Publikacija Integritet vs korupcija 03 - ti-bih.orgti-bih.org/wp-content/uploads/2016/04/Integritet-vs-korupcija.pdf · integritet vs korupcija – eseji studenata ti bih Škole integriteta

ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

INTEGRITET VS KORUPCIJA (ESEJI STUDENATA TI BIH ŠKOLE INTEGRITETA)INTEGRITET

VS KORUPCIJA

ESEJI STUDENATA TI BIH ŠKOLE INTEGRITETA

ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

INTEGRITET VS KORUPCIJA ESEJI STUDENATA TI BIH ŠKOLE INTEGRITETA

APRIL 2016.

Urednici:Uglješa Vuković

Marko Vujić

Autori:Ammar Liđan

Armina Begić

Arnela Zečević

Boban Savić

Adnan Družić

Iman Zulić

Gorana Crnomarković

Kristian Babić

Rijalda Dizdarević

Hana Mulaimović

Nikolina Baričanin

Mitar Zaharić

Štampa i dizajn: “Grafi x” s.p., Banja Luka

Ovaj projekat je omogućila velikodušna podrška

američkog naroda putem Američke ambasade u

Sarajevu i svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni

u projektu ne odražavaju nužno stav Američke

ambasade ili Vlade SAD, već isključivo autora.“

INTEGRITET VS KORUPCIJA – ESEJI STUDENATA TI BIH ŠKOLE INTEGRITETA 5

SADRŽAJ

Uvod ............................................................................................................... 6

Transparentno, javno ili prozirno ......................................................... 7

Korupcija i ekonomski razvoj ............................................................... 11

Nama treba vladavina prava, a ne vladavina ljudi! ....................... 18

Koncentrični krugovi ............................................................................. 21

Da li Bosanci i Hercegovci imaju prava? ..........................................23

Korupcija i ekonomski razvoj ...............................................................29

Transparentnost i sloboda pristupa informacijama .................... 31

Uloga medija u borbi protiv korupcije .............................................35

Uticaj korupcije na ekonomski razvoj BiH .......................................39

Kako prekinuti lanac korupcije ............................................................ 41

Čudovište zvano korupcija ..................................................................45

Korupcija unutar društva ......................................................................48

Institucionalizacija korupcije po etničkom ključu .........................53

6 INTEGRITET VS KORUPCIJA – ESEJI STUDENATA TI BIH ŠKOLE INTEGRITETA

ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

UVOD

Publikacija „Integritet vs Korupcija“ pripremljena je u okviru projekta

Škola integriteta kojI Transparency International u Bosni i Hercegovini

sprovodi uz podršku Ambsade Sjedinjenih Američkih država u BiH.

Škola integriteta je kao jedinstveno mjesto učenja pružila studentima

i srednjoškolcima završnih godina (18-28) priliku da se upoznaju

sa razornim posljedicama koje korupcija izaziva u svakom društvu,

sa posebnim osvrtom na prilike u Bosni i Hercegovini. Polaznici

su se takođe mogli upoznati sa načinima borbe protiv korupcije,

uspostavljanju efi kasnih mehanizama prevencije, a naročita pažnja je

posvećena značaju vladavine prava i principu transparentnosti.

Publikacija koja je pred Vama sastavljena je od najboljih radova

polaznika Škole integriteta iz sva četri grada gdje su bila održana

dvodnevna predavanja/radionice (Travnik, Trebinje, Bijeljina i Bihać), a

u naslov su namjerno stavljena dva pojma (Integritet vs Korupcija) koja

možda najbolje ilustruju diskusije, dileme i razmatranja koja su bila u

žiži našeg interesovanja. Integritet spram korupcije, ili obratno, tema je

koja zaokuplja pažnju stručne javnosti, donosioce političkih odluka, ali

i međunarodnu javnost. Svoj doprinos razmatranju fenomena korucije,

i to iz veoma različitih uglova, dali su i studenti Škole integriteta, a crta

koja povezuje sve njihove radove jeste stalna borba između integriteta i

pravne državne, i svudprisutne korupcije koja obuzima sve pore društve.

Posebnu zahvalnost u pripremi ove publikacije dugujemo predavačima

Škole integriteta, Srđanu Blagovčaninu i Svetlani Cenić, koji su sudentima

održali predavanja na teme „Vladavina prava i pravna država“ i

„Uticaj korupcije na ekonomski razvoj“ utičući na njihovarazmišljanja,

interesovanja i, u konačnici, poslate eseje.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

TRANSPARENTNO, JAVNO ILI PROZIRNO

Ammar Liđan (Bihać)

Pojam riječi transparentnost

Transparentnost - riječ koja na prvi pogled toliko govori i koja ima

širokoumno značenje, a vrlo malo se koristi i primjenjuje u stvarnom

životu, tj. u praksi. U novije vrijeme, transparentnost je jedan od često

spominjanih pojmova za sve koji učestvuju u društvenim i političkim

aktivnostima. Da bi shvatili pojam i svrhu transparentnosti, treba prvo

obrazložiti defi niciju javnog. Javna ustanova, javno preduzeće, javna

nabavka, javno zdravstvo... sve su to neki od pojmova javnog koji

označavaju državno, dostupno svima, a državu čini narod, te njeni

javno-pravni kolektiviteti, što znači da u kontekstu javno predstavlja

određene proizvode i usluge namijenjene stanovništvu jedne države

koji kroz razne vrste poreza i doprinosa svakodnevno podliježu

uplatama istih. Rekao sam, dakle, da su to određeni proizvodi i

usluge namijenjeni građanima, a da li je to tako i u stvarnosti? Da li

građani dobivaju kvalitetne proizvode i usluge srazmjerno njihovim

uplatama, da li uopšte dobijamo ikakve proizvode i usluge, to treba da

preispitamo, kako svako samog sebe, tako i osobe koje su na funkcijama

od javnog značaja i interesa. Tu dolazimo do riječi transparentnost, riječ

koju u posljednje vrijeme koriste uglavnom oni koji ni ne znaju njeno

značenje. Doslovno, transparentnost znači „prozirnost“, dok u suštini

taj izraz za mene predstavlja otvorenost i dostupnost u svaku vrstu

poslovanja javnog karaktera, svih javnih ustanova, te da svaki posao i

odluke u sklopu istih budu javne i prezentne, odnosno transparentne.

Teoretski, to jeste tako, a u praksi mi, državljani BiH, najbolje znamo


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

da nije. Transparentnost se najčešće povezuje sa slobodom pristupa

informacijama.

Odnos transparentnosti i slobode pristupa informacijama

Javne ustanove i poslovi od javnog značaja trebaju (moraju) biti

transparentni, a narod, odnosno stanovništvo, se oslanja i poziva

na slobodu pristupa informacijama. Moje mišljenje je da, ukoliko bi

stvarno sve bilo transparentno i regularno, malo njih (ili skoro niko) bi

se pozivalo na slobodu pristupa informacijama, tj. na zakon o slobodi

pristupa informacijama. Činjenica je da i s upotrebom tog zakona mnogi

ostaju uskraćeni za transparentnost, odnosno informisanost koju bi i

bez upotrebe tog zakona trebali dobiti, a kamoli još s njim. Apsurdno

je to da stanovništvo jedne, nazovimo „demokratske“, države dolazi do

te tačke kada se jedan zakon, zakon o slobodi pristupa informacijama,

usvojen još prije 15 godina, ni dan-danas uspješno ne primjenjuje, te se

zloupotrebljava radi skrivanja nezakonitih radnji i korupcije. Žalosno je

što je to svima poznato i što je to očigledno, ali uprkos tome vrlo malo

se poduzima po pitanju toga. Ali, bitan je moral i etika, riječi koje su u

današnje vrijeme mnogima nepoznate, baš kao i transparentnost. U

javnim institucijama u BiH, riječ transparentnost služi samo kao paravan

za javno laganje i varanje te prikrivanje koruptivnih i protivpravnih

radnji i djela radi sticanja vlastitih koristi, interesa i moći. Zato sam i

spomenuo da tu riječ u posljednje vrijeme upotrebljavaju osobe koje

ne znaju njeno značenje. Možda i znaju značenje, tj. defi niciju, ali ne

rade po njoj. Ne znam zašto je toliko teško nešto što poznaješ teoretski

pokušati primijeniti i u praksi. Smatram da količina znanja se ne ogleda

u tome koliko znaš, već u tome koliko radiš i činiš ispravno po onome

što znaš, jer znanje kao znanje se može upotrijebiti u korisne svrhe,

a može se i zloupotrijebiti u loše svrhe. U ovom slučaju upotreba


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

riječi u dobre svrhe bi bila transparentnost, a upotreba u loše svrhe

netransparentnost, odnosno prikrivanje, sakrivanje, što vodi korupciji.

Šta čovjeka može toliko privući da mu lična korist i interes bude ispred

javne koristi? Moć, novac, položaj?! Sve to ništa ne predstavlja ukoliko

živite u državi nezadovoljnog stanovništva, nezadovoljnih uslugama

i proizvodima koje im pruža, odnosno ne pruža, tzv. demokratska

država. Transparentnost treba da doprinosi učešću i participaciji svih

članova društva, zatim efi kasnosti države u cjelini, i njenih organa.

Transparentnost to i čini kada se upotrebljava u pravom smislu te riječi,

te kada se poštuju zahtjevi građana, odnosno zahtjevi za informacijama.

Transparentnost, također, doprinosi društvenoj odgovornosti, te

podsticanju na slobodu pristupa informacijama. Javnost, odnosno

građani imaju pravo da smatraju vladom, njene djelatnike i druge

institucije odgovornim za postupke koji se čine i sve odluke koje se

donose u njihovo ime. Da bi se to pravo moglo ostvariti, potrebna nam

je i neophodna sloboda pristupa informacijama, odnosno zakon o

slobodi pristupa informacijama.

Činjenica je da se mnoge institucije uopšte ne obaziru na taj zakon, te

ga zanemaruju i ne obraćaju pažnju, smatrajući da oni predstavljaju

zakon, te da ne trebaju nikome „polagati račun“ o svojim djelima,

a nisu svjesni da zakon jedne države predstavlja njen narod, njeno

stanovništvo.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Zaključak

Nažalost, živimo još u takvom vremenu gdje demokratija nije dostigla

takav nivo u kojem će omogućiti da sve bude transparentno, te

dostupno i razumljivo svim članovima jednog društva, u kojem će

sistem jedne države, njene javne institucije, javne radnje, javna djela

koja se čine u ime svih nas, nas građana, biti vidljive te pristupačne

i bez upotrebe zakona o slobodi pristupa informacijama. Naravno

da je potreban duži period za jednu državu koja je u tranziciji da

se prilagodi i uspostavi stručne kadrove na idealne pozicije koji

će na najbolji način predstaviti državu i iz nje izvući ono najbolje,

ono najkvalitetnije da bi se država predstavila kao zemlja oličenja

demokratije, oličenja transparentnosti, oličenja slobode, oličenja slobode

pristupa informacijama, te svega onog što bi jedan sistem učinilo bolje

funkcionalnim. Svi mi težimo ka tome, ka boljem. Vjerujem da ukoliko

svi zajedno budemo radili na tome, doprinosili svojoj državi, ukoliko svi

budemo ulagali u nju, znanjem, resursima te drugim sredstvima da će

se to jednog dana i ostvariti, a do tad budimo uporni u tome i ostajmo

ustrajni u našim željama koje iskreno želimo da se ostvare. Željama koje

bi učinilo naše društvo, naš sistem, našu državu kvalitetnijom, manje

koruptivnom i najvažnije od svega, da nam država bude transparentna

prema njenim građanima i stanovništvu, te prema drugim državama, u

vidu oličenja demokratije, slobode, te slobode pristupa informacijama.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

KORUPCIJA I EKONOMSKI RAZVOJ

Armina Begić (Bihać)

Uvod

Korupcija je problem koji zadire u svaki segment društvenog života,

uništava sve što je moralno i časno i uzrokuje nestabilnost sistema

jedne demokratske države, pogađa sve države, kako tranzicijske, tako

i razvijene. Jasno je da korupcija štetno djeluje, ostavljajući ogromne

posljedice na ekonomiju jedne države, odnosno korupcija je doživjela

toliku snagu da je postala ubitačno sredstvo današnjih postojećih

institucija. Uticaj korupcije na ekonomski razvoj nije samo problem

države kao tvorevine jednog društva, već i svakog člana te države.

