Elektrotehnički fakultet Univerziteta u TuzliOdsjek: TOINaziv predmeta:Psihologija Prof: Elvis Vardov.ass.

Motivacija u procesu učenja

Adin Husejnagić

Tuzla, novembar, 2015. godine

sazetak

Sadrzaj

Uvod

       Učenje je složen proces, a subjekti koji učestvuju u njemu jesu ti koji   nastoje ostvariti svoje ciljeve, usmjerenje ka efektivnom učenju i postizanju rezultata adekvatnih uloženom radu i očekivanju.Učenje u školama treba biti radostan proces u kome prevladavaju pozitivne emocije (radost, sreća, oduševljenje..) jer samo tako učenici mogu znati šta znači imati dobar uspjeh i biti zadovoljan u životu.

Sadržaj učenja se sastoji od znanja ( u različitim oblicima: deskriptivno, analitičko i proceduralno znanje ) vrijednosti, vještina i stavova.

Da bi učenici spoznali i iskoristili svoje mogućnosti vrlo je važno ozračje u kojem rade. Važno je da se učenici u školi dobro osjećaju i da kroz takav pozitivan ugođaj prihvaćaju i pozitivne životne stavove i trajno ih ugrađuju u svoj sistem vrijednosti. Učenici u školi trebaju imati okruženje koje im pomaže da nađu svoj identitet, prođu kroz težak period adolescencije i kvalitetno odaberu svoj put u životu. Ako umjesto toga škola uvećava frustracije, nesigurnosti i probleme koje djeca donose iz porodice ili ih čak i sama stvara, ona pridonosi bijegu  djece u agresivnost, delikvenciju i ovisnost.

Učenike treba motivirati, privoljeti i zainteresirati za učenje. Motivacija je od presudne važnosti za školski uspjeh. Učenici i nastavnici vole raditi na mjestu gdje su motivirani, sretni i zadovoljni da idu u školu svaki dan. Ovaj rad ima prije svega da istakne važnost motivacije u nastavnom procesu. Motiviranje učenika je jedan od ključnih zadataka i funkcija nastavnika.

Motivacija se mora temeljiti na onome što se želi postići, odnosno poticati one oblike ponašanja koje vode ostvarivanju ciljeva u nastavi. Uzrok određenog ponašanja čovjeka jesu unutrašnji psihološki pokretači koji ga tjeraju na neku aktivnost, pa rezultat nekog pojedinca ne zavisi samo o njegovoj sposobnostu već i o motivacji.

Pojam motiv, motivacija

MOTIV – „opći naziv za široku i heterogenu klasu organskih, psihičkih i sredinskih činilaca za koje je utvrđeno ili se pretpostavlja da sudjeluju u determisanju ponašanja ljudi.

Pod motivom se podrazumjeva razlog ponašanja, očekivani ili željeni ishod akcije, svjesno postavljeni cilj nekog postupka.U savremenoj psihologiji pod motivom se podrazumjeva ili objekat u spoljašnjoj, sredini koji izaziva izvjesnu akcionu tendenciju u subjektu, ili sama ta tendencija shvaćena kao unutrašnji činilac koji pokreće, usmjerava i zaustavlja ponašanje jedinke.

„Maslov i Glaseser navode sljedeće činioce koji su u osnovi pokretljivosti svake individue:

 Maslovljeva hijerarhija potreba – motiva              Glasserova lista motiva

- fiziološke potrebe                                          - motiv preživljavanja

- potreba za sigurnošću                                   - motiv ljubavi

- potreba za ljubavlju i pripadanjem                 - motiv moći

- potreba za ugledom i poštovanjem                - motiv zabave

- potreba za samoaktualizacijom                      - motiv slobode

MOTIVACIJA – termin kojim se u savremenoj psihološkoj literaturi označavaju tri grupe pojava :

uzroci, pokretači ili izvori ponašanja

procesi pokretanja i usmjeravanje ponašanja

očekivani ili ostvareni ishodi ponašanja koji mu daju određeni smisao

Često se koristi za označavanje samo jedne od navedenih osnovnih motivacionih pojava, te postaje sinonim za izraze motiv – nagon – potreba, motivacioni proces – cilj, ciljno stanje i sl.

Motivacija je općeniti pojam koji se odnosi na cijeli skup nagona, zahtjeva, potreba, želja i sl. Pojam motivacije dolazi od latinske riječi motus što znači kretanje. Iz toga možemo zaključiti da se radi o poticajnom razlogu, povodu, pobudi za neko djelovanje.

