Put Do Pisane Presude

Zagreb, 2010.

Autor:

Ranko Marijan, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Prirunik za radionicu

PUT DO PISANE PRESUDE(o pisanoj presudi, injenicama,

indicijama i dokazima)

Copyright 2010.Pravosudna akademija

Ulica grada Vukovara 271, 10 000 Zagreb, Hrvatska tel 00385(0)1 6003 300 faks 00385(0)1 6003 362 web www.pak.hr

Autor:

Ranko Marijan, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

PUT DO PISANE PRESUDE

3

O pisanoj presudi, injenicama, indicijama i dokazima ..................................................... 5PowerPoint prezentacija I. ..........................................................................................................23PowerPoint prezentacija II. .........................................................................................................33Powerpoint prezentacija III. .......................................................................................................43Literatura ..........................................................................................................................................73

Sadraj

5PUT DO PISANE PRESUDE

O pisanoj presudi, injenicama, indicijama i dokazima

Presuda je najvaniji procesni akt koji se donosi u kaznenom postupku i kojim se najee meritorno rjeava predmet optube.

Svaka presuda mora imati formu koja je odreena u l. 459. ZKP-a (NN 152/08, 76/09 dalje ZKP). Sadraj presude je ovisan od onih elemenata koji determiniraju odluku koncentriranu u izreci, dok se u obrazloenja unose razlozi odluke na nain koji je predvien odredbom l. 459. st. 5. ZKP-a.

Pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena (l. 459. st. 1. ZKP-a). To znai da mora imati izreku kakva je javno proitana prilikom objavljiva-nja i razloge u bitnom onakve kakvi su priopeni pri objavi. Premda izreka presude sadrana u zapisniku o raspravi predstavlja izvornik (l. 412. ZKP-a) ak ni ona ne moe obvezivati ukoliko ne odgovara objavljenoj presudi.

Obvezuje jedino objavljena presuda.

Za stranke i javnost ni zapisnik o vijeanju i glasovanju (l. 88. ZKP-a) nema od-luujui znaaj. Za stranke je, naime, relevantno samo ono to je objavljeno a ne i ono to je odlueno ali nije objavljeno.

Sud ne moe objavljenu presudu ispravljati prilikom izrade pisane presude ni u korist niti na tetu optuenika.

Objavljivanjem je presuda izala na vidjelo javnosti pa nesuglasje izmeu objav-ljene i pisano izraene presude ne mogu biti sadrajne ve isto tehnike prirode. Pogreke u imenima i brojevima te druge oite pogreke u pisanju i raunanju, ne-dostaci glede oblika ili suglasnosti napisane presude s izvornikom, ispravit e po-sebnim rjeenjem predsjednik vijea na zahtjev stranaka ili po slubenoj dunosti (l. 462. ZKP-a).

Stranke u albi mogu isticati da napisana presuda ne odgovara onoj objavlje-noj. Meutim, njihova alba u tom dijelu nije alba protiv presude, ve zahtjev za ispravak napisane presude koji stranka moe postaviti i izvan roka predvienog za albu. Vii sud, u tom dijelu, ne preinauje niti ukida pisanu presudu, ve je vraa


sudu prvog stupnja kako bi je usuglasio s objavljenom presudom prema zapisniku sa rasprave ili prema drugim dokazima.

Presuda je uvijek samo jedna i to ona koja je objavljena i zato je logina odluke VSRH iz davne 1971. godine:

pod presudom se ima smatrati ona odluka suda koja je nakon zavretka glav-ne rasprave javno objavljena. Izreka objavljene i pisano izraene presude moraju biti identine. Ako, pak, glede sadraja presude postoji neusklaenost izmeu usmeno objavljene presude, s jedne strane i pisano izraene presude, odnosno njezinih prijepi-sa sa druge strane, u takvom sluaju pisano izraena presuda odnosno njezini prijepisi mogu se dovesti u suglasnost s usmeno objavljenom presudom samo donoenjem po-sebnog rjeenja o ispravku (Vrhovni sud Hrvatske, K-19/71)

Nesuglasje izvornika i usmeno proglaene presude, odnosno nesuglasje napi-sane presude s izvornikom ili proglaenom presudom, ne razmatra se kao povreda odredaba kaznenog postupka. Takva povreda postoji ako je presuda proturjena sama sebi ili ako je izreka proturjena razlozima, tj. ako je proturjenost u okviru same presude. Ovdje je, meutim, proturjenost izmeu presude sa jedne i daljnjih oblika njene tehnike obrade sa druge strane i zato je potrebno izvriti usuglaava-nje sa presudom koja je objavljena.

Kao to je ve reeno, presuda uvijek mora imati formu predvienu u l. 459. ZKP-a, dakle mora imati uvod, izreku i obrazloenje. Nedostatak bilo kojeg od ovih sastavnih dijelova ini presudu tako manjkavom da ona objektivno i nije presuda.

Obrazloenje presude mora sadravati ocjenu dokaza izvedenih na raspravi i zakljuke da li je neka relevantna injenica dokazana ili nije dokazana, pa ako je ocijenjeno dokazanom onda zato je dokazana a ako je ocjenjeno nedokazanom, zato nije. Radi se o procesu logike dedukcije i zakljuivanja na osnovu vie ili ma-nje danih premisa dobivenih u dokaznom postupku koje dozvoljavaju ili snagom logike nameu odreeni zakljuak kao silogizam. Zakljuci o vanim okolnostima na kojima se zasniva presuda ne mogu biti rezultat ocjene izvjesnih pretpostavki, ve moraju proizlaziti iz nesumnjivo utvrenih odlunih injenica, koje u pisanoj presudi moraju biti jasno obrazloene.

Metodologiju izrade i sustav obrazloenja pisane presude ne propisuje ni novi ZKP, ali je sudska praksa dala smjernice kako bi presuda trebala izgledati i kakvo obrazloenje daje optimalni rezultat.

Na poetku obrazloenja treba naznaiti optunicu ili privatnu tubu temeljem


koje se vodi kazneni postupak (l. 17. ZKP) uz naziv kaznenog djela koje je stav-ljeno optueniku na teret sa navoenjem odredaba kaznenog zakona koje se, na prijedlog tuitelja, trebaju primijeniti. Kako je injenini supstrat iz optunog akta manje-vie sadran u izreci presude, potrebno je naznaiti (a kasnije i obrazloiti !) odstupanja od tog injeninog opisa. Zatim bi trebalo navesti sve izvedene dokaze, uz oznaku gdje se nalaze u spisu kako bi se bre i lake izvrio neposredan uvid u iste, potom izloiti obranu optuenika, neovisno u kojem je stadiju dokaznog po-stupka ispitan, a zatim sadraj ostalih izvedenih dokaza.

Suvino je obrazloenje opteretiti kompletnim sadrajem iskaza svih ispitanih osoba. U zabrinjavajue velikom broju sluajeva do sada su se prepisivali komplet-ni iskazi dati pred redarstvenim vlastima, zatim oni pred istranim sucem i napo-sljetku na glavnoj raspravi. Zato je osnovana bojazan da e se i dalje mehaniki prepisivati iskazi dati pred dravnim odvjetnikom, istraiteljem, sucem istrage i oni sa rasprave.

To je i do sada bila pogrena strategija pisanja presude a primjenom novog ZKP-a ona postaje potpuno promaena pa i protivna zakonskim odredbama.

Naime, na pripremnom roitu optuenik, ukoliko porie optubu, mora odre-diti koji dio optube porie i zato (l. 376. st. 2. ZKP-a). Optuenik dakle sam suuje podruje utvrivanja spornih injenica i podruje koje treba detaljno obrazloiti. Tijekom iznoenje i obrazlaganje dokaznih prijedloga na pripremnom roitu dr-avni odvjetnik mora navesti koje dokaze namjerava izvesti na raspravi i na koju okolnost a branitelj isto tako mora navesti dokaze koje namjerava izvesti i na koju okolnost. Sud e na raspravi odbiti dokazne prijedloga (l. 421. st. 2. ZKP) ako su stranke za njih znale do potvrivanja optunice ili okonanja pripremnog roita, ali ih bez opravdanog razloga nisu predloile.

Prema tome ve na pripremnom roitu se mora jasno definirati sporno pod-ruje koje e biti predmet raspravljanja i odreuju dokazi kojim se sporne injenice ele utvrditi. Zato se i obrazloenje presude mora baviti tim spornim podrujem a ne nekritikim serviranjem svih dokaza koji su bili izvedeni.

Do sada su brojne presude sadravale tek reprodukciju sadraja vjetakih nala-za i miljenja te zapisnika o oevidu i drugih zapisnika. Takav prepisivaki stil rada, prilikom izrade pisane presude, ukazuje na nekompetentnost suca, na njegov for-malistiki pristup poslu i funkcioniranje na razini osobnog komoditeta. Navedeni pristup pisanoj izradi rezultira presudu ija je jasnoa i preglednost obratno pro-porcionalna njenoj opirnosti. Bez nuno potrebnog intelektualnog angamana i


logikog promiljanja, koji jedini omoguava kvalitetnu selekciju bitnog od nebit-nog, nema ni kvalitetno izraene presude.

