1

PRVI DIO

U V O D

Cilj ovog djela je prikazati povezanost e-učenja i inteligentnih tutorskih sustava. Obuhvaćen je niz klasifikacija područja što započinje s definiranjem informacijske i komunikacijske tehnologije kao i nove paradigme učenja (e-učenje) i strukturno je zasnovan samo na jednom poglavlju. Analizira se razvoj računalne tehnologije kao temeljne podrške za učenje i poučavanje u suvremenim uvjetima življenja. Računalna tehnologija je zapravo dio opće tehnologije koja je povijesno imala, a i danas ima značajno mjesto u razvoju društva u cijelosti. Prikazan je razvoj resursa za učenje. Poglavlje po odjeljcima ponajprije prezentira nastanak i razvoj nove paradigme učenja – e-učenje. Slijedi zatim definicija e-učenja i sustava e-učenja, te opis konfiguracije sustava e-učenja i objekata e-učenja koji u suštini predstavljaju građevnu strukturu nastavnih sadržaja koji se ponajprije oblikuju pa zatim isporučuju u sustavima e-učenja. Posvetila se primjerena pozornost potrebama, nastanku i razvoju normi za oblikovanje kako objekata učenja tako i sustava za upravljanje objektima e-učenja. Posljednji odjeljak je orijentiran na uvođenje i klasifikaciju inteligentnih tutorskih sustava u obitelj sustava e-učenja.

2

KAZALO

Poglavlje 1

Inteligentni tutorski sustavi i e-učenje ................................................................................................... 3

E-učenje – nastanak i razvoj ................................................................................................................... 5

Programiranje, vježbanje i ponavljanje .......................................................................................... 7

Učenje temeljeno na računalu s multimedijom ........................................................................... 7

Učenje temeljeno na Internet-u ......................................................................................................... 8

E-učenje ...................................................................................................................................................... 9

Društvena programska podrška i besplatan i otvoren sadržaj .......................................... 10

Definicija e-učenja i sustavi e-učenja................................................................................................ 13

Konfiguracije sustava e-učenja i objekti e-učenja ....................................................................... 18

Nastanak i razvoj normi za e-učenje ................................................................................................. 21

Glavni sudionici u razvoju i oblikovanju normi za e-učenje ............................................... 23

Postupak objavljivanja norme ........................................................................................................ 30

Norme u e-učenju: sadašnjost i budućnost ................................................................................ 34

Inteligentni tutorski sustavi – asinkroni sustavi e-učenja ....................................................... 40

Literatura ......................................................................................................................................................... 46

3

Poglavlje 1

INTELIGENTNI TUTORSKI SUSTAVI I E-UČENJE

Informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT)1) je danas temeljna tehnologija svekolikih djelatnosti čovjeka kao i aktivnosti koje u njima obavlja. Utjecaj ICT-a je naročito izražen na proces stjecanja znanja, vještina i sposobnosti koje se provode u obrazovnom, a posebno u nastavnom procesu. Vrednote ICT-a su praktički nemjerljive i reklo bi se presudne za uspješno djelovanje čovjeka. S tim u vezi, svi koji se danas nalaze u procesu obrazovanja, pa i oni koji će u sustav redovitog školovanja tek ući, svoj će životni i radni vijek provesti u aktivnom kontaktu s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Pri analizi djelovanja informacijske i komunikacijske tehnologije posve se jasno uočava da središnje mjesto i temeljne funkcionalnosti primjene pripadaju računalnom sustavu. Kada su funkcionalnosti primjene informacijske i komunikacijske tehnologije orijentirane na obrazovanje i posebice proces učenja i poučavanja tada zajedno tvore i posebnu obrazovnu paradigmu, a E-učenje (eng. E-learning, eLearning) je njezin naziv. Naglašavanje obrazovanja (kao viši pojam od učenja i poučavanja) povlači za sobom negdje udomaćeni naziv E-obrazovanje (eng. e-education). U oznaci paradigme „E“ je izvedenica riječi elektronika, a zbog izrazitog razvoja elektronike i elektroničkih uređaja tada i e-učenje ima dinamičan tijek istraživanja, razvoja i primjene. Uvodnim promišljanjima se povezuje informacijska i komunikacijska tehnologija i nova paradigma nazvana e-učenje. Termini su to koji iskazuju suvremeno gledanje i novu tehnologijsku osnovicu učenja. Međutim, naslov poglavlja najavljuje utvrđivanje odnosa inteligentnih tutorskih sustava i okruženja u svjetlu e-učenja. U vremenskom slijedu nastajanja ovih oblika računalne tehnologije inteligentni tutorski sustav je s duljom primjenom (termin je iskovan 1982. godine i o tome se više i detaljno raspravlja u trećem dijelu ove knjige). U tom razdoblju sam je termin nastao od jednog još starijeg s nazivom nastava pomoću računala (o tome se više i detaljno raspravlja u drugom dijelu ove knjige). Uzimajući ovo u obzir poglavlje traži poveznicu svega navedenog i još više primjene koja je time omogućena. Osim toga, u ovoj uvodnoj raspravi povezuje se razvoj tehnologije i elektroničke tehnologije s obrazovanjem i nastavom. Posebno se promatra daljinsko obrazovanje (eng. distance education) i realizacija nastave na daljinu od samih početaka pa do vremena inteligentnih Web tehnologija i njihove primjene u obrazovanju, učenju i poučavanju. Učenje i tehnologija imaju dugu i međusobno isprepletenu povijest. Kao što su Garrison i Anderson (Garrison and Anderson, 2003) primijetili primjena tehnologije u obrazovanju se proteže unatrag do vremena zapisivanja na glinenim pločicama, crtanju na škriljevcu, kao i zapisivanju na papiru u pred-Gutenburgh-ovom vremenu. Bilo je to vrijeme kad su se informacije u vezi s nastavom uglavnom prenosile usmenom predajom. Utjecaj

1) Mikroelektronika, računalna tehnologija i komunikacije se u zadnjih desetak godina zajednički označava s jednim od dva skupna naziva. Jedan od naziva je informacijska tehnologija, koja se obilježava kraticom IT – Information Technology i zastupljen je uglavnom u SAD-u. Drugi je u europskom okruženju i u nazivu se posebno ističe njezina komunikacijska komponenta, te se upotrebljava naziv informacijska i komunikacijska tehnologija, koja se obilježava kraticom ICT - Information and Communications Technology. Zbog svoje povezanosti s Europom u Hrvatskoj se priklonilo ovom drugom nazivu – ICT. (Budin i drugi, 2001)

4

Gutenburgh-ovog društva i prvenstveno tiskanog sadržaja iz petnaestog stoljeća djelovao je i na društvenu revoluciju, čije se posljedice i danas osjećaju. Razvoj daljinskog obrazovanja i daljinskog učenja i poučavanja je prošao put od daljinskog učenja (eng. distance learning) preko e-učenja do mobilnog učenja (eng. mobile learning) (http://learning.ericsson.net). Društvo u cjelini je prošlo pri tom razdoblja: ­ Industrijske revolucije (razvoj industrijske tehnologije, posebno poštanske

komunikacije i transporta) u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. ­ Elektroničke revolucije (temeljenu na poluvodičima i posebno otkriću i primjeni

mikroprocesora) razdoblje od posljednjih trideset godina prošlog stoljeća. ­ Bežične revolucije (posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća) koja u prvom

desetljeću 21. stoljeća već doživljava primjenu sa različitim tehnologijama kao što su Bluetooth, General packet radio system (GPRS) and Wireless access protocol (WAP).

U sustavu obrazovanja nastavni ciljevi i zadaće nastavnih predmeta su uvijek bili i sada se postavljaju tako da se nastavni sadržaji učeniku prezentiraju na najbolji način bez obzira na ograničenja vremena i mjesta održavanja. Uvažavajući tehnologijski razvoj novinar New York Times-a Thomas Friedman (1999) na zanimljiv način povezuje i uspoređuje vrijeme industrijske, elektroničke i bežične revolucije. Friedman promatra početak i kraj tog razdoblja od oko 120 godina i uočava dosta sličnosti.

Vrijeme industrijske revolucije - predstavlja i početak daljinskog učenja za koje William Rainey Harper (jedan od začetnika daljinskog obrazovanja i predsjednik Sveučilišta Čikago u SAD 1885. godine) smatra da dolazi dan kad će količina informacija koja se razmjeni dopisivanjem biti veća od one u razredima u školama i koledžima.

Vrijeme elektroničke i bežične revolucije – je vrijeme za koje John Chambers (glavni izvršni direktor u korporaciji Cisco Systems) kaže da će obrazovanje biti sljedeća velika programska aplikacija koja će za Internet biti „ubojica“, pa će se uporaba e-mail-a činiti zanemarivo malena naspram obrazovanja putem Internet-a.

Redding (2001) smatra da je u proteklih stotinu godina tehnologija globalno unaprijedila: komunikacije, transport, zdravstvenu skrb i zabavu te da je sada konačno vrijeme da se unaprijedi i poboljša obrazovanje i obuka. S tim u vezi ističe kako u 2001. godini 77% tvrtki koristi vlastiti intranet za obuku svojih zaposlenika. Nadalje, predviđa da će se polovica od ove obuke obavljati u 2002. godini uz paradigmu e-učenja, te da će e-učenje u 2005. godini angažirati oko 50 milijardi dolara. Woodill (2007) kaže da san o transformaciji obrazovanja uz pomoć tehnologije ima dugu povijest. Inovacije poput filma, televizije, grafoskopa i dijaprojektora, strojeva za učenje i računala imaju zajednički put otvoriti pravce za poboljšanje obrazovanja, da bude efikasnije i učinkovitije. Međutim, kao što to najbolje dobri učitelji znaju, učenje je u velikoj mjeri osobni čin, koji od učitelja zahtjeva razumijevanje složenosti samog procesa, uvažavanje individualnih značajka učenika, te odabiranje najboljih načina poučavanja nastavnih sadržaja. Tehnologija ne može zamijeniti vrijednosti dobrog

5

učitelja. Ali tehnologija može dodati nove vrijednosti i proširiti učiteljeva umijeća za veći broj učenika i na većim udaljenostima, pa čak i sa boljim rezultatima. U ovom kontekstu, a promišljajući pri tom o resursima učenja i infrastrukturi za učenje Robson (2009) uočava tri razdoblja pri razvoju tehnologijske osnovice koja podržava učenje za vrijeme koje se promatra (Tablica 1.1.). Tablica 1.1. Razvoj tehnologijske osnovice(modificirano prema Robson, 2009)

Godina Resurs učenja Infrastruktura učenja 1870 Knjiga Knjižnica 1940 Učitelj Učionica 2010 Google Web

E-UČENJE – NASTANAK I RAZVOJ

Povijest e-učenja je kratka, ali vrlo aktivna i teče paralelno s razvojem tehnologije telekomunikacija, što je tehnologija koja se odnosi na komunikaciju i prijenos informacija na daljinu (Fournier, 2006). Osim toga, razvoj e-učenja je povezan s razvojem računala, računalnih mreže kao i relevantne programske podrške. Posebno valja istaknuti da je otkriće mikroprocesora s odgovarajućom programskom podrškom osigurala istraživanje i razvoj čije rezultate danas koristimo u brojnim primjenama, a ne samo u e-učenju. Ekstenzivan je to bio razvoj, premda u prošlosti nekad i nerealnih očekivanja, dok sadašnjost već nudi opipljive rezultate, a budućnost obećava nove. Dakle, povijest e-učenja odvija se usporedno s razvojem elektroničke opreme i korištenja informacijske i komunikacijske tehnologije. Premda je razdoblje ranog e-učenja povezano s komunikacijskom tehnologijom iz vremena sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ipak je tek primjenom osobnih računala iz devedesetih godina rezultirala povećanim interesom i entuzijazmom u ovom području. Slijedom ovakvog promišljanja u nastavku se provodi analiza u vezi s nastankom termina e-učenje. Naime, prisutne su kontraverze u vezi s vremenom nastajanja ovog termina, pa sljedeća rasprava ide u prilog njenog razjašnjenja. U listopadu 1999, tijekom seminara „CBT Systems“ u Los Angelesu, u profesionalnom okruženju je po prvi put spomenuta nova riječ „e-learning“ (http://www.leerbeleving.nl/wbts/1/history_of_elearning.html). Pridružujući takvom izrazu smisao „on line učenje“ ili „prividno učenje“. Ova riječ ukazuje na put učenja koje se oslanja na upotrebu novih tehnologija omogućavajući on-line učenje, interaktivno učenje, kao i individualizirano učenje. Nove tehnologije predstavljaju upotrebu Interneta ili ostalih elektroničkih medija poput interaktivne televizije, CD-ROM-a, DVD –a i slično. Naravno sve ovo omogućava razvoj kompetencija učenika u procesu učenja koje se odvija s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme. Zaključuje se da sama riječ e-učenje nema dugu povijest, ali se isto tako postavlja pitanje što su elementi e-učenja. S tim u vezi jasno je i to da je razvoj e-učenja uključen u revoluciju zajedno s drugim „obrazovnim revolucijama“. Billings i Moursund (1988) s tim u vezi navode četiri obrazovne revolucije: (i) otkriće čitanja i pisanja, (ii) nastanak zanimanja učitelj/učenik, (iii) razvoj tehnologija za rotirajući tisak, (iv) razvoj elektroničke tehnologije.

6

Cross2) (2004) kao i Fournier (2006) kažu da je naziv e-učenje krajem 1997. godine „iskovao“ guru za učenje Elliott Masie3), a poistovjećuje ga s on-line učenjem, pa je e-učenje upotreba mrežne tehnologije za oblikovanje, isporuku, odabir, administriranje i proširenje učenja. Međutim, Cross u istom dijelu ističe i to da je u 1998. godini i sam kazao da je e-učenje, učenje u vremenu Interneta, približavanje učenja i računalnih mreža. Kasnije, Cross u raspravi s naslovom Origins of “eLearning” od 30. studenog 2008. godine (http://www.internettime.com/2008/11/) naglašava da je pronašao i novi dokument iz 1997. godine u kojem se spominje termin e-učenja. Naime, citira dokument u kojem Aldo Morri (Morri, 1997) uvodi termin e-učenje povezujući ga s daljinskim učenjem, a tržište za interaktivno učenje na daljinu „sada poznato kao e-učenje“ ima procvat zajedno s porastom značenja Internet-a i korporativnog intraneta. Osim navedenog, zanimljiv je komentar koje iznosi John Seely Brown, kad na blogu Internet Time Blog (internettime.pbworks.com/internet+time+group) zapisuje da će ključ za 21. stoljeće biti učenje o tome kako neformalno učenje ima djelovanje za sve nas. Nadalje, ističe da „nam Jay (Jay Cross opaska autora) pruža provokativan putokaz kako to možemo učiniti“. Brown je posebno zanimljiv za ovu raspravu jer je jedan od istraživača kojem se pripisuje zasluga i posebna uloga pri utvrđivanja naziva za inteligentne tutorske sustave (više o tome u poglavlju 5. – odjeljak Inteligentni sustavi nastave pomoću računala). Kratko opisna povijest razvoja tehnologije kao i e-učenja, te utvrđivanje korijena nastanka samog naziva e-učenja zasigurno nije povezana samo s razdobljem od proteklih deset godina. To je razdoblje koje se nastavilo na prethodno koje seže, za ovu noviju povijest, od najnovijih tehnologija i na njoj zasnovane računalne opreme od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do današnjih dana sveprisutnog računarstva s novim načelima programske podrške. Suvremeni pristup računalima se temelji na društvenoj programskoj podršci te otvorenim i besplatnim sadržajima koje sve korisnike računala ozbiljno „zapljuskuju“. Uvažavajući ovakav pristup tada se primjena računala u obrazovanju globalno može dijeliti na vrijeme prije nastanka e-učenja i vrijeme poslije nastanka e-učenja. To je snažan i dinamičan razvoj, a sama primjena koja je ovdje u fokusu – obrazovanje, nastava, učenja, poučavanje, a znači stjecanje novih znanja i vještina posebno je intrigantno za svako društvo. Nadalje, iz povijesti medija i tehnologije je poznato da nova forma nikad nije zamijenila staru. Primjerice, TV nije „ubio“ radio, isto kao što Internet nije „ubio“ TV. Nove forme medija i tehnologije upotpunjuju stare, ali stare ne ukidaju. Mediji i formati različitih uređaja se mogu međusobno miješati stvarajući pri tom nove forme koje sadrže značajke svake od onih koji se miješaju. Dobar primjer za ovo je najnovija izvedba iPod mobilnog uređaja, a

2) Jay Cross je pobornik neformalnog učenja, programskih alata web 2.0 i sustavnog promišljanja. Osporio je konvencionalnu mudrost o tome kako odrasli uče da oblikuju svoj prvi poslovni program, što je inače temeljno učio na Sveučilištu Phoenix u SAD prije tri desetljeća. Sada već jedanaest godina u Internet Time Group savjetuje i predlaže smjernice za razvoj tvrtki poput Cisco, IBM, Sun, Intel Corporation, HP, CIA, Svjetska banka, kao i brojnih drugih. Trenutno je okupiran podešavanjem neformalnog i Web 2.0 učenja, a sve radi poboljšanja učinkovitosti sustava za poslovanje učenjem. Autor je poznate knjige iz područja neformalnog učenja - Informal Learning: Rediscovering the Natural Pathways that Inspire Innovation and Performance kao i brojnih stručnih rasprava i više knjiga (internettime.pbworks.com/bio). 3) Elliott Masie je međunarodno priznat futurist, analitičar, istraživač i organizator tečajeva za stjecanje danas „kritičnih“ znanja u područjima poput poslovne suradnje i novih tehnologija. Bio je urednik Internet biltena Learning TRENDS by Elliott Masie, kojeg je redovito čitalo oko 50.000 poslovnih rukovodilaca diljem svijeta, redoviti je kolumnist u raznim stručnim publikacijama, autor je desetak knjiga. Čelnik je Elliott Masie Learning CONSORTIUM u kojem sudjeluju 252 tvrtke diljem svijeta, a od poznatih su: 3M, Adobe Systems, ADL CoLab, Aplle Computer, Bank of America, Ericsson, Google, Hewlett Packard, IBM Corporation, Intel Corporation, Microsoft, Texas Instruments, Xerox Corporation (masie.com/).

7

to je vrsta walkmen-a na Internet-u koji omogućava personalizaciju radio emisije (podcasting).

Uvažavajući ovakav pogled na razvoj primjene računala u učenju za vrijeme od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana sagledavaju se pet vremenskih razdoblja (slika 1.1.). Osvrt na svako od ovih razdoblja će se komentirati u sljedećim odjeljcima.

Slika 1.1. Slijed razvoja e-učenja (modificirano prema Leinonen, 2005)

PROGRAMIRANJE, VJEŽBANJE I PONAVLJANJE

Programiranje kao i vježbanje i ponavljanje značajke su kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Početak razdoblja je obilježen po masovnoj pojavi „kućnih računala“ (eng. home computers) koji sa sobom donose i različite inačice programskog jezika BASIC. Metode, tehnike i alati za oblikovanje programske podrške su relativno primitivne. Programsko inženjerstvo (eng. software engineering) kao računalna discipline za oblikovanje i implementiranje programske podrške kao industrijskog produkta je u početnim fazama razvoja. U pogledu pedagogijskog okvira to je vrijeme primjene biheviorističkog pristupa i pristupa vježbanje i ponavljanje (eng. drill and practice). Prostor rješavanja problema (eng. problem solving) otvorio je LOGO programski jezik i najavio konture primjene Piaget-ove konstruktivističke obrazovne paradigme.

