RAD POLICIJE U ZAJEDNICI.pdf

7/29/2019 RAD POLICIJE U ZAJEDNICI.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/rad-policije-u-zajednicipdf 1/35

[email protected]



Saradnja policije sa drugim

organima uprave Koordinacija i saradnja sa drugim organima uprave uslov je

efikasne borbe protiv kriminaliteta.

Koordinacija i saradnja vezani su posebnim uslovima, odnosno,

stanjem kriminaliteta, stepenom ugroženosti i stepenom

društvenih interesa za obim bezbjednosne zaštite.

Saradnja može imati više oblika, u zavisnosti od konkretnih

uslova i potreba.

Kao osnovni oblik saradnje javlja se informisanje ovih organa

od strane organa unutrašnjih poslova o bezbjednosnoj situaciji i

operativnim interesima.



U ovoj domeni, važno je da postoje propisi o saradnji, koji bi trebali da

obavezuju organe policije da pružaju stručnu i drugu pomoć radnim i

drugim organizacijama, i državnim organima, odnosno, da obavještavaju

radne i druge organizacije, državne organe i grašane, kada to okolnosti

vršenja službe dopuštaju, o saznanjima do kojih su došli u vršenju poslova

iz svog djelokruga, a koji su od interesea za sprečavanje kriminaliteta u

okviru tih organa i organizacija.

Adekvatno tome, svi navedeni subjekti, trebalo bi da organima policije pruže pomoć u sprečavanju i otkrivanju kriminalnih i sličnih aktivnosti na

način i u mjeri koliko je to u skladu sa njihovim mogućnostima.



Partnerstvo između policije i

društvene zajednice Borba protiv kriminaliteta, naročito u preventivnom smislu,

nema velikih šansi za uspjeh ukoliko se u tu borbu ne ukljući

lokalna zajednica, tj. sami građani.

Kada se govori o partnerstvu, pod tim se podrazumijeva

ravnopravnost aktera koji sarađuju, što podrazumijeva da se

prevaziđe odnos dominacije i podređenosti koji tradicionalno

policiji daje dominantnu ulogu, dok zajednica predstavljadopunski dio (Krivokapić, 2006).



Osnovni principi na kojima treba da se zasniva saradnja

policije i zajednice su:

šire definisanje policijskog djelovanja,

preuređenje policijskih prioriteta,

obraćanje pažnje pitanjima kvaliteta života i socijalne dezorganizacije

određenih gradskih područja, promjena modela odlučivanja u pravcu zajedničkog odlučivanja policije i

zajednice,

smanjenje uticaja birokratskih mehanizama rada policije,

orijentacija na rješavanje problema i prevenciju, a ne na reakciju kada se

desi incident,

priznanje činjenice da lokalna zajednica igra kritičnu ulogu u rješavanju

problema susjedstva,

reorganizacija policijskih službi kako bi se ohrabrili i nagradili novi modeli

ponašanja policajaca (Krivokapić, 2006).



Oblici saradnje između policije i građana mogu biti različiti, a

samo partnerstvo može da varira prema veličini i tipu, broju

posrednih službi, etničkoj strukturi, modelu odlučivanja, itd.

U osnovi, partnerstvo se uvijek mora definisati u zavisnosti od

specifičnosti lokalne zajednice u okviru koje se to partnestvo

ostvaruje.

Preventivno djelovanje u okviru navedenog partnerstva, može

se podijeliti u nekoliko faza: definisanje problema, razvoj programa, primjena i podrška programa, te procjena i povratne

informacije.



Preventivne tehnike: upotreba alarma i

video nadzora Upotreba alarma: ova mjera ima za cilj da detektuje kriminalnu radnju u

toku njenog izvođenja. Alarmi signalizuju da je prestupnik počeo svoju

kriminalnu aktivnost, čime se omogućuje da čitava radnja bude

spriječenaefikasnom intervencijom.

U praksi postoje mnogobrojni tipovi razliĉitih alarmnih uređaja, od kojih su

neki najsavremeniji digitalni miniračunari.

