Put do suvremene konzervatorsko-restauratorske struke

• babilonski kralj Nabonidus (6. st. pr. Kr. hram Ebabbar)

• Dubrovačka Republika

• Turquet de Mayern 1620-40.

• Dossi 1758. u knjizi Handmaid to the Arts razlikuje uklanjanje površinske nečistoće prije uklanjanja laka, a novo izdanje iste knjige iz 1764. razaznaje da uljni lak žuti i postaje težak za uklanjanje

• Carlo Maratta i Rafaelove stanze (1680-tih pozvan – odlagano do 1702.)

• Encyclopedie Metodique 1791. naziva “opasnim” uklanjanje lakova alkoholom zbog čestog oštećivanja boje - preferira površinsko uklanjanje nečistoće sa starog laka i nakon toga novo lakiranje.

• Louvre 1792/73. - kontroverza oko cilja i opsega čišćenja slika. (Nacionalna galerija u Londonu 1846/53, Louvre 1848/60, Stara pinakoteka u Minhenu 1861/63, Nacionalna galerija u Londonu 1936/37 i 1946/47).

• 1803. Tingry sugerira probe čišćenja u diskretnim kutovima slika.

• Venecija i Pietro Edwards (službeni nadzornik 1778-1819)

• Bruxelles 1815. kraljevska komisija

• Oko 1815. Antonio Canova i skulpture koje su skinute s atenske Akropole

• Industrijska revolucija (otapala, pigmenti, tube...)

• John Ruskin i Viollet le Duc

• Društvo za jugoslavensku poviesnicu (1850)

• Carska kraljevska centralna komisija 1853 (1850; 1856)

• Manfred Holyrare London 1870. The Conservation of Pictures

• rengen, UV, IR

• Prvi međunarodni kongres restauratora (slika) u Rimu 1930

• 1932. odbor za objavljivanje službenog priručnika prihvatljivih zahvata i časopis Technical studies in the field of Fine arts (1950 postaje Studies in Conservation)

• Cesare Brandi 1963. objavljuje Teoria del restauro, a iste godine Murray Pease sastavlja prvi “naputak profesionalnih standarda i postupaka”.

• 1960-ih definira se novi koncept nazvan preventivno konzerviranje ili preventivna njega ili preventivno održavanje ili preventivno restauriranje ili preventivna zaštita.

1

PROBLEM NAZIVA STRUKE U POVIJESNOM KONTEKSTU

Restauriranje – restauracija

• popravljati i uljepšavati ili redekorirati kulturnu baštinu po vlastitom ukusu ili u skladu s nekritičkim suvremenim zahtjevima funkcije

• pokušati vraćati kulturnu baštinu u originalno (hipotetično!) stanje

• nanovo na originalom nosiocu rekonstruirati površinski (vidljivi) sloj po vizualnom uzoru na oštećeni originalni sloj (kojeg se gotovo redovito u takvim zahvatima poništava)

• napraviti potpuno novo djelo (poput umjetnika ili zanatlija) po vizualnom uzoru na staro (krivotvorenjem većine ili cjeline originalne materije i načina izrade), tj. restaurirati vizualnu memoriju na staro na istom mjestu ili s dijelom starog materijala

• respektirati estetsku, povijesnu i dokumentarnu važnost i fizički integritet kulturne baštine (konzervirajući i) restaurirajući njenu materiju u svom povijesnom i estetskom dualitetu, u skladu sa suvremenim etičkim kodeksima i metodologijom struke.

• Brandi: Restauriranje je metodološki čin u kojem je umjetničko djelo prosuđeno u svojoj materijalnoj formi i u svom povijesnom i estetskom dualitetu, sa svrhom da ih se prenese u budućnost

• Brandi: Restauriranje nije pomoćna tehnička aktivnost već čin kritičkog prosuđivanja i određenja umjetničkog djela

Problem naziva struke - globalizacija : tradicije

• antirestauratorski pokret u Engleskoj

• 1870. Manfred Holyrare primijenio termin conservation umjesto restoration u naslovu svog priručnika

• ICOM-CC promovirao je dokument nazvan The Conservator – Restorer: Definition of Profession. Termin konzervator-restaurator uzet je kao međunarodno kompromisno rješenje za naziv zanimanja

• Pokazalo se da taj naziv struke, izabran u biti kao terminološki kompromis, pravilnije određuje i definira samu praksu struke.

• ECCO je tijelo osnovano 1991. sa svrhom unapređivanja i usklađivanja terminologije, edukacije i smjernica prakse na europskoj razini.

AIC: Definicije terminologije

• 1. Konzerviranje (conservation): struka koja se bavi očuvanjem kulturnih dobara za budućnost. Konzervatorske aktivnosti uključuju istraživanje, dokumentiranje, tretman i preventivnu brigu, a baziraju se na proučavanju i educiranosti.

2

• 1. A. Istraživanje (examination): izučavanje strukture, materijala i stanja kulturnog dobra uključujući identificiranje obima i uzroka promjena i propadanja.

• 1. B. Dokumentiranje (documentation): Bilježenje informacija deriviranih iz konzervatorskih aktivnosti na stabilan format.

