulei jedneGnathiaposude, pronadena ibrončana trapezoid-na pojasnakopča. Grob jedatiran u 2.stoljećeprijeKrista. Radi se o skeietnomukopu (od kostiju susačuvani samo tragovi), na dubini od 0,45-0,50m,svegadvadesetak metara odmjestaLjubićevih iskopavanja {BALEN-LETUNIĆ1996:23-38). Pločicaje premaD. Balen-Letunićvjerojatno bila raddomaćeg majsto-ra. Reduciranjemsimboličkih scena na one,domaćem čovjeku najvažnijete po-nešto nespretnijomobrtničkom izvedbom,ploČicaserazlikuje od ostalihsada

poznatih (BALEN-LETUNIĆ 1996: 25). Onajedokazomdasu japodski obrtnicipokušavali oblikovati ukrasne predmete prema stranim, uvezenim uzorima.U odabiru motiva i simbola, uvijek jenaravno dominantan domaći ukus.

I strani su semajstori koji suradili za ovakve naručioce morali prilagođavatiukusukoji jevrlo vjerojatno određivala i religiozna simbolika.

Svi ovi nalazi potvrđuju da su se japodske zajednicetrgovinomi razmjenomuklapaleugospodarske sustavebližeg i daljegsusjedstva.Helenistički utjecaji,iako nešto manjeprisutni nego unekih drugihetničkih zajednica, ipak nalazemjesto ukulturijapoda. Kaošto je to biosluČaj isdrugim kulturnim utjecajimana razvoj japodskog naroda, heienističke su sekulturne tekovine također mi-

jenjalei prilagođivale ukusu domaćeg čovjeka. Postojanjeovih predmeta, biloda su izrađeni uradionicamagrčkih gradova na Jadranu, bilo da su potjecali izbilokojeg drugog dijela Sredozemlja, pretpostavlja i postojanje određenoguku-saikupovnemoći. Teško jepretpostaviti da subašsvi vrijedni predmetistraneprovenijencije bili plijenompljačkaških pohoda. Japodski seprostor nalazi nakraku jantarnog puta i posrednička jeulogauovoj trgovini bila zaJapodeodposebne važnosti. Putevi kojimasuhelenistički utjecaji prodirali najapodskiprostorpokazuju stalnu orijentaciju iotvorenost Japoda prema Jadranu.

193



ktavijanovim pohodomDionova se Japodija — 'larcuSict, nad kojomOktavijan 29. godine prijeKrista slavi svoj trijumf (Cass. Dio 51, 21,5) uklapaurimski provincijalniustroj Stvaranjemskardonskogkon-



5), uklapa urimski provincijalni ustroj. Stvaranjem skardonskogkonventa u Augustovo doba, japodi se postepeno uključuju u teritorijalni i admi-nistrativni okvir Liburnije i Dalmacije.159 Japodi su usastav sudskog konventasasjedištem u Skardoni (Scardona,Skradin) ušli cjelovito kao etnička skupina,Stobilježi PUnijeStariji (Ptin. N H III. 21, 139-140; Plin. N. H. III, 22, 141).Liburnskeopćine usastav istog konventa ulazepojedinaČno. One, kao posebnedruštvene i teritorijalne jedinice, od Augustova vremena, prolaze proces pre-tvaranja u rimske municipalitete (Suić 1975: 111). 5to se s velikim japodskim

nicamadogađalo u to vrijeme?Onesu neposredno prije rimskog osvajanjaprolazilesličneprocese promjena kaoštoseto dogada i na susjednim liburnskim

ručjima. Međutim, otvoreno je pitanje što sedogađa u vrijeme neposrednonakon uspostave rimske vlasti. Činjenica je da čitava etnička skupina ulazi ukonvent u kojem sudjeluju samo neke od zajednica susjednog naroda- Većina

je istraživača do sada to neopravdano pripisivala zaostaiom i konzervađvnom

japodskomdruštvu. Činjenicu što Japodi nisubili popisani u dekurije, kako jeto bio slučaj s Delmatima, Mezejima, Sardeatima i drugim narodima,većsubiliu zajedničkomkonventu sLiburnima, Suić je objasnio posebnim fiskatnim sta-tusomi Japoda i Liburna,kao narodakoji se spominju u katalogu naroda Itatije- Veneti, Carnit Histrit lapudes,Histri,Liburni (Ptin. N. H. III. 5, 38, 39).160

Liburni su, premaSuićevom mišljenju, stekli privilegije nakon Tuditanoveekspedicije 127. godine prije Krista, nakončegasu stekli imunitet, a preko nje-ga i italski privilegi], zahvaljujući kojemu su i svrstani u cenzorske liste Italijete sudobili privilegij alimenata. Povtasrice su tako proširene na sve liburnskezajednice, anešto kasnije i na Japode(Sinć 1992: 63).

Je li uzrok cjelovitom ulasku Japoda u sudski konvent potpuno uništenje

jezgre japodske zemlje (središnjeg japodskog prostora) i kao posljedica nje-zina depopulacija? I li je možda postepeno integriranje u šire cjeline rimskog

159 Je li taj buduei okviruneitokaanijemvremenudoisra bila iprovincia Liburnia*. (MEDJNI1980:363-441)

160 PlinijeStariji spominjekod Delmata 342, a kod Mezeja 269dekurija.{Pžin. N. H. I I I . 22,14M43;Suić 1975: 111-112).

197


političkog, gospodarskog i prometnog sustavai podvrgavanje isključivo rim-skimprometnimigospodarskim interesima, odlučivalo i o teritorijalnom\ po-litičkom uređenju područja, neuvažavajući uvijek povijesne, kulturne i etničkekriterije. Činjenica jeda su uvremenu neposredno prije Oktavijanovog osva- janjajapodske zajednice bilemoćni gospodari prostora, opjevani i u rimskihpjesnika. Nakonporaza odjednom ih nema ijapodi u konvent ulaze kao narod.Složene, dugotrajne procese transformacije starih protohistorijskihdruštava injihovog uklapanja (ipostepenog nestajanja)urimski provincijalni ustroj, naovompodručju tek treba istražiti Izuzimamunsko područje gdjeje zamjetan

Japodi nakonOktavijanovogpohoda

da ova dvanaseljaidu razliČitim putevima razvitka. Za razliku odantičkog na-seljaupodnožju ViniČice, Arupiumtijekom rimskog razdoblja nastavljaigrativrlo važnu ulogu, ne samo kao regionalno adminisrrativno središte, već i kaovažnaprometna postaja.

Za razliku od Arupija,antički geografski izvori nakon Strabona, posebi-ce rimskl itinerariji, više ne spominjuMetulum.Mislim da se ovdje ne radiopukoj slučajnostL Ukoliko prihvatimo da se japodski Metul nalazio upravo naViničici, nečudi dajeantiČko naseljekojejepostojalo unjezinom podnožju,bil d ič ž ti Gl i " d" J d išt t išt



ovompodručju, tek treba istražiti. Izuzimam unsko područje gdjeje zamjetanintenzivan život i uantičko doba, ali i neprekinut kontinuitet sahranjivanja

u unskim nekropolama. Istraženost antičkog razdoblja uLici, Ogulinsko-plaš-čanskoj udolini i Gorskomkotaru, nedopuŠta Šire zaključke. Problemjetekpred nama. Ipak, određeni broj nalaza nasredišnjem japodskom podrucju, izvremenaod I. stoljećaposlijeKristaidalje,akoji svjedoči o konrinuitetuživota,nije ipak dostatan za pouzdano utvrdivanje intenziteta političkog i gospodar-skogživota. Dojam je ipak da se radi o svojevrsnoj stagnaciji.

Moguće jetakođer da pojedini dijelovi japodskog teritorija idu zasebnimputevima razvitka. Povijesni razvitak, prometni položaj, kontinuitet životaodnajstarijih razdoblja stavljaju gradinsko naselje na Viničici (Metul) udirek-tnu usporedbu stakoder velikim japodskim naseljem, Arupijem (naseobinskikompleks gradineVital kod Prozora).Istraživanje prapovijesnih nekropola pod

Arupijem, prapovijesnihiantičkih ostatakanaseljanauzvišenju, antičkog na-seljaupodnožju, brojni sluČajni nalazi, raspršeni ostaci nekoć velikog i zna-čajnog municipalnogsredišta, svjedoče o kontinuitetu naseljenosti od prapo-vijesti (BAKARIĆ 1999: 7-19; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1974: 74-79; 1975: 169-171;1975a: 99-100; ŠARIĆ 1980: 115-123; DRECHSLER-BIŽIĆ: 1973; LJUBIĆ 1889:150-151). Konrinuitetpotvrđuju i istraživanjaostatakaprapovijesnog i antičkognaseljana gradini Viničici teu njezinompodnožju (OLUJIĆ 2005: 133-135).161

Tijekomprapovijesnog razdoblja, brojne susličnosti urazvitku ova dva velika japodska protourbanasredišta.

Spomenimo iKukuljevićevu greškuu ubikaciji Arupijana mjesto CarevogPolja kod Josipdola (KUKULJEVIĆ 1873; 132).On Arupij, dakle, pogrešnosmješta na prostor podnoViničice. Ljubić je usvojimPutopisnimarkeologii-

ktmbilježkama odOgulinadoProzoras antički Arupij također smjestio podnoViničice (LJUBIĆ 1882: 22). Tako su, premda zabunom, ova dvanaseljaponovnodovedena u neposrednu vezu.Međutim, nakon Oktavijanovog pohoda,čini se

161Sustavnaistraživanja Vinićiceirajuod2002.godme, a upripremi jeiobjavaprve fazeistra-

iivanja.

198

bilo odograničene važnosti. Glavni "grad" Japoda, uporište otpora, uništenpožarom, morao jebiti nekako kažnjen zasvoj otpor.Stanovniđ rimskodobnog

naseljapod Viničicom bili suvećinom isluženi vojnici različitih legija, zaposleniuodržavanju reda i sigurnosti natamošnjimprometnicama. ZatoMetui bilježesamo vrela koja prikazujuOktavijanovoratovanje uIlirikuod 35. do 33. godineprijeKrista.

O Japodima nakonzavršetka Oktavijanovih ratnih operacija uIlirikunepostojevišenikakve vijesti kodantičkih pisaca. Oni se ne spominju u opisimaratnih operacija koje su Augustovivojskovođe vodili ucilju smirivanja nitisespominjuuizvorimakoji opisuju tijek Batonovograta (6.-9. poslije Krista). IPatschmisli da su Japodi, iako se uizvorimane spominju izrijekom, vjerojatnosudjelovali uustanku, a poziva seina Veleja Paterkulakoji pišeo sudjelovanjučitavePanonijeiDalmacije(Vell. Pat. II, 110; PATSCH 1896: 129). Ratom opu-

stošenazemlja Japoda vrlo vjerojatno nije bila pacificirana do kraja. Uostalom,Oktavijan je svojimpohodomobuhvatio samo jedan njezindio. Mogućeje takoda su neke japodske zajednice ipak potpomagale ustanakodć.do 9.godineposlijeKrista. Prihvatimo li ubikacijuantičkog Retinija(Raetinium) uokolicuBihaća, možemo govoritito izravnom sudjelovanju Japoda u velikom ustankuprotiv rimske vlasti.162 Naime, pripovijedajući oGermanikovim vojnim akci-

jamaprotiv ustanika 9.godine poslijeKrista, Dion Kasije spominje i kako jeneuspjeŠnopodsjedao Retinij fPamvov;Cass.Dio56, 11-12).

Pašalić se neslaže subikacijom Retinija uGolubić, alimisli da bi ovomjesto doista trebalo tražiti negdjeuokolici Bihaća (PAŠALIĆ 1975: 414-415).Antički pisci, osimDtona, ne spominju Retinij,anije seniti nalazio na putuOktavijanove vojske, Bojanovski pretpostavija da uzrok tome leži učinjenicida seRetinij uznaČajnije naselje razvijao tek nakon Oktavijanovih pohoda{BOJANOVSKI 1988: 315).

162RAUNIG 1992: 21; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1975: 99: ALF6LDY 1965: 159; BOJANOVSKI 198S:

314-323

199


Koncentracijavainih lokalitetasvrio bogatim nalazima, od8.stoljećaprijeKtista sve do rimskog doba, ipak ne bi isla uprilogovomargumentu. Što setiče Oktavijanovog pohoda iz 35. godine prije Krista, udar rimske vojske bio

je koncentriran napodručje odakle je prijetila neposredna opasnost Akvileji idrugimbližim rimskim posjedima. Tako se, tom prigodom, japodski lokalitetisrednjeg toka Une jednostavno nisu nalazili na putu rimskoj vojsci. Premda jeovaj prostor bio izuzetnoznačajan za Japode, posebno kao svojevrsno kultnosrediŠte, ipak je iz rimske perspektive, u tom trenutku bio periferan.

Tijekom Batonovogratanapodručju je Liburnai Japoda točnijeLiburnije

JapodinakonOktavijanovogpohoda

teritorija, pretvorenauveliki dobroutvrđeni vojni logor (Vell. Pat. II , 113).164

Japodski narod je bio organiziran u jedinice teritorijalne samouprave, civitates

peregrinae, koje su vjerojatno odgovarale prijašnjim teritorijalnim japodskimzajednicama (PATSCH 1896: 129).Njima su načelu kao predstavnici rimskevlasti stajali praepositi. Neki su od njihbili iprmcipest prvaci, za kojeAlfoldv i

Bojanovski pretpostavljaju da su sačinjavali iodređeno vijeće koje je upravlja-lo zajedno sprepozitima(ALF6LDY 1965:40-41; BOJANOVSKI 1988:313-314).

Natpisi gdjese spominju japodskipraepositi iprincipesnadeni su isključivo nasvetištu Binda-Neptunana izvoru PrivilicekodBihaća Neki odovih natpisa



Tijekom Batonovogratanapodručju je Liburnai Japoda, točnijeLiburnijei Japodije, postavljen rimski prefekt (praefictus), možda kao vojni poglavar.O

tomesvjedoči natpis nađen uVeroni (CIL V 3346; PATSCH 1896: 133-134): belloIBATONIANO.PRAEFVIT/ IAPVDIALET.LIBVRN/SIBI.ETLIBERTIS / T.F.I.

M. Suić, u iscrpnom komentaru ovog natpisa, ukazuje namogućnost da jenatpis stajao negdjeuLiburniji, odakle je nepoznato vrijeme donijet uVeronu(Suić 1992: 57,bilj. 10).On donosi slijedeće čitanje:belllojBatonianopraefuil.. .jlapudiaietLiburn(iaij/ sibtetlibertist(estamento)f(ieri)i(usst)(Suić 1992: 61).

Je li ova funkcija bila uvedena samo privremeno ili se onazadržalaukonti-nuitetu, nijedanaspotpuno jasno. U Privilici kodBihaća pronađen je ulomakkamenogžrtvenikana kojem sespominjepraepositus (PATSCH 1896: 134-136).Bojanovski postavlja picanje jesu liprepoziti upravljali pojedinim zajednica-ma pod nadzorom prefekata ili je tadužnost možda zamijenila prefektovu

(BOJANOVSKI 1988: 313). i' t c htttopPrefekturalna je uprava postojala u vrijeme vojne okupacije zemlje itrajala je sve do odlaska legijaizDalmađje (iza 50. godine poslije Krista)iosnivanjamunicipijau Vespazijanovo doba (BOJANOVSKI 1988: 313). Prefekcura o kojojsvjedoči Veronski natpis, poSuićevom mišljenju, morala je u nesigurno vrije-me ustanka štititi Italiju od neposredne ratneopasnosti.lć3 RatomopustoŠenazemlja Japoda vrlo vjerojatno nije bila pacificirana do kraja. Moguće je da suneke zajednice potpomagale ustanak 6. do 9. godine poslijeKrista. Naročitose to moglo odnositi na unskikraj oko Retinija, koji nije bio direktno pogođenAugustovimpohodom35. godine prijeKrista. Prefekr je stoga predstavljao oku-pacijsku vlast napodručju koje je imalo ne samo obrambenu funkciju u odnosuna Italiju,već i veliku tranzitnuvažnost,kao prostor preko kojega je bilo mogu-ćevriobrzodopremanje trupa i logistike, bilo kopnenim, bilo morskim putevi-ma.Takoje i susjedno područje, primjericevažno prometno raskrižjeSiscia,dokoje sunajbrži kopneni putevi, ali inajkraćavezasmorem, iŠli preko japodskog

163 Posebno akoscuzme u obzii strahu Icaliji odmogućegprodora ustanika, očemu svjedoči iAugustovgovoruSenatu (VelL Pat. II, 110, 6;111, 1;Suić 1992: 62).

200

svetištu Binda-Neptuna na izvoru Privilice kodBihaća. Neki odovih natpisaizričito svjedoče o njihovu japodskom karakteru (praeposituslapodum). Osim

toga imena poput ProculusParmank(us)t

LoantiusRufus, LiciniusTeuda, ta-koder govore odomaćem, japodskom porijeklu ovih rimskih dužnosnika.l f i 5

Rimska jeupravauonim segmentima koji se nisu kosili snjezinim vitalniminteresima toleriraladomaće (stare)tradicije.Neka imena s natpisa nadenih na

japodskom prostoru, poput Ammida,Andes, Iaritus, Matera, Maxat Mellito,Muntanust Nantia, Nonntio, Parmanicust Poia, Sariust SenecatStcu, Silus,

Sinust Alfoldv smatra keltskima. Prema njegovu mišljenju, na osnovu istraŽiva-nja jezičnih ostataka, Japodi su tijekom kasnog republikanskog i ranocarskogdobabili mješavina ilirskih,keltskih i venetskih elemenata (ALF6LDY 1965:41).

ImenaDitius,Dituico, Ditust Pantadienus, Plator, Platurius, Sesteniust Sestus,

Tatonia, Teuda, TritustVendeson smatra ilirskima(ALF6LDY 1965:55-63) . ] 66

Katičić jeovu listu smanjio na tri sigurna keltska imenaAmmidat

Matera\ Seneca. Za imena poputNantiat Nonntio, PoiaiSicu, mogućnost pripadnostikeltskom imenskom krugu ostavlja otvorenom, dok je za imenaAndes, Iaritus,

Maxaf Muntanus, Parmanicus,Sarius,Silusi Sinusustvrdio da neraspolažemoni-kakvimdokazima zbog kojih bismo ih ubrojili u kcltska(KATIČIĆ 1965:55-63).

Rendić-Miočevićje ukazao nadomaće onomastičke tradicije koje povezuju Japodesostalim ilirskim narodima. ImeAndesprema njegovomjemišljenjuetnonimskog postanka, te je moglo označavati doseljenika iz neke keltske zajednice {RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1975: 100).

Katičićje na temelju onomastičke građeustvrdio da su japodska imena pri-padalaširemsrednjodalmatskom imenskompodručju, kao dijelu dalmatsko-pa-nonskogimenskogpodručja, te su unutar njegačinilaposebnu grupu (KATIČIĆ

164 Tiberije je u Sisku skupio desetlegija, sedamdesetkohorti( desei ata, piekodesettisuća ve-terana,dobrovoljcc itiačku konjicu. Tiberiju jepomoć doveoisenatorVelej PaterkuJ, člannjegova stoiera,akasnijei Germanik (ZANINOVIĆi986:63; HOTJ 1992:138-143).

165 O japodskim imenima dodanassepisalorelativnomnogo: MAYEH 1957; KATIČIĆ 1964: 9-58;ALFOLDY 1965: 40-41,158-160;1969: 140idalje;RENDIĆMlOĆBVić1975a:97-108.

166 Imena Turranius,Turrinius 'tTurus, bila bi premanjegovommiiljenju, Liburnskogporijekla.

201

Povijest Japoda,Pristup

1964:21). Neporecivu prisutnost imena keltskog porijeklaKaričić je datirao udobarimske vlasti.Nositeljiovih imena vjerojatno su stigli ovamo tek u vrijemeorganiziranja rimske vlasti naovomprostoru(KATIČIĆ 1965: 53-76).

DomaćaseetniČka komponenta upornoodržavala unatoč jakoj romaniza-ciji. Još i u 3. stoljeću nakon Krista se uz carski gentilicij kao kognomen, po-

javljuju i domaćaepihorska imena kaoMaxat Pantadienus, Turranius, Ursus{?)(BOJANOVSKI 1988: 311)-

Jedanod važnih spomenika za razumijevanje japodske povijesci u razdobljuti k l ti j t k k "Pi i k " (CIL III 15053) R di t i




timske vlasti jest svakako "Pisani kamen" (CIL III 15053). Radi se o natpisuuklesanom u stijenu, u predjclu Legenac (x=55 280 55>y= 49 508 07, A 864;

Lomska duliba, Kosinjski Bakovac, općina Perušić), na sjevernom Velebitu(BRUNŠMID 1898; 1901: 99-102, 174-177; PATSCH 1990: 29-31; RENDIĆ-

rvlioČEvić 1968: 63-73;POLJAK 1996: 349-350; OLUJIĆ2004: 216-219).Među prvima je natpis spomenuo Fras: ftU šumi Begovača nalazese tra-

govi nekadašnjega sela,adalje, u stijeni kod izvora, nalazi se natpiskoji sevjšenemože odgonetnuti. Iako taj izvor leži na visokompodručju, zanimljivo jeda ima vode u svako doba godine, pa i za velikesuše, i Često se izlije, tako dapoplavi kosinjska poija koja se nalazeu dolini* (FRAS 1988: 167). Brunšmidprvi donosi natpis u dvije verzije prijepisa (BRUNŠMID 1898: 174-175):367 Ex

convfenjtione[f]inisI interOrftjopf/ jinoset PareI ntinos. Adiftjusadaquam>l quamOrtofpjlinis,pas(s)usI D(=500), latusI (=primum?) (BRUNŠMID 1898:

175).168

U nemogućnosti da sam dode do mjestagdjese nalazio natpis, a natemelju više različitih prijepisa, i Patsch donosi svoju verziju čitanja (PATSCH

1990: 30):lfis Ex ConventioneIfinisinterOrtoIplinosetPareI ntinosaditusadlaquamvivamOrtopI linispassusID latusL

167 Drunšmidzbog vremenskih neprilikanijemogao doći do natpisa, već jeobjavioverzijepri-

jepisakojesu napravili jedan lugarI Vujnović, bilježnik u Sv.Jurju,163 Ptijepisprenosim kako ga donosi Brunsmtd. Prema ovomBrunŠmidovom čitanju radi se o

dogovoru (ugovoru) Parcntina t Ortoplina, kojimst Ortoplinima dopuitapristupizvoru doima 500 koraka (oko 740 m, Ipa$sus=\,48m). Natpis, se prema ovomĆitanju, nalazi

"naprvojstrani (ilipotezu)ustanovljenemede* (BRUNSMID 1898: 175).169 Uprijevodubiprema ovomčitanjutekstglasio: Ugovorena /granica. izmedu Oflo/plina i Pare/

ntina prilaz / živoj vodi Ortop/linimakoraka/500 stranal, Prema ovomčitanju Parentini do-puitajuOrtoplinimapristupizvoru, u duzini od 500 koraka i u Sirini od jcdnog(*1(48m).

202

"Pisanikamen"t natpisCILII I15053uklesanustijenu.

NalaziseupredjeluLegenac(sjevemi Velebit, Kosinjski Bakovac).

(FototekaOdsjekazaarheoiogijuFilozofskogfakultetaSveuUliltauZagrebu,

prcsnimioF+Beusan)

Svi autori koji su pisali o natpisu, spomenžive vode, dakle izvora, povezuju s izvorom Vbda Begovača, oko 1 km dalje od samog graničnog natpisa(BRUNSMID 1898: 174-177; PATSCH 1990: 29-31; BRUNŠMID 1901; 99-102;RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 63-73). Natpis neospornosvjedoči da seizvornalaziona parentinskom teritoriju. Danasnjimšumskim putem, od samog kamena doizvora imavišeod 500 koraka. Naravno, to još uvijek nije odlučan argumentza moguću tezu da se natpis možda niti nije odnosio naživu vodu Begovaču.

Dio je autora, bez ikakvog prigovora ili raspraveprihvatio tumačenje o širinipristupa od jednog koraka, koji je dozvoljenOrtoplinima (PATSCH 1900a: 22;1990: 29-31; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 63-73).170 Znači li to da sučitavastadaovaca, koza, govedaili konja, morala pristupati izvoru, isključivo u širini jednog

170 Rendić'Mioćević je s pravom stavioupitnik uz / na krajunatpisa, aii nažalostbez ikakvogkomentara.

203


koraka(dakle1,48 m)? Zvuči pomalosmiješno, posebno kada se uzme u obzirkontekst prosroragdjese natpis nalazi. Naime, ne radi se o nekom uskom ka-ravanskom putu, "za teglenu marvu", kako bi to rekli uLici, već o putu kojimidu stadastoke.

Prenoseći različiteprijepise, Patsch i Brunšmid donose horizontalni potez,odnosno ligaturu unutar slovaD, u posljednjem retku natpisa. Brunšmid je ukolovozu1900. godine ipakdošao do natpisa na Legencu i ustanovio da postojedva natpisa, jedan djelomice uništen iz 18. stoljeća, teanđčki natpis na povr-šini Širokoj 090 mi visokoj 030 m Sada Brunšmid donosi slijedeće čitanje


ovog graniČnog natpisa Ex dec[r(eto)J/ P(ubti) Cornel[i]/ Do(l)label(l)ae/ leg(ati)

pr(o) pra[et(ore)]-ili: leg. pr. pr. A[ug(usti)(?)J [terminipositi (?)/ int(er) Beg(i?)osetOrtopli[n(os).J.m Natpissvjedoči o razgraničenju Ortopiina i Bega, uz spomenupravitelja provincije Dalmacije, PublijaKornelija Dolabele(PubliusCornelius

Dolabella). Natpis datiramo u početak 1. stoljeća poslijeKrista (između 14. i20. godine poslije Krista). Premaovom mišljenju, u slučaju "Pisanog kame-na" radilo bi se samo o "privatnom" dogovoru Parentina iOrtoplina (RENDIĆ-

MIOČEVIĆ 1968:65). •• . ^ ^ ^ ^ ^ i ^ •U pravnomsmislu ova su dva natpisa doista različita U jednom sepojav



šini Širokoj 0,90 m i visokoj 0,30 m. Sada Brunšmid donosi slijedeće čitanje(BRUNŠMID 1901: 100-101):171 ExConventioneFinisI interOrtoplinoset PareI

ntinos aditu(s)adaqvamI vivamOrtoplinispas(s)usI'delatus.Brunšmid je, izostavio / na kraju natpisa, ispravno smatrajući da se radi o

kasnijoj intervenciji. Pažljivim promatranjem cjeline natpisa dolazim do istogzaključka. Brunšmidovo ječitanje vrlo logično i mislim da bi moglo odgova-rati pravom smislu samog natpisa. J72 Veliki hrvatski epigrafičar i arheolog D.Rendić-Miočević, nespominjući ove dileme, u bilješci kratko donosi slijedećečitanjenatpisa citirajući CIL III 15053: Ex convfejntionefinisI interOrtoplinos

et Parentinost aditusadaquamI fvjivamOrtoplinfifspas(s)usI (quingentos) latus

10)(RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 65,bilj. 13). U CILII I 15053 natpis se pojavljujeu obliku: ExconventionefinisI interOrtoplinosetPareI ntinos aditu(s)adaquamI vivamOrtoplinispas(s)us(sic) / D (quingentos)latus.m Ovim bi čitanjem, do-

govoromOrtoplinai Parentina, širinapristupa, određenaOrtoplinima, iznosila500 koraka. PriređivaČi korpusapriklonili su se Patschevomčitanju, ali su ga irevidirali, izostavljajući / na kraju natpisa (CIL III 15053; PATSCH 1900a: 22).U svakomshičaju, bezobziraza koje seČitanje odlučimo, smisao je zapravo isti:

pvoromje utvrdena granica, aOrtoplinimadopušten pristup Parentinskomizvoruvode.

D. Rendić-Miočević se primarno i nije bavio tim natpisom, već ga dono-si uzgred, govoreći o "pravom terminacijskom natpisu" nađenom nedaleko

Jablanca, u suhozidnoj konsrtukciji koja se okomitospušta s Velebita premamoru (NOVAK 1965: 108; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 63-73). Njegovo je čitanje

171 Brunšmidov slobođanprijevodovogčitanjabio je: "Po dogovoru ovo je medaizmeđuOrto-plina i Parentina. Pristup doživevode(koji se nalazi na parentinskom zemljištu) Ottoplini-ma je dozvoljen" (BRUNSMID 1901: 100-101).

172 Riječpas(s)usu natpisu moiemo tumaČiti daklei kao particip glagolapatior ipationpassus

sum 3=trpjeri, dopuštati).Passusmožemo čitati kao korak, ali i kao particip glagola panđo{pando3,pandi,passum=pmi&ti, pruiiti).

173 Slobodan bi prijevodovogčitanjabio: Dogovorom o granicama izmedu Ortoplina i Parenti-na,pristupživoj vodi Ortoplinima je dopusten u lirini od pet totinakoraka.

204

U pravnom smislu ova su dva natpisa doista različita. U jednom se pojav-ljujenamjesnik provincije kao posrednik, a u drugome ne. Pravne su formule

također bitno različite i govore o potpuno različitim razinama pravnog uredi-vanja odnosa. "Pisani kamen" ipak nemaslužbeni karakter kao prije spome-nuti natpis izJablanca. Međutim, veliko je pitanje radi li se uslučaju "Pisanogkamena1 o sporazumu samih zajednica, bez ikakvog posredovanja ili znanjasamih institucijaslužbenevlasti (upravitelja provincije ili nekih drugih pravno-administrativnth tnstitucija).

Ovi se natpisi se u svojoj biti ipak ne razlikuju. Radi se prijesvegao vječ-nom problemukorišrenja ograničenih resursaukrškomekosustavu te o potrebida se reguliraju odnost različitih drušivenih zajednica i pojedinaca, koji dijeleupravo isti ekosustav ili prostor. U slučaju "Pisanog kamena" rimska je vlastintervenirala i u sluČaju pristupavodi, koja je naovomkrŠkom prostoru bila

dragocjena. Zbog toga su te zajednice bile u stainom nadmetanju i međusobnojborbi. Zajednice su vrlo često, zbogsebesamih i svojih vlastitih ograničenja,bile prisiljene i na kompromise i sporazume. Nakon rimske okupacije, rimskavlast je arbitriralau većini ovihslučajeva. Moždasu ponekad stanovniciovih te-ritorijalnih zajednicadolaziii do sporazuma sami,često i bez posrednika, onakokako su to stoljećima činili i prije rimskogosvajanja.Rimska je vlast dopuštalaodređenu razinu samouprave, naravno pod uvjetom da to neugrožava temeljneintereseimperija. Ipak, službent je nadzor morao postojati. Togovorio stanovi-toj toleranrnosti rimske uprave, ali i o njezinoj namjeri da epihorske zajedniceipak drži pod stalnomkontrolom.Mogući sukobi mogli su vrlo lako destabili-zirati funkcioniranje osjetljivogsustavarimske provincijalne uprave.