Petrović i Meško (2008) navode da je korupcija duboko uvjetovana i

uzrokovana posredno i neposredno socijalnim, ekonomskim i drugim

suprotnostima, sukobima interesa između različitih slojeva društva.

Korelacija između korupcije i ekonomskog razvoja je kompleksan i

dinamičan društveni fenomen koji zahtijeva sveobuhvatni pristup

problemu kroz analizu svih aspekata koji čine ovu pojavu.

O korupciji - fenomenologija korupcije

Određivanje fenomena korupcije, uključujući fenomenološke

karakteristike, primarni je cilj u shvatanju problematike korupcije

u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) i kako ona utiče na

ekonomski razvoj. Karakter samog fenomena korupcije izaziva vrlo

brojna praktična pitanja čije se rješavanje može promatrati kao

kontinuum djelovanja sa jasno određenim smjerom. Transparency

International defi niše korupciju “kao zloupotrebu povjerenih ovlaštenja


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

u cilju sticanja privatne korupcije“. Derenčinović (2001) predstavlja

korupciju kao proces u kojem najmanje dvije osobe nedopuštenom

razmjenom u cilju ostvarivanja vlastitih probitaka postupaju na štetu

javnog interesa i kršeći moralnu i pravnu normu povrijeđuju temelje

demokratskog razvoja, pravnu državu i vladavinu prava. Oblici korupcije

koji korespondiraju u vođenju ekonomskih procesa, jeste ugovoračka

korupcija koja predstavlja posljedicu stvaranja štetnih ugovora, dodjele

koncesija, građevinskih radova, statusa nabavljača robe ili izvršitelja

usluga uz ugovaranje, nepoštivanja redovne procedure dodjele tih

poslova na teret proračunskih sredstava bez nadzora kvalitete, rokova,

načina izvođenja tih radova, izigravanja javnih natječaja u civilnom

ili vojnom sektoru poslovanja i slično. Politička korupcija ima različite

pojavne oblike, od svjesnog pripremanja i izglasavanja manjkavih ili

punih „pravnih praznina“ zakonskih akata, podzakonskih odluka tijela

izvršne vlasti, do osiguravanja novčanih sredstava iz tzv. „crnih fondova“

sponzora političkih stranaka, izbjegavanjem poreznih obveza, bez

transparentnog vođenja evidencija fi nansijskih transakcija, različitim

načinima pogodovanja pojedinim interesnim skupinama, a na štetu

opštih interesa i slično (Derenčinović, 2001). Vrlo je važno stvoriti jasnu

sliku o ovim pojmovima, kako bi se shvatilo šta sve čini korupcija u

ekonomskom procesu i razvoju.

Korupcija - ekonomski razvoj+

„Dođu tako vremena, kada pamet

zašuti, budala progovori,

a fukara se obogati!“ (Ivo Andrić).

Nažalost, citat pisca Andrića se obistinio. Takva vremena su došla.

Korupcija u BiH je dosegla vrhunac, toliko da je onemogućila ekonomski


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

razvoj, blokirala svaka moguća strana ulaganja, odnosno direktne

investicije, što dovodi do usporavanja privrednog rasta. Potrebno

je provoditi efi kasno praćenje kako bi se regulisala svaka državna

intervencija, te se spriječila ekonomska sloboda. Pejanović (2012)

smatra da korupcija ekonomiju čini neracionalnom, nekonkurentnom

i rasipničkom. U pravnoj sferi kompromituje i podriva pravni

sistem države. Svaki nesklad između prihoda državnih službenika

i vlastite imovine, svaka zloupotreba službenog položaja, mora da

se pravovremeno otkrije i procesuira. Ovdje je riječ o efi kasnom

pravosudnom sistemu i kažnjavanju. Sistem kažnjavanja je vrlo precizan

i treba da bude usmjeren prvenstveno na primjenu represivnog

do preventivnog krivičnopravnog djelovanja.1 Sve to iziskuje vrlo

stabilnu zakonsku regulativu i transparentnost, stavljajući akcenat na

to da javnost bude upoznata sa korupcijom i njenim posljedicama.

Blagovčanin (2009) korupciju povezuje sa relativno novim pojavnim

oblikom korupcije – zarobljavanje države. Oblik zarobljene države

možemo predstaviti sistemom zatvorenog kruga gdje su prisutne

zloupotrebe javnih fondova, ekonomska nejednakost, te dolazi do

opstrukcije demokratskih procesa. U ovom procesu se gubi povjerljivost

u javne i državne institucije. Cilj ovakvog vođenja politike je stvaranje

pogodnog tla za malu grupu ljudi koja se vodi vlastitim interesima,

zanemarujući javni interes. Blagovčanin (2009) dalje ističe ako fenomen

zarobljene države posmatramo kao zatvoren krug, uticaji političkih

elita i moćnih oligarhija se manifestuju u donošenju zakona koji su u

1 U Rječniku korupcije: Čupić i Minić, (2014) navodi se da svrha prevencije jeste sprečavanje da

se funkcioner ili državni službenik nađe u situaciji da može da ostvari korist od korupcije,

a da mu pri tome izazov i profi t od tog „aranžmana” predstavljaju dovoljan podsticaj da

prevaziđe strah da će biti otkriven i kažnjen. Rizik od upuštanja u korupciju biće manji ako

postoje slabosti u propisima i procedurama koje obezbjeđuju odgovornost funkcionera i

slabosti u načinima i metodama za otkrivanje korupcije.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

njihovom interesu. Administrativnom korupcijom i političkim uticajem

onemogućene su agencije za provođenje zakona za identifi kovanje

ilegalne aktivnosti. U sistemu kakav je naš, sa mnogo administrativnih

aparata koji regulišu ekonomske odnose, stvara se izuzetno „povoljan

prostor“ za korupciju, što dovodi do niza neregularnosti koje doprinose

lošim ekonomskim poslovanjem.

Negdje između ponora i dna

U BiH postoje razne agencije, komisije, na državnom nivou koje

posjeduju modele i kapacitete za borbu protiv korupcije, ali, nažalost

rezultata nema ili su vrlo neprimjetni.2 Korupcija nije tako prepoznatljiva

kao druga kriminalna djela, koja izazivaju veliku osudu šire populacije

(ubojice, silovatelji, maloljetnička ubistva), izražavaju opšti bunt i

nezadovoljstvo, pozivaju na usvajanje novih zakona, kako bi se pokazalo

da je to neprihvatljivo i da se nešto mora promijeniti. Sa korupcijom to

nije slučaj. Zanimljivo je, jer je donedavno korupcija smatrana nevažnom

viješću, ponašanje koje je normalno, jer je percepcija društva takvom

posmatra. Pitam se, zašto nema bunta i opšteg nezadovoljstva kad se

ukaže na koruptivno djelo kod visoko pozicioniranih službenika?! Pa i

to uništava naše živote, našu budućnost. Rijetki će progovoriti, neki će

osuditi, a mnogi će zašutjeti. Pa koliko smo nisko otišli da nam je jedina

utjeha i želja napustiti ovu državu?! Ako se osvrnemo na situaciju u BiH,

možemo samo istaći da je korupcija postala sastavni dio života. Počevši

od gospođe ili gospodina koji idu ljekaru, do korupcije na visokoj

nozi. Nismo ni svjesni koliko to predstavlja lošu ekonomsku politiku. U

2 Transparency International predstavio je Indeks percepcije korupcije (CPI) za 2015. godinu

koji rangira zemlje svijeta prema percipiranom nivou korupcije, a ove godine na listi od 168

zemalja, BiH se nalazi na 76. mjestu sa ocjenom 38 na skali, u odnosu na 2014. godinu kada je

ocjena iznosila 39.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

koruptivnom procesu, u tom začaranom krugu, nema oštećene strane,

obje strane u interakciji su postigle što su htjele. Zbog čega je visoka

tamna brojka ovog kriminaliteta? To možemo predstaviti izrazom: „Svi

nešto znaju, a svi šute.“

U koruptivnom „procesu“ postignut je dogovor između osoba koje

učestvuju, samim tim nemaju razloga ni da prijave. Svi su zadovoljni.

Mnogi slučajevi ostaju neotkriveni, neprocesuirani, samo su poticaj

budućim kriminalcima ovog krivičnog djela, da je korupcija korisna i da

sigurno neće biti uhvaćeni. Jer, sve ide po principu: „Sredi ti to meni,

lako ćemo se dogovoriti za cijenu“. Svi smo složni da to mora prestati, da

je jednostavno gubitak ogroman, a građani države ispaštaju i dakako će

dugoročno osjećati posljedice.

Opravdanost borbe protiv korupcije – rješenja postoje

BiH je država koja još uvijek prolazi kroz tranziciju, hvata se u koštac

s raznim oblicima kriminaliteta, ali ono što nedostaje jeste volja

rukovodećih organa kada je riječ o korupciji, da sprovedu odgovarajuću

antikorupcijsku strategiju na državnom nivou i razvijanje modela u borbi

protiv korupcije. Nešto se sigurno mijenjati mora, kako ne bi utonuli

još više u nepovrat, jer korupcija nije problem pojedinca nego cijele

države. To je zapravo ono što je važno. Ekonomija, privredni razvoj, to

čini opstanak svake države. Jasno i otvoreno se mora govoriti o ovom

problemu, te je potrebna jaka volja nadređenih i svih onih kojima

korupcija predstavlja virus koji uništava sve pred sobom. Shvatanjem

korupcije kao neprihvatljivim ponašanjem stvaramo institucionalni

model koji će striktno biti okrenut borbi protiv korupcije prema kojem

će se stvoriti odgovornost pojedinca prema državi, ali i obrnuto,

jer to upućuje na razvoj transparentnog sistema, koji je okrenut na


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

kažnjavanje aktera uključenih u koruptivni proces. Uključivanje članova

društva u efi kasnu borbu protiv korupcije je u najboljem interesu,

jer korupcija nesumnjivo smanjuje razvoj ekonomskih aktivnosti. Ne

smijemo dopustiti da nam korupcija postane sastavni dio života, jer to

vodi prema urušavanju društvenih vrijednosti.

Naravno, korupcija se ne može iskorijeniti preko noći, ali možemo barem

usporiti njene ubitačne namjere. Kvalitetna borba protiv korupcije

iziskuje osnivanje posebnih specijalizovanih odjeljenja koja bi djelovala

u okviru različitih institucionalnih tijela. S tim u vezi, specijalizovani

organ za borbu protiv korupcije mora biti nezavisan. Činjenica je da

efi kasna borba protiv korupcije zahtijeva kreiranje pravaca i načina

antikorupcijskog djelovanja, što može osigurati samo profesionalna

i specijalizovana agencija koja bi se eksplicitno bavila problemom

korupcije. Također, sama nezavisnost agencije stvoriće povjerenje, te

će građani prijavljivati slučajeve korupcije, odnosno na taj način se

stvara krug odgovornosti, što je neophodno u jačanju uloge nezavisne

agencije. Strategije borbe protiv korupcije moraju imati dugoročnu

ulogu i biti usmjerene na praćenje i konstantni monitoring trenutnog

prisustva korupcije. Potrebno je postavljene ciljeve provesti u djelo,

odnosno viziju i strateške planove koji su zacrtani u Strategiji realizovati

u skladu sa načelom zakonitosti. Nadamo se da će mehanizama borbe

protiv korupcije u budućnosti biti više, jer je korupcija negativna pojava

u savremenom društvu koja uništava ono što je pokretač države, a to je

nesumnjivo ekonomija.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Korištena literatura:

1. Blagovčanin, S. (2009) Korupcija u Bosni i Hercegovini, Transparency

International BiH

2. Čupić, Č. i Minić, Z. (2014) Rječnik korupcije, Beograd, Asocijacija

nezavisnih elektronskih medija

3. Derenčinović, D. (2001) Mit(o) korupciji, Zagreb

4. Pejanović, R. (2012) Korupcija kao društveno-ekonomski fenomen,

Glasnik Antropološkog društva, Srbija

5. Petrović, B. i Meško, G. (2008) Kriminologija, Pravni fakultet, Sarajevo

6. Transparency International (2016) Corruption perception index 2014

www.transparency.org Pristupljeno 20. januar 2016.

7. Transparency International (2016) Corruption perception index 2015

www.transparency.org Pristupljeno 29. januar 2016.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

NAMA TREBA VLADAVINA PRAVA, A NE VLADAVINA LJUDI!