• 1. C. Tretman (treatment): nesporna promjena kemijskih i/ili fizikalnih aspekata kulturnog dobra, s primarnim ciljem produljenja njegovog postojanja. Tretman se može sastojati od stabiliziranja i/ili restauriranja.

• 1. C. a) Stabiliziranje (stabilization): postupci u svrhu održanja integriteta kulturnog dobra i minimaliziranja propadanja.

• 1. C. b) Restauriranje (restoration): postupci u svrhu povrata kulturnog dobra u poznato ili pretpostavljeno stanje, često dodavanjem neoriginalnog materijala.

HRD: definicija osnovnih stručnih termina

Konzervator

• Konzervator odgovarajućim valoriziranjem prepoznaje kulturno dobro izdvajajući ga tako od ostalih predmeta ili objekata. Konzervator radi humanističke i/ili prirodoslovne interpretacije kulturnog dobra u svrhu njegovog što ispravnijeg valoriziranja, poštujući pri tome materijalno i duhovno jedinstvo kulturnog dobra. Konzervator određuje mjere zaštite kulturnog dobra dokumentiranjem, pravnom zaštitom, poduzimanjem mjera preventivnog konzerviranja i konzervatorsko-restauratorskim tretmanima. Konzervator brine o zaštiti i očuvanju kulturnog dobra osiguravanjem odgovarajuće socijalne uporabe kulturnog dobra.

Konzervator-restaurator

• Temeljem stečene stručne naobrazbe, manualnog umijeća i stečenog stručnog iskustva odgovoran je za provedbu dijagnostičkog istraživanja kulturnog dobra, za provedbu konzervatorsko-restauratorskih tretmana na kulturnom dobru, kao i za stručnu dokumentaciju svih spoznaja i postupaka. Nadležan je za izradu konzervatorsko-restauratorskog programa (prijedlog radova) i za izradu završnog izvještaja. Dužan je pružiti savjet i tehničku pomoć u svrhu zaštite kulturnog dobra. S obzirom na specifično definiranu etiku struke i s obzirom na specifična i distinktivno definirana načela struke konzervator-restaurator nije niti umjetnik niti zanatlija. Umjetnik i zanatlija izrađuju nove predmete i objekte ili održavaju i popravljaju uporabno funkcioniranje predmeta i objekata, konzervator-restaurator bavi se očuvanjem kulturnog dobra.

Restaurator-tehničar

• Konzervatorsko-restauratorske poslove na kulturnim dobrima, temeljem manualnog umijeća kojeg posjeduju, mogu obavljati restauratori-tehničari, restauratori-kandidati, majstori zanatlije, umjetnici i drugi stručnjaci čije temeljno zvanje može doprinositi uspješnosti specifičnih konzervatorsko-restauratorskih zahvata. Poslove obavljaju isključivo u skladu s prijedlogom radova kojeg određuje i nadzire ili odobrava konzervator-restaurator nakon provedenog dijagnostičkog istraživanja i dokumentiranja.

3

Preparator

• Iz povijesno-tradicijskih razloga ponegdje se restauratori tehničari još uvijek nazivaju preparatorima.

Kulturna baština

• Predmeti, objekti, ambijenti i fragmenti kojima društvo pridaje umjetničku, povijesnu, dokumentarnu, estetsku, znanstvenu, sentimentalnu, ambijentalnu, duhovnu ili religijsku vrijednost, obično se određuju nazivom "kulturna baština". Kulturna baština sastoji se od materijalnog i kulturnog nasljeđa koje treba prenijeti budućim naraštajima. Termin “kulturna baština” prikladan je za označiti i materijal i značenje koji su predmet interesa i rada konzervatorsko-restauratorske struke.

• U prošlosti su u istu svrhu rabljeni sljedeći termini: umjetničko djelo, umjetnina, predmet (objekt) od povijesne i umjetničke vrijednosti, starina ili antikvitet, spomenik (kulture), kulturno dobro. Značenja tih termina pokazala su se preuskim za označiti cjelokupan predmet interesa konzervatorsko restauratorske struke. Iz povijesno-tradicijskih razloga neki od tih termina i dalje se čuvaju u imenima institucija koje se bave konzervatorskom i restauratorskom strukom.

Preventivno konzerviranje

• Sastoji se od indirektnih aktivnosti u odnosu na kulturno dobro. Poduzima se u svrhu usporavanja propadanja i sprečavanja oštećenja osiguravanjem uvjeta optimalnih za očuvanje kulturnog dobra koliko god je to u skladu sa socijalnom uporabom kulturnog dobra. Preventivno konzerviranje sastoji se od osiguranja odgovarajućeg korištenja, rukovanja, transportiranja, čuvanja u čuvaonici i izlaganja u izložbenim dvoranama.

Primarni konzervatorsko-restauratorski zahvati

• Sastoje se uglavnom od direktnih minimalnih djelovanja na kulturnom dobru privremenim sredstvima u svrhu osiguranja potencijalnog materijalnog jedinstva kulturnog dobra dok se ne obavi transport ili dok se ne osiguraju uvjeti za konzerviranje i restauriranje kulturnog dobra.