Motivacija je ono što podstiče ljude da se u određenoj situaciji ponašaju na određeni način.

Motivacija za učenje

Pored sposobnosti motivacija je jedan od najznačajnijih faktora uspjeha u učenju. Pod motivacijo za učenje se podrazumjeva stanje u kojem je individua motivisana za učenje, ima motiv da nešto uči i nauči.

Motivacija za učenje može biti unutrašnja (intrinzična) i spoljašnja (ekstrinzična).

Odnos unutrašnje i vanjske motivacije

U obrazovanju se jasno razlikuju ekstrinsični i intrinsični motivi.

Ekstrinsični se zadovoljavaju vanjskim postignućima (npr. Svjedodžbom o višem stupnju obrazovanja), a intrinsični se zadovoljavaju unutar samog učenja (npr. zadovoljavanje specifičnog interesa , odgovor na stručni problem.. ).

Motivacija za učenje može biti:

unutrašnja (intrinzična)

spoljašnja (ekstrinzična)

Unutrašnja (intrinzična) motivacija

Unutrašnja (intrinzična) motivacija je primarna potreba za sticanjem znanja i vještina; o njoj govorimo kada je učenik aktivan radi same aktivnosti; kada nije potrebno koristiti nagrade i druge podsticaje izvana, jer za individuu samo bavljenje tom aktivnošću (učenje, rješavanje različitih intelektualnih zadataka) predstavlja nagradu.

U osnovi unutrašnje motivacije za učenje leži radoznalost, stalni nemir ljudskog duha, težnja za otkrivanjem i saznavanjem novog.

Želja za znanjem je najznačajniji motiv za školsko učenje. Mnogi obrazovni i odgojni problemi u školi se mogu uspješnije rješavati na taj način što će se veća pažnja obratiti na pobuđivanje i razvijanje unutrašnje motivacije kod učenika.

Spoljašnja (ekstrinzična) motivacija

Spoljašnja (ekstrinzična) motivacija podrazumjeva korištenje podsticaja za učenje kakvi su pohvala – kritika - nagrada – kazna – takmičenje – poznavanje postignutih rezultata itd.

Poželjno je spoljašne podsticaje koristiti samo privremeno dok se učenik ne upozna sa prirodom predmeta, a onda je potrebno razvijati unutrašnju motivaciju učenika, njihovu želju za saznanjem, radoznalost, potrebu učenika da kroz učenje ispolji svoje sposobnosti.

Sa uzrastom učenika spoljašni podsticaju postaju manje značajni, a sve značajniji postaju unutrašnji motivi vezani za postavljeni zadatak.

Da bi se učenici motivisali za početak aktivnosti treba koristiti spoljašnje podsticaje kako bismo pridobili njihovu pažnju i zainteresovali učenike, pa će se poslije upoznavanja sa gradivom, razviti interesovanja za samo učenje tog gradiva nezavisno od spoljašnih podsticaja.

Motivacija za učenje znači usmjeravanje energije na dostizanje postavljenih nastavnih ciljeva. Pritom se mogu koristiti razne motivacijske tehnike. Za motivaciju učenika važna je ustrajnost, odnosno trajanje. Što dulje traje, veća je mogućnost uspjeha i završavanja postavljenih zadataka.

Važni su i nastavni ciljevi koji predstavljaju dostignuća koja učenici trebaju postići.

Postavljeni ciljevi poboljšavaju uspješnost, zato što usmjeravaju pozornost na postavljeni zadatak, uključuju trud, povećavaju ustrajnost i pospješuju razvoj novih strategija za dostizanje ciljeva. Na postizanje nastavnih ciljeva utječe i učeničko prihvaćanje ciljeva koje je predvidio nastavnik; ako ih učenici prihvate, ti ciljevi onda potiču i motivaciju.

Motivacijske tehnike u nastavi odnose se na predznanje učenika i na novo nastavno gradivo, utječu na osjećajno angažiranje učenika te također na njihovo zanimanje i želje.

Motivacijske tehnike mogu biti klasične, inovativne, planirane, spontane, kratkotrajne, dugotrajne, uvodne, zaključne ili među-motivacije.

S obzirom na osjetila učenika, mogu biti vizualne (vid), auditivne (sluh), kinetičke (kretanje), olfaktorne (njuh) i gustativne (okus).