Prostor okou

Pisanog kamena" na Legencu i sam natpis ostavljaju jošmno-go prostora za buduća promišljanja i istraživanja. Bilo kako bilo, radi se orazgraničenju dviju zajednica, Ortoplina i Parentina, u nekom neodređenomvremenu rimske vlasti. Ipak, natpis bi moždamogli datirati u 1.stoljećeposlije

174 Ovdje također donosim autorovočitanje u obliku u kojem sepojavljujeuobjavi natpisa

(RENDIĆ'MIOČEVIĆ 1968: 70).

205




Ne smijemo zaboraviti spomenuti niti natpisnaden naVratniku (LJUBIĆ

1892: 1~3;PATSCH 1900a:93-95; 1990: 86-88},kojispominjespelej bogaMitreštogasvojimtroškom podižeHermo(Hcrmes), rob Gaja Antonija Rufa, ravna-teijapošte izakupnikadržavnecarine C.AntoniusRufust praefectus vehiculorum

et conductorpubliciportorii (CIL III 13283; LJUBIĆ 1892: 1-3;PATSCH 1900a:93-95; BBUNŠMID 1898: 189-190). U Senjusenalazio jedanod ureda(stattones)

iliričkog portorija> carine:publicumportorit IUyrki (Suić 2003: 156;GLAVIČIĆ

1994: 54). U blizini ŽuteLokveiVratnika autori spominju iostatkerimske ce-ste (LJUBIĆ 1892: 1-2;BRUNŠMID 1898: 188-189; PATSCH 1900a:93, 94; 1990:

JapodinabonOktavijanovogpohoda

Hrvatski biprijevod ovog vrela glasio:

272 8Od Akvileje krozLiburniju9 uSisciju 213tisućakoraka

273 1 do Izvora naTimavu 12tisućakoraka2 do Avezike 12tisućakoraka3 do Kod jabuke 18tisućakoraka4 do KodNatpisa 17tisućakoraka5 do Tarsatika 17tisućakoraka6do Kod Kula 20tisućakoraka



ste (LJUBIĆ 1892: ;BRUNŠMID 1898: 188189; PATSCH , ;86-88).Carinski ured, ostaci ceste,prisutnoststranaca,porijeklom iz udaljenih

dijelova rimskog imperija, samo suneki od pokazatelja izuzetnevažnosti ovogprostoraugospodarskom, kulturnomidruštvenom integriranju čitavog Ilirikau rimski provincijalnisustav.Procesi integracije jasnosuvidljivi većpočetkom1.stolječaposlijeKrista, gotovo odmah nakon umirenja ovog prostora.Oni suzapravo bili nastavakonih akulturacijskih, gospodarskih i političkih prožima-nja, kojaukontinuitetu traju od ranijih vremena.

ItinerariumAntonini (Antoninovitinerarij) iz3.stoljećaposlijeKrista, opi-sujekomunikaciju koja preko japodskog prostora ide prema Panoniji:

272 8 AbAtjuilciaper Libumiam

9 Sisciam mpm CCXI II sic

273 I FonteTimavi mpm XI I

lAvesica mpm XII3 AdMalum mpm XVI I I

4Ad Tttulos mpm XVI I

5 Tharsatico mpm XVII

6Ad Turres mpm XX

7Senia mpmXX

274 1Avendone mpm XVI II

2Arupio mpmX

3 Bibium mpmX

4 Romula mpmX

5 Quadrata mpmXIII!

6AdFines mpmXIIII

7Siscia mpmXXI(PARTHBV, PINDER 1848: 129-130)

208

7 doSenije 20tisućakoraka274 1do Avendone 18tisućakoraka

2 do Arupija 10tisućakoraka3 do Bibija 10tisućakoraka4 do Romule 10tisućakoraka5 do Kvadrate 14tisućakoraka6do NaGranici 14tisućakoraka7 doSiscije 21tisuću koraka.177

Itinerarium \ Tabula uglavnomsepoklapaju uimenima glavnih postajasve doArupija.Uglavnom se poklapaju ipo milijaciji, osim sto 7i£w£zzaudaIjenostiz-među SenjaiAvendone donosi20, aItinerarium 18milja(Tab. Peut. V,2; Itin.

Ant. 273, 7; 274, 1).Radi se,dakako, oneznatnom razilaženju. Cestaje, pre-

ma oba izvora, od Vratnikai ŽuteLokve, preko RapajinogKlanca, išla premaAvendoni (Kompolje),adaljeprekoŠvicedoArupija (Prozor). Miletićje u svomradu o rimskimcestamauDalmaciji,gdjeseopširnije osvrće i narimskecestena prostoruLike, pogrešno pročitaopodatke koje navodi Itinerartumoudalje-nosti između Avendonei Arupija(MILETIĆ 1993: 125).Umjesto 10milja,on

jepročitao 18 milja.Novu dionicecestekartirao jepo svomčitanju Itinerarija iprodužio zaosam milja(MILETIĆ 1993: 124, sL 1).Prema njegovom mišljenju,trasaovog odvojkaišlabipreko KlancaiŠkara (MILETIĆ 1993: 125). Timeau-tomatski postaju pogrešne i svevrijednosđ unizu nakonArupija. Itinerarium\

Tabulapokazuju identičnu udaljenost između AvendoneiArupija, dakle nemapotrebe zadomišljanjem nekog novog pravca.

Dvase itinerarija nakon Arupija razdvajaju. Itinerarium Antonini opisujeput prema Sisciji,spominjući posrajeBibium (Bibij, zapravoBtvium},17* Romula

\ 77Zbog ujednačenosri itočnosci preuzimam hrvatski prijevodB. Kunn'ć-MakvLć, tiskanudru-gom iidanjuSuićcvaAnrićkoggrada na istočnom jadranu (Suić 2003: 429).

178 Patsch smjeitaBibium ujanjčena izvoru Gacke(PATSCH 1900:30-31).

209

PovijestJapada.Pristup

(Romula)179 Quadrata(Kvadrata),AdPines(NaGranici)'53 i Siscia(Siscija, da-našnji Sisak; Itin.Ant.274,2-7).SvepostajeosimBivijanavodi i plosna TabulaPeutingeriana(Tab. Peut. IV,3-5), postavljajući ih na trasu cesteođEmoneprema Sisciji (Patsch 1990: 37). Razdaljine su takoder iste, izuzev udaljenostiizmeđu mjesta AdFines\ Siscije, koja prema Tabuli iznosi 20 milja, a premaAntoninovom itinerariju miljuviše. Tabulapak prati rimski magistralni put odAkvilejepremaDalmaciji,koji je išao rubovimavrločesto plavnihkrških polja,zavala i udolina.Od Arupijapreko Janjča teČegornjim rubomPerušićkog i ka~snijeLičkog polja.Gotovo identičnu prostornu logiku slijedili su i projektanti

JapodinakonOktavijanovogpohoda

Patsch je donio neznatno drugačije čitanje, osim sto je na kraju vidio milijacijuCC, dvije, a ne tri stotine milja kao kod Brunšmida (PATSCH 1990: 59-60).Brunšmid nije niti približno ubicirao ni primorsku ni Hčku velebitsku trasuspomenuiogputa, premda spominje podzideblizu Vidovca i pretpostavlja da suoni mogli pripadati cesti koja se serpentinama penjala uz Velebit(BRUNSMID

1898: 150-171, 177-179; 1901: 92-99).IvanDominikVukasović, senjskikanonikiotoČkižupnik,usvom2^^«wom

/ povijesnomnovomopisuKarbvačkoggeneralata uKraljeviniHrvatskojiz 1777. go-dine spominje tragove rimskecesteuLovincu, nedaleko prijelaza prekoRičice, u



noveautocesteA l od Zagreba do Splita.

Prema nekim mišljenjima, rimska magistralna cesta od Akvileje premaMaloj Aziji, kičma antiČke Dalmacije, od Lovinca ide prema malohalan-skomprijevoju (Mali Halan, 1044 m n. v,) i KraljiČinimVratima teObrovcu(SZAVITZ-NOSSAN 1970: 128). Prema drugoj varijanti, ona ide premaGračacu iprije Malovanskog prijevoja (893 m n. v.),skrećepremaDubokomDolu,pod-no južne padine Tremzine, prema Burnu (Ivoševci kod Kistanja; PEJNOVIĆ,

VUJASINOVIĆ 1998: 32; MILETIĆ 2004: 17-18). Tada bi malohalanski put bio"samo" vicinalni pravac. Pretpostavka da se glavna cesta, opisana uTabuli,kod Perušića račvala na jstočni (preko Široke Kule, Vrepca i dalje) i zapadnikrak (preko Mctka), još uvijek nemajačegoslonca u samom prostoru (MILETIĆ

1993: 126-127). Moja je radna hipoteza da su nalazi iz Metka tragcestekojase iz Vegija preko Oštarijskih vrata penjala na Velebit, pa se preko BruŠana,Rizvanuše, Ličkog Čitluka i Počitelja spuštalauunutrašnjost.]S1 Glavnoj se ce-sti priključivalavjerojatno negdjenapodručju Lovinca.

Timese, naravno, otvara pitanječitavemreievicinalnih putevakoji su spa- jali različita antička središtananekadašnjemjapodskom teritoriju, u svim smje-rovima. Brunšmid jebio mišljenjadacestaodKarlobagaprekoMetkasjevernimobroncimaVelebitaide premaZrmanji i tamo prelazi Velebit (BRUNSMID1898:150,178-179). U istom tekstuBrunšmid donosičitanjemiljokaza iz Metka(CILI I I2993; BRUNŠMID 1898: 178-179)načijemkrajučita i oštećenu milijaciju odnajmanjetri stotine milja(CCC...) tedopušta mogućnost da sporednacestaizKarlobagautjeČeu glavnu nešto zapadnije od Metka(BRUNŠMID 1898: 179).

179 PatschRomulusmješuupodnoijeKapele(PATSCH 1900; 31).180 SuičAd Finessmjchi u Veliku Kladuiu (Suić 1990: 2). Ostali su autori predlagali razlicite

ubikacije Busevac, Topusko i druge. Zaninović je ustvidio da je ovajtoponimpredstavljao

refleksstaregranice izmeđujapoda i Kolapijana,kojajeisla obroncima Zrinske iPerrovegore(ZANTNOVIĆ 1986: 64).

181 OtomemoždasvjedočeinalazinatpisauPocitelju(PATSCH 1990: 58-59;KOLAK 2001: (38-139). Pregiedterenabio je oteian zbogostatakaminsko-eksplozivnihstedstava.

210

podnožjuprapovijesne gradineCvituše (VUKASOVIĆ2005: 160).1S1 Vukasović izri-

čito tvrdi daseradio rimskoj cesti koja je"išlakrozčitavu LikuporedbrdaCvitušepreko cijele planine Velebit na more" (VUKASOVIĆ 2005: 160). Szavitz-Nossanza istetragove cestegovori da se radi o putukoji vodi premaUdbini {SZAVITZ-

NOSSAN 1970: 128, bilj. 1). Ovdje sestječu put iz Karlobaga, magistralni put izpravcaVrepcai GornjePloče, put premaVelebitu i put premaUdbini.ModernoČvorište GornjaPloča, križanjeautocesteA l Zagreb-Split,državnecesteGospić-Gračac te nedaleko skretanjeza staru cestu prekoMalogHalana, samo je dokazkontinuiteta promernevažnosti upravoovogspojnog prostora.

U dosadašnjoj su se Uteraturi često spominjali ostaci rimskih putevavidljiviu prostoru. Ponekad su autori samo prenosili usmenu tradiciju da su postojalitragovi cesta (PATSCH 1900a: 51, 93; LJUBIĆ 1892: 1; BRUNŠMID 1898: 189).Kasniji autori pak prenose njihove navode.Provjeravajući ih terenskim pregle-dom, nisam gotovo nigdje mogao ustanoviđ tragove koje su spomenuli brojniistraživači. Ipak, ujesen2005. godine uspio sam snimiti tragove puta o kojemugovori Vukasović, a koju je 60-tih godina 20. stoljeća dokumentirao Szavttz-Nossan (VUKASOVIĆ 2005: 160;SZAVITZ-NOSSAN 1970: 128, bilj. I).183

Tijekomnedavnih istraživanja, uokviruznanstvenog projektaNaseljai ko-munikacijeu kontekstuvezajadranskogpriobaljai unutrašnjosti uprapovijesti

i anticiMinistarstvaznanosđ, obrazovanja i športa RH (voditelj dr. sc. BorisOlujić), ustanovljena je i gotovočitava trasarimskecestekoja je od Vegija išlapremaOŠtarijskim vratima (955 m n. v.).1*4 Time je potvrđeno da je postojala

182 Ovo jevnjednodjelozatisak priredio i komentarima opremio povjesnićar ŽeljkoHoljevac,183 Srdačno zahvaljujemnačelniku općineLovinac, g, HrvojuRa£iću( na pozivu i mogućnostida obavimmjerenjeidokumentiranjespomenutog puta.

184 Istraiivanje jezapoćelou veljači2005.godine.Najsrdačnijezahvaljujem gospodinuVladi Pr-piću iz BaSkih Ostarija, planinaru t za[jubljeniku u Vclebit, nadragocjenoj pomoći ivodstvupovrletimapiimorske padine Velebita, Dijelovi su ove rimskecesieizmjereni i fotografski

snimljeni, atrasajegotovoudjelosti rekonstruirana, U tijcku su radovi nanjezinojzaštiti,daijem istraiivanju i objavi rezultatau posebnom radu

211

Povijest Japoda, Pthtup

rimskaprometnica koja je povezivala Vegij s njegovimprirodnimzaleđem, štosmo dosada samo pretpostavljali, a!i bez materijalnih dokaza (siike 18 i 19).Njenatrasauglavnom se poklapa s trasom tzv. "Karoline", izgrađenesredinom18. stoljeća. O gradnji ranonovovjekovnih puteva detaljno je pisao Szavitz-Nossan (SZAVITZ NOSSAN 1974; 134-140), Graditelji kasnijih cesta, FilipVukasović (1755-1809; "TerezijanaK , 1784.-1786.)i Josip KajetanKnežić (1786-1848) te njegov suradnikSimoKekić ("Knežićeva cesta", 1844.-1851.)> izabralisu bitno različk smjer trase(SZAVITZNOSSAN 1974: 140-152).

Spomenute suceste,naravno, samo neki ođbrojnihprometnihpravacakojiZaključna razmatranja



su sjekli masivVelebita, spajajući jadransko pročelje ikontinentskuunutrašnjost

(PEJNOVIĆ, VUJASINOVIĆ 1998: 29-49). Spajajući ih,generiralesu izuzetno ra-znoliku, a opet jedinstvenu cjelinu. Ove suantičke komunikacije samo nasta-vak prastarih prapovijesnih puteva i staza, koji su integrirali ne samo japodskietnički prostor,već i udaljenije prostorno-povijesne cjeline.Velebitje u predan-tičko i antičkovrijeme bio ispresijecan cestovnim vezama obale i unutrašnjosti.Najvažniju integrativnu funkciju svakako imaju najpogodnija mjesraza prijelazplanine, prijesvegaprijevojiVratnik (698 m n, v.), Oltari (1018 m n. v.),VelikiAlan (1406 m n. v.),OŠtarijskavrata (955 m n. v.),Mali Halan (1044 m n. v.).Masivi Male i Velike Kapeletakođer nisu predstavljaH nepremostive barijereza gospodarsko i prometno povezivanje {prijevojMalaKapela 884 m n. v.). Odolinama Une i Zrmanje i njihovoj prometnoj važnosti, da i ne govorimo.

Sve to najbolje oslikavageostrateŠku vrijednost japodskog teritorija. Ispodovih prijevoja,zahvaljujući najkraćoj vezi sprirodnimzaledem, na obali se ra-zvijaju prapovijesna i antičkanaseljaSenia(Senj), Lopsica (Jurjevo),OrtopUnia

(Stinicakod Jablanca), Vegtum(Karlobag).Senj je svakako najvažnije i najvećenaselje, koje prosperitet dugujenajviše upravo svom geoprometnom položaju(GLAVIČIĆ 1994a: 41-58). Oba itinerarija, o kojima je ovdje bilo riječi, Senijidaju posebnoznačenje. U TabuU jeoznačenas dvatornjića,vinjetom za poseb-no važna mjesta.

Mnogi su problemi života japodskog prostora u rimsko doba još potpunonetaknuti i ostaju budućim istraživanjima. Posebannaglasak bit će napromi-šljanju đruštvenih promjena kojedonosi rimska uprava.Na ovom poijujošnisunapravljeni gotovo nikakvi pomaci.

212

Promišljanje povijesti jednog narodapromišljanje je njegovognastajanja,promjene, preobrazbe, kontakata, mijeŠanja, trajanjauvremenu i prosto-ru. U znanstvenoj je literaturi većinom prihvaćeno mišljenjeda se Japodi

kao narod počinju stvarati u uzburkanom vremenu kasnog brončanog doba



p j g g(12.-8. stoljeće prije Krista), Na japodskom prostoru tijekom kasnogbronča-

nog i početkom starijegželjeznog doba povećava se broj naselja i nekropola.Ova Činjenica svjedoči u prilog tezi o povećanju broja ljudi upravo u tom raz-doblju.Ovdje se moglo raditi istovremeno o dolaskunovih utjecaja(kulturnihi tehnoloških Inovacija) te dolaskunovopridošlica (mirnimputem?)koji se sta-paju sastarosjedilačkim stanovništvom. Sve ove promjene mogle su rezultiratipoboljšanjem životnih uvjeta i smanjenjem smrtnosti. Nabudućim je istraži-vanjima da deBniraju i utjecajeventualnih klimatslđh promjena na prijelomu2.11. tisućljeća prijeKrista. Možda jezahlađenjeu jednom dijelu Europe oko1200, godine prijeKrista izazvalo migracijsko kretanjeprema jugoistoku. Kakosepovećavao broj ljudi,povećavalesu se i mogućnosti u humaniziranju okoliša(krčenje šuma, utvrdivanjenaselja itd.). Lika, Ogulinsko-plasčanska udolina i

Pounjenudili su velik izborzaživot pogodnihmjesta,prijesvegamnoštvo lakobranjivih uzvisina s pristupom izvorima vode, pašnjacima i obradivoj zemlji,dovoljnoprostorakoji je mogao hranitivećeskupineIjudi.Ovaj je prostor nu-dio istodobno i mogućnost pristupatrgovačkim putevima i dodire s udaljenimkrajevima. Višestoijetni se proces prepletanja starog i novog vrlo intenzivnoodvijao u razdoblju od 12. do 8.stoljećaprijeKrista. Upravosetadapostavljajuosnove za onošto ćemo kasnijemoći nazivati japodskim narodom i japodskomkulturom. Kasnije se ove osnove samo nadograđuju. U čitavom dugom vre-menskom razdoblju odtadapa sve do rimskogosvajanja35. godine prije Krista,neosporan je kontinuitet naselja, materijalne kulture, organizacije prostora ipogrebnih običaja.

Japodsko jedruštvo nakon 3. stoljeća prijeKrista prolazilo kroz razdobljeintenzivnih promjena. Sigurnoje davažnomjesto u transformaciji društva imaju kontakti sa susjedima, prijesvegas Rimljanima. O d 2. stoljećaprije Krista Japodi se relativno često pojavljuju u vijestima antičkih pisaca, prije svegaukontekstu ratnih sukoba s Rimljanima. Predmeti u japodskim grobovima inaseljima svjedoče o intenzivnoj razmjeni predmeta i ideja (novac, luksuzni

215


predmeti, uvezena keramika i dr.). Sigurno je također da u odredenom trenut-ku dolazi i dodruštvenog raslojavanjatizdvajanja odredenih pojedinacakojisuimali vodeću ulogu u upravljanju resursima i koordiniranjuenergijepojedinihzajednica. MoŽemo pretpostaviti da doovograslojavanjadolazi i tijekom ranijihrazdoblja, ali se ono posebno intenzivira u vrijeme direktnih kontakata i sukobas Rimljanima (nakon 2.stoljeća prije Krista). Proces teritorijalizacije pojedinihzajednica kontinuirano trajetijekomčitavog 1. tisućljeća prijeKrista. Ipak, onse posebno pojačava u vrijeme neposredno prije rimskogosvajanja.Krškapoljauokvirena brdima i planinamazasebnesu, ali i medusobno povezane prostornej li O lj j d bil i i t i k ji t kl k ik

Zakljuinarazmatranja

Sve navedene elemente spominje Oktavijan kada piše o pokorenju Japoda kao očevidac. Teritorijalnost je jednaod bitnih karakteristika Japoda.Promišljanjeorganizacije prostora pokazuje da sutmanjanaseljanajčešće bila uodredenoj funkciji zajednicebez obzira radi l i se ostrateškoj kontroli prostora,ulozi ukorištenju resursa (kontrola izvora, pašnjaka, plodnije zemlje i slično),Ona su se nalazila i u vizualnom kontaktu sasredišnjim naseljem.Sigurno jeda se drustvena organizacija tijekomčitavog tisućljećamijenjala, ali namstanjeistraženosti nedopušta sigumije zalđjučke. Tek za razdoblje neposredno prijeOktavijanovogosvajanjamožemo reći da se radi o teritorijima plemenskih za-jednicasjasnomprostornomi društvenom hijerarhijom Istraživanja pokazuju



cjeline. Ova su polja ujedno bila i povezni prostori kojima suteklekomunika-

cije koje su spajale jadranski, balkanski, panonski 'talpski prostor. Središnjanaseljapojedinih zajednica sveviše preuzimaju ulogu upravljanja prostorom.Sredinom I.stoljeća prijeKristaona doista imaju osobine protourbanihnaselja.Smještena na lako branjivim uzvisinima, opasanabedcmima, bila su središtačitavih teritorija zajednica. U ovimsusredištimapostojala odvojenamjestazaupravljanjeteritorijem(vijećmca u Metulu), amoždai mjestazajedničkogkulta.Glavni grad Metul svi branekao zajedničko dobro i najveću vrijednost. Zato

je dragocjen spomen vijećnice na Metulu. Oktavijan u svojim memoarima iizvješću Senatu (osnovni izvor za Apijanovu pripovijesc o pokorenju Japoda)govori da jeMetul "glava" (glavno mjesto, prijestolnica) Japoda.Antički piscipri spomenu japodskih mjestakoriste termin "grad" dakako ne u punom smi-slu samogantičkog grada. Radi se ovažnijim naseljima koja sumožda i imalanekeprotourbane ili urbanekarakteristike. Ipak. antički su pisci u japodskimgradinama prepoznavali neke(antičke) kriterije urbaniteta koje suveća japod-skanaseljamožda i mogla zadovoljavati: postojanje fortifikacija, ulogasjedištavlasti nad okoinim teritorijem, odvajanjejavnog prostora,postojanjenaseobin-skih dominanti (akropola, refugiji, gomile, zernljani humci i nekropole ravnihgrobova, kultnamjesta). Višestruki bedemi Viničice (Metui), Vitla (Arupij),gradineVeliki Obljaj uGornjimVrhovinama, LipoveGlavice i drugih, doista idanasizgledaju impresivno. Naravno, nisu samosredišnja naseljabilautvrđena.Velikbroj japodskih gradinabioje opasan fortifikacijama. Njihov izgied i načingradnjeovise o osobinama prostora u kojem su se nalazilanaselja.Najčešćeseradi o kamenim fortifikacijama, ponekad ukombinaciji sazemljanim nasipima,

rovovima i drvenimpalisadama.Neki su znanstvenici mišljenjadapostojanjebedema ne moranužno značiti da je u njihovoj gradnji morao sudjelovati velikbroj Ijudi te dautvrđena naseljai nisu nužno moraia imati mnogo stanovnika.Ipak, velikaenergijauloženau njihovu gradnju zahtijeva koordinaciju svih se-gmenatadruštva. Energetske potencijale društva netko je trebaousmjeravati ivoditi, čak i uvećoj mjeri ako se radi o manjem broju Ijudi.

216

jednica s jasnom prostornom i društvenom hijerarhijom. Istraživanja pokazuju

da možemo odbaciti starije teorije o egalitarnosti japodskogdruštva u ovomrazdoblju. Japodski taoci koje je Oktavijan u određenoj fazi opsadeMetulaosobno birao, pripadaju eliti Metuljana. Stariji suistraživači tragovedruštvenograslojavanja tražili isključivo u pogrebnim običajima i postojanju izdvojenihvelikih grobnica sa skupocjenim prilozima.Budući da takvi grobovi nisu pre-poznati u dosadašnjim istraživanjima, japodsko sedruštvo vrlo često smatra-lo egalitarnim. Zato se jedino možemo nadati modernim multidisciplinarnimistraživanjima japodskih nekropola koja bi mogia rezultirati sasvim drugači-

jom slikom od one koje namsugerirajudosadašnjeobjave japodskih nekropola.Osim toga, pogrebni običaji samo su jedan od nizaelemenatakoje moramouzeti u obzir u promisljanju odredenogdruŠtva. Neupitna konzervativnostu ja-podskoj materijalnoj kulturi tečuvanjeodredenih tradicija u oblikovanju iden-

tketa u procesima dugog trajanja (predmeti osobnog i kolektivnogidentiteta?)promatrana je iskljuČivo u kontekstusiromašnog i zaostalogdruštva. Misiim daupravo ova konzervativnostmože biti jednim od znakova dubokih društvenihrazlika u japodskomdruštvu* Intenzivni kontakti s rimskim svijetom sigurnosu imali velikutjecajna japodsku elitu. Mogućeje i da sevrlorano uspostavljajumeđusobne veze i interesi (klijentela?).Preko tih kontakata i veza Rimljani sepolako uključuju u gospodarski i politički život jadranskog, balkanskog, pa-nonskog i alpskog prostora.Oni se postepeno namećukaonajvažniji posredniciu trgovini i kontaktimahelenističkogmediteranskog svijetai "barbarskih" dru-ŠtavauovomdijeluEuropc. U tome je posebnuvažnost imao japodski teritorij,smješten upravo načvorištu spomenutih prostornih cjelina.

Pretpostavke o siromaštvu Japoda u vclikoj su mjeri i rezultat projekci- je ranonovovjekovnog i modernogstanja(od turskih ratova dodanas) na svaostala vremenska razdoblja na prostoru Likc i Ogulinsko-plaščanske udoline.

Teze osiromaštvu Japoda bile sutemeljenei naizričitim Strabonovim tvrdnja-ma o siromašnoj japodskoj zemlji. U ovoj samknjizi pokušao pokazati da suSrrabonovi opisi nastali u vrijeme neposredno nakon Oktavijanovogosvajanja

217

PovijtstJapoda.Pristup

(ratnarazaranja,odvođenje ljudi u ropstvo, prilagodba novom kontekstu i dru-go). Osim toga, treba uzeti u obzir i percepciju siromaštva i bogatstva medite-ranskogantičkog Čovjeka. To što nema maslina, vinove ioze i vinavećse moglosmatrati siromaštvom (Strabonov spomen ječma i prosa u japodskoj prehrani>Dionove opaskeo Panoncima). Obilje vode, pašnjađ, obradiva zemlja, stoka(brojni osteološki životinjski ostaci goveda, ovce, konja, koze i drugih žtvoti-nja) nipošto neupućuju namehaničku tezu o siromaštvu Japoda. Skupocjenipredmeti u japodskim grobovima, ostavama i naseljima(jantar, novac, uvoznakeramika, metaini predmeti i sliČno) samo potvrđuju ovu rezu.

Jedan odtemeljajapodskog bogatstva svakako je stocarstvo Njihovaze

Zaključnarazmatranja

kulturno-povijesnih i prostornih cjelina. Resursi ove planinebili supreviše vrijedni stanovnicima i ličke i podgorske padine, u svim razdobljimačovjekovogtrajanjau ovom prostoru.Niža područja Like i Ogulinsko-plaščanske udolineraspolažu dovoljnimkoličinama vode i pašnjaka. Pašnjake Kapele, Velebita idrugih planina njihovi su stanovnici koristili zbog kvalitetne ispaše, ali i zbogvelike konkurencije ukorištenju resursa.Transhumantno jestočarenje neizbje-žan odgovor naokoliš, posebno ako se radt o vrlo velikom broju stoke i stanov-ništva. Tijekom ljetnih seoba dio jestanovništva ostajaou nižim dijelovima i"čuvao vatru", nastambei imovinu.