Konzerviranje

• Sastoji se uglavnom od direktnog djelovanja na kulturnom dobru s ciljem usporavanja njegovog daljnjeg propadanja.

Restauriranje

• Sastoji se od direktnih aktivnosti na kulturnom dobru koje propada ili je oštećeno. Cilj aktivnosti je olakšati razumijevanje kulturnog dobra, istovremeno poštujući, koliko god je to moguće, njegov estetski, povijesni i fizički integritet

4

Prijevodi englesko-hrvatskiconservation

1. konzerviranje ili

2. konzervatorsko-restauratorski (radovi, zahvati, struka...)

• Izbor 1 ili 2 ovisi rabi li se riječ conservation u određenom tekstu u “općem” značenju ili u “anglosaksonskom” značenju. Iznimka su tekstovi koji se bave pojašnjavanjem upravo te terminološke problematike - u prijevodu tih tekstova kopiralo se izraze izvornika. Anglosaksonsko značenje najjasnije definira AIC: Definicije terminologije. U skladu s ECCO: Definicije terminologije i HRD Definicije osnovnih stručnih termina to značenje se može prevoditi samo složenicom.

• conservator – konzervator-restaurator

• restorer – restaurator

• preventive conservation – preventivno konzerviranje

• remedial conservation – konzerviranje

• restoration – restauriranje

• preventive protection – preventivna zaštita

• protection – zaštita

• protection – zaštita

• safeguarding – čuvanje

• preservation – očuvanje

• preventive care – preventivno održavanje

• cultural property – kulturno dobro

• cultural monument – spomenik kulture

• cultural heritage – kulturna baština

• object – predmet, ili objekt, ili predmet/objekt (ovisno o kontekstu)

5

POVIJESNI SUKOB "KONZERVIRATI ILI RESTAURIRATI"

Eugène-Emmanuel Viollet-le-Duc: Restauriranje (1854)

• Restauriranje... i riječ i pojam su moderni. Restaurirati neko zdanje ne znači ni održavati, ni popravljati, ni ponovno izgraditi; znači obnoviti ga i dovesti u stanje dovršenosti kakvo ne mora da je ikad postojalo.

• Istražiti

• Dokumentirati

• Sastaviti izvještaj

• Izbor „što raditi“ temeljiti na kritičkoj prosudbi temeljenoj na specifičnim okolnostima

• Prihvaćanje apsolutnih načela restauriranja brzo može dovesti do apsurda

• Arhitekt-restaurator mora poznavati specifične forme, stilove, metode i postupke koje su različite škole primjenjivale u različito doba

• Metode i materijali koji se primjenjuju u restauriranju moraju biti superiorne kvalitete

• Cilj restauriranja građevine: omogućiti građevini život

• Prilikom restauriranja uzeti u obzir buduću funkciju objekta

• Restaurator-arhitekt ima ulogu restauratora i dužnost umjetnika da bi kreativno nadišao nepredviđene okolnosti i nužnosti

• Najbolji način očuvanja građevine naći joj uporabu

William Morris: Manifest društva za zaštitu starih građevina (1877)

• Upravo kako je arhitektura nakon dugog nazadovanja umrla, barem kao popularna umjetnost, razvilo se zanimanje za proučavanje srednjovjekovne umjetnosti. Tako civilizirani svijet devetnaestog stoljeća nema vlastiti stil, zbog silnog i širokog poznavanja stilova drugih stoljeća. Iz tog gubitka i drugog dobitka izrasta u ljudskim mislima čudna ideja restauriranja starih građevina. Ta čudna i pogubna ideja već svojim imenom implicira da je moguće skinuti s građevine ovaj, onaj i neki drugi dio njene povijesti – tj. njenog života – i onda se zaustaviti na nekom stupnju i takvu je ostaviti, a da je još povijesna, živa i štoviše onakva kakva je nekad bila.

• Pijetet

• Kroz povijest su sve promjene nepogrešivo rađene na način tog vremena.

• Restauratori nemaju drugu vodilju osim svoje vlastite individualne hirove kojima određuju što je za divljenje, a što zanemarivo.

• Restauriranje... je dvostruki proces uništavanja i dodavanja.... ukratko, završni rezultat je jadna i beživotna krivotvorina cijelog uzaludnog posla.

6

• Zamijeniti restauriranje zaštitom

• Stare građevine tretirati kao spomenike prošle umjetnosti.... ako je postala neodgovarajuća treba podići drugu

• Prenijeti stare građevine, instruktivne i dostojne poštovanja onima koji dolaze poslije nas

John Ruskin: LUČ SJEĆANJA (1849.)

• Restauriranje... znači najcjelovitiju destrukciju koju građevina može pretrpjeti; destrukciju iza koje ne ostaju ni ostaci: destrukciju praćenu krivotvorenim opisivanjem destruirane stvari.