Meutim, treba naglasiti kako najvaniji dijelovi iskaza svih ispitanih osoba mo-raju nai svoje mjesto u obrazloenju pisane presude. Ukoliko je sucu dobro znan sadraj izvedenih dokaza (a mora mu biti dobro znan) on ga mora kvalitetno sa-eti i reproducirati bez nizanja nebitnih okolnosti, bez suvinih ponavljanja i bez beskrajno dugih reeninih konstrukcija, lienih elementarnih logikih (a ponekad i gramatikih) pravila. Ako je pak ispitan izuzetno veliki broj svjedoka, praksa je pokazala najbolje rezultate kada se oni svrstavaju po odreenom kriteriju i potom izlau karakteristike iskaza te grupe svjedoka i kompariraju sa drugom grupom svjedoka. Neovisno o ovome, kljuni iskazi (ma koliko ih bilo) moraju biti jasno i zasebno reproducirani u bitnim dijelovima.

Tek nakon to se izloi sadraj izvedenih dokaza, trebala bi slijediti njihova ocje-na, zakljuci glede utvrenih odlunih injenica i pravna ocjena tih injenica sa po-sebnim osvrtom na nain poinjenja kaznenog djela i utvreni oblik krivnje. Potom bi trebalo izloiti razloge neprihvaanja odreenih dokaznih prijedloga stranaka i drugih procesnih odluka (iskljuenje javnosti, suenje u odsutnosti, uskrata prava na odreenu radnju zbog zlouporabe prava itd.). Zatim dolazi onaj, esto zanema-reni, dio koji se odnosi na obrazloenje odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri, oduzi-manju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, imovinskopravnom zahtjevu i trokovima kaznenog postupka.

Presuda izraena na opisani nain namijenjena je strankama, viem sudu ali i strunoj te ostaloj javnosti jer su svi potrebni elementi za odluku izloeni po odgo-varajuem, logikom slijedu.

Nasuprot sucima koji piu svoje presude prepisujui iskaze ispitanih osoba na nain kao da je ba sve bitno, ima sudaca koji presude piu kao da nita nije bitno. Oni samo sumarno pobroje izvedene dokaze, prepiu par openitih, teorijskih kon-statacija o krivnji i dio zakonske norme o odmjeravanju kazne. Tako napisana pre-suda, i prije nego ju je sudac poeo izraivati, bila je gotova poput nekog obrasca predvienog za rutinsko ispunjavanje po ustaljenoj birokratskoj proceduri. Narav-no, da je i letiminim pogledom takve presude vidljiv izostanak nuno potrebnog intelektualnog angamana koji suca razlikuje od inovnika.

Ima i takvih presuda kod kojih je, namjerno, izostavljen ustaljeni logiki slijed obrazloenja. One su zasnovane na uvjerenju kako se presuda izrauje samo za drugostupanjski sud koji mora prethodno proitati cijeli spis i sam pronai sve po-


trebne odgovore na ona pitanja koja presuda nije htjela (ili nije znala) odgovoriti, odnosno kako stranke znaju spis predmeta pa je obim pisane presude sveden na najmanju moguu mjeru. Temeljem takvih shvaanja, obrazloenje esto zapoinje analizom oblika krivnje optuenika a da se prethodno nisu izloile ni osnove obra-ne optuenika i iskaza svjedoka niti sadraj drugih izvedenih dokaza. Raspravlja se, dakle, o krivnji bez da je izloeno na osnovu kojih odlunih injenica je izveden zakljuak da je optuenik poinio kazneno djelo. Raspravlja se o injenicama bez navoenja razloga zato se smatra da su neke injenice utvrene a druge nisu i ra-spravlja se o dokazima bez da je izloena ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza i to je njima tono utvreno.

Takvo je obrazloenje objektivno nerazumljivo za svakog tko nema uvid u spis predmeta ili ne zna sadraj izvedenih radnji.

Pogreno je stajalite kako se presuda izrauje samo za stranke i vii sud, uslijed ega nema potrebe izloiti sadraj izvedenih dokaza niti detaljno oznaiti injenice koje su njima dokazane.

Presuda, kao akt dravne suverenosti, konkretizira pravilo sadrano u apstrak-tnoj pravnoj normi. Obrazloena, pisana presuda postaje konkretna pravna nor-ma koja se primjenjuje na konkretan dogaaj. Zato su stavovi suda o injeninim i pravnim pitanjima vani ne samo za stranke i vii sud. Naime i javnost ima pravo znati kakva stajalita zauzimaju nai sudovi glede odreenih injeninih i pravnih pitanja. Uostalom, zakonodavac oekuje od sudova da svojim odlukama utjeu na svijest graana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kanjavanja njihovih poinitelja (l. 50. KZ-a), pa takva poruka mora biti vidljiva iz pisane presude.

Svaka presuda mora biti razumljiva irokom krugu ljudi, kako bi omoguila i strankama i javnosti propitivati zakonitost, opravdanost i pravinost iznesenih utvrenja, stavova i zakljuaka.

Prilikom izrade pisane presude treba voditi rauna o zakonskoj obvezi suda da e u obrazloenju samo navesti injenice koje stranke nisu osporile (l. 459. st. 5. ZKP-a) a potpuno izloiti koje sporne injenice i iz kojih razloga uzima kao dokaza-ne ili nedokazane dajui pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturjenih dokaza, za-tim mora izloiti iz kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih je razloga odluio ne ispitati neposredno svjedoka ili vjetaka, kojim se razlozima vodio pri rjeavanju pravnih pitanja a osobito pri utvrivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuenika.

10


Zakonska odredba da se presuda moe odnositi samo na osobu koja je optue-na i samo na djelo koje je predmet optube sadrane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proirenoj optunici (l. 449. ZKP-a) ne znai da se o svakom optunom aktu treba donijeti posebnu presudu a jo manje da za svako kazneno djelo ili za svakog optuenika, obuhvaenog jednim optunim aktom, treba doni-jeti posebnu presudu.

Presuda obuhvaa sve to je bilo predmet jedinstvenog kaznenog postupka i rasprave, neovisno da li je rasprava odrana povodom jednog ili vie optunih aka-ta (spajanje postupka) i neovisno da li se jedan optuni akt odnosi samo na jedno kazneno djelo i jednog optuenika ili na vie njih.

Meutim, izmeu optube i presude mora postojati identitet.

Optuba svojom injeninom osnovicom odreuje kazneni predmet u dva smjera: odreuje se osoba kojoj se sudi i dogaaj o kome treba suditi. Zato izmeu optube i presude mora postojati tzv. subjektivni i objektivni identitet, dok identi-tet glede pravne ocjene djela zakon ne trai jer sud nije vezan za prijedloge tuite-lja o pravnoj ocjeni djela, ali optuenika ne moe proglasiti krivim za kazneno djelo tee od onog koje mu je optubom stavljeno na teret (l. 449. st. 2. ZKP-a).

Ostvarivanje principa identiteta optube i presude nije samo zadovoljenje te-orijskog zahtjeva po kojemu kaznenog postupka bez ovlatenog tuitelja nema, ve se njime sprjeava mijeanje osnovnih procesnih funkcija odnosno prenoenje ovlasti optube na sud, ime bi se spojile ovlasti koje se meusobno iskljuuju. Potivanje tog zahtjeva jami okrivljeniku zatitu njegovih temeljnih sloboda i pra-va, te zakonskog principa da prije prvog ispitivanja mora biti upoznat s osnovama sumnje da je poinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (l. 64. ZKP-a). Okriv-ljenik ne moe kvalitetno organizirati svoju obranu ako ne zna za to odgovara, a njegova bi prava bila grubo naruena ukoliko bi mogao biti osuen za ono to mu optunim aktom nije stavljeno na teret.

U pogledu subjektivnog identiteta, sud na raspravi razjanjava samo eventual-ne dvojbe glede istovjetnosti osobe ili osoba koje su obuhvaene optunim aktom. U sluaju da se na raspravi utvrdi da optuenik nije poinitelj kaznenog djela i isto-vremeno nesumnjivo utvrdi tko je poinitelj, sud moe donijeti samo oslobaajuu presudu prema optueniku, ali ne moe donijeti presudu kojom bi oglasio krivim osobu koja nije obuhvaena optunim aktom za to kazneno djelo. Ovo zato to ni tuitelj na raspravi ne moe proiriti optuni akt prema takvoj osobi, niti moe ne-posredno podii optubu protiv takve osobe. Proirenje optube je mogue samo

11


onda ako osoba koja se pojavljuje kao poinitelj, na raspravi ve ima svojstvo optu-enika za neko drugo kazneno djelo.

Temeljno je pitanje kada se smatra da je objektivni identitet izmijenjen.

Ope je pravilo da identitet postoji ako se radi o istom dogaaju i to u njegovim bitnim dijelovima. injenice koje nisu bitne za opis kaznenog djela ne mijenjaju njegov identitet, pa tako identitet nije izmijenjen ako su, u presudi, izmijenjene samo one okolnosti koje se ne odnose na bitna svojstva kaznenog djela.