Slikabi ipak bila nepotpuna ukoliko nebismo spomenuli i obradu zemlje



Jedan odtemeljajapodskog bogatstva svakako je stocarstvo. Njihovaze-

mlja pruža sve preduvjeteza raznoliko bavljenjestočarstvom. Planinski paš-njaci Kapele, Velebita i drugih planina nudesočnu Ijetnu ispašu. Naselja naprimorskim padinama Velebita ovisila su o korištenju resursavršnih dijelovaplanine, ali i o postojanju stalnih veza sastanovništvom sdruge strane (kojetakoder intenzivno koristi resurseplaninskih prostora). Veličina prosrora na-mijenjenih stoci (torovi i ograde), korištenje ljetnih pašnjaka te brojni drugipokazatelji svjedočeo važnosti stočarenja u svakodnevnomživotu. Ovakav jenačin gospodarenja nemoguć bez kontrole prostora: izvora vode, pašnjačkihpovršina te putevakoji suomogućivali integraciju raznolikog idinamičnog ja-podskogteritorija(jadranskaobala, planinskapodručja, krška polja i udoline).Natpis ("Pisani kamen") o razgraničenju i dozvoli prtstupavodiOrtoplinimaživo svjedoči o tisućljetnoj praksi korištenja svih raspoloživih resursa planine

u mjesedma bez snijegatenužnosti međusobne suradnjestanovnika cjeloku-pnogprostora. Mislim da se ovatisućljetnapraksa ne mijenja uvećoj mjeri nitiu antičko, srednjovjekovno niti moderno doba. Zato i ne mislim da se radi ostalnoj seobi u potrazi za ispasom,većoperiodičnoj seobi u planinu od travnjado studenog te povrataka u dolinu (ili primorskupadinu) ttjekom ztme (esti-vage<>hivernage).Tijekomproljeća i Ijetakorišteni su stalni Ijetni stanovi napodima(visoravnima od oko 800 m nadmorskevisine) te uvršnim dijelovimaplanina, sa sjenokošama, vrtovima, malimobrađenim poljima i vrtačama, atijekomjeseni i zime stoka je silazila u dolinu. Radilo se o ustaljenim putevimai unaprijed dogovorenoj iuređenoj praksi.Nakon rimskogosvajanjau regulacijiovthkretanjasudjeluje(ili barembrižno nadgleda)i rimskadrŽava

Stazamajapodskih stočarado nedavno su prolaziti brojni stanovnici pod-gorskth i ličkih sela. Masive Velebita i Kapele promatram kao povezni, a nerazdjeini prostor. Njihovu integrativnu funkciju pojačava ovisnost primorskihstanovnika o vezama sazaleđem te potreba Ijudi iz japodske unutrašnjosti zanabavljanjem soli za stoku. Stoga su potpuno neprihvatljive tezeda je Velebit uprapovijesti bio nenastanjente da je predstavljao razdjelnicu izmedu razliČttih

218

Slikabi ipak bila nepotpuna ukoliko ne bismo spomenuli i obradu zemlje

(Strabon izričito spominje jeČam i proso kodJapoda). Položaj nekih japod-skih naseljaodređen je i blizinomvećih površina obradive zemlje (prtmjerice,Viničica i Carevo polje). Promatrati Japodeisključivo krozstočarstvo btlo bipotpuno promašeno. Radi se o nadopunjavanju obiju djelatnosti, ovisno i omikroregionalnim prirodnim i klimatskim uvjetimai

Na gradinskim naseljima nalazimo i ostatke metalurške djelatnosti.Eksploataciju kamenoloma, rudnika i rudnih ležišta tek treba pomnije istražiti(ležišta željezne rude u Rudopolju,Donjim Pazarištima itd.). Predmeti svakod-nevne upotrebe (nakit, odjeća, obuća, posuđe, oruđe, oružje) nisu samo nabav-Ijani iz drugih sredinavećsu ih proizvodilt u radionicama koje su postojale na

japodskim gradinama. Ne treba naravno zanemariti niti putujuće obrtnike itrgovce. Trgovina, razmjena, ratovi i pljačkauklapali suJapodeučkavu mrežuinterkulturalnog prožimanja bližeg i daljeg susjedstva.Sirovine za izradu bron-Čanih i željeznih predmeta mogli su nabavljati u neposrednom susjedstvu (sje-verozapadna Bosna, alpski prostor), a gotove predmete nabavljati zahvaljujućičitavoj mreži trgovačkih puteva (o kojimaizriČtto piše i Strabon).

PodjelunaJapode"unutar planina (Alpa)" te na one "sdruge stranepianina(Alpa)" moramo promatrati isključivo u kontekstu Oktavijanovog pohoda 35.godine prije Krista. Ona je rezultat njegovogviđenja japodskog prostora tije-kom ratnog pohoda. Ostala vrela ovu podjelu jednostavno ne spominju.Načinorganizacije prostora, korištenja prirodnih resursa, komunikacije, materijalnakultura i mnogi drugi elementi pokazuju jedinstvo japodskog prostora. Japodija

je pokorena jednim pohodorn,unatoč činjenici što su neki južni dijelovi krat-

kotrajno bili pod rimskom vlašću. Oktavijan je slavio trijumf nad čitavom Japodijom 29. godine prijeKrista. Time se japodskt prostor uklapa u rtmskiprovincijalni ustroj. U antičkom se razdoblju japodski prostor bitno mijenja.Gradi semrežaprometnica koje ga integriraju u raznoltku multikulturalnu cje-Itnu.Naseljavaju se doseljenici iz drugih sredina i nastajunovanaselja(Čestoupodnožju starih japodskih gradina).

219

Povijesi japoda. Prisiup

Na velik broj pitanja još uvijek nemamo odgovore. Oni se kriju u još uvijek nedovoljno isrraženim lokalitetima Like, Ogulinsko-plaščanske udoline,Gorskogkorara i Hrvatskog primorja. Naovimprostorima ranonovovjekovnai moderna usmenapredajagovori o"Grcima" koji suživjeli "prije nas". OnisuotiŠli na "saonicama, kada je na dan sv. Ilije ili sv. Petra pao snijeg, da sevišeni-kada ne vrate". Kasniji su doseljenici i stanovnici istih prostora kojima sunekoćgospodarili Japodi, pričomo "Grcirna" objasnjavali brojne tragove postojanja"drugih" u istom prostoru, u nekomprošlom vremenu.185 Ova se priča vežeuz velik broj lokaliteta kojedanasgotovo sigurno možemo pripisari Japodima(Viničica Trojvrh>Humac Prozor Veliki Obljaj LipovaGlavicaitd) Pridjev



(Viničica, Trojvrh>Humac,Prozor,Veliki Obljaj, LipovaGlavicaitd.). Pridjev

"grčki" nalazi se i u brojnim toponimima:Grčko groblje, GrčkakosaUi slično.Dakle, tragom toponima"grčki" gotovonepogrešivo možemo doći do prapovijesnog, vrlo često upravo japodskog, željeznodobnog naselja ili groblja. Rjeđe,ali jošuvijek Često, taj setoponimmožeodnositi i naantički ili srednjovjekovnilokalitet. No>uvijek je u odnosusonimštovremenski prethodi onimakoji namprenose spomenute toponime.

Istina, moguće jezaključiti da se doista radi o načinu objašnjavanja proš-losti prostora u kojem seživi. KljuČevi razumijevanja samog modelajošuvijeksu negdjeskriveni. Moguće objašnjenje da Grk znači nešto staro, nešto Što jeprije nas, u kontekstu mobilnih i nestabilnih društava ranog novog vijeka ovogprostora, također nije posehno uvjerljivo. Prijesvega, ako uzmemo u obzir da

govorimoo relativno zatvorenimdruštvima, tradicionalne usmene kulture, ri-

jetko otvorenima eventualnom formalnomhumanističkom obrazovanju svojegdoba. Princip je drugotnosti možda bliži mogućem rješenju. Ovaj nas modelmožda više približavasrednjovjekovnom porijeklu samog arhetipa. Grk niti ov-dje vjerojatno nije značio pravoslavni niti možda čakonaj drugevjere. On jemoždajednostavno mogaooznačavati drugoga. Njemu se pripisujenešto što nepripadanaraa.

Ovi su "Grci" onimeštoje ostalo iza njih: gradinama, suhozidinama, go-milama, šternama, lokvama i putovima,kasnijestanovnikepoučavali opreživ-ljavanju u surovomokolišuplanina, kamena i šuma. Predaja se prenosila, a rimei znanje o prostoru. Na namaostajebriga da njihove poruke i daljeodjekujuprostranstvima našeg krša.

185 ZaVtmČicu ovu mi jepredaju kazivaoMijoJuričić izĆakovcaOsrarijskog (29. 11. 2002.):

"usredPecrovepao jesm'jegpreko metrace su Grei koji su miivjelinavlačicama ivolovima

otiiltda se nikada nevrate".

220

Pokretni nalazi i važnija nalazišta japodske kulture željeznog doba



1200. - 800. pt Kr. (HaA1-B2)

KarakteristicnaarheoloŠka građa Važnija naJaziŠta

lučne fibule s dva diska na luku, velike lučne jed-

nopetljasteGbule, dvodijelne fibule s ravnom nogom,

spiralnenaočalastefibuie manjih dimenzija, ogrlice od

jantarnih zrna, spiralno naočalasti privjesci sacijevas-

tim srednjim dijeiom, keramičke posude s potkovi-

Častim i koljenastim drskama, posude s facetiranim i

kaneliranim obodom

Bezdanjača, Vrebac, Smiijan,

Kompolje, Prozor, Medak, Velika

Popina,Ličko Lesće, Gračac,Trnavac, Mlakva, Lovinac, Sfroka

Kula, Tolić, Viničicakod Josipdoia,

Špiljau kanjonuJadove- Gornja

Ploča, Cerovačka donjapećina

Lučna jednoperljastafibula iz Vrepca (PJZ 1983: T, LIV, 5)

223

Povijcstjapotht. IVtstup

E. fiuu 800. •700, pr. Kr.(HaB3 C1)

kalotastekape nasivene sknimbronćanimdugmetima,

spiralne naočalaste fibule, fibule tipa Golinjevo trećegeneracije, fibule tipa Prozor, pijavičaste (sanguisuga)

fibule, privjesci u obliku praporca, masivne nanogvice,

brončane dvodijelne sljepoočničarke, ogriice od zrna

jantara,koničneposudesjeziČastim drškama. bikonič-nežarerazgrnutog oboda

Vrebac,Smiljan, Kompolje, Prozor,

Medak, Cerovačkadonjapećina,Ličko Lesce,Gračac,Trnavac,

Mlakva, Lovinac,SirokaKula,TolićVmičica kod Josipdola, Jezerine,

Golubić,Jurjevo

I*rilozi

ferza 600. - SfJ0. pr. Kr. tHB0. pr.

fibulestri kuglice na1uku (a tre bottoni), lučna fibula s

dugomnogomsokruglimispupčenjemna kraju noge,

pločaste naočalastefibule,jantarnaplastika, ogrlice od

jantarnih zrna, razni privjesci s ukrasima koji pred-

stavljaju raziičite životinje (pticc, ribe, konji), okovi

za pojas, ponekadukrašeni nizom stiiiziranih ratnika,

željezne igle,bikoničnevelikc i manje posude

Vrebac, Smiljan, Kompolje, Prozor,

Medak, Gračac,Trnavac,Mlakva,

Lovinac, Široka Kula„ Vinićica kod

Josipdola, Jezerine, Golubić, Ripač,KekićaGlavica,LipovaGlavica



Spiralnonaočalastafibula izProzora(Ratnici2004:362, 12)

00. - 600. ht Kr, (Ha (:i i C2)

oglavlja odbrončanog lima s iskucanim geometrijsklm

ornamentima,kalotastekapenaživenesitnimbrončanim

dugmetima, jednopetljastelučnefibule sa zrnom jan-tara, fibule s rebrastimlukom(poznate kao igusjeničastefibule), spiraltie naočalaste fibule, fibule s dva dugmeta

nalukuidugom nogomskuglicomnakraju, pravokutne

plocice sptičjlmprotomama, prrvjesci u obliku stilizira-

nih Ijudskih figura (dominirajufiguricežena i ratnika)

Vrebac, Smiljan, Kompolje, Prozor,

Medak, Ličko Lešće, Gračac

Trnavac, Mlakva,Lovinac, ŠirokaKula,Tolić, Viničica kod Josipdola,

Jezerine, Golubić, Ripač

•iifiOglavljeod brončanoglimasaštapičastimprivjescimaizKompolja

(dokumenracijaAMZ)

224

500- - 300. pr. Kr.

certosa fibule, fibule s tri kuglice na luku, lijevane

pločaste naoČalastefibule, fibule s glavom ili lukom

u oblikuživotinje, ornamentirana jantarna i staklenazrna,bikoničneurnesblago razgrnutimobodom,am-

forice sdvljedrške, šalicesdvijedrškekojenadvisuju

obod

Vrebac,Kompolje, Prozor, Medak,

Gračac,Trnavac,Mlakva, Lovinac,

ŠirokaKula,Vmičica kod Josipdola, Jezerine, Golubić, Ripač, KekičaGlavica,LipovaGlavica,Vinica,Črnomelj,Grobnik, Kastav

Pektoral-prsniukras izKompolja(Ratnici 2004:382, 46.3)

225

Povijestjapoda. I*ristup

ranolatenska fibula, staklena zmas trl lica, okovi zapojassreJjefnim predstavamaživorinja, fibule s okrug-lim proširenjima i umetkomodjantara jlistakJananozi prebačenoj unatragI spojenoj slukomis jednomspiralom,čunaste certosa fibule, dvospiraine fibuie sazrnima jantaranaluku, brončane "pasđrskepalice",fibuies trikuglice naluku, bikonične posudeimaleposudicesdvijedrške, pektorali santitetski postav-Ijenimkonjskim protomama

Vrebac, Kompoije,Prozor, Medak,Gračac Lovinac,Široka Kula,Viničica kod Josipdola,Jezerine,Golubić, Ripač, LipovaGlavica,

Vinica,Podžemelj, Črnomelj,Trošmarija, Grobnik,Kastav

I*rilozi

10, poslijc Krisfci

dvopetljaste fibule, najmlađi oblicidvospiralnih fibula

sazrnimanaluku,čunastefibule ranolatenske sheme,

fibule srcdnjolatcnske sheme sa peiijom naluku,kasnolatenske fibule, veliki broj igala, male pincete,

krivi žcljezni noževi, jantacna zrna uoblikuživocinja.

Jezerine, Golubić, Ripač



Latenska fibula izGrobnika{Keltoi 1984: 126, sl.67)

7. fitta 1807180.-35. ptKr. (Lt D)pločaste fibule mladevarijante,geme, nakit od srebra,

profilirana jantarnazrna,željezni bojninoževi, fibule

ranolatenske isrednelatenske sheme

Prozor,Viničica kod Josipdola,

jezerine, Golubić, Ripač, LipovaGlavica,Vinica, Podzemelj,

Grobnik,Kastav

226 227



Izbor iz antičkih l i terarnih vrela

STRABON Geografifa



STRABON, Geografifa

Strak IV, 6,1

Alpesu se prije zvale Albiji kao iAlbioniji, pa je i sadakodJapodavisoko brdokojedotiče Okru i Alpe i zove seAlbij, budući da seAlpepružaju do onamo.

Strak IV, 6, 10

I Japodi (narod pomijesan od Ilira i Kelta)stanujuoko tihmjesta, i Okra im jeblizu. Japodi su prijebili snažni Ijudstvom i obiravaii su s objestraneplanina, tesu njima gospodovafi razbojništvima. Naposljetku je August Cezar zaratio nanjih i potpuno ihskršio. Njihovi su gradovi Metul, Arupini, Monetij i Vendon.Nakon njih je u ravnici gradSegestikauz koji teče rijekaSavakoja se ulijeva u

Istar.Grad leži vrlo pogodno za rat protivDačana. Okra je pak najniži dioAlpagdjeone dodiruju Karne i prekokojegase tovari iz Akvileje kolima prevoze utakozvani Nauport, ne rrmogovišeodčeriri storinestadijaputa. Odande se pakrazvozi rijekama do Istra i tamosnjih područja. Uz Nauportnaimetečeplovnarijeka koja dolazi iz Iliride, ulijeva se u Savu tako da se lakodovozi doSegestike,Panonaca i Tauriska. Uzgradse u Savu ulijeva i Kolapij. Obje su plovne i otječusAlpa. U Alpama pak ima i đivijih konja i goveda. Polibijekažeda se u njimakoti životinjaposebna oblika> jelenonlika osimšije i dlakepo kojima je sličnavepru: da pod bradom ima kvrgu izraslinuodpedlja, s čuperkomdebljineždreb-Ijeg repana vrhu.

Strak VI I , 5, 2

Segesrikaje panonski grad na sutoku više rijeka koje su sve plovne i izvrsno jepolazišceza rat protiv Dačana. Leži, haimepod Alpama koje sepružaju do Japoda, ujcdno keltskog i ilirskog naroda. Onamo teku i rijekekoje u graddovozetovare iz Italije i odrugud. Jer onome koji prelazi Okru od Akvileje uNauport, naseljeTauriska, do kojegase dovoze kola, tristo je pedeset stadija.

231

PovijestJapoda. Pristup

Neki kažu i pet stotina.Okraje pak najniži dioAlpakoje sepružajuod retijskezemlje do Japoda. Blizu Nauporta je rijeka Korkoras koja primaterere.Onase ulijeva u Savu, ona u Dravu, a ona u Noar kodSegestike. OdandeNoarbuja, jer primaKolapij koji planineAlbija tečekroz japodsku zemlju, i ulijevase u Dunav kod Skordiska. Rijekama sevećimdijelomplovi nasjever. Put od

Tergesta doDunavajeoko tisućudvjestastadija.NedalekoSegestikeje i utvrdaSiskija i Sirmij, aležena putu u Italiju.

Strak VII, 5,4

Zatim slijedi plovidba uzJapodeodtisuću stadija. Japodi naime žive na pla-

Prilozi

pripadaju Japudi i četrnaest liburnskih zajednica, od kojih neka spomenemoLacinijenze, Stulpine, Burniste i Olbonenze. U tome sudbenom okrugu imajuitalsko pravoAluti, Flanati po kojima se zove zaljev,Lopsi, Varvarini i Aserijatikoji su i oslobodeni poreza, a s otoka Fertinati i Kurikti.

III, 140Inačesu duž obale od Nezakcija gradovi Alvona, Flanona, Tarsatika, Senija,Lopsika, Ortoplinija, Vegij, Argirunt, Korinij, Enona, zajednica Pasin, pa je

a Telavij kojomzavršavaJapudija. Otoci su toga zaljeva s gradovima, osimgorenaznačenih, Asorcij, Arva, Kreksi GisaPortunata. Opet je nakopnu, 160

ilj d P l k l ij J d T id j ilj d d k l 43 ilj



nini AJbiju koja je posljednja u Alpama i vrlo visoka, na jednu stranu dose-žu do Panonaca i I stra, a na drugu do Jadrana. Bojovni su, ali ih je potpunoskršio August. Njihovi su gradovi Metul, Arupini, Monetij, Vendon. Zemljaim jesiromašna, ponajvišese hrane ječmom i prosom.Oružana im je opremakeltska. Tetoviraju se poput drugih Ilira j Tračana. Nakon Japoda je plovidbauz Liburne,dužaod prethodne zapedeset stadija.Unutar nje je rijeka uz kojutereti moguploviti do Delmaia i liburnski grad Skardon.

Strab.VII, 5, 5Duž čitave obale koju sam opisao su otoci Apsirtidi (pripovijeda se da je kodnjih Medeja ubila brataApsirtakoji ju je progonio), zatimKiriktikauz Japode,ondačetrdesetak Liburnskihotoka, a zatim i drugi...

PLINIJE STARIJI, Prirodosfov/je

III, 129

Histrijasrrši, kao poluotok.Neki su iskazali njenuŠirinuod 40, opseg od 125milja, a zatim su za Liburniju koja se na nju nastavlja i za Flanatički zaljev

jedni odredili 225 milja, drugi zaLiburniju 180. Neki su naFlanatički zaljev Japudtju protegnuli s ledaHistriji 130 milja, azađm suLiburniju načinili od150 milja. Tuditankoji jepokorio Histre ondje je na svojemukipu dao napisati:OD AKVILEJE DO RIJEKE TICIJA 2000 STADIJA

III, 139Na Arsiju se sve do rijeke Ticija nadovezuje narodLiburna.Njegov su dio biliMentori, Himani, Enheleji,Bulini i oni što ih Kalimah naziva Peucetima, asadase sve jedim imenom zoveIlirik općenito. Malo je narodnih imena kojasu dostojna spomena, ili ih je lako izgovoriti. U skardonski sudbeni okrug

232

milja od Pole, kolonijaJader.Tridesec je milja odande otok Kolent,a 43 miljeušcerijeke Ticija.

III, 151Obalu Ilirika napučuje više od tisuću otoka, jer je more poprirodi plitko istrujeseisprepliću po uskim tjesnacima. Otoci predušćemTimava slavni su potoplim izvorimakoji jačaju kad je plima. Uzzemljište Histrasu Cisa Pularijai otoci što ih Grci nazivaju Apsirtidima po Medejinome braruApsinu koji jeondje ubijen.

IIL 152Uz njih su nazvali Elektridimaneke otokeskojih da bi dolazila smolašto je oni

zovu electrum: nadasvepouzdan pokazatelj grčke ispraznosti, tako da nikadanećebiti jasnokoje to od njih oni tako oznacavaju. Nasuprot je JaderuLisai ne-kolikoonih koji se nasuprot LiburnimazovuKrateji, jednako brojniLiburnskiotoci, Keladusa, Bavo nasuprot Traguriju i Bratija hvaljena zbog koza ...

APIJ AN, llirskf ratovi

16,48 Od Japoda pak unutar AlpaMoentinci i Avenđani pristupišemu kako jenapredovao, dok seArupijci, najhrabriji i najbojovniji Japodi, povukošeizselau utvrdu i izbjegošeušume uoči njegova dotaska. Cezar zauze grad, no ne spaliga, ponadavši se da će se oni predati. Kad su se predali, odluči neka ondje obi-

tavaju. 17, 49No, najvišesu ganamučilt Salasj,prekoalpski Japodi, Segešćani,Delmati, Desijci iPeonci,koji su daleko od Salasa.Oni nastavajuvrhunceAlpa,neprohodnih gora kroz koje je prelazak težak. Zbog toga su bili samostalni iutjerivali sudaćeod prolaznika.

233

PovijestJapoda. Pristup

17, 50 Verer ih iznenadno napadne, na prepad preotme klance i opsjedašeih dvije godine. Nedostajalo im je soli kojomponajvišeoskudijevaju, te su pri-hvatiii posade. Čim se Veter udaljio, odmah izbaciše posade i ovladašeklanci-ma, te ismijavahu Cezarove poslanike da nisu sposobni učlniti ništa velikoga.

17, 51Budući da senaslućivao sukobsAntontjem, Cezar ihodluči ostavitisamosralnima i nekažnjenimaza nedjela premaVeteru.Ne vjerujući u to, oni suskupljali mnogosoli i napadali rimskopodručje dok nije na njih poslan MesalaKorvin koji ih jepokorio glađu.

18, 52 Salasi su, dakle, podvrgnuti na taj način. Prekoalpski pak Japodi,snažan idivlji narod odbili suRimljanedvaputaumanjeoddvadesetgodina

Prilozi

od časnika Agripa i Hijeron, te tjelesni stražari Lut i Vola, samo četvorica, snekolicinomposve odanih.Kad jeveć prelazio most, postidje se vojska i uspnesehrpimice. I opet pada most,opterećen, i I judi budu pod njime zatrpani, jednipoginu,drugeiznesusatrte.20, 58 I Cezar bi udaren u desnu nogu i obje ruke,no ipak se odmah uspne na toranj dozastavei pokaza se u punoj snazi, kako nebi nastalanikakva pomutnja zbog pomisli da je poginuo. Da pakniti neprija-telji nebi pomislili da će seonpredari \ povući, smjesta dadeizraditt drugemo-stove. To jeponajviše ishrvalo Metuljane, te u seneočekivano bezvoljno borili.

21, 59Slijedećegadana upute mu izaslanike, predaju pedeset talacakoje jeodabrao, te prihvate posadu.Vojnicima iz posade prepuste držati viši vrhunac,



snažan idivlji narod,odbili su Rimljane dva puta umanjeoddvadesetgodina,

Napadali su Akvileju i opljačkali rimsku koloniju Tergest. Dok je Cezar na-stupao protiv njih strmim i neravnim putem, oni su mu gaotežavali obarajućistabla. 18, 53 Kad se uspeo, izbjegli su u drugu šumu i vrebali na nj dok jenastupao. Budući da je stalno predviđao nešto takvo, odaslao je nekoltcinu nabrdske vrhunce neka napreduju uz oba njegova boka dok on stupa naprijed ni-zinomi obarašumu. Japodi provaljivahu izzasjedai mnoge ubijahu, novećinuihpobijuonikoji su usporedno stupali vrhuncima. Preostali su se opet skupljaliu gušticima, napustivši grad kojemu je imeTerpon.Kad ga je zauzeo, Cezar ninjeganije spalio— nadajući se daćcsc 'ioni predati. I predali su se.

19> 54 Zatim je napredovao naslijedeći grad, Metul, glavni grad Japoda.On leži na vrlo šumovitu brijegu, na dva vrhunca koje dijeli uski klanac. Zaoružjesposobnih ljudi u punoj snazi bilo je ondje oko tri tisuće, bojovnih i vrlodobro naoružanih, koji su lako odbijali Rimljane dok su stajali oko njihovihbedema. Rimljani su podizali nasip, a Metuijani sunoću i danju provaljjvalikrozanj i izazivali.S bedema su Ijudstvo gađali bojnim spravamakojihsu sebilidomogli za borbe što ju jeDecimBrut ondje vodtoprotiv Antonija i Augusta.19, 55Kad im je bedemveć popuštao, podigli su unutra drugi, napustili poru-šeni i prešli nanovosagrađeni. Rimljani su zaposjeli i spafili napušteni bedem,a uz drugi nasuli su dva nasipa i s njih su položiii četiri mosta na bedem. Kad

je to učinjeno, Cezarpošaljenekolicinu naokolo nastražnju stranugradada biopkolili Metuijane, a ostalima zapovijedi neka mostovimaprijeđu na bedeme.Sam se uspne navisoki toranj, tepromatraše. 20, 56 Barbari su se po bedemu

sučelicesuprotstavili onimakoji sukušali prijeći, a drugi suodozdodugim kop-Ijimaprobadali mostove i veoma su seohrabđli kad je paoprvi, a zatim i drugimost.Kad je pao i treći, Rimljane jevećobuzeoposvemašnji strah, te nitko nijestupao načetvrti most dok ih nije izgrdio Cezar koji jestrČao s tornja. Kad ihniti tako nije pokrenuo, uzmeštit i samustrčana most. 20, 57 S njime pohrle

234

a sami prijeđu na drugi. Kad posada uđe i odredi tm neka predaju oružje, onise razgnjeve, zatvore žene i đjecu u vijećnicu i postave stražare, te im reknunekaspalevijećnicu dogodi li im se što strašno, a sami pomamno navalenaRimljane. 21,60 Kakosu napadali odozdoRimljane navižem položaju, bili suhrpimicestrovaljeni.Stražari su potpalili vijećnicu, mnoge suženeubijalesebei djecu, drugesu se saživom na rukama bacaleu plamen, te su u toj bici odvatrepropali svi za boj sposobni muškarci i većina nejakih Metuljana. 21, 61S njima je spaljen i grad, i nebijaše nikakvatragaodnjega, nekoć najvećegauonimkrajevima. Kadje zauzet Metul, ostali seJapodi u strahu predaju Cezaru.Prekoalpski su se Japodi dakle tadaprvi puta podvrgnuli Rtmljanima. Kad jeCezarodstupio,odmetnuli su se jedni odnjih,Poseni.Nanjihje poslan MarkoHelvije, osvojioje njihovopodručje, krivcepobio, a osrale prodao.

22, 62 U segestičku su zemlju Rimljani prije provalili dva puta, no ntsuuzimaii taoceniti što drugo. Zbog toga su Segešćani bili umišljeni. Cezar jena njih nastupao kroz panonsku zemlju dok niti ona još nije bila podvrgnutaRimljanima.

DION KASIJE, Rimska povijest

Coss. Dio 49, 34, 2 Opravdanje Oktavijanova pohoda naJapode35. pr.K r.... Salasi naime, Taurisct, Liburni i Japodi niti ranijenisu prema Rimljanimaništa činili kako je primjereno, već su propustili isplatiti podavanja, a katkada

su i prodirait napodručjakoja susnjimagraničilai harali; tadasupakzbog nje-gove (Oktavijanove, op. prev.)odsutnosti otvoreno ustali. Zbog toga se okaniosvegadrugoga i sprernto se na njih...

235

Povijest Japoda.Prtstup

Cass.Dio 49, 35 - 36 OktavijanovpohodnaJapode35- pr.Kr.No to se dogodtlo poslije, atadaje nekima drugima naredio da podvrgnu osta-le, dok je sam zavojštio na Japode. One unutar gorja koji ne obitavaju jakodaleko od mora podvlastio je lakše, a one na visovtma i sdruge stranesvladao

jeuzznatan napor.Utvrdiii su naimeMetui, svoj najveći grad, odbili su mnogerimskenapade,spalili mnoge bojne sprave, pa su i njegasamoga srušili s nekogdrvenogtornja dok sekušao uspeti nazid. Kadne samo da nt odčeganijc odu-stajao,većdovodiojoš četa, naposljetku su sepričinjaii kao da seželesporazu-mjeti, primili su u utvrdu posadu, po noći su je zatukli, zapalili sukuče, jednipobili sami sebe,a drugi i žene i djecu - tako da se Cezar ntjedomogao nikogaod njih Nisu senaime dragovoljno pobili samo ti većmalo kasnijei oni koji

Kratice



od njih. Nisu se naime dragovoljno pobili samo ti, već malo kasnijei oni koji

subili živi zarobljeni.Kad su oni tako izginuli,a ostali su podvrgnuti neučinivši ništadostojno

spomena, zavojštio je na Panonce...

prevelaBruna Kuntič-Makvič

236

KRATICE

AArchHung ActaArchaeologkaAcademiaeScientiarumHungarkae,

Budapest



AcM

AI

A M Z

ANUB iH

AP

ARR

AV

BASD

CIL

Inscr. It.