• Nemojte da onda govorimo o restauriranju. Ta stvar je laž od početka do kraja... Ali, kaže se, može se pojaviti neophodnost restauriranja! Prihvaćeno. Pogledajte tu neophodnost ravno u lice i shvatite ju u njenim vlastitim granicama. To je neophodnost za destrukcijom. Prihvatite ju kao takvu, srušite građevinu, razbacajte njezino kamenje kojekuda, napravite šljunak od njega, ili beton ako hoćete, ali učinite to iskreno i ne lažite umjesto toga.

• Pogledajte tu neophodnost u lice prije nego do nje dođe i možda ćete ju moći spriječiti... Odgovarajuće održavajte svoje spomenike i nećete ih trebati restaurirati...

• Pijetet

• ...Nemamo pravo dirati što se sjetimo [građevinama iz prošlih vremena]. One nisu naše. One djelomice pripadaju onima koji su ih izgradili, a djelomice svim naraštajima ljudi koji dolaze iza nas.

Estetsko : dokumentarno

(Riegl terminologizira estetske značajke umjetnine kao umjetničku vrijednost, a dokumentarnu važnost kao povijesnu vrijednost)

• Koncentriranje na dokumentarnu stranu umjetnine može ju spustiti na razinu zbira informacija. Nitko nije slikao da bi davao budućim naraštajima povjesničara umjetnosti, restauratora i slikara lekcije o materijalima i tehnici. Intencija umjetnika usmjerava se na estetski doživljaj gledatelja (dokumentarna vrijednost je bonus).

• Kako izbor materijala i tehnike izrade utječe na izgled predmeta, isto tako utječe i izbor konzervatorsko restauratorskih materijala i tehnika.

• Mnogi zagovornici konzerviranja pokušavaju umanjiti važnost estetskog pristupa (tj. restauriranja) nazivajući to “kozmetikom”, želeći reći da je to nešto što bi se moglo eliminirati. Nijedno staro umjetničko djelo nije do danas ostalo intaktno. Većina umjetničkih djela u manjoj ili u većoj mjeri osjetilo je ono što nazivamo “zub vremena” i u mnogim slučajevima zub nesretnih intervencija. Ono što je postalo povijesna vrijednost često je u suprotnosti s umjetničkom vrijednošću i umjetnikovom intencijom.

• Važnost connoisseurstva treba biti očita konzervatorima-restauratorima jer mnoge odluke koje treba donijeti mogu se donijeti samo na temelju onog što oko govori o stilu i ruci: što je original, što dodatak (tj. što bi se eventualno moglo ukloniti tijekom zahvata). Konzervatori-

7

restauratori ne trebaju očekivati da će im netko drugi biti uvijek u stanju pružiti odgovarajući savjet. Tehnička istraživanja i analize, kao i sve druge metode imaju svoja ograničenja.

• Uklanjanje svih kasnijih dodataka - pod uvjetom da su dokazano i neupitno dodatci - i ostavljanje originalnih dijelova u uzvišenoj izoliranosti vjerojatno je najčistunskiji pristup konzervatorstvu i restauratorstvu, ako odbacimo koncept originalne intencije. Čak i ako ne znamo koja je specifična intencija autora bila kad je izrađivao umjetničko djelo, prilično pouzdano znamo da nije pravio dokument nagrđivanja vremenom i intervencijama.

• Gdje će konzervator-restaurator prevagnuti u balansiranju između sačuvanog (tj. povijesne vrijednosti i povijesnog stanja) i poznate ili pretpostavljene intencije? Ukloniti sve preslike sa slike i onda izložiti ono što je preostalo od originala može biti čistunstvo dok god je riječ o dokumentu, ali takav pristup je nasilje nad estetskom vrijednošću i nad intencijom.

• (Paul Phillippot) ...Tehnološko proučavanje i kritičko definiranje predmeta tek su polazište za konzerviranje i restauriranje. Povjesničari mogu revidirati svoje dijagnoze i vrijednosne sudove u svakom trenutku, formulirajući ih posve diskurzivno. Odluke konzervatora-restauratora, naprotiv, određuju izgled spomenika kao umjetničke kreacije i kao povijesnog dokumenta, sugerirajući gledatelju određeno čitanje djela. Iz te osobite situacije proizlazi odgovornost konzervatora-restauratora koji je, u biti, prisiljen konkretizirati kritičku prosudbu na djelu samom. ...Svijest o takvom stanju stvari zahtijeva ograničavanje intervencija koliko god je moguće i traganje za najvišim mogućim stupnjem reverzibilnosti.

• Neovisno koliko objektivni i povijesno metodični pokušavamo biti, naša percepcija prošlosti uvijek će biti, manje ili više, obojana našim vremenom. Prošlost će uvijek biti viđena kroz prizmu suvremenosti gledatelja, kao što je Goethe zapisao: “Gospodo ono što nazivate duhom vremena... jest naposljetku vaš duh... u kojem se prošlost reflektira”.

