PSIHOANALITIČKA SELF PSIHOLOGIJA

Predavač : Martina KrajcerEdukacijsko-Rehabilitacijski fakultet Zagreb

Osnivač : 1970 god. Heinz Kohut

-psihoanalitičar AMERIČKOM PSIHOANALITIČKOM DRUŠTVU

-u početku je smatrao da proširuje psihoanalizu, no kasnije svoj rad i pristup terapiji naziva PSIHOANALITIČKA SELF PSIHOLOGIJA

FREUD- PSIHOANALIZA ( početkom 20.st.)

“ID psihologija”- bavi se primarnim ljudskim nagonima (agresija i seksualnost) te analizom obrambenih mehanizama i otpora koji se javljaju pri pokretanju tih nagona

“EGO psihologija”- (sredinom 20.st)- proučava integraciju primarnih ljudskih nagona u veće

psihičke strukture (ego) i jačanjem tih struktura

“SELF psihologija”- (kraj 20.st)

- proučava integraciju većih psihičkih struktura u jednu konačnu zaokruženu cjelinu (self-ličnost)

- Self (ličnost) postaje cjelovita kad uspije integrirati svoje IDEALE I AMBICIJE u jednu smislenu cjelinu

ŠTO JE ZAJEDNIČKO

PSIHOANALIZI I SELF PSIHOLOGIJI??

PRIJENOSI- klijentovi predsvijesni stavovi o analitičaru postaju nosioci potisnutih, infantilnih želja koje su usmjerene self objektu (roditelji)

RAZLIKA OSTALIH PSIHOANALITIČKIH PRISTUPA I SELF PSIHOLOGIJE??

-metoda prikupljanja podataka je PODRŽAVAJUĆE EMPATIČKO UDUBLJIVANJE analitičara u subjektivna iskustva klijenta

-svi analitičari upotrebljavaju empatiju, ali ne postavljaju svi analitički pristupi empatiju u sam centar njihove metode

-tu je empatija kao metoda PRIKUPLJANJA PODATAKA, empatija je ta koja “LIJEČI” te se u klijentu nastoji POKRENUTI I ODRŽATI EMPATIJA

RAZVOJ DIJETETOVE LIČNOSTI:

-dijete se u majčinoj utrobi osjeća cjelovito,njegov self je cjelovit

ROĐENJE DIJETETA

-kako bi izbjeglo stanje dezintegracije ili fragmentacije

NASTAVLJA ŽIVJETI U FANTAZIJI POVEZANOSTI SA MAJKOM

na 2 načina

1.Prvi način : možemo nazvati PRIMARNIM NARCIZMOM to je fantazija kroz koju dijete doživljava druge djelom svog selfa:

to možemo izraziti rečenicom: «JA SAM SAVRŠEN/A, A TI SI DIO MENE” Takav self nazivamo veličajni ili grandiozni self.

2. Drugi način: održavanja fantazije povezanosti sa

majkom dijete ostvaruje kroz stapanje sa idealiziranim

roditeljem. Stapanje(simbioza) je proces u kojem se

gube granice između dvije ličnosti.

Takvu idealizaciju možemo izraziti rečenicom:

« TI SI SAVRŠEN/A A JA SAM DIO TEBE”

Takav self nazivamo idealiziranom roditeljskom slikom

ili idealiziranim parijentalnim imagom

SELF OBJEKTI- novorođeno infantilno

sebstvo (self) je slabo, nema izdržljivu stalnu

strukturu niti stalnost u vremenu zbog toga ono

ne može opstajati samo, nego zahtijeva druge

da osiguraju osjećaj kohezije, konstantnosti.

Kohut ove druge koji sa stanovišta dječje

perspektive još nisu diferencirani naziva «self

objektima».