UČENJE TEMELJENO NA RAČUNALU S MULTIMEDIJOM

Obrazovanje utemeljeno na računalu s multimedijom je povezano s razdobljem kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina prošlog stoljeća. U vremenu kad su multimedijska računala, uz naprednu grafiku i zvuk došla do masovnog tržišta postalo je jasno zašto „drill and practice“ paradigma uglavnom nije mnogo postizala, jer taj pristup nije uključivao multimediju. Učenici uz animaciju kao i video prikaze mnogu uspješnije obavljaju vježbe i postižu u načelu bolje rezultate. To je bila zlatna era računala koja su raspolagala sa CD-ROM uređajem i multimedijom. Danas se i može zaključiti da je ovakva konfiguracija računala ispunila postavljena očekivanja tog vremena. Multimedija otvara svijet kreativnosti, dozvoljavajući dodavanje video i zvučnog zapisa tekstualnim dokumentima pa je time posebno pogodan za primjenu u procesu učenja i poučavanja. Nadalje, multimedija ostvaruje i pretpostavke za oblikovanje sučelja učenika jer

8

omogućava iniciranje više osjetila, a na taj način doprinosi svekolikoj aktivnosti učenika tijekom učenja i poučavanja.

UČENJE TEMELJENO NA INTERNET-U

Obrazovanje temeljeno na Internet-u karakteristično je za rane devedesete godine prošlog stoljeća. Ovaj treći val primjene računala u obrazovanju došao je zajedno sa Internet-om i uslugom World Wide Web. Neuspjeh sa CD-ROM se prevodio u zahtjeva za novim izazovom tj. za ažuriranje sadržaja distribuiranih putem CD-ROM-a. Informacije u nastavnim sadržajima su se brzo mijenjale pa su promotori nove paradigme gotovo dnevne promjene. Naravno da je ovo povećavalo značajno troškove. Postaje jasno da će se isporuka nastavnih sadržaja na CD-ROM-u napustiti, a razvoj tehnologije omogućava novi način koji će biti obilježen isporukom putem Internet-a tj WWW usluge. Međutim, na samom početku se i tu postavljaju dvojbe i to upravo zbog brzine isporuke nastavnih sadržaja s multimedijom, koja je u tom početnom razdoblju bila nedovoljna. Tim Berners-Lee je 6. kolovoza 1991. predstavio javnosti sažetak svog projekta World Wide Web. Rađa se jedna mrežno orijentirana računalna usluga koja će značajno utjecati na primjene, a pogotovo na primjenu u obrazovanju. Berners-Lee je cijelu filozofiju Web-a na kraju sveo u jednu vrlo jednostavnu rečenicu u kojoj ističe da je cilj projekta World Wide Web stvoriti veze prema svim dostupnim informacijama. WWW je hipermedijski mrežni servis temeljen na hipertekstu koji radi na klijent – poslužitelj načelu, a omogućava objavljivanje, pregledavanje, dohvat i pretraživanje dokumenata koje mogu biti: tekst, slika, animacija, zvuk i video zapis.

Lake (1995) je Internet nazvao super-prometnicom ili računalnom mrežom svih računalnih mreža (eng. network of networks). U svom promišljanju ističe da je najučinkovitiji način razumijevanja funkcionalnosti Interneta sagledavanje njegove obrazovne vrijednosti iz perspektive učionice (sinonim obrazovanja). S tim u vezi smatra da je Internet:

­ mjesto za razgovor (eng. a place to talk) ­ mjesto za prikupljanje organiziranih informacija (eng. a place to get organized

information) ­ mjesto za organizaciju i pružanje informacija (eng. a place to organize and put

information)

Khan (2001) primjenjuju različite nazive za otvorene, fleksibilne kao i raspodijeljene aktivnosti u procesu učenja i poučavanja s podrškom Interneta, kao što su: Web utemeljeno učenje (eng. Web-Based Learning), Web utemeljena nastava (eng. Web-Based Instruction), Web utemeljeno vježbanje (eng. Web-Based Training), vježbanje utemeljeno na Internetu (eng. Internet-Based Training).

Hu i Lancaster (2006) ističu kako obrazovanje putem Internet-a ispunjava pet R – pravih uvjeta (R dolazi od engleske riječi right) što znači: prave vještine (eng. the right skills), za pravi posao (eng. for the right job), isporučen na pravo mjesto (eng. delivered int he right place), u pravo vrijeme (eng. at the right time) i na pravi način (eng. int he right way).

9

E-UČENJE

Razdoblje e-učenja je smješteno unutar kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća i početka novog stoljeća. U ovom razdoblju Internet-based training doživljava svoju zrelost, a ova se očituje u paradigmi obrazovanja koja je tada i dobila naziv e-učenje. To je vrijeme u kojem brojni menadžeri za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju u obrazovnim institucijama i organizacijama dobivaju zahtjeve od stručnjaka u obrazovanju za oblikovanje obrazovnih sadržaja koji će se realizirati pomoću računala. Stvara se jedna nova inicijativa, jedan novi val primjene računala u obrazovanju, napose u procesu učenja i poučavanja koja se sada uglavnom treba odvijati pod okriljem usluga koje pruža Internet i napredne Web tehnologije. Utisak je da je to još jedno značajno ulaganje u novo istraživanje i nove primjene računala u obrazovanju. Tehnologije računalnih mreža, poput intraneta, Interneta kao i WWW, a posebno hipermedija zajedno su utjecali na osnivanje tzv. naprednih tehnologija učenja (eng. advanced learning technologies). Termin napredne tehnologije valja promatrati u kontekstu tehnologijskih različitosti i to od već usvojenih programskih sustava za prezentaciji nastavnih sadržaja putem računala pri predavanju učitelja ili pak knjiga i udžbenika koji podupiru tradicionalnu paradigmu. Nova nastavna paradigma je orijentirana prema učeniku (eng. learner - centered paradigm). Učenik je “smješten” u centar dok su u okruženju resursi za učenje i to kako u pogledu vremena tako i mjesta i načina učenja. Osim toga, prema učeniku je sve orijentirano i obuhvaćeno jednim izrazom - resursi za učenje (ljudi, znanje, tehnologija, medij, organizacija…) (Stankov i drugi, 2004).

Poboljšanja u raspoloživosti pristupa i brzini pristupa Internetu kao i računalna moć platformi osobnih računala dramatično je povećala mogućnosti okruženja suradnog rada kao i ostalih tehnologija za raspodijeljeno učenje. Kao posljedica ovakvog stanja je razvoj širokog dijapazona različitih produkata kao nastajanja niza novih tvrtki i asocijacija koje intenzivno ulaze u prodajni prostor tehnologija za učenje. Novi produkti neprestano izlaze na tržište te u kombinaciji s postojećim ostvaruju nove funkcionalnosti. Sve to postaje novi izazov za stvaranje potpuno novog okruženja e-učenja. Pojava paradigme e-učenja ne znači da postojeću aplikacijsku programsku podršku kao i tradicionalne predavačke metode rada u obrazovanju valja staviti van upotrebe. Naprotiv, postojeće kao primjerice administriranje učenika, ljudski resursi kao i poslovanje knjižnicama predstavljaju kritične komponente okruženja e-učenja. Pravi je izazov sve to integrirati u sustav e-učenja kao njegove usluge.

Paradigma e-učenja je označila istinsku prekretnicu u primijeni ICT-a u učenju i poučavanju. Brojni su pozitivni atributi na strani e-učenja od onoga da omogućava učenje na svakom mjestu, u svako vrijeme do scenarija učenja koja ističe individualnost - onoliko koliko učeniku treba. Međutim, temeljni doprinos ovom području ističe dvije bitne odrednice (www.isodynamic.com/web/pdf/IsoDynamic_elearning_white_paper.pdf):

10

­ Razvoj i promocija norme4) (eng. standards) za djeljive objekte nastavnog sadržaja za e – učenje (eng. Sharable Learning Content Objects) ili objekte učenja (eng. Learning Objects)

­ Razvoj i objavljivanje integriranih sustava za upravljanje procesom učenja (eng. Learning Management Systems – LMS) kao najčešće korišten sustav e-učenja.

U interpretaciji ovog navoda valja jasno razdvojiti značaj s jedne strane objekata učenja, a s druge strane sustava za upravljanje učenjem. Objekti učenja „nose“ nastavni sadržaj koji se učeniku isporučuje uz pomoć sustava za upravljanje učenja u okruženju Interneta. U vezi s objektima učenja i njihovom isporukom u sustavima e-učenja posebno su značajne norme za njihovo oblikovanje. Rasprava o sustavima za upravljanje e-učenjem i normama u e-učenju izvršit će se u odjeljcima koji kasnije slijede u ovom poglavlju. Međutim, valja istaknuti da dok je razvoj normi za objekt učenja istinska novost povezana s vremenom koje se ovdje promatra, to se za sustave za upravljanje učenjem ne može reći. Podsjeća to prije na poznatu izreku „staro vino u novom pakovanju“. Uvodno se već raspravljalo o sustavu nastave pomoću računala u kontekstu smještanja e-učenja u okruženje inteligentnih tutorskih sustava. Sada se to ponovno naglašava, jer je primjerice sustav Plato (sa gotovo svim funkcionalnostima LMS-a) prvi pothvat raspodijeljenog sustava za podršku nastave i učenja, ali naravno nastao u vremenu druge računalne tehnologije. Zaključuje se da je LMS zapravo oslonjen na Internet i na sve ono što je pružaju Internet i Web usluge. Nadalje, ima autora (Watson i Watson, 2007) koji korijene LMS sustava vide u integriranom sustavu za učenje (eng. Integrated Learning System - ILS). Integrirani sustav za učenje prema ovim navodima nudi funkcionalnosti poput upravljanja i slijeđenja traga učenika pri učenju, individualizaciju nastave te povezivanje s okolinom.

DRUŠTVENA PROGRAMSKA PODRŠKA I BESPLATAN I OTVOREN SADRŽAJ

Početak novog stoljeća obilježava paradigma društvene programske podrške i besplatnog i otvorenog sadržaja (eng. social software + free and open content). Približavajući se prvoj dekadi novog milenija, priroda i usluge Interneta kao i način na koji ljudi upotrebljavaju Internet počeo se mijenjati. Promjene su u brojnim primjenama, a posebno u obrazovanju kao i procesu učenja i poučavanja. Javlja se potreba za što bržim stjecanjem znanja, pravovremenim obrazovanjem, koje će istovremeno biti otvoreno i široko dostupno.

Sudionici Interneta više nisu publika i pasivni primatelji informacija, već sudjeluju u njihovu stvaranju, dopunjavanju, modificiranju i prenošenju. Arhitektura Interneta predstavlja najpogodnije rješenje za one koji žele biti aktivni sudionici u stvaranju i objavljivanju sadržaja. Posebno se ovo očituje u pojavi skupine programskih alata - Web 2.0, koji gledano s društvenog aspekta, omogućuje sudionicima stvaranje, uređivanje i

4) Norma (eng. standard) je definirana kao “dokumentirani sporazumi koji sadrže tehničke specifikacije ili druge precizne kriterije koji će se dosljedno koristiti kao pravila, smjernice ili definicije svojstava, kako bi se osiguralo da sredstva, produkti, procesi i usluge budu primjerene za njihovu namjenu“ (Bryden, 2003).

11

objavljivanje vlastitog sadržaja, komunikaciju i socijalizaciju te međusobnu suradnju na zajedničkim projektima što je osobito korisna mogućnost u poslovnim i obrazovnim sredinama. Izraz Web 2.0 prvi put je upotrijebljen 2004. godine na konferenciji O'Reilly Media Web 2.0 (O'Reilly , 2005) nakon čega postaje često korištena fraza. Postoji mnogo različitih definicija termina Web 2.0 međutim njegov glavni smisao odnosi se na novu generaciju World Wide Web-a, ali ne s aspekta tehničkih specifikacija, već s aspekta korištenja Interneta i Web usluga. Web 2.0 nije tehnološka revolucija, nego društvena revolucija. ''Web 2.0 je stav, a ne tehnologija“. Oblikovane su i omogućene brojne nove otvorene primjene i usluge. Kad se kaže „otvorene“ misli se tehnički otvorene s odgovarajućim API (eng. Application Programming Interface) funkcionalnostima u kojima su ostvarena i nova sučelja za programiranje. Osim toga, nešto što je čak i više važno društveno otvorenim s pravima dodijeljenih za upotrebu sadržaja u novim i „uzbudljivim kontekstima.'' (Downes, 2005) Oblikovanje sadržaja od strane sudionika podrazumijeva i njegovo objavljivanje, pa je razvijen širok spektar mrežnih platformi za raspodjelu takvog sadržaja. Svaki oblik sadržaja je u pravilu vezan uz odgovarajuću platformu te se tako primjerice tekstualni sadržaji najčešće pojavljuju u okviru blog-a. Kratko će se opisati neki od danas najpopularnijih platformi (Forrester, 2008):

­ RSS (Really Simple Syndication) – omogućava da pomoću posebnih programa ili dodataka čitate naslove ili sažetke obavijesti, Internet stranica i slično. RSS podržava XML format za jednostavnu i brzu distribuciju Web sadržaja. Krajnjem korisniku je omogućeno lakše praćenje Web sadržaja iz više izvora štedeći pri tom i vrijeme i novac. Osim toga, na računalu korisnika mogu automatski pristizati sažeci svih vijesti i članaka odmah nakon njihove objave. Na taj način na jednom mjestu, u unificiranom sučelju, je moguće pregledavati naslove, a kada je neki naslov potrebno detaljnjije analizirati, tada se „klikom“ na njega otvara Web stranicu na kojoj je nalazi cijeli tekst vijesti, članka, ili tome slično. Na ovakav način jednostavnije je prećenje većeg broja Web izvora združujući pri tom popise linkova i pripadajućih im opisa koji pomažu u odluci treba li pročitati članak ili ne. Svi popisi sa Web stranica izgledaju uniformno, onako kako ih korisnik želi. Kod učenja, upotreba RSS-a je korisna jer se učenicima mogu dobivati obavijesti o bilo kakvim promjenama ili novostima u kolegiju i sadržajima koje uče.

­ Wiki je Web stranica koja se jednostavno i brzo modificira uz korištenje jednostavne sintakse. U svojoj najčišćoj inačici, Wiki je potpuno otvoren i svatko može uređivati, mijenjati ili brisati sadržaj bilo koje stranice. Wiki može biti organiziran oko jednostavnih tekstualnih razmišljanja pa do suradnih projekata. Mogu biti jednostavne platforme za planiranje neformalnog zajedničkog rada ili pokretačko načelo u pozadini globalnih projekata poput Wikipedije. S porastom popularnosti Wiki-ja u drugim online kulturama, koristi se čak i u poslovnom svijetu, npr kao rješenje za upravljanje znanjem, a sve se više koriste i u obrazovanju. Njihova jednostavnost i niski troškovi korištenja i održavanja idealni su za obrazovno okruženje koje se rijetko može podičiti velikim budžetom. Wiki nije Wikipedija, što se često misli, već je to zapravo globalna raspodijeljena enciklopedija. Zapravo je naziv Wikipedija složenica nastala od riječi wiki i enciklopedija, a zasnovana je na načelima otvorenosti, suradnje i jednostavnosti, što je temeljno svojstvo Wiki-ja. Na ovim je temeljima uz suradnju brojnih Web sudionika nastao resurs ovakvih

12

razmjera. Zbog svoje otvorenosti moguće je da svatko uređuje bilo koju stranicu, pa su s tim u vezi Wiki stranice na udaru destrukcije i unošenja neprimjerenih sadržaja. Međutim, zahvaljujući Wiki alatima ovome se može uspješno suprotstaviti restauracijom izvornih sadržaja koji su jednom na nekoj stranici oblikovani. Valja naglasiti da su online zajednice „prejake“ te su jače od onih koji pokušavaju destrukcijom uništiti kvalitetne sadržaje pogotovo sadržaje Wikipedije.

­ Društvene oznake (eng. Social Tagging) – Web stranice kao što je Flickr omogućuju

korisnicima dodavanje metapodataka koji objašnjavaju slike, a to olakšava pretraživanje i kategorizaciju slika algoritmima kao što su Google PageRank i AdWords. Kvaliteta kategorizacije se povećava kako sve više korisnika gledaju, komentiraju i dodaju oznake slikama. Na taj način, sam sustav postaje sve više učinkovit kako raste broj korisnika i njihove aktivnosti na odgovarajućim sadržajima.

­ Blog je kratica od WebLog što se smatrati osobnim online dnevnikom koji može uključiti tekst i razne multimedijske sadržaje (slike, video zapise, …). Blogovi su postali zanimljivi kao izvor alternativnih mišljenja i izvora informacija. Danas su blogovi prirodna evolucija osobnih Web stranica, te simboliziraju prijelaz iz pasivnosti korisnika u aktivno sudjelovanje u informacijama. Ako učenici pišu blog kao svoje razmišljanje o sadržajima učenja, ova aktivnost može pomoći i njima i ostalim učenicima koji također mogu ostaviti svoje komentare, te time poticati daljnje rasprave.

­ Društvene mreže (eng. Social Networking) – postoji veliki potencijal u društvenim mrežama kao što su Facebook, MySpace i LinkedIn. Svi omogućuju kreiranje grupa zasnovanih na interesima koji korisnike međusobno povezuju. Postoji veliki broj grupa korisnika koji međusobno raspravljaju ili jednostavno komuniciraju chatom s drugim korisnicima. Društvene mreže olakšavaju kontakt s geografski udaljenim prijateljima, poznanicima, kolegama, ….

--- o ---

Uvažavajući ovdje izložen razvoj zaključuje se da učenje s računalom nije učenje o programiranju ili „vježbanje i ponavljanje“ pomoću računala, niti je to učenje o brzom zastarijevanju (iskazano na slici 1.1.) ili povoljnoj cijeni to su sve one ideje i promišljanja koje ljudi mogu slobodno dijeliti i izmjenjivati u komunikaciji s različitim okruženjima i na različite načine (pojedinačno ili grupno). Prikazan je razvojni put e-učenja i s njima implicirani sustavi e-učenja. Radi daljnje sistematizacije e-učenja u odjeljcima koji slijede definira se e-učenje i sustavi e- učenja. Slijedi zatim opis konfiguracije sustava e-učenja i uvođenje objekata e-učenja kao građevnih komponenti nastavih sadržaja koji se isporučuju e-učenjem u sustavima e-učenja. Prikazat će se nastanak i razvoj normi za opis objekata učenja, kao i opis načina isporuke objekata učenja u sustavima e-učenja. Norme u e-učenju su još uvijek u intenzivnom razvojnom putu do uspostavljanja statusa de jure norme.