Arnela Zečević (Bihać)

Šta se dešavalo proteklih dana u našoj, po svemu jedinstvenoj, državi

Bosni i Hercegovini? Vrše se spektakularna hapšenja ljudi podobnih za

javnost, tj. velikih političkih lica, predsjednika političkih stranaka, visoko

pozicioniranih dužnosnika po vertikali na državnom i entitetskom nivou,

ali i oni koji su iz nepoznatih razloga došli u postratnom periodu do

ogromnih svota novca, čija hapšenja bivaju izvođena na specifi čan,

spektakularan, američki način provođenja policijskih akcija. Time se

podiže kako povjerenje ljudi u pravnu državu, ali i svakako rejting SIPI,

kojoj se, narodski rečeno, skida kapa, jer na koncu ona radi po nalogu

Tužilaštva. Međutim, ono što se dešava poslije, od momenta hapšenja

pa do okončanja nekog sudskog procesa, je red loših poteza, a ti

loši potezi su demonstrirani na desetinama slučajeva. Nikada iz tih

procesa nije proisteklo dobro, ni u političkom, ni u pravnom smislu.

Uglavnom je bila destabilizacija, zatezanje političkih odnosa, čak

nerijetko i međunacionalnih odnosa zbog tih pojedinih slučajeva. To se

sve emituje našoj široj javnosti, da se sve to lijepo poprati, ali, na našu

žalost, neslavno se završi, jer se isti postupci okončavaju ili prekidanjem

istrage, ili odugovlačenjem istrage do besmisla, te na kraju Tužilaštvo

besramno izađe pred tu istu javnost i donese oslobađajuće presude i,

što je još gore, iznesu statističke podatke o 150 postotnoj uspješnosti

rada Tužilaštva, što predstavlja ogroman apsurd za svakog prosječnog

čovjeka. To bi bio isti apsurd kao kad bi hirurg iznio podatke da je

dosegao 150 postotnu uspješnost, a 100 pacijenata mu je umrlo.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

“Ono što je BiH danas najpotrebnije jeste da se uspostavi pravna država,

jer bi samo u okviru pravne države bila osigurana mogućnost da je

svakoj osobi koja je pod jurisdikcijom države BiH, osigurano pravo na

djelotvoran pravni lijek pred nacionalnim, odnosno državnim vlastima.”

To je rečenica koja je bila highlight, pored ovih medijski popraćenih

dešavanja, mojih zadnjih dana zimskog semestra. Da. Naime, kada sam

pokušavala da odbranim svoj seminarski rad, koji je eliminacioni da

bih mogla ovjeriti semestar, na temu ljudskih prava u demokratskom

društvu sa kratkim osvrtom i zaključkom, gdje sam se osvrnula na

trenutačnu situaciju u našoj, ponavljam, po svemu jedinstvenoj, Bosni

i Hercegovini, na rečenici s kojom sam i započela ovaj rad, je asistent

zastao i histerično upitao: “Koleginice, zar mi ne živimo u pravnoj

državi? Da li mi svi živimo u jednom anarhičnom sistemu, gdje ako

preko nekoga pređete vozilom, i taj isti podlegne, odete do prve kafane,

naručite kahvu i prođete nekažnjeno?” Na pitanje takvog kalibra nisam

mogla ostati ravnodušna prema jednom budućem doktoru pravnih

nauka, koji je očigledno pored očiju slijep. A, zašto i ne bio? Došao je

punog želudca na fakultet, autom kožnih sjedišta i markiranoj odjeći,

dok nam je u državi više od pola miliona stanovnika nezaposleno,

bijedno i gladno, preko 600.000 penzionera koji jedva izlaze na kraj sa

životnim troškovima, potrošačkom korpom i troškovima liječenja sa

najmanjom registrovanom penzijom, na području Federacije u iznosu

nešto većem od 320 KM, gdje je toliko nepismenog stanovništva,

nažalost i omladine, a gdje parlamentarci imaju primanja o kojima

može svaki pošteni intelektualac samo da sanja. Za takve postoji pravna

država, za mene ne. Stoga se, pod hitno, traži Josip Broz Tito zbog

toga što je 50 godina zabranjivao glad, bijedu i nezaposlenost! Što su


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

50 godina svi imali besplatno školovanje i liječenje! Što je u zatvorima

držao šoviniste koji su sada na vlasti!Danas, ovog prohladnog januarskog

dana, poljuljano je povjerenje u pravni poredak. Onog trena kada počne

poljuljavanje povjerenja u pravnu državu, ljudi ce početi preuzimati

pravdu u svoje ruke i tu prestaje pravna država i počinje anarhija.

Prirodno stanje svakog čovjeka, rat sviju protiv svih.

Homo homini lupus est.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

KONCENTRIČNI KRUGOVI

Boban Savić (Bijeljina)

„Čovjek je slobodan ako može da

izabere, a može da izabere ako

dovoljno zna da bi mogao da

uporedi.“ – Karl Marks

Na osnovu upornosti pojedinih novinara, od Ministarstva fi nansija

i trezora BiH dobili smo podatke koji nam govore da profesionalni

parlamentarci uz prosječne plate od 4.500 maraka imaju pravo na

dodatna primanja koja im uvećavaju mjesečne prihode i do 8.000 KM.

Šta mi to još možemo da saznamo o ljudima koji se nalaze na najvišim

funkcijama u ovoj zemlji?

Koliko dugo treba da kopamo i da se probijamo iz kruga u krug da

bismo dobili informacije koje su nam zapravo zakonom obezbjeđene?

Da, nećete vjerovati, Bosna i Hercegovina ima „Zakon o slobodi pristupa

informacijama“, on postoji već petnaest godina, pa se postavlja pitanje u

čemu je problem...

Dakle, sa pravne tačke taj zakon postoji i treba da funkcioniše već

petnaest godina, ali u praksi je slika značajno drugačija. Da bi se izborili

za pojedine informacije u ovoj zemlji, vi morate da vodite mali svojevrsni

rat sa državom. Najčešće sve počinje odbijanjem službenika da vam

ustupi podatke, a najuporniji završavaju i na sudu. Da li je normalno da

za pristup informacijama od javnog značaja, za pravo koje vam je kao

građaninu ove države dodijeljeno, vi morate da se borite u sudskom

procesu?


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Kako to da princip zaštite privatnosti ide ispred interesa javnosti da

zna, da zna za koga je to glasala i šta je taj neko u toku obavljanja svoje

dužnosti stekao?

Ljudi koji su izabrani da obavljaju vlast u našoj zemlji samoinicijativno bi

trebali da pruže i podrže što veću transparentnost informacija. Problem

je očigledan, manjak ili potpuno nepostojanje samoinicijativnog

djelovanja na ovom polju što sputava kompletno društvo.

Informacija koja se tretira kao javno dobro koje je dostupno svima tako

postaje vlasništvo službenika. Redovno se mijenja značenje pojma „lični

podaci“. Nekako defi nicija tog pojma se iz godine u godinu proširuje u

korist političkih fi gura.

O poigravanju sa tim šta to znače lični podaci može da se napiše djelo

veličine romana „U potrazi za izgubljenim vremenom“.

Nama je već odavno neophodna reforma javne uprave u našoj zemlji,

što je i jedan od uslova za ulazak ove zemlje u Evropsku uniju. Smatram

da nije potrebno više nikome pričati o funkcionisanju javne uprave i

stepenu korumpiranosti u istoj. Stvar se čini otkrivenom. Car je go.

Moglo bi se reći da postojeća javna uprava nema onu svrhu koja joj je

zakonski određena jer ona ne služi građanima. Da li smo svjesni da ako

ona ne služi običnim građanima, onda služi nekom drugom u posebne

svrhe? Ko su ti „drugi“?

Zakon o slobodi pristupa informacijama ne predviđa sankcije (osim na

državnom nivou) ukoliko se isti ne sprovodi što je i najveća mana ovog

zakona.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Pored toga, pri primjeru se ne radi test javnog interesa kojim bi se

utvrdio javni interes. Službenici su u mogućnosti da vam odbiju pristup

informacijama i da vam ne navedu obrazloženje na osnovu kojeg su

takvu odluku donijeli. Implementacija Zakona o slobodnom pristupu

informacijama zabrinjavajuće je loša, a boljitak se ne može očekivati u

skorijoj budućnosti.

Umjesto da kako godine od donošenja tog zakona odmiču i kako se više

približavamo EU, mi imamo veći i slobodniji pristup informacijama, naša

vlada pravi korak unazad.

Mnoge, izgleda, ne zanima činjenica da se ne objavljuju sve informacije

o trošenju budžetskih sredstava. Državni ured za reviziju institucija

BiH preporučuje izmjene Zakona o slobodi pristupa informacijama,

uspostavu centralnog web portala na nivou BiH kao i periodično

ispitivanje zadovoljstva korisnika o informacijama koje institucije pružaju.

Moramo napomenuti da preporuke revizora nisu obavezujuće tako da

im se u ovoj priči ne pridaje značaj.

Transparentnost institucija je jedan od najznačajnijih principa svakog

demokratskog društva, ali transparentnost institucija u Bosni i

Hercegovini zavisi od volje pojedinaca. Možda zvuči površno, ali ovdje je

ozbiljno potrebno zapitati se o stepenu demokratije.

Ostaje nam da se nadamo da će se pojaviti domaći Julian Assange sa

nekom našom verzijom Vikiliksa i otvoriti nam oči, barem na kratko, kako

bismo vidjeli neotkriveni svijet skrivenih informacija.

*“U potrazi za izgubljenim vremenom“ autora Marcela Prousta je najduži

roman ikada napisan, a sadrži nevjerovatnih 9.609.000 karaktera.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

DA LI BOSANCI I HERCEGOVCI IMAJU PRAVA?

Adnan Družić (Bihać)

Početkom 2012. godine donesena je odluka o vršenju popisa

stanovništva u BiH. Nakon što su se po običaju, kako to biva u Bosni

i Hercegovini, prvo dogovorili lideri političkih stranaka o zakonu.

Liderima političkih stranaka ovaj zakon je bio važan, iz razloga da ne

bi izgubili privilegije koje imaju u svojim zajednicama gdje su većina,

sad su željeli da zakonom dokažu da su većina, te da učvrste svoju

vlast na tim područjima. Zakon su usvojila oba doma Parlamentarne

skupštine Bosne i Hercegovine. Donošenje ovog zakona je bilo dosta

važno za sve građane Bosne i Hercegovine, iz razloga što je zadnji popis

stanovništva u Bosni i Hercegovini bio sad već davne 1991. godine.