TRANSMUTIRAJUĆA INTERNALIZACIJA (POUNUTRENJE)

-ako su roditelji dovoljno empatični dijete postepeno

počinje uviđati njihove nesavršenosti tj. vidi ih

realističnije ----) događa se TRANSMUTIRAJUĆA

INTERNALIZACIJA /pounutrenje/----)

na taj način se stvara STABILNI SUPEREGO-koji

regulira naredbe, zabrane, pohvalu, grdnju i kaznu

kojima su roditelji prije upravljali

Neadekvatno postupanje prema djetetu tj. NEDOVOLJNA EMPATIJA ILI TRAUMA

- idealizirana roditeljska slika naglo traumatski izgubi svoje savršenstvo i snagu----) u djetetovoj podsvijesti se

zadržava IDEALIZIRANA RODITELJSKA SLIKA-ne dobije realnija obilježja

- ne događa se TRANSMUTIRAJUĆA INTERNALIZACIJA ILI POUNUTRENJE RODITELJSKE SLIKE i tako se NE GRADE psihičke strukture koje

reguliraju napetost.---)takva je osoba uvijek u potrazi za IDEALNIM SVEMOĆNIM VOĐAMA, UČITELJIMA, PROROKOM i jedino se kroz stapanja sa takvom svemoćnom

osobom osjeća cjelovito •

-djeca su u početku puna AMBICIJA, sva djeca bi trebala proći fazu kada za svoje roditelje predstavljaju prinčeve i princeze, gdje roditelji sa iskrom u oku reagiraju nadjetetove uspjehe, gdje im se dive---)

tada se AMBICIJE INTEGRIRAJU u DJETETOV SELF

ILI LIČNOST.

-takvo dijete izraste u osobu koja ima ZDRAVO SAMOPOŠTOVANJE, ZDRAVU KOMPETICIJU, ASERTIVNOST( da se znamo zauzeti za sebe)

AMBICIJE koje roditelji ignoriraju ostaju

ZALEĐENE u djetetovoj psihi

MEHANIZMOM POTISKIVANJA I PORICANJA, i tako nesvjesno utječe na ponašanje djeteta--)

Takva osoba će u zreloj dobi biti lišena želje za uspjehom i zdravog samopoštovanja.

Takva osoba će vrlo vjerojatno pokazivati znakove necjelovitog osiromašenog selfa što možemo nazvati depresijom.

NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI

Ako je više onih ambicija koje roditelji ne prepoznaju nego prepoznaju govorimo o NARCISTIČKOM POREMEĆAJU LIČNOSTI---)

- tu se ekshibicionizam i primarni narcizam ne ukročuje i ne integrira u ličnost osobe već nastaje SEKUNDARNI NARCIZAM

- budući da im nedostaje vanjsko vrednovanje njihova narcizma (“Mi te smatramo vrijednim ljubavi”), pojedinci se vraćaju na stupanj ljubavi prema sebe, kako bi očuvali barem malo nade i motivacije.

• Kohut smatra da svi psihički poremećaji nastaju na ovaj način a simptomi tj. težina poremećaja ovisi o težini traume tj. o ličnosti roditelja

• Kod nekih je osobnost jače organizirana oko grandioznog ekshibicionističkog pola, koje se izražava kao ZDRAVA AMBICIJA dok je kod nekih osobnost organizirana oko svemoćnog objekta( idealizirane roditeljske slike), koje se izražava kao ZDRAVI I SNAŽNI IDEALI I VRIJEDNOSTI. Razlika između takvih osoba bi se mogla ukratko opisati kroz

motiv da neki grade svoje tvornice, a drugi grade crkve

DIJAGRAM

DIJAGRAM

Prikazuje što se događa kod “zdravih ličnosti”, narcističkih poremećaja ličnosti te kod (shizofreno-paranoidnih) psihoza.

Na polu veličajnog sebstva ili polu ambicija :

1. “Zdrave ličnost”- zreli oblik pozitivnog samopoštovanja; samopouzdanja

Neprekinuta strelica kod narcističkih poremećaja ličnosti pokazuje pravac oscilacije tokom svakodnevnog života i tokom analize:

2. Javljaju se solipsistički zahtjevi za pažnjom ( što znači čim pažnja nije na njima ne osjećaju se «dobro» to doživljavaju kao povredu, te se kod njih javlja osjećaj veličajnog sebstva ( nerealni osjećaj da su savršeni, svemoćni, posebni, najzgodniji, najvažniji..)