13

DEFINICIJA E-UČENJA I SUSTAVI E-UČENJA

E – učenje predstavlja presjek dvaju svjetova i to: svijeta informacijske i komunikacijske tehnologije i svijeta obrazovanja. Brojne su vrednote ovog „presjeka“ pogotovo onda kada se koristi kao dio dobro planiranog i organiziranog okruženja obrazovanja, međutim zasigurno e-učenje nije „magična kugla“ koja će zamijeniti i staviti van upotrebe postojeće pedagoške teorije, principe i norme. Temeljne vrijednosti e-učenja moguće je ustanoviti: (i) pomoću postignuća učenika u procesu učenja i poučavanja i (ii) vrednujući sustav e-učenja. E-učenje su definirali brojni autori na različite načine, pa radi sagledavanja različitosti kao i zajedničkih atributa definicija prikazuju se neke od najčešće korištenih. Definicija 1.

E-učenje pokriva veliki skup primjena i procesa kao što su: učenje temeljeno na Web-u, učenje temeljeno na računalu, prividne razrede i digitalno surađivanje. Ono uključuje isporuku sadržaja putem Internet-a, računalnih mreža (LAN i WAN), audio i video traka, satelitskog prijenosa, interaktivne TV i CD-ROM medija (ASTD5) – Rječnik kojeg uređuje E. Kaplan-Leiserson, www.learningcircuits.org./glossary.html, dostupno 17.11.2006.)

Definicija 2.

E-učenje se također naziva eučenje od engleskog termina elearning ili eUčenje od engleskog termina eLearning. Ono predstavlja isporuku učenja, obuke ili obrazovnog programa pomoću elektroničkih sredstava. E-učenje obuhvaća upotrebu računala ili elektroničkog uređaja (primjerice mobilnog telefona) radi ostvarivanja obuke, obrazovanja ili pristupa nastavnom sadržaju za učenje. E-učenje može uključiti brojne tehnike i opremu i obično podrazumijeva isporuku nastavih sadržaja online načinom u Internet ili intranet okruženju, kao i u offline okruženju pomoću CD-ROM ili DVD medija. E-učenje se može odvijati na zahtjev. E-učenje za čovjeka nadvladava vrijeme, mogućnost pristupa kao i poteškoće koje nose putovanja (http://derekstockley.com.au – dostupno 26.11.2006.).

Definicija 3.

E-učenje je prikupljanje i upotreba znanja raspodijeljeno i omogućeno prvenstveno putem elektroničkih sredstava. Ovaj način učenja sada ovisi o mrežama i računalima ali je u sustave uključen na različite načine (primjerice bežičnim prijenosom, satelitskim prijenosom) i različitim tehnologijama (primjerice prijenosni telefon, dlanovnik). E-učenje može biti organizirano u vidu tečajeva, modula učenja kao i objekata učenja. E-učenje uključuje sinkroni ili asinkroni pristup i može biti geografski raspodijeljeno po vremenu i granicama (Wentling i drugi, 2000).

Definicija 4.

Brandon Hall „… nastava koja je isporučena elektronički, u dijelovima ili potpuno putem Web preglednika, putem Interneta ili intraneta, ili putem multimedijskih platformi sa CD-ROM ili DVD medijem.“ Brandon Hall zagovara upotrebu tehnologija kao faktora poboljšanja e-učenja te pri tom prvenstveno identificira upotrebu Web-a ili intranet

5) ASTD - American Society for Trainers and Development - www.astd.org

14

Web-a, naglašavajući pri tom vizualno okruženje i interaktivnu prirodu takvog učenja (http://www.brandon-hall.com – dostupno 26.11.2006.).

Definicija 5.

E-učenje je široki koncept (više od on-line učenja) koji obuhvaća veliki skup primjena i procesa koji upotrebljava sve raspoložive elektroničke medije radi isporuke profesionalnog obrazovanja i obuke na mnogo fleksibilniji način nego tradicionalni sustavi učenja. Termin e-učenje se sada koristi kao okvir koji je generalno usredotočen da obuhvati podršku čitavog niza različitih elektroničkih medija (Internet, intranet, satelit, audio/video trake, Interaktivna TV i CD-ROM) da bi učenje za profesionalno zanimanje učinio za korisnika više fleksibilnim. (http://flexiblelearning.net.au/aboutus/keydocuments.ht -dostupno 26.11.2006.).

Definicija 6.

Rosenberg (2001) ograničava e-učenje na Internet: korištenje Internet tehnologije za isporuku širokog spektra rješenja koji unapređuju stjecanje znanja. E-učenje je temeljeno na tri osnovna kriterija: umrežavanje, isporuka nastavnih sadržaja putem računala uz pomoću standardne internet tehnologije, usredotočivanje na najšire poglede učenja. U formalnom smislu, temeljem iznesenih definicija, e-učenje uključuje brojne strategije učenja i poučavanja kao i elektronička sredstva i uređaje što podupiru ove aktivnosti i to CD-ROM medij, sustavi nastave temeljene na računalu, videokonferencijski sustavi, nastavni sadržaji za učenje isporučeni uz pomoć satelitske komunikacije i mreža prividnog obrazovanja. Drugim riječima, to nije samo Web utemeljena nastava ili pak daljinsko učenje, već naprotiv uključuje mnoge putove u kojima se može obavljati individualna izmjena informacija i stjecanje znanja onih koji sudjeluju u takvom procesu. U načelu to je učenje zasnovano na elektroničkoj tehnologiji, oblikovano tako da omogućava stjecanje znanja i vještina ne samo učeniku u formalnom procesu učenja i poučavanja već i u neformalnom učenju. Ovdje se pri tom misli na sudionike u procesu cjeloživotnog učenja što znači učenja uz rad, prekvalifikaciju za nova zanimanja, kao i metode i tehnike u proizvodnim tvrtkama, administraciji i tome slično. Promišljajući o e-učenju Khan uvodi okvir njegovog okruženja (eng. a framework for e-learning) te smatra da ono globalno mora odgovoriti na pitanje: «Što treba učiniti u cilju ostvarivanja uspješne aktivnosti e-učenja i to za različite kategorije učenika?» pa predlaže njegov prostor kojeg razapinju: pedagogija, tehnologija, korisničko sučelje, procjenjivanje, poslovanje, on-line podrška, etika i institucija (Slika 1.2., Khan, 2001). Svaka od navedenih dimenzija ovog prostora ima više atributa, a

Slika 1.2. Prostor e – učenja (Khan, 2001)

(Khan, 2002)

15

sve skupa formira okruženje e-učenja.

U pogledu tehnologije za isporuku nastavnih sadržaja e-učenje može biti ostvareno asinkronim ili sinkronim načinom (http://www.isodynamic.com/web/e_learn.htm).

Asinkrono je ono učenje kod kojeg se interakcija učitelja i učenika događa povremeno i pri tome njihove aktivnosti nisu po vremenu sinkronizirane. Dohvat i isporuka nastavnih sadržaja moguća je na bilo kojem mjestu, u bilo kojem vremenu i napredovanje s vlastitim tempom (eng. any place, any time, and self paced) (Rosić, 2000).

Sinkrono učenje podrazumijeva interakciju učitelja i učenika u načelu u realnom vremenu, aktivnosti su po vremenu sinkronizirane i odvijaju se po unaprijed dogovorenom scenariju na unaprijed dogovorenim mjestima. Često se kaže da se na ovaj način formiraju prividne učionice (eng. virtual classroom) u kojima učitelj upravlja svim aktivnostima u procesu poučavanja. Ovo je razlog što sinkroni sustavi zadržavaju gotovo sve atribute koji obilježavaju tradicionalni predavački model poučavanja, a to su: prikaz nastavnog sadržaja s jednog mjesta, mogućnost postavljanja pitanja učitelju, ograničene mogućnosti rasprave, nastava se odvija u definiranom terminu, nastava se odvija na definiranom mjestu (Rosić, 2000).

Isporuka nastavnih sadržaja u ovakvom okruženju obuhvaća načelno kako čovjeka (kome su namijenjeni nastavni sadržaji) tako i sustav (omogućava isporuku nastavnih sadržaja) temeljen na nekoj od tehnologija. Tehnologija uvećava i podržava komunikaciju i interakciju te proces učenja i poučavanja čini efikasnijim. Prezentacija nastavnih sadržaja koju podržava tehnologija povezuje učenika i učitelja te „ruši“ gotovo sve vremenske i prostorne barijere.

Slika 1.3. Tehnologije za isporuku nastavih sadržaja (http://www.cognitivedesignsolutions.com)

16

U skladu s asinkronim i sinkronim načinima isporuke nastavnih sadržaja moguće je i sagledati kako značajke tako i pripadne vrste sustava za isporuku nastavnih sadržaja posredstvom široke palete tehnologija u raspon od „žive“ nastave do nastave „na zahtjev“ (slika 1.3.).

Slijedom ovog promišljanja zaključuje se da različite isporuke nastavih sadržaja omogućavaju oblikovanje različitih sustava e-učenja. S tim u vezi kao i navedenim specifičnostima asinkronih i sinkronih tehnologija uvodi se klasifikacija za sustave e-učenja na asinkrone i sinkrone sustave. Svaki sustav e-učenja u načelu mora uključiti ove funkcionalnosti, što se inače temelji na tradicionalnim načelima učenja:

­ oblikovanje, pospremanje i isporuku nastavnih sadržaja ­ testiranje i vrednovanje znanja učenika ­ upravljanje ili na višoj razini vođenje procesa učenja i poučavanja ­ administriranje sudionika (učenika, učitelja, stručnjaka područnog znanja).

Navedene funkcionalnosti impliciraju i temeljne sudionike sustava e-učenja: učenik, učitelj, stručnjak područnog znanja i administrator sustava. Sustav e-učenja u kojem bi bile realizirane sve navedene funkcionalnosti (što nije nužno i nije uvijek slučaj) mora imati sljedeće komponente:

a. Autorski alat (eng. authoring tool) predstavlja okruženje koje omogućuje oblikovanje nastavnih sadržaja, oblikovanje i uređivanje on-line kvizova, oblikovanje lista za vođenje diskusija i rasprava učesnika sustava za e-učenje i tome slično. Međutim nemaju svi sustavi e-učenja autorski alat, pa je to i jedna od kategorija po kojoj se međusobno i razlikuju, a što je detaljno objašnjeno u sljedećem odjeljku.

b. Komponentu za ostvarivanje komunikacija posredstvom računala (eng. computer mediated communication). Globalno se komunikacija putem računala može obavljati u okviru: diskusijskih foruma (eng. discussion forums), sustava za razmjenu elektroničke pošte (eng. E-mail messaging systems) i razgovorne sobe (eng. chat rooms). Ovaj način računalnog posredovanja dopušta učeniku i učitelju međusobnu komunikaciju i to privatnu i javnu kao i komunikaciju u prethodno definiranim grupama.

c. Navigacijski alat (eng. navigational tools) – Alat za kretanje unutar definiranog nastavnog sadržaja. Uz pomoć ovih programskih alata omogućena je organizacija nastavnih sadržaja na WWW prostoru u vidu sadržajnih modula i lekcija. Nastavni sadržaji zajedno sa programskim alatom omogućavaju učenicima sagledavanje potpune strukture i svih pojedinosti koje je učitelj oblikovao i namijenio učeniku za učenje i poučavanje.

d. Komponentu za upravljanje tečajem (eng. course management). U tradicionalnom učenju u razredu ovo znači nadzor učenika i njegovo postignuće tj. učinak što je dakako zadaća učitelja. Međutim, u elektroničkom okruženju učenja i poučavanja potrebno je ostvariti podršku kao i osobnost pristupa različitim vrstama sudionika ovog procesa prvenstveno učenicima i učiteljima ali i ostalim iz obrazovnog sustava ili obrazovne institucije.

e. Komponentu za mjerenje postignuća (eng. assessment) učenika je najčešće on-line kviz s mogućnostima dobivanja ocjene odmah po njegovom završetku. Ocjena obično uključuje broj osvojenih bodova kao i pisani komentar ili poruku o daljnjim

17

koracima. Pitanja u kvizu se postavljaju temeljem slučajnog izbora i u načelu su sastavljena po predlošcima: odgovor s da ili ne; odgovor s višestrukim izborom, davanje odgovora s popunjavanjem jedne ili više nedostajućih riječi u zadanom tekstu i tome slično.

Naravno, da ovih pet komponenata formira strukturu tzv. potpunog sustava e-učenja koji će ispuniti sve temeljne funkcionalnosti nastavnog procesa, što znači učenje, poučavanje, testiranje, vrednovanje znanja i administriranje sudionika. Nije nužno da svi sustavi e-učenja koji se uvode u nastavni proces imaju sve ove temeljne funkcionalnosti, pa se često za ispunjavanje svih funkcionalnosti koriste više različitih sustava. Osim toga, mogući su i različiti scenariji nastavnog procesa u kojem se kombinira tradicionalna nastava i nastava u okruženju sustava e-učenja (eng. blended learning). U nastavku se opisuju aktualne klase konfiguracija sustava za e-učenje koji ispunjavaju navedene funkcionalnosti.

18

Slika 1.4. Sustav za upravljanje učenjem (Nichani, 2001)

KONFIGURACIJE SUSTAVA E-UČENJA I OBJEKTI E-UČENJA

Slijedom brojnih izvora literature koji promatraju aktualna stanja konfiguracija sustava za e-učenje, u fokusu analize su sustavi za upravljanje učenjem i sustavi za upravljanje sadržajem učenja. Zajedničko za navedene sustave jest da su to Web orijentirani sustavi za potporu procesa učenja i poučavanja tijekom stjecanje znanja i vještina učenika.

Sustav za upravljanje učenjem predstavlja programsku podršku koja globalno omogućava potpuno administriranje procesa učenja i poučavanja. LMS obavlja registraciju učenika, omogućava slijed tečajeva u katalogu tečajeva, opis podataka o učeniku, te omogućava izvještavanje o obavljenom.

Osim toga, LMS je obično oblikovan tako da može rukovati tečajevima koje su isporučili različiti izdavači i institucije koje omogućavaju usluge (eng. providers). Obično LMS ne uključuje u svojoj konfiguraciji autorske alate za stvaranje nastavnog sadržaja. Prodavači LMS sustava obično nude i dodatne alate za stvaranje nastavnog sadržaja. Ponovna upotrebljivost je na razini cijelog tečaja (jedan tečaj može se isporučiti većem broju učenika, omogućeno je praćenje postignuća).

Sustav za upravljanje sadržajem učenja (eng. Learnig Content Management Systems, LCMS) omogućava upravljanje oblikovanjem, pospremanjem, upotrebom i ponovnom upotrebom sadržaja za učenje. Sadržaj za učenje je strukturiran u formi granula znanja koje se nazivaju objekti učenja (eng. learning objects). Struktura LCMS sustava se može

promatrati i kao nadgradnja strukture LMS sustava kojem se dodaje sustav za upravljanje sadržajem (eng. content management system, CMS) ili ponovno upotrebljive objekte učenja (eng. reusable learning objects, RLO) (Nichani, 2001). Termin CMS je potekao iz on-line izdavačke industrije gdje omogućavaju oblikovanje i administriranje različitih sadržaja (članaka, reportaža, slika, transparenata i tome slično). U CMS sustavu članak je u cijelosti sastavljen od većeg broja granula koje se nazivaju komponente sadržaja (eng. content components), na čijoj je razini zagarantirana i ponovna upotrebljivost. Jedna te ista komponenta može biti uključena u brojne članke i njega mogu čitati brojni čitatelji

Slika 1.5. Sustav za upravljanje sadržajem učenja (Nichani, 2001)

19

Ako se komponente sadržaja dovedu u vezu s učenjem tada se govori o ponovno upotrebljivim objektima učenja koji sadržajno mogu figurirati u različitim područnim znanjima i mogu biti isporučeni različitim učenicima. Upravo se ovo svojstvo strukturiranja i koristi kod LCMS sustava. Sadržajna komponenta u domeni učenja naziva se ponovno upotrebljivi objekt učenja.

Unatoč brojnim definicijama za ponovno upotrebljive objekte učenja, suština je u primjeni modela objektno orijentiranog promišljanja u „svijetu” učenja. Uspješna metafora su i LEGO blokovi jer su kao i objekti učenja ponovno upotrebljive komponente (Slika 1.6.) kao što su: tekstovi, prezentacije, animacije, slike, HTML dokumenti, ali koje se ne koriste za gradnju dvoraca iz mašte djeteta nego za građenje i stjecanje znanja. Hodings6) (2000) ističe da je njegovo „putovanje u svijet objekata učenja“ započelo prije mnogo godina kad je promatrao igru svoje djece sa LEGO kockama. Primijetio je da djeca imaju različite poglede i interese u igri s LEGO kockama. Međutim, iskazuju svoju posebnost i kreativnost, koja je djeci svojstvena, kako u oblikovanju „povijesnih dvoraca“ tako i u oblikovanju „čovjekolikog robota“. Wiley (2000) smatra da je IEEE LTSC7) (itsc.ieee.org) odabrao termin “objekt učenja” upravo prema Hodings-u koji ga je 1994. godine koristio u naslovu CedMA radne grupe „Learning Architecture, API's and Learning Object“ da bi opisao tu sadržajno malu nastavnu komponentu, uspostavio radnu grupu i omogućio radnu definiciju: Objekt

učenja je digitalni ili nedigitalni entitet, koji se može upotrijebiti, ponovno upotrijebiti ili referencirati za vrijeme učenja koje se obavlja uz potporu tehnologije. Primjeri učenja koje se odvija uz potporu tehnologije uključuju sustave obuke temeljene na računalu, interaktivne okoline učenja, sustavi inteligentne nastave pomoću računala, sustavi daljinskog učenja i suradne

okoline za učenje. Primjeri objekta učenja su: multimedijski sadržaji, nastavni sadržaji, ciljevi učenja, nastavna programska podrška i programski alati, osobe, organizacije ili događaji u vezi za vrijeme učenja koje se obavlja uz potporu tehnologije (Learning Object

Metadata, 2002). Struktura i složena priroda objekta učenja je odista otvorena za interpretaciju (Balatsoukas i drugi, 2008). Većina definicija je oblikovana oko općih načela koji naglašavaju atribute objekta učenja kao što su: ­ pristupačnost (eng. accessibility) što znači da objekt učenja mora biti obilježen

metapodacima radi pospremanja i pristupa u relevantnoj bazi podataka; 6) Wayne Hodgins (http://waynehodgins.typepad.com/about.html) više od 35 godina ima zapaženu ulogu u obrazovanju, učenju i obuci obavljajući pri tom niz tečajeva i javnih predavanja širom svijeta. Posebno je zapažena njegova aktivnost u promoviranju novih modela učenja, oblikovanju sustava za upravljanje učenjem i novoj ulozi tehnologije u učenju. Pripisuju mu se i zasluge za oblikovanje koncepta objekta učenja. 7) IEEE LTSC - Institute of Electrical and Electronics Engineers Learning Technology Standards Committee (više o ulozi IEEE LTSC pri definiranju objekta učenja u odjeljku koje slijedi)

Slika a. Slika b.

Slika 1.6. Ponovno upotrebljivi objekti učenja

20

­ ponovnu upotrebljivost (eng. reusability) što znači da jednom oblikovan objekt učenja može funkcionirati – biti upotrjebljen u različitim nastavnim kontekstima

­ interoperabilnost (eng. interoperability) što znači da objekt učenja mora biti nezavisan o mediju za isporuku nastavnog sadržaja i sustava za upravljanje učenjem.