Ukoliko se ukae potreba izmijeniti pravno relevantne i odlune injenice, to moe uiniti jedino ovlateni tuitelj uz sve ostale posljedice koje iz toga proizlaze. Optueniku se mora omoguiti kvalitetna obrana od svih navoda iz izmijenjene op-tube. Moraju se izvesti svi potrebni dokazi kako bi se utvrdile relevantne injenice iz novog optuenja. U suprotnom, ako se utvrdi bitno drugaije injenino stanje od onog navedenog u optunom aktu, a do izmjene ne doe, sud e optuenika osloboditi od optube.

Zato su, prilikom intervencije u injenini supstrat optuenja, ovlasti suda uvi-jek ograniene.

Kada se donosi oslobaajua presuda izreka presude sadri, pored podataka o optueniku, odluku kojom se optuenik oslobaa od optube za djelo za koje je optu-en (l. 347. st. 3. ZKP/93). Dakle, sud nije smio mijenjati injenini opis djela za koje je optuenica optuena i podeavati ga tako da iz njega proizlazi kako je djelo poinjeno u nunoj obrani. Izreka presude kojom se optuenica oslobaa od optube, isto kao i izreka odbijajue presude, mora sadravati injenini opis djela kakav je sadran u optunici... (Vrhovni sud republike Hrvatske, I K 926/95.)

Sudska praksa je zauzela stajalite kako povrede objektivnog identiteta izmeu optube i presude nema, premda sud zasniva svoju odluku na injeninom stanju koje se razlikuje od injeninog stanja opisanog u optunom aktu, ako je utvreno injenino stanju povoljnije za optuenika i ako se radi o istom dogaaju. Odredbu zakona da se presuda moe odnositi samo na djelo koje je predmet optube (l. 449. st. 1. ZKP-a) odnosno da se ne moe presuditi za djelo drukije od onog opi-sanog u optunom aktu, ovo tumaenje korigira ograniavajui ovlasti suda samo na sluajeve kada bi izmjena injeninog stanja ukazivala na tee kazneno djelo od onog u optunom aktu. Novi ZKP izriito propisuje da sud ne moe optuenika proglasiti krivim za kazneno djelo tee od onog koje mu je optubom stavljeno na teret (l. 449. st. 2. ZKP-a).

12


U pogledu pravnog identiteta, dakle u pogledu podvoenja injeninog sup-strata pod zakonsku odredbu, sud nije vezan pravnom ocjenom koju je tuitelj dao u optunom aktu. Do razlika u ocjeni moe doi jer ovlateni tuitelj i sud iz istog injeninog korpusa izvlae drugaije pravne zakljuke. Premda tuitelj, u optu-nom aktu, opisuje dogaaj tako da iz njega proizlazi onakva pravna ocjena kakvu on i zastupa, ta ocjena moe biti pogrena odnosno fragmentarno izvuena iz i-njeninog opisa koji se ne slae sa procesnim materijalom ili sud ima razliiti stav o pojedinim pravnim pitanjima. Do razlike u pravnoj ocjeni moe doi i zbog toga to se injenino stanje izmijenilo na raspravi u onom opsegu koji omoguava sudu suditi bez izmjene optube. Promjena pravne ocjene je mogua i u sluaju kada je neka injenica iz tuiteljevog opisa djela ostala nedokazanom ili se utvrdi da je nema, odnosno kada se injenino stanje izmijenilo u korist optuenika. Sud koji zakljui kako tuiteljeva pravna ocjena djela iz optunog akta ne odgovara utvre-nom injeninom stanju, duan je ispitati da li u postupcima optuenika, kako je to opisano u optunom aktu, ima elemenata nekog drugog kaznenog djela. Tada do osuujue presude moe doi samo pod uvjetom da se radi o istom dogaaju ali o blaem kaznenom djelu, koje po ustajaloj sudskoj praksi mora biti pozicionirano unutar iste glave Kaznenog zakona kao i kazneno djelo koje je ovlateni tuitelj stavio na teret optueniku.

Sud samostalno rjeava pravna pitanja, a svoja shvaanja je uvijek duan razu-mljivo argumentirati u pisanoj presudi.

Ako ne prihvati pravnu kvalifikaciju tuitelja, nee izrei oslobaajuu presudu glede ove kvalifikacije i osuujuu glede kvalifikacije koju smatra ispravnom. Prav-no je nedopustivo istovremeno egzistiranje osuujue i oslobaajue odluka za isti injenini opis. Zato e se optuenik oglasiti krivim uz pravnu kvalifikaciju koju sud smatra ispravnom, a svi relevantni razlozi takve odluke i neprihvaanja tuiteljeve kvalifikacije moraju biti vidljivi u obrazloenju presude.

Praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske vrlo rano se ustalila glede stajalita kada povrede identiteta nema:

a) kada se injenini opis djela naveden u presudi razlikuje od injeninog opisa djela u optunici samo u pogledu nebitnih okolnost (Vrhovni sud Republike Hr-vatske, K-1475/59 od 20. kolovoza 1959.)

b) kada je sud djelo koje je u optunici opisano uopeno, u presudi opisao sa vie pojedinosti, formulirajui ga u dispozitivu presude neto drugaije nego je to ui-nio tuitelj u optunici, dajui mu pri tome samo blii injenini opis (Vrhovni sud Republike, Hrvatske K-848/54)

13


c) kada su u presudi izostavljene pojedine nedokazane injenice navedene u optunici ili su unesene nebitne injenice koje su dokazane, ako je potrebno opis djela uskladiti sa zakonskim obiljejima od kojih zavisi primjena odreene odredbe Krivi-nog zakona (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-557/72 od 11. kolovoza 1972.)

d) kada je optueniku stavljeno na teret izvrenje krivinog djela tjelesne po-vrede koja je nanijeta u tunjavi, a presuda je izreena za krivino djelo sudjelovanja u tunjavi, jer nije bilo dokazano da je ba optuenik nanio teku tjelesnu povredu (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-2172/65)

e) tono je to da u injeninom opisu kaznenog djela pod to. 1 izreke prvostu-panjske presude, u optunom aktu, nisu navedene udaljenosti sa koje je optuenik pucao u pravcu policajaca M.M. i I.K., ali to nije bilo ni nuno, jer je i bez tog navoda kazneno djelo u pogledu svih odlunih injenica dovoljno odreeno i jasno, pa time to je prvostupanjski sud unio u injenini opis djela udaljenosti, odnosno pribline udaljenosti sa koje je optuenik pucao prema M.M.(od oko 8-10 metara) te M.M. i I.K. (od 7-8 metara) a to je naao utvrenim na temelju izvedenih dokaza, nije povrijedio identitet optube niti ju je prekoraio. O prekoraenju optube se moe govoriti npr. onda ako sud, bez intervencije ovlatenog tuitelja, izmijeni injenini opis djela u po-gledu odlunih injenica tako da se, bez te izmjene ne bi radilo o inkriminiranom djelu ili kada se s tom izmjenom radi o drugom, a ne i drugaijem kaznenom djelu od onog iz optunog akta. Ovdje se o tome ne radi, jer unoenje podataka o udaljenosti sa koje je optuenik pucao samo je poblie i preciznije opisan isti kriminalni dogaaj, pa se onda nikako ne radi o povredi identiteta optube ( Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K- 572/01)

f ) Istina je, da je osuenik optunim aktom bio tereen i da je I-optueniku I.V. (izravnom poinitelju) objasnio na koji nain treba otvarati kase, prozore i vrata i da je tu radnju, kao nain poticanja, sud prvog stupnja kao nedokazanu ispustio. Meu-tim, time on nije prekoraio optubu ve je postupio ispravno i zakonito. Naime, kada izostanu aktivnosti dravnog odvjetnika u vidu izmjene optunog akta sukladno re-zultatima dokaznog postupka, onda je sud ovlaten injenini opis kaznenog djela sadran u optunom aktu izmijeniti prema rezultatima glavne rasprave, ako se u os-novi radi o istom dogaaju odnosno, da nije izaao iz granica onih injenica i okol-nosti na kojima se optuba zasniva i da je izmijenjeno injenino stanje povoljnije za optuenika, a upravo je to ovdje sluaj.Prema tomu, kada je iz vie naina poticanja za koja se optuenik teretio, sud ispustio samo jedan nain, onaj citirani te tako sma-njio kriminalnu koliinu za koju je optuenik bio tereen, onda time nije dolo do po-vrede objektivnog indentiteta izmeu optube i presude, pa time ni do prekoraenja optube, kako to smatra podnositelj zahtjeva... (Vrhovni sud Republike Hrvatske, III Kr-256/01)