3. Na razini ispod osjećaju da njihov self nije cjelovit, da se događa fragmentacija ( osjećaj razdvojenosti njihovog doživljavanja sebstva od njihovih tjelesnih i mentalnih funkcija (često se taj regresivni pomak događa uslijed narcističke povrede te se javlja osjećaj žestokog srama, hipohondrije (živčana rastojenost, duševna utučenost) i depresije

4. Iscrtkana strelica i prekinuti dio dugačke strelice pokazuju dubinu regresije prema psihozi na kojoj je psihotična regresija postala nepovratna. Javlja se umišljeno ponovno uspostavljanje veličajnog sebstva, ali taj osjećaj veličajnosti je sad hladan i paranoičan.

Na polu svemoćnog objekta ili polu ideala

1. “Zdrave ličnosti” -Zreli oblik je divljenje drugima, sposobnost oduševljavanja.

2. Neprekinuta strelica kod narcističkih poremećaja ličnosti pokazuje pravac oscilacije tokom svakodnevnog života i tokom analize: javlja se potreba za spajanjem ( osjećaj simbioze) sa moćnim objektom ( roditelj, šef, dečko/cura); to je stupanj idealizirane roditeljske slike-nije realno.

3. Na razini ispod se javljaju nukleusi (djelići) idealiziranog svemoćnog objekta: nepovezani mistični religijski osjećaji, nejasan strah

4. Iscrtkana strelica i prekinuti dio dugačke strelice pokazuju dubinu regresije prema psihozi na kojoj je psihotična regresija postala nepovratna i tu se javlja umišljeno ponovno uspostavljanje svemoćnog objekta: ali je on sad moćan progonilac ili utjecajan stroj

“ZDRAVE LIČNOSTI”, NARCISTIČKE PA ISTO TAKO I PSIHOTIČNE SVAKODNEVNO PO VIŠE PUTA PRELAZE IZ JEDNOG STANJA U DRUGO.

- Težina poremećaja određuje koliko su jako ti simptomi zastupljeni.

NARCISTIČKA LIČNOSTI 1. Primjer

- osoba je usmjerena na sebe- zahtjevna - precjenjuje svoje sposobnosti i svoju posebnost - zavidna je - iskorištava druge i zanemaruje tuđe osjećaje- nisu sposobni za međuljudske odnose-drugima pristupaju kao sredstvo za sebične ciljeve- pribjegavaju ponašanju kojim ugađaju sebi, tj. ovisnosti

o drogama, alkoholu -skloni su namjernom samoozljeđivanju - promiskuitetnom seksu MOŽEMO REĆI DA NE DOŽIVLJAVAJU DRUGE LJUDE

2. Primjer :- često se bavi nekom od new age tehnika

(meditacija,reiki,kristaloterapija)- jako je osjetljiva na kritiku (NARCISTIČKA POVREDA)- teško prima šale na svoj račun- za nju se ponekad može reći da je predobra- kroz dan više puta bez jasnih povoda mijenja

raspoloženje- stalno se ima potrebu nekom žalit, traži potvrde od

drugih ljudi- često nije ambiciozna - idealizira druge ljude a sebe podcjenjuje- nesigurna - OBRANA--) OSJEĆAJ POSEBNOSTI posebno dobra, posebno lijepa,

posebno pametna

ŠTO SE DOGAĐA U TERAPIJI??