DANAŠNJA METODOLOGIJA KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKOG RADA

Priprema za konzervatorsko-restauratorske radove: upoznavanje s konkretnim predmetom ili objektom kroz dokumentiranje

Ciljevi konzervatorsko-restauratorske dokumentacije

• omogućiti i osigurati metodološki pristup konzervatorsko-restauratorskim radovima

• jasno utvrditi potrebne elemente kako bi se moglo što preciznije definirati prijedlog (plan) konzervatorsko-restauratorskih radova

Što konzervatorsko-restauratorske dokumentacija treba obuhvaćati? inventarizacijske podatke koji definiraju o kojoj se baštini radi (vlasnik/skrbnik, naziv, dimenzije, autor, datacija)

• istražnu dokumentaciju

• izradu prijedloga (ili plana) radova

• dokumentiranje konzervatorsko-restauratorskih radova

• uputu za način čuvanja i održavanja

8

• foto zapise izgleda i stanja u svim relevantnim fazama radova, te prije i poslije radova

• Istražni radovimaterijali, tehnika i intencija izrade

• promjene koje su se vremenom dogodile (u tom materijalu i na tom materijalu)

• intencije sadašnjeg vlasnika

• detektirati uzrok oštećenja

• sažeto definirati razloge zbog kojih je dobro na konzervatorsko-restauratorskom tretmanu

Cilj konzervatorsko-restauratorskih radova

• olakšati razumijevanje kulturne baštine, istodobno poštujući, koliko god je to moguće, njen estetski, povijesni i fizički integritet

• Brandi: "Restauriranje je metodološki čin u kojem je umjetničko djelo prosuđeno u svojoj materijalnoj formi i u svom povijesnom i estetskom dualitetu, sa svrhom da ih se prenese u budućnost"

• Brandi: "Da bi restauriranje bilo legitimno, ne može pretpostaviti da je vrijeme reverzibilno ili da se povijest može ukinuti".

• Paul Philippot: " Iluzija je da neki predmet/objekt može biti vraćen u originalno stanje uklanjanjem svih kasnijih promjena i dodataka. Originalno stanje je mitska, nepovijesna ideja, ideja koja je u stanju žrtvovati umjetnička djela apstraktnom konceptu i prezentirati ta ista djela u stanju u kakvom nikada nisu postojala".

Intencije

• ntencija autora,

• intencija naručitelja originala,

• intencija sadašnjeg vlasnika / skrbnika,

• intencija one osobe koja je promijenila kontekst kulturnom dobru prenamjenom,

• intenciju osobe koja je promijenila izgled kulturnog dobra u svrhu njegovog usklađivanja s većom cjelinom

• ...svoju vlastitu intenciju

Vrijednosti

• kulturne vrijednosti (dokumentarna, povijesna, starosna, umjetnička, estetska, znanstvena, vrijednost dijela konteksta...)

• uporabne vrijednosti (namjenska, gospodarska, društvena (socijalna), politička...) i

9

• emotivne ili sentimentalne vrijednosti (uspomena, čuđenje, radoznalost, vrijednost identiteta, vrijednost kontinuiteta...)

Preduvjeti za ispravno definiranje: Što raditi?

• što je originalni materijal i tehnika izrade, a što su promjene tog materijala i dodatci na tom materijalu kao posljedica trajanja kroz povijest

• treba jasno definirati koje su promjene nagrđujući (degradirajući) čimbenik, a koje promjene su prihvatljive kao dio povijesnog integriteta ili kao dodatna vrijednost (starosna patina)

• sažeto i jasno treba znati definirati razloge zbog kojih se na predmetu / objektu poduzima zahvat

• treba znati što je cjelina predmeta / objekta na kojoj se sve aktivnosti moraju uskladiti

• što je kontekst predmeta / objekta

• kakva je bila povijest tog predmeta / objekta

• koje su bile intencije autora i koje se još intencije mogu definirati ne zaboravivši pritom intenciju sadašnjeg vlasnika / skrbnika

• koje su vrijednosti sadržane ili potencijalno sadržane u predmetu /objektu.

Preduvjeti za ispravno definiranje: Kako raditi?

U izboru materijala i postupaka poštivati etički kodeks i načela struke:

• načelo minimalnosti neophodnog zahvata

• načelo vizualne i strukturalne kompatibilnosti primjenjenog materijala

• načelo reverzibilnosti

• načelo distinktibilnosti zahvata

• načelo održivosti

Osim načela, poštovati i obzire:

• obzir prema imperativu stabilnosti i neškodljivosti materijala koje se namjerava aplicirati predmetu ili objektu kulturne baštine

• obzir prema mogućim potencijalno negativnim utjecajima nekog materijala ili postupka na buduća proučavanja tog predmeta ili objekta

• obzir prema mogućim potencijalno negativnim utjecajima na predviđenu socijalnu uporabu predmeta ili objekta kulturne baštine

10

RAZVOJ KRITIČKE METODOLOGIJE GLEDANJA UMJETNIČKIH DJELA

Giorgio Vasari, Životi slikara, kipara i arhitekata (1550)

Franciscus Junius, Painting of the Ancients (1638)

André Félibien, De la connoissance des tableaux (1666)

Roger de Piles, Abrégé de la vie des peintres (1699)

Jonathan Richardson Sr, The Connossieur: An Essay on the Whole Art of Criticism As It Relates to Paining (1719)