14


Nasuprot navedenom, sudska praksa smatra da povreda identiteta postoji: a) kada sud u izreci presude, na tetu optuenika, doda opisu kaznenog djela

okolnosti koje optuba nije sadravala, a koje predstavljaju daljnju povredu propisa ko-jima se regulira javni saobraaj (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-204/68)

b) kada je privatni tuitelj tuio za jedne uvredljive izraze a presuda je izre-ena za druge uvredljive izraze, utvrene na glavnoj raspravi, na koje tuba nije bila proirema

d) kada je po optunici za kazneno djelo ubojstva s umiljajem u prekorae-nju nune obrane izreena presuda za kazneno djelo ubojstva na mah, ali bez prekora-enja nune obrane (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-542/65)

e) optunicom od 26. svibnja 1992. godine optuenika se optuuje da je poinio etiri kaznena djela ubojstva u pokuaju, odnosno da je dana 27. travnja 1992. godine u O., nakon krae prepirke u lokalu, iz vozila donio puku samaricu cal. 12 mm, ispalio jedan metak u zrak na stepenitu ispred lokala, nemogavi ui u isti, te uvi da gosti bjee ulicom iza lokala krenuo do ugla i u cilju da usmrti vie ljudi sa udaljenosti od 60-70 m ispalio metak iz navedene puke u pravcu etvero ljudi koji su bjeali, kojom prilikom je D.J. pogoen s leaPobijanom presudom optuenik je meutim progla-en krivim zbog kaznenog djela dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom radnjom ili sredstvom. Takvom izmjenom injeninog opisa i pravne kvalifikacije sud prvog stupnja nije potivao pravilo da se presuda moe odnositi samo na djelo koje je predmet optube sadrane u podnesenoj odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj optunici. U konkretnom sluaju radi se o drugom djelu, za koje je proglaen krivim od onoga za koje ga se optuuje budui je individualni zatitni objekt kod kaznenog djela iz pobijane presude sigurnost za ivot, tijelo ili imovinu, a grupni, opa sigurnost ljudi i imovine Naprotiv, kaznenom djelu ubojstva, koje je svrstano u drugu glavu krivi-nog zakona, individualni zatitni objekt je ivot ovjeka, a grupni zatitni objekt je ivot i tijelo ljudi pa bez obzira to je optuenik proglaen krivim za lake kazneno djelo od onog za koje se tereti optunicom, optuba je prekoraena, kada se nalazi utvrenim u pobijanoj presudi da je optuenik izazvao konkretnu opasnost za vie osoba. (Vr-hovni sud Republike Hrvatske, K-560/97)

f ) optunicom dravnog odvjetnika optueniku se stavlja na teret poinjenje ka-znenog djela pokuaja ubojstva a sud prvog stupnja iz optuenikove obrane, i svih pro-vedenih dokaza, nije naao utvrenim da bi se, u djelatnosti ovog optuenika, stekla bitna obiljeja tog kaznenog djela, ve sukladno injeninom opisu djela proizlazi da je na mjestu dogaaja, a nakon prepirke s oteenikom, istog napao noem, te mu zadao ubodne rane prednje strane grudnog koa u visini srca, na leima izmeu 11-12 rebra, te lijeve podlaktice koje ozljede su bile lake narav, pa je takvo postupanje kvalificirao nasilnikim ponaanjem. Kraj tako utvrenog injeninog stanja, sud prvog stupnja je trebao ocijeniti je li mogue utvreno postupanje optuenika uklopiti u injenini opis djela iz optube, uz odreene manje intervencije u tom pravcu, a da se ne naruava

15


identitet optube, pri emu nije vezan za pravnu oznaku djela, ali ukoliko je utvrdio da to ipak nije mogue, kao to je to bilo i u konkretnom sluaju, jer je utvrdio sasvim neto drugo od onoga za to se optuenik tereti, trebao je donijeti oslobaajuu presudu (l. 360. to. 3. ZKP). Meutim, sud prvog stupnja je oglasio optuenika krivim za ono to mu se uope ne stavlja na teret, ve ga tereti potpuno novom inkriminacijom nasil-nikog ponaanja, koja s obzirom na zatitini objekt predstavlja drugo kazneno djelo, razliito od kaznenog djela ubojstva u pokuaju, pa je na navedeni nain unoenjem u injenini opis bitnih elemenata tog kaznenog djela za koje optuenik nije bio tereen, prekoraena optuba (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-14/97).

Intervencija u injenini supstrat optuenja ili ne prihvaanje tuiteljeve pravne ocjene djela, suptilan je i sloen zahvat u strukturu optunog akta sa stalnom opa-snou od statikih poremeaja koji mogu naruiti stabilnost objavljene i napisane presude. Zato je to jedan od najzahtjevnijih sudakih zadataka, a razlozi intervenci-je moraju, beziznimno, biti vrlo detaljno obrazloeni.

Sud temelji svoju presudu samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, a dokazivanje obuhvaa sve injenice za koje sud i stranke smatraju da su vane za pravilno presuenje (l. 418. ZKP-a). Sa jednakom se panjom moraju ispi-tati i utvrditi kako injenice koje terete optuenika tako i one koje mu idu u korist. Rezultati analize i ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza moraju biti vidljivi u pisanoj presudi kada e se razlono podastrijeti argumenti kojima su potkrijepljeni zakljuci suda.

Ocjenjivanje postojanja ili nepostojanja injenica nije vezano ni ogranieno po-sebnim formalnim dokaznim pravilima. Sud slobodno ocjenjuje sve izvedene do-kaze i pri tome nije vezan ni ocjenom tuitelja niti ocjenom vijea izvan rasprave.

Daleko najvaniji posao u suenju je utvrivanje injenica a na njega se nado-vezuje, neto laki posao, primjena apstraktne pravne norme na pravilno i potpuno utvreno injenino stanje.

Naravno, sudske odluke se ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na ne-zakoniti nain, dakle na dokazima koji su pribavljeni krenjem Ustavom, zakonom ili meunarodnim pravom propisanim zabranama muenja, okrutnog ili neovje-nog postupanja, zajamenim pravom obrane, pravom na dostojanstvo, ugled i ast i pravom na nepovredivost osobnog i obiteljskog ivota, kao i na dokazima koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koje izriito predvia ZKP, te na onim dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza (l. 10. st. 1. i 2.ZKP-a).

16


Prijepore i dvojbe izaziva odredba iz l. 10. st. 3. ZKP-a koja propisuje da se ne smatraju nezakonitim oni dokazi koji su pribavljeni povredom prava i sloboda iz l. 10. stavka 2. toke 2. ZKP-a u postupku za teke oblike kaznenih djela za koja se provodi redoviti postupak, kod kojih je povreda prava, s obzirom na jakost i narav, bitno manja u odnosu na teinu kaznenog djela. Zakonitost takvih radnji biti e temeljito i beskompromisno propitivana od strane viih sudova, kako sa motrita pravilne primjene zakona tako i sa motrita ustavom zajamenih prava.

Zakljuak suda o postojanju ili nepostojanju injenica nuno zahtijeva obra-zloeni navod na emu temelji takve zakljuke. Svoju ocjenu glede (ne)postojanja odlunih injenica sud mora jasno izloiti u obrazloenju presude, a propusti gle-de ovoga rezultiraju ostvarenjem bitne povrede odredaba kaznenog postupka (l. 468. st. 1. to. 11. ZKP-a).

U obrazloenju presude sud mora iznijeti razloge za svaku toku presude, odno-sno izloiti nesporne injenice te odreeno i potpuno izloiti koje sporne injenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, ocjenjujui pri tome vjerodostoj-nost proturjenih dokaza. Posebno mora obrazloiti iz kojih razloga nisu prihvaeni pojedini prijedlozi stranaka, iz kojih razloga nije neposredno ispitan pojedini svje-dok ili vjetak i kojim se razlozima rukovodio pri rjeavanju pravnih pitanja. Detaljno treba obrazloiti utvrenja glede postojanja kaznenog djela i krivnje optuenika, te primjenu odreenih odredaba kaznenog zakona na optuenika i poinjeno djelo.

S obzirom da i novi Zakon o kaznenom postupku govori o injenicama i dokazi-ma koji su izneseni na raspravi (l. 450. ZKP-a) mogao bi se stei dojam kako se radi o dvije odvojene, zasebne kategorije na kojima se temelji presuda.

Takav bi zakljuak bio pogrean.

Izreka presude se manifestira kao zakljuak (conclusio) logikog silogizma u kome je preamissa maior apstraktna pravna norma a preamissa minor utvreno injenino stanje.

Presuda se mora temeljiti na injenicama, a ne na dokazima.

injenica je pojava u stvarnosti (zbivanja, aktivnosti, izjave, raspoloenja, osje-aji) ona je promjena u vanjskom svijetu ili odreeno stanje koje moe biti kazne-no-pravno relevantno i koje treba utvrditi kako bi se donijela pravilna odluka. Kako nema istinitih i neistinitih injenica, dobro je to novi Zakon o kaznenom postupku vie ne spominje istinitost injenica kao to je to bio sluaj u l. 423. starog ZKP-a.

17


Istina je kvaliteta ljudske spoznaje, a ne svojstvo objektivne stvarnosti. injeni-ca je objektivna stvarnost, ono to postoji ili ne postoji. A samo spoznaja o injeni-cama ili naa tvrdnja o njima moe biti istinita ili neistinita.