E-učenje je danas značajan i razvijen model interaktivnog učenja i raspodjele znanja, a više od šezdeset komercijalnih ili besplatnih LMS sustava je proizvedeno i nalazi se u primjeni diljem Svijeta, to je čak prevladavajuća konfiguracija sustava e-učenja. Jedan od temeljnih izazova za sve koji se bave sustavima e-učenja je kako LMS sustave povezati i tako integrirati da predstavljaju otvoren i interoperabilan portal e-učenja koji će (Hsu i Yang, 2008): ­ podržati interoperabilnost radi postignuća zadaća učenja s više postavljenih ciljeva, ­ podržati formalne metode za sastavljanje takvih tečajeva za učenje koje će imati

značajke prilagođavanja aktualnoj razini znanja učenika, ­ omogućiti učeniku orijentiran otvoren portal koji je toliko moćan da uključuje

sadržaje za učenje sa različitih LMS sustava, ­ omogućiti takvo cjeloživotno učenje u kojem će učenici moći pristupiti mnogim LMS

sustavima za vrijeme svoje radne karijere, isto tako omogućiti opcije transparentnog ocjenjivanja, slijeđenja postignuća, i/ili metodologiju za potporu učenja.

Sve navedeno moguće je ostvariti uz razvoj i primjenu normi za oblikovanje nastavnih sadržaja uz pomoć objekata učenja, kao i oblikovanje takvih sustava za upravljanje učenjem unutar koji će se učeniku isporučiti takvi sadržaji. Razvoj tehničkih standarda u obrazovnoj programskoj podršci može se shvatiti kao dio sazrijevanja polja, sektora ili industrije e-učenja. Pojava Interneta i njegove usluge World Wide Web, označila je početak masovne primjene digitalnih tehnologija u obrazovanju. Međutim, ove su tehnologije često korištene u različitim ad-hoc oblicima primjerice: razvijeni su brojni tečajevi, komponente tečajeva i sustava za upravljanje i isporuku tih tečajeva. Razvijalo se to slijedom nezavisnih inicijativa brojnih asocijacija često bez suradnog rada što je popraćeno velikim troškovima. Osim toga, ovaj nastavni sadržaj i takvi sustavi za upravljanje nastavnih sadržaja su oblikovani i implementirani na način koji ga čini vrlo teškim pa čak nemogućim za razmjenu ili za njihovu uspješnu interoperabilnost (Friesen, 2004). Hodings (2000) ističe kako je povijest jasno pokazala da se revolucionarne promjene ne mogu uspostaviti bez rasprostranjenog usvajanja zajedničkih normi. Primjerice u slučaju električne energije to je norma električnog napona kao i priključnica za potrošače, za željezničku prugu to je širina kolosijeka, za Internet je to norma TCP/IP protokola, kao i HTTP norma i HTML norma. U sljedećem odjeljku će se u vezi sa svim iznesenim u ovom prikazati put nastanka i razvoja normi za objekte učenja i njihovu isporuku putem sustava e-učenja.

21

NASTANAK I RAZVOJ NORMI ZA E-UČENJE

Norme u e-učenju traže putove za interoperabilnost, prenosivost i ponovnu upotrebljivost nastavnog sadržaja oblikovanog uz pomoć objekata učenja, a isporučenog u sustavima za upravljanje učenjem. Temeljni cilj normi u e-učenju je omogućiti strukture podataka i komunikacijske protokole za objekte e-učenja. Interoperabilnost treba ostvariti između različitih aplikacija pružajući pri tom jedinstvene upute koje se koriste pri oblikovanju, razvoju i isporuci objekata učenja. Sretne su okolnosti da se za primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u procesu učenja i poučavanja ulažu znatni napori radi oblikovanja normi kako za objekte učenja tako i za relevantna srodna područja. Tipična argumentacija za oblikovanje normi u e-učenju sadržana je u nastojanju za poboljšanje procesa učenja, obrazovanja i osposobljavanja što će pozitivno utjecati i na razvoj društva u cijelosti.

E-učenje, kao i gotovo svaka druga tehnologija ima brojne relevantne norme koje su omogućile rani početak razvoja ovog područja. Primjerice, tvrtka Dublin Core8) je započela 1994. godine razvoj okvira meta-podataka za Web okruženje, s temeljnim ciljem da se olakša pretraživanje referenci zapisanih u digitalnom obliku. Izvorno je zamišljen za autorsko generiranje opisa Web resursa, ali projekt privlači pozornost zajednice za opis resursa u muzejima, knjižnicama, vladinim agencijama i komercijalnim organizacijama. Danas Dublin Core djeluje kroz Dublin Core Metadata Initiative (DCMI – http://dublincore.org) što je organizacija koja omogućava otvoreni forum za razvoj interoperabilne on-line norme metapodataka za podršku širokog spektar namjena i poslovnih modela. DCMI aktivnosti uključuju konsenzusom-organizirane radne skupine, svjetske konferencije i radionice, povezivanje normi, kao i obrazovne napore za promicanje rasprostranjenog prihvaćanja normi metapodataka kao i primjera dobre prakse. U 1997. godini EDCOM konzorcij (sada EDUCASE) visokoškolskih institucija i njihovih partnera započinje sa zajedničkim radom na razvoju otvorenih, tržišno utemeljenih, normi za online učenje, uključujući specifikacije meta podataka za opisivanje sadržaja učenja. Zajednička inicijativa se nazvala Projekt IMS (Instructional Management System) što je zapravo rezultat rada na specifikaciji meta podataka u području učenja (Babu, 2004). U isto to vrijeme, 1997. godine, Nacionalni institut za norme i tehnologiju (National Institute for Standards and Technology) i studijska grupa IEEE P.1484 (sada IEEE LTSC) također započinju s istraživanjem i razvojem meta podataka za opisivanje nastavnih sadržaja. Ujedinjenjem ovih dvaju inicijativa kao i povezivanjem IMS projekta sa ARIADNE9) projektom (u 1998. godini) započinje zajednički rad na stvaranju temeljnog

8) „Dublin“ je naziv koji se odnosi na mjesto Dublin, države Ohio u SAD-u. U gradu Dublin je 1995. godine održana radionica s naslovom OCLC/NCSA Metadata Workshop (OCLC – Online Computer Library Center; NCSA – National Center for Supercomputing Applications). „Core“ se odnosi na temeljni skup elemenata meta-podataka, ali je to također i lista koja se može proširivati (http://en.wikipedia.org/wiki/Dublin_Core). 9) ARIADNE (Alliance of Remote Instructional Authoring & Distribution Networks for Europe) ovaj je savez formiran radi razvoja programskih alata i metodologija u e-učenju (http://www.ariadne-eu.org).

22

dokumenta IEEE Learning Object Meta-data (LOM) za oblikovanje objekta učenja. LOM se definira kao skup elementa koji se koriste za opisivanje resursa učenja. Međutim, vremenski znatno ranije međunarodna asocijacija AICC (Aviation Industry Computer Based Training Committee - http://www.aicc.org) orijentirana na obuku profesionalnog kadra potrebnog zrakoplovnoj industriji i zrakoplovstvu 1988. godine započinje sa razvojem interoperabilnih specifikacija za oblikovanje nastavnih sadržaja. U to vrijeme su proizvođači zrakoplova Boeing, Airbus i McDonnell-Douglas osnovali ovu asocijaciju radi potrebe za oblikovanjem novih multimedijski orijentiranih sadržaja za obuku. Već u 1989. godini AICC je publicirao preporuke za obuku na računalu utemeljenu i to na platformi osobnog računala. 1992. godine AICC proizvodi interoperabilnu specifikaciju za digitalni audio za MS-DOS platformu. 1993. godine AICC proizvodi prvu interoperabilnu specifikaciju za klasu CMI (eng. computer managed instruction) računalnih sustava s oznakom CMI001 – AICC/CMI Guidelines for Interoperability, koja je oblikovana za CD ROM okruženje. U 1998. godini je poboljšana za rad u Web okruženju s nazivom HACP (HTTP-based AICC/CMI Protocol), te je u 1999. godini dograđena sa JavaScript API (Application Programming Interface) sučeljem za rad u realnom vremenu. AICC HACP norma se koristi danas u brojnim sustavima za upravljanje učenjem, a koriste je i ostale organizacije koje sudjeluju u oblikovanju normi za podršku učenja u okruženju informacijske i komunikacijske tehnologije. Prikazan je inicijalni put nastanka i razvoja normi za e-učenje i sustave e-učenja. Cilj normi je da omoguće čvrste strukture podataka i komunikacijske protokole za objekte e-učenja i radne tijekove u različitim sustavima. Na takav će se način omogućiti interoperabilnost različitih aplikacijskih okruženja, kao što su sustavi za upravljanje učenjem za nastavne sadržaje razvijene u „kući“ ili od strane trećih proizvođača. Sve to treba biti zasnovano na jedinstvenim uputama koje će se koristiti za vrijeme oblikovanja, razvoja i isporuke objekata učenja. To je dinamično područje koje se intenzivno razvijalo u proteklih deset godina čime su i stvorene pretpostavke za daljnji razvoj i primjenu. Svi oni koji prate ovo područje zaključuju da je ono doista dinamično i izloženo stalnim razvojem tehnologije i novim inicijativama. Područje su možda na najbolji način opisali znalci područja Fallon i Brown kad čitaocima svoje knjige doslovno poručuju „Ako imate problema sa e-učenjem i normama u e-učenju znajte da u tome niste sami“ (Fallon i Brown, 2003, str. 3). U osvrtu na postojeće stanje u razvoju normi u e-učenju nedvojbeno se zaključuje da su organizirane oko sljedećih glavnih kategorija: ­ Metapodataka – Većina onih koji neposredno sudjeluju u oblikovanju normi ističu da

su metapodaci središnji dio e-učenja. Sadržaji za učenje i katalozi sa ponudom nastavnih sadržaja moraju biti označeni na konzistentan način podržavajući pri tom indeksiranje, pospremanje, otkrivanje (pretraživanje) i pregledavanje objekata učenja različitim programskim alatima kroz različite repozitorije sadržaja.

­ Pakiranja sadržaja – Cilj specifikacija i normi za pakiranje sadržaja je da omogući organizaciju za prijenos tečajeva i sadržaja sa jednog sustava za učenje na drugi. To je neobično važno iz tog razloga što potencijalno sadržaji mogu biti oblikovani uz pomoć jednog alata, modificirani s drugim alatom, pospremljeni u repozitoriju koji je održavan od jednog isporučitelja, a korišten u okruženju koje je proizvedeno od nekog drugog isporučitelja. Pakiranje sadržaja uključuje i objekte učenja i

23

informacije o tome kako će isti zajedno djelovati s hijerarhijski većom jedinicom učenja. Pored svega, ono uključuje i pravila za isporuku sadržaja učeniku.

­ Profila učenika – Ove norme dopuštaju izmjenu informacija o učenicima. Informacije o profilu učenika uključuju osobne podatke, planove učenja, povijest učenja, certifikate i postignuća u znanju.

U sljedećem odjeljku će se prikazati glavni sudionici i proces nastanka kao i formalni put objavljivanja norme. Ukratko, norma se inicira istraživačkim i razvojnim radom temeljem kojih se prvo predlažu pa zatim usvajaju specifikaciju za promatrano područje. Slijedi zatim uspostavljanje norme i njeno prihvaćanje od strane međunarodne organizacije za norme - International Organization for Standardization (www.iso.org).

GLAVNI SUDIONICI U RAZVOJU I OBLIKOVANJU NORMI ZA E-UČENJE

Brojne su asocijacije i tvrtke danas u Svijetu uključene u razvoj, primjenu i testiranje kao i nadzor oblikovanja specifikacija i normi za tehnologije u kontekstu e-učenja. Donosi se ovdje tek sažeti prikaz područja, koje danas ima značajno mjesto u primjeni ICT-a u obrazovanju kao i u procesu učenja i poučavanja. Sasvim sigurno to zahtjeva puno više mjesta za analizu i prikaz detaljnijih pojedinosti. Međutim, ovdje su u fokusu analize inteligentni tutorski sustavi koji su unutar klasifikacije sustava e-učenja njihova asinkrona inačica. S tog stajališta je i dimenzioniran sadržaj ovog dijela koji radi potpunosti informiranja o području zahtjeva ovakvu raspravu. Glavni sudionici u razvoju i oblikovanju normi e-učenje nalaze se u Americi i Europi. U ovom odjeljku se prvo opisuje uloga organizacija regulatornih sudionika – institucija područja, a zatim prikazuju oni sudionici koji su u proteklom desetljeću imali najveći doprinos, a danas snažnu inicijativu za budući razvoj normi u e-učenju i sustavima e-učenja.

ISO/IEC JTC1 SC 36

Međunarodna organizacija za normizaciju (eng. International Organization for Standardization – ISO) (www.iso.org) u suradnji sa međunarodnom komisijom za elektrotehniku odgovornim za normizaciju elektrotehničke opreme (eng. International Electrotechnical Commission – IEC - www.iec.ch) 1999. godine formira zajednički tehnički komitet s oznakom ISO/IEC JTC1 (eng. Joint Technical Committiee 1 for information technology) za sva područja informacijske tehnologije (www.iso.org/iso/standards_development/technical_committees). Članstvo u ovom komitetu je otvoreno za sva nacionalna tijela, na isti način kao i članstvo u bilo kojem od dva roditelja ove združene organizacije. Član može biti bilo da sudjeluje (eng. Participant - P) ili da promatra (eng. Observing – O) aktivnosti u ovom području. Razlika se njihova očituje uglavnom u mogućnosti glasovanja o predloženim normama ili drugim proizvodima. Ostale organizacije sudjeluju kao članice za vezu (eng. liaison members) i to neke su unutarnje, a neke vanjske članice ISO/IEC. Iz jedne zemlje članice može biti više organizacija za vezu.

Službeni mandat komiteta ISO/IEC JTC1 je razvijati, održavati, poticati i olakšavati norme u području informacijske i komunikacijske tehnologije koja zahtijeva globalno poslovno tržište i korisnike što je u vezi sa: (i) oblikovanjem i razvojem sustava i alata

24

informacijske i komunikacijske tehnologije, (ii) izvedbom i kvalitetom uređaja i sustava informacijske i komunikacijske tehnologije, (iii) zaštitom informacija i sustava, (iv) prenosivosti aplikacijske programske podrške, (v) interoperabilnosti uređaja i sustava informacijske i komunikacijske tehnologije, (vi) jedinstvenih programskih alata i okruženja, (vii) harmonizacijom rječnika informacijske i komunikacijske tehnologije, (viii) oblikovanjem prijateljskog i ergonomskog korisničkog sučelja.

U vezi s tim aktivno je osamnaest podkomiteta od kojih je za ovu raspravu posebno značajan podkomitet za primjenu informacijske tehnologije u učenju, obrazovanju i obuci s oznakom JTC 1/SC 36 (Subcommittiees for Information technology for learning, education and training). Rad ovog podkomiteta orijentiran je na interoperabilnost, ne samo na tehničkoj razini već uzimajući u obzir i socijalne i kulturalne aspekte.

SC 36 je tijesno povezan i sa radom ostalih podkomiteta: SC 35 koji se bavi korisničkim sučeljima, SC 32 koji se bavi upravljanjem i razmjenom podataka, SC 22 čiji su zadatak programski jezici i SC 2 kodiranje znakova. Radne grupe ISO/IEC JTC1 SC36 predvode neke od danas najrazvijenijih zemalja kao što su Njemačka, Velika Britanija, Japan i SAD. Podkomitet SC 36 je organiziran u sedam radnih grupa čije su oznake i nazivi prikazani u Tablici 1.2.

Tablica 1.2. Radne grupe podkomiteta SC 36 (http://www.iso.org/iso/standards_development/technical_committees/list_of_iso_technical_comittees)

Radne grupe Naziv

WG 1 Rječnik (eng. vocabulary)

WG 2 Suradnička tehnologija (eng. collaborative technology)

WG 3 Informacije o onome koji uči (eng. learner information)

WG 4 Upravljanje i isporuka sadržaja za učenje, obrazovanje i obuku (eng. management and delivery of learning, education and training)

WG 5 Jamstvo kvalitete i opisno okruženje (eng. quality assurance and descriptive frameworks)

WG 6 Normirani međunarodni profil (eng. international standardized profiles)

WG 7 Kultura, jezik i individualne potrebe (eng. culture, language and individual needs)

Treba naglasiti da je izvorno ISO/IEC JTC1 deklariran za informacijsku tehnologiju, a podkomitet SC 36 za primjenu informacijske tehnologije za učenje, obrazovanje i obuku. Međutim, za termin informacijska tehnologija u Republici Hrvatskoj je usvojen naziv informacijska i komunikacijska tehnologija, pa će slijedom toga i u ovom tekstu isti biti korišten.

25

IEEE - THE LEARNING TECHNOLOGIES STANDARDIZATION COMMITTEE

Institute of Electrical and Electronics Engineers (IEEE – www.ieee.org) je međunarodna organizacija koja razvija tehničke norme i preporuke za električne, elektroničke, računalne i komunikacijske sustave. Unutar IEEE je komitet The Learning Technologies Standardization Committee (LTSC – www.ieeeltsc.org) koji pokriva sve aspekte relevantne za obrazovanje oslonjeno na računalu. Kodna oznaka ovog komiteta je P1484. Temeljne aktivnosti su orijentirane na razvoj tehničkih normi, preporuka najboljih rješenja i smjernica za programske komponente, alate, tehnologije i metode oblikovanja tijekom razvoja, implementaciju, održavanja kao i interpretacije obrazovnih sustava. Navest će se popis kako radnih tako i studijskih grupa s ciljem upoznavanja čitatelja sa pregledom područja unutar obrazovnih tehnologija koje LTSC organizirano svodi u norme: ­ Radna grupa za normiranje općih aktivnosti (eng. general activities) se sastoji od:

­ Studijske grupe s oznakom 1484.1 za arhitekturu i referentni model (eng. architecture and reference model) sustava za učenje, poučavanje i obuku.

­ Studijske grupe s oznakom 1484.3 za rječnik pojmova (eng. glossary). ­ Radna grupa za normiranje aktivnosti učenika (eng. learner-related activities) se

sastoji od: ­ Studijske grupe s oznakom 1484.2 za model učenika (eng. learner model). ­ Studijske grupe s oznakom 1484.4 za model zadatka (eng. task model) ­ Studijske grupe s oznakom 1484.13 za identifikaciju učenika (eng. student indentifiers). ­ Studijske grupe s oznakom 1484.5 za korisničko sučelje (eng. user interfaces) ­ Studijske grupe s oznakom 1484.19 za sustav kvalitete cjeloživotnog učenja (eng.

quality system for Life-Long learning). ­ Studijske grupe s oznakom 1484.20 za definiciju kompetencija (eng. compentency

definition)

­ Radna grupa za normiranje aktivnosti povezane sa nastavnim sadržajem (eng. content-related activities) se sastoji od: ­ Studijske grupe s oznakom 1484.10 za izmjenu podataka u računalnim sustavima za

podršku učenja, poučavanja i obuke (eng. CBT data interchange). ­ Studijske grupe s oznakom 1484.6 za sekvenciranje tečaja (eng. course sequencing) ­ Studijske grupe s oznakom 1484.17 za pakiranje nastavnih sadržaja (eng. content

packaging). ­ Radna grupa za normiranje podataka i metapodataka (eng. data and metada) se

sastoji od: ­ Studijske grupe s oznakom 1484.12 za metapodatke objekata učenja (eng. learning

objects metadata). ­ Studijske grupe s oznakom 1484.9 za lokalizaciju (eng. localization) ­ Studijske grupe s oznakom 1484.14 Semantics and exchange bindings. ­ Studijske grupe s oznakom 1484.15 za protokol za izmjenu podataka (eng. data

interchange protocols) ­ Studijske grupe s oznakom 1484.16 HTTP Bindings.