Nastavni proces uključuje razne načine i strategije koje mogu motivirati učenike.“Motivacijska strategija je, naime, svaka djelatnost ili svaki sadržaj za koji s određenom vjerojatnošću možemo predvidjeti da će potaknuti motivaciju učenika, zato štose nadovezuje na interese, potrebe, vrijednosti, osjećaje, iskustva, predznanje, životne ciljeve učenika itd. U svakom slučaju mogli bismo reći da je nastava kao takva motivacijska strategija.

Za korištenje te strategije u razredu važno je da izaberemo takvu aktivnost koja je prilagođena našim učenicima u konkretnoj situaciji i koja je ciljno usmjerena.”34

Da bi temeljito ovladali nastavnim predmetom, nastavnici bi trebali stvoriti pozitivno nastavno ozračje i raspoloženje, pokazivati oduševljenje za nastavno gradivo, zanimati se za učenike, poticati svakog učenika ponaosob, imati prirodan osjećaj za autoritet i samopoštovanje, međusobno poštovanje i opušten odnos (između učenika i nastavnika) te spretno poticati pozitivnu dinamiku skupine, te uključivati humor i oduševljenje.

Uloga nastavnika u procesu učenja

Nastavnici ne bi trebali postavljali jednostavna pitanja, kao što je npr.: Kako motiviratiučenike?, već prije svega pitanje: Kako povećati kakvoću motivacije učenika?

Optimistične poruke morale bi biti sastavni dio nastavnog sata. Jedna od njihmože biti: “Znam da današnji rad predstavlja težak izazov, no znam da ga svi možemosavladati. Potrudimo se! Pripremio sam neke vježbe koje će vam možda bitizamorne, iako ćete na kraju biti oduševljeni onime što ste postigli.”

Nastavnik i za neprimjereno ponašanje u nastavi može koristiti različite motivacijskestrategije – npr. može koristiti semafor, odnosno crvenu, zelenu i narančastukarticu, i to tako da nalijepi zelenu karticu ili papir na ploču kad dozvoljava daučenici među sobom razgovaraju. Kad nastavnik nalijepi narančastu karticu, značida očekuje tišinu u roku od jedne minute, a ako pak nalijepi crvenu karticu, to,naravno, znači da u razredu treba biti potpuna tišina.

Nastavnik bi trebao ponuditi učenicima razna područja, zadatke i djelatnostina izbor; trebao bi uključivati divergentna pitanja i zadatke; trebao bi unositi noveelemente, raznolikosti i iznenađenja; trebao bi stalno davati konkretne povratneinformacije o uspjehu; trebao bi uključivati elemente mašte i igre; izražavati pozitivnaočekivanja prema učenicima; trebao bi uvoditi samostalne projekte učenika iliprojekte u skupinama, učenje u prirodi itd.

Uzrok pada motivacije

Kao prvo, dobro je znati pravi uzrok zašto Vaše dijete nema volju za učenjem i prema tome poduzeti odgovarajuće mjere. Svako je dijete drugačije i ono što jedno motivira, ne mora i drugo.

Kada dijete ne voli učiti, većina roditeljai misli da je problem u djetetu, no često je problem u roditeljima.

U tom slučaju, najbolji je način da promijenimo našu djecu taj da promijenimo sebe.

Neki od uobičajenih uzroka averzije prema učenju i pada motivacije su:

Pobuna protiv sistema – djeca nisu naivna, i ona shvaćaju da većina školskog gradiva nije potrebna u životu te da ocjene i visoko obrazovanje nisu garancija za uspjeh i sreću u životu - imaju priliku u svojoj okolini (ako ne u vlastitom domu) susresti ljude koji imaju diplome, a svejedno teško žive.

Zastarjele tehnike podučavanja - škole ne idu ukorak s modernim tehnologijama pa je djeci, koja su navikla svakodnevno biti stimulirana sjajnim, specijalnim vizualnim i audio efektima holivudskih produkcija i računarskih igrica, analogno prenošenje znanja i informacija predosadno i destimulativno.

Pobuna protiv roditelja – može biti da Vam se dijete svjesno ili nesvjesno osvećuje zbog nečega. Znajući da Vam je bitno da uči i ima dobre ocjene, koristi to kao način da Vam protuslovi i osvećuje se zbog nečega za što ste mu se zamjerili. Djeca koja poštuju i vole svoje roditelje, ako ni zbog čega drugog, uče iz ljubavi i poštovanja prema roditeljima. Nažalost, malo je djece koja u tinejdžerskoj dobi drže do svojih roditelja, zato je bitno da roditelji primjereno postupaju.