CBI

GGM

GZM

H ADH A Z U

JAZU

p

Archaologisch-epigraphischeMittheitungenausOsterrekh-

Ungarn Wien

ArchaeoŽogia lugoslavka,Beograd

Arheološki muzej u Zagrebu

Akademija nauka i umjetnosđ Bosne i Hercegovine,Sarajevo

Arheoloskipregled* Savezarheoloških društavaJugoslavije,Beograd, Ljubtjana

Arheološki radovi i raspraveH A Z U (JAZU), Zagreb

Arheololkivestnik, Ljubljana

BuMetinodi archeologiaestoriadalmataf ArheoloŠki muzejSpiit

Corpus inscriptionumLatinarumt consilioetauctoritateAcademtaelitterarumregiaeborusicae, Th. Mommsen et al.,Berlin

IncsriptionesItaliae,A. Degrassi, Roma

Centar zabalkanološka ispitivanja ANUB iH

Geographi Graecimtnores

GlasntkZemaljskogmuzejauSarajevu,Sarajevo

Hrvatsko arheološko društvo, ZagrebHrvatskaakademijaznanosti i umjetnosti, Zagreb,prijeJAZU

Jugoslavcnska akademijaznanosti i umjetnosti, Zagreb,danas H A Z U

239

PovijestJapoe/a.Prhttip

JHS

JRS

NSK

OA

Obavtjesti

PJZ

PRILOZI

Journalof HellenicStudies London

Journalof RomanStudies,London

Nacionaina i sveučilišna knjižnicau Zagrebu

Opusculaarchaeologicaf Zagreb

Obavtjestt, Hrvatskoarheološko društvo, Zagreb

Praistorijajugoslavenshihzemalja,CBIANUBIH, Sarajevo,I-V

Prilozi InstitutazaarheologijuuZagrebu(Prije: Institut zapovijesneznanosti Sveučiiištau Zagrebu), Zagreb

Bibliografija



PUFRE

REA

RFFZd

RIJAZU

SANU

SAZU

VAMZ

VAHD

VDI

Vesnik Vm

VHAD

WMBH

ŽA

PressesUniversitaires de France, ParisReal~Encyclopadieder classischenA Itertumstuissenschaft,

Stuttgart

Revuedesetudesancienncs,Bordeaux

RadovtFilozofskogfakultetauZadru

Radovi InstitutaJugoslavenskeAkademijeZnanosti iUmjetnosti uZadru

Srpskaakademijanaukai umetnosti

Slovenskaakademijaznanosti in umetnosti

VjesnikAMZ, Zagreb

Vjesnikzaarheologijuihistorijudalmatinsku,Arheološkimuzej,Split

BecmnuK Bpeeueuucmopuu{Vestnik drevnej istorii),Moskva

Vesnik VojnogmuzejaJugoslavenskeNarodneArmije, Beograd

VjesnikHrvatskogaarheološkoga druŠtva (od 1879. godine:Viestnik hrvatskogaarkeologičkoga dru£tva\ od 1895. godi-

ne: Viestnik hrvatskogaarheološkoga drustva),Zagreb

WissenschaftlicheMittheilungenausBosnienun der

Herzegotvina,Wien

Živa antikay Skoplje

240

Izdanja izvora

AnonimniRavenjanin{AnonymusRavennas), 1860, RavennatisAnonymi Cosmographi

et GuidonisGeographica, PINDER (M.) - PARTHEY (G.), Berlin, R Nicolaus



AntoninovItinerarij {ItinerariumAntoniniAugustt), l84Bf ItincrariumAntoniniAugustictHierosolymitanvmf PARTHEV (G.)PINDER (M.)> Berlin, F.Nicolai

AntoninovItinerarij {ItinerariumAntoniniAugusti), 1916, Itinerariaromana. RbmischeReisewegean der Handder TabulaPeutingerianadargestelltvon..f L1V-LXV1I,MILLER (Konrad), Stuttgart,StreckerundSchrdder, 413-492

Apijan ('Anfttavćc,),\905,Appianihistoriaromana.ExrcccnsioncLudoviciMendelssohnif VIERECK (Paul), (editioalteracorrectorP.Viereck)> Leipzig,Teubner

Apijan CAicjctav6cJ> 1962, AppianiHistortaRomanaI,VIERECK (Paul),ROOS (A.G.}, Leipzig,Teubner

Apijan ('ATCJCtavćcJ, \ 9S2-l990f AppiansRomanHistory, / - /K H ITE (Horace),TheLoebClassicalLibrarv, London,W. Heinemann -Cambridge(Massachusetts),

Harvard UniversityPressApijanfAicflaa^

(Bogdan),PAPAZOGLU (Fanula),Beograd,DeretaApijan ('AicmavocJ, 1994, Lesguerrescivižcs a Rome, II, COMBES-DOUNOUS

(jean-Isaac),TORRENS (Phillipe), Paris,LesBelies Lettres

Apijan ('A7t7Ciav6 ),2005,Appianand Ittyricum, ŠAŠEL-KOS (Marjeta),Ljubljana,Narodni muzej Slovenije(Situla: razpraveNarodnegamuzejaSlovenije=diser-tationesMusei nationatisSloveniae,52-81

Arijan {FtaviusArrianus), 1875, ArriansAnabasis, If,ABICHT (K.), Leipzig,TeubnerCezar{Catuslutius Caesar), 1855, CommentariideBettoGallico, KRANER(Friedrich),

Berlin,WeidmannscheBuchhandlung

Cezar{CaiusIuliusCaesar), 1961, C. lutiiCacsaris Commentarii RerumGestarum. VI BeltumGallicum, SEEL (Otto), Lipsiae, TeubnerCiceron {MarcusTultiusCicero), 1886, "M.Tulli CiceronisProL.CornetioBaiboora-

tio f Mt)LLER (C.F.W.),M.TuttiCiceronisscriptaquaemanseruntomnia,parII, vol. III, Leipzig,Teubner,134-159

243

Povijest japoda.Pristup

Ciceron(Marcus Tultius Ckcro), 1962, Ciciron. Discours,tomcXV(PourCaeiius,Surlesprovinces consulatrcs,PourBaibus),COUSIN (Jean), Parts>LesBelies Lettres

Dion Kasije (Aitov Kaocnoc, KoKKn'iavćcJ, 1863, Dionis Casii Cocceiani HistoriaRomana, vol. l.-2„ DINDORF (Ludwig), Leipzig,Teubner

DionKasije (Altov Kaooioc;KoKKniavćcJ, 19552,CassiiDionisCocceiani.Historiarumromanarurn quaesupersunt, II, BOISSEVAIN (Ursulus Philippus) Berlin>Weidmann

DionKasije (AltovKocooioc;KoKKrftavoc,), 1969,Dio'sRomanHistorj, IV (booksXL J-XLV)-V (booksXLVUL), (anengtsshtranstationbyEmestCARY, on thebasisof theversionofHerbertBaldminFOSTER), CARY (Ernest), The Loeb ClassicalLibrarv, London, W. Hcincmann - Cambridge (Massachusetts), Harvard

Bibtiografija

Peutingerova karta(TabuiaPeutingeriana), 1888, Wettkartedes CastoriusgennantdiPeutinger'sche Tafet. In den Farbendes Originaisherausgegebenundeingei

von..,MILLER (Konrad), Ravensburg,Verlagvon Otto Maier

Peutingerovakarta(TabulaPcutingertana), 1916, Itinerartaromana.RomischeReiseweg

an der Handder TabužaPeutingerianadargcstclltvon.., MILLER (Konrad),Stuttgart,StreckerundSchroder,XIII-LIII, 413-492

Peutingerova karta (Tabula Peutingcriana), 1976,TABULA PEUTINGERIANA(CODEX VINDOBONENSIS 324),Kommentar: WEBER (Ekkehar), Graz,AkademischeDruck u.Verlagsanstalt, NSK S-Sv-0/XVI-8

PlinijeStariji (GaiusPiiniusSecundusMaior), 1866, PiiniiSecundiNaturaiis HistoriaDETLEFSEN (D), C,vol. 1(iibri LVI), Berlin, Weidtnann



UntversitvPressDion Kastje (Attov Kaooioc, KOKKTVLOLVĆCJ, 1986, Zgodovinskapodobaprostoramed

Akvilejo,JadranominSirmijempri KasijuDionuinHerodijanu,SASEL-KOS(Marjeta), Ljubljana, SAZU, Znanstveno raziskovalni center>Inštitut zaarhe-ologtjo, 50-273

Dion Kastje (Ai<ov Kaomoc, KoKKniavćc,), 1994, DionCassius. HistoireRomaine,

livres48et49,FREYBURGER (Marie-Laure), RODDAZ (Jean-Michel), Paris,LesBelles Letttres

Dtonizije izHalikarnasa(Aiovucnoc,), 1867,DionysiHaiiicarnasensisantiquitatumro-manarumquaesupersunt, III,KIESSLING (Adolf), Leipzig,Teubner

Eutropije (Eutropius), 1875, Eutropii BreviariumHistoriaeRomanae, (editioncmpri-

mamcuravit C. G.Baumgarten-Crusius, aiteramH. D. Dietsch), DIETSCH(Henrik Rudolf)i Leipzig,TeubnerEutropije (Eutropius), 1878, EutropiBreviariumAbVrbeCondita, DROYSEN (H)>

Berlin, Weidmann

Ftor (LuciusAnnaeus Florus), 1967, Ftorus. OeuvresTome1, JAL (Paul), LesBellesLettres,Paris

Flor (LuciusAnnaeusFtorus),2005,Fior,dvijeknjigeizvadakaizTitaLivijaosvimrato-vimauscdamstotinagodina,MIKLIĆ Qosip), Zagreb, LatinaetGracca

Frontin (Sextus lulius Frontinus), 1990, luli FrontiniStratagemata, (recensuit),IRELAND (Robert I.), Leipzig,Teubner

Iguvinsketablice(TabulaeIguvinae), 1931, DieiguvinischenTafeln,BLUMENTHAL(Albrecht von),Scuttgart,Kohlhammer

Iguvinsketablice(TabutaeIguvinae), 1954, TabutaeIguvinae, DEVOTO (Giacomo), Roma

JACOBY (Felix), 1968,DieFragmentedergriechicbenHistoriker, IA,Lđden, E. J . Brill

MOLLER (Karl), 1855,Geographi GraeciMinoresI, Paris, A. Firmin Didot

244

PlinijeStariji (GaiusPiiniusSecundusMaior), 1906,C.PliniSecundiNaturaiis HistoriaeLibrtXXXVII, (vol. 1,iibriI-VI)t MAYHOFF (Caroius), Leipzig,Teubner

PlinijeStariji (Gaius PliniusSecundusMaior), 1977,NaturatisHistoriae, libri I-V, SEMI(Francisco),Pisa, Gradini

PlinijeStariji (GaiusPiiniusSecundusMaior), 1998, PtincŽAndcn.HistoireNaturelle,iivre III,ZEHNACKER(Hubert), Paris, LesBelles Lettres

Polibije, 1971, Histoires.Pofybe, FOUCAULT (Julesde), Paris, LesBelles Lettres

Ptolemej (KkatiSloc, nxoX.e aioq), 1883, Claudii Ptolemaci Geographsa vol.I,MOLLER (Carl), Paris, Didot

Ptolemej {KXai> oc, nTotaumocJ, 1887-1898, Claudii PtoiemaciGeographia, (tomI-III),NOBBE (Carl FriedrichAugust), Leipzig,HoUzc

Servije (ServiusVergiiii Shotiastes), 1887, Servii grammatici qui feruntur in VergilBucoiicaet Georgicacommentarii,THILO (Georg), Leipzig,Teubner

Strabon (ETpaPtov), 1853>StrabonisGeograficagraececumversionerefictaacceditindvariantisiectionisettabularerumnominumqueiocuptetissima,MOLLER (Carl)DOBNER (F)> Paris, A. Firmin Dtdot

Strabon (Stpoptov), 1858, StrabonisGeograpbicorum TabulaeXV,MOLLER (Cari),Paris, Didot

Strabon (z/rpoPtov), 1866* StrabonisGeographica, (volumensecundum), MEiNEK E(August), Leipzig,Teubner

Strabon (Ztpapcov), I (1909)3, II (1907),StrabonisGeographica, MEINEKE (August),Leipzig,Teubner

Strabon (Ztp&ptov), 1969,TheGeographyofStrabo, JONES (Horacc Lconard),HieLoeb Classical Librarv,London,W. Heinemann -Cambridge(Massachusetts),Harvard UniversicvPress

Strabon(Eipfipcov), 1967, Giographie, tomeIII, iivresVet VI, LASSERE, (Francois),Paris, LesBellesLectres

245

Povijtstjapoda, Pristup

Strabon (I tpApoiv), 1989, Giographit, tomtIV , livrtVII BALADIE (Raoul), Paris,Les BcllesLettres

SvetonijeTrankvii (GaiusSuttoniusTranquitius)t 1927, C.SvetoniTranquitiiopera(vol.I ). DevitacaesarumlibriVIIIt IHM (Maximilan), s. I.,Teubner

SvetontjeTrankvil (GaiusSuetoniusTranquitius), 1978, GajSvetonije TrankvibDvanaestrimskihcarevat HOSU (Stjepan),Zagreb, Naprijed

Tibul (Albius Tibuitus), 1901, Atbii Tibulli tibriqvattvor, MOLLER (Lucianus),Leipzig,Teubner

Tibul (AibiusTibutius), 1927, Albii Tibutži AliorumqueCarminumtibri tres, LEVY(Fridericus Waltharius),Leipzig,Teubncr

Tibul {AlbiusTibutius), 1931, Catulleet Tibužie. Oeuvres(traductionnouvelže), RAT

Hibiiografija

Literatura

ABICHT (K.), 1875,ArriansAnabasis, II,Leipzig,TcubnerADAM (Anne Marie), 1983, "La piccolamctallurgiain bronzonellaregionetrentina

aliafinedell'etadcl ferro; l'esempiodellefibule di tipo celtico", Beni cužturažinei Trentino. Contributiali'arcbeologia4, Trento,49-63

ALFOLDY (Geza), 1965,BevotkerungundGestiischaftdtrrbmischtnProvinzDaimatien,Budapest,Akadćmiai Kiado

ALFĆLDY (Geza), 1969, DiePersonennamtn in der romischenProvinz Dalmatia,Beitragezur Namenfbrschung n. f., Bciheft 4, Heidclberg



(Maurice), Paris, Librairie GarnierFreres

Tibul (AŽbiusTibužlus): 1955, Tibulieet ies auteurs du Corpus Tibuiiianum,PONCHONT (Max), Paris, LesBeiles Lettres

Tit Livije(TitusLivius), 1899, Titi Livi Aburbecondita iibri, parsV,LiberXXXIX-CXL, WEISSENBORN (Wtlhelm), Lipsiae, Teubner

Tit Livije(TitusLivius), 1976, TiteLive. Histoireromaine, TomeXXXII, LivresXLIII-XLIV,]AL (Paul),Paris, LesBelles Lettres

Tit Livije(TitusLivius), 1986, Titi Livi Aburbecondita. Ltbri XLI-XLV, BRISCOE(John), Stuttgart,Teubner

Tit Livije(TitusLivius), 1987, Livy,XIV, Summaries, FragmcntsandObsequem, (John),SCHLESINGER (Alfred), GEER (Russel M.), The Loeb Classical Library,

London, W. Hđnemann- Cambridge(Massachusetts),Harvard UniversityPress Tit Livije (TitusUvius), 1989, Livy,XIII Books XLIII-XLV, SCHLESINGER

(Alfred), Thc Loeb Classical Library, London, W. Heinemann — Cambridge(Massachusetts),Harvard UniversityPrcss

Velej Paterkul (GaiusVeileiusPatercutus), 1982, VelieiusPaterculusHistoireRomaine,tomeII, livrcII, HELLEGOUARC'H (Joseph), Paris, LesBellesLertres

Velej Patcrkul (GaiusVelteiusPatercutus), 1988, Vellei Paterculi Historiarum. Ad M.ViniciumConsutemlibriduo,WATT (W. S.), Lcipzig, Teubner

Vergtlije {Publius Vergiiius Maro),1928, VirgileBucotiques, Giorgiqueset Eneides,LECHATELLIER (J.-B.), Paris, J . De Gigord

Vergilije (PubtiusVergiliusMaro)t1956, VtrgileGiorgiques,SAINT-DENIS (E. de),

Paris, Lcs Bcllcs LctrresVergilije(PubliusVergitius Maro), 1969, P. Vergiti Maronis. Opera,MYNORS (R. A.

B.), Oxford, ClarendonPress

Vergilije [PubliusVergilius Maro), 1994, DjetaP. VergilaMarona. Ektoge, Georgikt,

Eneida, MARETIĆ (Tomo), Zagreb, Papir - VelikaGorica

246

ALFOLDY (Geza), 1990, uLa romanizzazione dellareainterna dellaDalmazia",LaVenetiantiiartapadano-danubiana. Lt vit di comunicazione, Convegno intcr-nazionalc, Vcnezia, 6-10 aprile 1988, Venetia, Giuntaregionaledel Veneco -CEDAM, 211-219

Archiologiefuniraire,2000,Areheožogitfunhaire, (ur.A.Ferdiere),Paris, Errance

BABIĆ (Stasa), 1994, "Written sources in the Study of the Balkan Iron Agc.Mcthodological Aspects", 5 / rXLHI -XLlV/ 1992-94, Beograd, 125-128

BAHRFELDT (Martin), 1901,DerMunzjundvonMazin(Croatien).AfrikanischeundItaiischeKupfer-munzcn,Aesrudtundsignatum,Berlin,Adolf Weyl

BAKARIĆ (Lidtja), 1986, "Rezultati novih istraživanja uSmtljanu", VAMZscr. 3,XIX,Zagrcb,129-140

BAKARIĆ (Lidija), 1988, "Probnaistraživanjau GornjemKosinju", VAMZ,ser. 3-,XXI.Zagreb,158-159 .

BAKARIĆ (Ltdija), 1989, "Grob 154 izKompolja", VAMZscr. 3,XXII,Zagrcb, 5-18BAKARIĆ (Lidija), 1990, "Gornji Kosinj / PlcSinaGlavica".Japodskanckropola",AP

1938,Ljubljana, 90-91

BAKARIĆ (Lidija), 1999, "Prozorjučcr idanas",GradOtoćac 5>Otočac, 7-19

BAKARIĆ (Lidija),2005, "Pojasujapodskoj kulturi", GradOtočac 8, Otocac, 9-28BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 1986, "Revizijskaiskopavanja tumulastarijcgželje-

znogdoba u Dugoj Gori", ArheoloSka istrazivanjanakaržovaćkom i sisaćkompodrućju, HAD znanstveni skupKarlovac12.-14.X. 1983.,Karlovac,45-58

BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 1988, "IstraživanjagradineTrsišteuTrošmarijikrajOgulina u1985/1986godini", VAMZsct.3-,XXI , Zagreb, 161-162

BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 1990, "Perles tri licapronađcnc napodrućju Like",VAMZscr.3.,XXIII, Zagrcb, 41-54

BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 1996, "Figuralno ukrasene trapezojdne pojasnekop-čctipaProzor", VAMZsei,3., Zagreb,XXVIII (1995-96), 23-38

247


BALEN-LETUNIĆ (Dubravka); RENDIĆ-MIOĆEVIĆ (Ante), 1999, "Djelovanjedon Šime LjubićauArheotolkomodjeluNarodnogmuzeja uZagrcbu", OsnivačizprvikustosimuzcjauHrvatskoj (Zbornik radova),Stručni skup u Osijeku1L~12, prosinca 1997, Osijek 1999.251-256

BALEN-LETUNIĆ (Dubravka),2000,"Japodskenekropole s ogulinskogpodručja",VAMZszt.3-,XXXU-XXXIII,Zagreb, 23-61

BALEN-LETUNIĆ (Dubravka),2002,"Ogulinski kraj u pretpovijesti i antici:pret-povijest",Ogulin:povijesnai kulturnabahinaOgu/ in20022,25-29

BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 2004, "Japodi", Ratnici narazmcduistoka i zapa-da. Starijezeljeznodobaukontinentainoj Hrvatskoj, (ur. D.Balen-Letunić),Arheološki muzej, Zagreb, 212-257

Bibtiografija

BENAC (Alojz), 1973, "O identifikaciji ilirskogernosa*.GodiinjakANUBIH XI,CBI9,Sarajevo, 93-108

BENAC (Alojz), 1977, "Prediliri,protoiliri, prailiri. Neki novi aspekti", Baicanica,

VIII, Beograd, 1-16BENAC (Alojz),1979, "Neki aspekti istraživanjatumulaunasoj zemlji",Sahranjivanje

kodItira. Zbornik radovaprikazanihnanaućnom skupuSANU iBaikanoloskoginstitutaSANU,Zlatibor 10-12. maj 1976., Beograd,SANU-Balkanološki in-stitut, 15-29

BENAC (Alojz), 1985, Utvrđena iiirskanaselja(1),DetmatskcgradincnaDuvanjskompolju,Buskomblatu,Livanjskomi Glamočkompolju,DjetaANUBiH LX , CBI4,Sarajevo



BARKER (Graeme), 1975, "Prehistoric terriroriesand economies in central Italy",Pateoceconomy, (ur. E. S. Higgs,M. R.Jarman),Cambridge University Press,Cambridge, 111-175

BARKER (Graeme), 1985, Prehistork farminginEuropc, Cambridge, CambridgeUniversityPress

BASLER (Đuro), 1969, "NekropolanaVelim ledinama u Gostilju", GZM XXIV,Sarajevo, 5-107

BATOVIĆ (Šime), 1955, "Nekoltko ilirskih antropomorfnih figura iz sjeverneDalmacije",AVVV2, Ljubljana,233-246

BATOVIĆ (Šime), 1962, "Pokapanjemrtvaca kod Liburna",ZadarskarevijaXI/1,Zadar,50-53

BATOVIĆ (Štme), 1968, "Istraživanje ilirskognaseljauRadovinu*,Diadora4, Zadar,53-74

BATOVIĆ (Štme), 1976, aLe relazioni culturali tra le spondeadriatiche nell'etadelfevro",Jadranskakulturauprotohistoriji, simpozij, (ur.M, Suić), Dubrovnik 19-23.X. ^ Zagreb, 11-93

BATOVIĆ (Šime),1977,"Caractensti uesdesagglomerationsfortifiees danslarćgiondesLiburniens",GodilnjakANUBiH XV,CBI 13,Sarajevo, 201-225

BATOVIĆ (Šime), 1980, "Istraživanjeprapovijesti uBribiru",Diadora9, Zadar, 55-81BATOVIĆ (Šime), 1982, "KulturastarihLiburna",Dometi 12, Rijeka 1982, 7-39BATOVIĆ (Šime), 1983, "Kasnobrončano doba naistočnomJadranskom primorju",

P/ ZIV,Sarajevo,271-373

BATOViĆ (Šime), 1987,"Liburnskagrupa",PJZV,Sarajevo, 339-390BECK MANAGETTA (Giimher), 1896, "Plodovi i sjemenje izsojenicau RipČu",

GZMVlll Sarajevo, 43-48

BENAC (Alojz), 1956, "Prehistorijska gradina Zecovi kod Prijedora", GZM XI ,Sarajevo, 147-166

24S

BENAC (Alojz), 1987,"O etničkimzajednicamastarijegželjeznogdobau Jugoslaviji",PJZV,Sarajevo, 737-802

BENAC (Alojz), 1988, "Iliri uApuliji",Godišnjak ANUBiH, CBl24,Sarajevo,43-67BENAC (Alojz), 1994, "Napomene uz problematiku prahistorijske nekropole u

Bezdanjači", V54MZXXVI-XXVII (1993-1994), Zagreb, 21-24BENAC (Alojz),RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Duje), 1988,"Iliri",EncikžopedijaJugostavije

5 (Hrv-Janj), Jugoslavenski ieksikografskt zavod "MiroslavKrleža", Zagreb,503-504

BERGER (H), 1896,"Artemidoros",RE2,(Apollon-Barbaroi), Stuttgart,1329-1330BERTI (Fede), BONOMI (Simonerta), LANDOLFI (Maurizio), 1996, Ctassicoe

Anticlassico. Vasi aito-adriatici traPicenoSpinaeAdria,esposizioneComacchi

- PaiazzoBeiiini, 25Giugno1996- 6Gennaio1997,,S. Giovanni tn Persiceto(BO)> Edizioni Aspasia

BERTOVIĆ (Stjepan), 1975, Kiimatogenavegetacijskapodručja Hrvatske, gcografskakarta1:1500000, sastavio tng. S.Bertović,NSKX-H-E-11

BIETTI-SESTIERI (AnnaMaria) etLO SCHIAVO (Fulvta), 1976, "Alcuni problemirelativtai rapporti fra Fltaliaela pemnsoia Balcanica nellatardaetadelbronzoeinizi deiletadel ferro", liiriaIV,Tirana,163-189

BLANC (Andre), 2003, Zapadna Hrvatska, Studije iz humanegeografije, Zagreb,Prosvjeta

BLEČIĆ (Manina), 2001, "Prilog pozrtavanju antiČke Tarsatike", VAMZ ser. 3,XXXIV, Zagreb,65-122

BLEČIĆ (Martina), 2005, "Grobnik u Željezno doba", VAMZ XXXVII (2004),Zagreb, 47-117

BLUMENTHAL (Albrecht von), 1931, Die iguvinischen Tafein,Stuttgart,Kohlhammer

BOJANOVSKI (Ivo), 1974,DoiabelinsistemcestaurimskojprovincijiDatmaciji,DjetaANUBiH XLVII. CBI 2,Sarajevo

249


BOJANOVSKI (Ivo), 1988, Bosna i Hercegovinau antičko doba, Đjela ANUBiHLXVI, CBI 6,Sarajevo

BOTTINI (Angelo), 1987, "Ambre e protome umana dal Melfese", Bollettinod'arte

41, Roma, 1-16BOŽIČ (Dragan), 1987, "Zapadna grupa. Izvoriza istoriju Tauriska", PJZV,Sarajevo,

855-897

BOŽIČ (Dragan), 1999,"DieErfbrschungder Latenezeit in Slowenien sekJahr1964",4V50,Ljubljana, 189-213

BOŽIČ(Dragan), 1999a,"KakoMetulumse Avgustubranl",ZakiaditisoČletij. Zgodovina

SlovenijcodneandertalcevdoSlovanov, Ljubljana,Mondrijan,181-183

Ž Č Z kl di Z d i

Bibtiografija

BUCHWALD (Wolfgang), HOHLWEG (Armin),PRINZ (Otto), 1991,DictionnairedesauteursGrecsetLatinsdež'Antiquiteet duMoyenage, (prev.J.-L.Berger, J .Billen),Brepols, s. 1.

BUDAK (Neven), 1999, "Etnićnost i povtjest", Etničnost ipovijest, (ur. E.Heršak),Zagreb, Institut zamigracijei narodnosti, NakladaJesenski i Turk, Hrvatskosociološko druŠtvo, 11-24, 181-182

BUDIMIR (Milan), FLAŠAR (Mjron), 1986, PregledrimskeknjiŽevnosti, Beograd,Naućna knjiga

BULIĆ(Frane), 1900, "Ritrovamenti antichi aBoboviščedell'Isola Brazza", BASĐ 23,Split,23-30

CARCOPINO (Jerome), 1990fi ,/ « Cčsar,PUF, Paris



BOŽIČ (Dragan), 1999b, "Imenovali so se poKolpi", Zakladitisočtetij. ZgodovinaSlovenijeodneandertalcevdoSiovanov,Ljubljana,Mondrijan,174-176BRUNŠMID (Josip), 1897,"Nekolikonašašćanovacanaskupu u Hrvarskoj iSlavoniji.