Osnovni problem sa upotrebom alarma jeste što je relativno jednostavno

detektovati njihovo prisustvo, što, s jedne strane, umanjuje mogućnost da

potencijalni prestupnik donese odluku o realizaciji kriminalne aktivnosti, alis druge strane, alarmni uređaji svojim postojanjem daju do znanja

potencijalnim prestupnicima da se iza njih nalazi izvjesna vrijedna sadržina

zbog koje treba rizikovati.



Na taj način, alarmi su izazov za potencijalne prestupnike da učine

kriminalnu radnju, jer ukazuju na potencijalno veliku dobit koja se iz te

radnje može izvući.

Drugi problem je što gotovo svi alarmni sistemi imaju tehnološke slabosti,koje kada kriminalne grupe jednom uoče bivaju kasnije konstantno

korišćene za efikasno kriminalno djelovanje.

Praksa je pokazala da su alarmi efikasna sredstva naročito za one kategorije

kriminalaca (kojih je najviše), koji nisu tehnološki obučeni, ni dovoljno

obrazovani da prevaziđu djelovanje alarmnih sistema. Za one drugekategorije tzv. „profesionalce“, alarmni sistemi moraju biti veoma

sofisticirani kako bi bili efikasni (Muratbegović, 2007).



Sigurnosne kamere: ova mjera podrazumijeva postavljanje kamera na

preglednim mjestima.

Pomoću kamera vizuelno se sa daljine mogu pratiti događaji na podruĉju

koje je u djelokrugu kamera, ili se to podruđje može snimati kako bi sekasnije uvidjelo šta se u tom podruđju dešavalo. Kamere se mogu postavljati

na različitimmjestima.

Osnovni nedostatak kamernog sistema je njihova cijena. Naime, za

izgradnju bezbjednosnog sistema sigurnosnih kamera neophodno je izdvojiti

znatna finansijska sredstva, a s druge strane, kamere su veoma osetljive nafizički kontakt, što znači da se lako mogu uništiti.

Pokazalo se, međutim, da su u prevenciji izvesnih vidova kriminaliteta

kamere veoma efikasno sredstvo.



Tipičan primjer za to jeste sprečavanje vandalizma u autobusima.

Ova mjera se i pored visoke cijene uveliko primjenjuje u Velikoj Britaniji, a

zahvaljujući njenoj primjeni vandalizam e znatno smanjen.

Kamere su efikasno sredstvo i za identifikaciju vandala na sportskimutakmicama ili na velikim manifestacijama.

Ukoliko se postave na osnovu određenih profesionalnih kriterijuma,

zahvaljujući modernim tehnikama snimanja, moguće je da se kriminalno

ponašanje i njeni izvršioci naknadno identifikuju i privedu zakonu.

Sigurnosne kamere su postale standardan dio opreme u velikim preduzećima i znaĉajnim institucijama kao element kontrole i prevencije

kriminalnog ponašanja. U tom smislu je njihova vrijednost nesporna i

nezamenljiva (Muratbegović, 2007).



Rad policije u zajednici Rad policije u zajednici pojavio se početkom sedamdesetih godina 20.

vijeka kao sve važnija strategija kontrole i suzbijanja kriminaliteta.

Community Policing predstavlja jedan od najpopularnijih pristupa u

policijsko-preventivnom radu. Proistekao je direktno iz samih saznanja da se policija ne moţe sama

suprostaviti bilo kom vidu kriminaliteta, niti da u svom radu moţe imati

pozitivnih faktičkih i na kraju statističkih pomaka.

Ovaj model, u svim svojim varijantama, predstavlja inovaciju, s obzirom da

se policija u punoj meri ukljuĉuje u rješavanje najvaţnijih problemakriminaliteta na temeljnom mikro- području.



Prema ovom modelu, policija i građani ostvaruju dvosmjernu i

neposrednu komunikaciju , pri čemu se policija angažira u

rješavanju svih važnijih problema građana na lokalnim

područjima.

Policija pri tome vodi brigu o zahtjevima građana i o njihovim

prioritetima, te se zajedno sa građanima angažira na problemu

devijantnih ponašanja uopšteno kroz realizaciju preventivnih

programa usklađenih sa socijalnim problemima u nekojlokalnoj zajednici.