-Terapeut treba biti EMPATIČAN---)POGREŠKE U EMPATIJI--OPTIMALNA FRUSTRACIJA ( ona gradi ličnost a ne sama empatija)

-U terapiji se pomoću empatije postižu REGRESIVNA stanja kod klijenta, te se događaju

PRIJENOSIKod nekih osoba glavni naglasak i glavna patologija nalazi se u pravcu razvoja veličajnog selfa (ambicije) te se kod njih uspostavljaju ZRCALNI PRIJENOSI dok drugi čije se glavne fiksacijske točke nalaze oko idealiziranog objekta selfa (ideali) razvijaju IDEALIZIRAJUĆE PRIJENOSE.

IDEALIZIRAJUĆI PRIJENOSI NA TERAPEUTA

---) oživljavanje tokom analize, jednog od dvaju aspekata ranog stupnja psihičkog razvoja--- nije se dogodila transmutirajuća internalizacija ili pounutrenje idealizirane roditeljske slike--zadržava idealizirana roditeljska slika--- te se ne grade psihičke strukture koje reguliraju napetosti.

Tijekom terapije u podržavajućoj i empatičkoj okolini te uz OPTIMALNU FRUSTRACIJU

---)događaju se idealizirajući prijenosi pa se tako POSTEPENO POUNUTRUJE IDEALIZIRANA RODITELJSKA SLIKA

----)na taj način se stvara STABILNI SUPEREGO-koji regulira naredbe, zabrane, pohvalu, grdnju i kaznu kojima su roditelji prije upravljali

ZRCALNI PRIJENOSI

-reaktivira se VELIČAJNI SELF (osjećaj da smo svemoćni i savršeni)

-oživljava se aspekt razvojne faze u kojoj dijete pokušava očuvati primarni narcizam uslijed neprepoznavanja i nevrednovanja njegovih ambicija od strane roditelja

- psihička struktura se na taj način može otcjepiti od stvarnosnog ega i/ili razdvojiti od njega potiskivanjem

---) ona tad više nije dostupna vanjskom utjecaju već se zadržava u svom arhaičnom obliku

---) u analizi se međutim ponovo mobilizira u obliku zrcalnog prijenosa ; neprestano dolazi pod utjecaj stvarnosnog ega i sad se ponovno može nastaviti proces njene postupne preobrazbe koji je traumatski prekinut u djetinjstvu.

1. ARHAIČNO STAPANJE POMOĆU PROŠIRENJA VELIČAJNOG SELFA

Klijent doživljava analitičara produžetkom

veličajnog sebstva. Sa sociološkog stajališta možemo to nazvati stapanjem

-klijent doživljava analitičara dijelom svog selfa, on očekuje neupitnu prevlast nad njim. Nakon terapije pacijent gotovo ne razmišlja o terapeutu kao o zasebnoj osobi; kao da nema granica između njih.

2. VIŠI STUPANJ JE PRIJENOS «DRUGOG JA» ILI BLIZANAŠTVO

To je manje arhaičan oblik aktiviranja veličajnog sebstva tu pacijent osjeća da je analitičar(ili neka druga osoba) poput njega ili da mu je slična.

3. ZRCALNI PRIJENOS U UŽEM SMISLU

-to je najzreliji oblik prijenosa gdje pacijent doživljava analitičara zasebnom osobom

-analitičar je sad samo objekt koji je važan utoliko ukoliko je pozvan da sudjeluje u klijentovom narcističkom zadovoljstvu i da ga

potvrdi, baš kao što je to bila nekad bila uloga majke

DELINKVENTNA POPULACIJA TRAUMATSKO RAZOČARENJE U RODITELJA

NE POUNUTRUJE SE IDEALIZIRANA RODITELJSKA SLIKA

NE GRADE SE PSIHIČKE STRUKTURE -koje reguliraju napetost obranaPORIČU ŽUDNJU ZA IDEALIZIRANIM OBJEKTOM OBJAVLJUJE PREZIR PREMA SVIM VRIJEDNOSTIMA I IDEALIMA zašto??