Našašće italskih i afrikanskih novaca u Maztnu", VHAD ri. s- 2, 1896-97,Zagreb, 42-81

BRUNŠMID (Josip), 1897a, "Grobovi halŠtatskog doba u Vrepcu kod Gospića",VHAD n. s. 2, 1896-1897,Zagreb,163-164

BRUNŠMID (Josip), 1898, "ArheološkebiljeskeizDalmacije i Panonije II.,Dalmatža",VHAD n.s. 3, Zagreb,149-190

BRUNŠMID (Josip), 1900,"Nekoliko našašćanovacanaskupuuHrvatskoj i Slavoniji.Našašće italskih i afrikanskih novaca u Mazinu",VHAD n. s. 4, 1899-1900,Zagreb, 81-86 Knjižmca B. Adžtje

BRUNŠMID (Josip), 1901,"Arheološkebilješke izDalmacijei PanonijeIV.Dalmatia",VHAD n.s. 5, Zagreb,87-120

BRUNŠMID (Josip),1901a,"Predmeti haištatskogadobaizgrobovauVranićagromi-li uŠirokoj K uir, VHAD n.s. 5, Zagreb,63-72

BRUNŠMID (Josip), 1901b, "Groblje bronzanoga doba naKlaćenici kodJablanca(kotarSenj).Povjestmjesta Jablanca",VHADn.s. 5, Zagreb,53-62

BRUNŠMID (Josip), 1902, "Nekolikonašašćanovaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji.Našašćeitalskih i afrikanskih novaca uMazinu",VHADn.s. 6, Zagreb,167-170

BRUNŠMID (Jostp), 1905,"NekolikonašašćanovacanaskupuuHrvatskoj iSfavoniji.Našašćeitaiskih i afrikanskih novaca u Mazinu(kotarGračac)", VHAD n. s.8>Zagreb,176-182

BRUNŠMID (Josip), 1907, "Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja uZagrebu (Nastavak)", VHADn. s. 9, Zagreb,81-184

BUCHSENCHUTZ (Olivier), 1996, "Lćconomie prorohistoriquek la veille de laconqueteromaine",Lavieprfhistorique, Paris, Faron, 210-213

250

CELTI 1991, / Celti,Katalogizložbe održane uPallazoGrassi uVeneciji 1991. godine,Milano,Bomptani

CERMANOVIĆ (Aleksandra), 1957, "Grčki tip krivogmačaunašoj zemljt", Vesnik

Vm4,Beograd,74-82CERVA (Massimiliano), 1996, "Roma e"Lasottomissione dellaLiburnia*Mtti emc-

moriedežžaSociettt šstriana dt archeožogia estoriapatriaXCVI (XLIV n. s.), Trieste, 7-18

CETINIĆ (Željka), 1989, "GrobišČe / Grobnik.Željeznodobnai anttcka nekropola",/ Ljubljana SO

CETINIĆ (Željka), 1996, "Rezultati novijih arheoloških istraživanja Grobišća",GrobniČki zbornik4, Rijeka, 188-204

CHAMPION (Timothy C), 1985, "Writtensourcesand thestudyof European IronAge", SettlementandSociety,AspcctsofWestEuropeanprehistoryinthefirstmiiniumB. C, (eds. T. C.Champion, J . V. S. Megaw), Leicester University Press,9-22

CHEVALIER Qean), GHEERBRANT (Alain), 1994,,RjeČniksimboža. Mitovi, sni,običaji, geste,obtici, likovi,boje,brojevi4,Zagreb, Mladost

CHIECO BIANCHI (Anna Maria),CALZAVARA (Loredana), DE MIN (Maurizia), TOMBOLAN I (Michele), 1976, Propostaperunatipologiadellefibuiedi Este,

Firenze,Leo S. OlschktCICHORIUS(Conrad),1901, "CremutiusCordus",RE4(Claudius mons-Demodorus),

Stuttgart, 1703-1704

COARELLI (Filippo), 19922

, // ForoRomano, Roma, QuasarCONS (Henri), 1882,LaprovinceromainedeDaimatie, Paris, ErnestThorin

COPPOLA (Alessandra), 1999, "Ottaviano e la Dalmazia:imitatioAiexandrž, aemula-tioCaesaris", LaDaimaziael'aitrasponda. Probiemi di archaiologhiaadriati(Civitta Venezianastudi50, ur.L. Braccesi, S. Graciotti), Firenze 1999,195-211

251

Povijess japoda. ftistup

ČAČE (Slobodan), 1979, "Prilozi prouĆavanju političkog uredenjanarodasjeveroza-padnogHfelka RFFZd18(8), Zadar,43-125

ČAČE (Slobodan), 1982, "Liburnskezajednice i njihovi terttoriji", Dometi 15 (4),Rijeka, 41-52

ČAČE (Slobodan), 1985, Liburnijaod4. do 1.stoljecap. n. e., doktorskadtsertacija,Zadar

ČAČE (Slobodan), 1988, "Položaj rijekeTelavija ipitanjeJapodskog primorja",RFFZd27(14) 1987/88,Zadar. 65-92

ČAČE (Slobodan), 1991, "Rim, Liburnija i istočni Jadranu 2. st. pr. n. e", Diadora- 13, Zadar,55-76

ČAČE (Slobodan), 1993. 'Prilozi povijesti Liburnije u Lstoljeću prijeKrisra", Radovi

Z d ij ti Z d

Bibtiograjija

ČOVIĆ (Borivoj), 1991, "Die Bronzezeit im "illvrischen" Raum und das Problem deretnischen ZuschreibungarchaologischerFunde", lliro-trački simpozijum, 57-71

ČREMOŠNIK (Irma), 1957, "Rimski spomenici iz okoline Bihaća", GZM XII,Sarajevo, 127-141

ČREMOŠNIK (Irma), 1959, "Spomenik sa japodskim konjanicima iz Založja kodBihaća", GZMXIV, Sarajevo,103-111

ČUČKOVIĆ (Lazo), 2004, "Kolapijani",Ratnicinarazmeđu istoka i zapada. Stariježeijezno dobau kontinentalnoj Hrvatskoj, (ur. Dubravka Balen-Letunić),Arheološki muzeju Zagrebu, Zagreb,174-209

ĆIRKOVIĆ (Sima,M.), 1995, "Srednjevjekovno razdobljeutzv,etnogenezibalkanskihnaroda", EtnogenezaHrvata(ur. N. budak), Nakladni ZavodMattce Hrvatske,

f k lt t č š



ZavodazapovijesneznanostiHAZU uZadru35, Zadar, 1-35ČAČE (Slobodan), 1995, "DalmattcaStrabontarta(Strabon, Geogr. 7, 5, 5)", Diadora

16-171994.-1995.,Zadar,101-129ČAČE (Slobodan), 1995a,CivitatesDalmatiaeu "Kozmografiji"AnonimaRavenjanina,

Zadar,Arheološki Muzej Zadar, Katalozi i monografije 3ČOVIĆ (Borivoj), 1956, "IlirskagradinauČarakovu", GZMX\ n.s., Sarajevo,187-204

ČOVIĆ (Borivoj), 1962, "GradinskonaseljenaKekića glavici", GZMXVII n. s.,Sarajevo,4l-6l

ČOVJĆ (Borivoj), 1967, "O izvorima za povijest Autarijata", GodiSnjak ANUBiH V,

ČOVIĆ (Borivoj), 1971, "Dva specifična tipazapadnobalkanskeLučnefibulc", GZM26,Sarajevo, 313-326

ČOVIĆ (Borivoj), 1975, "Pod bei Bugojno,etne befestigteSiedlung der Bronze-undEisenzeit in Zentralbosnien", Medunarodni kolokvij. Utvrdena ilirska nase-

Ija, Mostar, 24-26. oktobra 1974,Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6,Sarajevo,121-129

ČOVIĆ (Borivoj),1975a, "DieBefestigungenundbefestigeSiedlungen der GlasinacerGebettes", Medunarodni kolokvij. Utvrdenaitirskanaselja,Mostar,24-26. okto-bra1974, CBl,Posebna izdanjaANUBiH XXIV, CBI 6, Sarajevo, 93-100

ČOVIĆ (Borivoj), 1976,OdButmiradoIlira, Sarajevo,Veselin MasleiaĆOVIĆ (Borivoj), 1983, "Regionalnegruperanog bronzanog doba",PJZIV, Sarajevo,

114-190

ČOVIĆ (Borivoj), 1986, "Die Ethnogenese der Illvrier aus der Sicht der Vor- undFriihgeschichce", Ethnogenese europdischer Volker, Gustav Ficher Verlag,Stuttgarc,NewYork, 55-74

ČOVIĆ (Borivoj), 1987, "GrupaDonjaDolina- Sanski Most",PJZV, 232-286

252

Zavodza hrvarsku povijescFilozofskogfakultetaSveučtlišta uZagrebu, Zagreb,28-39

ĆURČIĆ (Vejsil), 1898, "Ravna grobtsta lapoda u Ribiću kod Bihaća", GZM X,Sarajevo, 627-656

ĆURČIĆ (Vejsil), 1900, "EinFlachgraberfeld der Iapoden in Ribić bei Bihać", WMBH7,Wien,3-32

ĆURČIĆ (Vejsil), 1908, "Prehistorička sojenica iz broncanog doba u Ripču, krajBihaćau Bosni",GZMXX, Sarajevo, 149-179

ĆURČIĆ (Vesjil), 1912, "Der prahistorische Pfahlbau der Bronzezeit in Ripač beiBihać in Bosnien", WMBH12, Wien, 3-11

DAGOSTINO (Bruno), SCHNAPP (Alain), 1982, "Les moru entre lobjet et

Fimage", Lamort, lesmorts dansiessocietesanciennes, Cambridge UniversitvPress& Editionsde laMaisondesSciencesdel'Homme, 17-25DEGRASSI (Attilio), 1930, "Ricerche sui limiti della Giapidia",Archeografotricstino,

ser. III, XV (1929-1930),Trieste, 263-299DEGRASSI (Atltlio), 1937, InscriptioncsItatiaeX\ \ \ ,3, RomaDEGRASSl (Anilio), 1954, // Confinenord-orientatedeiV Itatiaromana. Ricerchestori

co-topografiche,Bern, A FranckeDEGRASSI (Attilio), 1962, Scritti van di antichita.Raccotti daamicieaiiievi nei 75

compieannodeitautore,RomaDE JULIIS (Etcore M.), 1988, Gii Iapigi. Storia ecivilta dežta Pugliapreromana,

Milano,Longanesi, Biblioteca di archeologia 8

DE MARINIS(Raffaele), 1977, "The LaTeneCultureof the CisalpineGauls",KeitskeItudije, Brežice, Posavski muzejBrežice, knjiga 4,23-50

DE VIT (Vincenzo), 1859-1867, Totiuslatinitatisonomasticon1-2 , Totiusiatinitatislexicon7-8, Prati,Aldiniani

DEVOTO (Giacomo), 1954, TabulaeIgttvinae, Roma

253


DOBIAS(Josef), 1921, "K Octavianovymvypravam il]yrskymvletech35-33pr. K r",Listyfilologickc4S, Prag,65-75i 213-223

DOMASZEWSKI (Alfred), 1902, "Dic Beneficiarierposten und die romischenStrassennetze",WestdeutscheZeitschriftfurGeschichteundKunstXXI , 158-211

DOMIĆ KUNIĆ (Alka), 2005, "Literarni izvori zailiričke provincije (Dalmaciju iosobito Panoniju) uNaturažis Historia PlinijaStarijeg", VAMZXXXVII , ser.3,Zagreb, 119471

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1951, "Pregled preistoriskih fibula Bosne iHercegovine",GZMV\ , Sarajevo, 283-300

DRECHSLER-BlZlĆ (Ruiica), 1952,"Grobovi uDonjojDolini",GZMVU, Sarajevo,

201-229DRECHSLER ĐIŽIĆ (R ži ) 1956 "G di Li i V j t đ j i jih

Bibiiografija

DRESCHSLER-BlZlĆ (Ružica), 1975, "PodruČjeLikeod ranogbrončanogdoba dodolaska Rimljana",Arheoložkaproblematika Like,Znanstveniskup,Otočac, 22.-24. IX. 1974., Split, IzdanjaHAD-a1,19-37

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1975a, "Istraiivanjetumula ranogbrončanogdoba uLickom Osiku", VAMZsct.3, IX, Zagreb, 1-22

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1975b, "Caracteristiquesdesagglomćrations fortifićesdans la rćgion centraledes lapodes",Medunarodni kožokvij. Utvrđena ilirsianaseljat Mostar, 24-26. oktobra1974,Posebna izdanjaANUBiH XXIV, CBI 6,Sarajevo, 71-79

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1975c,"IstraživanjajapodskihnaseljauProzorukodOtočca", VAMZsct.3-, IX, Zagreb,167-168

DRECHSLER BIŽIĆ (R ži ) 1979 "Sahranjivanje centralnoj japodskojt it i



DRECHSLER-ĐIŽIĆ (Ružica), 1956, "GradineuLici.Vojnautvrđenja i njihov zna-Čaj", Vesnik Vm,3, Beograd, 36-51

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1958, "Naselje i grobovi preistorijskih JapodauVrepcu", VAMZscz.3-, I, Zagreb,35-60

DRECHSLER-BIŽIĆ (RuŽica), 1959, "IstraŽtvanja nekropole praistoriskihJapodauKompolju,ARR \ , Zagreb 1959,245-280

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1961, "Rezulcati istraiivanja japodskenekropole uKompolju1955-1956.godine", VAMZsct.3., II, Zagreb,67-114

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1962, "Japodskcdvodelne fibule ttpaProzor", ARRII, Zagreb,295-312

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1966, "Les tombesdes lapodes.prehistoriquesaKompolje", Inventaria archaeologica. Corpus des ensembiesarchčologiquesn,

Jugosiavija, 9 (y 79 - y88) 10 feuilles, BeogradDRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1968, "Japodske kapei oglavlja", VAMZsct.3. B l

Zagreb, 29-51DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1970, "Zaštitna iskopavanjapećine Golubinjačakod

Kosinja", VAMZsct,3-, IV,Zagreb,111-117DRECHSLER-BlZlĆ (Ruiica), 1970a,"Lacenski grobiz TroŠmarije',Adriaticaprae-

historicaetantiqua.Zbornikradovaposvečen GrgiNovaku, Zagreb,243-250DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1970b, "Cerovačkadonja spilja. Iskopavanja 1967.

godine", VAMZstt. 3., IV,Zagreb, 93-110DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1971, "Bezdanjača presdc Vrhovina necropole de

I Age du Bronze",ActesduVHIeCongresInternationaidesSciencesPrehistoriqueset Protohistoriques, Epoaueprihistoriqueet protohistoriqueen Vougoslavie-Rechercheset rčsultats, Beograd,90-92

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1973, "Nekropola prahistorijskihJapodauProzorukod Otočca", VAMZstt. 3.,VI-VIl (1972-1973),Zagrcb, 1-54

254

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1979, "Sahranjivanjenacentralnoj japodskojteritori- jt", SahranjivanjekodIlira. Zbornik radovaprikazanihnanaučnom skupu Srpske

AkademijeNauka i Umjetnosti i BaikanoiožkoginstitutaSANU,Ziatibor 10-12,rnaj 1976., (ur.M.GaraSanin), Beograd,SANU-Balkanoloski tnstitut, 277-283

DRECHSLER-BIŽIĆ(Ružica), l980,"NekropolabrončanogdobaupećiniBezdanjačikodVrhovina", VAMZscr. 3,XII-XIII (1979-80),Zagreb,27-78

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1983,"SrednjebrončanodobauLici i Bosni", PJZ\V,ed.A. Benac,Sarajevo, 242-270

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1983a, "Japodskakukurnagrupa", PJZ IV, ed, A.Benac,Sarajevo, 374-389

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1983b,"Japodi",Keitoi. Kelti innjihovi sodobniki na

ozemljuJugoslavije,57-59DRECSHLER-BIŽIĆ (Ružica), 1986, "Naseobinski objekti na nekimgradinamau

Lici", VAMZscc. 3,XIX, Zagreb,107-127DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1987, "Japodska grupa",PJZV,Sarajevo, 391-441

DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1988, "Dvazanimljivanalaza izjapodske nekropole uProzoru", VAMZsct.3-,XXI , Zagreb, 17-33

DULAR (Janez), 1985,ArheoioskatopografijaSiovenije. TopografikopodroČjeXI (Beia

Krajina), Ljubljana, Slovenska AkademijaZnanosti in UmetnostiĐAKOVIĆ (Branko), 1991, "Prilozi u grob kaosimboli ideniteta",Simboli identiteta

(studije,eseji,građa), ur.DunjaRihtmanAugušctn, Zagreb 1991,205-212ERIM (KenanT),2000,Aphrodisias.A GuidetotheSiteand itsMuseum,NETTuristik

YayinlarA. Istanbul, Izmir, Antalva,NevsehirFAMERIE (Ettenne), 1998, Lelatinet iegrecd'Appien; Contribution aVčtude dulexiqued'unhistoriengrecdeRome, Geneve,Ecolepratiquedcs Hautes EtudesIVeSection,Scienceshiscoriques ec philologiques I II, Hautesetudesdu mondegrćco-romain 24, LibrairieDroz

255

Povijest Japoda. Ihistup

FIALA (Franjo), 1896, "Nekropolaravnih grobova kod SanskogMosta",GZMV\\\,Sarajevo, 219-270

FIALA (Franjo), 1899>"Das Flachgraberfeld und die prahistortscfie Ansiedlung inSanski Most", WMBH6, Sarajevo, 62-128

FLUSS(Max)> 1932, "Metulum",RE15/30, (Met-Molarislapis),Stuttgart, 1503-1506

FLUSS (Max), 1933, "Moneđum", RE16/31,(Molatzes-Myssi), Stuttgart,119-120

FLUSS (Max), 1934>"Tedanius", RE5/ \0, (Taurisđ-Triapsis), Stuccgarr, 105-106

FLUSS (Max), 1934a,'Telavius">fl£5/10, (Taurisđ-Hiapsis),Stuctgart,196FLUSS (Max), 1934b,"Terponos",RE5I10(Taurisci-Tfiapsis), Stuttgart,789FOGOLARi (Giulia), FREY (Otto Herman), 1965, "Considerazioni tipologiche e

chronologichesulII eil III periodoattestino" Studietruschi XXXIII (serieII)

Bibliografija

GABROVEC (Stane), 1987b,"Notranjskagrupa",PJZV,151-177

GABROVEC (Stane), MIHOVILIĆ (Kristina), 1987, "Istarska grupa", PJZV,Sarajevo, 293-338

GARAŠANIN (Milutin), 1966, "Ka konfrontaciji pisanih i arheoloških izvora oKeltimaunašojzemljt",Materijali IIL Simpozijumpraistortjskeisrednjevekovne

sekcijeArheoiolkogdrultvaJugoslavije.Novi Sad1965, Beograd, 17-26GARAŠANIN (Milucin), 1988, "Nastanak iporekloliira", Iliri iA lbanci. Serijaprcda-

vanjaodržanih od21. majado4.juna1986.godtne,(ur.M. GaraŠanin), SANUNaučni skupoviXXXIX , Odelenje istorijskihnauka10, Beograd, 9-144

GARAŠANIN (Milutin), 1991, "Problemes deTethnogenesedespeuplespalćobalka-niques. Regionscentraleset occidentalesde laPćninsule":Hiro-tračkisimpozi-

jum 932



chronologiche sul II e il III periodoattestino,Studietruschi,XXXIII (serieII),Ftrenze,237-293

FORENBAHER (StaSo), 1985, "Vaganačka pećina", OA 10, Zagreb, 1-21FORENBAHER (StaŠo), 1987, "Vlaška peć kodSenja",OA 11-12,Zagreb,83-97FORENBAHER (Scašo),1991, "Arhcološko rekognosdranjepećinau 1990. godini",

Obavijcstil (XXIII), Zagreb,35-38FOUACHE (Eric),2002,"Dynamiques et ćvolutionsdes littorauxcroatesetalbanais

depuisla.fin de1antiquite",PosntsdcvuesuriesBaikansdeVAntiquiteanosjours(ed. J.-L. Lambolev), Les Cahicrs du CHRIPA 5, Universitć Pierre MendesFrance,Grenoble,9-34

FRANKFURTER (S), 1884, "Epigraphischer Bericht aus Oesterreich", AcMVlll,

Wien 1884, 104-179), •t

FRAS (Franz de Paula Iulius Fras), 1835> Vožistandige Topographiedcr Karlstad-

ter Miiitargrenze. Mit hesondererRucksichtaufdieBeschreibungder Schžosser,RuinenInscriptionenundanderndergležehen UeberbŽeibseln vonAntiquitaten.EinVersuchvonFranzJuliusFras.,Agram,Gedruckt bei FranzSuppan

FRAS (Franz de Paula lulius Fras), 1988, Cjeiovitatopografijakarlovačke vojnekrajine,

(DEROSSl, Zlata),Gosptć, Ličke župe

FULFORD (Michael), 1985. "Roman Material in Barbarian Sociery", SettlementandSocietj.AspectsofWestEuropeanPrehistoryin thcFirst MiiicniumB. C, (eds.T.C CHAMPION, J .V. S.MEGAW, 91-107

GABROVEC (Stane), 1966"Srednjelatenskoobdobje v Sloveniji",AV 17, Ljubljana,169-211

GABROVEC (Stane)>1983, "Stanjearheoloških raziskovanj mlajše železne dobjev Jugoslaviji",Keltoi. Keiti innjihovi sodobniki naozemijuJugosiavije, Ljubljana,Narodni muzej, 18-25

GABROVEC (Stane), 1987, "Dolenjskagrupa™,PJZV, Sarajevo, 29-119

GABROVEC (Stane),1987a, "Svetolucijskagrupa",PJZV,Sarajevo, 120-150

256

jum, 9-32GARDTHAUSEN (V.), \ m,Augustusundseinezeit, I-II,Leipzig,TeubnerGEBHARD (Rupert), 1991, DteFibeinaus demOppidumvonManching, Stuttgart,

FtanzSteinerVerlagGELZER (Matthias), 1928, "Die LexVatiniade imperioCaesaris",Hermes63,Berlin,

113-137

GENTILLE (Attilio), 1902, "Del poema di Osciosujlaguerraistriana", Archeografo Tricstino24 (Supplemenco), Trieste,79-90

GEOGRAFIJA SRHRVATSKE. GORSKA HRVATSKA, (Knjiga 4), 1975, Zagreb,Skolska knjiga

GEOGRAFIJA SRHRVATSKE. SJEV ERNO HRVATSKO PRIMORJE, (Knjiga 5),

1975, Zagreb,ŠkolskaknjigaGLAVIČIĆ (Miroslav), 1993, "Žeijeznodobna i antička naselja podno Velebita",

RFFZd3\ (18). 1991-1992,Zadar, 97-119GLAVIČIĆ (Miroslav), 1994, "Pregledprapovijesnihnalazišca naprimorskomobronku

Velebica",Pakleničkt zbornik 1.Simpozijpovodom45-godilnjiceNP 'Paklemca0

Starigrad-Paklenica19.-22. 10.1994.,215-222

GLAVIĆIĆ (Mtroslav), 1994a, "ZnačenjeSenijetijekomantike",Senjski zbomik 21,Senj,41-58.

GLOGOVIĆ (Dunja), 1989,Priiozipoznavanjuzeijeznogdobanasjevernom Jadranu.Hrvatskoprtmorjei Kvarnerski otoci, JAZU, Razrcd zadruštvene znanosti,Zavodza arheologiju, Monografije1 (ur. DujeRendić-Miočević),Zagreb, 126

GĆMEZ ESPELOSlN (F.Javier), 1993, "Laimagendel barbaroenApiano.Laadap-tilitidad de un modelo retorico", HABIS(FiiologtaCiasica, HistoriaAntiqua,Arqueoiogia Ciassica), 24, Sevilla, 105-124

GRABL (Herbert), 2001, "Salassi",DerNeuePauly. Enzjklopadkder Antike10 (Pol-Sal), Stuttgart-Weimar,J . B.Mctzler,1245-1246

257

Povijest Japoda. I*rtstup

GRASSI (Maria Teresa), 1995, La romanizzazionedegli Insubri. Ceki eRomani

in Transpadanaattraverso ladocumentazionestoricaearcheologica, Milano,Edizioni ET

GRECO PONTRANDOLFO (Angeia), 1977, "Suakunetombepestane:proposta diiB Jgj^ 89/1, Roma> 31-98

GUŠTIN (Mitja), 1974, "Mahaire. Doprinos k povezavam Picena> Slovenije inSrednjegaPodonavjav7.stol. pr.n.h", SitulalosephoKastelicsexagenariodica-ta14/15,Ljubljana>77-94

GUŠTIN (Mitja), 1975, "Kronologijanotranjskeskupine",AV24 (1973),Ljubljana,461-492

GUŠTIN (Mitja), KNIFIC (Timotej), 1975, "HalštatskeinantičnenajdbeizJavora",

AV24 (1973)>Ljubljana 831-842

Bibliografija

HONIGMANN (E) iALY <W), 1931, "Strabon", RE7, (Stoa-Symposion),Stuttgart,76-155

HORVAT (August), 1965, MelioracijedegradiranihSumskihtcrenaI (KrS), Šumarskifakultet Sveučilištau Zagrebu,Zavodzanjegovanješuma 1899/1,Zagreb

HORVAT (Jana),2002, "TheHoardof Roman RepublicanWeaponsfromGradnearŠmihcl",AV53, Ljubljana, 117-192

HOTI (Marina), 1992, "Sisakuantičkim izvorima",OA 16, Zagreb,133-163Iliriu antičko doba,1967,SimpoztjumoIlirimau antičkodobaodrian10.do12.maja1966.

godine,PosebnaizdanjaANUBiH V,CBl2, (ur. A BENAC), Sarajevo1967

Iliro-traČki simpozijum, 1991,1Iliro-trački simpozijum.Paleobalkanskaplcmenaizmeđu Jadranskogi CrnogmoraodeneolitikadohelenistiČkog doba, Posebnatzdanj

ANUBiH XCIV CBI14Balkanoloski institutSANU posebnaizdanja44 (ur



AV24 (1973)>Ljubljana,831-842GUŠTIN (Mitja), 1979,Notranjska. Kzačetkom zeleznedobjenasevernem Jadranu,

Ljubljana, Narodni Muzej, Kataiogi inmonografije17

HALSTEAD (Paul),1987, "Traditional and Ancient RuralEconomyinMediterraneanEurope:Pluscachange?" JHSCVII, London,77-87

HARKE (Heinrich), 1991,"All Quieton theWesternFront?Paradigms,Methods andApproachesinWestGermanArchaeolog/^^rcAiifo/tJ V / TheoryinEurope:theLastThreeDecades,London, Rouđedge,187-222

HAVET (Louis), 1913, "Pseudo-Tibulle (Paneg.) 3,7,116",REA 15>Bordeaux,267HERŠAK (Emil), 1998, Leksikonmigracijskogi etnsčkog nazivlja, Zagreb, Institutza

migracijei narodnosti-Skolskaknjiga

HERŠAK (Emii), Lazanin(Sonja), 1998, "Etničnost u povijesti",Migracijsketeme3,14/1998,Zagreb,145-154

HILLER (Gundula), 1991, Zur Japodischen und Liburnischen Eruheisenzeit

Nordwestjugoslawiens. Teil1,doktorskadisertacija,Heidelberg,HOBSBAWM (Eric), 19922,NationsandNationalismSince1780. Programme,Mythf

Reality, Cambridge, CambridgeUniversityPress

HODSON (Frank Roy), 1980, "CulturesasTypes? SomeElements of Classificarion Theory",BulletsnInstituteof Archaeology17,London, 1-10

HOERNES (Moriz), 1888, "DieGraberfelder an der Wallburg von St. Michael beiAdelsberg in Krain",Mittheilungender AnthropologischenGesselschaft inWien18,Wien,217-249

HOFFILLER (Viktor), 1905, "PrethistorijskogrobijeuSmiljaniiktaj Gospića",VHADn.s.VIII, Zagreb,193-203

HOLTEN (Lars), 1997, "Interpretation of Materiai Culture",ActaArchacologica68,Copenhagen,183-188

258

ANUBiH XCIV,CBI14,Balkanoloski institutSANU,posebnaizdanja44, (ur.A. BENAC), Sarajevo-Beograd

IMAMOVIĆ (Enver)>1987,"Osvrtna stočarstvo predanričkog iancičkogdobana područ- jurimskeprovincije Dalmacije",Actahistorica-occonomicaiugoslavica14 (I), 21-44

JELIĆ(Luka), 1898, "Najstarijikartografskispomenikorimskojprovinciji Dalmaciji",GZMX, Sarajevo,227-246i531-560

JELIĆ (Luka), 1900,"DasaltescekartographischeDenkmal iiberđieromischeProvinzDalmatien", WMBH7,m n, 167-214

JONES (Siam), 1998, TheArchaeologyof Ethnicity. Constructingidentitiesin thepastandpresent,London,Routledge

JOSIFOVIĆ (Stevan), 1956, "Oktavijanovo ratovanjeu Iliriku",Živa antikaVI/ 1,138-165

JOVANOVIĆ (Aleksandar),1985, "Mogućnost korišćenjaprincipaelemencarnesime-trijepriinterpretaciji Apolonovogkultaizpredrimskogperiodananašoj cerito-riji", GlasnikSrpskogarheološkogdrustva 2, Beograd,48-54

JOVANOVIĆ (Aleksandar), 1989, "Prilogproučavanju pojasnlh pločica sa ilirskogprostora",GodisnjakANUBiH XXVII , CBI25, Sarajevo, 115-133

JOVANOVIĆ (Borislav), 1979, "The formation pf the Scordisci on thebasisof arc-haeologica!and hiscorical sources",Lesmouvements celtiauesdu Veau lerstecleavantnotreire, ActesduXXVIIIeColloqueorganiseal'occasiondu IXeCongInternationaldesSciencesPrčhistoriques ctProtohistoriques.Nice, ie19scptcmb

1976, (ur. P.-M. Duval,V. Kruta),179-187

JOVANOVIĆ (Borhlav), 1987, "Istočnagrupa. Izvori za istoriju Skordiska", PJZV,Sarajevo, 815-854

KATIČIĆ (Radoslav), 1964, "Suvremenaistraživanja o jeziku scarosjedilacailirskihprovincija", Razgraničenje, 9-58

KATIČIĆ (Radoslav), 1964a, "Myriipropriedicti'\ ŽA XIII-XIV, Skoplje,87-97

259


KATiČrĆ (Radoslav), 1965,"Zur Frage dcrkeltischenundpannonischen Namengebietenimromischen Dalmatien",Godisnjak ANUBiH III, CBI 1, Sarajevo,53-76

KATIĆIĆ (Radoslav), 1966, "Keltska osobna imena u antičkoj Sloveniji", AV 17,Ljubljana,145-168

KATIČIĆ (Radoslav), 1976, "Illvco-apenninica", Jadranska obala u protohistoriji,

Kultumi ietničkiprobtcmi, Simpozij odrian uDubrovnikuod 19.do 23. 1972.,(ur, M. Suić), Zagreb, 177-183

KATIČIĆ (Radoslav), 1976a,AncientLanguagesof theBaikans, The Haguc, Paris,Mouton

KATIČIĆ (Radoslav), 1995.lllyricumMythologicum,Zagreb, Antibarbarus (BibliotekaHistoria)

KATIĆ (Miroslav) 1999 "Uvoduproučavanje keramičkih radionicaFarosa" OA 23

Bibliografija

KOZLIĆIĆ (Midhat), 1990, Historijskageografija istočnog Jadranaustaromvijeku,Split, Književnikrug

KRAHE (Hans), 1955,Diespracheder Iiiyrier I,Wiesbaden, Otto HarrasovvttzKREKOVIČ (Eduard), 2000,"Etnickainterpretaciavarcheolćgii",ucd. E . Krekovič,

Etnosamateriđina kuitura, Bratislava, Stimul (FiFUK), 12-19KRlZMAN (Mate), 1979, Antička svjedočanstva oIstri (Izbor izdjeia), Pula-Rijeka,

Čakavski sabor, OtokarKeršovani, Istarskanaklada, Edit

KROMAYER (joscf),1898, "Kleine Forschungen ziir Gcschichte des zweiten Triumvirats.DieIllvrischen Feldziige Octavians 35 und34/33v. Chr.", Hermes33,Berlin, 1-13

KRUTA (Vcnceslas), 1980, "Les Boi'ens de Cispadane. Essat de palćoethnographie

ccltique" EtudesceltiquesXVII Paris 732



KATIĆ (Miroslav), 1999, Uvoduproučavanje keramičkih radionica Farosa, OA 23-24 (1999-2000), 49-55

KELTOL Ketti innjihovisodobniki naozemijuJugosiavije, 1983, Ljubijana, Narodnimuzej

KEUNE 0, 1918, "lapodes", REsuppicmentband3,Sruttgart, 1191-1192

KIEPERT, (Heinrich), s. a.Formaeorbisantiaui.36Kartenmitkritischentext undquclicn-angabc,KarteXVII, liiyricumetThracia,Berlin, DietrichReimer (Ernst Vohsen)

KLEMENC (Josip), 1935, "Ostava uLičkomRibniku", VHAD 16, Zagreb,83-125KLEMENC (Josip), 1937, "Nalazi novaca u Jugoslaviji 1910-1936",NumismatikaII-

IV (1934-1936),Zagreb,124-133KOLAK (Tatjana), 2001, Arheoioška topografijaLikeodprapovijesti dosrednjegvijcka,

magistarski rad, Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet Sveučililtau ZagrebuKORUNIĆ (Pctar), 2002, "Nacija i nacionalni idenritet: uz porijeklo i integraciju hr-

vatskc nacije",Historijski zbornik LV,Zagreb,65-112KOSSACK (Georg), 1957, "Zur Chronologie der alteren Hallstattzeit (Ha C)",

Germania35,Berlin,207-223KOŠČEVIĆ (Remza), 1980,Antičkefibule spodručja Siska, Zagreb,Odjel za arhcolo-

gtju Centra za povijesne znanosti u ZagrebuKOVAČEVIĆ (Konstantin),MIRKOVIĆ (Petar), 1893, "DieAusgrabungen auf dem

Jezerinafeldeunterhalb Pritoka betBihać", WMBH 1,Sarajevo, 188-194KOZLIČIĆ (Midhat), 1980, "Ptolemejevo videnje tstočne obale Jadrana", VAHD

UOOV.Splrt,103-188 \ J V KRP A< *J JQI

KOZLIČIĆ (Midhat), 1982, "Ušće rijeke TedanijaPtoL II 16,2", Senjski zbomik 9,(1981-1982),Senj, 15-31

KOZLIČIĆ (Midhat), 1983, "O problcmu jap odske prisutnosti u primorju istoĆnog]zdrana',Arbcoios"kaprobtematikazapadneBosnc.Zbornikknjiga1, (1982/1983),Sarajevo,Arheološko drultvo Bosne i Hercegovine,109-118

