RAZVIJENI SREDNJI VIJEK

Općenito

Kasni srednji vijek traje od 1300. – 1450.g.

U njemu je došlo do sukoba crkve sa europskim državama, što se nastavilo tijekom sljedećih nekoliko stoljeća.

Crkva se odvojila od ostalih država; osnivajući vlastitu državu. Gradovi koji su sve više rasli i jačali težili su političkoj samostalnosti.

Europa u ravijenome i kasnome srednjem ijeku.

Feudalizam je naziv za oblik društvenog odnosa koji je prevladavao u srednjem vijeku.

Feudalizam je bio oblik društva u kojemu su se razlikovale dvije klase: feudalci (plemići)i kmetovi (seljaci). Feudalci su vlasnici zemljišta, a kmetovi im obrađuju zemlju i daju dio (uglavnom devetinu) uroda. Feudalno društvo nastalo je na ruševinama robovlasništva. Feudalizam je u većem dijelu Europe konačno ukinut 1848. godine.

U razvijenome srednjem vijeku napreduje poljodjelstvo,razvija se obrt i trgovina.

Temelj ekeonomskog napretka u razvijenome srednjemu vijeku bila je zemljoradnja.

Viškovi poljoprivrednih proizvoda omogućili su stanoništvu da se bave novim dijelatnostima.

U gradoima se javljaju cehovi(obrtnici u društvu).

Crkva i vjera u raijenome i kasnom srednjem vijeku

U razvijenom i kasnom srednjem vijeku crkva se puno promijenila. Postala je mnogo bogatija i utjecajnija u Europi.

U kasnoj antici papa je bio jako važan biskup ( jer je bio biskup Rima) ali nije bio poglavar crkve.

Tijekom kasnijih stoljeća pape su postali jako važne osobe u Europi. Osnovana je država u Italiji (Vatikan) kojom su i vladali. Također je i sklopljen savez kojim su mu Karolinzi obećali zaštitu

Križarski ratovi

Potvrda jačanje utjecaja Crkve i preuzimanja njezina vodstva nad europskim Zapadom u razvijenome srednjem vijeku bili su križarski ratovi.

Križarski ratovi su niz pohoda što su ih kršćani zapadne i srednje Europe na poticaj papa vodili od kraja 11.do druge polovice 13.stolječa protiv Seldžuka,Fatimida i drugih islamskih dinastija i država.

Krize srednjeg vijeka

pojava crne smrti (epidemija kuge)

To je bila epidemija kuge koja se :· 1348. - pojavila u Italiji.· 1350. - proširila na ostatak Europe.

Kako se ona prenosila putem štakora, najgore stanje je bilo u gradovima gdje je puno ljudi živjelo na malom prostoru.

Zbog nje je kako u gradovima, kako na selu umrla jedna četvrtina stanovništva

Pojava gladi

Europljani su bili izloženi raznim bolestima, zarazama i vojnim sukobima. Do ćetrnaestog stoljeća metode krčenja šuma i obrade zemlje uspješno su hranile gotovo cijelu Europu, no u 14. stoljeću nije bilo više šuma za pokrčiti.

Dodatni udarac zadale su velike količine kiša: · koje su uništile usjeve

Kako je broj stanovnika sve više rastao, a hrane je bilo sve manje, došlo je do gladi koja je postala veliki problem. Ljudi su umirali zbog manjka hrane.

Hrvatska u razvijenom i kasnom srednjem vijeku

Državno-pravni položaj

Hrvatska je bila u personalnoj uniji s Mađarskom od 1102. do 1527. godine.

Tijekom vladavine mađarskih vladara iz dinastije Arpadovića (1102. – 1301.), mnogo stvari se dogodilo na štetu Hrvatske, jer su mađarski vladari najviše vodili računa o svojim interesima, dok im interesi Hrvatske i nisu bili tako važni.

Arpadovic Koloman (1102. - 1116.) dodijelio neke povlastice hrvatskim velikašima, naseljavanje njemačkog i mađarskog vlastelinstva vodi ka jednom novom feudalnom ustrojstvu temeljenom na sustavu donacija.

Unutarnji ustroj Hrvatske

Kralja je u hrvatskim zemljama zamjenjivao herceg. On je obično bio član vladajuće dinastije.

Imao je vlastiti dvor, postavljao je banove, sazivao sabore, vodio vojne pohode, potvrđivao je kraljevske povlastice. Pojedini hercezi su po svemu, osim po naslovu, bili nezavisni vladari.