Napokon je trebalo da se vidi koliko, nakon svih ratnih i postratnih

dešavanja, zaista živi stanovnika u Bosni i Hercegovini. U većini uređenih

država EU, u državama onakvim za kakvu se nadamo da će Bosna i

Hercegovina jednog dana biti, u tim državama popis stanovništva služi

za dobijanje statističkih podataka, da se vidi koliko je mladih, koliko

radno sposobnog stanovništva, koliko starih, i sličnih važnih podataka,

na osnovu kojih države mogu raditi svoje dugoročne i kratkoročne

strategije u raznim oblastima. Nažalost, Bosna i Hercegovina je bila

negativan izuzetak u mnogim stvarima pa i u toj. Stanovnici i vladajuće

strukture, i jednog, i drugog bh. entiteta ne bi bili oni da jedan

proces dobivanja statističkih podataka o stanovništvu nisu pretvorili

u spektakularne kampanje o izjašnjavanju. Vođeni politkom da “naših”

mora biti najviše, predstavnici bošnjačkog naroda su krenuli u veliku

kampanju, koja će se sigurno dugo pamtiti. Na sve strane, od mnogih

političara, akademskih profesora, osoba iz javnog života, mogla se


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

čuti samo jedna poruka: “Bitno je biti Bošnjak”. Javnost je bila dosta

uključena da se što više ljudi ubijedi da su zaista oni Bošnjaci i da se

tako trebaju izjasniti na popisu. Da bude još spektakularnija kampanja,

pozivala se dijaspora koja je porijeklom iz Bosne i Hercegovine da se

potpišu na popisu, te se na taj način javno pozivalo da popis treba da

prikaže podatke koji nisu tačni. Sve vrste medija su se koristili u ovoj

kampanji, pa su se čak organizovale i javne tribine gdje se objašnjavalo

građanima kako da se izjasne. Uporedo sa velikom bošnjačkom

kampanjom, svoje su kampanje, nešto manje (kao da su od ranije

znali kako treba da se izjasne), vodili i predstavnici hrvatskog i srpskog

naroda. Tako se ustaljenom navikom prebrojavanja krvnih zrnaca,

označavanja “njihovih” i “naših”, izgubila sama početna i jedina svrha

popisa stanovništa. Malo gdje se govorilo da se trebamo izjasniti kao

Bosanci i Hercegovci, vođeni logikom po kojoj u Njemačkoj žive Nijemci,

u Engleskoj Englezi. Bilo je bitno biti Bošnjak, Srbin, Hrvat. U takvoj

podjeli, u jednoj državi koja se zove Bosna i Hercegovina, njeni Bosanci

i Hercegovci su manjina. Zahvaljujući Ustavu BiH, Bosanci i Hercegovci

nemaju pravo da budu birani za članove Predsjedništva ili delegate u

Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Oni koji se ne izjasne kao

jedan od predstavnika konstitutivnog naroda, ne mogu biti birani za

članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, niti mogu biti izabrani u

Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Zbog ove

odluke u Ustavu Bosne i Hercegovine, koja krši ljudska prava jednog

dijela građana Bosne i Hercegovine, tužbu Ustavnom sudu Bosne i

Hercegovine su podnijeli Dervo Sejdić i Jakob Finci, nakon što je Ustavni

sud Bosne i Hercegovine donio presudu da je ova odluka ustavna, oni

su predali tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Sud je

donio presudu krajem 2009. godine, te su utvrdili da su odluke Ustava

Bosne i Hercegovine diskriminirajuće, te se naložilo vlastima Bosne i


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Hercegovine da moraju promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine i Izborni

zakon. Odluka stoji neimplementirana kako tada, tako i danas. Ovo

je dokaz da su građani koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna

naroda u diskriminirajućem položaju. Bez obzira na to ako si školovan,

dobar državnik, ako si Bosanac i Hercegovac, za tebe nema mjesta

u institucijama Bosne i Hercegovine. Jer, u ovoj državi sve moguće

se dijeli na tri. Dobro reče onaj: ”Gdje počinje Bosna, prestaje logika.”

Pokušavajući da otkrijemo koji je problem svega toga, zašto su Bosanci

i Hercegovci manjina u vlastitoj državi, otvaramo još mnoga pitanja,

na neke se može i odgovoriti, a na neka niko nema odgovora. Mada

mi mladi i nismo pozvani da pričamo o ratu, i ne znamo pravu istinu

o sukobima i ratnoj podjeli Jugoslavije, jednu istinu znamo i u nju

smo sigurni, rat se zaustavio više zahvaljujući pomoći međunarodne

zajednice, nego voljom domaćih političara. U toj situaciji, novi pisani

ustav je morao da zadovolji sve tri strane, pa se državu samo posmatralo

kao švedski stol sa kojeg je svako uzimao ono što mu je trebalo, nije

se razmišljalo, a najmanje da se pokuša, da se dobrim ustavom stvori

uređena i funkcionalna država. Prekid rata je bila veća potreba od

uređene Bosne i Hercegovine. Kad pričamo o postdejtonskoj Bosni i

Hercegovini, kad se sjetimo popisa stanovništva, glavno pitanje je da

li nas najviše ima? Kad ih pitaš zašto je bitno da je vas najviše, odgovor

je uvijek kratak, ali nejasan: „Eto, zato.“ Taj kratak i nejasan odgovor ima

svoje dugo i jasno objašnjenje. Nije u interesu političkih predstavnika

konstitutivnog naroda, da svi građani budu jednaki, da svi imaju ista

prava. U tom slučaju, oni bi izgubili glavni interes, a taj interes je da

štite lični nacionalni interes. Ovako su Bosnu i Hercegovinu podijelili

na tri, i svako vlada kako želi u svojoj ogradi, a kada kažeš da ta vlast

nije dobra, e onda si najveći izdajnik unutar te ograde. A narod? Kad

se pita političke predstavnike, oni kažu da je narodu sasvim dobro,


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

a narod niko ne pita kakav je život u dvorištu, bilo jednom, drugom,

petom ili desetom. Da je ovo jedini problem Bosne i Hercegovine, da

je jedini problem implementacija presude Sejdić-Finci, sigurno danas

ne bih pisao o njemu, nego bi sigurno uređena i funkcionalna država

Bosna i Hercegovina i taj jedan problem riješila. Nije ovdje pitanje

više ni nacionalnog izjašnjavanja i pitanja gdje ko živi, kako se zove, i

kojih je najviše. Bosanci i Hercegovci predstavljaju sve građane Bosne i

Hercegovine, građane koji, ako nemaju para, se ne mogu liječiti, građane

kojima je isplaćen poticaj, a nisu dobili sredstva, građane koji plaćaju

najskuplju izgradnju autoputa, građane kojih se političari sjete samo

u kampanjama i izbornim godinama, građane koji sanjaju svoju sreću

van granica Bosne i Hercegovine. To su problemi Bosne i Hercegovine,

nije samo Bosanac u nepravednom položaju. Najtužniji izraz u Bosni

i Hercegovini je: “Šuti samo nek’ se ne puca.” Kad god se pokuša

stati na kraj lošem sistemu i uređenju Bosne i Heregovine, zaprijeti se

urušavanjem mira. I tako, dok građani izmoreni više od sukoba, mržnje,

rata i sličnih negativnih stvari, stoje sa strane i šute jer im se kaže da je

to očuvanje mira u Bosni i Hercegovini, politički predstavnici koriste taj

isti mir za osiguravanje prava koja im ne pripadaju. Bosanci i Hercegovci

prvi, pa i svi ostali građani Bosne i Hercegovine, neće smijeti još dugo

stajati sa strane skrštenih ruku, nego će mirno i zakonski morati tražiti

odgovornost i bolje uređenje Bosne i Hercegovine, neće više smjeti

Bosanci i Hercegovci biti manjina u svojoj državi. Biti manjina u vlastitoj

zemlji, zar se i to može!?

Pred mladim i aktivnim ljudima, onima koji još uvijek vjeruju da ova

zemlja ima budućnost, onima koji još uvijek nisu odustali od borbe,

pred te borbene ljude stavlja se težak zadatak da donesu promjene koje

će pomoći Bosancima i Hercegovcima da ne budu u nepravednom


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

položaju u vlastitoj zemlji. Da više ne pričamo o postdejtonskoj Bosni

i Hercegovini, nego da pričamo o evropskoj Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina mora odlučno i bez oklijevanja krenuti u borbu

sa korupcijom, mora se sistem pregomilane administracije mijenjati

i napraviti jednostavniji i učinkovitiji administrativni sistem. Kad u

Londonu na površini od 1.572 km² bez problema i uređeno može da

živi 8,593 miliona stanovnika, onda sigurno u Bosni i Hercegovini, na

površini od 51.197 km², može dobro da živi 4.377.033 stanovnika (podaci

iz 1991. godine).I na kraju, možda iz rezultata popisa saznamo: “Da li

Bosanci i Hercegovci imaju prava u Bosni i Hercegovini?”


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

KORUPCIJA I EKONOMSKI RAZVOJ

Iman Zulić (Bihać)

Korupcija, po svojoj defi niciji, bi značila djelo zlouporabe povjerenja

ili dužnosti koja se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, privredi, politici,

školstvu, kulturi i umjetnosti radi sticanja materijalne ili nematerijalne

koristi na koju nema pravnu osnovu. Dobrica Vesić u svom naučnom

radu opisuje korupciju s ekonomskog aspekta te kaže: “Sa ekonomskog

aspekta, korupcija predstavlja neregularno ponašanje javnih službenika

koji, koristeći službeni položaj i ovlaštenja, nastoje da ostvare bilo kakvu

korist.” Po drugim defi nicijama se korupcija defi nira i kao “moralna

pokvarenost”. Ali, u kakvoj vezi su korupcija i Bosna i Hercegovina?

Bosna i Hercegovina, iako jako mala zemlja, ima jako velike probleme

među kojima korupcija zauzima posebno mjesto. Svakim danom je

spoznaja o korupciji sve veća i jača, što ukazuje da razvoj BiH kao i

njen napredak neće još zadugo ugledati svjetlo dana. Kako bi jasnije

i preciznije opisali sliku korupcije u našoj zemlji, uzećemo primjer

djevojčice koja pohađa osnovnu školu. Zašto djevojčice i kakve veze ona

ima s “moralnom pokvarenošću”? Upravo ta djevojčica je “tabula rasa”,

tj. njen moral je čist kao i njena duša, ali ironija ovog primjera se ogleda

u činjenici da ta moralno čista i neiskvarena djevojčica se svakog dana

susreće s prokletom korupcijom iako će toga postati svjesna nekad

kasnije u životu. Ona ne zna da je neko dobio ocjenu 5 jer je sin ili kćerka

onih “tajkuna, ratnih profi tera ili postratnih bogataša koji su, naravno,

legalno oprali svoj novac. Ona ne zna da njena drugarica iz razreda ne

čeka red za sendvič jer je kuharica njena tetka i ona se pita zašto na

putu do kuće sreće toliko tužnih ljudi koji pričaju sami sa sobom i mole


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

za novac.” “Zašto oni mole za novac dok ja kupujem toliko bespotrebnih

rozih stvari za svoju sobu?” - pita se ona. Dolazi kući i postavlja svojoj

mami pitanje zašto su ljudi tužni i ljuti te da li smije dati idući put svoju

ušteđevinu onom čiki što priča sam sa sobom. Mama joj odgovara da ni

slučajno ne prilazi tom čovjeku i da je na drugim ljudima i našoj državi

da se brinu o njemu. Ali, na kome je zapravo da se brine? Na kome

je da ispravi postratnu klasnu razliku bogataš - siromah kao direktnu

posljedicu korupcije u svim segmentima društva i nepotizma. Zar mi ne

činimo državu?

Problem korupcije je kao korjen koji je duboko i čvrsto uronio u zemlju,

a čija stabljika svakim danom raste. Da bi uopšte mogli razmišljati

o uništavanju ili sprečavanju korupcije moramo biti svjesni da je

doslovno moramo čupati iz korjena. Zar nije abnormalno da djevojčica

u godinama lutki i igrica spoznaje korupciju? Zašto smo dopustili

da ovaj problem pusti svoje korijenje ili se aktivira kao rak i do naše

adolescencije već uništi svaku nadu u bolje sutra? Buđenje svijesti kod

svakog pojedinca, zajednice, pa generalno društva, je prvi korak, dok bi

drugi korak bio sastavljen od uvjeravanja da mi moramo biti promjena

koju želimo vidjeti. Mama je svojoj kćerci kojoj želi sve najbolje dala

pogrešan odgovor. Itekako je na nama da brinemo o čovjeku koji priča

sam sa sobom, na nama je da brinemo o svojoj državi jer je mi ustvari i

činim


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

TRANSPARENTNOST I SLOBODA PRISTUPA INFORMACIJAMA

Hana Mulaimović (Travnik)

Transparentnost - nepoznat pojam građanima Bosne i

Hercegovine.

Mislim da će se mnogi složiti sa mnom kada kažem da su pojmovi

vlast Bosne i Hercegovine i transparentnost nespojivi. Naime, da bi

se vlast neke države mogla pohvaliti transparentnošću, to znači da bi

trebala informisati javnost o svojim aktivnostima i odlukama. Na taj

način se odvija saradnja između vlasti i društva koje joj je podređeno.

Nažalost, stanovnici male balkanske države, Bosne i Hercegovine, se ne

mogu pohvaliti da znaju kako izgleda ta saradnja. Vremenom je vlast

sama stvorila predodžbu o sebi u našim glavama, oblikovala naš način

razmišljanja i obavila sebe velom koji skriva sve informacije prijeko

potrebne građanstvu, kako bi spoznalo u kakvom se položaju nalazi

država za koju su se borili godinama, misleći da će ih dočekati svjetlost.

Bili su u krivu. Dočekalo ih je doba u kojem žive u agoniji jer su lutke

u rukama tri predsjednika. Ta tri predsjednika se igraju njima pričajući

bajke o tome kako će ova država procvjetati zahvaljujući njima, pritom

skrivajući stvarno stanje iz njihovih kancelarija i parlamenta općenito.