­ Radna grupa za normiranje upravljanja sustavima i primjenama (eng. Mgmt. Systems&applications) se sastoji od: ­ Studijske grupe s oznakom 1484.11 za nastavu računalom upravljanu (eng. computer

managed instruction). ­ Studijske grupe s oznakom 1484.18 za platformu i profile media (eng. platform and

media profiles) ­ Studijske grupe s oznakom 1484.7 za komunikaciju alat/agent (eng. tool/agent

communication). ­ Studijske grupe s oznakom 1484.8 enterprise interfaces.

26

ADVANCED DISTRIBUTED LEARNING – ADL

Ministarstvo obrane SAD-a i Ured za znanost i tehnologiju Bijele kuće SAD-a koncem 1997.

godine pokreću inicijativu nazvanu Advanced Distributed Learning Initiative (www.adlnet.org)

koja se obično referencira kao ADL inicijativa. Primarna misija ADL inicijative je

moderniziranje načina isporuke nastavnih sadržaja za obuku američke vojske. Semantika

samog akronima je znakovita i redom po strukturi znakova engleskog jezika znači sljedeće:

­ A – napredno što se odnosi na prilagodljivo učenje (eng. - adaptive learning), inteligentni tutoring (eng. intelligent tutoring), simulaciju (eng. simulation) i najsuvremeniju tehnologiju (eng. state-of-the-art technology)

­ D – raspodijeljeno što se odnosi na učenje u uredu, kući, razredu ili terenu. ­ L – učenje koje može biti u okviru formalnog obrazovanja, obuke i u okviru radnog

mjesta. ADL vizija je označila pristup obrazovanju organiziranom na najvišoj pedagoškoj razini

vođen: individualnim potrebama učenika, povoljnom cijenom isporuke, isporukom bilo gdje i

isporukom u bilo koje vrijeme.

ADL je u vezi s tim 1999. objavio prvu verziju specifikacije za e-učenje s nazivom Shareable

Content Object Reference Model (SCORM). SCORM je kolekcija normi i specifikacija za e-

učenje oslonjeno na Web. Sam akronim SCORM - Shareable Content Object Reference

Model na hrvatskom se jeziku tumači kao referentni model za objekt djeljivog nastavnog

sadržaja. Ovaj naziv je naslijedio nešto ranije postavljen naziv Shareable Courseware10)

Object Reference Model (www.clintonlibrary.gov) u kojem je vrijedno primijetiti pojam

courseware.

Moglo bi se zaključiti (opaska autora) da se nakon prvotno ambiciozno postavljenog cilja

oblikovanja referentnog modela za coursewaere-a prišlo skromnijoj varijanti koja ukazuje tek

samo na nastavni sadržaj. U takvom referentnom modelu centralno mjesto pripada objektu

učenja (Sharable Content Object – SCO - objekt djeljivog nastavnog sadržaja). Naravno, ovo

je manje strogo i lakše za realizaciju, premda i to nije elementarno jednostavno na što ukazuju

proteklo desetljeće nastajanja normi u e-učenju i sustavima e-učenja. Definirani atributi SCO-

a su ponovna upotrebljivost (engl. reusability), trajnost (engl. durability), dostupnost (engl.

accessibility), interoperabilnost (engl. interoperability), mogućnost održavanja (eng.

maintability), prilagodljivost (eng. adaptability).

Zasnivanju SCORM referentnog modela ADL je pristupio poprilično racionalno ujedinjujući

pri tom asocijacije koje su već imali razvijene specifikacije, a to su: AICC, IMS Project, IEEE

LTSC i ARIADNE. Testna verzija SCORM-a 1.0 je realizirana radi testiranja i daljnjeg

razvoja u siječnju 2000. godine. Slijedile su verzije 1.1. i 1.2. u 2001. godini. SCORM 1.

edicija je objavljena u siječnju 2004. godine, dalje su slijedile još tri edicije tijekom 2006. i

2009. godine. Aktualna je SCORM 2004. (četvrta edicija) iz ožujka 2009

(en.wikipedija.org/wiki/Sharable_Content_Object_Reference_Model). Prema dostupnim podacima

Ministarstvo obrane SAD - a je u 2008. godini raspolagalo sa oko 100.000 objekata učenja tj.

SCO-a (Gonzales-Barbone, Anido-Rifon, 2010). Strukturne promjene su se desile na prijelazu

verzije SCORM 1.2. na SCORM 2004 u kojima je ova potonja dobila još jedan modul za

nizanje nastavnih sadržaja - Sequencing and Navigation. Na slici 1.7. je struktura posljednje

(aktualne) verzije SCORM referentnog modela.

10) Courseware - didaktički oblikovan nastavni sadržaj nekog područnog znanja za izvođenje na računalu (detaljno analiziran u Poglavlju 12)

27

SCORM se u pogledu dokumentacije predstavlja kao skup knjiga koje sadrže opise struktura i specifikacija: ­ SCORM Overview je pregled koncepta kao i prikaz povijesnog razvoja, opis trenutnog

statusa i prikaz daljnjeg razvoja. ­ SCORM Content Aggregation Model (CAM), je specifikacija za identificiranje, traženje, i

prenošenje sadržaja e-učenja. Opisuju se objekti učenja koji se koriste u oblikovanju sadržaja učenja odnosno agregacije koje čine tako oblikovane sadržaje. Specifikacija se temelji na sljedećem: - IEEE-LTSC Learning Object Metadata - IMS XML obvezujuća specifikacija metapodataka (izvedena iz IMS Learning

Resource Meta-data Specification, version 1.2) - IMS specifikacija za pakiranje sadržaja

- SCORM Sequencing and Navigation (S&N) je specifikacija za nizanje i upravljanje objektima nastavnog sadržaja. S&N je izveden iz IMS Simple Sequencing (IMS SS) specifikacije.

­ Run-Time Environment (RTE) uključuje specifikacije koje definiraju kako LMS mora pokrenuti nastavne sadržaje, pratiti napredovanje učenika u okruženju utemeljenom na Web-u. U suštini ovim je obuhvaćena komunikacija SCO-a i LMS-a. Ova specifikacija je izvedena iz AICC CMI specifikacije koja je proširena zajedničkim radom ADL i AICC radi oblikovanju sučelja (API normi) za nastavne sadržaje i LMS.

SCORM verzije su usklađene prema posebnim testovima – SCORM Conformance Test Suite koji sadrži programsku podršku i dokumentaciju za testiranje sustava za upravljanje učenjem, SCO-a i paketa nastavnih sadržaja. Svi oni SCO-ovi i sustavi za upravljanje učenjem koji prođu ovaj test smatraju se usklađeni sa SCORM referentnim modelom.

Slika 1.7. SCORM 2004 verzija

28

Čitatelji će primijetiti da je ADL inicijativa i opis SCORM referentnog modela dobio nešto veći prostor za što postoji temeljni razlog isticanja poveznice sa inteligentnim tutorskim sustavima i to kako u samom začetku objavljivanjem ADL vizije kao i kasnije tijekom objavljivanja razvojnih inačica.

AVIATION INDUSTRY COMPUTER BASED TRAINING COMMITTEE – AICC

AICC (www.aicc.org) je jedan od najvećih korisnika obrazovnih programa uz podršku računalnog okruženja. AICC je objavila niz smjernica i tehničkih preporuka (AICC Guidelines & Recommendations - AGR) koje su redom označene s AGR-002 do AGR-012. AGR-001 je dokument sa zbirnim prikazom svih AICC AGR aktualnih uputa i preporuka (www.aicc.org/pages/aicc3.htm). Svi ovi dokumenti su razvijeni s jedinstvenim ciljem promoviranja interoperabilnosti nastave koja je računalom podržana unutar industrije zrakoplovstva. Navest će se samo neke od ovih preporuka:

­ AGR-002 je niz preporuka koje su naslovljene na zahtjeve u pogledu tehničke podrške radne stanice na kojoj će biti isporučen courseware s nastavnim sadržajima.

­ AGR-005 je niz preporuka koje promiču interoperabilnost sljedećih ulazno izlaznih uređaja: video kartica, video disk i XY ulazne uređaje kao što su ekran osjetljiv na dodir, miš i kotrljajuća kuglica.

­ AGR-006 su preporuke za promicanje interoperabilnosti za sustave za upravljanje nastavom.

­ AGR-010 su preporuke za sustave za upravljanje nastavom koja je podržana Web-om.

Detaljna dokumentacija u vezi sa svim ostalim preporukama koje su razvijene od strane AICC su dostupne na Web stranicama ove asocijacije.

IMS GLOBAL CONSORTIUM – IMS GLC

Projekt Instructional Management Systems je ostvario značajne rezultate u samom početku razvoja specifikacija za e-učenje i sustave e-učenje, a danas je to IMS Global Learning Consortium (www.imsglobal.org) s 140 organizacija koje dolaze iz svih sektora globalne zajednice udružene s jedinstvenim ciljem poboljšanja uvjeta učenja. IMS proizvodi otvorene specifikacije za lociranje i upotrebu nastavnih sadržaja u okviru e-učenja, praćenja učenika, izvještavanje o postignućima učenika, te razmjene učenikovog zapisa između različitih sustava za upravljanje učenjem. Dvije od ovih specifikacija su uključene i prilagođene za upotrebu unutar SCORM referentnog modela u Verziji 1.2.: ­ IMS Learning Resources Meta-Data Specification koja definira metode za opis resursa

učenja. ­ IMS Content & Packaging Specification koja definira način za oblikovanje ponovno

upotrebljivog objekta učenja u različitim sustavima za upravljan je učenjem. Ostale IMS specifikacije su:

29

­ IMS Question & Test Interoperability Specification koja koja je orijentirana na primjenu testiranja znanja učenika i dijeljenja resursa povezanih sa opisom testova i opisom postignuća učenika na različitim sustavim za upravljanje učenjem.

­ IMS Learner Profiles Specification koja definira putove za organizaciju informacija o učeniku u različitim sustavima za upravljanje učenjem.

­ IMS Simple Sequencing Specification koja definira metode za specificiranje prilagodljivih pravila za sekvenciranje ponovno upotrebljivih objekata učenju koja se učeniku prezentiraju.

Sva potrebna detaljna dokumentacija je dostupna na Web stranicama IMS GLC, pa se u vezi s tim upućuju čitaoci radi daljnjih informacija u vezi s spomenutim specifikacijama.

SUDIONICI UNUTAR EUROPSKE UNIJE

Unutar Europske unije identificirana su četiri glavna sudionika koji svoju aktivnost povezuju za e-učenjem i sustavima e-učenja. ­ The Alliance of Remote Instructional Authoring and Distribution Networks for

Europe (ARIADNE) Glavna područja rada ARIADNE (http://ariadne.unil.ch) su: računalne mreže za obrazovanje i učenje, metodologije razvoja, upravljanja i ponovne upotrebe obrazovnih sadržaja, pregled definicija vezanih za obuku uz pomoć računala i obrazovni metapodaci. Jedan od najvažnijih doprinosa ove inicijative je prijedlog o obrazovnim metapodacima koji je nastao u suradnji sa IMS-om. ­ PROmoting Multimedia access to Education and Training in EUropean Society

(PROMETEUS) PROMETEUS (http://prometeus.org) je Europska inicijativa koju čini više od 400 institucija uključenih u obrazovanje uz pomoć računala. Do danas nisu napravljeni neki značajniji rezultati. ­ The European Committee for Standardization - The Information Society

Standardization System (CEN/ISSS) Djelatnost CEN/ISSS (http://www.cenorm.be/isss/Workshop/lt/) je orijentirana na ponovnu upotrebljivost i interoperabilnost za obrazovne resurse, obrazovnu suradnju, metapodatke za obrazovne sadržaje i kvalitetu procesa učenja. ­ Getting Educational Systems Talking Across Leading edge Technologies (GESTALT) GESTALT je Europska inicijativa koja izgrađuje referentni okvir za razvoj distribuiranih, heterogenih, skalabilnih i kompatibilnih obrazovnih sustava. Opći cilj predložene platforme je omogućiti korisnicima pronalaženje obrazovnih resursa i pristup pronađenim resursima putem mrežne infrastrukture prikladne za upravljanje. Doprinos GESTALT-a ogleda se i u definiciji modela podataka za umrežene obrazovne sustave, posebno u definiciji obrazovnih metapodataka te profila i sklonosti učenika.

30

Na kraju ovog odjeljka treba naglasiti i to da je Vlada Republike Hrvatske 2004. godine donijela Uredbu o osnivanju Hrvatskog zavoda za norme kao javne ustanove za ostvarivanje ciljeva normizacije i obavljanje poslova i zadataka nacionalne normizacije pod nazivom Hrvatski zavod za norme (www.hzn.hr). U sadržajnom kontekstu područja primjene informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovanju odrednice Hrvatskog zavoda za norme su uglavnom povezane sa ISO/IEC JTC1.

POSTUPAK OBJAVLJIVANJA NORME

Norme svoj razvojni put počinju sa uspostavljanjem specifikacije koja detaljno propisuje funkcionalnost u nekom aplikacijskom okruženju. Specifikacija predstavlja prvi korak i odražava opće funkcionalnosti za nešto što će biti oblikovano, implementirano ili proizvedeno. Brojne organizacije su danas uključene u razvoj, primjenu, testiranje i nadziranje specifikacija i normi. Specifikacije su manje vrednovane od normi te se s njima uspostavlja konsenzus onih koji ih predlažu i onih koji trebaju obaviti njihovu evaluaciju. Ponekad prođe dosta vremena prije nego li specifikacija postane norma. Norme su definicije ili formati koje moraju biti prepoznate od strane organizacija zaduženih za uspostavljanje normi ili njih industrijska proizvodnja prihvaća kao stvarne norme (eng. de facto standards). Norme imaju regulatornu funkciju i obično se prihvaćaju za programske jezike, operacijske sustave, formate podataka, protokole za komunikaciju i sučelja. Naravno, u fokusu ove analize su norme u e-učenju. U ovom procesu obično sudjeluje više nezavisnih institucija sa deklariranim i usvojenim statusom za obavljanje određene vrste djelatnosti.

Slika 1.8. Proces nastajanja norme e-učenja U prvom koraku konzorcij institucija (primjerice AICC, ARIADNE, Dublin Core, IMS, ALIC) (slika 1.8.) zajedničkim radom razvija inicijalnu specifikaciju čije se funkcionalnosti prikupljaju iz okruženja u kojem sudjeluju različiti korisnici, a koncepti su proizišli iz istraživanja i razvoja kao i uz utjecaj različitih tehničkih trendova. Rezultat zajedničkog rada ovog konzorcija je nacrt (eng. draf) tehničke specifikacije. U sljedećem koraku je razvoj novih produkata koji uključuju specifikacije. To su zapravo pilot

31

programi kao i referentni modeli s kojima se moraju provesti testiranja te ustanoviti upotrebljivost i efikasnost novih produkata. Ova se faza često naziva i legaliziranje (eng. validation) specifikacija. U ovom prikazu za to je deklarirana ADL asocijacija sa SCORM referentnim modelom. Rezultat rada je referentni model – prototip referentnog modela. U završnoj fazi kad su rezultati testiranja potvrdili efikasnost i upotrebljivost novog produkta dogovorom akreditiranih institucija (u ovom su slučaju to IEEE i W3C11)) se donosi i akreditira formalna norma za određeno područje. Drugi prikaz na slici 1.9. pruža pogled na veze među glavnim sudionicima u kojem važnu ulogu imaju upravo regulatorne institucije IEEE LTSC i ISO/IEC JTC1/SC 36. Prikazan je postojeći kao i budući način povezivanja koji ukazuje na to da će u budućnosti odlučujuću ulogu imati podkomitet SC36. S tim u vezi u daljnjoj raspravi će se i prikazati okruženje oblikovanja kao i značajni atributi normi koje SC 36 propisuje u području primjene ICT u učenju, obrazovanju i obuci.

Broj objavljenih ISO normi pod direktnom odgovornošću podkomiteta JTSC 1/SC 36 je 17, a u njemu učestvuju kao sudionici 23 zemlje članice i u statusu promatrača 17 zemalja članica. U okviru podkomiteta SC 36 je više organizacija sa statusom organizacije u vezi kao što su primjerice već opisane ADL, AICC, IMS, IEEE LTSC. Organizacije u vezi mogu imati različite statuse: ­ Liaison A: Organizacije koje čine učinkovit doprinos u radu tehničkih odbora ili

pododbora za pitanja normi koja rješava taj tehnički odbor ili pododbor ­ Liaison B: Organizacije koje čine učinkovit doprinos u radu tehničkih odbora ili

pododbora za pitanja koja rješava taj tehnički odbor ili pododbor

11) W3C - World Wide Web Consortium (www.w3.org) ne razvija specifikacije za neposrednu upotrebu u e-učenju i sustavima e-učenja, međutim razvija specifikacije, smjernice, programsku podršku i alate u vezi s uspostavljanjem interoperabilnosti Web okruženja.

Slika 1.9. Veze među glavnim sudionicima

32

­ Liaison C: Rezervirano za ISO/IEC JTC1. ISO katalog uključuje više od 18.000 publiciranih međunarodnih normi koje su klasificirane prema međunarodnoj klasifikaciji za norme (eng. International Classification for Standards – ICS) i prema tehničkom komitetu (eng. Technical Committee - TC). Glavna zadaća tehničkog komiteta je pripremanje međunarodnih normi, ali u iznimnim okolnostima priprema i tehničke izvještaje (eng. technical reports – TR) koji mogu ali ne moraju postati norme, pri čemu se razlikuju tri tipa takvih izvještaja:

­ tip 1 – kada zahtjev za normu ne može dobiti potrebnu podršku unatoč stalnim nastojanjima,

­ tip 2 – kada je područje još uvijek tehnički u razvoju ili zbog bilo kojeg drugog razloga koji neće u budućnosti imati neposrednu mogućnost sporazuma o dobivanju međunarodne norme,

­ tip 3 – kada je tehnički komitet već prikupio podatke različite vrste od kojih je već objavljena međunarodna norma.