260

ccltique ,EtudesceltiquesXVII, Paris, 7-32KRUTA (Venceslas), 1981, "Les Senons de IAdriatique d'aprčs l'archeologie

(prolćgomenes)",EtudescettiquesXVUl, Paris, 7-38KRUTA (Venceslas), 1983,"LTtalieer l'EuropeintćrieureduVesiecleau debut du Ile

siecleav. n.e ",Savaria16(1982),Szombathelv, 203-221KRUTA (Venceslas), 1984, "Quali Celti", 2°Convegnoarchcologtcoregionaie,Atti, 13-

15aprile 1984, Como, 323-330 l : pb

KRUTA (Venceslas), 1993,"Cittaeterritoriopresso iCeki: ilcaso tnsubre, NotiziedalChiostrodetMonasteroMaggiore. Rassegnadi Studidei Civicomuscoarcheoi

edel CivicogabinettonumismaticodiMiiano(RASMI), Milano,47-54

KRUTA (Venceslas), 1993*a,LcsCeltes,Quesais-je?Presses universitairesde France

KRUTA (Venceslas), 2000, "Les Celtes et rAdriatique", EstrattodaAnemos/ 2,Attidelž'Incontro di StudioLAdriatico, i Greci eVEuropa, Venezia-Adria,22-23 fi-bbraio2000(acuradi L. Braccesi, L.Malnati, F.Raviota),45-52

KRUTA (Venceslas), 2001,AuxracincsdeVEurope. LemondedesCettes, Paris, KronosB. V. Editions

KRUTA - POPPI (Luana), 1995, "II torquesin Cisalpina: tradizioni tndigenee ap-porto celtico",L'Europeceitiquedu VeauIllesiecteavantJ.-C Contacts,echages etmouvementsdepopuiations., Actes dudeuxiemesvmposium internationald'HautviHicrs,8-10 octobre 1992, MemoireNo 9 de lasocićte archeoiogiquechampcnoise, ed. CHARPY (J«n-Jacques), Paris 1995, Kronos,293-308

KUKOČ (Sineva), 1996, "Solarni aspekri MeduzeGorgone u helenizmu", RFFZd35(1995/96),Zadar, 1-20

KUKOĆ (Sineva), 1998, "Konttnuitetsolarnesimbolike kod Japoda", RFFZd,36(1977),Zadar, 9-21

KUKOČ (Sineva), 1998a,"Grčki simboli u ilirskom svijetu", OA 22, Zagreb, 7-26

261


KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (Ivan), 1873, "Panonija rimska", Rad JAZU XXIII,Zagreb,86-157

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (Ivan), 1873a,PutneuspomeneizHrvatske, Dalmacije,

Arbanijet Krfailtalije", ZagrebKUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1984, Anttčka povijestDaimacijeudjelu"DeRegno

Dalmatiaect Croatiae" IvanaLučića Trogiranina. Anticki izvori, magistarskirad, Zagreb

KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1988, Antička povtjestudjeluDeRegnoDalmatiaeetCroatiaeIvanaLuČičaTrogiranina. PrikazonajstarijimvlastimanadJadranom,doktorskadisertacija,Zagreb

KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1988a,"O prvim prijevodimaApijanovih ilirskih ra-

tovakodnas" Znanstveniskup 'Antičkt temelji naŠesuvremenosti" Pula 12-17.Č

Bibtiografija

LOMBARDO (Mario), 1998, "Iapyges, Iap gia", Der NeuePauly. Enzykžopadie derAntike5(Gru-Iug),Stuttgart-Weimar, J . B.Metzler,862-864

LO SCHIAVO (Fulvia), 1970, "II gruppo liburnico-iapodico. Per una definizioneneirambito dellaprotostoriabalcanica",Atti deilaAccademiaNazionaiedeiLincei, Memorieclassedi Scienzemorali storicheefilologtchc, ser. 8, vol. 14,Roma,363-523

LOŽAR (Rajko), 1934, "Prezgodovina Slovenije, posebej Kranjske, v Luči zbirkeMecklenburg",GiasnikMuzejskegadruštva zaSiovenijoXV, Ljubljana5 5-91

LUČIĆ (Ivan),1986, OkraijevstvuDatmacijeiHrvatske, (priredila iprevelaB. Kuntić-Makvić), Zagreb,LatinaetGraeca

LJUBIĆ (Šime), 1881, "Predhistorickestarineu Prozoru i u Brlogu", VHAD III,

Zagreb 11-14



tova kod nas, Znanstveni skup Antičkt temelji naŠesu e eos Pula 1217.X. 1986(Referati ČlanovaHrvatskogdrustvaklasićnih filologa), Zagreb, LatinaetGraeca,67-77

KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1996, "O povijestiuporabeilirskognazivlja",SpomenicaLjubeBobana,Zagreb, 133-143

KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1997, "DebelioHistrico", Arheoioška istrazivanjauIstri,Znanstveni skup,Poreč26,-28.listopada1994., IzdanjaHAD-a 18,169-175

KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1997, "Grčka i rimskastarina", Hrvatska i Europa.Kultura, znanost i umjetnost. Svezak L Srednji vijek (VII-XII. stotjeće). Ranodobahrvatskekuiture, (ur. I.Supičić),Zagreb,AGM, 73-90

KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1999, "Populacija i kontinuitet pri smjeni đvilizacija.

Prirrijerisizmakaantike",Etničnost ipovijest(ur. E. Heršak),Zagreb,83-94KURZ (Karel), 1967, "Zur EthnizitatderJapoden",ListyJiioŽogickĆ3, 90/1967,Praha,

259-269

KURZ (Karel), 1974,"Zurneuen DatierungdesMazin-Fundes", Situla14/15OpusculalosephoKastelicsexagenariodicata,Ljubljana,155-161

LEBRETON (Vincent), RENAULT-MISKOVSKY (Josette),SEMAH (Anne-Marie),2004, "La chronologie polIinique de la fin du pliocene, duplćistocene et del'holocene en Europe. Stationsćponymeset historiques ;nouvellesdonnćes ",L'evolutiondelavegetationsdepuisdeuxmillionsdannecs(ur. A.-M. Sćmah, J .Renault-Miskovsky), EditionsArtcom/ Errance, Paris,30-52

Ltka,1975, ArheološkaproblematikaLike, znanstveni skupOtoĆac22-24. IX. 1974-,Split, HAD (ur. Ž.RAPANIĆ)

LOLLINl (DelliaG.)> 1976, "Sintesi dellaciviltaptcenzjadranskaobalauprotohisto-riji, simpozijDubrovnik, 19.-23.X. 1972, (ur. M. Suić),Zagrcb,117-153

LOLLINl (DelliaG.), 1976a,"La civilta picena", Popoltecivižta dcti'Itatiaantica5,Roma,Bibiioteca di storiapatria,109-195

262

Zagreb, 1114LJUBIĆ (Šime), 1882, "Putopisne arkeologičke biljezke od Ogulina d6 Prozora",

VHAD IV,Zagreb, 12-23LJUBIĆ (Šime), 1883, "Izkapanje predhistoričkih starina u Prozoru", VHAD V,

Zagreb,93-94LJUBIĆ (Šime), 1885, "Japudija i predhisroričko odkriće u Prozoru kod Otočca",

VHAD VII, Zagreb, 1-11;39-47LJUBIĆ (Šime), 1886, "Japudija i predhistoričko odkriće u Prozoru", VHAD VIII,

Zagreb,39-50LJUBIĆ (Šime), 1889, PopisArkeologičkoga odjeiaNarodnogzemaljskogmuzeja u

Zagrebu. Uredioprof.ŠimeLjubič.OdsjekI. SvezakI. Egipatskasbirka-predh

storička sbirkasa36tabla, Zagreb, Tiskarski i litografski zavod C. AlbrechtaLJUBIĆ (Šime), 1889a, "OdlomakpredhistoriČkog groblja uProzoru*, VHAD XI ,

Zagreb, 1-2LJUBIĆ (Šime), 1889b,"Crtice izmoga putovanjapojužnoj strani gornjeKrajine il i

gospićko-otoČkepukovnije", VHADXI , Zagreb,104-109LJUBIĆ (Šime),1892,"RimskinatpisiodkrititeČajem god. 1891. uHrvatskoj", VHAD

XIV, Zagreb, 1-4MACNEILL (John Robjert), 1992, TheMountainsof theMediterraneanWorld, cd.

Cambridge UniversityPress,NewYork,CambridgeMAGNY (Michel), 1995, Unehistoireductimat, desderniersmammouthsausiecledc

t'automobiie,Paris,EdtrionsErrance

MAJNARIĆ-PANDŽIĆ (Nives), 1970,Keltsko-iatenskakutturauSlavoniji iSrijemu,Vinkovci,Gradskimuzej - AaaMusei Cibalensis 2

MAJNARIĆ-PANDŽIĆ (Nives), 1996, "Nekoiikonapomenaouvođenju ranolaten-skog stila usjevernuHrvatsku i Bosnu",ARR 12, Zagreb, 31-53

263

Povijest Japoda. I ristup

MAJNARIĆ-PANDŽIĆ (Nives), 1998, "Brončano i željezno doba", Prapovijest,DIMITRIJEVIĆ(Siojan),TEŽAK-GREGL(Tihomila), MAJNARIĆ-PANDŽIĆ,PovijestumjetnosttuHrvarskoj,knjigaprva, Zagreb, Naprijed, 161-369

MALEVANIJ (A. M.), 1977, "Iiliriskijskie pohody", VDI2, Moskva,129-142MALEZ (Mirko), 1975, "Tragovi paleolitika uLici isusjednimoblastima",Arheoioska

problematiiaLike, ZnanstveniskupOtočac, 22.-24* IX- 1974. (ur. 2. Rapanić),Split, 9-18

MALEZ (Mirko), 1980, "Pećina Beidanjača kodVrhovinai njezinakvartarna fauna",I£4AfZXII-XIII (1979-80),ser. 3, Zagreb, i-26

MALINOVSKI (T), 1983, "Lambrejaunebaltiqueer leproblemede son exportationpendant lespremieres periodesde1'ageduFer",Savaria16,Szombatelv, 113-123

MARGETIĆ (Lujo),1979,"PlinioelecomunitadellaLiburnia",AttiCentrodiRicerchei h R i IX (19781979) 301358

Bibiiograjija

MASON (Philip), 1996, "Iron, Land and Power: The Social Landscape in theSoutheastern Alps in the Late Bronze Age and the Early Iron Age", DieOsthaiistattkuitur. AktendesInternationales Symposiums, Sopron, 10.-14. 1994, (ur. E, Jerem,A. Lippert),Budapest, 273-282

MASON (Philip), 1999, "The Road to the South: the roleof Belakrajtnain thc long-dis-tancc exchangcnctworksbetweenthe Adriatic and the EasternAlpsin theearlylst millennium BC in the light of recentsettlement excavation">Archaeoiogyof theBronzeand IronAge. Experimentai Archaeoiogyr EnvironmentalArchaeoiArchaeologicaž Parks. Proceedingsof theInternationai Archaeoiogicai ConferenSzdzhalombatta, 3-7Octobjer1996, (ur.E. Jercm,1. Poroszlai),Budapest, 143-155

MATEJČIĆ (Radmtla),1974, "Prethistorijska nekropolaMišinac u Kastvu (Pokusnoistraživanje), Liburnijsketeme1, Opatija,53-80

MATIJEVIĆ-SOKOL (Mirjana) 1994 "Povijesnasvjedočanstva oSenju i okolici



MARGETIĆ (Lujo), 1979, PlinioelecomunitadellaLiburnia ,Atti distoriche-RovignoIX (1978-1979), 301-358

MARIĆ (Zdravko), 1963, "Keltski elementi u mladjem željeznom dobu Bosne iHercegovine", GZVXVIII, Sarajevo, 63-83

MARIĆ (Zdravko), 1964, "DonjaDolina', GZMX1X, Sarajevo, 5-82MARIĆ(Zdravko),1964a,"ProblemsjevernoggraničnogpodručjaIlira", RazgraniČenje,

177-213

MARIĆ (Zdravko), 1968, "Japodske nekropole u dolini Une", GZM XXIII,Sarajevo, 5-79

MARIĆ (Zdravko), 1973, "OrnamentiranepojasnepločesagradineuOlanićima kodStoca", GZAf XXVII-XXVI1I (1972-73), Sarajevo5 257-260

MARIĆ (Zdravko), 1975, "Istočna granica Japoda" Arheoiolka probiematika Like.Znanstveniskup, OtoČac22.-24. IX.1974., (ur.Ž. Rapanić), HAD, Split,39-43

MARIĆ (Zdravko), 1976, "Novootkrivena obiogapojasne ploče sa Gradtne uOsanićima kod Stoca",GZMXX\X (1974)> Sarajevo, 35-40

MARIĆ (Zdravko), 1979, "Depo pronađen u ilirskomgraduDaors..(2n st, pr. n. e.)",GZMXXXlll (1978),Sarajevo, 23-113

MARKOVIĆ (Mirko), 1971, "Stočarska kretanjana dinarskim planinama",Zbornikzanarodniživot i običaje Južnih Siavena45>Zagreb,523-549

MARKOVIĆ (Mirko), 1975, "Sezonskastočarska naseljana dinarskimplaninama",Zbornikzanarodni zivoti običaje Južnih Slavena46, Zagreb,253-296

MARKOVIĆ (Mirko), 1980, "Narodni život i običaji sezonskihstočarana Velebitu",

Zbornikzanarodniživot iobičaje juznihSiavena48, Zagreb, 5-141MARKOVIĆ (Mirko), 1985, "Opis Panonije i IHrika u Strabonovoj Geografiji

(Prijevodlib. VII,cap, 5uzkomentar)", Geograjskiglasnik47, Zagreb,153-161MARKOVIĆ (Mirko), 2003, Stočarska kretanjanadinarskimplaninama, Zagreb,

NakladaJesenski i Turk

264

MATIJEVIĆ-SOKOL (Mirjana), 1994, Povijesnasvjedočanstva oSenju i okolici.Antički izvori", Senjskizbornik21,Senj,25-40

MAYER (Antonius), 1940, "De lapodibus, populo Illyrico Celtis commixto",Hoffiiierovzbornik. Naučni radoviposvečeni ViktoruHoffiiieruo60godilnjictnjegovazivota19. veljače 1937. godine,Zagreb,189-199

MAYER (Anton), 1957,DieSprachederaltenIlŽyrier.Bandl;EinleitungWorterbuchderillyrischenSprachreste,Schriften der Balkankomission, Linguistische AbteilungXV,Wien

MAYER (Anton), 1959, Die Spracheder ažten Ižlyrier. BandIr: EtymologischesWorterbuchdes desIlžyrischen Grammatik der ižiyrischen Sprache, Schriften derBalkankommission. Linguistische AbteilungXVI,Wien

MEDINI (Julijan), 1980, "ProvinciaLiburnia",Diadora9, Zadar,363-441MIKIĆ (Živko), 1979, "O antropoloikoj istraženosti ilirskog stanovništva",

SahranjivanjekodIžira. Zbornik radovaprikazanihnanaučnom skupu SrpskeAkademijeNaukai Vmjetnošti i Balkanološkog institutaSANU,Zlatibor10-12.maj 1976., Beograd, SANU-Balkanološki institut,187-204

MILETIĆ (Željko), 1993. "RimskecesteizmeđuJadera,BurnumatSalone*, RFFZd32(1992/93),Zadar, 105-116

MILETIĆ (Željko),2004, "O rimskimcestamanaaserijatskompodručju",Asseria2,Zadar, 7-21

MIRKOVIĆ (Miroslava), 1968, "Die sudillyrischen Stammeim Illvtischen Kriege",ZivaantikaXV \ \ \ l\ , Skoplje, 113-127

MIRNIK (Ivan), 1982, "Skupni nalazi novca iz Hrvatske III. Skupni nalaz afričkogbrončanognovca iaes TU<U izŠtikade", VAMZSZT.3.,XV, Zagreb,149-167

MIRNIK (Ivan).1987, "Circulacionof NorthAfrican etc. Currency in Il!yricum",AV58, Ljubljana,369-392 mi™* .; S71 •

MIRNIK (Ivan),1990. "Rimskinovaciz pećinaHrvatske", K4l, Ljubljana,733-739

265


MIRNIK (Ivan), 1991, "MijatSabljar",Muzeologtja28(1990),Zagreb, 14-17MIRNIK (Ivan),1996,"Arheološkimuzej uZagrebu* Muzeopis1846-1996*ArheoloSki

muzej u Zagrebu , 17-39MIROSAVLJEVIĆ (Vladimir), 1959, "Centraf and Peripheral Finding-Sites of

Material Cultureon the Territorvof the lapodians",AIlll, Beograd,47-53MIROSAVLJEVIĆ (Vladimir), 1974, "Gradine i gradinski sistemi u prethistorijsko i

protohistorijsko doba (I dio)",ARR7, Zagreb,259-297

MOCSY (Andreas), 1962, "Pannonia", RE, Supplementband I X (Acilius-Utis),Stuttgart, 515-775

MOCSY (Andreas), 1971, "Zur fruhesten Besatzungsperiode in Pannonien",AArchHung23,Budapest,41-46

MORELAND Uohn), 2001,ArchaeotogyandText, London,Duckv/orth

Bibliografija

NOVAKOVIĆ (Predrag), 2005a, "The cultural landscapes of hillforts",CartoMarchesetti ei castellieri 1903-2003, (ur. G.Bandelli,E. Montagnari Kokelj),Fonti eStudi per la storiadetlaVeneziaGiulia.vol. IX (2005),Trieste,301-324

OLUJIĆ (Boris), 1999,"Japodtod5.do1.stoiječaprije Krista.Kuiturauprostoruizmeđuiatenskekontinentalneijadranske(sredozemne)civilizactje",doktorska disertac

ja, Odsjek za povijest, Fitozofski fakultetSveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1999OLUJIĆ (Boris), 1999a, "Ethnie, culture, identitć. Problemes de1origine deslapodes

et des Liburniens", L'Iityriemeridionaleet l'Eptredansi'A ntiquiteIII:ActesduIllecolioaueinternationaldeChantilly(16-19Octobre1996). ReunisparPierrCabanes,Paris, De Boccard,57-60

OLUJIĆ (Boris), 1999b,"Japodi i Rim dosredine1.stoljeća prijeKrista", Historijski

zbomikLII/1999,Zagreb, 1-16OLUJIĆ (Boris) 2000 "Japodi Apijanovi plemeniti barbari" OA 2324/19992000



Uo ), 00 , gy , /MORGAN (M. Gwyn), 1971, "Lucius Cotta and Metellus: Roman Campaigns in

Illvriaduring thelatesecond centurv",Athenaeum49, Pavia,271-301MORGAN (M. Gwyn), 1973, "Pliny,N. H.III. 129, The Roman Useof Stadesand

the Elogium of C Sempronius Tuditanus (COS. 129 B. C.)"»Philotogus117,Bcrlin-Wiesbaden, 29-48

MORGAN (M.Gwyn), 1974, "Cornelius and the Pannonians.Appian, Iltyrica, 14, 41and RomanHistorv, 143-138B.C",HistoriaXXIII, Wiesbaden, 183-216

NAUTIČKI VODIČJADRANA, 1986, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod"MiroslavKrleža"

NAVA (Maria Luisa), 1990, "Greek and Adriatic Infiuences in Daunia in the EarlyIron Age", Grcck Coionistsand NativePopulations. Proceedingsof theFirstAustraiianCongressof ClassicalArchaeotogyHeldinHonourofEmcritusProfessorA. D. Trendalž(Sydney 9-1471985),ur. J.-P. Descoeudres, Oxford, HumanitiesResearchCentre Canberra, ClarendonPresseOxford,559-578

NOVAK (Grga), 1965, "QuaesttonesEptdauritanae", RadJAZU33%Zagreb,97-139NOVAKOVIĆ (Predrag),2001, "Detecting territoriaiity and social structurein the

bronze and ironages:GISand the hiilfbrrs in theKrasregion",Onthegooduseofgeographicinformationsystemsinarchaeožogicaž landscapestudics:proceedingsoftheCOSTG2WG2Round TabžeyLjubljana, 18to20December1998(uredioB.Slapšak), Luxembourg,101-115

NOVAKOVIĆ (Predrag),2003, Osvajanjeprostora.Razvojprostorskeinkrajinskearhe-

ožogije, Ljubljana, FilozofškafakultetaNOVAKOVIĆ (Predrag), 2005, "Marchesetti'sCastellieri... in the wider context of

settiementstudiesat the beginning of the 20th century", CarloMarchesettiei casteiiieri 1903-2003* (ur. G. Bandelli,E. Montagnari Kokelj), Fonti e Studiper !a storia della VeneziaGiulia. vol. IX (2005),Trieste,97-113

266

/ , ageb, 6OLUJIĆ (Boris), 2000, Japodi,Apijanovi plemeniti barbari , OA 23-24/1999-2000,Zagreb,59-64

OLUJIĆ (Boris),2002,"Ogulinskikraju anticT,Oguiin:povijesnaikulturna baština,(ur. VisnjaLipovŠćak,StjepanSučić),Ogulin20022,30-34

OLUJIĆ (Boris), 2002a, "Japodski svijet mrtvih", Znakovi i riječi (Stgnaettitterae),Zbornikprojekta "Protohistorijaiantika hrvatskog povijesnog prostora, ed. M .Milićević Bradač, Zagreb, Hrvatskasveučilisnanaklada 2002,,63-83

OLUJIĆ (Boris),2002b, "Grob kao znak i poruka", Histriaanttaua8, Pula-Medulin2002,73-84

OLUJIĆ (Boris), 2003, "Oktavijanov pohod protiv Japoda", GradOtočac 7/2003,

OtoČac,27-47OLUJIĆ (Boris), 2004, "Nouvelles recherchessur le territoire des lapodes",ActesduIVemeColloqueintemationalsur VIUyriemeridionaieet l'EpiredansŽ'Antiquite,Paris, de Boccard2004,215-221

OLUJIĆ (Boris), 2004a, "Ekologija i obrazovanje", Ekologžjauodgojui obrazovanju,Gospić,Visokaučiteljska škola2004,271-276

OLUJIĆ (Boris),2004b,"Putevi i raskršća.Prioriteti iperspektiveuistraživanju etnič-kihzajednicasjeverozapadnogllirika tijekom prapovijesti i antike", SpomenicaFiiipaPotrebice,ur.M. Matijević-Sokol, Zagreb,FFPress2004,83-92

OLUJIĆ (Boris),2004c, "U potrazi za"Sunčenimgradom", prijestolnicomJapoda?"HistorijskizborniklNl-V/ l\ (2003-2004),Zagreb, 1-10

OLUJIĆ (Boris), 2005, "Lokalitet Viničica, broj 63", Hrvaiski arheološki godiinjak1/2004,Zagreb,133-135

267


OLUJIĆ (Boris), 2005a,"Metoulonkephaletdnlapđdon" {App. Iltyr. 19), Itlyricaan-tiqua.ObhonorcmDujeRendić Miočevič, Department of Archaeologv, Facultvof Humanicies and Social Sciences, University of Zagreb, ArchaeologicalMuseum of Zagreb, FFPress, International Conference on issuesof AncientArchaeologv, Zagreb, November 6-8,2003,Zagreb,393-400

OLUJIĆ (Boris),2005b>"Upotrazi zaprijestolnicomJapoda",GradOtočacS, Otočac,29-39

PALAVESTRA (Aleksandar), 1993, Praistorijski ćiiibar na centralnomi zapadnomBaikanu, Beograd, SANU Balkanološki tnstitut (posebnaizdanja knjiga52)

PALLOTTINO (Massimo),2002,Etruscologia,Milano,Hoepli

PAPAZOGLU (Fanula), 1967, "PolitičkaorganizacijaIlira uvremenjihovesamostal-

nosti", Iliri uantiČkodoba, 11-31PAPAZOGLU (Fanula) 1969 Srednjobalkanskapiemena predrimskodoba(Tribati

Bibtiografija

PAVIŠIĆ (Ivančica), 1990, "Djelatnost muzejskih povjcrenika iistraiivačanapodruč- juLikc",Priiozi 5/6, Zagreb, 83-91

PEGAN (Efrem), 1959, "Najdba numidijskih novcev iz okolice Obrovca v srednjiDalmaciji", VAHD 61, Split,154-155

PEJNOVIĆ (Dane), 1985, Srednja Lika. Socijalnogeografika transfirmacija, MuzejLike, Gospić

PEJNOVIĆ (Dane), 1987, "Reljef Like", Zbornik II. Znanstvenogskupageomorfo-loga SFRJ.Gospič-jttžni Veiebit 18.-25. VI 1987, Zagreb, Gcografski odjelPrirodoslovno-matematičkogfakulteta, 91-112

PEJNOVIĆ (Dane), 1993,"Urjecaj prometnogsustavana socijalnogospodarski razvoji organizaciju prostoraličkeregije",Geografskizbornik55, Zagrcb,157-181

PEJNOVIĆ (Dane), 1994,RegionalnastrukturaLike,discrtacija, Sveučiliste uZagrebu,Zagreb



PAPAZOGLU (Fanula), 1969, Srednjobalkanskapiemenaupredrimskodoba(Tribati,Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi), DjelaANUBiH XXX, CBI 1, Sarajevo

PAROVIĆ-PEŠIKAN (Maja), 1982, "Grčka mahajra i problem krivih maČeva",GodisnjakANUBiH XX , CBI 18,Sarajevo, 25-51

PAŠALIĆ (Esad), 1975,Sabranodjeto,Sarajevo, Svjetlost

PAŠKVALIN (Veljko), 1994, "Osvrtna duhovnu tradiciju I lira i o njihovom autohto-nomspomeniku", VAHDS6,Split,101-111

PATSCH (Karl), 1896, "Japodi", GZMVlll, Sarajevo,113-139

PATSCH (Karl), 1898, "lapodi", GZMX, Sarajevo, 335-364

PATSCH (Karl), 1899, "Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte

der rdmischenProvinzDalmatienIII", WMBH6,Wien,154-273PATSCH (Karl), 1900, "Archaologisch-epigraphische Untersuchungenzur Geeschichte

dcr romischenProvinzDalmacien", WMBH7, Wien, 33-166PATSCH (Karl),1900a,DieLikainromischenzeit,Wien, AlfredHolderPATSCH (Karl), 1901, "Colapianf, RE4,Stuttgart,361-362

PATSCH (Karl), 1905, "Ditiones",RE5,Stuttgarc,1230-1231PATSCH (Karl), 1932, Beitragezur Vblkerkundevon Sudosteuropa, Aus 500 Jahren

vorromischer undromischerGeschichreSudosteuropas (1.teil:BiszurFestsetzungder Romer inTransdanuvien),Wien-Leipzig, Holder,Pichler,Temsky

PATSCH (Karl), 1990, Likaurimskodoba(prev.Z.Derossi),Gospić

PAVIĆ (Radovan), 1978, Prilozi analizisocijalno-geografskestruktureGorskogKotara

i Oguiinsko-piaUanskesubmontaneudoline, I. i II. dio, dokcorskadisertacija,Geografski odsjek Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilištau Zagrebu,Zagreb

268

J ( ) gZagrebPEJNOVIĆ (Dane),VUJASINOVIĆ (Branko), 1998, "Prometna valorizacija Velebita

—povijesno-geografski prikaz", Geografikihorizonti1A99§ (god.XIV), Zagreb,29-49

PERETTI (Aurelio), 1961, "Eforo e Ps.-Scilace", Studiclassici eoriental£X, Pisa, 5-43

PERETTI (Aurelio), 1963, "Teopompo e PseudoScilace",StudiclassicieorientaltX\ \ ,

Pisa, 16-92

PERETTI (Aurelio), 1979, // peripio di Scilace, studio sut primoportolano deiMediterraneo,Pisa,Gradini

PERONI (Renato), 1976, *La"Koinć" adriacicae \\ suo processo di Formazione\

Jadranskaobaiauprotohistoriji, simpozijDubrovnik, 19.-23. X. 1972,(ur. m.Suić), Zagreb,95-115PFIFFIG (AmbrosJosef), 1964,ReiigioIguvina,phiioiogischeund režigionsgescbicbtliche

Studienzu den TabulaeIguvinae,Wien, Herman BohlausNachf./Graz,Wien,Koln

PHILLIP (Hans), 1914,"lapvges",RE 17(Hyaia-Imperator),Stuttgart, 727-745

PHILLIP (Hans), 1937, "Ocra",RE17 (34), (Numen-01ympia), Stuttgart,1774-1775

POLJAK (Željko), 1996, Hrvatskeptanine:pianinarsko-tuistički vodič satlasomod 30stranica,Zagreb,Goldenmarketing

POULTNEY (JamesWiIson), 1959, Thebronzetabiesoflguvium, Marvland,Oxford,cd. American Philological Association

POUTIGNAT (Philippe), STREIFF-FENART (Jocelyne), 1997, Teorijeoetnicitetu,(prev.A.Mimica), Beograd,BibliotekaXX vek

PREŠEREN (France),1958,Poezije,Ljubljana

269


PROSDOCIMI (Aldo), 1978, "UUmbro", Popoti ecivilta detl'Italiaantica, Roma,Bibliotecadi storia patria,585-787

PROSDOCIMI (Aldo), 1984, Letavoieiguvine, Firenze,Leo S. Olschki

RAD1MSKY (Vaclav), 1892, "Prelhodni izvjeitaj o prekopavanju u nekropoli pri Jezerinamakod Bišća", GZMIV, Sarajevo,301-310

RADIMSKY (Vaclav), 1893, "Vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen in derNekropolevonJezerinebei Bihać", WMBH1, Wten,195-202

RADIMSKY (Vaclav), 1893a,"Nekropolana Jezerinama uPritođ kodBišća", GZMV, Sarajevo,37-92, 237-308, 369-466, 575-636

RADIMSKY (Vaclav), 1893b, "Prehistoričkasojenica kodRipča blizu BiSća", GZMV,Sarajevo, 129-138

RADIMSKY (Vaclav), 1894, "GradinaČungar kodCazina", GZMV\,Sarajevo, 495-51i

Bibiiografija

RAUNIG (Branka), 1992,FiguralnepredstaveukulturipraistorijskihJapoda,doktor-ska disertacija, Beograd

RAUNIG (Branka), 2004, Umjctnosti retigijaprahistorijskibJapoda,DjelaANUBiHLXXXIl,CBI8,Sarajevo

Razgraničenje, 1964, Simpozijumoteritorijalnomi bronoioSkomrazgraničenju ItiraupraistorijskodobaodrŽan 15. i 16. maja1964., Posebna izdanjaANUBiH IV,CBI 1(ur.A. Benac),Sarajevo 1964;

REINHARDT (K), 1954, "PoseidoniosvonApameia",#£22, Srutcgart,558-826RENAULT-MISKOVSKY (Josecte),2004, "UeVolution desvćgćtationsauplćistocene

et a Tholocene en Europe",Uivolutiondelavegetationsdepuisdeux mittionsdannčes (ur. A.-M.Sćmah, J- Renault-Miskovskv),EditionsArccom / Errance,

Paris,53-102RENDIĆ MIOČEVIĆ (Anre) 1974 "Prozor Otočac Lika ancičktArupium" AP



RADIMSKY (Vaclav), 1894a,"Prehisroričkegradineu kotarubihaćkom", GZMVl,Sarajevo, 697-710

RADIMSKY (Vaclav), 1895, "Dte Nekropole vonJezerine in Pritoka bei Bihać",lFAffitf 3,Wien,39-218

RADIMSKY (Vaclav), 1895a, "Der prahistortsche Pfahlbau vonRipač bei Bihać",WMBH3,Wlen,219-226 -v-UJ ,[ •*••<> U

RADIMSKY (Vaclav), 1896, "DieGradinaČungar bei Cazin", WMBH4, Wien,73-93

RADMAN-LIVAJA (Ivan), 2001, "Rimski projektili iz Arheološkog muzeja uZagrebu", WAfZXXXlV, Zagreb,123-152

Ratnici,2004, Ratnicinarazmeđu istokai zapada. Stariježeijezno dobaukontinentai-

nojHrvatskoj, (ur. DubravkaBalen-Letunić), Arheološki muzej, ZagrebRAUNIG (Branka), 1962, "Oružje izKostelakod Bihaća", Zbornik krajHkihmuzeja.