,,Da nije obmana, čovječanstvo bi

izumrlo od očaja i dosade.“ (Frans)

Isprva im nije bilo jasno zašto se tama, koja je nad njihovim glavama,

ne povlači jer je optimizam političara bio zarazan. Uostalom, kao i


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

korupcija. Mnogi su iskoristili obmanjeno građanstvo kako bi stvorili

vlast koja im odgovara, ali su ipak ostavili netaknutim par stvari koje su

im relativno bitne, misleći da ih niko neće prozrijeti.

Razjedinjenost građana političarima najbolje odgovara.

To je prouzrokovalo podjelu građanstva na tri grupe. Prvoj grupi,

koja je i najbrojnija, pripadaju oni rezignirani, koji su se pomirili sa

činjenicom da se njih ništa ne pita. Drugu grupu čine oni koji samo

„blate“ vlast, ali ne poduzimaju ništa. Treću, značajnu, ali nažalost,

brojčano veoma siromašnu, grupu čine lavovi koji se bore za prava

svih stanovnika. To su ljudi čije srce bije samo za pravdu i koji rizikuju

mnogo toga, želeći osvijestiti narod. Oni na sebe preuzimaju dio posla

koji se tiče vlasti, a to je da sve one informacije koje nas se uveliko tiču,

i na čiju transparentnost imamo pravo, čine javnima. Kao takvi, obično

bivaju obilježeni kao uljezi svoga društva, odbačeni, ismijavani i time

demotivisani (od strane vlasti, naravno) za uspon i poboljšanje ništavila

današnjice. Kada pokušaju uroniti u more netaknutih informacija, jako

brzo im ponestane vazduha, koji ispari zbog nestimulacije nadređenih

organa koji sjede i skrštenih ruku ispraksirano nadgledaju njihove

slabašne, ali vrijedne pokušaje da isplivaju na površinu, noseći sa sobom

mnoštvo blaga u vidu informacija koje će osvijestiti narod.

Postoji mogućnost da građani dobiju, za njih,

poražavajuće podatke. Šta će vlast učiniti?

Tu će vlast preći iz pasivnog stanja u aktivno, jer im je neko, tobože,

zagazio na teritoriju, te smišljaju hiljadu zakona u vezi sa pristupanjem

informacijama, koje više ni oni nisu u stanju pratiti. Bitno je zaštititi

njihove interese i interese nekih giganata koji nemaju poziciju u vlasti, ali


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

imaju zvučno ime. Tu se upliće korupcija, uostalom kao i u svaki mogući

segment države, konkretno Bosne i Hercegovine.

Demokratija je nešto što se za Bosnu i Hercegovinu veže

samo u teoriji, zar ne?

Ona treća grupa građana, koju sam spomenula, je svjesna da

transparentnost u vladanju informacijama podstiče efi kasnost rada

javnih organa i cijele države, te doprinosi onom demokratskom sistemu

na kojem bi trebala počivati organizacija svake države. Naravno, ne

kažem da bi bukvalno sve informacije trebale biti dostupne, o nečemu

ipak trebaju razmišljati samo oni koji su prihvatili odgovornost da će

državu voditi najbolje što mogu. Znači, razmišljati i djelovati u skladu sa

informacijama koje posjeduju, a ne samo gurati ih pod tepih i u razne

prašnjave registratore, „vadeći“ se da su riječi koje se u njima nalaze

strogo povjerljive, a zapravo se radi o nečemu što bi, ako dođe u ruke

pametne, sposobne i etične osobe, moglo nešto unaprijediti.

Pozitivne promjene nam nisu dozvoljene.

Mada, zašto bi se to desilo kada političarima ne ide u korist? Zato

će iskoristiti one zakone koje ni oni ne razumiju, kako bi napornim i

bespotrebnim procedurama za pristup tim prašnjavim registratorima

potrošili i ono malo resursa koji mogu biti iskorišteni pametno. Rijetki

su pravedni ljudi u političkim vodama Bosne i Hercegovine, ali ih

ima i zahvaljujući njima i ljudima iz treće grupe građanstva, nešto se

počinje mijenjati. Barem se sve pomaklo za par milimetara sa mrtve

tačke na kojoj su bili. Uključene su i mnoge nevladine organizacije čiji

cilj djelovanja nije da rade protiv vlasti, već da im ukažu na njihove

propuste. Njihov rad je motivirajući, ali ipak nedovoljno da bi napravili


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

neke značajnije promjene. Mislim da bi se trebalo okrenuti također

prema one dvije grupe građana, onim rezigniranim dušama koji

pognute glave koračaju unutar granica svoje države, boreći se za

najosnovnije stvari koje će im omogućiti skromnu egzistenciju i onim

glasnim ljudima koji su odjek misli ljudi iz prve grupe.

Izbori znače slušanje mnoštva priča za laku noć.

Mnogi će reći da su sami krivi za situaciju u kojoj se godinama nalaze

jer su sami birali vlast, ali oni su ih prvi put izabrali zbog njihovih

predizbornih obećanja, a onda svaki naredni put su ih birali zato što

su im iza svih kulisa utjerali strah u kosti. To je, naravno, javna tajna i

naša tužna realnost. Lobisti raznih političkih partija su se godinama

služili najgorim mogućim sredstvima kako bi se ili održali na vlasti, ili

eventualno dospjeli u te obećane vode pune novca.

Ujedinimo se i stvorimo bolju državu nadolazećim

generacijama!

Mislim da je krajnje vrijeme da ljudi uvide šta im pasivnost čini. Dosta

je metode protesta kojom pokušavaju natjerati pojedince da obrate

pažnju na njih, a kamoli da im se obrate kojom iskrenom riječju ili da

nešto poduzmu kako bi građani bili sretni. Ljudima treba dati do znanja

da je vrijeme da se probude iz dugogodišnje „hibernacije“ i da se

zajedničkim snagama treba pristupiti problemima, a ne da se dozvoli

strahu da se uvuče u umove i tako omogući pobjedu onima koji je ne

zaslužuju.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

ULOGA MEDIJA U BORBI PROTIV KORUPCIJE

Nikolina Baričanin (Trebinje)

Mediji su kompleksan pojam koji označava sisteme javnog informisanja,

a sve u svrhu pružanja određenih informacija ciljnoj grupi ljudi. Danas

nije lako biti novinar i medijski profesionalac bilo gdje u svijetu, a

novinari u bh. društvu su dodatno pod pritiscima i djeluju u otežanim

okolnostima.

Mediji predstavljaju sedmu silu i samim tim imaju veliki uticaj u društvu,

te služe povezivanju svijeta. Svi imaju pravo na informacije i slobodu

govora, što je od iznimne važnosti. Korupcija, kako mnogi navode,

uveliko je zastupljena u samom medijskom prostoru, pa je neophodno i

posvetiti joj dovoljno pažnje.

S obzorom na sve prethodno rečeno, mediji imaju najvažniju ulogu

u borbi protiv korupcije. Imamo veliki broj primjera u kojima su mediji

istraživali neke slučajeve i na taj način otkrili korupciju. Samim tim su

pokrenuli javne debate, mišljenje građana i čak tim postupkom natjerali

organe javnih institucija da reaguju i na taj način da spriječe samu

korupciju. Najviše primjera korupcije možemo pronaći u zdravstvu,

školstvu i drugim mjestima bitnim za funkcionisanje jednog društva

i njegovog progresa. Ukoliko na bilo koji način imamo prisutnost

korupcije u ova dva sektora, kao najbitnija za jedno društvo, takvo

društvo, u najmanju ruku, nema svijetlu budućnost. Kako je BiH mnogo

izložena tim primjerima, preostalo je još samo da mediji urade svoj

posao. Koji je to posao medija kada govorimo o korupciji jednog

društva?!


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Pored informativne, mediji imaju i funkciju stabilizovanja moći, te

legitimisanja vlasti. Saznavanje istine je preduslov svakog društvenog

razvoja. Mediji bi trebalo da se uključe u borbu protiv korupcije ne samo

zbog otkrivanja iste nego i zbog informisanja javnosti šta je korupcija, te

kako nastaje i kako je spriječiti. U tom slučaju je važan njihov edukativni

aspekt. Naravno, prevencija je od krucijalne važnosti, ali svakako,

ukoliko je kasno za prevenciju, onda je bitno uticati na srž problema.

Mediji, naravno, neće direktno podučavati javnost defi nisanjem šta je

to korupcija, već bi edukacija trebalo da se sprovodi posredno, kroz

ukazivanje na primjere, što bi trebalo za cilj da ima reakciju građana.

Mediji, takođe, bi trebalo da budu i posrednici sa javnošću, da pokažu u

kojoj mjeri se akcioni planovi sprovode. Takav sistem, u kojem bi mediji

imali konstantne izvještaje, postepeno bi trebalo da dovede do velikog

smanjenja stope koruptivnosti društva i institucija.

Najsnažnije oružje u borbi protiv korupcije svakako je sloboda štampe.

Ukoliko nemaju slobodu da postavljaju pitanja ili da zagovaraju

promjene, ljudi nemaju ni moć. ”Kada se uguši glas jednog muškarca ili

žene, svi glasovi su u opasnosti da budu ugušeni.” (Oscar Arias Sanches)

Poteškoća u radu medija u okviru borbe protiv korupcije ima više, i oni

vrlo efektivno koče njihov rad na tom polju, čak toliko da se za medije,

nažalost, može u određenim slučajevima reći i da su oni jedna od

poluga u procesu korupcije.

Postojanjem velikog broja medijskih kuća stvara se idealna atmosfera

za korupciju i manipulaciju same javnosti. Danas se često daju velika

novčana sredstva kako bi neka vijest procurila u javnost i time stvorila

pozitivnu ili negativnu sliku o nekom događaju, političkoj stranci ili bilo

kojem aspektu života koji se tiče javnosti. Ponekad se za većinu medija


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

ni ne zna ko su im vlasnici, dok novinari uvijek ne poštuju novinarski

kodeks. Problem nezavisnosti medija se može primijetiti u tome da svi

mediji biraju iste teme i pričaju o istim stvarima koje su nametnute od

strane političara. To je tzv. crno-bijeli svijet. Možemo istaći kako novinari

bh. društva nisu dovoljno cijenjeni i nagrađeni za svoj rad, pa zbog

vlastite egzistencije samo postaju predmet manipulisanja. Kada bi se

neki zakoni i shvatanja promijenila, moglo bi doći do velikih promjena,

budući da su mediji ti koji, takoreći, upravljaju društvom i imaju veliku

mogućnost uticati na mentalni sklop pojedinca ili grupe. Osim toga,

mediji imaju veliku i značajnu ulogu u borbi protiv korupcije na najvišim

nivoima vlasti i zato je neophodno obezbijediti da novinari, koji se

bave istraživačkim radom, budu zaštićeni kako bi mogli profesionalno

da obavljaju posao kojim se bave. Sve navedeno su bitni preduslovi

za obavljanje novinarskog posla bez pritisaka, i prenošenje što boljih i

tačnijih informacija.