U Tablici 1.3. je prikazan popis svih normi koje su objavljene unutar tehničkog komiteta JTC 1/SC 36 i odnose se na primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u učenju, obrazovanju i obuci. U nazivu norme primjerice ISO/IEC 2382-36:2008 kao što se vidi su tri dijela: ­ oznaka da je to ISO/IEC norma nastala unutar komiteta JTC1 ­ numerička oznaka norme (2382-36) i ­ godina kad je norma objavljena (2008). Važno je primijetiti i to da primjerice za SCORM referentni model sa strane ISO/IEC to još nije norma nego tehnički izvještaj, što je u nazivu i istaknuto oznakom TR – ISO/IEC TR 29163-1:2009. Kolona faza ima za oznaku dvije grupe cijelobrojnika koje označavaju: ­ fazu stanja razvoja norme od preliminarne faze (oznaka 00), faze publikacije (60),

faze revizije (90) do faze odustajanja (95) ­ podfazu stanja razvoja od podfaze registracije (00), kompletiranja glavne akcije (60)

do podfaze obnavljanja (99). Faze i podfaze normi i tehničkih izvještaja za područje primjene ICT (kako se to sa Tablice 1.3. vidi) nalaze se sve osim jedne u stanju 60.60 što znači da predstavljaju publiciranu međunarodnu normu. Iznimka je jedino norma za identifikaciju učesnika jer ima oznaku 90.60 što znači da je norma u stanju zatvorenog pregledavanja. Više o fazama i podfazama stanja razvoja ISO/IEC normi može se naći na Web stranici: http://www.iso.org/iso/standards_development/processes_and_procedures/stages_description/stages_table.htm.

33

Tablica 1.3.Norme pod izravnom odgovornošću JTC 1/SC 36 (http://www.iso.org/iso/iso_catalogue/catalogue_tc/)

Norma Faza ICS ISO/IEC 2382-36:2008 Information technology -- Vocabulary -- Part 36: Learning, education and training

60.60 01.040.35

35.020

ISO/IEC 12785-1:2009 Information technology -- Learning, education, and training -- Content packaging -- Part 1: Information model

60.60 35.240.99

CISO/IEC 19778-1:2008 Information technology -- Learning, education and training -- Collaborative technology -- Collaborative workplace -- Part 1: Collaborative workplace data model

60.60 35.240.99 03.100.30

ISO/IEC 19778-2:2008 Information technology -- Learning, education and training -- Collaborative technology -- Collaborative workplace -- Part 2: Collaborative environment data model

60.60 35.240.99 03.100.30

ISO/IEC 19778-3:2008 Information technology -- Learning, education and training -- Collaborative technology -- Collaborative workplace -- Part 3: Collaborative group data model

60.60 35.240.99 03.100.30

ISO/IEC 19780-1:2008 Information technology -- Learning, education and training -- Collaborative technology -- Collaborative learning communication -- Part 1: Text-based communication

60.60 35.240.99 03.100.30

ISO/IEC 19796-1:2005 Information technology -- Learning, education and training -- Quality management, assurance and metrics -- Part 1: General approach

60.60 35.240.99 03.100.30

ISO/IEC 19796-3:2009 Information technology -- Learning, education and training -- Quality management, assurance and metrics -- Part 3: Reference methods and metrics

60.60 35.240.99 03.100.30

ISO/IEC 23988:2007 Information technology -- A code of practice for the use of information technology (IT) in the delivery of assessments

60.60 35.240.99

ISO/IEC 24703:2004 Information technology -- Participant Identifiers

90.60 35.240.99

ISO/IEC 24751-1:2008 Information technology -- Individualized adaptability and accessibility in e-learning, education and training -- Part 1: Framework and reference model

60.60 03.100.30 35.240.99

ISO/IEC 24751-2:2008 Information technology -- Individualized adaptability and accessibility in e-learning, education and training -- Part 2: "Access for all" personal needs and preferences for digital delivery

60.60 03.100.30 35.240.99

ISO/IEC 24751-3:2008 Information technology -- Individualized adaptability and accessibility in e-learning, education and training -- Part 3: "Access for all" digital resource description

60.60 03.100.30 35.240.99

ISO/IEC TR 29163-1:2009 Information technology -- Sharable Content Object Reference Model (SCORM®) 2004 3rd Edition -- Part 1: Overview Version 1.1

60.60 35.240.99 03.100.30

ISO/IEC TR 29163-2:2009 Information technology -- Sharable Content Object Reference Model (SCORM®) 2004 3rd Edition -- Part 2: Content Aggregation Model Version 1.1

60.60 35.240.99 03.100.30

ISO/IEC TR 29163-3:2009 Information technology -- Sharable Content Object Reference Model (SCORM®) 2004 3rd Edition -- Part 3: Run-Time Environment Version 1.1

60.60 03.100.30 35.240.99

ISO/IEC TR 29163-4:2009 Information technology -- Sharable Content Object Reference Model (SCORM®) 2004 3rd Edition -- Part 4: Sequencing and Navigation Version 1.1

60.60 03.100.30 35.240.99

ICS je međunarodni klasifikacijski sustav za tehničke norme. Oblikovan je tako da pokrije sva područja i gotovo svaku aktivnost čovjeka u kojima se tehničke norme mogu koristiti, a sastoji od hijerarhijski organiziranog niza cjelobrojnika koji iskazuju naziv polja (razina 1), naziv skupine (razina 2) i naziv podgrupe (razina 3). Potpuni pregled ICS klasifikacije je na Web stranici: http://www.iso.org/iso/iso_catalogue/catalogue_ics.htm.

34

Pregled ICS oznaka za norme koje su nadležnosti ISO/IEC JTC1 SC 36 se nalazi u Tablici 1.4. Tablica 1.4. Pregled međunarodne klasifikacije za norme ISO/IEC JTC1 SC 36

Oznaka ICS Značenje ICS

35.020 Information technology (IT) in general Including general aspects of IT equipment

35.240 Applications of information technology

35.240.99 IT applications in other fields Including e-learning

01.040.35 Information technology. Office machines (Vocabularies)

03.100.30

Management of human resources Including staff training, staff responsibilities, staff qualifications and certification Welders' qualifications, see 25.160.01

NORME U E-UČENJU: SADAŠNJOST I BUDUĆNOST

Proteklo desetgodišnje razdoblje obilježeno je definiranjem, promocijom i uvođenjem e-učenja, te provedbom inicijative uvođenja normi u e-učenje. To je po prvi put u povijesti primjene računala (danas se to kaže primjene ICT) u obrazovanju da je više institucija prihvatilo ADL inicijativu i iskazalo zajedničku želju da konačno i u ovom području norme nađe svoju mjesto i ulogu. Naime, jasno je da su računala duboko promijenila način na koji obavljamo kupovinu, ili način na kojim međusobno komuniciramo, ali još uvijek nisu toliko promijenila način na koji se uči i na koji se obrazuje. Upravo ovo proteklo razdoblje je i u ovom području obilježeno po brojnim pomacima. Smatra se da je SCORM referentni model za ovo najbolji primjer. Prema podacima sa službene Web stranice ADL-a do 15. ožujka 2009. godine je izdano certifikate za ukupno 268 proizvoda, a od toga 154 su sustavi za upravljanje učenjem. Postoji također 295 proizvoda koji su usklađeni sa SCORM-om referentnim modelom, a od toga je 159 sustava za upravljanje učenjem. U lipnju 2006, Ministarstvo obrane SAD-a je izdalo nalog Department of Defense Instruction - 1322.26 s kojim se obavezuje uporaba SCORM referentnog modela u svim okruženjima e-učenja za potrebe američke vojske, te je time deklariran kao de jure norma. Osim toga, u industrijskim i obrazovnim sustavima diljem Svijeta SCORM referentni model predstavlja de facto normu (www.scorm.com/scorm-

explained/scorm-resources/glossary/). U prosincu 2009. godine (kao što se to vidi u prethodnom odjeljku) SCORM referentni model (SCORM 2004 3rd Edition) je klasificiran unutar Međunarodne organizacije za norme te je razvrstan kao tehnički izvještaj tipa 3 podkomiteta ISO/IEC JTC1 SC 36 (www.iso.org). Unatoč brojnim uspjesima i dobrim rezultatima u ovom razvojnom razdoblju su učinjene pogreške koje sprječavaju dugoročno i stabilno rješavanje problema normi, i nadasve problema intreroperabilnosti u oblikovanju nastavnih sadržaja za e-učenje i sustave e-učenja. Nedostatak jasnoće o intelektualnom vlasništvu između glavnih sudionika u oblikovanju SCORM referentnog modela, ADL-a i IMS GLC-a je utjecao na njegovu dugoročnu održivost. Ono što je počelo kao suradnja između organizacija sada je pretvoreno u jednu pravnu situaciju u kojoj jedna organizacija prijeti tužiti ADL inicijativu u vezi zajedničkog rada prije desetak godina. Ovakvo stanje je prepoznato i

35

bilo je prisutno i u drugim područjima, a takva zakonska bitka nad intelektualnim vlasništvu se obično događa kada je mnogo novca u pitanju. U pokušaju da utvrdi postojeću kvalitetu normi u e-učenju, te da procjeni njihovu ulogu u nastupajućem razdoblju od oko dvadeset godina, Silvers (2009) ističe kako ovo područje može biti konfuzno, zastrašujuće, a ponekad i kontraverzno. Posebno je zanimljivo njegovo promišljanje jer je u razdoblju intenzivnog SCORM razvoja od 2003. do 2006. godine radio u tehničkom timu za SCORM 2004 kao „content developer“ (radio je na razvoju i oblikovanju nastavnih sadržaja) od strane ADL. S tim u vezi se i navodi njegov pogled na odnose ADL i IMS. Naime, ADL je imao dogovorene sporazume s AICC i IMS GLC o korištenju njihovih specifikacija u oblikovanju SCORM referentnog modela. SCORM okvir izvorno nastaje kao kombinacija: AICC CMI modela podataka i API-a sa IMS metapodacima i Content Packaging specifikacijom. Od svojih početaka 2001. godine SCORM je imao nekoliko glavnih revizija. U četvrtoj (tekućoj) ediciji verzije SCORM 2004 u okviru modula Sequencing and Navigation uključena je IMS Simple Sequencing specifikacija. Međutim, tijekom godina podjela intelektualnog vlasništva u vezi sa IMS specifikacijom u SCORM referentnom modelu nije nikad bio do kraja usklađena. Takvo stanje je nužno otvorilo podjele i utjecalo na nova promišljanja i takve odnose koji su konačno djelovali na prekid zajedničkog rada ADL-a i IMS-a. Da li je to temeljni razlog ili je trebalo u SCORM projekt i ADL inicijativu unijeti „nove krvi“ i „svježih ideja“ teško je točno zaključiti. Međutim, istina je da je u lipnju 2007. godine započela razvojni put jedna nova ADL inicijativa za razvoj interoperabilnosti sustava za učenje, obrazovanje i obuku (Robson, 2008). Namjera ADL-a u to vrijeme je bila da izvrši prijenos vođenja SCORM projekta na novi istraživački projekt s ciljem da to postane de facto svjetska norma. Inicijativa je povezana sa interoperabilnosti sustava za učenje, obrazovanje i obuku i dobila je skraćeni naziv LETSI što znači Learning, Education, Training System Interoperability. Temeljni cilj je dalje voditi razvoj SCORM referentnog modela kao: međunarodnog projekta, nevladinog projekta, projekta otvorenog za sve zainteresirane strane i projekta odana normama otvorene programske podrške. LETSI inicijativi su se pored već ovdje poznatih ADL, AICC i IEEE LTSC pridružile brojne poznate organizacije čija je aktivnost orijentirana na komercijalnu isporuku usluga e-učenja, kao i onih koje su u oblikovanju i primjeni ICT postigli svjetski zapažene rezultate (LETSI Assumptions Document, 2009). Vodeću ulogu u ovom projektu obavlja poznati stručnjak i autor brojnih projekata iz područja računarstva Avron Barr12). Organizacija LETSI se prihvatila rada na novoj verziji SCORM-a i tu novu je verziju nazvala SCORM 2.0. Naravno da je to integracija SCORM referentnog modela i tehnologije Web 2.0. Temeljna značajka je stvoriti norme za koje bi različiti autori i različite grupe i udruge mogli koristiti rezultate zajedničkog rada, ali također i omogućiti dodavanje novih modula u svrhu proširenja SCORM 2.0. Upravo se "otvorenost" smatra ključnom za uspjeh LETSI inicijative i verzije SCORM 2.0 (Barr, 2009).

12) Avron Barr je nezavisni poslovni konsultant i 1980. osnivač tvrtke Aldo Ventures u Silicion Valley, SAD. Poznat je njegov doprinos u sudjelovanju i oblikovanju udžbenika o umjetnoj inteligenciji (izvedena u četiri toma) sa brojnim stručnjacima i istraživača temeljnih i primjenskih područja – The Handbook of Artificial Intelligence, Addison Wesley Publishing Company, 1981. 2006. godine ADL ga angažira za rad na novoj verziji SCORM referentnog modela i normi u e-učenju.

36

Pored LETSI inicijative i IMS konzorcij (www.imsglobal.org) započinje sa novim projektom na oblikovanju norme Common Cartridge (CC). CC je deklarirana kao skup otvorenih normi koje će biti javno dostupne, a razvija ga konzorcij od oko 80 industrijskih tvrtki (članova) s pravom glasa. Namjera ovog konzorcija je oblikovati takve norme koje će omogućiti interoperabilnost nastavnih sadržaja i sustava za upravljanje učenjem. Postavlja se na ovom mjestu pitanje čemu to zapravo vodi i da li će se ovakvim pristupom krajnjim korisnicima (bez obzira iz koje sredine dolazili) olakšati ili pak komplicirati okolnosti za isporuku nastavnih sadržaja putem e-učenja i sustava e-učenja. Odgovor je na prvi pogled jednostavan: Uvjeti rada i primjene će se komplicirati i otežati. Međutim, s druge pak strane stjecanje znanja putem e-učenja i sustava e-učenja je danas postao prilično velik poslovni sustav s brojnim sudionicima i brojnim zahtjevima. Jednostavno rečeno, „vrti“ se veliki novac. U takvim okolnostima donose se rješenja koja nemaju utemeljene logički jasne prosudbe. Ostaje za kraj ovog dijela zaključiti da će vrijeme pokazati da li su ovo pravi putovi i gdje su (ako jesu) učinjene pogreške. U pogledu ispunjavanja cilja ovog odjeljka prikazat će se što je danas u svijetu e-učenja i sustava e-učenja aktualno i kako je to što je aktualno strukturirano. S tim u vezi u nastavku ove rasprave sa više pojedinosti će se opisati LETSI inicijativa iskazana sa novim referentnim modelom SCORM 2.0 i inicijativa IMS GLC konzorcija s Common Cartridge modelom.

LETSI INICIJATIVA I SCORM 2.0

LETSI inicijativa pruža novi uvid na jedan od osnovnih uzroka visokih troškova projekata, loših inovacija i neuspjeh dobrih ideja i projekata koji bi bili održivi na tržištu. U vezi s tim LETSI se fokusira na norme za interoperabilnost sustava. U svijetu programske podrške, norme omogućuju višestruku komunikaciju sustavima te mogućnost integracije kako za organizacije tako i za ljude u njima. Bez normi za interoperabilnost, organizacije imaju mnogo veće troškove ako svoje sustave žele s vremenom promijeniti ili koristiti produkte od više dobavljača. Može se samo zamisliti što bi se danas u Web okruženju dogodilo kada bi svaka web stranica, umjesto korištenja HTML norme, posebno specificirala web preglednik potreban za pregled stranice. Međutim, to je danas realnost e-učenja i sustava e-učenja koji zajedno ne djeluju dobro. Rezultat takvog stanja je veći rizik, sporiji rast i prepreke za inovacije.

LETSI je koalicija dobavljača e-učenja, udruga i zakonodavaca koji vjeruju da su otvorene norme i zajednica za otvorene programske podrške ključ za ostvarivanje tehnoloških obećanja u obrazovanju i osposobljavanju za posao. Danas postoje neostvareni potencijali tehnologija za učenje pa se vjeruje da je moderno društvo otvornih normi način da se probiju barijere.

Promišljajući o tome što SCORM 2.0 treba biti i što LETSI treba učiniti da zaista ostvari norme koje će funkcionirati Barr (Barr, 2009) navodi sljedeće bitne odrednice:

– LETSI će izbjegavati korištenje vlasničkih specifikacija, tako da se svi proizvodi rada

LETSI-a mogu koristiti i slobodno izmjenjivati među različitim zajednicama.

– Arhitektura SCORM-a 2.0 izgradit će se oko apstraktne jezgre, omogućavajući

zajednicama da je prošire i prilagode module.

37

– Nove vrste sustava učenja se pojavljuju, i sve one moraju biti integrirane sa drugim

sustavima na Web-u. Sljedeći SCORM mora uzeti širi pogled na problem

interoperabilnosti.

– LETSI inicijativa , poput ADL-a, neće sama razviti norme, ali umjesto toga će raditi s

mnogim postojećim normama i organizacijama za razvoj specifikacija. Ovakav

pristup omogućava mnogo širi spektar istraživačke i razvojne djelatnosti. Uloga

LETSI-a će biti da upravlja različitim aktivnostima i da onda promiče ta rješenja, u

skladu sa zahtjevima tržišta.

– Tradicionalni proces za razvoj i prilagodbu normi je spor da bi pomogao u

današnjem ubrzanom razvoju tržišta tehnologije učenja. LETSI uzima više moderan

pristup norme interoperabilnosti programske podrške. Kao dio rada s novim

normama, podržavat će se zajednica razvoja besplatnih modula koji implementiraju

specifikacije. Ovakav pristup ima neke ključne prednosti:

– iteracijsko testiranje i dorada pomaže da se ranije otkriju pogreške i nejasnoće;

– troškovi razvoja ove "platforme" su podijeljeni između svih onih koji razvijaju

programsku podršku i integriraju sustav, što je povoljnije nego da svako

implementira nezavisnu normu;

– dijeljene komponente i alati promoviraju se ranije i konzistentno se usvajaju od

strane razvojnih programera i onih koji integriraju sustave;

U lipnju 2008, LETSI inicijativa započinje proces prikupljanja zahtjeva za nasljednikom SCORM referentnog modela. Ovaj proces je od početka oslonjen na Web 2.0 tehnologije i bio je iznenađujuće uspješan. Stotine ljudi su bili uključeni, počevši s otvorenim upitima u srpnju za radove uz preko stotinu podnesaka. Svaki rad je postavljen na wiki LETSI, www.letsi.org/display/nextscorm/, a nastavilo se i s online diskusijom. Konačno je programski odbor od 15. do 17. listopada organizirao SCORM 2,0 radionicu u Pensacola, Florida. Domaćin skupa je bio Institute for Human and Machine Cognition.

Radovi pripremljeni za ovu radionicu kao i rasprave koje su vodile do radionice su precizirali da SCORM treba glavno ažuriranje kako bi se prihvatile sadašnja praksa i buduće mogućnosti tehnologijom podržanog učenja. Vizija SCORM 2.0 u odnosu na SCORM 2004 orijentirana je na poboljšanje pristupa interoperabilnosti. Oko dvije stotine i pedeset stručnjaka i znanstvenika koji su sudjelovali u ovom procesu ostvarili su čvrsti konsenzus u sljedećem: (i) SCORM mora biti zasnovan na arhitekturi programske podrške orijentirane na modele Web poslovnih usluga; (ii) obuhvaćanje više modaliteta učenja; (iii) biti razvijen u otvorenom postupku, te (iv) biti izmjenljiv bez dozvole kako bi se zadovoljile potrebe različitih zajednica.