Jonathan Richardson Sr, An Argument in Behalf of the Science of a Connossieur (1719)

Sir Charles Eastlake, How to Observe (1855-65)

Joseph Archer Crowe i Giovanni Battista Cavalcaselle, Flemish Painters (1856), A New History of Painting in Italy (1864-66); A History of Painting in North Italy (1871)

Giovanni Morelli (Ivan Lermolieff), Kunstkritiche Studien (1890. i 91)

Bernard Berenson, Rudiments of Connoisseurship (1920)

Max Friedländer, On Art and Connoisseurship (1944)

John Pope-Hennesy, Connoisseurship (1935)

• Goethe: “Gospodo ono što nazivate duhom vremena... jest naposljetku vaš duh... u kojem se prošlost reflektira”.

• Ruskin: “Najveća je slava građevine... u njenoj starini i u osjećaju duboke zvučnosti (voicefulness), zlokobnom izgledu, misterioznoj simpatičnosti, još više, u potvrdi prokletstva koje osjećamo u zidovima koji su dugo služili prolaznim generacijama ljudi”.

• Berenson, Friedländer, Bell i Clark - čisti užitak je smisao našeg zanimanja za umjetnost

• Bernard Berenson (Aestethics and History in the Visual Arts, 1948) – estetsko sanjarenje (reverie)

“Karakteristika umjetničkog djela je moć izazivanja estetskih emocija; iskaz emocije je, vjerojatno, ono što mu daje tu moć”.

• Max Friedländer (Kaiser Fridrich muzej) - “prva impresija je dublja od svih kasnijih, drukčija je i od presudne je važnosti“

• Clive Bell (Art, 1914) - teorija značajnih formi

• Kenneth Clark (Looking at Pictures) – užitak je glavni razlog gledanja, ali umjetnost treba dati nešto više od samog užitka – širenje naše energije duha. Clarkova metoda gledanja slika: trenutni doživljaj, proučavanje, sabiranje i obnavljanje.

11

• Erwin Panofsky – primarno značenje umjetničkog djela nalazi se u njegovoj poruci kao dokumentu

• Alois Riegl (Moderni kult spomenika 1903) – hladno znanstven – usustavio je gledanje umjetničkog djela kao nositelja raznih vrijednosti

• Heinrich Wölfflin je definirao metodologiju vizualne analize

Temeljni pojmovi povijesti umjetnosti: problem razvoja stila u novijoj umjetnosti (1915)

“Vidimo samo ono što tražimo, a tražimo ono što možemo vidjeti”. Svaka generacija i svaki pojedinac vidi različito.

Pet suprotstavljenih načina imaginarnog gledanja u međusobnoj antitezi jesu: linearno - slikovito, površinsko - dubinsko, zatvorena - otvorena forma, mnoštvo - jedinstvo i apsolutno jasno - relativno jasno.

• Ernst Gombrich: Art and Ilusion (1960) - analizira kako na umjetnike utječe ono što znaju i ono što vide u kreiranju vizualnih prikaza (psihologija umjetnosti)

SUVREMENE EUROPSKE SMJERNICE STRUKE I ETIČKI KODEKS STRUKE KAO PRIMJERI NADVLADAVANJA POVIJESNIH KONCEPCIJSKIH RAZMIMOILAŽENJA

European Confederation of Conservation-Restoration Organizations (ECCO): SMJERNICE STRUKE

I. Zadaća konzervatora-restauratora

Temeljna zadaća konzervatora-restauratora je očuvanje kulturne baštine na blagodat sadašnje i budućih naraštaja. Konzervator-restaurator pridonosi percepciji, vrednovanju i razumijevanju kulturne baštine respektirajući njezin ambijentalni kontekst, njeno značenje i fizičke osobine.

Konzervator-restaurator je odgovoran za provedbu i provodi strateško planiranje; dijagnostičko istraživanje; konzervatorsko planiranje i izradu prijedloga radova; preventivno konzerviranje; konzervatorsko-restauratorske tretmane i dokumentaciju nalaza i svih intervencija.

Dijagnostičko istraživanje

Dijagnostičko istraživanje sastoji se od identifikacije, određivanja sastava i stanja kulturne baštine; identifikacije, prirode i obima promjena; procjene uzroka propadanja i određivanja tipa i obima potrebnog tretmana. Uključuje proučavanje relevantnih postojećih informacija

Preventivno konzerviranje

Preventivno konzerviranje sastoji se od neizravne aktivnosti u svrhu usporavanja propadanja i sprječavanja šteta stvaranjem uvjeta optimalnih za očuvanje kulturne baštine koliko god je to kompatibilno s njezinom društvenom uporabom. Preventivno konzerviranje također

12

obuhvaća pravilno rukovanje, transport, uporabu, uskladištenje i izlaganje. Također, može involvirati pitanja izrade faksimila u svrhu očuvanja originala..

Konzerviranje

Konzerviranje se sastoji uglavnom od izravnog djelovanja na kulturnoj baštini radi stabiliziranja stanja i usporavanja daljnjeg propadanja.