U svakom društvu postoje različite vrijednosti koje se, u zavisnosti

od njihovog značaja, štite na različite načine. “Ako jedna grupa ljudi

pravi zakone po svojoj volji, onda je njihova volja zakon. Kad bi se oni

pridržavali zakona koje su sami donijeli, naredili bi vlastito hapšenje”

(Đuro Šušnjić). Sve dok se za dobijanje brojnih važnih informacija

nadležnim institucijama mora slati pismeni zahtjev, Bosna i Hercegovina

će, kada je riječ o slobodi pristupa informacijama, zaostajati za

naprednim demokratskim zemljama. Nadležne institucije bi trebalo da

idu u korak s vremenom i da proaktivno objavljuju podatke od javnog

značaja. Jednostavan i brz pristup informacijama od javnog značaja koje

prikuplja država, a koju putem poreza fi nansiraju građani, leži u samoj

srži demokratije. Pristup informacijama u posjedu vlada i svih javnih

organa ima tri osnovna cilja: podstiče otvorenost vlasti, unapređuje


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

demokratiju i doprinosi borbi protiv korupcije. Sloboda pristupa

informacijama doprinosi borbi protiv korupcije i lošeg rukovođenja u

organima vlasti. Ukoliko vlade i javni organi znaju da će podnositi račune

za svoje aktivnosti, očekivati je da će djelovati mnogo odgovornije i u

skladu sa zakonima.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

UTICAJ KORUPCIJE NA EKONOMSKI RAZVOJ BIH

Mitar Zaharić (Bijeljina)

Posljednjih godina, možemo slobodno reći i posljednju deceniju,

svjedoci smo velikih promjena, napretka i razvoja koji se dešava u

cijelom svijetu. Međutim, za razliku od svijeta u kome se razvijaju

nove tehnologije, nova znanja i novi sistemi, kod nas ono što najviše

napreduje jeste korupcija i kriminal. Ne postoji osoba koja se nije susrela

sa nekim oblikom korupcije, a ono što posebno zabrinjava da čak i

oni koji su na svojim leđima osjetili posljedice ne preduzimaju ništa

povodom toga. Albert Ajnštajn je rekao: „Ovaj svijet je opasno mjesto za

življenje, ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga

ništa ne preduzimaju.“

Kao što sam već naveo, svako od nas se vjerovatno susreo sa nekim od

oblika korupcije, ako ne za vrijeme školovanja, onda sigurno u nekoj

drugoj instituciji (zdravstvu, pravosuđu itd.), jer je ona i najprisutnija u

institucijama BiH. Niko ne može sa sigurnošću reći kada se korupcija

prvi put pojavila, ali je vjerovatno da je oduvijek postojala, samo u

manjem obliku ili se jednostavno manje o njoj govorilo. Danas ne

može proći dan da negdje ne pročitamo ili ne čujemo za neki slučaj

korupcije. Problem BiH je u tome što je partijska država, jer se većina

odluka donosi u okviru političkih partija. Zabrinjavajuće je da ljudi

više i ne reaguju kada čuju za slučaj korupcije, jer je ona postala naša

svakodnevnica. Opšteprihvaćeno je da se u medijima javno raspravlja

o stranačkom postavljanju direktora na određene funkcije, bez obzira

da li su oni kompetentni i stručni za tu oblast ili ne. Postavljanjem

nedovoljno stručnih ljudi na bitne pozicije u lokalnoj i državnoj upravi


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

za rezultat ima nedovoljno produktivnu i efi kasnu upravu koja nije

u stanju da se uhvati u koštac sa velikim problemima sa kojima se

suočava BiH privreda. Prema indeksu percepcije korupcije (CPI) za 2015.

godinu, BiH zauzima 76. mjesto od ukupno 168 zemalja sa ocjenom

39, koja je u padu u odnosu na prethodne godine. Takav pokazatelj

je dosta negativan i šalje lošu sliku u svijet, a posebno za potencijalne

strane investitore koji ne žele da investiraju u nestabilna područja

kao što je ovo. Zanimljivo je da zemlje koje su dobile najbolje ocjene

prema indeksu percepcije korupcije predstavljaju zapravo ekonomski

najrazvijenije države što je još jedan pokazatelj toga koliko korupcija

ima implikacija na ekonomski rast i razvoj. Pored korupcije na visokom

nivou koja obuhvata najviše nivoe vlasti, sve prisutnija je i takozvana

„sitna korupcija“, u kojoj je najviše građana i učestvovalo. Glavni problem

širenja korupcije je taj što se niko ne boji da će biti uhvaćen. Kako da se

borimo protiv kriminala kad većina ljudi smatra prijavu besmislenom jer

nadležne institucije neće preduzeti ništa povodom toga.

Postajemo samo nijemi posmatrači svega što se dešava oko nas.

Smatramo da nije u našoj nadležnosti da preduzimamo bilo šta protiv

toga. Za uspiješno suprotstavljanje korupciji nije dovoljna samo naša

želja i odlučnost. Potrebno je, prije svega, jačanje institucija, nadzornih

agencija i njihova bolja koordinisanost kao i razdvajanje zakonodavne,

izvršne i sudske vlasti. Cilj je vraćanje povjerenja u institucije, vjera da u

moru korumpiranih postoji neko ko će nam pomoći, ko isto tako želi da

stane na kraj korupciji, potrebno je strpljenje i razumijevanje, jer je jasno

da se problem kao što je ovaj koji je toliko zahvatio našu državu i samo

društvo nemoguće riješiti brzo i bez političke volje svih nivoa vlasti.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

KAKO PREKINUTI LANAC KORUPCIJE

Kristian Babić (Travnik)

Naša država Bosna i Hercegovina je predstavljena kao jabuka koja je

s jedne strane zagrižena do same jezgre, a s druge strane se nalaze

crvići koji polako uništavaju preostali drugi dio. Korupcija se nalazi s

jedne, ali nažalost, i druge strane i bez obzira koliko zalogaj bio velik,

jabuka će naposljetku nestati. One najveće i najukusnije zalogaje

uzimaju mnogi ministri, lokalni politički lideri, parlamentarci te općinski

načelnici i advokati, dok one malo manje zalogaje, s druge strane (više

kvantitativno), grizu policijski i carinski službenici, doktori, univerzitetski

profesori, novinari i sudije.

Porijeklo riječi korupcija dolazi od latinskog „con-rumpere”, što znači

„slomiti” ili „razbiti”, a najviše se odnosi na objektivno slamanje već

postojećeg državnog reda ili reda u toku razvijanja i napretka. Obično

citiram riječi bivšeg predsjednika Mongolije, Tsakhiagiina Elbegdorja,

koji kaže da je korupcija najveći neprijatelj u pozitivnom razvoju svake

države.

Laičko poimanje ove oblasti je objašnjeno kao obećanje ili ponuda

količine novca te navođenje druge osobe s određenom ovlasti u

poslovnom društvu da vrši funkcije koje se ne slažu sa profesijom za

koju su predodređeni i postavljeni, a daje korist i značaj onima koji

prvobitno traže uslugu. Iz godine u godinu padamo u sve veću i

veću rupu gdje je najviše njenih kopača, a jako malo onih koji uzimaju

lopatu u svoje ruke i zatrpavaju rupu s nadom da će ju jednog dana

do vrha nasuti dobrom zemljom i dati priliku budućim generacijama


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

da ne upadaju u nju, već da idu po putu kakav imaju i mnoge druge

napredne zemlje. Kada kažemo da graničimo sa Srbijom, Južnom

Afrikom i Brazilom, ne mislimo na geografske granice, nego granice

koje nas dijele prema količini korupcije. Prema brojnim zaključcima iz

prethodnih godina, od istraženih 177 država, Bosna i Hercegovina se

nalazi na „osrednjem” 72. mjestu sa kojim ni u kojem slučaju ne smijemo

biti zadovoljni. Hoćemo li zaustaviti ovaj katastrofalni poredak te raditi

na boljitku ili ćemo još malo „poraditi” da se plasiramo na još veće

mjesto opšte nerazvijenosti, ostaje na individualnim odlukama, ali i

razmišljanjima i radovima osoba koje se trude pozitivno uticati na ovu

društvenu problematiku.

Svakih pet sekundi u Bosni i Hercegovini od korupcije „ispari” 235

konvertibilnih maraka, što znači da svaka tri dana izgubimo enormni

milionski iznos koji je mogao biti uložen u korake koji vode naprijed

u gradnju napredne budućnosti, a ne nazad u stvaranje negativne

stvarnosti.

O negativnostima korupcije i njenim negativnim posljedicama može

se još mnogo toga napisati i svi smo svjesni toga. Glavni smisao svega

je ukazivanje na problem i aktivno rješavanje istog, ali kako to postići?

Vršenjem pritiska i prijavljivanjem svakog oblika takvog ponašanja

društvo je vidljivo spremno za stvaranje pravednog i odgovornog

sistema. Svaka marka koju će policijski službenik primiti između listova

vozačke dozvole radi neplaćanja pune cijene kazne će biti veliko

olakšanje, ali također i veliki problem. Velika će većina uzeti novce bez

razmišljanja o posljedicama i u ovom slučaju obje osobe su krive.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Aktivnim djelovanjem nevladinih organizacija, vijeća studenata i

ostalih organizacija koje rade na izgradnji boljeg okruženja, može se

zasigurno poboljšati trenutno stanje. Kvalitetnim izlaganjem prezentacija

i podjelom edukativnih materijala, koji ukazuju na problem kojeg

državljani nisu svjesni, potrebni su u što većem broju. Krenuvši od

rješavanja najmanjih problema, može se učiniti najviše. Sigurno je da

situacija nikada neće biti u idealnom stanju, ali ukoliko se promijeni

način razmišljanja samo kod nekolicine ljudi, mnoge stvari će se znatno

popraviti i napraviti snažan odjek.

Inovativna metoda kojom bi se profesori mogli koristiti na rješavanju

problema je uvođenje dodatnog nastavnog programa u školske

ustanove koji bi djecu još od najranijih godina upoznao sa korupcijom

i njenom prepoznavanju te djelovanju. Naravno da djeca neće moći

odmah uticati na bilo što, ali ono najvažnije je da će moći napraviti

nove korijene za djelovanje nakon nekoliko godina kada postanu svjesni

svega o čemu su učili.

Ono u što sam siguran jeste da će se stvari početi mijenjati i postajati

bolje iz dana u dan. Ne smijemo prestajati raditi na korupcijskom

problemu i davanju edukativnih informacija. Potrebno je vrijeme da se

uradi nešto korisno, a najbolje ga je iskoristiti u istraživanjima „novih”

nepoznatih stvari, jer što više budemo istraživali, veći će nam biti

pogledi prema velikim dubinama korupcije.

„Siva ekonomija” je za korupciju idealan naziv koji ima itekako važno

značenje. Atribut „sive” sredine predstavlja period variranja i gradacije.

Ona u ovom slučaju može postati samo tamnije siva ili svjetlije siva,

ali nikako potpuno bijela ili crna. Koju primjesu boje ćemo koristiti


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

ostaje na nama i našem djelovanju. Metaforičnost bi se pronašla u

„korumpiranom lancu“ koji zateže dva stabla te na njegovu efi kasnost

možemo uticati jedino ako ga krenemo prekidati na više manjih

dijelova. Nakon toga skidamo svaki prsten pojedinačno dok od lanca

ne ostanu samo dijelovi koji su beskorisni i koji nemaju više nikakvog

značaja i uticaja na zatezanje stabala. Zaista je lako žaliti se na državu u

kojoj nema prosperiteta, ali ako krenemo naporno raditi na rješavanju

problema, žaljenju neće biti mjesta, a stanje u državi će iznova

napredovati.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

ČUDOVIŠTE ZVANO KORUPCIJA

Rijalda Dizdarević (Bihać)

Svijet je čudo. Ljudi su čudo. Korupcija je čudovište. Svaki put kada bi se

vrata lokala širom otvorila i upustila malo hladnoga zraka u zadimljenu

prostoriju, on bi se promijenio. Umjesto „izvolite“, gotovo uvijek bi se

čuo samo zveket čaša poslije kojeg je slijedilo famozno „šta reći, kakvo

je stanje, koju poruku poslati“. Pretenciozni „smijuljak“ s druge strane

nije krio zadovoljstvo pitanjem, ali i samim odgovorom o odličnom

„stanju na terenu“. Svakom ko bi počeo da priča o politici ili spomenuo

lokalnog šerifa u čaršiji i njegove pohode u mjesnim zajednicama, on bi

se priključio, ali sada već osluškujući. Tako, nakon nekoliko druženja sa

kolegama, primijetila sam čudno ponašanje konobara. Ovakva situacija

je često puta presudila da baš ovu lokaciju odaberem i prodivanim sa

prijateljima. Pitala sam se da li se radi o radoznalosti, želji za širenjem

vidika, građanskoj dužnosti, aktivizmu, ili možda samo drugačijoj

percepciji stvarnosti i društvenih uloga u sistemu vrijednosti koji svakom

članu određuje tačnu poziciju koju svi trebamo poštovati.

Kako je bilo vrijeme izbora, aktivnosti i druženja su bila česta, pa tako

i seminari koje su stranke organizovale. Ovoga puta odazvala sam

se na predavanje sa osvrtom na ulogu mladih u bh. politici i društvu

uopšteno. Iskreno, nisam mnogo očekivala od aktivnosti budući da je

stranački predvođena, no međutim predavači su ipak kritički sagledali

stanje i pozitivno me iznenadili. On je opet bio tu, sjedio i posmatrao.