Neistinitih injenica, dakle, nema.

injenica, kao element procesne grae je sve ono iz prolosti ili sadanjosti to ulazi u sastav premissae minor logikog silogizma iz kojeg nastaje sudska odluka. Utvrivanje injenica funkcionalno se vri dokazivanjem, tako da je odnos injeni-ca i dokaza odnos cilja i sredstva.

Samo utvrene injenice, kao cilj dokaznog postupka, mogu biti osnov pre-sude, a dokaz odnosno dokazivanje je sredstvo kojim se dolazi do saznanja o i-njenicama, do istinite spoznaje o nekom dogaaju. Poto se u svakom sudskom postupku utvruju injenice iz blie ili dalje prolosti, to se u kaznenom postupku dokazivanje kree u pravcu reprodukcije injenica tempore criminis. Naravno, i-njenica i dokaz u postupovnom smislu su nerazdvojno povezani i uvjetovani, jer se injenice utvruju izvoenjem dokaza, odnosno dokazom se moe potvrditi po-stojanje neke injenice. Meutim, pogreno je govoriti o injenicama i dokazima na nain kako je to izloeno u l. 450. ZKP-a.

U svezi izvoenja dokaza i utvrivanja injenica, poseban je problem tzv. indi-cijalno dokazivanje, odnosno dokazivanje putem indicija. Bez obzira kako nazvali ovo posredno dokazivanje, dokazivanje putem indicija iziskuje obrazloenu ocjenu svake injenice-indicije zasebno, te svih indicija zajedno i u meusobnoj svezi. i-njenice, utvrene indicijama, moraju biti ocijenjene u sklopu svih ostalih nedvoj-beno utvrenih injenica.

indicije (posredni dokazi) ne mogu biti zamijenjene pretpostavkama na kojima bi se dalje gradio tijek dokazivanja. Ovo stoga to ba indicije - s obzirom na svoj ka-rakter - moraju biti nesumnjivo utvrene (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-885/72)

Kada nema neposrednih dokaza da je optuenik poinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, injenino stanje se mora utvrditi izvoenjem posrednih dokaza. Osnov za osuujuu presudu i tada predstavlja niz meusobno povezanih injenica koje tvore nedjeljivu i loginu cjelinu.

Ove injenice moraju biti utvrene na nedvojben nain i meusobno vrsto po-vezane.

18


Rezultati posrednih dokaza moraju initi zatvoreni krug utvrenih injenica koje sa punom sigurnou upuuju na zakljuak da je optuenik poinio kazneno djelo koje je predmet optube. Poto se u takvim sluajevima konani zakljuak suda temelji na veem broju injenica i okolnosti koje trebaju biti uzajamno pove-zane, to je nuno da se rezultati dokazivanja dodatno provjere.

Dakle i pored nedostataka zadovoljavajueg broja izravnih, neposrednih doka-za, odgovornost optuenika se moe utvrditi kada je meusobna sveza izvedenih posrednih dokaza takva da se utvrene injenice pojavljuju kao karike jednog lan-ca, kada predstavljaju sustav indicija koji iskljuuje svaku drugu verziju i mogu-nost od one koju je utvrdio sud.

meutim, kada se imaju u vidu svi izvedeni dokazi te sve utvrene relevantne injenice, nedvojbeni je zakljuak da je optuenik poinio odnosna kaznena djela. U takvoj konstelaciji dokaza injenica nepronalaska tijela rtava nema tu odluujuu te-inu temeljem koje bi se morao, kao po nekom automatizmu, izvesti zakljuak kako nema dovoljno dokaza da bi optuenik poinio odnosna kaznena djela... (Vrhovni sud republike Hrvatske, III K-1/07)

Sve relevantne okolnosti moraju, u obrazloenju pisane presude, biti oznaene, jasno izloene i detaljno obrazloene.

U sluaju kada injenice koje idu na tetu optuenika ostanu sumnjive ili ne-utvrene u cijelosti, sud mora uzeti da te injenice ne postoje, odnosno injenice koje idu na tetu optuenika, naravno, uvijek moraju biti potpuno dokazane. S tim u svezi i priznanje optuenika podlijee slobodnoj ocjeni, pa sud nije duan prizna-nje prihvatiti kao gotovu istinu, ve ga je duan cijeniti i svoju ocjenu obrazloiti. Dakle, dvojbe glede postojanja injenica koje tvore obiljeja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud mora rjeavati presudom na nain koji je povoljniji za okrivljenika (l. 3. st. 2. ZKP-a).

prema tome, premda odreeni broj utvrenih injenica mogu ukazivati i na dru-gaiji zakljuak (koji je nepovoljniji za optuenicu), sud prvog stupnja je pravilno postu-pio kada je dvojbe, glede postojanja odreenih injenica koje tvore obiljeja kaznenog djela, rjeavao na nain koji je povoljniji za optuenicu, te prihvatio njenu obranu, koja nije bila pobijena izvedenim dokazima, da je bila napadnuta, da ju je u kuhinji otee-nik drao rukama za vrat i noge, da je ona sa kuhinjskog elementa uzela no i branei se od njegovog napada, ovoga ubola dok su se nalazili suelice... (Vrhovni sud Repu-blike Hrvatske, I K- 927/06)

19


Meutim, optuenik koji se u odnosu na sve toke optube izjasnio da se sma-tra krivim, ne moe podnijeti albu zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog inje-ninog stanja, osim ako je za dokaze o iskljuenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donoenja presude ili se radi o injenicama odlunim za izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije (l. 464. st. 7. ZKP-a).

Odbijanje izvoenja dokaznih prijedloga stranaka sud mora obrazloiti te izni-

jeti ocjenu injenica koje bi se tim dokazima mogle utvrditi i da li bi se i to time dobilo, a ne tek formalistiki odbiti prijedlog, uz oznaku odredbe l. 421. ZKP-a i pa-ualnu tvrdnju kako se radi o nedoputenom, nevanom, neprikladnom ili prijed-logu kojim se odugovlai postupak, bez navoenja razloga zato to smatra. Sudska je praksa, donekle, ublaila tvrdu zakonsku odredbu, ali samo pod strogo predvi-enim pretpostavkama:

Tono je da je u odredbi l. 359. st. 7. ZKP-a propisano da e sud u obrazloenju presude, izmeu ostaloga, navesti i razloge iz kojih nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, a da u pobijanoj presudi, na str.4. na kojoj sud obrazlae zbog ega je odbio i koje dokazne prijedloge stranaka, ne ponavlja razloge koji su navedeni u rjeenju koje je o tome donio na raspravi, ali time nije poinjena bitna povreda na koju se alitelj po-ziva. O bitnoj povredi iz l.367. st. 1. to. 11. ZKP-a radi se onda kada u presudi nedosta-ju razlozi o odlunim injenicama koje se odnose na elemente kaznenog djela, odgo-vornost poinitelja i odabir kaznene sankcije. Nedostaci na koje ukazuje alitelj mogu predstavljati tzv. relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz l.367. st. 3. ZKP-a, pod uvjetom da je takva povreda utjecala ili mogla utjecati na presudu. Po ocje-ni ovog suda osnovano je sud prvog stupnja odbio naprijed navedene dokazne prijed-loge obrane optuenika upravo iz onih razloga koji su navedeni u raspravnom rjeenju, pa propust suda da te iste razloge navede i u pobijanoj presudi nije utjecao na presudu, niti je na nju mogao utjecati (Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K-804/05)

Ako je optuenik osuen na kaznu, u obrazloenju e se navesti koje je okolnosti

sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Posebno e obrazloiti kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da kaznu treba ublaiti ili optuenika osloboditi od kazne ili primijeniti uvjetnu osudu, odnosno sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi. Ako je sud izrekao novanu kaznu u dnevnim dohocima u obrazloenju e posebno iznijeti dokaze i okolnosti vane za odluku o visini i broju dnevnih doho-daka te svoju ocjenu optuenikovih osobnih i imovinskih prilika.

Pri odmjeravanju kazne, sud uzima u obzir niz okolnosti i injenica koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne. Parafraziranje zakonskog teksta u obrazloenju presude ne znai puno, jer se na taj nain tek formalistiki pristupa odluci o kazni.

20


Individualizacija kazne, kao princip, mora doi do izraaja u svakom konkretnom sluaju, a iz pisane presude i obrazloenja odluke o kazni moe se vidjeti da li je taj princip sutinski doao do izraaja u konkretnoj odluci.

Zadatak suda ne ograniava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formu-lacija i injeninog uina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo ve izabra-ti vrstu i mjeru kazne koja e optimalno odgovarati svrsi kanjavanja. Uloga suda se, pri tome, ne svodi samo na mehaniko posredovanje izmeu slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajui svrhu kanjavanja, nastoji obuhvatiti ne-odreen broj sluajeva i saeti ih u ope pravilo. Sud u svakom pojedinom sluaju konkretizira ope pravilo i deduktivnim postupkom stvara zakljuke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

Odluka o kazni mora uvijek izraavati individualiziranu, zakonom predvienu drutvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, i taj zakonski imperativ mora nai svoj puni odraz u pisanoj presudi.