Sudionici radionice priredili su ukupno 98 radova koje je Frank Polester razvrstao u dvanaest kategorija. (Polester, 2008). Valja primijetiti da su se u većem broju radova analizirane i povezivane determinirane kategorije, a prikaz kategorija i broja radova (Tablica 1.5.) sortiran od većeg ka manjem broju pojavljivanja:

38

Tablica 1.5. Kategorija radova i broja radova SCORM 2,0 radionice u Pensacola, Florida Redni broj

Kategorija rada Broj

radova 1 Sučelja Web usluga (eng. Web Service Interfaces) 20

2 Poboljšanje SCORM 2004 referentnog modela (eng. Evolutionary Fixes to SCORM 2004)

17

3 Sekvenciranje nastavnih sadržaja (eng. Sequencing) 14

4 Podrška za sustav oblikovanja nastavnih sadržaja i podrška za instruktore nastave (eng. Supporting ISD's and Instructors)

14

5 Agregacija i format nastavnih sadržaja (eng. Content Aggregation and Content Formats)

13

6 Procjena znanja i vještina (eng. Assessment and Competencies) 13

7 Integracija sa ostalim sustavima za učenje, obrazovanje i obuke te modaliteti: simulacije, timske obuke i djeljenje podatka (eng. Integration with Other LET systems and Modalities (simulations, team training and sheared data))

12

8 Zahtjevi i slučajevi korištenja za LET 2.0 (eng. LET 2.0 Use Case & Requirements) 10 9 Pogled na realnost LETSI tržišta (eng. Market Realities Facing LETSI) 8

10 Pristupačnost i upotrebljivost (eng. Accessibility and Usability) 6 11 Inteligentni sustavi (eng. Intelligent Systems) 2

12 Upravljanje životnim ciklusom nastavnih sadržaja (eng. Content Lifecycle Management)

2

Iz prikaza Tablice 1.5. se da sagledati da je najveći broj radova orijentiran na Web usluge kao i prijedloge za poboljšanje SCORM 2004 referentnog modela. Nedostaci uočeni tijekom primjene SCORM 2004 referentnog modela u ovim radovima autori iznose na različiti način, a pri tom prevladava nepostojanje odgovarajuće podrške za Web usluge. Osim toga Web usluge su za istraživanje i nove primjene aktualno područje koje je i ovdje našlo svoje mjesto. Sekvenciranje nastavnih sadržaja je također aktualno te je zato i ovim radovima kao što se vidi nalazi na visoko treće mjesto. Ostala su područja poprilično izbalansirana što se vidi i u ovom pregledu. Područje in teligentnih sustava, posebice inteligentnih tutorskih sustava je zastupljeno sa svega dva rada. Čini se kao da to za ovu radionicu nije posebno aktualno. Međutim, tomu nije tako jer se kategorije kao primjerice sekvenciranje nastavnih sadržaja, te procjena znanja i vještina upravo temeljne značajke inteligentnih tutorskih sustava. Povezanosti inteligentnih tutorskih sustava i e-učenja i sustava e-učenja se posebno razmatra u sljedećem odjeljku. Međutim, valja istaknuti da su tijekom razvoja SCORM referentnog modela u brojnim raspravama povezivana ova dva područja i obično se u njihovom zaključku isticalo da je to područje koje će u budućnosti ponuditi više rezultata istraživanja i primjene. S tim u vezi Barr razmatra SCORM danas i sutra (Barr, 2008) te ističe da je: ­ SCORM danas stabilna SCORM 2004 platforma koju održava i podržava ADL, te

olakšava implementaciju, olakšava provedbu i sluša korisnike. ­ SCORM sutra se temelji na novim tehnologijama učenja (simulacija, računalne igre,

prividna stvarnost, mobilni sustavi, inteligentni i tutorski sustavi, timska obuka, suradno učenje) i inicijativama za nove arhitekture (upravljanje znanja u post Google vremenu, arhitekture temeljene na uslugama, upravljanje sadržajem i repozitorij znanja, buduće LMS arhitekture).

39

IMS GLC INICIJATIVA I COMMON CARTRIDGE

IMS GLC inicijativa se očituje u oblikovanju norme koja bi trebala ostvariti onu razinu interoperabilnosti koja nije uspjela u SCORM referentnom modelu. Naziv norme je Common Cartridge (CC). CC predstavlja skup otvorenih normi koje su javno dostupne, a razvija ih industrijski konzorcij s oko 80 članova s pravom glasa. Temeljni cilj je omogućiti interoperabilnost nastavnih sadržaja i sustava za upravljanje učenjem, te podržati fleksibilnost u vezi tipa sadržaja kojeg podržavaju i lokacije gdje se nalaze. IMS GLC surađuje s velikim proizvođačima tehnologije kao što je primjerice Microsoft. Osim toga, IMS GLC je motiviran i potrebama učitelja kojima unaprijed pripremljeni nastavni sadržaji nisu uvijek optimalni jer su potrebne dodatne pedagoške i didaktičke vještine učitelja kako bi se oni iskoristili na najbolji način (Dahn, 2009).

Common Cartridge ostvaruje podršku za probleme koji još nisu riješeni u SCORM-u, a to se između ostalog odnosi na kolaboraciju, Web 2.0 i ocjenjivanje (Gonzalez-Barbone & Anido-Rifon, 2009).

CC čini jednu od tri norme:

­ Common Cartridge

­ Interoperabilnost alata za učenje (eng. Learning Tools Interoperability, LTI)

­ Informacijske usluge za učenje (eng. Learning Information Services, LIS)

LTI se odnosi na interoperabilnost aplikacija i sustava koji koriste podatke i funkcionalnosti iz različitih izvora. Ova se norma može usporediti s RTE SCORM knjigom jer opisuje usluge koje omogućuju razmjenu podataka sa sustavom za upravljanje učenjem za vrijeme izvršavanja. Dodatno se omogućuje upotreba alata iz jednog LMS-a u drugom LMS-u tj. prijenos funkcionalnosti (Severance, 2009).

LIS služi za razmjenu podataka između sustava za e-učenje i administratorskih sustava koji sadrže podatke o učenicima u svrhu analize tih podataka. CC globalno ima istu namjenu kao i SCORM, organizaciju i raspodjelu nastavnih sadržaja učenja u obliku objekata učenja. Ekvivalent paketu nastavnih sadržaja iz SCORM referentnog modela je spremnik (eng. cartridge). Spremnik se definira kao skup dodatnih nastavnih sadržaja u obliku komprimiranih datoteka koji se mogu koristiti uz udžbenik. CC paketi se proširuju i podržavaju formati audio i video zapise. Dodatno, CC proširuje objekte učenja na testove (eliminira se ovisnost testova o sustavu e-učenja), raspodjelu nastavnih sadržaja (paket nastavnih sadržaja može sadržavati reference na izvore dostupne na Web-u), interakcije s raznim programskim alatima, aplikacijama i uslugama, te dodjelu autorskih prava i forume za suradnju sudionika. Prednosti CC su: ­ Veći izbor nastavnih sadržaja jer se omogućuju kolekcije resursa različitih tipova i

izvora. ­ Smanjivanje ovisnost o platformi tj. sustavu e-učenja. ­ Više mogućnosti za testiranje podržavajući često korištene norme za razmjenu

elemenata za testiranje.

40

­ Povećana fleksibilnost, zajedničko korištenje i ponovna upotrebljivost, jer se upotrebom URL adresa smanjuje veličina paketa, te nije potrebno obnavljanje samog paketa jer bi URL adrese trebale pokazivati na najnovije nastavne sadržaje.

­ Autorizacijom nastavnih sadržaja se omogućuje pristup samo sudionicima koji pripadaju nastavnom kolegiju, te se olakšava eventualno naplaćivanje nastavnih sadržaja.

Zasnivanje CC-a ima uporište u primjenama u industriji, dio vizije je i naplaćivanje nastavnih sadržaja tj. komercijalizacija, iako je sam CC besplatan, što znači da svatko može dobiti specifikacije i izraditi nastavne sadržaje u skladu s tim, čime se olakšava prodaja takvih nastavnih sadržaja. Prema (Gonzalez-Barbone & Anido-Rifon, 2009) IMS GLC tvrdi se da je CC poboljšanje u odnosu na SCORM zbog podrške za kolaboraciju, interaktivne nastavne sadržaje, procjenu i drugo. Upotreba CC normi bi trebala pojednostaviti cijeli proces primjene normi na nastavne sadržaje i sustave e-učenja. Međutim, putovi IMS GLC inicijate i ADL-a su se također razišli jer CC podržava industriju, a SCORM Ministarstvo obrane SAD-a. Podrška za testove koju nudi CC se odnosi na IMS Specifikaciju interoperabilnosti pitanja i testova (eng. IMS Question and Test Interoperability specification, QTI) kojim se definira format za prikaz nastavnih sadržaja testova i rezultata. Ovim se podržava razmjena testova među sustavima za upravljanje učenjem, sustavima za izradu nastavnih sadržaja i spremištima (eng. repositories). Specifikacija sadrži model podataka koji definira strukturu pitanja i odgovora opisanih XML formalizmom.

INTELIGENTNI TUTORSKI SUSTAVI – ASINKRONI SUSTAVI E-UČENJA

Posebna klasa asinkronih sustava e-učenja su inteligentni tutorski sustavi (ITS) koji predstavljaju napredno okruženje učenja i poučavanja prilagođeno aktualnoj razini znanja učenika. Inteligentni tutorski sustavi (ITS) (detaljna rasprava se vodi u okviru trećeg dijela ove knjige) su generacija računalnih sustava namijenjeni potpori i poboljšanju procesa učenja i poučavanja u odabranom područnom znanju, uvažavajući pri tom individualnost onoga tko uči i tko se poučava. Uvažavanje individualnosti onoga tko se poučava je zapravo poučavanje po modelu jedan - na –jedan (eng. one-to-one tutoring) koje kad se odvija pod okriljem ljudskog tutora je dokazano uspješno i smatra se najučinkovitijim načinom odvijanja nastavnog procesa. Ovakav model poučavanja svoj razvojni put zasniva na vrednotama „živog-ljudskog“ učitelja – tutora (eng. human tutors). Međutim, taj razvojni put je povezan s nizom ponajviše implementacijskih poteškoća uvjetovanih interdisciplinarnim značajkama područja. Kvalitetu „ljudskog“ učitelja moguće je dostići uz uvažavanje niza načela poput, obrazovanja, psihologije obrazovanja, umjetne inteligencije, računarstva i didaktike te metoda učenja i poučavanja. Radom s inteligentnim tutorskim sustavom učenik stječe osobnog “računalnog učitelja”. Računalni je učitelj s jedne strane uvijek raspoložen, nema emocija, dok učenik s druge strane pred njim nema potrebe kriti svoje neznanje što u značajnoj mjeri olakšava komunikaciju, koja inače može biti ozbiljan problem onda kad je u komunikacijskom kanalu „živi“ učitelj.

41

Projektiranje i implementacija inteligentnih tutorskih sustava sustavno je pridonosila i pridonosi razvoju metoda i tehnika umjetne inteligencije. Mada je ideja o "inteligentnim strojevima" stara više od sto godina, istraživanja na području umjetne inteligencije započinju pedesetih godina prošlog stoljeća (Turingov test) s izrazito zahtjevnim ciljevima. Međutim, početkom sedamdesetih godina utvrđeno je da se postavljeni ciljevi nisu u potpunosti ostvarili, pa se nastavlja s istraživanjima ali s realnije postavljenim odrednicama za istraživanje i implementaciju novih programskih metoda i alata. Pored navedenog, početkom osamdesetih dolazi do značajne promjene odnosa razvijenih industrijskih i poslovnih institucija prema istraživanjima u umjetnoj inteligenciji što je rezultiralo projektom Pete generacije sustava računala i primjenom ekspertnih sustava u različitim djelatnostima. U ovakvom okruženju su tutorski sustavi doživljavali promjene i transformacije te se razvijali i implementirali sukladno razvoju metoda i tehnika umjetne inteligencije i ekspertnih sustava. U tom su smislu ITS sustavi bili i sada su dobar "test kušnje" (eng. testbed) za razvoj i implementaciju projekata umjetne inteligencije. Takvi sustavi mogu sadržaj i način izlaganja nastavnih tema prilagoditi individualnim sposobnostima učenika. Znanje je ključ inteligentnog ponašanja, pa se i kaže da su inteligentni tutorski sustavi na znanju utemeljeni jer raspolažu sa: ­ znanjem koje imaju o područnom znanju; ­ znanjem o principima pomoću kojih se poučava i metodama pomoću kojih

primjenjuje te principe i ­ znanjem o metodama i tehnikama za modeliranje učenika tijekom učenja i

poučavanja. U odnosu na sustav e-učenja inteligentni tutorski sustav svrstavamo u asinkroni sustav e-učenja, to je zapravo primjerak asinkronog sustava e-učenja. Zašto asinkroni? Odgovor je povezan s mogućnostima učenika da učenje, poučavanje, testiranje znanja obavlja u vremenu koje nije usklađeno s vremenom učitelja, nadalje na bilo kojem mjestu što raspolaže s potrebnom računalnom opremom, te konačno po količini onoliko koliko mu je potrebno. Ovakvom klasifikacijom u pogledu terminološke određenosti u vezu se dovode inteligentni tutorski sustavi i suvremeni pristup učenju i poučavanju podržan informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Brojne su rasprave izvedene na temu uspoređivanja i dovođenja u strukturnu povezanost inteligentnih tutorskih sustava i sustava e-učenja općenito, a pogotovo razlike u odnosu na sustave za upravljanje učenjem. Globalno sve one ističu temeljnu razliku koja je zasnovana na odnosu prema učeniku. S tim u vezi, inteligentni tutorski sustavi izrastaju na zasadama umjetne inteligencije, kognitivne psihologije, te obrazovanja i obično su orijentirani na stvaranje specijaliziranih sustava s ciljanim područnim znanjima i time povezanim obrazovanjem ciljane skupine. Osim toga, u procesu učenja učenik je vođen u suglasju s referentnom veličinom koja je upravo zasnovana na ciljanom područnom znanju. Međutim, rezultat ovakve istraživačke djelatnosti obično vodi implementaciji s temeljnim problemom nedostatkom ponovne upotrebljivosti i interoperabilnosti objekata učenja. Sustavi za upravljanje učenjem s druge strane su poduhvat institucija koje na taj način žele unaprijediti kako obrazovanje u školama tako i obuku djelatnika (u različitim djelatnostima) neposredno na radnom mjestu. Osim toga temeljni cilj svih koji su u produkciji sustava za upravljanje učenjem je ponovna upotrebljivost i interoperabilnost nastavnih sadržaja zasnovanih na specifikacijama i normama te implementacija i postavljanje (eng. deployment) širokih

42

dosega. U procesu učenja se iskazuje i temeljna razlika u odnosu na inteligentne tutorske sustave, a to je upravljanje učenjem koje se u načelu ne prilagođava aktualnom znanju učenika. To je i temeljni nedostatak sustava za upravljanje učenjem. Prilagođavanje je moguće izvesti tek uz pomoć „živog“ učitelja koji scenarijem učenja i strukturom nastavnih sadržaja mogu ostvariti i vođenje.

U zaključku ovog odjeljka navode se i promišljanja nekih aktualnih istraživača na ovom

području o međusobnoj povezanosti i razlikama inteligentnih tutorskih sustava i sustava za

upravljanje učenjem za razdoblje od kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća do današnjih

dana. Prva dva su prikazana na skupu „Towards Intelligent Management Learning Systems”

održan u okviru konferencije primjena umjetne inteligencije u obrazovanju (Artificial

Intelligence in Education - AIED) 2003. godine u Sydney, Australia. U to vrijeme to je bila

jedina takva konferencija gdje su prikazani rezultati rada istraživača koji su tada već

tradicionalnim sustavima za upravljanje učenjem željeli dodati komponentu “inteligencije”

radi općeg cilja poboljšanja funkcionalnosti takvih sustava u učenju, poučavanju i testiranju

znanja učenika.

Prilagodljivi Web orijentirani obrazovni sustavi (eng. Adaptive Web-based Educatinal systems - AWBES) su promovirali nove Web tehnologije izvorno razvijene u području inteligentnih tutorskih sustava i prilagodljive hipermedije. Brojni istraživači u ovim područjima su se nadali da će Web pomoći da se napokon ove tehnologije presele iz istraživačkih laboratorija u realne učionice. Međutim, Brusilovsky (2003) (veliki autoritet u ovom području – opaska autora) analizirajući razdoblje od pojave prvih AWBES sustava (1995) ističe da se tek nekoliko njih primjenjuje u realizaciji nastavnog procesa. Nadalje, koriste se u onim nastavnim okruženjima u kojima djeluju upravo oni koje su iste sustave istraživali, oblikovali i razvili. Umjesto toga većina nastavnih predmeta koji se realiziraju primjenom Web tehnologije su orijentirani na sustave za upravljanje učenjem poput (u to vrijeme popularnih – opaska autora) sustava Blackbord (www.blackboard.com) ili sustava WebCT (www.webct.com). Naravno, Brusilovsky se pita zašto je tome tako. Naglašava pri tom da sustavi za upravljanje učenjem podržavaju brojne funkcionalnosti u realizaciji nastavi potrebne kako učitelju tako i učeniku (isporuka nastavih sadržaja, organizacija testova, komunikacija učenika i učitelja, praćenje učenika i administriranje nastavnog procesa). Ipak, potpuna dominacija sustava za upravljanje učenjem nad sustavima s prilagodljivom hipermedijom je iznenađujuća. U svom promišljanju zaključuje i to da svaka funkcionalnost koja se realizira u tipičnom sustavu za upravljanje učenjem kod AWBES sustava može biti izvršena na bolji način. Argumentira ovakvo promišljanje s nizom sustava koji su primijenjeni u učenju i poučavanju:

– InterBook (Brusilovsky, Eklund, Schwarz, 1998) i NetCoach (Weber, Kuhl,

Weibelzahl, 2001) sustavi predstavljaju prilagodljive elektronske udžbenike koji

pomažu učenicima da uče brže i bolje,

– SIETTE (Rios i drugi, 1999) sustav raspolaže s algoritmom prilagodljivog testiranja

koji pomaže pri ocjenjivanju znanja učenika s većom točnošću i manje postavljenih

pitanja.

– Prilagodljivi sustavi za promatranje razreda, daje učiteljima bolje šanse da otkriju

koji učenici zaostaju (Oda, Satoh, Watanabe, 1998).

43

– Prilagodljivi suradni sustavi (rad u grupi) mogu pomoći pri zajedničkom učenju

(Constantino Gonzalez, Suthers, Escamilla De Los Santos, 2002).

Mnogo se raspravljalo o tome kako je nastavni sadržaj za učenje u prilagodljivim sustavima previše složen za prosječnog učitelja. Međutim, spomenuti AWBES sustavi s prilagodljivom hipermedijom predstavljaju podršku učitelju poput podrške koje imaju pri upotrebi sustava za upravljanje učenjem.

Brusilovsky (2003) pravi problem aktualne generacije AWBES sustava vidi u nepostojanju funkcionalnosti koje bi zadovoljile skupne potrebe učitelja i administratora. S tim u vezi globalno navodi dva nedostatka.