Ispred njega su bile naše narudžbe, kafe, sokovi i čajevi za pauzu, što

je još više odavalo utisak čuda od konobara. Htjela sam mu prići i

pitati, zašto ga baš toliko zanima politika, i ono o čemu mi pričamo


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

(jer kada nije bio tu, postavljao je ovakvo pitanje) uprkos činjenici da je

na radnom mjestu i ima prečeg posla. Naposlijetku sam ipak odlučila

da konstruktivnije provedem pauzu umjesto da ispitujem nekog ko

se očigledno ne snalazi u gorepomenutom sistemu vrijednosti. Prošli

su konačno i izbori, moja očekivanja su bila ogromna, taman sam bila

diplomirala sa odličnom ocjenom na fakultetu, sebe sam već vidjela kao

mladu i uspješnu osobu kojoj su sva vrata širom otvorena. Proslavila se

pobjeda partije, dogovorili su se koalicioni partneri, postavili ministri,

direktori iscvjetali, rodbinski kadrovi pozapošljavali, pa se i raskinuli

stari, a dogovorili novi koalicioni partneri, razriješili ministri, direktori već

naradili posla, a ja još uvijek čekam. Zamislite koga sam srela prilikom

ovjeravanja dokumenata za konkurse, u prostorijama općine – sada već

gospodina u odijelu, odmjerenog, učtivog, koji službeno pozdravlja

sugrađane? Kafe-konobara, vozača, i vjernog pratioca prvog čovjeka

općine, upravo njega! Sada mi je već bio potreban jedan dobar

osvježivač, žestok koktel sačinjen od šoka, bijesa i nevjerice. Umjesto

toga počastila sam se samo običnom vodom koju sam jedva pronašla

među silnim papirima u torbi.

Navedeni primjer jasno ukazuje na činjenicu o postojanju novog

mehanizma za postizanje i ostvarivanje životnih ciljeva, kako ličnih tako

i profesionalnih, a tiče se uspješne procjene situacije i približavanja

vladajućem sloju po osnovu „materijalnih dobara koje posjedujem“,

„ljudskog kapitala kojim vladam“ te „stepenu podobnosti na koji

pristajem“. Budući da se pokazao kao uspješan, ovaj mehanizam se

pretvorio u očit model ponašanja. Mladi su, naravno, najpodložniji tom

uticaju. Prilikom obavljanja stručne prakse u osnovnoj školi imala sam

priliku čuti razmišljanja onih koji će u budućnosti kreirati moralne norme

u društvu. Na pitanje o tome šta očekuju od života ukoliko se ne trude


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

da uče, dobiju dobre ocjene i sl. jednoglasno su odgovorili da se danas

ne isplati učiti, tj. „džaba učiteljice mozak zamarati, jer je na facebook-u

mnogo primjera kako studenti generacije nemaju posao... bitna je štela“.

U ovakvim situacijama teško je ostati vjeran zamisli kojom ste započeli

razgovor i na brzinu odgovoriti kako se rad i trud isplate, kad sam se

i sama uvjerila kome, kako i pod kojim uslovima. Situacija u srednjim

školama i visokoobrazovnim ustanovama je slična – sa tendencijom

na gore. Meni osobno, najteže je palo saznanje da ne živim u društvu

znanja. Stvarni svijet i pravu realnost upoznala sam tek nakon što sam

potražila prvo zaposlenje. Tokom studija trudila sam se biti uzorna,

vrijedna i marljiva studentica. Također, ne krijem svoje ambicije da sam

htjela ostati na fakultetu u svojstvu asistenta i čvrsto sam vjerovala

da ću dobiti ono sto zaslužujem, no međutim, ipak ne. Ponekad se

zapitam da li sam, ustvari, cijelo vrijeme živjela u zabludi koju su mi

tolike godine predočavali moji nastavnici, profesori, roditelji, o tome

kako se samo znanje isplati. Da li je ovo što ste upravo pročitali postala

fl oskula koju danas ne vrijedi ponavljati?! Da li je ova sintagma izgubila

smisao?! Da li uopće postoji realnost mimo ove naše - pitam se. Jesmo

li zarobljeni u našoj svijesti o poznavanju stvari onako kako one zaista

jesu ili bi trebale biti?! Toliko je mnogo pitanja, a odgovora nigdje. Na

kojem smo to putu zalutali kad više ne umijemo razlikovati stvarnost

od života kojeg trenutno živimo? Zašto je bh. društvo toliko zbunjeno

i prepušteno lutanjima od savršene teorije do prljave prakse? Ko nas je

zarobio na putu ka slobodi? Čudovište zvano korupcija.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

KORUPCIJA UNUTAR DRUŠTVA

Gorana Crnomarkvić (Bijeljina)

Korupcija unutar društva ne odnosi se samo na jedan narod i jednu

državu, ona nije pozicionirana na samo jedno mjesto, proseže se na

cjelokupan svijet. Priča se o njoj na svim jezicima, prostire se u svim

sferama života. UTKALA SE U SVE MOGUĆE.

Mogućnost njenog postojanja doseže stepen gripa, nešto što je

prenosivo sa čovjeka na čovjeka. Nešto što pri samo malom izlaganju

sunčevoj svjetlosti se množi i širi. Poput prostorije u kojoj je zaista

neophodno izvršiti dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju. Do te mjere

se ta gripozna korupcija nastanila i preživljava na bilo kom kontinentu,

bez obzira na klimatske uslove jer njoj sve prija i prilagođava se na svim

tipovima zemljišta. Globalizacijom je doživjela nevjerovatnu ekspanziju,

od Balkana preko Evrope pa do Amerike.

Šta ta gripozna korupcija čini sa društvom?

Da li vam sama riječ korupcija stvara neku asocijaciju? Da li je to nešto

što vas vuče ka otkrivanju, da li vas kopka saznanje istinsko šta je to?

Nije valjda da ste imali prvu pomisao da je to neka štura suva tematika,

koja vam neće zvučati ništa jasnije od matematičkih proračuna. I da ćete

gledati i slušati i da ništa nećete razumjeti niti povezati sa onim svijetom

u kom se nalazite, naprotiv, ona je upravo tu oko vas i ispred vas!

Čak i naše bake i deke znaju šta je to, samo što ne znaju njen pravi naziv.

Često puta ste sigurno bili u situacijama kada vaša baka kaže nešto nalik:

”Kako ona Jelena može sve da stigne? Kako oni imaju fi rmu i ona radi,


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

pa dođe na pijacu, kupi povrće, napravi ručak. A ti, šta je sa tobom?”.

Dobro, ta/taj Jelena/Zorica /Pero/Simo ima porodičnu fi rmu u kojoj je

i čukundjed radio, pa se zapošljavaju uglavnom po nekoj familijarnoj

liniji. Prva stavka u formularima za popunjavanje podataka jeste da se

zna DNK ili da se, bez obzira na stručnu spremu, rasporedi neophodno

osoblje gdje je potrebno. Takođe se susrećemo sa onim što se da čuti

na takvim mjestima: ”Ma, naučiće se to. Nije to ništa teško. Nikakav bauk,

ma kada počneš sa tim znaćeš kako se radi.” Neki, koji na osnovu svog

povlaštenog položaja, favoriziraju članove svoje porodice ili prijatelje

u odnosu na druge osobe, bez obzira na njihovu stručnu sposobnost

kod zapošljavanja, davanja poslova, dodjeljivanja benifi cija. Na taj način

se, ustvari, održavaju izmirenja ka državi tako što zapošljavaju kadar,

smanjuje se broj nezaposlenih, ali način na koji se to vrši je upitan.

Da li dolazi do pravog izbora kadra? Nije li to činjenje medveđe usluge?

Da li smo osiromašeni sa sposobnošću našeg kadra? Kada se sagleda

iz ugla zapošljavanja, da bi se popunilo mjesto koje je upražnjeno i da

se na to mjesto ubaci neko da bi primao platu za rad koji ne odrađuje

kako treba, pritom je gladan i želi još više od onoga kolika je njegova

satnica i mlitavo odrađuje posao i stalno pravi pauze, da vi kada

zbrojite čekate više od sat vremena u redu i da tom redu nema kraja,

a početak se ne nazire. Onako u zagušljivom prostoru koji vam može

zadati samo tjeskobu i mučninu, tada pomislite na odgovor vašoj baki

kako ta „Jelena“ sve stiže obaviti kada pauze traju toliko vremena. I da

li do zamjene osoblja dolazi radi jedinog razloga koji je ipak više ličnog

interesa no bilo čijeg drugog. Interesa poznatijeg kao “bitno je da JA

ne odem u propast” i da se opstane. Sa znatnim naglaskom na prvo

lice jednine, jer se bore jedinke. Kao jedinka ona pronalazi načine da se

bori za sebe i isključivo sebe i okuplja one koji su joj slični. Pa dolazi do

mnoštva željnih duša.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Ipak mi smo ili plijen ili lovina. Lanac preživljavanja se zna, kao i to da

se u moru nalaze ajkule koje kao hladnokrvne halapljivice svoj plijen

raskomadaju i hrane se. Tako i ljudska čula reaguju kada namirišu

položaj, kada imaju moć. Kao usnuli u svome snu i krenuli da mjesečare,

hodaju ka cilju koji potajno prikrivaju ispod svoje maske koju stavljaju

svako jutro ispred ogledala, ne vidjevši više svoj lik, nemajući savjesti

koja će ih održavati na rubu. Na rubu i ivici po kojoj koračaju. Čak i da

kroz mjesečevu maglu hodaju, po nepoznatim ulicama u potpunoj

tišini, oni sanjaju svoja postignuća. Ili pak neke samožive samo svojoj

svrsi shodne ciljeve koje laktanjem kao borba u živom blatu se bore. Pa

me je takav način viđenja inspirisao na malu ilustraciju.

Crtež na osnovu kojeg sam napravila prikaz ljudske halapljivosti

Ambijent koji je opustošen i jedini izvor života je prikazan u obliku stabla

čiji pupoljci ustvari čine novčanice. Grane koje su sasušene i otrgnute,

kao i par osiromašenih koje su ostale i koje će po svemu sudeći takođe

biti bez milosti otrgnute te će od nekadašnjeg raskošnog drveta ostati


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

samo ogoljeni kvrgavi panj, za kojim niko neće mariti. Kraj njega će

prolaziti i ne osvrćući se na priču koju je imao. Tako se može zbiti i sa

jednom zemljom, možda baš ovom u kojoj živimo. Njeno postojanje

koje je bilo njena istorija se zaboravi. Da bude rastrgnuta, rasparčana,

razrovljena! Okoliš samog drveta je opustošen, bez života. Bez trunke

sunčeve svjetlosti samo vjetar koji huči, uvlači se potajno i tiho u kosti i

obuzima cijelo tijelo jezivom hladnoćom koja za sobom vuče neopisivo

mrtvilo. Sjenke iscrtane na tlu prikazuju pohotljivost i žeđ za svim i da se

posjeduje sve što se može posjedovati. Neman iznad čovjekove siluete

je samo vid potajnih skrivenih sebičnosti koja bez imalo srama i stida se

viori iznad njegove glave prateći njegovo ophođenje. Prateći i navijajući

za džep bez dna, za prihode koji se mogu pridobiti za manipulaciju

slabijih kako bi se došlo do nečega. To je mjesto podmićivanja,

potkupljivanja, krivotvorenja jedne kvarljivosti koja se može stvoriti,

davanje obećanja gdje i nemoguće postaje moguće. U haosu u kom

živimo prije ćemo se prepustiti lakovjernim obećanjima ili onoj politici

“šta uši žele čuti”. Da se masovno prepuštamo obećanjima koja nisu bez

cijene, nego više iziskuju od nas nego što se možemo očekivati.

Sada vam već polako postaje jasnija slika koju predstavlja ta jedna riječ

korupcija, koja obuhvata svežanj više stvari odjednom, gdje sam na

osnovu toga oslikala još jedan slikovni prikaz. To je šaka kao metaforički

prikaz korupcije koja barata društvom.

Ona je toliko duboko ukorijenjena u svim sferama i profesijama bez

izuzetka. Poput lanaca nas obavija i nalazi se tu bez obzira na vrijeme

koje protiče i smjene generacija, ona ne pita koje ste dobi, kakvo je vaše

fi nansijsko stanje, da li ste zadovoljni ili želite iskazati neko drugo

mišljenje. Iako smo upućeni u njeno postojanje mi kao da smo naučili

živjeti sa postojanjem i znanjem o njoj.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Samo što bismo se trebali postarati da više zauzimamo jakih stavova i

neporušivih veza jedni sa drugima, da težimo ka izgradnji jakog otpora.