Odreujui vrstu i mjeru kazne koju e primijeniti, sud mora obrazloiti okolno-sti koje utjeu da kazna po vrsti i mjeri bude laka ili tea za poinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo poinjeno, jainu ugroavanja ili povrede kaznenim djelom zatienog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo poinjeno, okolnosti u kojima je poinitelj ivio prije poinjenja ka-znenog djela i usklaenost njegovog ponaanja sa zakonima, okolnosti u kojima ivi i njegovo ponaanje nakon poinjenja kaznenog djela te ukupnost drutvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli poinjenju konkretnog kaznenog djela.

Slijedom iznesenog proizlazi zakljuak kako svaka presuda mora biti sustavan, obrazloen i jasan odgovor na temeljna pitanja koja proizlaze iz optunog akta: da li je kazneno djelo poinjeno i da li je djelo poinio optuenik, sa svim daljnjim posljedicama koje iz toga proizlaze.

Zato se presuda i moe odnositi samo na osobu koja je optuena i samo na dje-lo koje je predmet optube (l. 449. st. 1. ZKP).

Vodei rauna o tome da se presudom meritorno rjeava predmet optube, sud tijekom cijelog postupka mora voditi rauna da li raspolae odgovarajuim utvre-nim injeninim supstratom za donoenje zakonite i pravine odluke.

Meutim, odredbom l. 419. ZKP-a, raspravnom vijeu je znatno ograniena do-sadanja inicijativa u izvoenju dokaza na nain da moe odluiti izvesti samo one

21


dokaze koji nisu predloeni ako smatra da ti dokazi upuuju na postojanje razloga iskljuenja protupravnosti ili krivnje ili na injenice od koji ovisi odluka o kazneno-pravnoj sankciji.

U zavrnom govoru tuitelj moe predloiti vrstu i mjeru kazne te kaznenoprav-nu sankciju to treba povezati s l.57. st. 3. KZ-a, a branitelj i optuenik se mogu osvrnuti na navode tuitelja i oteenika (l. 444. i l. 446. ZKP-a).

Nakon zavrnih govora stranaka, predsjednik vijea je duan upitati eli li jo tko to izjaviti, te zakljuiti raspravu (l. 447. st. 3. ZKP-a). Takva odluka mora biti po-sljedica zakljuka da su razjanjena sva sporna pitanja, uslijed ega se odluka moe kvalitetno utemeljiti na injenicama i dokazima iznesenim na raspravi (l. 450. st. 1. ZKP-a).

Nakon to je sud izrekao presudu, predsjednik vijea e presudu odmah objaviti na nain da e javno proitati izreku i ukratko iznijeti razloge, te pouiti stranke o pravu na albu i pravu na odgovor na albu (l. 457. ZKP-a).

Pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena (l. 459. st. 1.ZKP-a). U presudi se ne moe nita mijenjati ni sa pristankom niti bez pristanka stranaka, pa ak niti onda kada izmjene nesumnjivo idu u smjeru da se jedna ne-zakonita presuda pretvori u zakonitu. Upravo zato, prije izricanje presude, vijee (a poglavito predsjednik vijea) moraju biti sigurni da su sva sporna pitanja razjanje-na i da je injenino stanje potpuno utvreno.

Jasno je, obzirom na sve do sada reeno, zato je presuda najvaniji procesni akt koji se donosi u kaznenom postupku. Radi se o obrazloenoj odluci kojom se osigu-rava da nitko neduan ne bude osuen, a da se poinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predvia zakon (l. 1. st. 1. ZKP-a).

Zato, svaka pisana presuda mora biti pravni, smisleni i logini odgovor na sva relevantna pitanja postavljena tijekom zakonito provedenog postupka.

23


PowerPoint prezentacija I.

25


PISANA PRESUDA PUT DO PISANE PRESUDE 1.

pripremno roite odreivanje rasprave

Put do pisane presude 1.pripremno roite i odreivanje rasprave

Svaka pisana presuda mora biti pravni, smisleni i logini odgovor na sva relevantna pitanja postavljena tijekom zakonito provedenog postupka.

26



Pripremno roite - odgovarajua primjena odredbi o raspravi (l. 370/1)

Roite nije javno (l.370/2) Odrava se (l.371/1) - u roku mjesec dana

(ako je optuenik u istranom zatvoru) inae dva mjeseca od primitka optunice u pisarnici (radi se o instruktivnom roku)


Pripremno roite se odrava se pred predsjednikom vijea.Ako je postignut sporazum, on donosi i presudu na temelju sporazuma (l.374)

Odrava se uvijek ako je propisan dugotrajni zatvor

Nikada ako je postignut sporazum Po potrebi za sva ostala djela (l.371/2)

27



Predsjednik vijea na pripremnom roitu otvara zasjedanje (prema l. 350/1 kao postupak pred optunim vijeem)- navoenje optunice, - utvrivanje istovjetnosti optuenika (ne o osuivanosti),- provjera je li okrivljenik primio i razumio pouku o pravima- upozorenje oteeniku o imovinskopravnom zahtjevu (l.373)

Izvjee stranaka je li postignut sporazum (l. 374) ako da presudu donosi predsjednik vijea, ako je postignut

djelomino razdvajanje postupka ako ne - nastavak


DO izlae dio optunice iz koje proizlazi (375/2) : injenini opis (zakonska obiljeja) i zakonski naziv djela navodi dokaze koji potvruju optunicu moe predloiti izricanje vrste i mjere kaznenopravne sankcije

Predsjednik vijea provjerava je li optuenik razumio optunicu (l. 376/1)

Optuenik moe ostati kod ranijeg oitovanja o optubi ili iznijeti novo oitovanje (376/2)Kod priznanja optube (a ne prihvaanja sankcije) predlau se dokazi samo u odnosu na sankciju (l. 378/1)

28



Kod poricanja optube, optuenik odreuje koji dio optube porie i zato (376/2) - npr.: u odnosu na krivnju (uz navoenje razloga):

ubrojivost, namjera ili nehaj, zbog zablude o protupravnosti ili biu djela.

u odnosu na sastavnice kaznenog djela (uz navoenje razloga):

nain (radnju) poinjenja, vrijeme i mjesto (alibi),

razlozi za iskljuenje protupravnosti.


PREDSJEDNIK VIJEA UPOZORAVA STRANKE I OTEENIKA DA SE NA RASPRAVI NEE IZVESTI ONI DOKAZI ZA KOJE SU ZNALE ALI IH, BEZ OPRAVDANOG RAZLOGA, NISU NA PRIPREMNOM ROITU PREDLOILE .

(l. 377/1)

29



Iznoenje i obrazlaganje dokaznih prijedloga: DO navodi da na raspravi namjerava izvesti dokaze

na okolnost ...

branitelj navodi da na raspravi namjerava izvesti dokaze na okolnost ...

Oitovanje o dokaznim prijedlozima protivne stranke (377/2)


Predsjednik vijea: NA RASPRAVI e odbiti izvoenje onih dokaza za koje su stranke znale do potvrivanja optunice ili okonanja pripremnog roita,ali ih bez opravdanog razloga nisu predloile (l. 421.st.2. to. 1. ZKP)

30



RJEENJA O DOKAZNIM PRIJEDLOZIMA: itanje izvedenih dokaza u odnosu na injenice koje

protivna strana ne osporava (l. 377/3) odbijanje izvoenja dokaza koji su trebali ili trebaju

biti izdvojeni iz spisa (l.377/3) izdvajanje nezakonitih dokaza (l.371/3) prihvaanje ili odbijanje odreenih predloenih

dokaza uz navoenje okolnosti


PREDSJEDNIK VIJEA PRIJE ZAVRETKA PRIPREMNOG ROITA NALOGOM ODREUJE VRIJEME I MJESTO ODRAVANJA RASPRAVE (l. 381/1 ZKP)

AKO PRIPREMNO ROITE NIJE ODRANORASPRAVA SE ODREUJE U ROKU DVA MJESECA OD ZAPRIMANJA POTVRENE OPTUNICE (l. 381/2 ZKP)

31



Na raspravu se pozivaju:- tuitelj i oteenik te njihovi zakonski zastupnici i opunomoenici, - optuenik i njegov branitelj a po potrebi tuma.

Svjedoke i vjetake koje su predloile pozivaju same stranke -l.383. u svezi l. 175.-177. ZKP.

33


PowerPoint prezentacija II.

35


rasprava i dokazni postupak

PISANA PRESUDA PUT DO PISANE PRESUDE 2.

Put do pisane presude 2.rasprava i dokazni postupak

nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhienju, zatvoru ili izgonusvatko optuen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nedunim sve dok se njegova krivnja ne utvrdi pravomonom sudskom presudom u postupku u kojem mu je zajameno pravo na obranu

(iz Ope deklaracije o ljudskim pravima)

36



pravo je svakoga na zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud koji e pravino, javno i u razumnom rokuispitati njegov sluaj

(iz Konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda)


Nakon poetka rasprave predsjednik vijea objavljuje kakvo je oitovanje optuenik o optubi i imovinsko pravnom zahtjevu iznio ranije (l. 415. st.3. ZKP).