Restauriranje

Restauriranje se sastoji od izravne aktivnosti na kulturnoj baštini koja je oštećena ili uništena. Cilj aktivnosti je olakšati percipiranje, vrednovanje i razumijevanje kulturne baštine, istodobno poštujući, koliko god je to moguće, njezine estetske, povijesne i fizičke osobine.

Nadležnosti konzervatora-restauratora:

razvoj programa, projekata i elaborata na području konzerviranja-restauriranja

pružanje savjeta i tehničke pomoći za očuvanje kulturne baštine

priprema tehničkih izvještaja o kulturnoj baštini (isključujući svaki sud o tržišnoj vrijednosti)

provedba istražnih radnji

razvoj edukacijskih programa i podučavanje

širenje informacija dobivenih proučavanjem, tretmanom ili istraživanjem

promoviranje dubljeg razumijevanja konzervatorsko-restauratorskog područja

II. Distinkcija od srodnih područja

Konzerviranje-restauriranje je različito od srodnih područja (primjerice umjetnosti ili zanatstva) u tome što je njegova primarna zadaća očuvanje kulturne baštine, za razliku od stvaranja novih predmeta/objekata ili održavanja i popravljanja njihove funkcije.

Konzervator-restaurator se razlikuje od drugih stručnjaka specifičnom konzervatorsko-restauratorskom naobrazbom.

III. Teorijska i praktična naobrazba

Da bi se održavalo standarde struke, stručna edukacija i osposobljenost konzervatora-restauratora trebala bi biti na razini sveučilišnog magisterija konzervatorsko-restauratorske struke (ili priznati ekvivalent). Osposobljavanje je detaljnije razrađeno u „ECCO Professional Guidelines III.“.

Konzerviranje-restauriranje je kompleksno područje koje se brzo razvija. Zato, kvalificirani konzervator-restaurator ima profesionalnu odgovornost biti ukorak s novim spoznajama i osigurati da su radovi u skladu s aktualnim etičkim razmišljanjima.

European Confederation of Conservation-Restoration Organizations (ECCO): ETIČKI KODEKS STRUKE

13

Hrvatsko restauratorsko društvo je u neizmjenjenom obliku prihvatilo isti tekst za svoj Etički kodeks.

I. Temeljna načela primjene kodeksa

Članak 1. Etički kodeks se sastoji od načela, obveza i pravila ponašanja kojih bi se u stručnoj praksi trebao pridržavati svaki konzervator-restaurator član organizacije udružene u ECCO.

Članak 2. Struka konzervatora-restauratora je djelatnost od javnog interesa i mora se obavljati uz poštivanje svih važećih nacionalnih i europskih zakona i sporazuma, posebice onih koji se bave ukradenom imovinom.

Članak 3. Konzervator-restaurator radi izravno na kulturnoj baštini i osobno je odgovoran vlasniku, baštini i društvu. Konzervator-restaurator treba raditi bez prijetnji svojoj slobodi i neovisnosti.

Konzervator-restaurator ima pravo, bez obzira na okolnosti, odbiti bilo koji zahtjev za koji vjeruje da je u suprotnosti s odredbama i duhom ovog kodeksa.

Konzervator-restaurator ima pravo očekivati da mu vlasnik ili skrbnik da sve relevantne informacije koje se tiču konzervatorsko-restauratorskog projekta (bilo koje veličine).

Članak 4. Nepridržavanje načela, obveza i zabrana iz Kodeksa neprofesionalno je djelovanje i škodi reputaciji struke. Odgovornost je svakog nacionalnog strukovnog tijela osigurati da njegovi članovi rade u skladu s duhom i slovom Kodeksa, te reagirati u slučaju njegovog dokazanog kršenja.

II. Obveze spram kulturne baštine

Članak 5. Konzervator-restaurator će poštivati estetsko, povijesno i duhovno značenje i fizički integritet kulturne baštine koja mu je povjerena.

Članak 6. Dok radi na očuvanju kulturne baštine, konzervator-restaurator u suradnji s drugim stručnim kolegama involviranim s kulturnom baštinom, treba uzeti u obzir potrebe njezine društvene uporabe.

Članak 7. Konzervator-restaurator mora raditi po najvišim standardima, neovisno o bilo čijem mišljenju o tržišnoj vrijednosti kulturne baštine. Iako okolnosti mogu limitirati obim intervencije konzervatora-restauratora, respekt spram Kodeksa ne bi trebao biti kompromitiran.

Članak 8. Konzervator-restaurator treba razmotriti sve aspekte preventivnog konzerviranja prije fizičkog rada na kulturnoj baštini i trebao bi limitirati tretman samo na ono što je neophodno. .

Članak 9. Konzervator-restaurator se treba koristiti samo onom opremom, materijalima i postupcima koji prema spoznajama dostupnim u tom trenutku ne bi trebali interferirati, ako je to ikako moguće, s bilo kojim budućim proučavanjem, tretmanom ili analizama. Također, trebaju biti kompatibilni s materijalima kulturne baštine i trebaju biti, koliko god je to moguće, što lakše i cjelovitije reverzibilni.