U odsutnosti hercega hrvatskom upravljaju banovi. U početku je bio jedan ban.

Od Bele IV postoje dva bana. Poseban ban je počeo upravljati Slavonijom što je bio rezultat posebnog društvenog i političkog razvoja tog dijela Hrvatske.

Važan politički činitelj bili su i sabori. Na sabore dolaze crkveni i svjetovni velikaši, niže plemstvo i predstavnici gradova. Od 13. st. postoji poseban slavonski sabor. Od tada se hrvatski i slavonski sabor zajedno sastaju tek iznimno. Na saborima se raspravlja o problemima uprave, obrane i poreza. Na njima se rješavaju i zapletene parnice. Od 15. st. slavonski sabor je počeo slati svoje predstavnike na ugarski sabor kako bi slavonsko plemstvo ojačalo svoj utjecaj na vanjsku politiku ali i kako bi obranilo ili uvećalo svoje povlastice.

Hrvatska pod vlašću Anžuvinaca

Slabljenjem kraljevske vlasti za posljednjih Arpadovića, krajem 13. i početkom 14. st., najviše su se okoristili bribirski knezovi Šubići.

Knez Pavao Šubić uspio je iskoristivši razmirice među pretendentima za prijestolje Ugarske i Hrvatske da si osigura nasljednu bansku čast u Hrvatskoj i Dalmaciji, sebi i članovima svoje obitelji položaj knezova u dalmatinskim gradovima, a uspio je zavladati i Bosnom.

Šubići su toliko moćni da imaju glavnu ulogu u dovođenju na prijestolje Ugarske i Hrvatske nove dinastije Anžuvinaca.

Jačanje kraljevske vlasti nastavilo se pod sinom Karla Roberta Ludovikom 1. (1342. – 1382.). Ludoviku uspijeva poraziti moćne velikaše na jugu Hrvatske i zauzeti ključne utvrde na putu prema dalmatinskoj obali. Potom je, poslije žestoke borbe, uspio poraziti Mlečane. 1356. mirom u Zadru

Mlečani su morali Ludoviku prepustiti svu obalu od današnje sjeverne Albanije do Kvarnera. Time je Hrvatska dobila ponovo široki izlaz na more što je imalo blagotvorni utjecaj na hrvatsko gospodarstvo.

Ludovik je vlado ogromnim područjem od Baltičkog mora do Jadrana i sjeverne Bugarske.

U Hrvatskoj se Ludovik oslanjao na građanstvo i sitno plemstvo. Posebnu je pozornost posvetio organizaciji sitnog plemstva što je imalo važnu ulogu za hrvatsku nacionalnu povijest jer je upravo sitno i srednje plemstvo imalo glavnu ulogu u čuvanju predmodernih hrvatskih nacionalnih tradicija.

Poslije Ludovikove smrti ponovo je zavladalo bezvlašće vezano uz probleme oko nasljeđivanja prijestolja. U tim sukobima važnu ulogu imaju hrvatski velikaši, odnosno velikaši koji su imali velike posjede u Hrvatskoj. Starija historiografija u postupcima hrvatskih velikaša je vidjela neku vrstu „nacionalnog“ otpora ali se prvenstveno radilo o obrani vlastitih povlastica i borbi za moć i utjecaj.

„ZID KRŠCANSTVA”

Kada je Osmansko Carstvo počelo osvajati Europu, Hrvatska se našla na granici s carstvom. Unatoč stalnim borbama, Hrvatska je gubila sve više teritorija zbog nadiranja Turaka. Hrvatsko je Kraljevstvo vremenom ostalo raskomadano te s odsječenim enklavama (primjerice, Klis). Na kraju su od Hrvatskog Kraljevstva ostali "ostatci ostataka" koji su odoljeli svim osmanskim osvajanjima.

Hrvatska vojska u srednjem vijeku

U 16. stoljeću Hrvati su postali zaštitnici kršćanstva u Europi. Zbog togo što su Hrvati branili svoju vjeru i domovinu protiv mnogo jačeg neprijatelja, Papa Lav X. napisao je pismo biskupu Trogira i rekao "Glava Crkve neće pustiti da padne Hrvatska, jak i snažan zid kršćanstva." Hrvatska je postala "antemurale Christianitatis".

Izradili

Dimbo1911