(l. 376. ZKP -pripremno roite- ovlauje optuenika na novo drukije- oitovanje, pa bi ovu odredbu trebalo smisleno tumaiti prema l. 417. st.1. ZKP - koje trai oitovanje optuenika o optunici)

37



UVODNI GOVORI: Tuitelj

oteenik Branitelj Optuenik

SADRAJ UVODNOG GOVORA (l. 417. st. 2. ZKP-a): koje odlune injenice stranka namjerava dokazivati pravna pitanja koja e za stranku biti predmet raspravljanja koje sporne injenice zahtijevaju razjanjenje navoenje dokaza kojima se prethodno dokazuje


Vijee moe odluiti izvesti dokaze koji NISU PREDLOENI samo onda ako ti dokazi upuuju na:

- Postojanje razloga ISKLJUENJA PROTUPRAVNOSTI ILI KRIVNJE ili- Odlunu INJENICU ZA ODLUKU O KAZNENOPRAVNOJ SANKCIJI (l. 419. ST.1. ZKP)

Nakon ispitivanja optuenika na raspravi, stranke mogu predloiti nove dokaze samo ako do ispitivanja optuenika za njih nisu znale (l. 440 ZKP-a)

38



(l. 420. ZKP) Ispitivanje SVJEDOKA i VJETAKA:GLAVNO ISPITIVANJE od stranke koja ga je predloila o

okolnostima o kojima je pozvan iskazivatiUNAKRSNO ISPITIVANJE od protivne stranke - samo na

okolnosti iz glavnog ispitivanja - sugestivna pitanja su doputena !!!

DODATNO ISPITIVANJE ponovno od stranke koja ga je pozvala samo u odnosu na pitanja iz unakrsnog ispitivanja

Sud moe postavljati pitanja u svakoj fazi radi razjanjenja nejasnoa


Zabranjena pitanja ili odgovori svjedoka ili vjetaka: NEVANA ZA PREDMET NEDOPUTENA:

Kapciozna (ono koje polazi od pretpostavke da je ispitivana osoba neto rekla, a to nije reeno)

Sugestivna (ono koje navodi na odreeni odgovor, odnosno u kojem je ve sadran odgovor) osim (l. 420. st. 4. ZKP):

- u izravnom ispitivanju samo ako je potrebno razjanjenje iskaza

- kod unakrsnog ispitivanja - kada ispitivani izbjegava odgovor

39



Odbijanje dokaznih prijedloga (l. 421. st. 2. ZKP):

ako su stranke za njih znale do potvrivanja optunice ili okonanja pripremnog roita, ali ih bez opravdanog razloga nisu predloile;

nedoputeni nevani neprikladni prijedlog koji odugovlai postupak


U zavrnom govoru tuitelj moe predloiti vrstu i mjeru kazne, te kaznenopravnu sankciju (veza l.57. st. 3. KZ !!!) a branitelj i optuenik se mogu osvrnuti na navode tuitelja i oteenika (l. 444.i l. 446. ZKP).

40



Odluke vijea se donose nakon usmenog vijeanja i glasovanja.Na zahtjev lana vijea koji je izdvojio glas njegovo PUNO OBRAZLOENJE IZDVOJENOG GLASA PRILOIT E SE PISANOJ ODLUCI (l. 164. st. 5.ZKP)


Sud nije vezan za pravnu ocjenu djela ali presuda ne moe biti za tee kazneno djelo od onog iz optube.

U obrazloenju e se injenice koje stranke nisu osporile samo navesti.

41



Sud obrazlae kojim razlozima se rukovodio kod rjeavanja injeninih i pravnih pitanja, a osobito u odnosu na: kazneno djelo krivnju primjenu odreenih odredaba kaznenog zakona na

optuenika i kazneno djelo Rok za albu je 15 dana, a u sloenim predmetima (za

djela sa zaprijeenom kaznom od 15 godina ili vie) na traenje stranke ili branitelja odmah nakon objave presude, predsjednik vijee moe produljiti rok za najdulje petnaest dana (l. 463. ZKP).

43


PowerPoint prezentacija III .

45


Ranko Marijan, Vrhovni sud Republike Hrvatske

PISANA PRESUDAPUT DO PISANE PRESUDE 3.

izrada i obrazloenje pisane presude

Pisana presuda

Presuda je najvaniji procesni akt koji se donosi u kaznenom postupku i kojim se, najee, meritorno rjeava predmet optube.

46


Pisana presuda

Presuda konkretizira pravilo sadrano u apstraktnoj pravnoj normi.

Obrazloena, pisana presuda postaje konkretna pravna norma koja se primjenjuje na konkretan dogaaj.

Pisana presuda

Sud temelji presudu samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi.

Sud je duan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinano i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zakljuak je li neka injenica dokazana.

47


Pisana presuda

Pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena.

Presuda mora imati uvod, izreku i obrazloenje.

Pisana presuda

pod presudom se ima smatrati ona odluka suda koja je nakon zavretka glavne rasprave javno objavljena.

(iz sudske prakse)

48


Pisana presuda

ako, glede sadraja presude postoji neusklaenost izmeu usmeno objavljene presude i pisano izraene presude, u takvom se sluaju pisano izraena presuda moe dovesti u suglasnost s usmeno objavljenom samo donoenjem posebnog rjeenja o ispravku (Vrhovni sud Hrvatske, K-19/71)

Pisana presuda

Nedostaci glede suglasnosti napisane presude s izvornikom, ispravit e posebnim rjeenjem predsjednik vijea(l. 462. ZKP-a).

49


Pisana presuda

Nakon to je sud izrekao presudu, predsjednik vijea odmah e presudu objaviti.

Ako sud ne moe nakon rasprave istog dana izrei ili objaviti presudu, odgodit e objavu presude najvie za tri radna dana i odrediti vrijeme i mjesto objave presude.

Pisana presuda

Nakon objave presude predsjednik vijea iznijet e ukratko razloge presude.

Predsjednik vijea pouit e stranke o pravu na albu te o pravu na odgovor na albu i upozorit e stranke da do pravomonog zavretka postupka o svakoj promjeni adrese obavijeste sud.

50


Pisana presuda Objavljena presuda mora se napisati i otpremiti

u roku od mjesec dana nakon objave. Taj se rok produljuje za petnaest dana ako je rasprava trajala dulje od tri dana uzastopce, odnosno za jo petnaest dana ako je rasprava trajala dulje od osam dana i nije morala iznova zapoeti.

Ako se optuenik nalazi u istranom zatvoru, pisana presuda mora biti poslana u rokovima koji su za polovinu krai.

Rokovi za pisanu izradu presude mogu se iznimno prekoraiti.

Pisana presuda Na poetku obrazloenja pisane presude

treba naznaiti optuni akt temeljem kojeg se vodi kazneni postupak (l. 17. ZKP) uz naziv kaznenog djela i navoenje odredaba kaznenog zakona.

Kako je injenini supstrat iz optunog akta sadran u izreci presude, potrebno je naznaiti (a kasnije detaljno obrazloiti !) odstupanja od tog injeninog opisa.

51


Pisana presuda- prvo treba pobrojati sve izvedene dokaze (uz oznaku gdje se nalaze u spisu kako bi se bre i lake izvrio neposredan uvid u iste)- potom izloiti oitovanje i obranu optuenika (neovisno u kojem je stadiju dokaznog postupka ispitan)- zatim kratki sadraj svih ostalih izvedenih dokaza.

Pisana presuda

Sud e iznijeti razloge za svaku toku presude.

Sud e samo navesti injenice koje stranke nisu osporile.

52


Pisana presuda

Obrazloenje presude mora sadravati :- ocjenu dokaza izvedenih na raspravi.- zakljuke da li je neka relevantna injenica dokazana ili nije dokazana, pa ako je ocijenjeno dokazanom onda zato je dokazana a ako je ocjenjeno nedokazanom, zato nije.

Pisana presuda

Sud treba obrazloiti iz kojih je razloga sporne injenice naao dokazanima ili nedokazanima.

Sud treba obrazloiti ocjenuvjerodostojnosti proturjenih dokaza.

53


Pisana presuda

Nakon to se izloi sadraj izvedenih dokaza i njihova ocjena slijedi obrazloenje:

1) Zakljuka glede utvrenih odlunih injenica,

2) Zakljuka pravne ocjene injenica, 3) Zakljuka naina poinjenja djela i

utvrenog oblika krivnje.

Pisana presuda

Sud treba obrazloiti kojim se razlozima vodio rjeavajui pravna pitanja, a osobito pri utvrivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuenika i pri primjeni odreenih odredaba kaznenog zakona na optuenika i njegovo djelo.

54


Pisana presuda

Sud e izloiti razloge neprihvaanjaodreenih dokaznih prijedloga stranaka.

Sud e izloiti razloge drugih procesnih odluka (iskljuenje javnosti, suenje u odsutnosti, uskrata prava na odreenu radnju zbog zlouporabe prava itd.).

Pisana presuda

Sud mora obrazloiti zato je odbio izvoenja dokaznih prijedloga stranaka.