Kao što sam ovdje predstavila jednog akrobatu koji pokušava makazama

prerezati željezne okove, to bi trebalo biti vid nade da se ne okreće

glava od te činjenice već da se gleda ravno u oči i uz znanje da će mu

se pridružiti još pojedinaca. On će sa težim krčenjem, ali postojanim,

doći do novog podmlatka i novog nastanka vrijednosti i zakona koji su

zanemareni i nisu sprovedeni u tolikoj mjeri. Onu polaznicu koja u nama

samima nas navodi na kvarljivost sistema i društva trebamo iskorijeniti.

Samo se postavljaju pitanja od velike važnosti koja glase: Da li zaista

želimo to? Jesmo li spremni na prekretnicu?

Tada dolazimo do saznanja da li smo mi kao društvo kukavice ili smo

pak društvo koje je spremno za promjene i koje se neće igrati žmurke ili

okretati glavu na drugu stranu.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

INSTITUCIONALIZACIJA KORUPCIJE PO ETNIČKOM KLJUČU

Dino Felić

Istražujući o pitanju korupcije i njenom uticaju na društvo BiH, pronašao

sam podatak

Transparency Internationala o indeksu percepcije korupcije na

globalnom nivou za 2015. godinu, prema kojem BiH zauzima odlično 76.

mjesto. Uzimajući u obzir da su ocjene objavljene za 168 zemalja, vodeći

se pričom o čarima prosjeka ili u narodu tzv. „zlatnoj sredini“ mogli bi

reći da se za zemlju u dugotrajnom procesu tranzicije i postkonfl iktnog

društva nalazimo na odličnom mjestu, pa ono odlično s početka priče

stvarno ne bude ironično.

Dugo sam vremena istraživao podatke, čitao analize, ali sam iz svega

toga zaključio da neko ko nije sudionik dnevno društvenih procesa u

BiH, na osnovu istih, ne bi stekao punu sliku o problemu korpcije u našoj

zemlji. Upravo podaci s početka priče su me na to usmjerili, jer sam sebi

postavio jednostavno pitanje: „Ako je korupcija u BiH opće poznati i

prihvaćeni pojam tj. pojavna činjenica, a nalazimo se na odličnom 76.

mjestu, kako se ista pojava ogleda u zemljama koje se na skali nalaze

iza nas?“ Kada bih ja, na osnovu ličnog iskustva ili iskustva prijatelja i

poznanika, donosio sud o ovom problemu, nažalost našu zemlju bih

nagradio jednim od mjesta na začelju liste. Možda imam pogrešan

dojam ili je u tim državama stvarno kud i kamo gore, ali to onda

normalan pojedinac ne može ni zamisliti.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Upravo iz gore navedenih razloga, prestao sam se o korupciji informisati

na internetu, nego sam odabrao dosta jednostavniji pristup. Spremajući

se za učešće u radionici Škola integriteta u organizaciji Trancparency

Internationala, dan prije samog početka sjedio sam s mamom ispijajući

kafu, te smo razgovarali o proteklom danu. To jutro je imala zakazan

redovan pregled kod doktora, pa sam je upitao o ishodu istog. Odgovor

je bio već standardan, sve dok mi u jednom trenutku njezina priča nije

postala jako zanimljiva. Potpuno mirno, kao da priča o najnormalnijoj

svakodnevnoj situaciji, spomenula mi je sljedeće: „Znaš, danas je bio red

da doktoru darujem novac. Nisam odavno! Uskoro će trebati mijenjati

terapiju, pa će sad sigurno propisati najbolju moguću. Znaš sine, ovaj

mjesec ćemo malo štedjeti, ali nema veze, već od idućeg će biti puno

bolje.“ Nakon prvobitne šaljive rekacije kroz koju sam joj zaprijetio

prijavom i upozorio je da je počinila kazneno djelo upitao sam je za

razlog, a njen odgovor je bio dosta jednostavan: „Sine nemoj puno da

pametuješ, to se mora, doktor bi se vjerovatno naljutio da je drugačije.“

Tada još više iznenađen nego prvi put, nastavili smo diskusiju: „Kad

kažeš vjerovatno, to znači da on takvo nešto nije tražio od tebe, nego

si ti sama ponudila mito?“ Odgovor je bio potvrdan, uz navođenje

činjenica kako se to jednostavno mora, te kako je zahvaljujući tome

odnos doktora prema njoj dosta dobar i profesionalan. Na kraju sam je

upitao o ljudima koji nemaju dovoljno novca kojim bi darovali doktora

slično kao što je ona uradila, a ona mi odgovori da se za takve stvari

jednostavno uvijek mora imati. Nažalost, mama je bila upravu. Bilo da je

riječ o zdravstvenim radnicima, policijskim službenicima, profesorima,

državnim činovnicima ili političarima, uvijek je dobro imati vezu ili

novac, dosta često i neophodno kako bi se navedeni odnosili prema

vama posebnim tretmanom, koji nije ništa drugo nego njihov već

plaćeni posao.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Paradoksalno, spominjući navedeni događaj na radionici kao

klasičan primjer integrisanosti korupcije u društveni sistem i njezinu

sveprisutnost u našoj svakodnevici, reakcija kolega je izostala. Bila je to

jedna u moru priča, a sličnih mojoj majci i onima koji su je na to naveli,

u društvu BiH ne nedostaje. Kad malo bolje razmislim, nekako se pri

spomenu korupcije kao jedno od prvih rješenja nudi transparentnost.

Upravo o tom pojmu smo govorili na radionici, pa je jedna od defi nicija

transparentnosti podrazumijevala nešto javno, svima dostupno. Vežući

pojam transparentnosti za neku pojavu, defi nicija transparentnosti

bi bila događaj ili radnja koja je svima poznata i javno dostupna.

Razmišljajući na takav način, nisam se mogao oduprijeti zaključku da je

korupcija u BiH jedna od najtransparentnijih pojava i radnji o kojoj svi

u društvu sve znaju i skoro svakodnevno se istom susreću. Počevši od

pojedinaca (građana) koji su akteri koruptivnih radnjih, njihovi svjedoci

ili supočinioci, kao i institucija koje su više nego svjesne postojećih

problema, ali su i same postale taocima mračnih koruptivnih hodnika

koji su put pronašli do svih pora BH društva. Izuzeti od takve pojave

nisu ni studenti, danas sve više ni učenici srednjih škola, a to svakako

predstavlja dodatnu opasnost, jer onda o korupciji više ne govorimo kao

o trenutnoj društvenoj pojavi, simbolu vremena u kojem živimo, nego

slobodno možemo govoriti o ukorijenjenom problemu koji će mučiti i

naredne generacije građana BiH.

Činjenica koje sam svakako svjestan, a sa mnom će se složiti i većina

stručnjaka na ovu temu, da nema ili skoro da nema društva koje

je imuno na problem koruptivnosti. Čak što više neke od najvećih

koruptivnih afera se vežu za razvijene i bogate države, ali s par bitnih

razlika u odnosu na nas. Prva razlika se ogleda u procesuiranju i

kažnjavanju onih koji se dovedu u vezu s koruptivnim radnjama.


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Vladavina zakona u takvim zemljama je iznad svih, pa bez obzira na

svoj društveni status jednakost pred zakonom je zagarantovana svima.

Zanimljivo, a to je jedna bitna razlika u odnosu na naš sistem, da je

korupcija u takvim zemljama rezervisana za izuzetno visoke i istaknute

članove društva, gdje je dobit dovoljno velika i vrijedna preuzimanja

rizika. Upravo je to osnov za moju narednu tezu kako problem korpcije

u takvim zemljama nije društveni, nego jedan vid ulagačkog rizika

kojeg se “veliki“ prihvate kako bi osigurali što bolji položaj na tržištu.

Ukoliko budu uhvaćeni, kazne pred kojima se nađu su astronomske, a

mogućnosti povratka skoro pa i nema, kako zbog zakonskih prepreka,

tako zbog visokih društvenih normi koje su u takvim društvima jako

rigorozne prema pojedincima koji se nađu u takvim aferama. Povlačeći

paralelu, a koristeći se medicinskim terminom, razlika između sitne

i krupne korupcije je i više nego očita. Otkloniti izraslinu koja se

razvija u omotaču, bez tendencije pucanja dobrom kirurgu je rutinski

zahvat, ali počistiti metastaze uzrokovane pucanjem opne, predstavlja

problem i onim najboljim. U tom slučaju zananje, iskustvo i dobra volja

uz najsavremeniju opremu nisu dovoljni, tako da pacijenti s takvom

dijagnozom brzo dožive kraj.

Nažalost, sve o čemu sam do sad pričao, može se svesti pod posljedice

društvenog stanja koje rezultira općedruštvenom bolešću kakva u BiH

stoluje zadnjih 20 godina.

Slobodno se može reći kako je korupcija jedna od rak rana našeg

društva, s velikim brojem metastaza, pa bi i najboljim dijagnostičarima

danas bilo teško ustanoviti gdje su majke ćelije, a gdje ćelije djeca.

Toliko teško da se analitičari, analizirajući problem korupcije u BiH,

stalno vrte oko uzroka i posljedica, gdje se jedni prožimaju kroz druge


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

i tako u krug. Otkud takvo plodno tlo, s tako lošim imunitetom prema

ovom gorućem problemu? Odgovora je vjerovatno mnogo, ali jedan

u kojem se ogledaju svi problemi, sva riješenja jeste vjerovatno mitski

etnički ključ. Pisati o političkim, ekonomskim ili društvenim problemima,

a ne spomenuti problem života u duhu etničkog ključa zasnovanom

na strogo defi nisanim etničkim kvotama vjerovatno je nemoguće.

Institucionalizacija korupcije se ogleda baš u tom polju, kroz učešće na

političkoj sceni obnašanjem izvršnih, zakonodavnih i sudskih funkcija

pojedincima na osnovu ovog principa, koji simbolično i jeste ključ

svih problema našeg društva. Participiranje i zapošljavanjem u razne

državne, entiteske, kantonalne i lokalne službe takvim načinom odabira,

čini ovu zemlju nesposobnom u borbi protiv goruće pojave ili pojava

sličnih ovoj. Šema zasnovana na etničko-rodbinsko-krvnim odnosima

jako dobro funkcioniše, te se prenosi s vrha prema dnu piramide i

obratno. Upravo ona dopušta da čak i onda kada iz ovih ili onih motiva

neke od institucija počnu raditi svoj posao, manipulaciju k oja se ogleda

u prikazivanju sudskih procesa političkim gonjenjima s ciljem napada

na jednu od etničkih skupina. Alat koji se i više nego dovoljan broj puta

pokazao kao uspješan u borbi protiv sistemske korupcije, kojeg u pravilu

kao po dogovoru koriste svi.

Pored velikog broja zakonskih odredaba, pravilnika, agencija i

organizacija koje se bore protiv korupcije, BiH svake godine ima sve

veći problem po tom pitanju. Generacije mladih ljudi su odgajane

po takvom modelu, pa korupcija, nepotizam i sukob interesa nisu

iznimke nego pravila s kojima se svi susreću. Upravo u tome jeste

najveći problem i ogromna opasnost. Loš zakon ili njegova slaba

implementacija se mogu promijeniti onog trenutka kada prestanu

ispunjavati razloge svoga postojanja, ali šta s društvom kojem korupcija


ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

postane društvena norma, nešto što jednostavno tako mora biti? Šta s

društvom kojem su transparentnost, vladavina prava i profesionalnost

magloviti izuzeci od pravila kojima se rijetki vode? Odgovor je možda

jednostavan, a leži u podatku da BiH godišnje izgubi 1.300.000.000

KM kroz koruptivne radnje. Legalizujući korupciju, uvodeći porez na

istu u iznosu od 20% vratit ćemo 1/5 nepovratno izgubljenih resursa.

Šala ili moguće rješenje? Možda u budućnosti jedno od predizbornih

obećanja.

© Transparency International Bosna i Hercegovina

BANJA LUKA

Gajeva 2,

78000 Banja Luka

SARAJEVO

Mehmed Bega Kapetanovića Ljubušaka 4,

71000 Sarajevo

www.ti-bih.org

ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

ŠK

OL

A I

NT

EG

RIT

ET

A

Documents

Publikacija Integritet vs korupcija 03 - ti-bih.orgti-bih.org/wp-content/uploads/2016/04/Integritet-vs-korupcija.pdf · integritet vs korupcija – eseji studenata ti bih Škole integriteta