Prvi je nedostatak integracije funkcionalnosti. AWBES sustavi mogu pružiti pomoć, bolje od sustava za upravljanje učenjem u svakom pogledu Web orijentiranom poučavanja, ali svaki pojedinačni sustav može raditi samo na jednoj funkcionalnosti. Primjerice već spomenuti sustav SIETTE pruža izvrstan način za organizaciju i provođenje testiranja znanja učenika, ali ostale funkcionalnosti nisu realizirane. S tim u vezi učitelj bi trebao koristiti nekoliko različitih AWBES sustava u zajedničkom radu. Ovo očigledno ne odgovara administraciji koja treba instalirati i održavati te sustave, učitelju koji treba naučiti raditi s njima, i učeniku koji treba znati koristiti nekoliko sustava zajedno. Obrazovne institucije imaju potrebu za jednim integriranim sustavom koji može podržati sve kritične funkcije u jednom paketu. Autori sustava za upravljanje učenjem su prepoznali ovu potrebu i u relativno kratkom vremenu su izrasli iz sustava sa samo nekoliko funkcija u sustave koje pokrivaju gotovo sve potrebe Web orijentiranog obrazovanja.

Drugi je u nepostojanju komponentne arhitekture AWBES sustava. Učitelj koji je zainteresiran za ponovnom upotrebljivosti dijela nastavnog sadržaja iz već postojećih prilagodljivih sustava ima samo jednu mogućnost, da prihvati cijeli sustav sa svojim specifičnim načinom poučavanja i da žrtvuje svoj način poučavanja. Prirodno je, da osim neposrednih autora ovih sustava koji su izveli radi podrške njihove nastave, rijetki učitelji bi to prihvatili. U suprotnom, sustavi za upravljanje učenja su upravo orijentirani na ponovno upotrebljive objekte učenja, što u značajnoj mjeri smanjuje broj utrošenih sati za jedan sat nastave podržane ovim sustavima.

Jasno je da autori inteligentnih tutorskih sustava i sustava prilagodljive hipermedije moraju tek potvrditi uspjeh sustava za upravljanje učenja u pokušaju da dođu do učionice. Ali kako to ostvariti? Da li bi trebalo kopirati sustave za upravljanje učenjem stvarajući njihovu inteligentnu inačicu? Brusilovsky smatra da se umjesto razvijanja nove generacije sustava, treba fokusirati na razvijanja raspodijeljene komponentno orijentirane arhitekture za stvaranje prilagodljivih sustava.

Yacef (2003) naglašava da je World Wide Web svojom pojavom i primjenom iskazao značajan utjecaj na obrazovanje i posebice na proces učenja i poučavanja. Nastali su brojni modeli i načini primjene u kojima se ipak mogu utvrditi dva glavna i s najvećim doprinosom: (i) novonastali sustavi za upravljanje učenjem koji su promovirani pojavom paradigme e-učenja i (ii) inteligentni tutorski sustavi koji ističu individualizirano učenje tj. učenje po modelu jedan na jedan. U ovom odjeljku se upravo utvrđuje odnos e-učenja i sustava e-učenja te inteligentnih tutorskih sustava.

44

Sustavi za upravljanje učenjem podržavaju učenje i poučavanje i koriste se kao pomoć u cjeloživotnom učenju i podršci tradicionalnog učenja u razredu. Pružaju mogućnost raspodjele nastavnih sadržaja, praćenja učenika, testiranja znanja, upravljanja učenja prema utvrđenim ciljevima i zadaćama te suradnju učenika i učitelja i učenika sa svojim vršnjacima.

Tehnologija inteligentnih tutorskih sustava pruža fokusiranu i individualiziranu okolinu za učenje sa puno većim pogledom na učenikov stil učenja, poteškoćama i napretkom koji omogućava sustavu da analizira i otklanja pogreške. Primjerice, inteligentni tutorski sustav može prepoznati pogrešne odgovore, kao i točne, korake unutar prostora rješavanja problema, kao i krajnje odgovore. Inteligentni tutorski sustavi koristi tehnike i načela umjetne inteligencije u podršci individualnog učenja.

Kao i sa svim sustavima koje koriste umjetnu inteligenciju, riječ „inteligentan“ znači da oblikovanje ovih principa pruža mogućnost modeliranja i reprezentacije relevantnih aspekata znanja. U inteligentnim tutorskim sustavima to je znanje koje sustav ima o učeniku, o područnom znanju, o strategiji učitelja pri poučavanju, kao i znanje o komunikaciji. Kako fokus na „inteligentan“ varira u ITS-u, zajednički fokus svih ITS-ova je osobnost, ili prilagodba učeniku. To znači da sustav pomaže, ažurira, i sprema informacije o učeniku kako bi se prilagodio format, nastavni sadržaj, ciljevi poučavanja i povratno djelovanje prema individualnim značajkama učenika. Inteligentni tutorski sustavi spremaju podatke o znanju svakog učenika i o njihovom pogrešnom poimanju, odgovore i pogreške i oblikuju time model učenika. Na taj način se inteligentni tutorski sustav fokusira na učenikove potrebe i pruža mogućnost vrednovanja učenja temeljeno na osobnom modelu učenja. U suprotnosti s navedenim, sustav za upravljanje učenjem se fokusira na nastavne sadržaje namijenjene učenju kao i administriranje koje je sastavni dio usluge u ovakvim sustavima. Razina prilagodbe nije zasnovana na analizi znanja učenika, već se oslanja tek na strukturi nastavih sadržaja koje učenik u okviru nastavnog kolegija mora odraditi.

Temeljna razlika između inteligentnih tutorskih sustava i sustava za upravljanje učenjem se ogleda u načelu poučavanja učenika u inteligentnim tutorskim sustavima tj. načelu poučavanja po modelu jedan-na-jedan. Učenici mogu vježbati na svoj način, ali su u većini slučajeva izolirani od ostalih dok sustav ne ocijeni da se provede komunikacija između učenika, kao što je sustav za inteligentno zajedničko učenje. Ovi sustavi istražuju paradigmu zajedničkog učenja, gdje kolaboracija živog učenika može biti ili sa „umjetnim suučenikom“ ili sa drugim „živim“ učenicima vršnjacima.

Slika 1.10. Sinergija inteligentnih tutorskih sustava i sustava za upravljanje učenjem

45

Međutim udružene funkcionalnosti inteligentnih tutorskih sustava i sustava za upravljanje učenjem Yacefov (2003) sagledava kao novu kvalitetu i kao mogućnost za nastanak tzv. inteligentnih sustava za upravljanje učenjem (eng. intelligent learning management systems) što je prikazano na slici 1.10. Iz ITS-a uzima modeliranje i reprezentaciju važnih aspekata znanja, kao što je znanje učenika, znanje o nastavnoj strategiji učitelja i znanje o komunikaciji. Ako se uzme u obzir prilagodljivost koja je dominantan čimbenik inteligentnih tutorskih sustava to može kad se doda sustavu za upravljanje učenje predstavljati sposobnost njegove inteligencije i omogućiti prilagođavanje učenikovom aktualnom stanju učenja. Ovo znači da inteligentni sustav za upravljanje učenjem mora imati znanje o učenikovom znanju kao i znanje o poteškoćama koje postoje u njegovom učenju.

Šimić i drugi (2005) u analizi inteligentnog poučavanja smatraju da su kod postojećih obrazovnih sustava dvije glavne grupe sa svojstvima prilagodljivosti i to: sustavi prilagodljive hipermedije i inteligentni tutorski sustavi. Dakle, ovi autori u temeljnom pristupu inteligentnim sustavima e-učenja niti ne navode inteligentne sustave za upravljanje učenjem. Nadalje, navode i to da su sustavi za upravljanje učenjem ispunjavaju različite administrativne zadaće u upravljanju znanjem iz okvira nastavnih sadržaja tečaja koji je namijenjen grupi učenika. Za razliku od inteligentnih tutorskih sustava koji raspolažu s različitim pedagogijskim strategijama kao i tehnikama za modeliranje učenika. Zanimljivo u njihovom stajalištu je i promišljanje interoperabilnosti između inteligentnih tutorskih sustava i sustava za upravljanje učenjem, gdje je važno normiranje prikaza podataka kao i različitih tehnologija koje podupiru iste norme. Nadalje ističu da se semantički Web doima kao povoljna prilika tj mogući put za rješavanje problema inteoperabilnosti. Promišljajući o sustavima e-učenja koji isporuku nastavnih sadržaja temelje na Web okruženju Simich (Simich, 2008) ističe da su u današnje vrijeme obično zastupljene dvije kategorije sa stajališta prilagođavanja nastavnih sadržaja razini znanja učenika: ­ Prilagodljivi sustavi:

­ Sustavi zasnovani na prilagodljivoj hipermediji (eng. adaptive hypermedia systems – AHS).

­ Web orijentirani inteligentni tutorski sustavi (eng. Web orijented intelligent tutoring systems).

­ Neprilagodljivi sustavi: ­ Učeniku ne prilagodljivi sustavi e-učenja kao što su primjerice sustavi za

upravljanje učenjem (LMS). Razina prilagođavanja nastavnih sadržaja učeniku iskazuje i razinu „inteligencije“ sustava e-učenja. Ovim promišljanjem obuhvaćen je i pogled istog autora (Shimic, 2008) na funkcionalnosti inteligentnog sustava za upravljanje učenjem pri čemu treba udružiti dobre osobine koje su u primjenama pokazali kako neprilagodljivi tako i prilagodljivi sustavi e-učenja. Pri ovome mora se voditi računa da sustavi za upravljanje učenja (kao ne prilagodljivi) pružaju pogled na rezultate učenja učenika, aktivnosti koje je učenik obavljao i to kako samostalno tako i u grupnom radu. S druge strane, inteligentni tutorski sustavi ili sustavi s prilagodljivom hipermedijom raspolažu sa tehnikama i strategijama koje zaključuju o znanju učenika i upućuju te djeluju na tijek odvijanja učenja. Ovo je tek jedan razlikovni pogled i naravno da zahtjeva daljnja istraživanja i argumentaciju pri utvrđivanju različitosti ovih sustava.

46

LITERATURA

1. Babu, S. C.: e-Learning Standards, program coordinator C-DAC Hyderabad, 2004, http://www.cdac.in – Center for development of advanced computing.

2. Balatsoukas, P., Morris, A., & O’Brien, A. (2008). Learning Objects Update: Review and

Critical Approach to Content Aggregation. Educational Technology & Society, 11 (2), pp

119-130. 3. Barr, A.: LETSI: Beyond SCORM, ADL Newsletter for Educators and Educational

Researchers, February 2009. 4. Barr, A.: The Role of Standard in Learning Technology: SCORM i Common Cartridge,

ID + SCORM, Provo, USA, February, 21, 2008. 5. Billings, K. & Moursund, D. (1988) Computers in Education: An Historical

Perspective. SIGCUE Outlook, 20:1, 13-24. 6. Brusilovsky, P., Eklund, J., and Schwarz, E.: Web-based education for all: A tool for

developing adaptive courseware. Computer Networks and ISDN Systems. 30, 1-7 (1998) 291-300

7. Brusilovsky, P.: A Distributed Architecture for Adaptive and Intelligent Learning Management Systems, iLMS Workshop Proceedings, Conference ‘Artificial Intelligence in Education’, AIED 2003, Sunday 20th July 2003. http://www.cs.usyd.edu.au/~aied/Supp_procs.html#vol4

8. Budin L. i grupa autora: Strategija razvitka Republike Hrvatske, Projektni zadatak: Informacijska i komunikacijska tehnologija, 2001.

9. Constantino Gonzalez, M. A., Suthers, D., and Escamilla De Los Santos, J. G.: Coaching web-based collaborative learning based on problem solution differences and participation. International Journal of Artificial Intelligence in Education 13, 1 (2002) To appear.

10. Cross, J.: An informal History of eLearning, On the Horizon, Volume 12, No 3, 2004, pp 103-110.

11. Dahn, I. (2009). Common Cartridge is not SCORM. http://www.aspect-project.org/sites/default/files/Common%20Cartridge%20is%20not%20SCORM.pdf, Retrieved 21.12.2009.

12. Downes S., 2005.; ''E-learning 2.0'', eLearn Magazine, (16.10.2005.); http://www.elearnmag.org/subpage.cfm?section=articles&article=29-1 (stranica dostupna 25. 07. 2009.)

13. Ericson – From e-learning to m-learning, august 2002. http://learning.ericsson.net 14. Forrester, B. (2008). Web 2.0 and ADL. ADL Newsletter for Educators and

Educational Researchers Retrieved 07.12.,2009, http://adlcommunity.net/mod/resource/view.php?inpopup=true&id=669

15. Fournier, H. State of the field report E-Learning, National Research Council Canada, Institute for Information Technology, May 2006

16. Friesen, N.: Learning Objects and Standards: Pedagogical Neutrality and Engagement, May 6, 2004.

17. Friedman, T.: Next, it's E-ducation. New York Times, A29, November 17. 1999 18. Garrison, D. R., & Anderson, T. (2003). E-learning in the 21st century: a framework

for research and practice. Routledge, London. (Garrison and Anderson, 2003). 19. Gonzales-Barbone, V., Anido-Rifon, L.: From SCORM to Common Cartridge: A step

forward, Computers & Education 54 (2010), pp 88-102.

47

20. Fallon, C.; Brown, S.: E-Learning Standards: A Guide to Purchasing, Developing, and Deploying Standards – Conformant e- Learning, St. Lucie Press, A CRC Press Company, 2003.

21. Hodgins, H. W.: The Instructional Use of Learning Objects – On Line Version, (http://reusability.org/read/): The Future of Learning Objects, 2000.

22. Hsu, K. C., & Yang, F. C. O. (2008). Toward an Open and Interoperable e-Learning Portal: OEPortal. Educational Technology &Society, 11 (2), 131-148.

23. Hu X., Lancaster W. (2006): Trends and Future Directions of e-Learning, Workforce ADL Co-Lab

24. Khan, B. H. (2001). A framework for Web-based learning. In B. H. Khan (Ed.), Web-based training. Englewood Cliffs, NJ: Educational Technology Publications.

25. Lake, D.L.: What Is the Internet? - Answering the Teacher’s Question, ISTE (International Society for Technology in Education), 1995.

26. Learning Object Metadata (2002): Draft Standard for Learning Object Metadata, IEEE

1484.12.1-2002, Sponsored by the Learning Technology Standards Committee of the

IEEE, Copyright © 2002 by the Institute of Electrical and Electronics Engineers, Inc., 15

July 2002 27. Leinonen, T., (Critical) history of ICT in education - and where we are heading?,

FLOSSE Posse, June 24, 2005. http://flosse.blogging.fi/2005/06/23/critical-history-of-ict-in-education-and-where-we-are-heading/

28. LETSI Assumptions Document: SCORM 2.0 Project Report, LETSI Technical Roadmap Committee, February 2009

29. Morri, A.: A bright future for distance learning: One Touch/Hughes alliance promotes interactive 'e-learning' service, Telephony OnLine, November 17, 1997.

30. Nichani, M.: LCMS = LMS + CMS (RLOs), Elearningpost 2001 http://www.elearningpost.com/features/archives/ - stranica aktivna 20.01.2004.

31. Oda, T., Satoh, H., and Watanabe, S.: Searching deadlocked Web learners by measuring similarity of learning activities. In: Proc. of Workshop "WWW-Based Tutoring" at 4th International Conference on Intelligent Tutoring Systems (ITS'98), San Antonio, TX (1998), http://www.sw.cas.uec.ac.jp/~watanabe/conference/its98workshop1.ps.

32. Polester, F.: Topic Descriptions. Paper presented at the SCORM 2.0 White Papers, October SCORM 2.0 Workshop, Penascola, Florida, 16-17 Listopad. 2008. www.letsi.org/letsi/display/nextscorm/SCORM+2.0+White+Papers

33. O'Reilly T.: What is Web 2.0, Design Patterns abnd Busines Models for the Next Generation of Software, 30.09.2005. http://oreilly.com/lpt/a/6228

34. Redding, G. A. From DL POTS to DL PANS, ED-Media 2001, June 28, 2001, Tampere, Finland, Institute for Defense Analyses, USA Army.

35. Rios, A., Millán, E., Trella, M., Pérez, J. L., and Cone,,jo, R.: Internet based evaluation system. In: Lajoie, S. P. and Vivet, M. (eds.) Artificial Intelligence in Education: Open Learning Environments. IOS Press, Amsterdam (1999) 387-394.

36. Robson, R. (2009): The Future of Learning Technology, SCORM, LETSI, & What Eduworks is doing, Eduworks, AICC Meeting, 24 February, 2009

37. Robson, R. 2008 . Report to the IEEE CSS Activity Bord, may 13-14, 2008 38. Rosenberg, M. (2001). e-Learning: Strategies for Delivering Knowledge in the Digital

Age. New York: McGraw-Hill, p28. 39. Rosić, M.: Zasnivanje sustava obrazovanja na daljinu unutar informacijske infrastrukture

(magistarski rad), FER, Zagreb, 2000.

48

40. Silvers, A.: LETSI and the Past and Future of Interoperability Standards, Learning Solutions Magazine, 13.07.2009. http://www.learningsolutionsmag.com/articles/24/letsi-and-the-past-and-future-of-interoperability-standards

41. Stankov, S., Rosić, M., Granić, A., Maleš, L., Grubišić A., Žitko, B. "Paradigma e-učenja

& Inteligentni tutorski sustavi", MIPRO-2004, Računala u obrazovanju, Opatija, 24-

28.05.2004., str. 193-198. 42. Šimić, G., Gašević, D.; Jeremić, Z.; Devedžic, V.: Intelligent Virtual Teaching, in

Knowledge-Based Virtual Education, Springer, Volume 178/2005, 2005, pp 171-202 43. Shimic, G.: Technology Enhanced Learning Tools, Chapter I in ed. M. D. Lytras, M. D.;

Gašević D.; Huang W.: Technology Enhanced Learning: Best Practices, IGI Global, 2008. pp 1- 28.

44. Watson W. R. i Watson S. L.: An Argument for Clarity: What are Learning Management

Systems, What are They Not, and What Should They Become?, TechTrends, March/April

2007, Volume 51, Number 2, pp 28-34. 45. Weber, G., Kuhl, H.-C., and Weibelzahl, S.: Developing adaptive internet based courses

with the authoring system NetCoach. In: Bra, P. D., Brusilovsky, P. and Kobsa, A. (eds.)

Proc. of Third workshop on Adaptive Hypertext and Hypermedia, Sonthofen, Germany,

Technical University Eindhoven (2001) 35-48, http://wwwis.win.tue.nl/ah2001/papers/GWeber-

UM01.pdf. 46. Wentling, T. L.; Waight, C.; Gallaher, J.: La Fleur, J.; Wang, C.; Kanfer, A.: A Review of

Literature, Knowledge and Learning Systems Group, University of Illinois at Urbana,

September 2000

47. Wiley, D. A.: The Instructional Use of Learning Objects – On Line Version:

(http://reusability.org/read/) Connecting learning objects to instructional design theory: A

definition, a metaphor, and taxonomy, 2000.

48. Woodill, G.: The evolution of learning management systems, Do systems have a future in Canadian organization?, Canadian HR Reporter, April 23, 2007. (www.hrreporter.com)

49. Yacef, K. Some thoughts about the synergetic effects of integrating ITS and LMS Technologies Together to the Service of Education, iLMS Workshop Proceedings, Conference ‘Artificial Intelligence in Education’, AIED 2003, Sunday 20th July 2003. http://www.cs.usyd.edu.au/~aied/Supp_procs.html#vol4, ožujak 06