BanjaLuka,Bihać, Drvar, Jajce,Prijedor, l, BanjaLuka, 51-59RAUNIG (Branka), 1968, "Japodska nekropolana Crkvini u GoIubićV, GZMXXIII,

Sarajevo,81-98RAUNIG (Branka), 1968a,"Fragment japodske urne izGolubićakodBihaća", GZM

j£T XXili,Smjevo,99-105

RAUNIG (Branka), 1975, "Ripač, Otoka kod Bihaća - sojeničko naselje", AP 17,Beograd,47-49

RAUNIG (Branka), 1975a,"GradinaRipač kod Bihaća",AP 17, Beograd, 49-51RAUNIG (Branka), 1976, "Ripač, Otoka, Bthać-sojeničko naselje", 18, Beograd.

31-33RAUNIG (Branka), 1981, "Praistorijska nekropola uGradini u selu Ripču', GZM

XXXV-XXXVI (1980-1981), Sarajevo,141-162RAUNIG (Branka), 1982, "Grobranog ieljeznog dobaiz Oscrožca kod Cazina™, GZM

XXXVII , Sarajevo,1-14

270

RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Anre), 1974,"Prozor, Otočac, Lika- ancičkt Arupium", AP,16, Beograd,74-79

RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Ante), 1975, "Iscraživanja antičkog naseljakod Prozora uLici" VAMZscr.3-, IX, Zagreb,169-171

RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Ante), 1975a,"Prozor (ARUPIUM)uLici - sondažni radovinaantičkom lokalitetu",AP, 17, Beograd,99-100

RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Ance), 1980, "Prozor, Otočac, Lika - anrički Arupium",ArheožoSkipregžed2\, Beograd 1980,101-106

RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Ance), 1980a, "Prozor, Otočac, Lika- antički kamenolom",ArheoioSkipregled17, Beograd 1980, 105-106

RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Duje), 1975, "Lika i japodska antroponimijska tradicija",ArheožoSkaprobžematika Like, znanstveni skupOtočac 22-24. IX. 1974., (ur. Ž.Rapanić), Split,HAD,97-108

RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Duje), 1982, "O nekim zanemarenim komponentama kod"japodskih urni", VAMZser. 3.,XV,Zagreb, 1-10

RIGGS (Fred W.), 1991, "Ethnicitv, Nationalism, Race, Minorirv: a Semantic /Onomastic Exercise(partone)", InternationaiSocioiogy6 (3),281-305

RIGGS (Fred W.), 1991a, "Echnicitv, Nationalism, Race, Mtnority: a Semantic /Onomastic Exercise(parttwo)", InternationaiSociožogy 6(4),443-463

ROGIĆ (Ivan), 1956, "Razlikcpejsažavelebitskih padina", GeografskigiasnikXVIII,Zagreb, 15-32

ROGIĆ (Ivan), 1957, "Geografski osnoviscočarskih vezaLike i Dalmacije", Zbornikzagrebačke kiasičnegimnazije 1607.-1957., Zagreb,705-714

ROGIĆ (Ivan), 1957a, "Velebitska primorska padina. Prilog poznavanju evolucijekrškogpejsaia", GeografikigžasnikXlX , 61-102

271

Povijest Japoda. l*ristup

ROGIĆ (Ivan), 1958, "Velebitska primorska padina, Prilog poznavanju evolucijekrškog pejsaža(Nastavak)", GeografskigtasnikXX,Zagreb,53-115

ROGIĆ (Veljko), 1972, "Primjergeografskeanalize strukture naseljenostigorsko pla-ninskih regija.Ličko-goranskt prostor", Zbornik najugosiavenskiotsimpozijum

zaprobiemitt nasežskitenaselji i zemjodclskotoproizvodstvo, 11-13 maj 1972Ohrid, Skopje, 41-47

ROSSI (RuggeroFauro), 1992, "Insediamcnti epopolazioni del territorio diTergestcedellearec limitrofe", Tipologiadi insediamentoedistribuzioneantropicanelVarcaveneto-istrianadallaprotostoriaall'altomedioevo.Atti del Seminariodi studior

Asolo, 3-5novembre1989f Mariano del Friuli, Edizioni della Laguna,161-167RUKAVINA (Ante), 1990, "jošživevelebitske Sume",Senjskizbornik 17, Senj, 281-290

SAID (Edward W.), 1999>Orijentalizam, (prev.BiljanaRomić),Zagreb,KonzorSARIA (B) 1937 "Ocra" RE 17(34) (Numen-Olvmpia) Stuttgart 1775-1777

Bibžiografija

SREJOVIĆ (Dragostav), 1979, "Pokuiaj ctniČkog i teritorijalnog razgraničenjastaro-balkanskih plcmena na osnovunačinasahranjivanja",SahranjivanjekodIžira.Zbornik radovaprikazanihnanaučno skupuSANU i Bažkanololkoginstituta

SANU, Zlatibor 10-12. maj 1976., (ur. M . Garasanin), Beograd, SANU-Balkanološki institut, 79-87

STARAC (Alka), 1999, RimskovladanjcuHistriji i Liburniji. Društveno ipravnoure-denjepremažiteramoj, natpisnoj i arheožoškoj gradi. HistrijaI, Monografije ikatalozi 10/1, ArheoloŠki muzej Istre

STARČEVIĆ (Antc), 1863, "Rimska Iliria odApianaAlexandrinskoga", Arkivzapo~vjestnicu jugosžavensku VII, Zagreb,163-177

STARE (France), 1954, "K problemu najstarejsihčolničastih fibul iz Slovenije", AVV/l ,

Ljubljana,22-42STARE (France), 1970, "Upodobitev rojstva na pektoralu iz Ulake na Notranjskem",



SARIA (B.), 1937, Ocra ,RE 17 (34), (Numen-Olvmpia),Stuttgart, 1775-1777SCHMID (V/alter), 1924, "Metulum und Fluvius ¥t\pdtssn,Jahresheftedesdsterreichis-

chenArchaologischenInstituttsinWicnr XXI-XXII (1922-1924),Wien,495-507

SCHMID (Waher), 1937, "Ulaka.japodska naselbinanad Starim trgom pri Ložu",GtasnikMuzejskega drultvazaSžovenijoXVIII / l-2, Ljubljana, 17-32

SELEM (Petar), 1997, Izidintrag.Egipatski kuttnispomeniciurimskomIliriku, Split,Knjiievni krug

SERGEJEVSKl (Dimitrije), 1940, "Rimski narpisi novi i revidirani", GZM LII,Sarajevo, 15-26

SERGEJEVSKI (Dimitrije), 1950,"Japodskeurne",GZM\V-V (1949-1950), Sarajevo,

45-93SLADOVIĆ (Manoillo), 1856, Povesti biskupijahsenjskei modruskeili krbavske, trst

(pretisakGospić2003)

SLIEPČEVIĆ (Adela) - SRDOČ (DuSan), 1980,"Odrcđivanjestarosti uzoraka drvc-ta isigeizspiljeBezdanjače", VAMZXU-Xl\l (1979-80),ser, 3, Zagrcb,79-83

SLUKAN ALTIĆ (Mirela), 2002, "Vcgctacijske kartc i ostali kartografski izvori zaprouČavanje transformacijevcgctacijskog pokrova s posebnim osvrtom naVclebit",HistorijsktzbornikLV, Zagreb,53-64

SLUKAN ALTIĆ (Mirela), 2005, "Kartografski izvori za rekonstrukciju i praćenjerazvoja prometnih komunikacija",Ekonomskaickohistorija1, Zagrcb-Samobor,85-100

SMITH (Roland R. R.), 1988, "Simuiacragcntium:TheEthncfromthe Scbastcion atAphrodisias",y/ tf LXXVII1, London, 50-77

SORDI (Marta), 1986, "Lassedio di Perugia eI'assedtodi Alesia: finzione letterariaopropagandapolitica?", Istitutoitalianoper žastoria antica. Miscdžanca grecacromanaX t Roma,173-183

272

( ), , p j p j ,VAMZsa. 3., IV,Zagrcb, 13-30

STEFANOVICH (Mark R.), 1989, "Ethniđty and Migration in Prchistory.Methodological Considerattons", in:MigrationsinBaikanHistory(ur.N. Tasić,D. Stoiić), Belgrade,Scrbian Acadcmyof SciencesandArrsInstitutefor BalkanStudies - Belgrade, Department of Historv, University of California SannBarbara, ProsvetaBelgrade,9-28

STICOTTI (Petrus), 1951, InscriptionesItažiaeX,4, RomaSTIPČEVIĆ (Aleksandar), 1960, "Latenski predmeti iz okoliceObrovca", Diadora 1

(1959),Zadar,87-94STIPĆEVIĆ (Aleksandar), 1981,KuŽtmsimboŽtkodllira.Građa iprižozžsistematizaci-

ji, Posebna izdanjaANUBiH LIV,CBI 10, Sarajevo

STIPČEVIĆ (Aleksandar), 19892,Iliri. Povijest,zivot, kužtura, Zagreb,ŠkolskaknjigaSUCEVEANU (Alexandru), 1997, "LecoloniegrechedellaDobrugia",IDaci, Milano,

Electa.53-57SUIĆ (Mate), 1953,"Prilogpoznavanju odnosa Liburnije i Picenuma ustariježcljezno

doba", VAHDLV, Split,71-101SUIĆ (Mate), 1955, "Granice Liburnijekrozstoljeća", RIJAZU2, Zadar,273-296SUIĆ (Mate), 1955a, "istočna jadranskaobala u Pseudo Skilakovu Periplu", RAD

JAZU306, Zagreb,121-185SUIĆ (Mate), 1960, "Japodi", Encikžopedija Jugosžavije 4 (Hil-Jugos), Zagreb,

Leksikografski zavodFNRJ, Zagreb,464-465SUIĆ (Mate), 1967,"ZapadnegraniceIltra u svjctlu historijskih izvora", IliriuantiČko

doba,33-51SUIĆ (Mate), 1973, "Problemes depalćogcnčseet d'urbanisation descentresillyriens",

StudiaAlbanica,Xt2,Tirana, 105-116

273


SUIĆ (Mate), 1975,"Nekoliko pitanjauvezi s antičkimJzpodlma",Arheološkaproble-matikaLike, znanstveni skupOtočac22-24. IX. 1974., (ur. Rapanić),Split,HAD, 109-117

SUIĆ (Ma e), 1975a, "Approchesđcntifique et methodes de recherche deshabitatsaucochtones sur le territoireillvrien", Hirskautvrdtnanaseija,Sarajevo, PosebnaizdanjaANUBiH XXIV,CBI 6, 9-34

SUIĆ (Mate), 1976, Antičkigradna istočnom Jadranu,2,3Lgrcb, SveuČilišnanakladaLiberSUIĆ(Mate), 1976a>"Illvrii propriedicti Godišnjak ANURirlXm CBl I I ,Sarajevo>

179-196

SUIĆ (Mate), 1979> "Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa",Naseteme23, 2, Zagreb,361-374

SUIĆ (Mate), 1981, ustaromvijeku,Zadar,Filozofski fakultetSUIĆ (M ) 1990 "J di" E iki dij J l ij 6(J K t) J l ki l k

Bibliograjija

ŠARIĆ (Ivan), 1980, "Antički kamenolom uProzoru", Materijaii, tehnikci strukturcpredantičkogiantičkoggraditeijstvanaistočnomjadranskomprostoru, Znanstventkoiokvijodržan uZadruod6-8. XII1976, Zagreb,115-123

ŠARIĆ (Ivan), 1983, "TopoloŠka struktura japodskog egzistencijalnog prostora uGackom polju",ArheožoškaprobiematikazapadneBosne. Zbornik L Sarajevo,Arheološko društvo Bosne i Hercegovine,103-108

ŠARIĆ (Ivan), 2005, "Arupijski proscorni koncept uarealu Gackog polja", VAMZXXXVI I (2004),Zagreb,43-46

ŠAŠEL (Jaroslav), 1974, "Okra", Kronika,XXII, 1, Ljubljana, 9-17ŠAŠEL (Jaroslav), 1977, "Lanthroponymie dans la province romaine de Dalmatie",

L'onomastiquclatine, Paris 13-15 octobre 1975, Paris, editions duCNRS,365-383

ŠAŠEL (Jaroslav), 1977a, "Srrabo, Ocra and Archaeology", AncientEuropeand theMediterranean StudiespresentedinhonourofHughHencken ur V Markođc



SUIĆ (Mare)> 1990, "Japodi",EncikiopedijaJugoslavije6 (Jap-Kat), Jugoslavenski lek-sikografski zavod"Miroslav Krleža", Zagreb, 1-2

SUIĆ (Mate), 1992, "Liburnija iLiburni uvrijeme velikog ustanka u Iliriku od 6. do9. god. poslijeKrista (uzCIL V 3346)",VAMZstr. 3-,XXIV-XXV (1991-92),Zagreb,55-66

SUIĆ (Mate), 1995>"PristupnarazmatranjauzproblemernogenezeHrvaca",EtnogenezaHrvata(ur. N.Budak),Nakladni Zavod Matice Hrvarske,Zavod za hrvatskupovijestFilozofskog fakultetaSveučilišta uZagrebu, Zagreb, 13-27

SUIĆ (Mate), 1996>Odabrani radovi izstarepovijesti Hrvatske. Operaseiecta, ur. Š.BATOVIĆ, Zadar, Ogranak Matice Hrvatskeu Zadru, Arheološki muzej Zadar

SUIĆ (Mate), 20032

,Antičkigrad naistocnom Jadranu,Zagreb,Golden MarketingSZABO (Miklos), 1983, "Rapportsentrele Picenum etTEuropeextra-mediterraneea

l'ageduFer", Savaria16, 1982, Szombatelv,223-241SZABO (Miklos), 1992,LesCežtesdel'Est. LeSecondAgedu Ferdanslacuvettedes

Karpates,Paris, ErranccSZABO (Miklos), 1993, "Le monde celtiquc au Illesiecleav. J .-C Rapport sur les

recherchesrecentcs", Etudes CehiqucsXV1II/1991, 11-31SZAVITZ NOSSAN (Stjcpan), 1970, "Ceste Karlovac-Senj odnajstarijih vremenado

srcdineXI X stoljeća", Senjskizbornik IV (1969-70),Senj,127-167SZAVITZ NOSSAN (Scjepan), 1974, "Stare ceste Gospić-Brušane-Baške Ostarije-

KarlobaguXVIII. I XIX. Stoljeću", SenjskizbomikV (1971-1973),Senj,133-152

ŠARIĆ (Ivan), 1975,"Japodskeurne uLiđ", fJZAfser. 3-, IX ,Zagreb, 23-36ŠARIĆ (Ivan), 1975a,"Kamene urneuLici",Arheološkaprobicmatika Like,znanscvcni

skupOtočac22-24. IX.1974., (ur. 2. Rapanić),Split, HAD, 57-74

274

Mediterranean, StudiespresentedinhonourofHughHencken, ur, V Markođc,Warminscer,ArisandPhillips,157-160

ŠAŠEL (Jaro), 1983, "Pregled plemen", Kettoi. Kelti innjihovi sodobniki naozemiju Jugosiavije,Narodni muzej Ljubijana,111-116

ŠAŠEL (Jaroslav), 1992, Operaselecta, (Sieula30), Ljubljana,Narodni muzejŠAŠEL-KOS (Marjeta), 1986, ZgodovinskapodobaprostoramedAkvilcjo, Jadranomin

Sirmijempri KasijuDionu inHerodijanu,Ljubljana, SAZU, Znanstveno razi-skovalni center, Inštirur za arheologijo

ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 1990, "Nauportus: antični in epigrafski viri", Nauportus(Vrhnika), (ur. J . Horvat), SAZU, razred za zgodovinske in družbene vede,

CiassisI:historiactsocioiogia, Dela- opera 33, Znanstvenoraziskovalni centerSAZU, InŠtitut za arheologijo 16, 17-33ŠAŠEL-KOS (Marjeca), 1997, "TheEnd of the Norican Kingdom and rhe Formation

of the Provincesof Noricum and Pannonia",Situta. RazpraveNarodnegamuze- jaSiovenije36, Ljubljana, 21-42

ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 1999, "Octavians Campaigns (35-33 BC) in SouthernIllvricum", L'Iiiyriemeridionaieet t'EpiredansVAntiquitćIII: Actesdu Illecožžoaue intemationaž de Chantižly (16-19 Octobre1996). ReunisparPierreCabanes,Paris, DeBoccard, 255-264

ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 2002, "The Noarus River in StrabosGeography", Tyche17,145-153

ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 2005, Appianand Iltyricum, Ljubljana, Narodni muzejSiovenije (Situla: razprave Narodnega muzeja Slovenije - disertationesMustinationaiisSloveniac

ŠEGOTA (Tomislav),FILIPČIĆ (Anita), 1991, "Arheološki i geološki pokazatelji ho-iocenskogpoložajarazine mora najstočnojobali Jadranskog mora", RadHAZU458,Razredzaprirodncznanosti25, Zagreb 1991,149-172

275

Povijest Japoda.Priststp

ŠKILJAN (Dubravko), 1996, Leksikonantičkih autora, (priredio DubravkoŠkiljan),Zagreb, Latina et Graeca, Matica Hrvatska

ŠKRIVANIĆ (Gavro),1974,"Jugoslovenske zemljenaPojtingerovoj karti*,Monumenta

cartographtcajugostaviae. I(antičkekarte) (ur.G.Škrivanić), Beograd,Historijskiinstitut,posebna izdanjal.>33-55

TERŽAN (Biba), 1976, "Certoskafibula", AV27>Ljubljana,317-443 TERŽAN (Biba), 1977, "Ohorizontubojevniškihgrobov med PadomSnDonavov5.

in4, stol. pr. n,h", Keitskeštudije, Brežice,Posavski muzej.Knjiga4, 9-21 TESSMANN (Barbara),2001, "SchmuckundTrachtzubehorausProzor, Kroatien.Ein

Beitrag zur Tracht imjapodischenGebiet",ActaPraehistoricaetArchaeotogica33, Beriin,28-151

TEŽAK-GREGL (Tihomila), 1981, "Certosa fibule na centralnom japodskom po-druČju", VAMZX\V,ser.3.,Zagreb,25-48

Bibliografija

VEDALDI IASBEZ (Vanna), 1994, LaVenetiaorientaicet'Histria. Lefonti tetterarregrccheelatinefinoailacadutadeil'ImperoRomanod'Occidente,Roma,Quasa

VEIT (Ulrich), 1989, "EthnicConcepts in German Prehistory: aCase Studyon theReEationship Between Cultural Identity and Archaeoiogical Objcctivity",Archaeoiogicai ApproachestoCulturatIdentity, London, UnwinHyman,35-56

VEITH (Georg), 1914,DieFeldzugedesC.lutiusCaesarOctavianusinIliyricnmdcn jahren35-33v. Chr., Schriften der BalkankomissionVII, Wien

VEITH (Georg), 1924, "Metulum und Fluvius Frigidus", jahresheften desOsterreichischenarchdologischenInstitutcs,XX1-XXII,479-494

VEKIĆ (Amelio), 1996, "ZaŠtitno arheološko istrazivanje u Žutoj Lokvi", Senjski

zbornik23,Senj, 35-40

VINSKI-GASPARINI (Ksenija), KuiturapoijasazaratnausjeverozapadnojHrvatskoj,Zadar,Fitozofski fakultetZadar, Monografije 1



druČju , VAMZX\V,ser. 3., Zagreb,2548

TEŽAK-GREGL (Tihomila), 1984, "Novi prethistorijski nalaz iz Jurjeva™, Senjski

zbornik 10-11 (1983-1984),Senj, 1-6 TODOROVA (Marija), 1999>ImaginarniBalkan, Beograd,BibliotekaXX vek TOMASCHEK (Wilhelm), 1894, ""A piov 6poc/, RE \, (Aal-Apollokrares),

Sruttgart,1316 TOMASCHEK (Wilhelm), 1896, "Avendon,RE2(Apolon-Baibaroi), Stuttgart, 2281 TOMASCHEK (Wilhelm), 1896a,"Arupion,RE2 (Apolon-Barbaroi),Stuttgart, 1491 TRUHELK A (Ćiro), 1889, "Afrikanski novci odtuća(mjedi),nadeni na Vrankamenu

kod Krupe", GZMI, Sarajevo, 38-43

TRUHELK A (Ćiro), 1893, "EinDepotfund đer Bronzezeit ausŠumetacbeiPodzvizd(Bezirk Cazin)",WMBH1, Wien,35-38

USHER (Stephen), 1997, TheHistoriansoj GreeceandRome, London, Duckvvorth

VALVASOR (JanezVajkard), 1689,DieEhredesHerzogtumsKrain...,Laybach 1689,4/12;NSK R IV-4-5

VASIĆ (Rastko), 1973, KutturnegrupestarijeggvozdenogdobauJugoslaviji, Beograd,Arheološki institut,posebna izdanja12

VASIĆ (Rastko),1991,"Culturalgroupsof theEarlyIronAge intheWestand CentralBalkansand the Possibilitiesof their Ethnical Identification", Iliro-trački sim-pozijum,73-82

VEDALDI IASBEZ (Vanna), 1992, "Introduzione allostudiodellefonti relativealterritoriodellaVenetiaorientalee dell'Istria", Tipotogiadi insediamentoedistri-rbuzioneantropica neitarea veneto-istrianadattaprotostoriaallattomedioevo.Attidei Seminariodi studio,Asoio,3-5novembre1989,Mariano del Friull, EdizionidellaLaguna,153-159

276

, , g jVOGT (Emil), 1934, "TheCemeteryof Vinica (Weinttz), Carniola", Treasuresof

Carnioia. TheUniqueCotiectionof PrebistoricAntiquitiesexcavatedbyH. H.the LateDuchessPaul Friedrichof Meckienburg, NewYork, American ArtAssociation, AndersonGalleries inc, 47-56

VRSALOVIĆ (Dasen), 1979, Arheotoska istraživanja upodmorju istočnogJadrana.Prilogpoznavanjutrgpvačkih plovnihputovaiprivrednihpritikanajadranuuantici,doktorskadlsertacija,Svcučilišteu Zagrebu, Zagreb

VUJNOVIĆ (Andrej)5 1991, "MijatSabljar i Lika", Muzeotogija28 (1990),Zagreb,26-33

VUKASOVIĆ (Ivan Dominik), 2005,Zemtjopisni i povijesni novsopisKarlovaČkoggeneraiatauKraijevini Hrvatskoj (1777), (prtredio Željko Holjevac), Državniarhiv uGospiću, Prilozi zapovijest Like,sv.VII, Gospić

VULIĆ (Ntkola), 1894, "lapodes",RE 1 (Aal-Apollokrates),Stuttgart, 724-727VULIĆ (Nikola), 1932, "Laguerred'Octave en I llyrie",LAcropoie(Juiller-Decembre)

1932, (posebniotisak) 1-8WELLS (Petcr S.), 1985, "Mediterranean Tradeand CulrureChange in Early Iron

AgeCentral Europe*,SettlementandSoricty.AspectsofWestEuropeanPrehistin thcFirstMitleniumB. C. ur. T C. Champion, J .V. S. Megaw, LeicesterUniversity Prcss,69-89

WELLS(PeterS.), 2001,BeyondCeits, GermansandScythians. ArchaeologyandIdentiinIronAgcEurope, London,Duckworth

WILKES (John J ), 1969,Daimatia, London,Routledge& KeganWOLDRlCH (Ivan Ncp.), 1896, "Faunakičmcnjaka ripačke sojenice", GZM VIII,

Sarajevo,3-43ZANINOVIĆ (Marin), 1966, "IlirskoplemeDelmatL L dio", Godišnjak ANUBiH

IV,CBI 2,Sarajevo,27-92

277

Povijffljapoda.Pristup

ZANINOVIĆ (Marin), 1967, "IlirskoplemeDelmati II. dio", Godišnjak ANUBiH V,CBI 3, Sarajevo, 5-101

ZANINOVIĆ (Marin), 1986>"Pojavaantikeu srediŠnjoj Hrvatskoj",Arheološkarstra-živanja na harlovačkom i srsačkompodručju, Hrvatskoarheoioško društvo sve-zak 10, ZnanstveniskupKarlovac, 12.-14.X. 1983.,Zagreb>59-67

ZIPPEL (Georg}>1877, DieRomischeHerrschaft in lllyrienbis auf Augustus, Leipzig, Teubner Kazalo

geografskih pojmova



278

Abendon {Avendona,Abendo, Avendo,

Vendon, Kompolje) 127, 133

Absortium(Asorcij) 132,233

AdFines{NaGraniđ)208-210AdMalum(Kodjabuice) 208

AdTitulos(KodNacpisa) 208

AdTurres(KodKula) 133, 207-209

Aenona(E Ni ) 132 233

Arabija118

Arba(Arvz, Rab)132,233

Ardotij133Arduba96

Argentum133

Argerunto(Argerunt)133

Argyruntum(Argirunt,StarigradP kl i )132133233



Aenona(Enona, Nin) 132, 233

Afrika85

Afrika, sjeverna69

Akcij97

Akvileja (Aquileia) 73-77,81, 84, 88, 94,

119,128-129,190,200,208-210,231-

232, 234

Albanija31,99

Albij (Snežnik, MonteNevoso)119

Albij 119-120,129,231-232/ W(Labin) 115, 133

Aleksandrija86

Alezija93

A1pe74,81,87,90,95,118-122,129-130,

134,219,231-233

Atvpna (Albona, Labin) 132,233Anadolija69

Ancus(Anko,ŠirokaKula?)133,207Ankona(Ancona)67-68

Aosta90

Apeninski poluotok66, 91

Aphrodisias{Geyre,Turska) 99

Apsirtidi, otoci 115,122,232-233

Apuiija(Apulia)56, 83

Paklenica)132-133,233

Arukija133

Arupij (Arupium, Veliki i Mali Vital,Prozor kodOtočca) 34, 89-90, 95,

120,126,128,141,151,157-158,164,

198-199.207,209-209,216

Arupini,Arupij 118, 120,128,231-232

Arypium(Arupium,Arupij) 128,133,207Aurupium(A rttpium, Arupij)128

Ausancalio(Ausankali,Auzankaiiona,Lovinac iliMedak) 133, 207

Avendo(Avendona,Vendon, Kompolje)127,128,133,207-209

Avesica(Avezika)208, 209Azija65

Balkan 12, 23, 73-74,119,130,143,191

BaŠkeOstarije211

Bavo,otok233

Bec30, 33

Begovača, sjeverniVelebit202-203Bela krajina20, 37, 107-109, 143, 168,

180

Beograd39

281

Povijestjapoda.Pristup

Bezdanjača, Špilja (Vrhovine) 45-47, 149,166-167, 223

Bibij (Bibium, Biviumj 120, 208-209

Bigj{Vfgium) 133

Bihać 36, 56, 110, 148,159, 165,199-201•

Birnbaumerwald 109Bitinija86Bjeljevine(Kompolje)153Blagoevgrad 13Bliski istok21

BosanskaKrupa 54, 112, 157, 190Bosanski Novi 112 157

Cervignano (Akvileja) 77Cetina 111CisaPularija233Cisalpinska Galija, Cisalpina (Galiia

Cisaipina) 73,77, 81-82,94, 94Ctambetae(Klambete) 207Cotentum(Kolent)132, 233Corinium(Korinij) 132, 233Cres69,114-115Crexa (Kreks,Cres) 132, 233Crikvenica 133, 207Crkvina (Golubić kod Bihaća) 36, 165,

171

Kazatogeografikibpojmova

Dobra 108Dobrogia, Dobrudža 86Dolcnjska49, 58, 108-110,122, 143Donja Dolina 111, 147, 173, 180-181

DonjaMezija 124DonjePazarište 219Donji Unac 190Drava(Dravos) 119, 128-129,232

DrenovKlanac 128, 163, 182Drdtnik 54 UJoi iJquqi uu^ *ru nl,Duboki Do!210DugaGora 108Dunav 119120 172 181232

GalijaTogata(Ga/Ua Togata)83Gargano68Geronij 68Geyre99Gissa Portunata (Gisa Portunata)132,

233Glasinac 147Glina 108Golubić 36-37, 54-56, 59-60, 111-112,

163.170-171,175,199, 224-227

Golubinjača, špilja 44, 149Gornja Panonija86, 130Gornja Ploča 149 211 223



Bosanski Novi 112, 157Bosanski Petrovac 190Bosnai Hercegovina31, 36, 46, 110, 135,

143, 173,191,194,219Brač 191Bratija(Brač) 233Brlnje127, 141Britanija118Brlog 128

Brundizij {Brundisium, Brindisi) 85BruianeHtt.ttf (i*t*M iti »nivoJBukva(Lohovo) 148Buljma(Prozorkod Otočca) 150Burn (Burnum, Ivoševci kod Kistanja)

210BuŠevac 210

Cambndge(SAD) 37CarevoPolje(naselje)126, 198Carevopolje146, 219

Cazin37,48, 112, 169Celje 122

CerovaČkadonjapećina 149,223-224Cerovačke pećine 154

171Crkvina,gradina(Kompolje)34, 47,128,

147,153,164, 169, 207CrnaGora 46Crno more181Crnomorskoprimorje181Cvituša, gradrna(Lovinac)115,211

Čakovac Oštarijski 44, 123, 126, 220

Čarakovo 111, 147Čardak, gradina(KonjskoBrdo) 163Crnomclj 108,225-226Čungar, gradina37, 112

Dacija191Dalmacija (Delmatia, Datmatia) 29, 31,

46, 83, 86,114, 132-133, 141, 197,r

199-200, 205-207,209-210

Danuvion (Dunav) 119

Delfi 180Delminij 76Devin 77Dinaridi 138Dirahij (Drač) 190

282

Dunav 119-120, 172, 181,232

Efezll5Egipat69, 118Elektridi, otoci 233Emona 210Epidotium(Epidocij, Epidotij) 133, 207Etiopija 118Etrurija 68

Europa15, 21, 59,65,69, 142, 215,217Europa, istočna 181Europa, jugoistočna 12Europa,sjeverna191Europa,srcdnja118, 181, 191Europa,zapadna119

Far,otok122

FlanatiČki zaljev 232Flanona(Plomin) 115, 132, 233

Gacka113, 149, 209Gacko polje128, 145, 149, 151-152, 158,

164Galija(Gatiia)68, 81, 86, 90, 94, 118

Gornja Ploča 149, 211, 223GornjeVrhovinc 45, 157, 216Gornji Kosinj 146-147.206

Gornji Modruš 134

Gorska Hrvatska53, 135, 142, 138-140,

142Gorski kotar73,76,88,107-108,117,135-

136,138,143,157 160, 198, 220Gospić35,39,45, 164, 168, 192,208

Gostilj 192-193Gračac47, 115, 149, 190, 210, 223-226Gradac-Sokolac54Gradinana Pećini, Ličko Lešćc 147Gradinau Ripču, Ripač 59Grahovskopotje112Grčka 118, 180Grižane 35Grobničkopolje117, 136Grobnik35, 116-117,181,225-226

Gromila (KonjskoBrdo)48

Gubbio {Iguvium, Iguvij) 67

Haiikarnas66.179Histria(nistrtp)114, 132, 232

283

PovijftsJapoda. Pristup

Hrušica 109, 118Hrvatska15.29, 31, 38, 110, 119, 135-

142, 144,211

Hrvatsko polje 128, 146-147, 152-153,

207

Hrvarsko primorje 20, 35, 107, 116-117,

136-137, 155, 160, 220

Humac(Brinje) 141,220

ladtr(Jader, Zadar) 132, 233

lapudia(Japudija) 112, 114, 132

Iapydia(Japidija)82

Iguvij (IguviumGubbio)6768

Japigija(\apygia)65-66, 83 Japodija 66-67. 83, 88, 97, 102, 113, 121-

122,132-133,197,200,219

Japudija 66, 132

Jđačin Vrščić,gradina(KonjskoBrdo) 168

Jezerine31, 36 37, 54-55, 59-60, 111-112,

163, 170-171, 174-175, 224-227

Josipdol 44, 47, 80, 123-126, 141, 145,

147, 198, 223-226

Jozginapećina, špiljski lokalitet 45

Jugoslavija(SocijalističkaFederativna

RepublikaJugoslavija) 12-13,23, 48,

170

Kazalagcografikihpojmova

Korana108, 129Koranski Lug54

Korčula87

Kordun 54, 108, 135, 167

Korkira122

Korkoras119, 128, 232

Kosinj44, 149Kosinjskadolina206

Kosinjski Bakovac202-203

Kostel 56Krajina,gornja(Gospićko-otočkapukov-

nijaVojnekrajine) 32

KraljičinaVrata210

Libija118Liburnia(Liburnija) 114, 132-133, 197,

208

Liburnidi, otoci 122, 232-233

Liburnija 13, 55, 112-113, 117 132-134.