Žrtva je mobbinga u školi, bilo od strane djece ili učitelja. Loše društvo - ako je Vaše dijete upalo u loše društvo, lahko je moguće da ga ono

odvlači od učenja. Nesretna ljubav Pubertetske mušice Lijenost Nezainteresiranost za određeni predmet ili gradivo. Problemi s koncentracijom - pad koncentracije pri učenju, misli brzo odlutaju u sasvim

desetom smjeru i prođe vrijeme a jako malo toga se nauči, zapamti ili ponovi. To može frustrirati i time se izgubi volja za učenjem.

Preopterećenje

Uzrok pada motivacije i averzije prema učenju ne smije nikada poslužiti kao izgovor ili opravdanje. Učiti se treba, i to cijeli život.

Neki od poteza i pothvata koji Vam svakako mogu pomoći:

Nikako ne prisiljavati djecu na učenje, nego pronaći načina da ih se motivira, privoli i zainteresira za učenje.Pohvala je često najbolja ili dovoljna motivacija.

Usaditi svome djetetu osjećaj odgovornosti što ranije. Objasniti djetetu da u životu postoje stvari koje se jednostavno MORAJU odraditi,

sviđalo se to nama ili ne. Ne učite i ne pišite zadaće umjesto svog djeteta - tako činite više štete nego koristi.

Nemojte mu davati gotova rješenja. Kad djetetu nešto nije jasno, roditelji ponekad gube strpljenje i pribjegnu lakšem načinu pa djetetu ponude gotovo rješenje. No time mu odmažu i onemogućavaju njegovo osamostaljivanje.

Ako je u pitanju lijenost, ponekad je dovoljno uvesti strogoću. Ne znamo kakvi ste Vi, no mnogi roditelji čine svojoj djeci medvjeđu uslugu kad im previše popuštaju. Uvedite mjere koje će ih potaknuti da se prime knjige.

Ako je dijete naredalo jedinice, najozbiljnije mu zaprijetite nečim, recimo da ćete ga prebaciti u njemu najgoru školu ako se ne sredi. Jednostavno mu objasnite kako u životu funkcionira zakon uzroka i posljedica: "Budući da imaš 5 jedinica, nemaš što tražiti vani dok te jedinice ne popraviš" i točka.

Učenje trebaju shvatiti ne kao nužno zlo, već da može biti i gušt. Kada to shvate, željet će učiti sami i neće učenje poistovjećivati s nečim negativnim, opterećujućim ili frustrirajućim.

Pomozite pronaći djetetu svoj stil učenja - u nekim je slučajevima uzrok averzije prema učenju taj što učenik ne zna učiti na način na koji je naučen učiti (slušanjem nastavnika i čitanjem udžbenika) pa je isfrustriran i tako gubi volju za učenjem.

Uvijek budite pozitivni - pohvalite dijete ne samo kada ostvari konačni cilj, npr. kada dobije dobru ocjenu ili položi ispit već i kad uspješno obavlja korake koji vode prema cilju, primjerice, kada Vam točno prepriča neko gradivo ili riješi zadatke iz matematike i slično. Takve pohvale motiviraju dijete da ustraje u učenju.

Osigurajte svom školarcu ugodno mjesto za učenje, bez drugih podražaja koji bi mu mogli odvući pozornost.

Teorije o motivaciji

Ljudi se međusobno razlikuju potrebama koje imaju i intenzitetom tih potreba . Razlike u potrebama dovode do interindividualnih razlika među ličnostima . Proučavanje strukture potreba pojedinca znači i proučavanje njegove ličnosti . Takvo proučavanje omogućuje ne samo upoznavanje ličnost i pojedinca , već i predviđanje njegova ponašanja i njegovih postupaka i, napokon , to omogućuje i kontrolu ponašanja . Polazeći od takvog gledišta , Murray je stvorio teoriju ličnost i koja se zasnina na potrebama kao primarnom uzroku ponašanja i motivacije pojedinca.

Budući da motivacija pojedinca predstavlja dinamički aspekt ličnosti , da ona predstavlja energetsku i pokretačku snagu i da ona usmjeruje i upravlja ponašanjem , ona je i osnovica ličnost i svakog čovjeka . Zbog tih, karakteristika Murrayevu teoriju ličnost i možemo nazvati motivacionom teorijom ličnosti.

Za razumijevanje ponašanja nekog pojedinca nužno je poznavati okolinu i kontekst u kojoj se taj pojedinac nalazi. Prema tome, okolne determinante određuju ponašanje i ličnost pojedinca. To je zbog toga što su one u vezi s njegovom motivacijom i djeluju na tu motivaciju. U objašnjenju motivacije ličnosti javljaju se kod Murraya tri osnovna pojma. To su potreba, pritisak i tema.