Ne smije se prijedlog odbiti samo uz oznaku odredbe l. 421. ZKP-a i paualnu tvrdnju kako se radi o nedoputenom, nevanom, neprikladnom ili prijedlogu kojim se odugovlai postupak.

55


Pisana presuda

Na pripremnom roitu se mora jasno definirati sporno podruje koje e biti predmet raspravljanja i odrediti dokazi kojim se sporne injenice ele utvrditi.

Obrazloenje presude se mora baviti spornim podrujem a ne nekritikim serviranjem svih dokaza koji su bili izvedeni.

Pisana presuda

Sudac mora u obrazloenju pisane presude izloiti samo najvanije dijelove iskaza ispitanih osoba.

Sudac mora iskaze znati saeti i reproducirati bez nizanja nebitnih okolnosti, bez suvinih ponavljanja i bez reeninih konstrukcija lienih elementarnih logikih (a ponekad i gramatikih) pravila.

56


Pisana presuda

NA KRAJU PRESUDE: treba jasno i detaljno

obrazloiti odluku o kazni, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, imovinskopravnom zahtjevu i trokovima kaznenog postupka.

Pisana presuda

Odluka o kazni mora izraavati individualiziranu, zakonom predvienu drutvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

57


Pisana presuda

Uloga suda se ne svodi samo na mehaniko posredovanje izmeu slova zakona i stvarnosti: - zakonodavac, generalizirajui svrhu kanjavanja, nastoji obuhvatiti neodreen broj sluajeva i saeti ih u ope pravilo.- sud u svakom pojedinom sluaju konkretizira ope pravilo i deduktivnim postupkom stvara zakljuke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

Pisana presuda

KVALITETNO IZRAENA PRESUDA pretpostavlja:

intelektualni angaman i logiko promiljanje u selekciji bitnog od nebitnog.

58


Pisana presuda

POGRENO je obrazloenje opteretiti kompletnim sadrajem iskaza svih ispitanih osoba. POGRENO je mehaniki reproducirati sadraj vjetakih nalaza i miljenja te zapisnika o oevidu i drugih zapisnika.

Pisana presuda

POGREAN je stil rada kojim se nekritiki prepisuje sadraj izvedenih dokazaprilikom izrade pisane presude.

Takav stil ukazuje na nekompetentnost suca, na njegov formalistiki pristup poslu i funkcioniranje na razini osobnog komoditeta !!!

59


Pisana presuda

KVALITETNO IZRAENA PRESUDA pretpostavlja:

jasno i odreeno obrazloenje svih injeninih i pravnih pitanja, bez kumuliranja nepotrebnih detalja !

Pisana presuda

Svaka presuda mora biti razumljiva irokom krugu ljudikako bi omoguila i strankama i javnosti propitivati zakonitost, opravdanost i pravinost iznesenih utvrenja, stavova i zakljuaka.

60


Pisana presuda

Presuda se moe odnositi samo na osobu koja je optuena i samo na djelo koje je predmet optube sadrane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proirenoj optunici.

Sud nije vezan za prijedloge tuitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuenika ne moe proglasiti krivim za kazneno djelo tee od onog koje mu je optubom stavljeno na teret.

Pisana presudaRaspravnom vijeu je znatno ograniena inicijativa u izvoenju dokaza.Moe odluiti izvesti samo one dokaze koji nisu predloeni ako smatra da ti dokazi upuuju na postojanje razloga iskljuenja protupravnosti ili krivnje ili na injenice od koji ovisi odluka o kaznenopravnoj sankciji(l. 419. ZKP-a)

61


Pisana presuda

Izmeu optube i presude mora postojati identitet.

Pisana presuda

injenice koje nisu bitne za opis kaznenog djela ne mijenjaju njegov identitet, pa tako identitet nije izmijenjen ako su u presudi izmijenjene samo one okolnosti koje se ne odnose na bitna svojstva kaznenog djela.

62


Pisana presuda

Povrede identiteta nema :kada se injenini opis djela naveden u izreci presude razlikuje od injeninog opisa djela u optunici samo u pogledu nebitnih okolnosti

(iz sudske prakse)

Pisana presuda

Povrede identiteta nema :kada je sud djelo, koje je u

optunici opisano uopeno, u izreci presude opisao sa vie pojedinosti, formulirajui ga neto drugaije nego je to uinio tuitelj u optunici

(iz sudske prakse)

63


Pisana presuda

Povrede identiteta nema :kada su u presudi izostavljene pojedine nedokazane injenice navedene u optunici ili su unesene nebitne injenice koje su dokazane

(iz sudske prakse)

Pisana presuda

Povrede identiteta nema :kada je optueniku stavljeno na teret izvrenje krivinog djela tjelesne povrede koja je nanijeta u tunjavi, a presuda je izreena za krivino djelo sudjelovanja u tunjavi, jer nije bilo dokazano da je ba optuenik nanio teku tjelesnu povredu

(iz sudske prakse)

64


Pisana presuda

Povrede identiteta nema :... unoenje podataka o udaljenosti sa koje je optuenik pucao samo je poblie i preciznije opisan isti kriminalni dogaaj, pa se onda nikako ne radi o povredi identiteta optube

(iz sudske prakse)

Pisana presuda

Povrede identiteta nema :kada je iz vie naina poticanja za koja se optuenik teretio, sud ispustio jedan nain te tako smanjio kriminalnu koliinu za koju je optuenik bio tereen, onda time nije dolo do povrede objektivnog identiteta izmeu optube i presude, pa time ni do prekoraenja optube...

(iz sudske prakse)

65


Pisana presuda

Povrede identiteta ima :kada sud u izreci presude, na

tetu optuenika doda opisu kaznenog djela bitne okolnosti koje optuba nije sadravala

(iz sudske prakse)

Pisana presuda

Povrede identiteta ima : kada je po optunici za kazneno

djelo ubojstva u prekoraenju nune obrane izreena presuda za kazneno djelo ubojstva na mah, ali bez prekoraenja nune obrane

(iz sudske prakse)

66


Pisana presuda

Povrede identiteta ima: kada je privatni tuitelj tuio za jedne uvredljive izraze a presuda je izreena za druge uvredljive izraze, utvrene na glavnoj raspravi, na koje tuba nije bila proirena

(iz sudske prakse)

Pisana presuda

Povrede identiteta ima:optueniku je stavljeno na teret pokuaj

ubojstva a sud prvog stupnja ga je oglasio krivim za nasilniko ponaanje, dakle za ono to mu se nije stavilo na teret ime je prekoraio optunicu.

(iz sudske prakse)

67


Pisana presuda

Presuda se mora temeljiti na injenicama.

Pisana presuda

injenica je objektivna stvarnost, ono to postoji ili ne postoji.

Spoznaja o injenicama ili naa tvrdnja o njima moe biti istinita ili neistinita.

Neistinitih injenica - nema.

68


Pisana presuda

injenice se utvruju dokazivanjem.

Odnos injenica i dokaza je odnos cilja i sredstva.

Pisana presuda

Kada nema neposrednih dokaza da je optuenik poinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, injenino stanje se moe utvrditi izvoenjem posrednih dokaza (indicija). Osnov za osuujuu presudu i tada predstavlja niz meusobno povezanih injenica koje tvore nedjeljivu i loginu cjelinu.

69


Pisana presuda

Dokazivanje putem indicija pretpostavlja:

obrazloenu ocjenu svake injenice-indicije zasebno, te svih indicija zajedno i u meusobnoj svezi.

Pisana presuda

indicije (posredni dokazi) ne mogu biti zamijenjene pretpostavkama na kojima bi se dalje gradio tijek dokazivanja. Ovo stoga to ba indicije - s obzirom na svoj karakter - moraju biti nesumnjivo utvrene (Vrhovni sud Republike Hrvatske K-885/72)

70


Pisana presuda

Rezultati dokazivanja indicijama moraju initi zatvoreni krug utvrenih injenica koje sa sigurnou upuuju na zakljuak da je optuenik poinio kazneno djelo koje je predmet optube.

Pisana presuda

Dvojbe glede postojanja injenica koje tvore obiljeja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud mora rjeavati presudom na nain koji je povoljniji za okrivljenika (l. 3. st. 2. ZKP-a).

71


Pisana presuda

Svaka pisana presuda mora biti pravni, smisleni i logini odgovor na sva relevantna pitanja postavljena tijekom zakonito provedenog postupka.

73


Literatura

Prof. dr. Tihomir Vasiljevi: Komentar Zakona o krivinom postupkuProf. dr. Davor Krapac: Kazneno procesno pravoMilan Petranovi: Zakon o kaznenom postupku i izbor odluka iz sudske prakseProf. dr. Branko Petri: Komentar Zakona o krivinom postupkuProf. dr. eljko Horvati: Novo hrvatsko kazneno pravoProf. dr. Sinia Triva: Graansko parnino procesno pravoDr. Gajo Petrovi: LogikaAna Garai: Kazneni zakon u sudskoj praksiMato Jemri: Zakon o krivinom postupkuProf. dr. Bora ejovi: Krivino pravo u sudskoj praksiProf. dr. Alan Uzelac: Istina u sudskom postupku

Documents

Put Do Pisane Presude