Smisao nove orjentacije, u prevenciji protivpravnih ponašanja pojedinaca ili grupa je u tome da rukovodeći

policijski službenici , isključivo zaduženi za prevenciju

kriminaliteta razgovaraju sa građanima o aktuelnimsigurnosnim problemima na razini lokalne zajednice.

Lokaliziranje policijskog dejstva unutar lokalne zajednice podrazumjeva nekoliko bitnih segmenata aktivnosti unutar same zajednice s jedne, i organizacione sfere policijske

organizacije s druge strane.

Kao primarni zadatak nameće se decentraliziranje policijskeorganizacije kao neminovnog preuslova provođenja programasaradnje sa lokalnom zajednicom.



Model rada policije u zajednici (e.Community Policing) u

formalnom smislu rijeći, omogućava svakom

zainteresiranom pojedincu iz lokalne zajednice, na koju se

model odnosi, da u dovoljnoj mjeri participira i u samom

donošenju određenih odluka sigurnosne prirode, a koje se

direktno tiču prostora na kome živi.

Novi pristup policije u preventivnim programima na razini

lokalne zajednice, neminovno zahtjeva i potupnu

izmjenjenu profila klasičnog policijskog službenika.



Rad policije u zajednici podrazumijeva: Saradnju policije i građana na kreativan način

putem kojeg će se: Smanjiti ili kontrolisati kriminalitet; strah od

kriminaliteta i nastanak žrtava; Promovisati zajedničko razumijevanje u cilju

jačanja obezbjeđenja sigurnosti i smanjenja rizikaod kriminaliteta;

Uspostaviti komunikacijske mreže između policijei građana



Osnovni principi na kojima treba da se zasniva

saradnja policije i zajednice su:

Šire definisanje policijskog djelovanja;

Preuređenje policijskih prioriteta;

Obraćanje pažnje pitanjima kvaliteta života i socijalne

dezorganizacije određenih gradskih područja;

Promjena modela odlučivanja u pravcu zajedničkogodlučivanja policije i zajednice;



Smanjenje uticaja birokratskih mehanizama;

Orijentacija na rješavanje problema i prevenciju;

Priznanje činjenice da lokalna zajednica igra važnu ulogu urješavanju problema susjedstva;

Reorganizacija policijskih službi kako bi se ohrabrili inagradili novi modeli ponašanja policajaca(Krivokapić,2006).



Rad policije u zajednici u BiH Misija UN-a u BiH i njen policijski segment IPTF koji

su djelovali u periodu 1996-2002. prvi su uveli

koncept rada policije u zajednici u BiH. Kroz ovu incijativu, svi policajci u BiH su prošli

početni nivo obuke o radu policije u zajednici.

Dalji poticaj dala je Policijska misija EU

(2003)(EUPM) kroz brojne projekte.



Veliki doprinos razvoju rada policije u zajednici dali su:

Švicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC)

Odjel Ujedinjenog Kraljevstva za međunarodni

razvoj (DFID) Saferworld

Centar za sigurnosne studije (CSS), i dr.



Projekti rada policije u zajednici u

BiH Prijedor i Žepče (2003-2005)- (DFID);

Zenica-Doboj (2005-2007) - (SDC);

Sarajevo (2005-2006) – Saferworld i CSS; Brčko District, Bijeljina, Mostar (2007-2008) –

Saferworld i CSS;



Strategija za rad policije u zajednici U maju 2006. godine, pod pokroviteljstvom

Ministarstva sigurnosti BiH osnovana je radnagrupa sastavljena od predstavnika nekoliko

policijskih agencija sa svih nivoa organizacijepolicije; Uz odobrenje ministra sigurnosti, ministara dva

entiteta i Distrikta Brčko, grupa je počela sa radomna Strategiji o RPZ-u u cijeloj BiH. DFID i SDC su,u jednakom obimu, pružili podršku u ljudstvu,logistici i finansijama.



Strategija za rad policije u zajednici u

BiH usvojena je 2007. godine.