197,200,232

LičkiČitluk210 •

LičkiOsik 44-45,47, 166

Lički Ribnikl92Ličko Lešće, špiljski lokaiitet45. 47, 147,

149.223-224 i Jfrtn^đ&ifitincK

Ličkopolje 34, 145.210Lika2023 30-3234-3944-4648-49

http://apygia/

http://apygia/



Iguvij (Iguvium,Gubbio)67-68

Ilirida66,231Ilirija68

Iiirik 22,24,30,61,65-67,73,80-81,85-

86, 88,91-95, 97, 130-133. 190, 194,

199,206,208,233

Illyricum(llirik) 83, 131

Ind92

IranllS

Issa(Vis) 122Iscai231-232 . JC | £),

Istra89, 107

Iralija31,56,65-68,73-77, 81,85,87,90,

107, 110, 116-119, 130, 141-143, 154,

181-182,189-190, 197,200, 231-232

izačić 190

Jablanac35. 73, 113-116. 135, 205-206,

212

Jadran 55. 67, 73, 94, 115-116, 120, 122,

130,142,189, 190, 193-194,232 Jadranskomorc127, 138, 142-143, 191

Janjče209-210

Japidija83

170

Jurjevo35, 112-116,212.224

Kalabrija65

Kandij (Candium)68

Kapela 120, 122,210,218-219Karlobag68, 114, 116,135,210-212

Karlovac108

Kastav35, 116-117, 181,225-226

Kastavština 136Kavkaz118

KekićaGlavica,gradina 112,154, 225

Keladusa, otok233

Kiriktika (Krk) 232

Klačenica, gradina(Jablanac)35. 116

Klanac209

Kodjabuke209Kolan57Kolapis, Kolapij 119, 128, 231-232

Komine125

Kompolje(Avcndo) 34, 38, 47, 55, 57-60.115, 128,147, 153, 160, 163-164,169-

171, 181, 191,207,209, 223-226

KonjskoBrdo48,167-168

284

KraljičinaVrata210Kranjska110

Krateji, otoci233Krbavskopolje 145

Krf31

Križna Gora173

Krk 114-117, 133

Krka75,79,111-112,119, 129,132Kroton65

Kula133Kupa80, 108, 119, 129, 138, 179, 180

Kuriktika(Krk) 122

Kurkum133

Kvarner76, 117, 138

Kvarnerski otoci 116Kvarte(Perušić)148

Labin69,115Latica,gradina(Kompoije)128Lauriana133

Lečište167Legenac (Sjeverni Velebit,Kosinjskt

Bakovac) 202-205

Levant69

Lika20, 23, 30-32,34-39,44-46,48-49,

53-55, 59-60, 73, 76, 88, 107-108,

114, 116-117, 135-136, 138, 141-143,

146,149,155,160,166, 168-169,171-

172,179-180,191,194,198,204,209,

211,215,217,219-220

LipovaGlavica39,141,147-148,157-158,

216,220,225-226

Lisa,ocok 233

Lohovo148Lomskaduliba202

Lopsika(Lopsica, Jurjevo) 113-114, 132,

212, 233

Lošinj 114-115Lovinac (Piplica, CvituŠa) 45. 47, 115,

147,207,210-211,223-226

Lucerija67

Luzitanija77

Ljeskovaglavica (Medak) 47

Ljubljana30, 37, 54, 122, 171

Makcdonija74-75, 86.94, 180

MalaAzija210

285


MataKapcla80, 84, 87. 90-91, 95, 120-122,134, 138, 142, 212

Mala Karaula(SirokaKula)47, 147

MalaMetaljka(Trojvrh) 134MalaVinicica125

Mali Cardak(KonjskoBrdo) 168

Mali Halan210-212

Mali Vital, 32-33, 47, 54, 141, 149-152,

164,169, 207

Malovanski prijevoj 210

Marina Gtavica147

Markaševac (ŠirokaKula)45

Masnikosinagradina3856147

MonteRe(Nanos)109Mrežnica108

Munjava(Josipdol) 123, 126

Mutina94

Nanos109-110, 118

Narona75

Nauport 119, 128-129, 180,231-232

Neretva122

Nesactium(Nezakcij) 96, 132, 233

Nin57

Nii 13

Noar 119129232

-afskihpojmova

Ostrožac48, 169Ostrožnik (Mokronog)54Ošanići (Stolac)192-193

Oštarijskavrata 210-212

Oštra, špilja45

Otočac32-34, 38, 149, 207

Pag 57, 113

Paklcnica113

Palescina118

Panonija 86, 119, 124, 130, 136, 199,

206, 208

Panonskanizina73-74 138

Podzemelj 108-109, 168, 226Pokuplje108

Pola(Pula)132,233

Posavina135

Pounje20. 23, 49, 53, 73. 143, 146, 155.

160, 163, 170-171,180, 215

Primorje73, 110, 136

Pritoka36

Privilica159, 200-201

Prozor 32-34, 38, 47, 53-57, 59-60, 115,

141, 147, 149, 163-164, 167-171, 181-

182. 192-193. 198. 207. 209, 220,

223-226



Masnikosinagradina 38, 56, 147

Mazin 150, 190

Medak47,163. 167-168,207, 210,223-226MedvedovaGlavica(Trojvrh)134Megdan148

MesićaGlavica47

Metlika123 Mf UU ttE ntviC \ » -

Metnik 122 dtt-KS JKSî iMerul (Mctulum, Viničicakodjfosipdola)

29-30,92-96, 109, 118, 120,122-128,134. 141, 157-159, 184, 199, 216-217,

231-232,234-236

MetutjenaBlokah123

Mezeji 157

Mezopotamija69, 118

Milet65Miljača, gradina(Smiljan)35, 47, 164

Mišinac (Kastav) 116

Mlakva 47, 147, 223-225

Mljet87

Mokronog55Monastero(Akvileja) 77

Monetij (Humac kod Brinja) 118, 120,

127, 141,231-232

Noar 119, 129,232

Notranjska55, 58. 110, 117, 147, 173, 181

Novoselije(Lički Osik)44-45

Obrovac190-191, 194,210

Ogulin32, 182, 198

Ogulinskaudolina126-127, 158

Ogulinsko-modruškaudolina23

Ogulinsko-plašČanska udolina 20, 31.

35, 37, 49, 53, 59, 73. 107, 116. 122,135-136, 138, 141-143, 146, 149, 153,

160,168,180,198,215,217, 219-220,

231-232

Okra (monsOcra) 75, 91, 108-110, 118-

120, 129, 142,231-232

Olisa(OllzA) 133

Okari2I2Orlovkamen (Vrebac) 167

Ortopla(Stinicakod Jablanca) 113, 114,

206

Ortoplinia (Stinica kod Jablanca) 132,

206, 212

Ospelam,206

Osredak (kod BosanskcKrupe) 54

286

Panonskanizina73-74, 138

Pariz 17

Parupij (Parupion,Arupij) 128. 133

PavlovacVrebački 45Pećane38, 56, 147

Pećina, špiljski lokalitet 45

Perušičkopoljc39. 158,210

PeruŠić141, 147-148, 168, 202, 207, 210

Peruzija(Perusia, Perugia)93

Petrovagora210Picenum55, 58, 65, 67, 69, 182-183

Piplica,gradina(Lovinac)147Piauentum89

Plitvice45

PIomin69,115Plješevical35, 138

Pljevljcl25Po69Počitclj210Podgorski zaljev 113

Podoštra45Podunavlje12,46, 130, 181

Podvelebitski kanal 114-115Podvelebitskoprimorje142

223-226

Publiska133

Puplisca(PupHska)133

Quadrata(Kvadrara)133, 208-209

Rab 126

Radovin144

Raetinium(Retmij) 199-200

RapajinKlanac209Raparia(Raparija)133

Raia113, 117 - litfM $mtt>Ravenna67

Razdrto118

Ribić, 31, 36-37, 59-60, 111-112, 150.

163,170-171,175,183

Ričica210Riječki zaljev 136

Rijeka68.73, 116, 135-136,142, 207

Rim(Roma)22, 75-76, 79, 81-84, 86,94,

98

Ripač37, 55-56, 59, 148, 156, 175, 224-

227

Rizonski zaljev 122

287

Povijest japoda. I*ristup

Rizvanuša210

Romula133,208-209

Rudopoljc219

Saint-Germain-en-Lave17

Salona 79-80, 83

Salustije83

Samačkaglavica, gtadina(Modrul)134

San Michele(Smihel) 109

Sana 110-112,173

Sanski Most 110-111, 147, 173Sarajevo12, 30, 36

Sava118119 129 180181231232

Slovcnija37-39,55, 57, 108-109, 119, 123,

135

Smiljan35. 46-47, 55, 57, 163,-164. 167-

168, 223-225

Snežnik 120

Split45Spolonum126

SrednjiVrh (Trojvrh) 134Sredozemlje59, 138. 155,189, 193-194

Srpsko polje(Viaško polje,Hrvatskopo-

Ije) 128, 147Starigrad 113

Stinicall3 115 206 212

K/ tzalogeografskihpojmova

Taburnus68 Tarneum(Tarnej)133

Tarsatica (Tarsatika, Rijeka) 114, 132-

133,207-209,233.:j| j x\\ i$<A*$

TarsatičkaLiburnija [Liburnia

Tarsaticensis) 133

Tedanij [Tcdanius flumen) 112-114

Tedijast 132

Telavius flumen(Telavij, Zrmanja) 112-

114, 117, 132, 233

Tergcstc(Trst) 81, 84, 88, 119, 129, 232,234

Terpon (Trojvrh?)91 128 134 234

Udbina2llUna 37, 43-49, 54-61, 75,97. 108, 110-

112,135,138,146,148, 168-171,173,

180,183,200,212

Vaganačka pećina44

Vattnovac,gradina(Vrhovine) 45

Vegij (Vegium, Bigi, Karlobag) 132-133,

191,206,210-212, 233

Velebit44, 88,91, 106. 113-115, 117, 120-

121,138,141-143.202-204,206,210-212.218-219

Velebkski kanal113



Sava 118-119, 129, 180-181,231-232

Savos(Sava) 119, 128

Segestika(Sisak)76. 80, 86, 97, 118-119,

125, 127, 129, 180,232

Selce207

Senija(Senia,Senj)44, 80, 88, 112, 113-

114,115,132-133,136,142,191.207-

209,212,233

sinusFlanaticus (FlanatiČki zaljev) 114,

132Sirija69, 118

Sirmij 232

Sisak 80, 119, 125. 127, 136, 150, 182,

191,201

Siscia(Siscija,Sisak)75, 96, 208-210

Siskija, utvrda(Sisak)232

Sjcverno Hrvatskoprimorje142

Skadarsko jezero 192

Skardona 110, 132-133,197, 232Skelani naDrini 126

Skordisci 119,232

Skradnik 126

SlepSek (Mokronog)55

Slovačka172

Stinicall3, 115, 206, 212

Stolac192

Straibcnica, gradina (Vrebac) 34-35, 47,

147

Strazište (Bjeljevine, Kompolje)153Stulpi 133

Svetijuraj 113, 202

SvetiRok]15 ]dq»foi$r / >

Svtlareva gradina(Pećane)147

Salamunić48, 167

SirokaKula30,45, 47-48, 57, 59-60, 147,

167, 190, 207,2*10, 223-226

Škare209

Slemine(Vinica) 37

Smarjeta 109

Smihcl 55. 109-110, 123. 147

Spanjolska 118

Spilja ukanjonu jadove (Gornja Ploča)149, 223

Stikada 190

Šumatac53

Susnjevo Selo 126

Švica209

288

Terpon (Trojvrh?)91. 128, 134, 234

Tharsaticum(Tarsarik) 133

Tifemusw mons&8

Timav(Timavus) 77-78, 81-83, 209. 233

Titius flumen(Titij, Ticij, Krka) 77, 131-

132, 232-233

Tolić47,223-224

Topusko80, 150, 210

Tragurij(Trogir) 233

Transpadanija81 Tremzina210 Trnavac47,223-225

Trnovac45

Trnovski Gozd118

Trojanc122

Trojvrh 134, 220

Trošmarija60, 148, 150, 182. 226

Truentum68

Turres (Ku\ c) 133

Turska99

Velebkski kanal 113Velika Kapela80, 84.87. 90-91,95, 120-

122,134,138.142,212

VelikaKaraula(SirokaKula)47, 147VelikaKladuŠa210VclikaMetaljka(Trojvrh)134

Velikanjiva(Vrcbac) 59

Velika Popina47, 167-168. 223

VelikaPunta47, 128, 146-147, 153

VelikaViničical25VelikiAlan212Veliki Obljaj, gradina (Gornje Vrhovine)

45.147. 157,216,220

Veltki Vital 32-33. 47,54,14-1* 147, 149-

152, 164, 169, 207

VelikiVrh (Trojvrh)134Vendon (Avendo, Kompolje) 118, 120,

127-128, 153,231-232

Venecija73

Venecija(Venetia)82

Verona200

VićjaLuka(Brač) 191

Vidovac(Karlobag)115,211

Vtjenac(Tolić)47


Vinica37, 58. 60, 108-109, 126, 163. 168,171, 173,180, 225-226

Viničica 44, 47, 123-124, 126-127, 141,

145-147, 158, 163, 198-199, 216, 219-

220, 223-226

Vinodol 76Vinodolski kanal 114-115

Vinogradište126

Vital (Arupij) 158, 198, 216

Viaška peć,Spilja(Senj) 44

Vlaškopolje128

Vranićagromila48, 59, 167

Vrankamen(BosanskaKrupa)190

Zadar 11, 191, 194Zagreb15,31-35, 37-38,43,45, 124, 134,

136, 203

Zaloije175, 183, 227

Zaton57

Zecovt 111

Zrinskagora 210

Zrmanja111-114, 212. 214

Zubar,gradina(LiČki Osik)45Zvonigrad190

Zagarovaglavica(Gornji Kosinj)146

Žrnovnica112-114

2utaLokva207-209

Kazalo

imena



Vrankamen(BosanskaKrupa)190VratnikSS,208-209, 212Vrebac 34, 44, 46-48, 55, 59-60, 147,

163-164, 167-169, 210-211, 223-226

Vrginmost80Vrhovine147, 166

Vršak gromila(Šalamunić) 48

ua o a 0 09

290

Afrodita99

Agripa, Marko Vipsanije 92.235AieksandarVcliki 92-93AlFoldv,Geza 95, 110,201Ammida201

Andcs201Anonimni Ravenjanin 133, 206

Antonije, Marko 85, 94, 234

Brunšmid, Josip 34-35, 37, 44, 123-125,

167,190, 202,204,210-211

Brut, Decim Junije (D. luniusBrutus

Albinus) 77,94,234

Brut, Marko94

Budak,Neven29

BurebistaSĆ, 191

Cattimachus(Kzllmah) 131



j , , 94,Apijan 29. 76-80, 83-96, 121, 125. 126-

128,130, 134, 157, 159, 184,216

Apsirr 232-233

Artemidor Efežanin 115, 118, 129

August (Augustus,vidi Oktavijan)30, 90,

98-99, 102, 120, 153, 157, 192, 197,

199-200, 206.232,234

Bakarić, Ltdija 35, 38, 147Balbo, Lucije Kornelije81

Balen-Letunić Dubravka 35. 108, 134,

167, 181, 193

Barth, Fredcric16

Barović,Sime 116, 144

Benac,Alojz 12-13. 45-46, 66, 115, 144,

166, 172

Beusan,Filip.203Blanc,AndrĆ 135-136

Blazije, Publije Kornelije [P. Cornelius

Btasio)74-75

Bojanovski, Ivo112,199-201

Božić, Dragan 109

Ca acus( )

Cerva, Massimiliano 75, 79-80

Cerinić, Zeljka116

Cezar, Gaj Julije (C luliusCaesar) 30,

84-86. 89, 93, 194, 233-235

Ciceron81-83Cina, Marko Helvije97

Cincibjl7475 ^

Cliiver123

Coarelli. Filippo98-99Cons, Henri123Coppola. Alessandra90

Cače, Slobodan 13,65.68, 75, 82-83. 89,95, 114, 117, 121, 130, 159

Čataj, Lea39

Cović, Borivoj 21, 39, 46, 48, 54, 111-

112, 115, 170

Curčić, Vejsil 31,36

De Vit,Vincenzo 89

Degrassi,Attilio65, 77-78, 105, 109-110,

113-115, 117

293



Povijestjitpmiti. Pristup

Metel 77,79-80, 191 Panduza,Ttberije77, 80Metel Dalmatik, LucijeCecilije(L. Pantadicnus201-202Caeciiius MeteiittsDeimaticus)79-80Papazoglu,Fanula95, 189

Mete!Dijademat,LucijeCecilije80 Parmanicus201Metel Kaprarije, Gaj Ceđhje(C. Parović-Pešikan, Maja 182

CaeciiiusMetellusCaprarius) 80 Pašalić, Esad 199Metel, Lucije Cccilije(L. Caecilius Patsch, Karl 31, 73, 77, 80, 84, 110, 112,

Metellus)79 120,128,133,179,191-192,199,202,Mecel,MarkoCecilije(M. Caecilius 204,210-211

Mcteilus)80 Pavić, Radovan 136Miletić, Željko 209 PeČnik 123

Miller, Konrad207. Pejnović, Dane 136Mirković, Petar36 Perkić, Domacoj 44Mi ik I 75 191 P j 74

Kazaioimcna

Ptolemej, Klaudije 108, 111-114, 120,132-133, 206

Račić,Hrvoje2IlRadimsky,Vaclav31,36-37,146

RagulK rešimirl4? 168Ramberger32Raunig,Branka39,48, 56, 59, 112, 146,

148,169,174,183

Rcichard 123Rendić-Miočević, Duje 201, 203-204,

206Rossi,RuggeroFauro 81R f G j A t ij (C A t i R f )

Sordi, Marta 93Starčević, Ante91Stare,Franc 55Sticotti, Pierro 77Stipčević, A. 65StjepanBizantinac65-66, 179Strabon65, 76, 85, 90, 92, 108-109,111-

112,114,116-122,127-133, 152, 156-157,179,184,199,217-219

StreifF-Fenart, Jocelyne16Suić, Mate11-12,66, 78, 117, 126, 158,

164, 197, 200, 209SvetonijeTrankvil,Gaj 85, 92S it N Stj 211212



Mirnik, Ivan 75, 191 Perzej 74Mirosavljević,Vladimir 44, 110 Peueinger,Konrad133, 207Mommsen,nieodor31. 123, 151 PŽator201Morgan, M, Gwyn80 Piaturius201Muhamedagić, Ibrahim-aga36 PlintjeScariji 24, 67-68,76-79, 81, 108,Muller, Karl67, 89, 133. 206 112, 114, 116-117,119, 131-134, 179,Muntanus201 197 206

Pohlin 123Nantia201

Poia201Nestor 97 Polibije, 68, 76, 118,129,231Nissen 68 Pompej, Gnej 191Nonntio201 Pomponiie Mela 24

Ponchont, Max 89Oktavijan (C lutiusOctavianus, vidi Popović, Rade123

August) 29-30,76, 80, 83-95,97, 99, Posidoniic 129118-119, 121-122, 125, 127-131, 134, Pouknev,JamesV/ ilson67141, 151-152, 157-158, 190, 192, 194, Poutignac, Philippe 16197-200,216-217,219,235-236 Prcšern, France30

Olujić, Bocis 141,168,211 ProcuiusParmank (usj201

Orozije 85 Prosdocimi,Aldo68Ostcrman,Jasmina39, 149 Prpić, Vlado 211

Pseudo-Aristocel 120Pseudo-Skilak69, 206

296

Ruf, Gaj Antonije (C. AntoniusRufus)

208

Sabljar,Mijat 30-31Said,Edward 21Salustije(Saiiustius)82-83Sarius201

Schmid,Walterl23

Schoenleben123Scipion Nazika, Publijc Kornelijc 75Seneca201Sergejevski,Dimitrije125-126

Servije83Sestenius201Sestus201Sever,Aleksandar,car 86Siclnije,Gnej {Cn.Sicinius)74Sicu201Silus201

Sinus201Sladović, Manojlo 123Smičiklas, Tadija123Smith. Roland R. R„ 100-102

Szavitz-Nossan, Stjepan 211-212

Sarić ivan 151Sašel,Jaroslav88, 129Sašel-Kos, Marjcta 80, S8, 90, 94, 119-

121, 129Šegota, Tomislav 113Sušnjić, Dalibor 39

Tatonia201 Tettda201 Tiberije92, 201 TiberiusCiaudiusNero92 Tibul 89, 97 Tođorova, Marija 21 Tritus201 Truhelka, Ćiro 191 Tuditan, Gaj Sempronije(C. Scmpronius

Tuditanus)76-80, 191, 197, 211, 232

Turranius202

Ulpije,Marko 126Ursus202

297


Valvasor,JanezVajkard30, 123VaronMurena,AuloTerencije 90Vasić, Rastko48, 117Vedaldi-lasbez, Vanna 81Veit,Ulrich19Veith, Gcorg30, 122-123. 125, 134VekiĆ,Amelio 207Velej Paterkul 85, 87, 199, 201 .Vendes201:Vergilije81,83Vespazijan 200

Veter90,234Vogt,Emil 37VoIa(VMw) 92 235

Vukasović, Filip212Vukasović, Ivan Dominik211Vukelić33, 34, 149Vurster, Cvjetko 33

Wells,PeterS 105Whire,Horace 94Wilkes, JohnJ . 76, 78-79. 83, 92, 110 -Windischgratz 123

Zaninović, Marin 76, 78, 80, 83. 134,

191, 210Zippel,Georg77,80,83, 117

Bilješka o autoru

Boris Olujić rođen je 23- lipnja 1965. u Zagrebu. U rodnom je mjestu završioosnovnu školu i Klasićnu gimnaziju, te diplomirao povijest i arheologiju naFUozofskom fakultetu (1990.).Magistrirao je 1993. godine radom iz moderne

hrvatske povijesti.Usavršavao se naEcolePratiquedesHautes EtudcsScicnceshi-storujuesetphilologiques(Sorbonne) u Parizu,gdjeje magistrirao 1996- godine,adoktorirao 2000 godine disertađjom LesTapodes* unpeupledeVarrtcre-pays



VoIa(VMw) 92, 235Vujnović202 Zagrović, Mate32-33

1 r

298

a doktorirao 2000. godine disertađjom LesTapodes unpeupledeVarrtcre-pays

adriatiquedu V auL"siecleav. J.-C.

Na Filozofskomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirao je 1999. godinedisertacijom Japodiod 5. do 1.stoljeća prijeKrista.Kulturauprostoru izmeđulatenskckontinentalneijadranske(sredozemne)civilizacije.

Na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta uZagrebu predajePovijeststarogIstokai Starupovijcsthrvatskihzemalja. Bio jevoditelj nekohkodomaćih i međunarodnih znanstvenih projekata, a vodio je iviše arheoloških istraživanja na prostoruLikei Ogulinsko-plaščanske udoline.

Ozenjen je i otacjednedjevojčice.

2W





PrikazopsadeMetutauVatvasorovudjelu:MetuljeprikazankaosrednjovjekovnigaOktavijanpromatrabitkuizzidanekule(Vatvasor 1689:76;fotoNSKj

Segment Peutingerovekarte(Peutingerovakarta1976:segmentIV; fotoNSKj



Miljokaziz Metka (CIL III2993), danasuMuzejuLikeuGospiču*(foto:%Olujić; crtezprema:Brunsmid1893.:178-179)

KolotragrimskecestenedalekoLovinca(foto:B* Olujić)

Zidkoji seizJablancapenjepremaVelikomAlanu

(fbto.B. Olujić) *;»îi ^ * Š s > -w ?>>riP



Kolotragu kršu izmeđuBalkihOŠtarija iKarbbaga

(frto:B.Olujič)

Kolotrazirimskecestei Karlobagupozadini(foto:B. Olujić)

/fctfra' kamennapredjcluLegenac(sjevcrniVelcbit)(foto: T. I/ ić Olujić)



Živa vodaBegovača nedaleko„Pisanogkamena" (foto:B. Olujić)

TisuĆiječakontinuiteta:humaniziranikrajoliksjevernogVelebita(Mirovo).

Ostaciogradai stanova(foto:B. Olujič)

Tisućlječa kontinuitcta: lokvanaBorovojVodici (sjcvcrniVelebit)(foto:B. Olujič)

Tisui'lječttktmtinuitcta: Konji mt Vclcbittt (BaruvaVodica, tjcvcrni Vclcbit)(joto: It,



Slikekojencstaju. GovedanapredjeluMaiaMila(juzni Velebit)(foto:B. Oiujić)

Tisučljeća kontinuiteta;stadoovacanedaleko Janjča (foto:B. Oiujić)

Zračni snimakjapodskcgradineViničice(Metuij kodJosipdola(foto:B. Olujić)

Vciika i MalaViničicakodJosipdoia, I 'ogledh.pravcajuga(Joto; ii, Oiujič)



Zračni mimakjapodskegradineVeliki VitalkodProzora(Arupij) (foto:B. Olujič)

GradinaVeliki iMaliV ital kodProzora(Arupij), Tragovinedavnogpozara

jasnootkrivajudiobedema.Pogledizpravcasjevera(foto:B. Olujić)

Veliki Obljaj uGornjimVrhovinama.Pogledizpravcajugoistoka(foto:T.Kohi

'/ .rnčni snimakmseohimkogkomphksaTrojvrh nrdalckoPlalkog(joto: It. Oluji



Zračni snimakgradincLipovaGlavicakodPeruštća (foto:B. Olujić)

Jesenskismiraj danauLici. GradinaPiplicauprvomplanu,a udaljinisenazirehumZir. Snimljenoizpravca sjeveroistoka(foto:B. Olujić)

DommantaLiĆkogpolja:Zir, SnimljenosagradineCvituše (Jbto:B. Olujič)

Vječnevizurc:poglcdsrimskecestencdatekoi.ovinca prcma predjeiimajulnogVcl(Jbto;B. OlujiĆ)



Kartarasprostranjenosti važnijih japodskihnalazišta 1: 500 000(izrađili: B. Bui, B. Olujić)

(prema:RegijskakartaSjevernohrvatskoprimorjei Gorska Hrvatska,Školskaknjiga-Hrvatskaškolskakartografija,Zagreb2004.)

Japodskasredišta spomenutakodStrabonaiApijana I; 100 000(izradili; T Kaniški,B. Olujič)



Documents

POVIJEST JAPODA