Lewinova koncepcija motivacije i dinamike u ličnosti ponovno odražava karakteristiku njegove teorije, a taje da je to čisto psihološka teorija. U takvoj teoriji sva objašnjenja i pojmovi imaju psihološki značaj. Zbog toga i na području motivacije i dinamike ličnosti, u kojoj druge teorije i autor i koriste brojna fiziološka objašnjenja i fiziološke povode i uzroke ponašanja, Lewin koristi i dalje samo psihološke koncepte.

Atkinson je (1959, 1964) razvio teoriju motivacije koja se zasniva na motivu postizanja. Svrha je te teorije da objasni determinante aktivnosti koja je motivirana postizanjem uspjeha,kao i da utvrdi determinante pojedinih aspekata takvih uspjehu orijentiranih ponašanja kao što su: usmjerenost, veličina i trajnost . Motiviranost postizanjem uspjeha vrlo

je raširen i socijalno podržavan oblik motivacije. Atkinson smatra da je motivacija za postizanjem uspjeha rezultat dviju suprotnih tendencija: Tu(tendencija za postizanjem uspjeha ili postignućem ) i Tn(tendencija za izbjegavanjem neuspjeha).

Allport je u svojoj teoriji veliku pažnju posveti o motivaciji. Ličnost je za njega dinamički sustav. Allport smatra da svaka teorija ličnosti mora kao osnovicu uzeti analizu i objašnjenje motivacije. Takva teorija mora priznati suvremenost motiva, sadašnjost motiva, a ne tražiti motive u prošlosti pojedinca.

Motivacija. Taj pojam koji je toliko važan u drugim teorijama i modelima ličnosti prema mišljenju Kellyja sasvim je nepotreban u njegovoj teoriji. Motivacija u drugim teorijama treba objasniti dva aspekta ponašanja: zašto se javlja određena akcija, tj . zašto su ljudi aktivni i zašto ta aktivnost ide u određenom smjeru a ne u nekom drugom smjeru. Prema mišljenju Kellyja pojam motivacije pretpostavlja da su ljudi po svojoj prirodi inertni ili statični i da djeluju samo kad neka sila djeluje na njih ili ih pokreće.

Istraživanja

Istraživanje u kojem je sudjelovalo 104 učenika petog, šestog, sedmog i osmog razreda je pokazalo slijedece:

Na pitanje: „Šta je motivacija?“, učenici su dali slijedeće rezultate:

Slika 1. Šta je motivacija?“,

Na pitanje: „Koje od navedenih osobina kod nastavnika te najviše motivišu za učenje?“ učenici su dali slijedeće rezultate:

Slika 2. Koje od navedenih osobina kod nastavnika te najviše motivišu za učenje?

Na pitanje: „Šta utiče na tvoju motivaciju u školi?“, učenici su dali slijedeće rezultate:

Slika 3. Šta utiče na tvoju motivaciju u školi?

Zaključak

Učenici u nastavnom procesu, kroz ostvarivanje plana i programa trebaju što bolje da upoznaju i nauče iskoristiti i razviti svoje mogućnosti. Učenike treba motivirati, privoljeti, zainteresirati za učenje. Pri tome je važno da učenicima bude jasno zašto je potrebno da nešto nauče, da im gradivo bude zanimljivo prezentirano, a zahtjevi primereni njihovim sposobnostima. Nastavnik treba da što jasnije definiše zadatke koje postavlja učenicima, da koristi materijale koji privlače pažnju i povećavaju radoznalost učenika.

Kao motivacija za učenje vrlo je važno i ozračje koje vlada u razredu kao i odnos između učenika i nastavnika. Bez motivacije nema ni uspjeha u nastavi. Sa uzrastom učenika spoljašnji podsticaji postaju manje značajni, a sve značajniji postaju unutrašnji motivi vezani za postavljeni zadatak i zato treba posebnu pažnju posvetiti kako kod učenika aktivirati unutrašnje poticaje u nastavnom procesu.

Reference

Konečnik, E. (2002): Nekatere vrste in predlogi motivacijskih strategij pri pouku geografije

Fulgosi A. (1981). Psihologija ličnosti, Zagreb

Šestanović M. (2003). Psihologija odgoja i obrazovanja, Sarajevo

dr.Nikola Potkonjak i dr.Petar Šimleša, Pedagoška enciklopedija 2 , Novi Sad,1989.

http://www.zivotna-skola.hr/clanci/ucenje.html