Svrha strategije je poboljšati sigurnost i osjećajsigurnosti građana u BiH uvođenjem novih metodarada policije u zajednici.



Strateški cilj 1 Poboljšati sposobnost policije da spriječi i smanji

kriminalitet i druge devijantne pojave;



Strateški cilj 2 Unaprijediti sposobnost policijskog rukovodstva da

rukovodi promjenama



Strateški cilj 3 Unaprijediti saradnju sa zajednicom, kroz razvijanje

partnerstva sa svim subjektima u zajednici;



Strateški cilj 4 Povećati povjerenje građana prema policiji putem

saradnje i sudjelovanja, uključujući konsultacije,komunikaciju i učestvovanje.



Teorija razbijenih prozora (Broken

Windows Theory) Vrlo interesantan osvrt na proaktivno djelovanje policije u

cilju smanjenja straha od kriminaliteta na razini lokalne

zajednice dali su američki kriminolozi James Wilson i

George Keling 1982 godine u svojoj studiji pod nazivom

Razbijeni prozori (Broken Windows).

Prema tvrdnji autora ove teorije, ukoliko se jedan predmet

ostavi izvan kontrole, ili se ne održava , neminovno dolazi

do stvaranja ambijenta za nasilnički kriminaliet.



Slika razbijenog prozora, simbolički prikazuje kako lokalna zajednica vrlo lako moţe zapasti u necivilizirane odnose, odnosno uanarhiju tj društvo sa izraţenim devijantnim ponašanjima te visokomstopom kriminaliteta.

Prema ovoj teoriji, jedan nepopravljen prozor, ukazuje svimstanovnicima jedne lokalne zajednice da nema sistematske brige otom segmentu imovine.

Prestupnici ovakve signale shvataju kao dozvolu da napadnunezaštićeno dobro koje upućuje na konstatciju da niko ne želi zaštititidati objekt od destruktivnog dejstva.

Postepeno će i drugi prozori, geometrijskom progresijom, bitislomljeni što će prestupnicima dati sliku o apsolutno nezaštičenomdijelu zajednice do kojeg nikome nije stalo (Muratbegović, 2007).



Obično takve sredine postaju zahvalno područje zanaseljavanje dilera droge, makroa te različitih vrstakriminalca.

Ovakvim kretanjima oni počinju da polažu pravo na tapodručja i unutar njih uvode svoja pravila ponašanja.Unutar ove teorije govori se o preuzimanju vlasti uzajednici od strane marginalaca, nasrtljivih prosjakaitd.

Posebna pažnja je posvećena prosjacima, koje ovateorija smatra prvim razbijenim prozorom.



Prema autorima ove teorije, ogroman značaj za progresiju pomenutihdevijantnih ponašanja ponekad predstvalja i odabrani stil djelovanjapolicije. On u velikom broju sluĉajeva doprinosi navedenoj lančanojreakciji devijantnosti unutar pojedinih lokalnih zajednica.

Iako svjesni reformistiĉkih nastojanja u procesima profesionalizacijepolicije i ukidanja nekih klasičnih koncepcija u obavljenju policijskogposla, autori veliku pažnju posvećuju pitanju patrolne djelatnosti.

Naime, oni se posebno zadržavaju na pitanju “zašto javnost toliko vjeruje u patroliranje policajaca pozornika, iako je takav način radadiskreditiran kao metod uspješne kontrole kriminaliteta”?

Rezultati njihovih istraživanja govore o velikom povjerenju u instututpolicajca pozornika, ocjenjujući da on kod građana jača osjećaj kolektivne sigurnosti i impresiju državnog zaštitnog mehanizma



Iskusni pozornici, prilikom obavljanja svojih duţnosti postaju poznavaocisvih segmanata ţžvota zajednice u kojoj obavljaju svoju dužnost.

Na ovaj naĉin njihova uloga stihijski prerasta u primarnu zaštitu i sigurnostlokalne zajednice, a tek sekundarno povezana za suzbijanje kriminaliteta tj

primjenu zakonskih odredbi.