OBRANA PROTIV OSVJEŠĆIVANJA TEŽNJE ZA IZGUBLJENIM IDEALIZIRANIM OBJEKTOM SELFA, TE PROTIV PRAZNINE I NEDOSTATKA SAMOPOŠTOVANJA

----) koji bi se pojavili kad bi se prestali bahatit riječima i djelom

PSIHOTERAPIJA

- Kad bi se terapeut ponudio takvom delinkventu kao idealan lik u svijetu vrijednosti, on ne bi mogao biti prihvaćen, JER BI TO SRUŠILO CJELOKUPNU NJEGOVU LIČNOST I OBRANE

-U TERAPIJI SE reaktivira veličajni self ( primarni narcizam) PRIJENOST---) u kojem KLIJENT DOŽIVLJAVA ANALITIČARA PRODUŽETKOM, DJELOM SVOG SELFA--) pa stoga niti nema opasnosti DA SE BOJI ZA OPSTANAK SVOJE LIČNOSTI ------) Kad se tako pokrene IDEALIZACIJA omogućen je proces razrade i može se postići postupni pomak od SVEMOĆI I NERANJIVOSTI VELIČAJNOG SELFA DO SVEMOĆI I NERANJIVOSTI IDEALIZIRANOG OBJEKTA ZA KOJIM SE DUBLJE ČEZNE.

LIČNOST RODITELJA--) posebno majke,

ima veći utjecaj na narcističku ranjivost i

fiksaciju kod djeteta nego traumatski događaji

(kao što je odsutnost majke ili smrt roditelja)

TRAUME i NEDOSTATAK EMPATIJE

---) do edipskog razdoblja (3 i 4 god) i u njemu

te u manjoj mjeri u razdoblju latencije (od 6 do puberteta) i adolescencije mogu

ozbiljno omesti temeljnu strukturalizaciju samog psihičkog aparata, no kad se jednom uspostavila psihološka struktura gubitak objekta bez obzira koliko težak neće dovesti do nepotpune ličnosti---) kasnije u životu stresni događaji---) se ne doživljavaju toliko traumatski

Za dijete je pogubno ako se patogeni elementi ličnosti roditelja nalaze se u području njihovih vlastitih narcističkih fiksacija:

• majčina zaokupljenost sobom može dovesti do projekcije njenih raspoloženja i napetosti na dijete i tako do nepotpunog uživljavanja

• ona može pretjerano (hipohondrično) reagirati i to selektivno na određeno raspoloženje i napetosti koje odgovaraju njenim narcističkim napetostima i zaokupljenostima

• ona može ne reagirati na djetetova raspoloženja i napetosti kad njezine vlastite zaokupljenosti nisu sukladne djetetovim potrebama

- u kasnijim fazama OČEVA LIČNOST ---)može odlučno utjecati na oštrinu budućih poremećaja ličnosti

- ako je njegova ličnost jasno omeđena i ako je u stanju dopustiti, npr. da ga DIJETE PRVO IDEALIZIRA A POTOM DOPUSTI DA DIJETE POSTUPNO OTKRIJE NJEGOVA REALNA OGRANIČENJA ali da se ne udalji od djeteta

- tad se dijete može okrenuti cjelokupnom njegovom utjecaju, “udružiti se s njim protiv majke” i izbjeći probleme relativno neoštećeno.

AKO ŽELIŠ ZNATI VIŠE ??

1. “ANALIZA SEBSTVA”- Heinz Kohut

2. “PSIHOTERAPIJSKA PEDAGOGIJA”- Zdenka Gruden

3. http://jagor.srce.hr/~vnemet/bz/psihoterapija.html

„Posao učitelja, pedagoga ili psihoterapeuta

ne razlikuje se u svojoj biti od posla umjetnika, kompozitora.

Dobar kompozitor je u stanju pronaći melodiju u gomili nepovezanih zvukova.

On može pronaći smisao u naizgled besmislenom nizu tonova.

Tako i dobar učitelj ili psihoterapeut može pronaći smisao i ljepotu u nečijoj osobnosti čak iako je nitko drugi ne vidi...“ V. Nemet