14

Članak 10. Konzervatorsko-restauratorski tretman kulturne baštine treba biti dokumentiran pisanim i slikovnim zapisima dijagnostičkog istraživanja, bilo koje konzervatorske / restauratorske intervencije i drugih relevantnih informacija. U izvještaj treba, također, upisati imena onih koji su odradili posao.

Članak 11. Konzervator-restaurator smije poduzimati samo onaj posao za provedbu kojeg je kompetentan. Konzervator-restaurator ne smije niti početi niti nastaviti tretman koji nije u najboljem interesu kulturne baštine.

Članak 12. Konzervator-restaurator se mora usavršavati usvajajući nova znanja i vještine sa stalnim ciljem poboljšavanja kvalitete svog profesionalnog rada.

Članak 13. Ondje gdje je neophodno ili ondje gdje je prikladno, konzervator-restaurator treba surađivati s drugim stručnjacima i u potpunosti razmjenjivati informacije s njima.

Članak 14. U bilo kojoj izvanrednoj situaciji u kojoj je kulturna baština izravno ugrožena, konzervator-restaurator, neovisno o svojoj užoj specijalizaciji, treba pružiti svu moguću pomoć.

Članak 15. Konzervator-restaurator ne bi trebao uklanjati materijal s kulturne baštine osim ukoliko to nije neophodno za njeno očuvanje ili zato što bitno interferira s njenom povijesnom i estetskom vrijednošću. Materijale koje se ukloni treba konzervirati, ako je moguće, a postupak u cijelosti dokumentirati.

Članak 16. Kad je društvena uporaba kulturne baštine nekompatibilna s njezinim očuvanjem, konzervator-restaurator treba raspraviti s vlasnikom ili zakonitim skrbnikom bi li izrada kopije predmeta / objekta bila odgovarajuće kompromisno rješenje. Konzervator-restaurator treba preporučiti odgovarajući postupak reproduciranja u svrhu izbjegavanja oštećenja originala.

III. Obveze spram vlasnika ili zakonitog skrbnika

Članak 17. Konzervator-restaurator treba u cijelosti izvijestiti vlasnika o svim aktivnostima koje su potrebne i definirati najprikladniji način trajnog održavanja.

Članak 18. Konzervator-restaurator je vezan profesionalnim povjerenjem. U namjeri da napravi referencu na neki dio kulturne baštine kojeg se može identificirati, treba dobiti pristanak vlasnika ili zakonitog skrbnika.

Članak 19. Konzervator-restaurator nikada ne bi smio pomagati nedopuštenoj trgovini kulturnom baštinom i mora joj se aktivno suprotstavljati. Kada je zakonito vlasništvo sporno, konzervator-restaurator mora provjeriti sve raspoložive izvore informacija prije nego što poduzme ikakvu radnju.

IV. Obveze spram kolega i struke

Članak 20. Konzervator-restaurator mora održavati duh poštovanja spram integriteta i digniteta kolega, konzervatorsko-restauratorske struke i srodnih struka i stručnjaka.

Članak 21. Konzervator-restaurator bi trebao u granicama svog znanja, kopetentnosti, vremena i tehničkih sredstava sudjelovati u osposobljavanju stažista i pomoćnika.

15

Konzervator-restaurator je odgovoran za nadzor radova koji su povjereni njegovim stažistima ili pomoćnicima i nosi krajnju odgovornost za radove koji se provode pod njegovim nadzorom. Mora održavati duh poštovanja i integriteta spram tih kolega.

Članak 22. Kada su radovi (u cijelosti ili djelomično) podugovorom prepušteni drugom konzervatoru-restauratoru iz bilo kojeg razloga, vlasnik ili skrbnik mora biti informiran. Konzervator-restaurator koji je prvi nositelj ugovora odgovoran je za radove, osim u slučaju prethodnog sporazuma koji definira suprotno.

Članak 23. Konzervator-restaurator mora pridonositi razvoju struke razmjenjujući iskustva i informacije.

Članak 24. Konzervator-restaurator treba promovirati dublje razumijevanje struke i jačati svijest o konzerviranju-restauriranju među drugim stručnjacima i u javnosti.

Članak 25. Konzervatorsko-restauratorske zabilješke za koje je odgovoran konzervator-restaurator, njegovo su intelektualno vlasništvo (podliježe uvjetima ugovora ili zaposlenja). Ima pravo biti imenovan autorom djela.

Članak 26. Trgovanje kulturnom baštinom nije kompatibilno s poslom konzervatora-restauratora.

Članak 27. Kada profesionalni konzervator-restaurator preuzima radove koji su izvan djelokruga konzerviranja-restauriranja, mora biti siguran da nije u sukobu s ovim Kodeksom.

Članak 28. Da bi očuvao dignitet i kredibilitet struke, konzervator-restaurator se treba služiti samo prikladnim i informativnim oblicima publiciteta svog rada. Osobita pozornost treba biti usmjerena na informacijsku tehnologiju (IT) kako bi se izbjeglo širenje neodgovarajućih informacija, informacija koje navode na krivi put, te nezakonitih ili neovlaštenih informacija.

16