Zahvaljujući ovakvoj ulozi, pozornici su u stanju odmah oučiti prve pokazatelje devijantnih ili preddelinkventnih ponašanja u svom rejonu(lokalnoj zajednici).

Kao osobe koje usmjeravaju socijalne odnose i aktivnosti na terenu zbivanja (ulici) putem svojih diskrecionih ovlaštenja kontrolišu tendencijenarušavanja reda kroz primjenu normi, odnosno putem mehenizamaneformalne socijalne kontole.

Na taj način policajci- pozornici direktno utiĉu na kvalitet života u zajednicii smanjuju mogućnost neprimjećenog i nekažnjenog narušavanja općih

pravila ponašanja u lokalnoj zajednici i društvu uopšte.



Kreatori ove strategije se zalažu za primjenu metoda zaštite područja

lokalnih zajednica, čemu ključnu potporu trebaju dati građani radi održanja

stanja javnog reda i mira na zadovovoljavajućoj razini.

Prema ovoj stretegiji policijski integritet i legitimitet može bitiosiguran isključivo kroz poboljšanje kvaliteta života u zajednicidavanjem prioriteta preventivnim aktivnostima.

Radi o stretagiji koja objašnjava specifičan pristup policijskogdjelovanja, a on se može opisati kao direktni odgovor na teorijurazbijenih prozora.



Pristup “nulte tolerancije” (Zero Tolerance

Strategy ) Ako bi se u njakraćim crtama želio opisati ovaj pristup, onda

treba zasigurno konstatirati da se radi o visokoprofiliranoj,

proaktivnoj strategiji policijskog djelovanja, koja zahtjeva od

policajaca da maskimalnim angžmanom suzbijaju čak inajsitnije delikte, tačnije sa istom odlučnošću kao i najteža

krivična djela.

Ovim pristupom se želi naglasiti da policija ima motiva i snage

boriti se sa čitavom lepezom antisocijalnih ponašanja kojaizazivaju strah kod građana.



Pristup se moţe definirati na različite načine, ali ipak njegov zajedniĉkisadržalac predstavlja striktna i agresivna primjena zakona.

Da bi bilo moguće postići ovaj način postupanja, neophodno je

preispitati dotadašnji rad policajaca na terenu i animirati ih na zauzimanje

intervecionistiĉkog stava. Dakle, njima se daju upustva da svoju pažnju fokusiraju na sitnije kršenje

zakonskih propisa, tačnije i na ona djela koja svakodnevno iritiraju građane, te nekim drugim oblicima sociopatoloških ponašanja.

Ovdje se prvenstveno misli na prosjačenje, vožnja u gradskom prevozu bezvozne karte, alkoholiziranost na javnom mjestu, nepropisno prelaženje

ulice, pisanje grafita, ulične prodaje bez dozvole za rad, i sl. Osnovni razlog za ovakvo djelovanje policije predstavlja tvrdnja da takva

ponašanja utiču na osjećaj nesigurnosti građana.



Iako dobro osmišljen, ovaj pristup je naspram početnih pozitivnihmišljenja danas ipak izgubio na značaju, naročito zbog činjenice štosu sluĉajevi policijske brutalnosti eliminirali sve dobre strane ovoginovativnog pristupa, koji se naslanja na teoriju razbijenih prozora.

On je čak doživio i svoju suprotnost kroz “teoriju neintervencije”koja se razvila u nekim razvijenim evropskim zemljama. Prema tojteoriji, kao stil policijskog rada predlagalo se odustajanje odintervencije u koliko bi one mogle loše uticati na imidž policije čak iu slučajevima kada se ne radi o sitnijim deliktima.

Osnovna premisa ovakvog djelovanja temelji se na spoznaji da je

svrsihodnije žrtvovati manje ciljeve radi sticanja povjerenja od strane građana. Bez obzira što je ova orjentacija dosta jasna, onaipak nije zaživjela u dovoljnoj mjeri. Ponekad se ova šteta moţeizroditi u mnogo veću nego li je ona koju izbjegavamo(Muratbegović, 2007).

Documents

RAD POLICIJE U ZAJEDNICI.pdf